Predan Božjoj skrbi
Isus je rekao: "... Na zemlji će narodi biti u tjeskobi i neizvjesnosti zbog huke morskih valova. Ljudi će umirati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti svijet, jer zviježđa nebeska će se uzdrmati" (Lk 21,25-26). Krist nas upozorava: "Bez nade u mene, mnogi će doslovce umrijeti od straha."
Međutim, za Isusove sljedbenike, za one koji se pouzdaju u Božja obećanja da će sačuvati svoju djeci, postoji slavna sloboda od svakoga straha. Zapravo, svi koji dođu pod Kristovo gospodstvo, nikada se više ne moraju bojati ako otkriju sljedeću tajnu: istinska sloboda od straha je kad potpuno povjerimo život u ruke Gospodnje.
Povjeriti samoga sebe u Božju skrb jest čin vjere. To znači, staviti se potpuno pod njegovu silu, mudrost i milost; biti vođen i sačuvan prema samoj njegovoj volji. Ako to učinimo, Bog svemira obećava da će biti potpuno odgovoran za nas, da će nas hraniti, odijevati, dati nam zaklon i čuvati naša srca od svakoga zla.
Isus se pobrinuo za krajnji primjer toga svetog pouzdanja kad je otišao na križ. Upravo prije nego je predao svoj duh, glasno je povikao: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj" (Lk 23,46).
Krist je doslovce predao Ocu na čuvanje i svoj život i svoju vječnu budućnost. Čineći tako, položio je duše svake svoje ovce u Očeve ruke.
Možda se pitate: "Ali nije li Isus rekao da ima vlast dati svoj život i ponovno ga uzeti?" (vidi Iv 10,18). S obzirom da je imao vlast "opet uzeti život", zašto ga je povjerio u Božju ruku da ga sačuva? Odgovor je očit: Isus je to učinio da bi postavio primjer za svaku svoju ovcu!
Ako se od nas traži da povjerimo nekome svoj život, onda moramo znati da taj Netko ima snagu sačuvati nas od opasnosti, prijetnje i nasilja. Apostol Pavao piše: "...znam komu sam vjerovao i siguran sam da on može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana" (2 Tim 1,12).
Međutim, za Isusove sljedbenike, za one koji se pouzdaju u Božja obećanja da će sačuvati svoju djeci, postoji slavna sloboda od svakoga straha. Zapravo, svi koji dođu pod Kristovo gospodstvo, nikada se više ne moraju bojati ako otkriju sljedeću tajnu: istinska sloboda od straha je kad potpuno povjerimo život u ruke Gospodnje.
Povjeriti samoga sebe u Božju skrb jest čin vjere. To znači, staviti se potpuno pod njegovu silu, mudrost i milost; biti vođen i sačuvan prema samoj njegovoj volji. Ako to učinimo, Bog svemira obećava da će biti potpuno odgovoran za nas, da će nas hraniti, odijevati, dati nam zaklon i čuvati naša srca od svakoga zla.
Isus se pobrinuo za krajnji primjer toga svetog pouzdanja kad je otišao na križ. Upravo prije nego je predao svoj duh, glasno je povikao: "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj" (Lk 23,46).
Krist je doslovce predao Ocu na čuvanje i svoj život i svoju vječnu budućnost. Čineći tako, položio je duše svake svoje ovce u Očeve ruke.
Možda se pitate: "Ali nije li Isus rekao da ima vlast dati svoj život i ponovno ga uzeti?" (vidi Iv 10,18). S obzirom da je imao vlast "opet uzeti život", zašto ga je povjerio u Božju ruku da ga sačuva? Odgovor je očit: Isus je to učinio da bi postavio primjer za svaku svoju ovcu!
Ako se od nas traži da povjerimo nekome svoj život, onda moramo znati da taj Netko ima snagu sačuvati nas od opasnosti, prijetnje i nasilja. Apostol Pavao piše: "...znam komu sam vjerovao i siguran sam da on može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana" (2 Tim 1,12).