ISTA SLAVA
"Tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ga ljubiti i objaviti mu samog sebe" (Iv 14,21). "...da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno ... Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni – da postanu potpuno jedno" (Iv 17,21-23).
Bacite još jednom pogled na redak napisan kosim slovima. Isus zapravo kaže: "Oče, slavu koju si ti meni dao ja sam predao njima." Krist ovdje daje jednu nevjerojatnu izjavu. On govori da nam je dana ista slava koju je Otac dao njemu. Kakva zapanjujuća misao! Međutim, što je ta slava koja je bila dana Kristu i kako naši životu otkrivaju tu slavu? To nije neka aura niti emocija; to je nespriječen pristup nebeskom Ocu!
Isus nam je stvorio pristup Ocu otvarajući za nas vrata križem: "...po njemu (Kristu) naime jedni i drugi (mi i oni koji su daleko) imamo pristup k Ocu u jednome Duhu" (Ef 2,18). Riječ "pristup" znači pravo na ulazak. To govori o slobodno prolazu, kao i o jednostavnom približavanju: "U njemu imamo pouzdanje i slobodan pristup k Bogu puni povjerenja po vjeri u Krista" (Ef 3,12).
Vidite li što Pavao ovdje govori? Po vjeri možemo doći do nespriječenoga pristupa Bogu. Mi nismo poput Estere u Starom zavjetu koja je morala čekati na kraljev znak prije nego je mogla pristupiti prijestolju. Tek kad je kralj pružio svoje žezlo, Esteri je bilo dopušteno doći naprijed.
A vi i ja već smo u prostoriji prijestolja. I imamo pravo i privilegij govoriti kralju kad god želimo. I pozvani smo tražiti što god hoćemo: "Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).
Kad je Krist služio na zemlji, nije morao nekamo nestajati na molitvu da bi upoznao Očev um. Rekao je: "Ja ne mogu ništa sam od sebe činiti. Činim samo ono što mi Otac govori i pokazuje" (vidi Iv 5,19). A danas smo mi dobili potpuno isti stupanj pristupa Ocu koji je imao i Krist. Možda ćete reći: "Čekaj malo! Ja imam isti pristup Ocu kao i Isus?"
Ne griješimo! I mi moramo poput Isusa često i žarko moliti tražeći Boga i čekajući na Gospodina. Ne moramo se nekamo sakriti da bismo vapili Bogu za snagu ili vodstvo jer njegov vlastiti Duh živi u nama. A on nam otkriva um i volju Oca.
Bacite još jednom pogled na redak napisan kosim slovima. Isus zapravo kaže: "Oče, slavu koju si ti meni dao ja sam predao njima." Krist ovdje daje jednu nevjerojatnu izjavu. On govori da nam je dana ista slava koju je Otac dao njemu. Kakva zapanjujuća misao! Međutim, što je ta slava koja je bila dana Kristu i kako naši životu otkrivaju tu slavu? To nije neka aura niti emocija; to je nespriječen pristup nebeskom Ocu!
Isus nam je stvorio pristup Ocu otvarajući za nas vrata križem: "...po njemu (Kristu) naime jedni i drugi (mi i oni koji su daleko) imamo pristup k Ocu u jednome Duhu" (Ef 2,18). Riječ "pristup" znači pravo na ulazak. To govori o slobodno prolazu, kao i o jednostavnom približavanju: "U njemu imamo pouzdanje i slobodan pristup k Bogu puni povjerenja po vjeri u Krista" (Ef 3,12).
Vidite li što Pavao ovdje govori? Po vjeri možemo doći do nespriječenoga pristupa Bogu. Mi nismo poput Estere u Starom zavjetu koja je morala čekati na kraljev znak prije nego je mogla pristupiti prijestolju. Tek kad je kralj pružio svoje žezlo, Esteri je bilo dopušteno doći naprijed.
A vi i ja već smo u prostoriji prijestolja. I imamo pravo i privilegij govoriti kralju kad god želimo. I pozvani smo tražiti što god hoćemo: "Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).
Kad je Krist služio na zemlji, nije morao nekamo nestajati na molitvu da bi upoznao Očev um. Rekao je: "Ja ne mogu ništa sam od sebe činiti. Činim samo ono što mi Otac govori i pokazuje" (vidi Iv 5,19). A danas smo mi dobili potpuno isti stupanj pristupa Ocu koji je imao i Krist. Možda ćete reći: "Čekaj malo! Ja imam isti pristup Ocu kao i Isus?"
Ne griješimo! I mi moramo poput Isusa često i žarko moliti tražeći Boga i čekajući na Gospodina. Ne moramo se nekamo sakriti da bismo vapili Bogu za snagu ili vodstvo jer njegov vlastiti Duh živi u nama. A on nam otkriva um i volju Oca.