DAVID WILKERSON DANAS (Croatian)

OPRAVDAN PRED BOGOM

2012-01-25T03:00:00.000+01:00

Zamislite da stojite pred Božjim prijestoljem bez opravdanja, bez alibija. Sotona, vaš zakonski protivnik, čita popis optužbi s naznakom vremena, mjesta i svakoga sramotnog detalja. Optužuje vas za ponos, nemoljenje, lakomost, nevjernost, i srce vam je dotučeno jer morate priznati: "Da, to sam ja. Sve to sam počinio."

Sve vam izgleda beznadno. Znate da su oči Božje presvete da bi gledale grijeh i da njegova pravda zahtijeva da platite za svoje zločine počinjene protiv njegove svetosti. Bespomoćni ste.

Ali iznenada dolazi vaš Odvjetnik, vaš Advokat. Ispružio je svoje čavlima probodene ruke i znate da će se nešto dogoditi. Smiješi se i šapće: "Ne boj se; nijedna od tih optužbi neće opstati. Izići ćeš iz ove sudnice slobodan; bit će ti potpuno oprošteno. Kad ja završim, tvoj tužitelj više neće imati protiv tebe nijednu optužbu!"

A što je još bolje, vaš Odvjetnik vam govori da vas je on posvojio kao svoga brata. Zatim vam kaže da je on i Sin Suca, tako da sad pripadate Sučevoj obitelji!

Ali tu je još uvijek stvar pravde! Što s optužbama protiv vas? Dok vaš Advokat brani vaš slučaj, slušate apsolutno začuđeni:

"Suče, znaš da sam ja ispunio sav zakon živeći bezgrešnim životom. Zatim sam preuzeo mjesto ovoga čovjeka, uzevši na sebe svu kaznu za njegove zločine. Kroz ove ruke s ožiljcima od čavala i moga boka potekla je krv da zbriše sve njegove prijestupe. Sve ove optužbe bile su položene na moja ramena i ja sam platio za svaku pojedinu od njih."

Vaš Advokat zatim gleda u vašeg tužitelja i kaže: "Sotono, nemaš osnove za okrivljavanje mog djeteta. Svaki pojedini njegov grijeh bilo je položen na mene i ja sam ga u potpunosti oprostio. Nije kriv jer njegova vjera u pobjedu moje žrtve daje mu potpuno oproštenje. Ovaj slučaj si izgubio!"

Dok đavao gmiže iz Božje sudnice, možete čuti Gospodina kako viče: "Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava?" (Rim 8,33).

UČITE OD MENE

2012-01-24T03:00:00.000+01:00

Isus je rekao: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vam dati počinak" (Mt 11,28-29). Krist nam govori vrlo jasno: "Ne pokušavajte dalje ići sa mnom dok u svojoj duši nemate počinak!"

Ako nemate to divno pouzdanje u ono što Riječ Božja govori da je Isus učinio za vas, njegov jaram neće biti lak. Naprotiv, svoje vrijeme ćete provoditi boreći se u tijelu da ugodite Bogu. Ići ćete od vrućeg do hladnog, živeći s nepotrebnom krivnjom i stidom.

Vjerujem da ključ ovog retka leži u ovim riječima: "Učite od mene." Isus ovdje govori o disciplini učenja o tome tko je on i što je ostvario na križu. On govori: "Morate imati spoznaju o onome što sam ja za vas učinio. Tada, kad vam je jednom duša u počinku, možete na sebe uzeti moj jaram. Dakle, učite od mene!"

Tu vrstu discipline ne želimo. Mi želimo uzeti lakši put! Mi smo poput školske djece na igralištu za vrijeme odmora koja se ne žele vratiti u učionicu.

Možda ćete danas reći: "Sad čitam Bibliju i svakoga dana malo molim. Jako se trudim biti bolji!" Sve je to dobro, ali uvjeravam vas da vas te stvari neće održati u dolazećoj oluji. Nije dovoljno jako se truditi, davati obećanja Bogu, boriti se da biste bili bolji. Niti je dovoljno reći: "Marljiviji sam nego ranije." Ne, radi se o traganju za otkrivenjem što je Isus za vas učinio na križu!

U svima nama nešto bi trebalo vapiti: "Isuse, tvoja Riječ kaže da mogu živjeti u potpunom počinku, miru i sigurnosti. Ne moram se boriti u tijelu ili biti bacan amo-tamo krivnjom i strahom. Ti si pred mene stavio obećanje života u počinku, ali taj počinak ja nemam. O, Gospodine, želim tvoj počinak sa svime što je u meni. Uči me tvojim Duhom; želim učiti od tebe."

JA ĆU VAM DATI POČINAK

2012-01-23T03:00:00.000+01:00

Bog je svome narodu obećao slavni počinak, počinak koji uključuje mir i sigurnost za dušu. Gospodin je ponudio taj divan počinak djeci Izraelovoj, što je značilo život pun radosti i pobjede, bez straha, krivnje i osude. Sve do Krista nijedna generacija vjernika nikada nije potpuno hodala u tom blagoslovljenom obećanju. Kako to? Biblija jasno daje znati da je to bilo zbog njihove nevjere. "I tako vidimo da nisu mogli ući (u počinak) zbog svoje nevjere" (Heb 3,19).

Zbog nevjere, narod je Božji – tijekom razdoblja kraljeva i proroka kroz Davidovu generaciju – prolazio kroz život pun bijede, sumnje, straha i nemira. U svakoj generaciji obećan im je bio počinak, ali su ga uvijek odbili – nikada ga nisu prisvojili, nikada ga nisu razumjeli.

Zbog toga kad čitamo Hebrejima 4 nalazimo ovaj slavan život vjere još uvijek nezatražen: "Preostaje narodu Božjemu … počinak" (Heb 4,9). No isto tako čitamo: "Ostaje činjenica da neki moraju ući u nj …" (Heb 4,6). Biblija opominje i upozorava današnje vjernike: "Treba nam se, dakle, bojati da se slučajno komu od vas, dok još vrijedi obećanje za ulazak u njegov počinak, ne čini da je zakasnio" (Heb 4,1).

Tisuće i tisuće vjernika tvrdi da su ispunjeni Duhom Božjim, ali malo ih je ušlo u taj obećani počinak. Mnogi su nošeni vjetrovima i valovima nauka, nemirni i opterećeni krivnjom, bez sigurnosti u Kristu. Isus je rekao: "Ja ću vam dati počinak, jer moj jaram je lak i moje breme nije teško" (vidi Mt 11,28-30).

Moja molitva je da još danas uđete u počinak koji Bog ima za vas. Posegnite s vjerom i primite ga jer je on njegov besplatan dar!

NASILNA VJERA!

2012-01-20T03:00:00.000+01:00

Knjiga Postanka nam govori da je čovjek postajao nasilniji što se više množio na zemlji.

"Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i puna nasilja. Tako je Bog pogledao i vidio kako je zemlja zaista pokvarena, jer je svako tijelo u svojem djelovanju pošlo zlim putem na zemlji" (Post 6,11-12).

U ove posljednje dane događa se drugačije nasilje. Vidim da se podiže pobožan narod s agresivnom vjerom. Taj sveti ostatak pun je Isusa i ljubi ga svim svojim srcem. Ti vjernici vide bijesnog đavla kako dolazi na njih sa svom svojom moći i znaju da se moraju suočiti s više pakla nego bilo koja ranija generacija.

Isus je rekao: "Navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju" (Mt 11,12). Taj ostatak će se podići i reći: "Neću dopustiti da mi đavao ukrade radost i mir. Neću dopustiti da u meni posije sjeme zavisti, ubojstva, mržnje i nasilja. Ne! Dići ću se u Isusovoj snazi i živjeti pobjedonosno iznad ove demonske prljavštine."

Dragi sveti, Bog u vas želi staviti borbu! Ako ste krivi za bilo koji oblik ovog nasilja, brzo se pokajte pred Gospodinom i pokorite njegovoj Riječi. To je sve što traži. Neka on u vas stavi svetu revnost i vjeru iznad svega što ste ikada upoznali. On želi da ste u stanju stajati protiv sotoninih pokvarenih planova i zamisli.

Jedini duh nasilja koji ćemo imati je nasilna vjera. To će biti snažno, sveto nasilje koje u punoj sili dolazi protiv vrata pakla i utvrda neprijatelja. I silom Božjom sve ćemo ih oboriti u Isusovo ime!

NOVI SVAKO JUTRO

2012-01-19T03:00:00.000+01:00

"Milost je Gospodinova
da nismo sasvim uništeni,
neiscrpivo je njegovo milosrđe.
Obnavljaju se svako jutro;
velika je tvoja vjernost"
(Tuž 3,22-23).

Svi bismo bili uništeni
zbog svoje zloće
da nije milosti Božje!
Ona je svježa i nova svako jutro.
Bog je milostiv i milosrdan,
spor na gnjev
i vrlo dobrostiv.
Blag je u srcu prema onima koji se kaju
i ne drži se svoje ljutnje,
nego raduje se u milosrđu
i oprašta grijeh.
Ne raduje se smrti grešnika
nego nudi milosrđe
svakom prijestupniku.
Ali neka onaj tko prima milosrđe
bude milosrdan!
Blago milosrdnima
jer će postići milosrđe!

REZERVOAR ŽIVE VODE

2012-01-18T03:00:00.000+01:00

"Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku; ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod" (Jer 17,7-8).

Pogledajte čovjeka koji se uzdaje u Boga u teškim prilikama: "Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje" (r. 7).

Takav kršćanin je "zasađen". On ima korijenje, čvrstinu, rezervoar žive vode. Uvijek se "širi", plodan je i zelen od svježine života. Pismo kaže: "U sušnoj godini brigu ne brine …" Kad su stvari žestoke i mučne, on se ne boji!

Takav čovjek kaže: "Isuse, prestajem gledati u čovjeka da me izvede iz moje kušnje. Ti si moja jedina nada. Gledam u tebe da me iz ovoga izvedeš!" Gospodin želi takvu vjeru od nas u svim svakidašnjim stvarima. Možda ćete prigovoriti: "Ali brate Dave, još sam uvijek nezaposlen, još uvijek imam probleme."

Potičem vas da vjerujete Bogu kad kaže: "Uzdaj se u mene i bit ćeš blagoslovljen!" Možda ćete odgovoriti: "Ali ne znam što da radim. Sve izgleda tako beznadno. Ne vidim nikakav znak pomoći ili izbavljenja!" Na sve to Bog još uvijek kaže: "Uzdaj se u mene, dijete moje, i bit ćeš blagoslovljen!"

Nije važno je li vaša kušnja s vašom obitelji, poslom, sredstvima za život. Ako stavite svoje potpuno pouzdanje u njegovu Riječ i njegovu vjernost, Bog je obećao blagosloviti vas – a on ne može lagati! Kad dođe vrućina, neće vam to uopće smetati. Kad dođe vjetar, stajat ćete snažni jer ste naučili uzdati se u njega. Bit ćete zeleno stablo koje donosi obilan plod pouzdanja – i svi oko vas primit će nadu i ohrabrenje dok budu gledali vaše mirno pouzdanje.

OGRANIČENJA NADNARAVNOG

2012-01-17T03:00:00.000+01:00

Nitko nije vidio toliko nadnaravnih djela kao Izrael. Bog je za njih činio čudo za čudom, a ipak je svako to djelo ostavljalo te ljudi bez vjere kao i prije! Pomislili biste da će deset pošasti u Egiptu stvoriti u Izraelcima vjeru. Kad je Egipat bi pogođen obadima, u izraelskom taboru nije bio nađen nijedan. Kad je Egipat bio pogođen potpunim mrakom, nije bilo mraka u Izraelu. No nijedna od tih pošasti nije stvorila nikakvu vjeru!

Čak i kad je Bog rastvorio Crveno more, Izraelova je vjera trajala samo tri dana. Pismo kaže: "Nehajni za čudesa tvoja … na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru" (Ps 106,7).

Psalmist ovdje govori: "Sumnjali su u Boga čak i na Crvenom moru – mjestu gdje je izvršio svoje najveće čudo!"

Kako smo slični Izraelu! Želimo da nam Bog kaže riječ, podari nadnaravno izbavljenje, brzo ispuni naše potrebe, ukloni svu našu bol i trpljenje. Sad zapravo možda kažete: "Kad bi me Bog samo izbavio iz ovog kaosa, kad bi mi dao ovo jedno čudo, nikada više ne bih sumnjao u njega!" Međutim, što je sa svim čudima koja je već ranije izvršio za vas? Zar ona u vama nisu stvorila nikakvu vjeru da bi vam pomogla u vašoj sadašnjoj nevolji?

Dva draga Božja čovjeka iz afričkog plemena Zulu posjetila su crkvu Times Square. Među osam milijuna njihovih sunarodnjaka događa se neopisivo probuđenje i Bog među njima čini nadnaravne stvari.

No to nije bilo ono o čemu su ti ljudi htjeli govoriti. Naprotiv, ono što se njih najviše dojmilo u vezi s probuđenjem bili su "pobjedonosni Zului" – oni koji su se digli za Krista paleći svoje vračarske knjige i neustrašivo svjedočeći, bez obzira na oštro testiranje i kušanje. Ti su ljudi jednom bili zli, s duhom ubojstva, ali promijenjeni su bili u Isusov lik!

Vjerujem da najveći znak ili čudo svijetu u ovim posljednjim danima nije osoba koja je podignuta iz mrtvih. Ne, ono što doista utječe na um i duh bezbožnih je kršćanin koji sve kušnje, oluje, boli i trpljenje podnosi s pouzdanjem i vjerom. Takav vjernik izlazi iz svojih nevolja jači u karakteru, jači u vjeri, jači u Kristu.

BEZ VODE ZA PIĆE

2012-01-16T03:00:00.000+01:00

"Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije … Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: 'Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?' 'Što ću s ovim narodom! – zazivao je Mojsije Jahvu. – Još malo pa će me kamenovati'" (Izl 17,1-4).

Bog je odveo Izraela na najsušnije mjesto u čitavoj pustinji. Bilo je to mjesto testiranja, bez potoka, bez izvora, čak bez kapi vode. A što još više zbunjuje, Izrael je tamo bio odveden "po Jahvinoj zapovijedi" (r. 1).

Sam Bog dopustio je svome narodu da ožedni: "… narod je žeđao za vodom" (r. 3). Bebe su plakale, djeca jadikovala, starcima su gorjela grla. Roditelji su promatrali svoje obitelji i mislili: "Za nekoliko dana bit ćemo mrtvi." I tako su se u ljutnji okrenuli Mojsiju vičući: "Daj nam vodu da pijemo!" Još su se uvijek oslanjali na čovjeka – na tijelo!

Želim ovdje stati i nešto istaknuti. Prvo, Bog je odveo Izraela preko mora do Migdola da ih testira – i oni su podbacili u pouzdanju u njega. Zatim ih je odveo do Mare gdje je imao još jedan plan izbavljenja – i ponovno su podbacili. Sad ih je doveo do Refidima na još jedno testiranje.

Vidite li što se želi reći? Kad ste testirani, ako ne naučite uzdati se u Gospodina kroz jednostavnu, djetinju vjeru, on će vas odvesti na još jedno mjesto testiranja.

Izrael je još jednom bio na takvom mjestu. Bilo im je vruće, žeđali su i ljutili se. Ali Bog je već imao plan! Neće ih pustiti da pomru. Već je prije svega toga odlučio da će ih odvesti na goru Horeb do rezervoara s vodom koji je davno ranije pripremio. Taj izvor nije imao vodu samo za jedan dan, jedan tjedan ili mjesec – nego za trideset osam godina!

Međutim, Bog je od Izraela čekao odgovor vjere. Govorio je: "Proveo sam vas kroz sve te stvari, ali odbili ste naučiti. Hoćete li se sada uzdati u mene? Koliko još problema moram pustiti u vaš život prije nego mi vjerujete?"

Naš dragi nebeski Otac nikada ne bi odveo svoju djecu u suhu pustinju da ih tada pusti da pomru, posebno kad je već imao pripremljen rezervoar na obližnjoj stijeni! Bog je uvijek imao plan za svoj narod. I on ima plan i za vas upravo sada da vas izbavi iz vaše sadašnje nevolje.

MJETO GDJE SVA MUDROST IZDAJE

2012-01-13T03:00:00.000+01:00

"Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala" (Ps 107,23-27).

U ovom psalmu mjesto na koje se odnosi "izdaja mudrosti" paluba je broda u olujnom moru. Ogromni valovi nose brod uvis do neba i bacaju ga dolje u dubine. Snažni vjetrovi ljuljaju ga naprijed-natrag tako da nitko od mornara ne može zadržati ravnotežu. Posrću po palubi poput pijanica.

Brodska jedra razderana su i snažan val za valom udara o palubu. Mornari se trebaju boriti da bi ostali na njoj. Sve to izgleda jače od njih i u potpunom su očaju. Bespomoćni su – ne mogu se nositi sa snagom prirode, nesposobni su zaustaviti oluju, nisu u stanju spasiti sami sebe.

Ovi mornari došli su do mjesta zvanog " mjesto gdje mudrost izdaje". To stanje nevolja tu i tamo doseže sve kršćane. To jednostavno znači "izgubiti ili iscrpsti svaku mogućnost iznalaženja izlaza". Ukratko, nema izlaza, nema pomoći, nema izbavljenja – osim u samom Bogu!

"Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povrede" (Ps 107,28-30).

Kad je stala ova oluja za mornare u Psalmu 107? Kad ih je Bog doveo u njihovu željenu luku?
Prvo, mornari su došli do mjesta gdje ih je mudrost izdala, dižući ruke od svake ljudske nade i pomoći. Govorili su: "Nema načina da sami sebe spasimo. Nitko na zemlji nas ne može iz ovoga izbaviti!"

Drugo, vapili su Gospodinu usred svoje nevolje – okrećući se jedinom njemu za pomoć!

RASPETI BORAC

2012-01-12T03:00:00.000+01:00

"Zlostavljahu ga, a on puštaše,
i nije otvorio usta svojih.
Ko jagnje na klanje odvedoše ga;
ko ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih" (Iz 53,7).

Krist je bio istinski borac
boreći se za ljudska prava,
tjerajući mjenjače novca iz doma Božjeg
i oslobađajući potlačene;
no on sam bio je zlostavljan …
pogrešno shvaćen i odbačen.
Njegova vlastita prava bila su mu uskraćena:
Veliko vijeće lažno je svjedočilo protiv njega.
Svećenici su raspirili tihu većinu
lažima i poluistinama.
Doveden je bio kao janje na klanje.
Čupali su mu bradu
i pljuvali u lice.
Najviši sud u zemlji
imao je predrasude protiv njega;
a ipak ovaj silan borac
nije otvorio usta svojih.
U svojoj žalosti nije zahtijevao prava.
Izlio je svoj život
kao žrtvu
da opravda prava svih ljudi.

NEIMENOVANA SLABOST

2012-01-11T03:00:00.000+01:00

"Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? … O Bože moj, duša je moja klonula u meni" (Ps 42,5-6).

Teolozi nisu sigurni tko je pisac ovog psalma. Ali zasigurno znamo da ga je nešto mučilo. Duša mu je bila duboko uznemirena i nije znao objasniti zašto?

Ovaj psalmist gori za Boga. On dašće za Gospodinom kao jelen za vodom (vidi stih 1) – žeđajući za njim, čeznući za njegovom prisnošću. I pita: "Kada ću doći i pred Bogom se pojaviti?" (Ps 42,2).

Nikada nećemo saznati što je bila slabost ovog psalmiste. Jeste li ikada iskusili ovu vrstu neobjašnjive sjete – neočekivane, neimenovane duhovne tuge? Dobro ste, bez poznatog grijeha u svom životu. Ali jednoga dana se budite duboko uznemireni u svojoj duši. Neka vrste depresije pala je na vas, ali ne možete kazati o čemu se radi.

Imam dobru vijest za vas: ovo je slabost pravednih! Ona pogađa jedino one koji gladuju za Isusom. Ne trebamo se bojati takve slabosti jer u njoj sudjeluje Duh Sveti.

Iskusio sam dovoljno života da znam da dolazi trenutak kad se to događa svakom kršćaninu. Ali ne smijemo to pokušavati odgonetavati, jer ni ne možemo! Ovaj psalmist nikada nije dobio odgovore na svoj "zašto". A i na ovoj zemlji ne postoji knjiga, savjetnik ili psiholog koji bi vam rekli zašto je ta neimenovana slabost došla na vas.

Vjerujem da je ova čudna slabost "uzdisanje Duha Svetog" u nama. On nam dopušta znati kako je to biti bez Boga – brinuti se sam za se, bez utjehe, nade ili vodstva. On nam dopušta iskusiti tek okus takva užasnog stanja!

Naše tijelo njegov je hram i on je poslan da nas pripremi da budemo čista zaručnica za Krista. On zna što je potrebno da nas sačuva bez mane za Zaručnika. I zna kako je važno za nas da vapimo Bogu za našu dnevnu snagu i silu. Mi jednostavno ne možemo opstati u ovo vrijeme ako nismo prisni s Gospodinom – vjerujući mu potpuno i neprestano trčeći u njegovu nazočnost.

RELIGIJA LICA

2012-01-10T03:00:00.001+01:00

Kad dopustimo Isusu da bude gospodar svega – kad bacimo sve svoje brige na njega potpuno se uzdajući u njegovu Riječ i počivajući u njegovoj ljubavi – naša pojava trebala bi proći kroz duboku promjenu. Iz našeg izraza lica trebali bi početi zračiti mir i tišina.

Pismo nam daje mnoge primjere toga. Kad je Ana odložila svoje breme, "lice joj nije više bilo tužno kao prije" (1 Sam 1,18).

Kad je Stjepan stajao pred agresivnim, srditim ljudima u Velikom vijeću, oni "opaze da mu je lice poput lica anđeoskog" (Dj 6,15). Stajao je među nevjernicima sa sjajem Isusa Krista i to je bilo očito svima!

Uvjeren sam da imamo obvezu da naš izraz lica govori o Božjoj vjernosti u našim životima. Ali problem je što naš izraz lica i jezik tijela često govore upravo suprotno! Lica mnogih vjernika govore: "Moj Bog me iznevjerio! Više se ne brine za mene. Sva svoja bremena i probleme moram nositi sam, jer Bog više ne dopire do mene!"

Možda si ne kažete svjesno takve stvari, ali one se pokazuju na vašem licu. Želim vam iz Riječi Božje pokazati da ono kroz što prolazite nije novo. Netko drugi bio je točno tamo gdje ste sada vi:

"… noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit duša moja … kad razmišljam, duha mi nestane … potresen sam, ne mogu govoriti … Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo … I govorim: 'Ovo je bol moja'" (Ps 77,3-11).

Međutim, psalmist na kraju izlazi iz svoje nevolje s obnovljenim sretnim izrazom lica. Zašto? To je, kaže, jer "glasom svojim Bogu vapijem … u dan nevolje tražim Gospodina" (Ps 77,2-3).

Ako ovo opisuje vas, vruće vas molim, još danas, samoga ovog dana, ostanite negdje nasamo pred Gospodinom i zavapite k njemu! Recite mu da ste na kraju snage, da ne možete više nositi, da ste spremni položiti sve na njegova ramena. Riješite to s Bogom još danas!

FACELIFTING DUHA SVETOG

2012-01-09T03:00:00.000+01:00

David je neustrašivo izjavio: "… jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog" (Ps 42,12). I ponavlja istu izjavu u Psalmu 43,5. U izvornom hebrejskom, pravilan prijevod oba ova retka glasi: "Bog je spasenje mog lica!"

Vjerujem da David kaže ovdje nešto važno. Vidite, vaše lice je pano koji reklamira što se događa u vašem srcu. Sva radost i sva muka koja je u vama pokazuje se u vašem izrazu lica. Kad govorim o izrazu lica, govorim o izričaju lica, jeziku tijela, tonu glasa.

Primjerice, kad su mi misli opterećene brigama za našu crkvu – propovijedima, financijama i odnosima, obično hodam pognuto. Izgledam prezaposlen. Čelo mi je naborano. Neki mi ljudi čak kažu da izgledam žalosno.

Jednoga dana hodao sam 52. ulicom u blizini Kuće Hannah, sav zaokupljen crkvenim poslovima i vjerojatno čak previše pognutih ramena. Došao sam do jedne napuštene kuće gdje je neka žena sjedili na ulazu. Mogao sam vidjeti da je potpuno drogirana. Promatrala me kako se približavam i kad sam došao do nje, rekla je: "Gospodine, tako loše ipak nije."

Bio sam ponižen! Pomislio sam: "Tu smo, žena, potpuno drogirana, i ja, čovjek Božji. Ona se smiješi i izgleda dobro, a ja sam pognutih ramena od bremena, kao da je sva nada nestala." Kakav mi je to bio ukor!

Zahvalan sam Bogu za njegovo veliko spasenje – za otkupljenje naših duša, duha, čak i tijela. Ali mnogima od nas potrebno je i spasenje lica! Potreban nam je facelifting Duha Svetog, jer naša lica svijetu šalju pogrešnu poruku!

Jedna mlada žena došla je u Kuću Hannah s borama grijeha duboko utisnutim na licu. Izgled lica bio joj je krajnje tvrd. Međutim, dva tjedna nakon što je bila spašena, nitko ne bi mogao vjerovati koliko se promijenila. Ja je čak nisam prepoznao.

Kako je došlo do takve promjene izgleda lica? "Mudrost čovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik" (Prop 8,1).

Držim da "mudrost" u ovom retku znači Isus Krist. Kristova nazočnost u vašem srcu zaista ima izravan utjecaj na vaše lice! Ona utječe na vaše hodanje, govor, sâm ton vašega glasa.

SLOBODA NIJE DOZVOLA!

2012-01-06T03:00:00.000+01:00

"Dakako, vi ste, braćo, k slobodi pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude pobuda tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugomu" (Gal 5,13).

Buntovnici traže slobodu
za potlačene crne,
zanemarena indijanska plemena,
meksičke ilegalce i berače grožđa za Zapadnoj obali.
Vičući traže slobodu
za kolonije i nove nacije.
Ponašaju se kao da je sloboda
njihovo otkriće i njihova ideja,
ali Bog kaže
da je čovjek pozvan k slobodi –
božanski određen i pozvan.
Ali sloboda se ne smije koristiti kao dozvola
za ugađanje tijelu,
prepuštanje lakomislenom zadovoljstvu i požudi –
kao simbolu slobode.
Nego čovjek je pozvan k slobodi
da se oslobodi za službu drugima –
služeći ljubavlju jedan drugome,
miroljubivo i bez nasilja.
Jer ako će buntovnici nastaviti gristi i proždirati
u ruhu slobode,
samo će pojesti jedni druge.

BOG JE LJUBOMORAN LJUBAVNIK

2012-01-05T03:00:00.000+01:00

"Ta Jahve – ime mu je Ljubomorni – Bog je ljubomoran" (Izl 34,14).

Međutim, mi ga ipak možemo izazivati na ljubomoru: "Ili da izazivamo na ljubomoru Gospodina" (1 Kor 10,22)? Pavao govori: "Svjedočili ste da ga ljubite. Čak ste prisvojili njegovo ime. Međutim, je li netko ili nešto drugo ukralo vaše srce?"

Možete reći da ljubite Isusa, možete ići u crkvu svaki put kad su otvorena vrata, no tražite li ga kad imate slobodno vrijeme samo za sebe?

Koliko knjiga, časopisa i novina progutate? Koliko sati televizija i radio dobivaju vašu pozornost, a ipak nikada ni ne pomislite provesti vrijeme s Kristom!

Propovjednici istražuju Bibliju za propovijedi. Učitelji nedjeljnih škola proučavaju je za lekcije. Ali zašto joj se ne okrećemo za rekreacijsko čitanje da nas naš Gospodin osvježi? Zašto je ne otvaramo da učimo od njega, da ga ljubimo?

Biblija je Isus – vlastita Riječ Božja! Ona je potpuno otkrivenje njegova srca; sve o njemu otkriveno je ondje. Ako ga doista ljubite i očekujete provesti vječnom kao njegova nevjesta, mislim da biste tada trebali htjeti naučiti o njemu sve što je moguće!

Naš Gospodin čezne za nama želeći naše vrijeme i pozornost. Međutim, on vidi da sve svoje vrijeme trošimo na druge ljude i druge stvari i to ga čini ljubomornim! Dolazi dan kad će njegova ljubomora "usplamtjeti" protiv onih koji se okreću ispraznim idolima (Pnz 29,19). Pretvorit će se u plamen suda!

Ljubljeni, kad dođe taj dan, znam da želite da vas Isus uzme za ruku i šapne: "Konačno smo zajedno! Toliko si me želio! Davao si mi najbolje od svog života, svoje vrijeme, svoju pozornost. Dođi sad, hajde da budemo jedno!"

Kako ćete stajati pred njim onoga dana? Sve od ovoga svijeta izgorjet će. Ali što je s vašom prisnošću s njim? Hoćete li biti u stanju stajati pred njim znajući da niste isključili svijet i vapili da ga želite upoznati?

ZADOVOLJAN S ISUSOM

2012-01-04T03:00:00.000+01:00

Isusu nije dovoljno zadobiti vaše srce. On treba biti zadovoljstvo vašeg srca! Međutim, postoje mnogi vjernici koji nikada nisu zadovoljni s Isusom. Uvijek su gore ili dolje, već prema svojim prilikama.

To nije primjerena zaručnica za tog Zaručnika. Ne, njegovu zaručnicu mora krasiti određena ljepota da bi ga privukla: "Tada će se kralj zaželjeti ljepote tvoje" (Ps 45,11). Ali što je ta ljepota?

Vjerojatno ste pjevali o krasoti svetosti: "Poklonite se Gospodu u krasoti svetosti" (Ps 29,2). Ta krasota opaža se u očima Božjim; to je ono što Isus vidi u nama i što ga privlači.

Duh Sveti govori Kristovoj zaručnici: "Ako sve ostaviš, ako sve drugo zaboraviš i ukrasiš se samo za njega, on će tada poželjeti tvoju ljepotu!" To znači da ni posao, ni osoba, ni odnos ne mogu doći između vas!

Čuo sam reći jednu pobožnu ženu: "Što pobožniji moj muž postaje, privlačniji mi je." Takav bi zapravo trebao biti sveti brak. Isto tako, što se više potpuno predajete i posvećujete Gospodinu, privlačniji i ljepši mu postajete.

"Tada će se kralj zaželjeti ljepote tvoje …" (Ps 45,11). Kakva nevjerojatna misao: Isus neće moći biti daleko od tebe! Hebrejsko značenje ljepote ovdje zapravo je snažna čežnja i želja. Drugim riječima, Isus će biti privlačen k tebi – prepun želje za tobom!

U svom životu obavio sam mnoga vjenčanja. Nikada nisam vidio zaručnika koji se ne bi od radosti smiješio na svoju zaručnicu misleći: "Ona je sva moja!" Ljubljeni, to je ljepota o kojoj govorim. Naš Zaručnik raduje se govoreći o svojoj zaručnici: "Ona je zjenica mog oka. Radije provodi vrijeme sa mnom nego s bilo kim drugim. I zbog toga mi je divna!"

Doista, zaručnica Kristova ima unutarnju ljepotu koja je čini lijepom i izvana. Ona je "unutra sva u slavi" (Ps 45,13) jer je posvećena svome Zaručniku. Bez svake sumnje, on zna: "Ona je moja, posvećena jedino meni! Štuje me i odana mi je. Ja sam jedini u njezinu životu, središte njezine pozornosti. Ona za mene nalazi vremena, presretna je u mojoj nazočnosti i želi neprestano biti sa mnom." Kakva divna odanost!

OSTAVLJANJE I ZABORAVLJANJE

2012-01-03T03:00:00.000+01:00

Poruka Duha Svetog zaručnici Kristovoj u Psalmu 45 jest: "Zaboravi svoj narod i dom oca svog" (Ps 45,11). Tihi glas šapće: "Nije dovoljno iza sebe ostaviti samo svoju prošlost. Moraš sve i zaboraviti – izbaciti iz svoga uma – sve prošle ljubavi i ono što ti odvlači pozornost!"

Ovaj glasnik ovdje govori zaručnici: "Računaš li na cijenu dok se pripremaš biti sjedinjena s njim? Ili ćeš mu nakon vjenčanja samo laskati? Jesi li započela predanje koje si voljna i završiti ili ti um luta natrag do stvari iz prošlosti – starih prijatelja, navika, ljubavi? Ako se predaš ovom braku, ne da iza sebe moraš samo ostaviti svoju prošlost, nego je moraš i potpuno zaboraviti."

Kad Isus govori o onome tko "se ne odreče svega" (Lk 14,33), on govori o onima koji se okreću od njega i prianjaju uz idole. Idol je sve što postaje isključivi fokus naše posvećenosti – sve što posjeduje naše vrijeme, pozornost, novac, ljubav, zanimanje.

Mnogi muževi mogu reći da se dobro brinu za svoje domove. Dugo i teško rade, ne trate svoj novac, provode kvalitetno vrijeme sa svojom obitelji. Ali koliko vremena posvećuju Isusu? Imaju li ono što ja nazivam "vrijeme-ostavljanja-i -zaboravljanja" – vrijeme kad mentalno sve ostavljaju i uzimaju kvalitetno vrijeme samo za Isusa? To je vrijeme kad se ostavljaju sve misli o poslu, obitelji, djeci te kaže: "To je tvoje vrijeme, Isuse! Sad sam samo tvoj!"

Problem nije posao, obitelj ili karijera. Naprotiv, problem je "landranje" – besciljno izvaljivanje i traćenje vremena. Mnogi od naroda Božjeg provode svoje vrijeme beskrajno landrajući – isprazno traćeći vrijeme s prijateljima ili se izvalivši pred televizorom. Tratimo toliko dragocjenih sati zanemarujući našega Gospodina i Spasitelja!

Sad želim govoriti i ženama: Svome mužu i djeci dale ste najbolje godine svog života. Teško i vjerno radite i dobro se brinete za obitelj. Međutim, koliko "vremena-ostavljanja-i -zaboravljanja" dajete Isusu? Koliko sati tjedno isključujete svijet i približujete se njemu?

Kako Gospodin mora biti ljubomoran na sve naše druge ljubavi, na sve stvari koje izjedaju naše vrijeme i pozornost! Istinita je stara izreka: "Neprijatelj kršćaninu nije "loše", nego "dobro". To su obitelj, karijera, posao, djeca. Međutim, te stvari same po sebi ne stoje između nas i Gospodina. Ne, nego naše landranje!

Sad Gospodin stoji pred nama i pita: "Ljubiš li me više od ovih?" (Iv 21,15).

2012-01-02T03:00:00.000+01:00

"I opazih kako Sveti grad – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža … Zatim dođe jedan od sedam anđela koji su držali sedam čaša napunjenih sa sedam završnih zala te mi reče: 'Dođi da ti pokažem zaručnicu – ženu Janjetovu'" (Otk 21,2.9).

Ovo je divna slika Crkve Isusa Krista posljednjeg vremena. Veliki, sveti grad koji silazi s neba njegova je besprijekorna zaručnica – pobjedonosna Crkva koja upravo sada sjedi s njim na nebesima. Ta Crkva sagrađena je na temelju evanđeoskih istina dvanaestorice apostola. Okružena je zidovima i vratima koji drže vani sve nečisto i nepozvano.

Dok kraljica stoji pred Zaručnikom, pred samim vjenčanjem, začuje se glas treće strane! Kraljica u zlatu primila je čast, naklonost, veliko divljenje i sad stoji svome ljubljenom s desne strane da bi se obavilo vjenčanje. Ali prije nego započne ceremonija, jedan joj glas šapćući daje ozbiljan savjet: "Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni …" (Ps 45,11).

Vjerujem da je ovo glas Duha Svetog koji upozorava sve koji se nazivaju njegovim imenom. On govori riječ pobjednicima – onima koji su u najvećoj ljubavi s Isusom: "Poslušaj i razmisli!" Ovaj glas dolazi zaručnici u posljednjim trenucima prije samog ostvarenja braka.
Morate razumjeti da kraljica je već odabrana. Njezin Zaručnik već je zadobio njezino srce. Ostavila je dom, obitelj, domovinu i predala se njemu. I puna je radosti jer strastveno ljubi kralja.

Dakle, pitam vas, razmišljate li o sebi kao o onom koga je odabrao Gospodin? Jeste li krvlju pokrivena, otkupljena zjenica njegova oka? Ljubite li ga svim svojim srcem? Jeste li za njega ostavili sav svijet i svu svoju prošlost? "On je moj i ja sam predana njemu. Gospodine, ljubim te svim svojim srcem!" Možete li to reći?

Evo što želim reći: Ako želite biti u Kristovoj zaručnici, vaša jedina briga ne smije samo biti kako izbjeći bezbožan pakao. Naprotiv, morate željeti da ne budete odsutni onoga velikog dana vjenčanja! Morate zadrhtati već od same pomisli da niste njegova zaručnica, da niste u njegovu zagrljaju, da ne provodite vječnost s njim.

KRISTOVA ZARUČNICA

2011-12-30T03:00:00.000+01:00

Psalam 45 nudi nam divnu sliku Krista i njegove zaručnice. Veliko vjenčanje je blizu i pisac se "prelijeva" ushićenjem i uzbuđenjem: "Iz srca mi naviru riječi divne …" (Ps 45,2).

Psalmist se jedva može suzdržati! Opisuje nešto što vidi okom uma – neopisivu ceremoniju, s sjajnim i veličanstvenim Zaručnikom te predivnom zaručnicom odjevenom u zlato!

1981. godine čitav svijet bio je omamljen kraljevskim vjenčanjem u Engleskoj. Milijuni širom svijeta prilijepili su se uz televizore kad su se princeza Diana i princ Charles vjenčali. Bilo je to jedno od najglamuroznijih i najslavnijih vjenčanja u modernoj povijesti.

Komentatori televizijskih mreža opisivali su svaki detalj njihove procesije. Vijesti su pokazivale Charlesov kraljevski život – njegove polo utakmice, dužnosti kao princa, nasljeđe kao budućeg kralja Engleske, prijestolje, bogatstvo, palaču.

Komentatori su opisivali i probrane detalje oko princeze Diane. Slika je bila nevjerojatna: frizura, kraljevska odjeća, svita, cipele, nakit, prsten, cvijeće, kraljevska kočija. I za vrijeme ceremonije vjenčanja dok je ovaj par stajao kod oltara, komentator je šapćući u mikrofon govorio detalje: "Nije li divna? Pogledajte njezinu haljinu, cipele, cvijeće!"

Bilo je to tako romantično da je oduzimalo dah – princ i princeza sjedinjeni u svetom braku "dok ih smrt ne rastavi". Ljudi širom svijeta plakali su od tog prizora. Ali doživjeli smo da vidimo i kako se ovaj brak raspada; bio je to jedan od najprljavijih i najružnijih prekida braka na licu zemlje!

U drugu ruku, brak opisan u Psalmu 45 sjedinjenje je daleko slavnije i veličanstvenije. I on je pun romantike, ljepote, veličanstva – ali to je brak koji nikada neće završiti. On je za vječnu slavu! Ovaj psalam je o Isusu i njegovoj zaručnici. Zaručnik je naš kralj, Gospodin Isus Krist, a zaručnica je njegova Crkva – vjernici koji su se pripremili za njegov dolazak, koji s velikim iščekivanjem čeznu za njih i čija su srca bez ljage i mane.

DOBRI STARI DANI

2011-12-29T03:00:00.000+01:00

"Ne pitaj zašto su negdašnja vremena bila bolja od ovih,
jer to nije mudro pitanje" (Izr 7,10).

Jesu li "devedesete" doista bile vedre?
Jesu li "dvije tisuće desete" stvarno bile nevine?
Jesu li postojali ikakvi dobri stari dani?
Ne pitaj!
To nije mudro,
jer tko zna što je dobro za čovjeka
u ovom životu?
Ne govori o vedrim vremenima, jer
srce je mudrih ljudi u kući žalosti,
a srce bezumnih u kući veselja.
Ne govori o prošlim godinama pjesme i igre, jer
bolje je poslušati ukor mudra čovjeka
negoli slušati hvalospjev luđaka.
Ne govori o danima zakona i reda,
jer vrijeme je kad jedan čovjek
vlada nad drugim
na njegovu štetu.
Ne govori o danima kad je rad bio pošten, jer
čovjek se trudi samo da bi jeo
a želudac njegov nikad da se nasiti.
Ovo vrijeme je naše vrijeme.
Zbog toga opažam da ne postoji ništa bolje
nego da se čovjek raduje u vlastitom poslu,
jer to mu je sudbina.
Tko će ga dovesti do toga da dozna
što će biti poslije njega?
Oni koji će živjeti sutra
zavidjeti će našem vremenu.

NA KRAJU SNAGE

2011-12-28T03:00:00.000+01:00

Pavao je pisao: "… da se ne bismo uzdali sami u se, nego u Boga koji uskrisuje mrtve" (2 Kor 1,9). U biti je rekao: "Gospodin me doveo do kraja svake ljudske pomoći, na rub smrti. Bilo je to mjesto takve beznadnosti da me jedino Bog koji posjeduje uskrsnu silu mogao izbaviti!"

Kakvo divno mjesto – na kraju svoje snage! Uvijek sam govorio da kad dosegnete dno, udarite o Boga! Međutim, ako slušate većinu kršćana usred njihovih trpljenja, čujete: "Nekako ću preživjeti. Preživljavam. Živim iz dana u dan."

Od djetinjstva smo bili tovljeni samodostatnošću: "Uzmi to ko muškarac! Muškarci ne plaču!" Koliko puta ste pokušavali vlastitim snagama izići iz nevolje? Koliko puta ste bili preplavljeni kušnjama koje su vas svladavale?

Nemojte me pogrešno razumjeti. Ja vjerujem da Bog želi da vodimo dobru bitku vjere, ali Gospodin na neki način dopušta da budemo i "opterećeni preko svake mjere". Što god pokušate, ništa ne funkcionira. Što god pročitate, nema nikakve pomoći od toga. Nikakav savjet drugih nema smisla. Iznenada vam je nametnuta kriza koja uništava svako pouzdanje u samoga sebe. Nemate nade – osim da dignete ruke od svake ljudske nade. Prisiljeni ste pouzdavati se u Boga – i vidite da je jedini izlaz pouzdavati se!

Pavao nam jasno govori: "Bio sam osuđen na smrt, testiran preko svake mjere, na kraju svake nade. Ali sve to bilo je da se više ne uzdam u samoga sebe! Morao sam se okrenuti Bogu, s vjerom da me jedino on može spasiti iz mog trpljenja!"

"Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Što je taj ishod? To je kad dođete do kraja vlastite snage i potpuno se okrećete Bogu! To je kad kažete kao Pavao: "Više se ne pouzdajem u sebe!"

Ishod je jednostavna, djetinja vjera u Boga. To je potpuno pouzdanje u njega da će vas provesti kroz sve, to je odricanje od samoga sebe te izjavljivanje: "Bože, sve stavljam na tebe!"

NJIHOV JEZIK JE SLAVLJENJE

2011-12-27T03:00:00.000+01:00

Ljudi koji su prošli kroz trpljenje i dokazali da je Bog vjeran snažni su, zreli i strpljivi. Oni imaju Kristovu blagost. Volim biti oko takvih ljudi; oni ohrabruju moj duh!

Budete li se u svojoj kušnji pouzdavali u Boga, proći ćete kroz nju i biti od velike pomoći drugima. Vidjet ćete da će vam se to događati na poslu, u obitelji, crkvi. Ljudi će biti privlačeni k vama jer će znati kroz što ste prošli i vidjeti da ste stekli pobjedu kroz snagu samog Boga!

Mnogi vjernici koji trpe nikada ništa iz toga ne nauče. Kao rezultat toga, nikada ne upoznaju Boga kao svoga tješitelja. Kad ih čujete, pomislite da je Bog težak i zloban i da se ne brine. Oni pitaju: "Zašto ja?" Počinju sumnjati u ljubav Božju i okreću se od njega. Jadikuju, uzdišu i mrmljaju te sva njihova radost blijedi. Ubrzo postaju ogorčeni i tvrdi.

Imam prijatelja pastora koji je godinama imao vrlo uspješnu službu s ljudima u nevolji. Ali danas je u dubokom grijehu, ovisan o drogi i potpuno otpao. Žena ga je napustila i živi s nekom ovisnicom.

Kad ga pitate što se dogodilo, za sve krivi druge. Žena ga je napustila; Bog nije odgovorio na njegove molitve; druge službe su ga razočarale. Kaže: "Doista sam se trudio, ali to nisam mogao podnijeti. Bilo je previše pritisaka i previše licemjera. Krivo su me shvaćali i nisam to mogao podnositi."

Apostol Pavao je i usred svoga najgoreg razdoblja trpljenja blagoslivljao ime Gospodnje. Znao je da je Otac pun milosti i izvor svake njegove utjehe. Nije ispitivao Boga niti je postao ogorčen, zapravo, slavio ga je usred sve svoje nevolje!

Najbolji učitelji u bilo kojoj crkvi nisu oni za propovjedaonicom. Naprotiv, oni sjede u redovima odmah do vas; to su ljudi koji su trpjeli i još uvijek slave Gospodina. Jezik onih koji su učili kroz trpljenje je slavljenje!

SLUŽBA TJEŠENJA

2011-12-26T03:00:00.000+01:00

Apostol Pavao je rekao: "(Gospodin) nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji" (2 Kor 1,4).

Jedna od najpotrebnijih službi u crkvi Isusa Krista danas je služba tješenja – tješenja onih koji su u nevolji i tuzi. Mnogi vjernici jednostavno ne znaju kamo se okrenuti u svojoj boli.

Kad sam ja doista povrijeđen i duboko patim, ne želim čitati knjigu koja daje deset koraka do pobjede niti želim poći nekom evanđelistu velikog imena koji će me ošinuti. Ništa od toga nije odgovor – jer ništa od toga neće dosegnuti korijen mog trpljenja! Ne, ja želim razgovarati s jednim običnim svetim koji je teško trpio i iz svoga trpljenja izašao slaveći Boga, utješen i pun vjere!

Utjehu od Gospodina primaju ljudi koji trpe. Oni poznaju Isusovo suosjećanje jer im njegov glas u satu njihove tame govori pravu utjehu. Ti patnici postaju bogati u duhovnim stvarima. Oni razvijaju povjerenje rođeno iz vlastite nevolje i testiranja. A što je najbolje, Bog im daje utjecaj koji ne bi mogli postići ni na koji drugi način!

Sjećam se Corrie Ten Boom i divnog iskustva koje su imale tisuće koje su je slušale dok je govorila o Isusu. Mnogi pastori i vođe širom Sjedinjenih Država bili su utješeni i ohrabreni ovom jednom nepoznatom ženom – jer sve njezino trpljenje proizvelo je bogatstvo spoznaje Gospodnje. Imala je obilje utjehe od Duha Svetog – i koristila ju je utječući na druge za Isusa.

Pavao je bio u stanju radovati se u svim svojim nevoljama jer znao je da su njegova trpljenja bila za korist drugih. Na svoje je kušnje gledao kao na školovanje kroz koje prolazi. I mogao je reći: "Bog u tome ima cilj jer me vježba! Pojavit će se ljudi koji će trebati utjehu koju sam ja primio u svom trpljenju."

Nije čudo da Pavao govori o svom nebeskom Ocu kao "Ocu milosrđa i Bogu svakovrsne utjehe" (2 Kor 1,3).

SPOZNAJA PUTOVA BOŽJIH

2011-12-23T03:00:00.000+01:00

Pred nama je vrijeme kad će riječ izbavljenje poprimiti potpuno novo značenje! U prošlosti su kršćani o izbavljenju mislili uglavnom kao o fizičkom iscjeljenju, ali ubrzo će najveće izbavljenje biti od straha i užasa!

Izbavljenje će tada značiti "imati sigurnu riječ s neba". Isus je rekao da će ljudi umirati od straha kad vide strašne stvari koje dolaze na zemlju (vidi Lk 21,26). Ljudi će doista vikati ne bi li saznali što će Bog učiniti sljedeće. Okretat će se na sve strane ne bi li čuli glas nekoga tko je miran, tih i ne ludi. Vikat će: "Molim vas, recite mi, je li ovo sud Božji? Kad će sve to završiti?"

A što mislite, tko će imati odgovore? Vi! Običan kršćanin koji je nasamo zatvoren s Bogom! Vi ćete biti puni tišine i mira dok se sve bude raspadalo, jer Bog je s vama i vi čujete riječ s neba. Upozorio vas je na ono što dolazi i obećao je zaštititi vas!

Vjerujem da će Bog u ove posljednje dana upotrijebiti svoj sveti ostatak da raspiri mnoštva, oživi pastore, probudi crkve. Ova vojska okrenut će srca ljudi natrag k Bogu dovodeći ih kroz molitvu i sveti ukor radi grijeha do pokajanja.

Kad govorim o vježbanju svetog ostatka, ne mislim na vojsku propovjednika, evanđelista i misionara. Govorim o običnim svetima, onima koji ljube Isusa, koji će sami, mirni i tihi, biti znak i čudo svijetu. Bog ne želi profesionalnu vojku, izvježbanu ljudskim metodama. On želi muškarce i žene koji su izvježbani Duhom Svetim u molitvi. On traži vjernike koji su zatvoreni nasamo s njim i pripremaju svoje srce pred njim učeći čuti njegov glas.

Opisuje li to vas? Je li vaš život sada svjedočanstvo uplašenom i uzdrmanom svijetu? Potičem vas da ostanete nasamo s Bogom i dopustite mu da vam govori. Tražite ga da vam otkrije grijeh u vašem životu. Ostavite sve o čemu vas Duh Sveti osvjedočuje. Stavite mu se na raspolaganje predajući se molitvi i tad ćete biti spreman vojnik u njegovoj velikoj vojsci ostatka posljednjeg vremena.

MISIJA CRKVE : ŽIVJETI ZA DRUGE

2011-12-22T03:00:00.000+01:00

Jedan jednostavan način da izmjerite ljubite li zdravo jest da ispitate kako vodite brigu za interese drugih.

Kao pastor, moram osmisliti čvrstu viziju kako da to činim. Bog me zadužio da pobudim ljude na akciju i na neumorno vršenje poslanja koje nam je dao. To zapravo mogu na jedan od dva načina: kroz svoju vlastitu ambiciju, navaljujući da postignem svoje individualne ciljeve, ili prihvaćanjem Kristova srca, čineći da moje poslanje bude ljubav.

Ako moja crkva naraste na deset tisuća članova, a ja kao svoju viziju nemam ljubav; ako naša crkva pošalje tisuću misionara, ali nema ljubavi – onda smo kao tijelo vjerujućih promašili u svome pozivu. Podižemo lažne poslanike i izvozimo slab brend razvodnjenog kršćanstva koje prima snagu od nečeg drugoga, a ne od ljubavi.

Kako je s vama? Jesu li vaše molitve ili duhovne ambicije zaključane u svijetu vaših vlastitih potreba ili želja? Smeta li vam ili se razdražite kad nečije prave potrebe ometu vaše ciljeve?

Što je lijek za sebičnu ambiciju? Pavao je pisao Filipljanima: "… u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe. (3:2)" Pavao ne kaže da ne cijenite sebe, svoju viziju ili svoj život poslanja. Ali kaže da i drugi imaju viziju, cilj i poslanje. Budete li ih cijenili, ne samo da ćete im pomoći, nego ćete ih i jačati u njihovu pozivu – i vjerojatno utjecali na mnoge živote.

Razmislite o snazi Pavlove izjave. Zamislite što bi se moglo dogoditi kad bi svaki kršćanin radikalno bio poslušan toj istini! Svi bismo za druge imali duboko zanimanje koje bi utjecalo na čitav svijet – i nitko od nas ne bi bio ukapan u svoje individualne ciljeve. Čitavo Kristovo tijelo bilo bi tako usredotočeno na druge da bismo jačali jedan drugoga kroz mnoge naše različite pozive.

Ako svatko od nas gleda samo na vlastite interese kroz ono što radi, naše svjedočanstvo bit će i u najboljem slučaju ograničeno. Ali ako u ljubavi tražimo da izgrađujemo jedan drugoga, svako od Boga određeno poslanje imat će i više nego bogatu potporu da se izvrši.

To je ono što ja nazivam načinom življenja. To je kampanja koju ja želim započeti danas – živjeti za one oko mene, biti među njima i služiti im za slavu Božju.

MOĆ PRIPADA

2011-12-21T03:00:00.000+01:00

"Jednom pozva k sebi Dvanaestoricu (zajedno) i dade im moć" (Lk 9,1).

Isus je svojim učenicima dao moć ne zato što su bili ambiciozni, nego zato što su bili njegovi. Da bi se primila Kristova moć, neophodno je pripadati njemu. Moć se rađa iz pripadanja. Pripadanje donosi stvarnu moć.

Mnogi kršćani vode život bez sile – imaju grešne navike, siromašno svjedočanstvo, slab duhovni život; nedostaje im gorljiv molitveni život i nemaju nijedan odgovor na svoje molitve.

Osjećate li da ste bez sile? Ovaj kratak redak pun je riječi sile ili moći:

"Pozvan" – u biti znači ne naš vlastiti program rada, vodstvo, samovolja ili izvor moći.

"Učenici" – oni koji odbacuju sve da bi slijedili život, učenje i vodstvo učitelja.

"Zajedno" – da sila ili moć u radu za ciljeve kraljevstva ne bude u jedinstvenim posudama, nego izražena u zajednici.

"Dade" – pokazuje da ne možemo ništa ako nam Isus ne da moć da to učinimo.

"Moć" – to nije ono što mi želimo, radimo ili se borimo za to, nego dolazi jedino i isključivo kroz njegovo davanje. Kao kršćani nikada se nismo oslobodili ovoga dijela naše povijesti. Svakom Isusovom sljedbeniku zapovjeđeno je da čeka dok se ne obuče u silu ili dok ne primi silu s visine.

Nedostaje li vam moć? Nema drugog načina da se ona postigne osim da vam je dâ Onaj kome pripadate. Isus ima silu ili moć da je dâ onima koji su potpuno njegovi.

Ne borite se za silu! Neka vam želja bude da pripadate – potpuno, gorljivo, skrušeno, ambiciozno – Onomu za kim čezne vaša duša. Tad će vam doći sila iznad svega što ste mogli zamisliti.

TKO SAM JA?

2011-12-20T03:00:00.000+01:00

"A jesam li nevin? Ni sam ne znam više,
moj je život meni sasvim omrzao" (Job 9,21).

Bog se čini tako velik;
ja tako mali i nesavršen.
On zapovijeda suncu i ono se diže;
ja se raspadam u oluji.
On razapinje nebesa i pučinom morskom hoda,
a kad prolazi pored mene, ja ga ne vidim.
On vlada odajom zvijezda.
Prizovem li ga u nebu
i odgovori mi,
ipak ne vjerujem da je čuo moj glas.
Osjećam se kao da me Bog povrijedio
bez razloga.
On je Sudac,
a tko će se založiti za me?
Kad se sâm želim opravdati,
moje me vlastite usne osuđuju.
Raste osjećaj
da kad bih bio i savršen,
ne bih poznavao sama sebe.
Još bih uvijek prezirao svoj život
jer stvarno smo od jučer
i ne znamo ništa.
Jer život je sjena.

CRKVA DUHA SVETOG

2011-12-19T03:00:00.000+01:00

Nikada ne biste smjeli ići u crkvu bez da molite: "Bože, daj mi uši Duha Svetog da čujem! Pomogni mi da čujem, razumijem i primijenim tvoju Riječ na svoj život!" Upravo kao što Duh Sveti pomazuje pastorov jezik da govori, on mora pomazati i vaše uši da čuju.

U crkvi Duha Svetog uvijek ćete čuti žalosni vapaj pokajanja. Zapravo, ne možete biti osoba Duha Svetog dok sami "ne zavapite iz dubine svoga bića". A to je nešto što Salomon nikada nije učinio!

Crkva kralja Davida nije bila savršena; zapravo, ona je slika korintske crkve. David je počinio preljub; ubio je nevina čovjeka; jedno vrijeme hodao je u užasnoj obmani. Međutim, nakon što je sagriješio, izgovorio je ovaj gorljiv vapaj iz dubine svoga bića: "Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti! Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom … Ne odbaci me od lica svojega i svoga Svetog Duha ne uzmi od mene" (Ps 51,4-6.13).

Znak crkve Duha Svetog je vapaj duboke boli! Dakako, u ovoj crkvi su i ljudi koji padnu i žive u obmani. Ali poput Davida, oni postaju tako osjetljivi na djelovanje Duha Svetog da im uvijek ne treba prorok da im kaže da su sagriješili. Oni se pokaju i prije nego prorok dođe do njih, jer se osjećaju ranjeni od svoga grijeha!

David je rekao za svoj grijeh: "Užad Podzemlja (pakla) sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih … On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene (2 Sam 22,6-7.17-18).

Bog će srušiti Salomonovu crkvu i iz njezinih mrtvih ruševina podići Davidovu crkvu. Ta preostala crkva imat će svetu žalost zbog grijeh. Ona će vapiti u patnji i pokajanju i potpuno se oslanjati na Duha Svetog!

"Poslije toga vratit ću se i ponovno sagraditi pali dom Davidov; ponovno ću sagraditi ruševine njegove, podići ga" (Dj 15,16).

SIONSKA CRKVA

2011-12-16T03:00:00.000+01:00

Potisak iza Davidove crkve bio je potpuno oslanjanje na Duha Svetog. Evo što je Davida izdvajalo:

"Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13).

Kad je David bio na smrtnoj postelji, rekao je svome sinu Salomonu: "Želim ti reći zašto me je Bog blagoslovio. Želim da znaš tajnu moje službe." Poslušajte Davidove posljednje riječi svome sinu: "Jahvin duh govori po meni, njegova je riječ na mom jeziku" (2 Sam 23,2).

Rekao je: "Nisam se uzdao u svoje znanje i mudrost. Nisam se uzdao ni u što od svog tijela. Bio sam slab čovjek – ali oslanjao sam se na Duha Svetog! Svaka riječ koju sam izgovorio bila je pod njegovim pomazanjem. Moja usta ispunile su njegove riječi!"

Kad smo mi otvorili vrata službe u Teen Challengeu ovdje u gradu New Yorku, naše geslo je bilo: "Ovdje je glavni Duh Sveti!" Nije članove bandi spasilo propovijedanje "kako se uhvatiti ukoštac". Nisu pali na koljena jer smo propovijedali kratke, zažete i jedre propovijedi. Nisu bili osvjedočeni ilustracijama i pričama iz prirode. Ne! Ti bivši ovisnici o drogi svjedočili su svojim prijateljima: "Jednom sam bio na ulici kao i ti. A pogledaj me sada! Promijenio me Duh Božji!"

Salomon je govorio o drveću, izopu, zvijerima, ribama, gmazovima. A David je govorio o prisnosti s Gospodinom, o slomljenosti i skrušenosti. On je bio osvjedočen i promijenjen svojim vlastitim propovijedanjem. Toliko je cijenio nazočnost Duha Svetog u svom životu da je molio Gospodina da ga nikada ne uzme od njega. Znao je da je bez Duha Svetog ništa!

Pavao je rekao: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu" (1 Kor 2,4-5).

"I mi o tom govorimo, ne riječima kakve uči ljudska mudrost, nego riječima kakve uči Duh … Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati" (1 Kor 2,13-14).

SALOMONOVA CRKVA

2011-12-15T03:00:00.000+01:00

"Salomon, sin Davidov, bio se učvrstio na prijestolju. Jahve, Bog njegov, bijaše s njim i uzvisi ga veoma" (2 Ljet 1,1).

Crkvu Isusa Krista Bog je danas utvrdio i blagoslovio. Priskrbljena su sredstva za sve moguće njezine pokušaje. Pogledajte velika i divna zdanja sagrađena u zemlji. Pogledajte i veliki financijski blagoslov crkve. Milijuni se troše na evangeliziranje preko televizije, knjige, ploče, vrpce, misije, institucije, koledže i paracrkvene službe svih vrta.

Kad su sva ta djela započela, svako pojedino imalo je nešto od Božjeg pomazanja. Većina je doista započela s istim blagoslovom koji je Bog izlio na Salomona. Salomon je bio dobro organiziran i daleko obrazovaniji od svoga oca Davida. On je učinio sve veće i bolje nego je ijedna generacija ranije mogla zamisliti.

Potisak iza Salomona bili su mudrost i znanje. Bio je to vapaj njegova srca Bogu: "Daj mi sada mudrost i znanje da uzmognem upravljati ovim narodom, jer tko će upravljati tolikim narodom kao što je ovaj tvoj" (2 Ljet 1,10).

Nije li to divna molitva? To zvuči tako dobro i Bog je bio zadovoljan što Salomon ne traži neku sebičnu korist. Ali tu je ipak problem: ova molitva potpuno je usredotočeno na čovjeka! Ovaj vrlo talentiran, samouvjeren kralj u biti je govorio: "Bože, daj mi samo alat i ja ću obaviti posao. Daj mi mudrost i znanje i ja ću sve u ovom narodu dovesti u red. Sve ću ja to obaviti!"

Salomonova molitva nije bila molitva njegova oca Davida, čovjeka po Božjem vlastitom srcu. Ne, Salomonova molitva bila je molitva nove generacije – obrazovanih ljudi s novim idejama i umijećima. Njegov vapaj bio je: "Potrebni su mi mudrost i znanje!" Vjerujem da Salomon predstavlja duh i narav laodicejske crkve posljednjih dana. Ova crkva na putu je do istog sloma s kojim se suočio i Salomon!

Salomon je imao glavu punu mudrosti, a usta punu pjesme. Mogao je propovijedati i učiti s nevjerojatnim umijećem. Imao je dobro organizirane aktivnosti, s talentiranim vođama. Sve u vezi s njegovom crkvom izgledalo je dolično i u redu. Ali sve što je Salomon učinio, završava u ovom izrazu: "Kakve li ispraznosti i puste tlapnje" (Prop 1,14).

Salomonova crkva ima sve odgovore. Izvana izgleda veličanstveno, ali apsolutno je bez života! Ona završava u ispraznosti, idolopoklonstvu, senzualnosti, praznini i očaju.

OSTATI U LJUBAVI

2011-12-14T03:00:00.000+01:00

"Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život,
ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost,
ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina,
ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti
od ljubavi Božje, koja je u Kristu
Isusu, Gospodinu našemu"
(Rim 8,38-39).

Smrt je duboka i mračna.
Život je ispraznost i muka duha.
Nepopustljiva su poglavarstva i sile,
sadašnjost je neizvjesna,
budućnost je nepoznata.
U visini i dubini ovog
svemira tajne su,
ipak, ništa od toga ne može nas
rastaviti od ljubavi Božje
koja je u Kristu Gospodinu.
Tko će nas rastaviti od njegove ljubavi?
Nevolja ili muka?
Progonstvo ili glad?
Golotinja, pogibelj ili mač?
Ne! Jer Bog je ljubav.
Ta ljubav nadilazi svako razumijevanje –
veza je savršenstva –
dakle, hodajte u ljubavi.
Onaj tko je u ljubavi
on je i u Bogu –
i Bog je u njemu.

DOVODEĆI NAROD BOŽJI NA KOLJENA!

2011-12-13T03:00:00.000+01:00

"I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim" (Zah 12,10). U Zaharijinu proročanstvu vidim novu objavu Isusova križa.

Upravo sada Duh Sveti to čini u Izraelu. Mnoštvo Židova okuplja se kod Zida plača vapeći da dođe njihov Mesija. Ali ubrzo jednoga dana Bog će ukloniti njihovo pokrivalo i spoznat će tko je Isus te zaplakati što su ga proboli!

Ovaj redak može se primijeniti i na Crkvu. Brzo dolazi dan kad će se Duh Sveti osobno pozabaviti s njom. Crkva Isusa Krista tako je otupjela na grijeh – tako ga je izbijelila i tako ga zanemaruje – da kad Duh siđe s duhom molitve, donijet će i čišćenje. Tada će nastat plakanje, naricanje, slomljenost – stvarna spoznaja koliko su naši grijesi žalostili Boga!

Duh Sveti djelovat će tako ne samo u crkvama, nego i u obiteljima i pojedincima: "I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihova napose" (Zah 12,12).

Kakav bi veći dar Bog mogao dati svojoj Crkvi uoči Isusova dolaska od snažne osvjedočavajuće poruke o grijehu? On će donijeti tako oštro osvjedočenje da u sebi nećemo moći tolerirati nikakvu nesvetu ili nečistu stvar!

U sažetku, evo kvalifikacija i znakova izlića Duha posljednjeg vremena:

Usredotočenost na posljednju žetvu duša.
Duh milosti vodi do pokajanja i pobožnosti.
Duh molitve rezultira predanjem i neodloživošću molitve u Duhu.
Čežnja za Isusom, naricanje, slomljenost i plakanje sa svetom žalošću zbog grijeha. Tek nakon tog djela Duha doći će istinski blagoslov radosti!

Ne želim propustiti to Božje posljednje izliće! Molio sam ga da uključi i mene, a potičem i vas da učinite isto. Molite sad sa mnom: "Gospodine, nemam disciplinu potrebnu za tvoje sveto djelo. Ti mi je moraš dati! Daj mi svoje breme za izgubljene duše; stavi u mene svoga Duha koji plače. Ti si moja jedina nada, zbog toga se predajem i potpuno okrećem tebi. Učinit ću što god mi kažeš i oslanjat ću se na tebe za sve!"

MOLITVA KAKVU SVIJET NIJE UPOZNAO!

2011-12-12T03:00:00.000+01:00

Jedan misionar govorio je našoj crkvi o velikim probuđenjima širom svijeta. U svakom slučaju, "duh molitve" povezan je s posljednjom žetvom. U Vijetnamu, Kini, Sibiru, području Amazone, Africi i na brojnim drugim mjestima ljudi Božji mole žarko i gorljivo – plačući i vapeći Bogu, tražeći njegovo lice, ostavljajući grijeh i okrećući se pravednosti.

Tu vrstu sklonosti k molitvi ne možete sami izvesti. Ona je rezultat duha molitve, kao što je obećano u Zahariji 12,10. A ti vjernici već to doživljavaju!

Ne tako davno pozvali smo crkvu Times Square na tjedne molitve te smo i sami iskusili blagi okus tog izlića Duha. Doista, širom ove nacije postoji jedna mjera vatre i revnosti u molitvi. Ali još nismo iskusili izliće duha molitve!

Bog mi pokazuje da i želja i sklonost k molitvi moraju doći od Duha Svetog. Ono što ja želim jest ovo: Bog je obećao izliti duha molitve na svoju crkvu i ja želim biti dio toga izvornog djelovanja Božjeg. Kako mogu biti siguran da sam primio to izliće?

Odgovor se nalazi u Zahariji: "Tražite od Jahve dažda u vrijeme proljetno! Jahve stvara munje i daje kišu; čovjeku kruh daje, a stoci travu" (Zag 10,1).

Moramo tražiti Gospodina da nam dâ duh molitve! Munje u ovom retku govore o "sijevanju, grmljavini". Bog je obećao dati kišu! On govori u Zahariji: "Tražite i dat ću vam to breme s neba. Ali morate ga tražiti!"

Vrijeme je da počnemo tražiti Gospodina: "O Bože, izlij svog Duha Svetog na mene da mogu naučiti moliti! Otvori izvor. Daj da budem dio tvoje konačne žetve!"

Kad jednom Duh molitve padne na vas poput kiše, otkrit ćete da molite za svetost, pobožnost, čistoću. Posredovat ćete za svoje ljubljene koji su izgubljeni i plakati nad ovim umirućim svijetom. Ali morate tražiti Duha Svetog da to učini u vama i onda mu vjerovati!

DUH MOLITVE

2011-12-09T03:00:00.000+01:00

Ova riječ molitva, kao što se nalazi u Zahariji 12,10, nije upotrijebljena u Bibliji osim da označi vapaj ili molitvu koja je glasno izgovorena. Drugim riječima, ona nije tajna ili misaona. Ova molitva u vezi je s glasom!

Ova hebrejska riječi za molitvu govori o "maslinovoj grani na koju je privezana vuna ili nekakva tkanina kojom molitelj maše tražeći mir ili predanje." Takve grane zvale su se "grane moljenja". Jednostavno rečeno, to su bile zastave koje su iskazivale vapaj potpunog i bezuvjetnog predanja.

Zamislite vojnika, iscrpljenog od bitke, izmučenog, poderane odjeće, umornog, svladanog, koji je zaglavljen u nekoj rupi samovolje. Sam je, iscrpljen i ispaćen, i došao je do kraja samoga sebe. On lomi granu sa stabla i veže bijelu potkošulju na nju, zatim je podiže i puže iz svoje rupe u koju se sakrio vičući: "Predajem se!"

To je ta molitva! Ona govori: "Predajem se! Ne mogu više voditi ovu bitku. Izgubljen sam i očajan!"

Ova molitva nije prizivanje Boga da učini što vi želite. To nije preklinjanje i gorljiva prošnja da vam pomogne u vašim planovima. Naprotiv, to je potpuno predanje vlastite volje i vlastitog puta!

Stoljećima su kršćani, još uvijek puni samovolje, prizivali Boga proseći i vapeći: "O Bože, pošalji me ovamo, pošalji me onamo, daj mi ovo, daj mi ono!" Ali u posljednje dane Duh Sveti past će s velikom silom da proizvede osjećaj duhovnog sloma. Probudit ćemo se i vidjeti činjenicu da čak sa svim svojim novcem, mozgom, programima, službama i planovima nismo ni dotakli svijet. Istina je zapravo da je crkva izgubila tlo te postala slaba i jadna.

Mora biti predanje! Naši vapaji moraju biti popraćeni spremnošću da predamo sve u našem životu što nije slično Isusu Kristu.

Danielova molitva pokazuje o čemu je ta vrsta molitve: "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim – zbog tebe, Gospode! Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oči te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, već zbog velikih smilovanja tvojih" (Dn 9,17-18).

DUH MILOSNI

2011-12-08T03:00:00.000+01:00

Biblija kaže da će Duh Sveti biti izliven kao "duh milosni i molitveni" (Zah 12,10).

Poslanica Titu nam govori da nam je milost dana kao snaga nad grijehom da nam omogući živjeti razumnim i svetim životom: "Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja Isusa Krista" (Tit 2,11-13).

Sve od Pentekosta u narodu Božjem bila je čudesna mjera te milosti. Duh Sveti slao je osvjedočenje o grijeh na sve narode, učeći vjernike svake rase i jezika kako da se odreknu bezbožnosti i svjetskih požuda. Rezultat toga je narod koji živi razumno i pravedno u ovom sadašnjem svijetu i koji čezne za Isusovim dolaskom.

Ja vjerujem u proročanstvo iz Zaharije 12,10 da će u samom posljednjem satu Duh Sveti silno pasti na narod Božji s duhom milosti koji će ih potpuno okrenuti od svake svjetovnosti. To će proizvesti u njima vapaj za čistoćom srca!

Jedan dragi brat u Gospodinu, predsjednik jedne službe, nazvao je da mi kaže da su se vođe u njegovoj službi počeli okupljati da traže Gospodina. Duh Sveti počeo je među njima otkrivati grijeh i nekolicina iz propovjedničkog tima morala je otići. Brat mi je rekao: "Sad kad je Duh Sveti sišao, pritisak je da se čini pravo."

Pogodio me ovaj njegov izraz i nisam ga se mogao otresti: pritisak da se čini pravo. Kad Duh Sveti silazi i otkriva grijeh, oni koji su mlaki ili u kompromisu postaju osvjedočeni. Propovjednici se bude na pravo "propovijedanje milosti", što osvjedočuje ljude o svakoj skrivenoj stvari u njihovom životu.

Ljubljeni, u Božjoj crkvi posljednjih dana pritisak da se ostavi grijeh i čini pravo postat će vruć i težak!

KIŠA DUHA SVETOGA

2011-12-07T03:00:00.000+01:00

Kakvu god manifestaciju vidite u takozvanom probuđenju, ono nije pravo djelovanje Božje ako nije usredotočeno na žetvu! Kiša Duha Svetog uvijek pada da proizvede skupljanje duša.

Bog je izlio svog Duha Svetog na Pentekost da pripremi tlo i omekša ga za sjetvu sjemena evanđelja. Duhom ispunjeni vjernici bili su odaslani iz gornje sobe u svijet da stvaraju učenike Isusa Krista.

Crkva ima gotovo dvije tisuće godina sijanja i rasta i sad je vrijeme žetve! Svi koji su dosad umrli u Kristu predstavljaju prve plodove rane žetve. Isus još nije došao jer strpljivo čeka za svoju posljednju, silnu žetvu!

"Prema tome, strpite se, braćo, do dolaska Gospodnjega! Pazite! Poljodjelac iščekuje skupocjen rod od zemlje, strpljivo čekajući na nj, dok ne primi ranu i kasnu kišu" (Jak 5,7).

U prvom dijelu prošlog stoljeća u Kanadi je započeo "Pokret kasne kiše". Trajao je četrdeset ili pedeset godina. Danas je od "Posljednje kiše"ostalo samo nekoliko crkava, međutim, oni koji su bili uključeni u taj pokret bili su uvjereni da doživljavaju posljednje veliko izliće Duha. Mnogi su rekli: "To je to! Svjedoci smo ostvarenja Zaharije 12,10!" Ali taj je pokret nestao, no pojavili su se drugi takvi pokreti, ali su i oni nestali. Zašto? Jer nisu bili usredotočeni na žetvu!

Mnogi takozvani pokreti Duha Svetog brzo su nestali jer bili su usredotočeni na čovjeka – na darove, vlastito usavršavanje, osobnu sreću, a ne na dosezanje izgubljenih i umirućeg svijeta!

Isus je povezao žetvu s izgubljenim dušama kad je rekao: "Molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju" (Mt 9,38).

Svako istinsko izliće Duha Svetog usredotočit će se na tu Isusovu molitvu. Malobrojna probuđenja koja su dokumentirana kao izvorna, bila su blagoslovljena velikom žetvom duša.

DUBOKA VODA

2011-12-06T03:00:00.000+01:00

"U duboko blato zapadoh,
i nemam kamo nogu staviti;
u duboku tonem vodu,
pokrivaju me valovi"
(Ps 69,2).

Spasi me, o Bože
jer mi je duša preplavljena
glupošću.
Moji ti grijesi nisu skriveni.
Tonem
i nemam kamo nogu staviti;
u dubokoj sam vodi.
Voda me preplavljuje;
čekam Boga da me spasi.
Grlo mi se osušilo
od zazivanja Boga.
Plačem i kažnjavam svoju dušu
podrugujući se vlastitoj slabosti.
Brzo me usliši, Bože,
i ne skrivaj svoga lica.
Potreban mi je tješitelj;
okreni se k meni u svome nježnom milosrđu.
Izbavi me iz ovog blata.
Ne dopusti da potonem.
Spasi me iz ove duboke vode!
U stvarnoj sam nevolji –
opasnosti.
Ne dopusti da me proguta dubina.
Neka bezdan ne zatvori usta nada mnom!
Požuri, o Bože,
ne oklijevaj;
ti si moja pomoć
i izbavitelj.

BOG JE VOLJAN SPASITI I POKVARENE, OTVRDNULE GREŠNIKE!

2011-12-05T03:00:00.000+01:00

Narod Božji u Judi imao je problem. Sumnjali su u njegovu spremnost i snagu da izbavi narod koji je bio duboko u otpadništvu i idolopoklonstvu. "Oni vele: 'Uzalud! Mi ćemo radije provoditi svoje osnove i činiti svaki po okorjelosti srca svojega'" (Jer 18,12).

Juda je digao ruke od nade misleći: "Otišli smo predaleko i sad nema povratka. Napustili smo Gospodina, izrugivali mu se, odbacili ga, iskorištavali. Tako smo duboko u svojim grijesima da nema nade. Ni Bog nas ne može vratiti!"

Nakon svih mojih godina u službi, još uvijek se borim s takvim razmišljanjima. Možda i vi mislite isto. Muž vam je možda ateist, zao i bezbožan te ste sami sebe uvjerili: "Svuda oko mene ljudi se spašavaju, ali moj muž je drukčiji. On je tako tvrd!"

Gospodin je rekao Judi: "Zar mi je ruka prekratka da izbavi" (Iz 50,2).

Prekratko znači "odrubljeno". Bog je govorio: "Recite mi, je li neprijatelj odrezao moju silnu ruku? Jesam li izgubio svoju silu da spasim? Ne! Moja silna ruka isušila je Crveno more. Zaogrnula je nebo u crno. Otvarala je slijepcima oči! Vidjeli ste da spašavam i one najgore. Zašto mislite da sam izgubio svoju silu da vas izbavim?"

Ljubljeni, kad je Bog izgubio svoju silu da spasi najopakije grešnike na zemlji? Kad je izgubio svoju spremnost da izbavi ovisnike o drogi, pijanice i prostitutke, čak i kad nitko ne moli za njih?

Je li Bog nekako odlučio da neće spasiti članove vaše obitelji za koje ste postili i vjerno molili? Apsolutno ne! S vjerom moramo vapiti k njemu: "O, Gospodine, ti možeš spasiti i Wall Street. Ti možeš izbaviti grešnike u New Yorku. Ti možeš spasiti bilo kojem muslimana u bilo kojoj stranoj zemlji i ti možeš spasiti bilo kojeg člana moje obitelji. Tvoja ruka nije prekratka. Ti možeš spasiti bilo koga!"

Ne vjerujte da je njegova ruka odsječena; mjesto toga, vjerujte u njega za nemoguće! Zadobijte viziju njegove ljubavi i milosti – njegove silne ispružene ruke, svemoćne da spasi!

Moramo moliti i biti strpljivi i on će dovesti naše ljubljene, jednog po jednog!

"Vratite se, sinovi odmetnici – riječ je Jahvina – jer ja sam vaš Gospodar. Uzet ću vas, po jednoga iz svakoga grada, po dvojicu od svakoga roda, da vas odvedem na Sion" (Jer 3,14).

SPREMNI ZA PROBUĐENJE

2011-12-01T03:00:00.000+01:00

Možemo li biti spremni za probuđenje ako vjerujemo da je sva nada nestala – da smo grijehom nadmašili dan milosti i da nije ostalo ništa osim suda? Ljubljeni, ne možemo imati vjeru za probuđenje dokle god nismo uvjereni da Bog još uvijek želi na nas izliti svog Duha!

Zašto Amerika još nije osuđena? Zašto Isus još nije došao? Zato što pred nama još uvijek postoji velika žetva i Bog "neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju" (2 Pt 3,9).

Tu veliku milost Gospodnju vidimo u odlomku u Izaiji gdje Bog upućuje proroka da kaže Judi: "Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaše otpuštena. Zašto ne nađoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili da u meni snage nema da oslobodim? "Iz 50,1-2).

Bog se već rastao od Izraela dajući mu "… knjigu otpusnu" (Jer 3,8). Ali sad je njegova pozornost bila na Judi, narodu koji ga je prevario i otišao od njega. Bog je još uvijek imao srce za Judu i došao im je glasno tražeći da vidi otpusno pismo (vidi Iz 50,1). Govorio je: "Pokažite mi moje dokumente rastave! Dokažite mi da sam vas ikada odbacio. Vi ste bili ti koji se otišli od mene! Ja ništa nisam učinio da vas ožalostim ili povrijedim. Čitavo sam vas vrijeme ljubio. Dolazio sam k vama i pozivao vas!"

Ljubljeni, to je točno ono što vidim da Bog sad radi s Amerikom. On nam govori: "Pokažite mi dokumente rastave! Pokažite mi da sam otišao od vas! Još nisam uklonio svog Duha Svetog. Naprotiv, još uvijek radim nad čitavom ovom nacijom – još uvijek vabim, pozivam, dolazim k vama!"

Gospodin to govori s mnogih propovjedaonica širom ove nacije. Govori to kroz pobožne muškarce i žene koji provode dragocjeno vrijeme tražeći ga. On poziva Ameriku natrag na obraćenje – natrag k njegovu srcu!

Moramo biti potpuno uvjereni da još uvijek postoji vrijeme i da još uvijek postoji nada te da dok molimo, Duh radi na svim nivoima društva pozivajući i vabeći ljude k sebi!

KASNA KIŠA

2011-11-30T03:00:00.000+01:00

"U onaj dan pregnut ću da uništim sve narode koji dođu na Jeruzalem. A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca" (Zah 12,9-10).

Ovo Zaharijino proročanstvo je o posebnom izliću Duha Svetoga koje će se dogoditi u posljednje dane. Slično izliće opisano je u Joelu 3, za što ja vjerujem da je Pentekost. Taj odlomak glasi: "Poslije ovoga izlit ću Duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će stari sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one" (Jl 3,1-2).

To je točno ono što se dogodilo na dan Pentekosta! Duh Sveti sišao je u Jeruzalemu u gornju sobu poput bujice kao duh proricanja.

Ovo veliko izliće postalo je postojano navodnjavanje Duhom Svetim koje traje stoljećima. Gotovo dvije tisuće godina Bog izlijeva svog Duha poput kiše na svoj narod, svakodnevno navodnjavajući svoju crkvu i štiteći je. Izaija govori o tome kao o "vinogradu vinorodnom: Ja, Jahve, njega čuvam, svaki čas ga zalijevam; i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim" (Iz 27,2-3).

Ova dva izlića Duha drže se kao prva (ili rana) kiša i posljednja (ili kasna) kiša: "Zato, ako doista poslušate zapovijedi koje vam danas izdajem, i budete ljubili Jahvu, Boga svoga, i služili mu svim srcem svojim i svom dušom svojom, davat ću vašoj zemlji kišu u pravo vrijeme: u jesan i u proljeće, i moći ćeš sabirati svoje žito, svoje vino i svoje ulje" (Pnz 11,13-14)

Doba sijanja i žetve u Izraelu bilo je suprotno od našega. Prva kiša, koja je omekšavala zemlju, bila je od listopada do kraja prosinca, upravo prije sijanja. Kasna kiša sazrijevala je žito i padala je od ožujka do travnja, upravo prije žetve.

Važno je zapamtiti da su ova dva izlića bila u vezi sa žetvom. Djelo Duha uvijek je usredotočeno na žetvu duša!

KORIJEN STRAHA

2011-11-29T03:00:00.000+01:00

i u šatoru svom ne daš zlu stana,
čisto ćeš čelo moći tad podići,
čvrst ćeš biti i bojati se nećeš" (Job 11,14-15).

Sav strah može se slijediti
do mjesta
grijeha i tajnog bezakonja
sakrivenog u srcu čovječjem.
On ima snagu u svojoj ruci
da to ukloni.
Ali prezirući bogatstvo Božje milosti,
njegovu … strpljivost i velikodušnost,
on nastavlja svojim zlim putem
dopuštajući u svome vlastitom životu
ono što osuđuje u drugima
postajući sam sebi zakon.
On traži biti Božja povlaštena iznimka
da izbjegne gnjev i nevolju.
Ali Bog nije pristran
i svima sudi jednako
obećavajući slavu, čast i mir
onom tko ostavlja zlo.
Tada će on podići svoje lice bez mrlje,
bit će postojan
i neće se bojati,
jer čovjek se boji
jedino gdje grijeh leži pred vratima.

POZNAVANJE GLASA GOSPODNJEG

2011-11-28T03:00:00.000+01:00

Izraelu Bog nije govorio zbog grijeha svećenstva i naroda. Biblija kaže: "U ono vrijeme Jahve je izrijetka govorio ljudima, a viđenja nisu bila česta" (1 Sam 3,1). Međutim, usred te suše Riječi, Gospodin se objavio mladom Samuelu: "Jahve zovnu (Samuela) … Samuel još nije poznavao Jahve, i još mu nikada ne bijaše objavljena riječ Jahvina" (1 Sam 3,4.7).

Imao je samo dvanaest godina, no iako je bio pobožno dijete, još nije prepoznao glas Gospodnji. I tako je Bog došao do njegova kreveta i glasno ga pozvao. Isprva je Samuel mislio da ga zove Eli; nije znao da je uvježbavan da raspoznaje glasove – da čuje riječ izravno od Boga!

Bog nije govorio svećeniku Eliju koji je oglušio na njegov glas! Zapravo, čini se da je samo jedan prorok čuo riječ od Boga, neimenovani čovjek koji je upozorio Elija da će ga Bog odrezati (1 Sam 2,27-36).

Da bi se čulo od Boga, potrebno je više nego tiho vrijeme. Potrebno je više nego da se samo kaže: "Govori, Gospodine, sluša tvoj sluga!" Ne, nema formule da bi se čuo Bog; nema deset koraka do toga. Prije nego možete čuti Boga, on vam mora govoriti, a on govori onima koji su pripremili svoja srca da čuju!

Kad mu je Gospodin prvi put progovorio, Samuel nije imao duboko teološko znanje o Bogu. Ali je imao nježno, čisto, odano srce koje je bilo otvoreno za Boga. Dakle, što mislite što je Bog najprije naučio Samuela nakon što mu je progovorio?

Rekao mu je: "Osudit ću Elija jer je znao da su mu sinovi pokvareni, ali nije učinio ništa da ih zaustavi! Trebala im se oduzeti njihova svećenička odjeća i reći: 'Ne smijete se približavati ovom svetom mjestu!' Samuele, sad ti želim pokazati svoju mržnju prema grijehu u mojem Domu. Želim ti pokazati što je potrebno da se čuje moj glas i hoda sa mnom" (vidi Sam 3,11-14).

Nije čudo da Biblija kaže da je Samuel s velikom sigurnošću izgovorio riječi, jer čuo je glas Gospodnji! Mnogo je vremena provodio nasamo s Bogom moleći i tražeći ga i Bog mu je sve vrijeme jasno govorio.

I sad postoje ljudi koji su izvježbani čuti glas Božji. Ti sveti molitelji izlijevaju mu svoja srca, a zauzvrat on izlijeva svoje njima!

RAĐANJE OSTATKA POSLJEDNJIH DANA

2011-11-25T03:00:00.000+01:00

Prorok Samuel slika je svetog ostatka posljednjih dana – pripremljeno tijelo vjernika koji se podižu iz ruševina stare, raspadajuće crkve.

Ana, Samuelova majka, rodila je sina kroz gorke suze i mnogo molitve: "I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko" (1 Sam 1,10).

Pokušajte zamisliti taj prizor: Ana je svakoga dana bila u hramu na svojim koljenima pred oltarom, pritisnuta i slomljena jer je bila nerotkinja. Dok je plakala, njezin protivnik – druga žena njezina muža – ismijavala se iz nje. "Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala, da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda" (1 Sam 1,6).

Tri su važne stvari koje želim istaknuti u ovom odlomku:

Prvo, ostatak koji predstavlja Samuel rađa se u žalosti i zagovorničkoj molitvi.
Drugo, one koji mole i tuguju prema srcu Božjem izazivat će protivnici.
I treće, Božji ostatak uvijek će biti pogrešno shvaćen!

Pogledajte što se dogodilo Ani kad je molila: "Tako se ona dugo molila pred Jahvom, a Eli je motrio usta njezina. Ana govoraše u srcu; samo se usne njezine micahu, a glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. I reče joj Eli: 'Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina što je u tebi'" (1 Sam 1,12-14). Eli i njegovi sinovi predstavljaju umiruću, pokvarenu crkvu koja je napustila put Gospodnji. Eli je bio izvan dodira – tako mrtav u duhu – da je mislio da je Ana pijana!

Dok je Ana molila, bila je ispunjena žalošću, opterećena željom da dobije sina. Sve što je mogla činiti bilo je da miče usnama, zbog svoga jecanja u duhu. Molila je: "Ako pogledaš na nevolju službenice svoje, i opomeneš se mene … te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života" (1 Sam 1,11).

Tu su dva istaknuta obilježja svetoga Božjeg ostatka:

Oni mole kao Ana. Njihovo breme je duboko, a srce mi je uznemireno zbog pokvarenosti u domu Božjem.
Kao i Ana, i oni se predaju molitvi svakoga dana svog života.

Bog i vas želi učiniti takvima. On želi da ste u stanju dotaći ga i čuti riječ od njega. On vam želi dati službu za druge koji će doći k vama sa svojim bremenima i kušnjama. Dok budete molili za njih, pojavit će se njegova Riječ!

SILNA BOŽJA VOJSKA

2011-11-24T03:00:00.000+01:00

Nešto vrlo snažno i strahovito događa se danas u svijetu – nešto izvan mogućnosti ljudskog shvaćanja – nešto što će utjecati na čitav svijet u ovim posljednjim danima.

Bog priprema malu, ali silnu vojsku kršćana, najodaniju vojsku na licu zemlje. Gospodin će izaći pred njih da im zapovijeda da čine junačka djela; on će zatvoriti ovaj vijek s čistim, odanim, neustrašivim ostatkom.

Čitav svoj život slušao sam priče o našim pobožnim praočevima koji su mrzili grijeh. Ti muškarci i žene poznavali su glas Božji i provodili su sate, čak dane, u postu i molitvi. Molili su bez prestanka te su imali silu i sposobnost da se uspješno odupiru nemoralu u svoje vrijeme.

Ti praočevi odavno su već preminuli. Ali Bog je u procesu podizanja druge vojske i ovaj put njegovi ratnici neće biti samo stari, sijedi sionski očevi i majke, ova nova vojska bit će sačinjena i od novih, i od iskusnih vjernika; i od mladih, i od starih; od običnih kršćana koji se drže Boga! Pojavit će se čitavo jedno novo područje službe.

Denominacijski se crkveni sustav pokazuje da je u smrtnim mukama. Gotovo da uopće nema utjecaja u sekularnom svijetu niti silnu snagu u Kristu. Neki me optužuju da sam "tvrd" u vezi s pastorima. Ali u dodiru sam s mnogima pobožnim pastorima koji kao i ja tuguju nad današnjim otpadništvom u službi. Postoji sveti ostatak pobožnih pastora u zemlji i zahvalan sam Bogu za svakoga pojedinog od njih. Međutim, još uvijek postoji činjenica da sve više i više propovjednika silazi putem kompromisa.

Biblija upozorava da se ne smijemo bojati! Bog ima plan i on se očituje. On je jasno iznesen u Pismu, uglavnom u prva četiri poglavlja Prve Samuelove knjige.

Prorok Samuel slika je Božjeg ostatka posljednjih dana. Gospodin ga je izabrao usred najgorih vremena i sakrio da ga podučava dok ne dođe vrijeme da iznese svoju novu stvar. Samuelu je rekao: "Evo, učinit ću nešto u Izraelu da će oba uha zujati svakome koji čuje" (1 Sam 3,11). Što je to bilo što je tako zapanjilo i prenerazilo sve koji su čuli? Sud Božji na otpali vjerski sustav te podizanje, podučavanje i pomazivanje novog, svetog ostatka!

Ono što je Bog učinio u Samuelovo vrijeme, on čini u svakoj generaciji. U svakoj je generaciji bio ostatak, narod po Božjem vlastitom srcu koji je molio.

ČOVJEK NE ŽIVI SAMO O KRUHU

2011-11-23T03:00:00.000+01:00

Ako mislite da ste previše obični da bi vas Bog upotrebljavao, pažljivo slušajte: svoje djelo posljednjih dana Bog neće obavljati kroz evanđeliste ili pastore velikih imena. Oni sami neće biti u stanju upravljati velikim djelovanjem njegova Duha! Činjenica je da će Bog trebati svaku domaćicu, tinejdžera, stariju osobu i sve koji ga ljube da bi obavili njegovo veliko djelo. Ova vojska posljednjih dana bit će sačinjena od kršćana koji su se odbili od hranjenja na samom kruhu. Dopustite mi objasniti.

Bog je rekao kroz Mojsija: "Čovjek ne živi samo o kruhu, nego … živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,3).

Kruh predstavlja sve prirodne, materijalne stvari neophodne za ovaj život – hranu, zaklon, odjeću, posao, plaću. Kruh predstavlja sredstva za život – one stvari koje su nam potrebne i nisu grešne. Mnogi kršćani, međutim, žive samo za stvari ovoga života – oni žive samo o kruhu!

Isus nas je učio moliti: "Kruh naš svagdanji daj nam danas" (Mt 6,11). Ali najprije nam je rekao da trebamo moliti: "Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja" (Mt 6,10). Najprije se trebamo usredotočiti na interese Božje – moleći da bude njegova volja!

O čemu ste razmišljali više nego o bilo čemu drugom u posljednjih šest mjeseci? Što je prožimalo većinu vašeg vremena i molitava? Jesu li to uglavnom bile stvari kruha – osobne potrebe?

Ako ste se usredotočili samo na kruh, onda nemate života! Živite u pustinji, upravo kao djeca Izraelova. Oni su se svakodnevno dizali i počeli vapiti za kruhom – svojim osobnim potrebama – svakoga dana četrdeset godina!

Ljubljeni, to je dosada, muka! Bog nikada nije htio da njegova djeca žive tako. Umjesto toga, rekao je Izraelu kroz Mojsija: "Trebali biste živjeti od svake riječi koja izlazi iz mojih usta! Da, rekao sam vam da ću vam dati kruh, ali nemojte tu stati. Idite dalje! Rekao sam vam da postoji zemlja gdje teku mlijeko i med, s rijekama, drvećem, šumama, zelenim pašnjacima – i to mjesto ja želim za vas!"

Bog podiže ljude koji su usredotočeni na njegovu volju za ovo ponoćno vrijeme! Oni su umorni od života u pustinji pukog preživljavanja. Sve što oni žele jest da spoznaju i čine volju Božju. Svaki član ove vojske posljednjih dana mora biti spreman i pripremljen u srcu – jer Bog je u položaju da otpusti svoje veliko, posljednje izliće.

BOG JE NEPOVREDIV

2011-11-22T03:00:00.000+01:00

"Ako netko tvrdi: 'Ljubim Boga', a mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi. Ovu zapovijed imamo od njega: tko ljubi Boga, neka ljubi i svoga brata" (1 Iv 4,20-21).

Nikada ne vjeruj što čovjek kaže o ljubavi
ako se odvaja od brata
bilo koje boje ili rase,
jer u ljubavi nema straha.
Savršena ljubav izgoni strah,
jer strah je muka.
Kako netko može reći da ljubi Boga
i vjeruje u jednakost,
dok se u isto vrijeme muči
strahom od brata
u kojega nema povjerenja ili ga ne voli?
Ako čovjek ne može ljubiti svoga brata
kojeg može vidjeti,
kako može ljubiti Boga
koji je nevidljiv?
Bog je svima svuda zapovjedio
da ljube svoga brata
kao što ga i Bog ljubi –
jer Bog je ljubav.

KAKO UPOZNATI GOSPODNJI UM I VOLJU

2011-11-21T03:00:00.000+01:00

"Čuo si, Gospode, čežnju poniženih, učvrstit ćeš im srce, uho svoje prikloniti" (Ps 10,17).

U ovom retku David iznosi jednostavan plan u tri koraka kako da upoznate Gospodnji um i volju za svoj život:

Uputite mu molbu (molite)
Pripremite svoje srce da čujete njegov glas
On će učiniti da znate – Duh Sveti će vam govoriti

Ubrzo će Bog izliti svoju slavnu čašu najveće mjere Duha Svetog kakvu svijet još nije vidio. Veliko osvjedočenje Duha Svetog doći će na vaše bližnje, suradnike i nespašene članove obitelji.

Ljudi će svugdje biti povrijeđeni i ostavljat će svoje mrtve crkve da potraže one koji hodaju s Bogom. Očajnički će tražiti nekoga čije je srce pripremljeno!

Za svoje djelo posljednjeg vremena Bog će upotrijebiti stotine tisuća običnih slugu koji će služiti ljudima oko sebe. Dakle, pitam vas, pripremate li sada svoje srce da se njegovo djelo obavi u vama i kroz vas?

Priznajte danas Bogu: "O, Gospodine, želim da računaš na moj život! Znam da u ovom trenutku živim na samom kruhu – u pustinji očaja. Ali želim živjeti!"

Uronite u njegovu Riječ. Učite ga svakodnevno tražiti. Revolucionarna je sila u pripremanju srca! Kroz tu pripremu vaš će život dobiti smisao i puninu. Promijenit će vam se osjećaji i osobnost i u vama će se osloboditi sila!

Kad Bog vidi da ste spremni, dat će vam velike prilike da radite njegovo djelo. Čak nećete morati napuštati svoju kuću. Bog će dovoditi potrebite ravno pred vaša vrata!

Silan Bog kojemu služimo u ovom trenutku priprema svoj narod za silno djelo.

"Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junački na svog neprijatelja" (Iz 42,13).

Pripremite svoje srce da se susretnete s njim! Postanite spreman sluga, opremljen i pripremljen za njegovo veliko izliće posljednjeg dana. U tom konačnom trenutku, njegova će živa slava doći u vas!

VIŠE OD PROPOVIJEDANJA I UČENJA

2011-11-18T03:00:00.000+01:00

Vjerujem da bi evanđelje trebalo biti popraćeno silom i očitovanjem Duha Svetog, čineći silna čuda i potvrđujući da je ono istinito!

Pavao je hrabro izjavio: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage" (1 Kor 2,4). Ova grčka riječ znači "s dokazom". Pavao je govorio: "Propovijedao sam evanđelje s dokazom. Bog i Duh Sveti popratili su me znacima i čudima!" Hebrejima 2,4 kaže da je Bog doista potvrđivao poruku znacima i čudima: "Bog je istovremeno zajamčio čudesnim znakovima, raznim silnim djelima i darovima Duha Svetoga koje dijeli po svojoj volji."

Novozavjetni vjernici imali su jednu molitvu: "… da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4,30). Kamo god su apostoli išli, svugdje su propovijedali potpuno evanđelje.

"Apostoli su činili mnoge čudesne znakove" (Dj 2,43). "A preko ruku apostolskih događali se mnogi čudesni znakovi u narodu … I sve više vjernika – mnoštvo muževa i žena – pridruživalo se Gospodinu" (Dj 5,12-14).

Evo jednonoga od najuvjerljivijih redaka koji potvrđuje da potpuno propovijedanje evanđelja mora uključivati znake i čuda: "Ovi pak dosta vremena ostadoše tu propovijedajući smjelo, oslonjeni na Gospodina, koji potvrđivaše propovijedanje o svojoj milosti čineći čudesne znake preko njihovih ruku" (Dj 14,3). Ovaj redak govori da su apostoli dugo vremena hrabro služili propovijedajući milost i pokajanje i da je tada Bog dao da znaci i čuda budu učinjeni njihovim rukama.

Božja crkva posljednjeg vremena će "ići i početi propovijedati svuda. Gospodin će s njima djelovati i potvrđivati Riječ čudesima što će je pratiti" (vidi Mk 16,20).

Čudesa te crkve posljednjeg vremena bit će izvorna, neoboriva, neosporna, i događat će se preko ruku nepoznatih. Ona će se događati preko ruku običnih, svetih, odvojenih ljudi koji poznaju Boga i prisni su s Isusom.

Ti vjernici izaći će iz tajne klijeti molitve – mala, pripremljena vojska puna vjere – i neće imati druge želje osim da čine volju Božju i proslavljaju ga. Bit će neustrašivi i silni u molitvi. Otvarat će čitave nacije za evanđelje i Bog će potvrđivati svoju Riječ njihovim silnim djelima!

"POTPUNO IZVRŠENJE DUŽNOSTI PROPOVIJEDANJA" RADOSNE VIJESTI

2011-11-17T03:00:00.000+01:00

Apostol Pavao rekao je svojoj generaciji: "Potpuno sam izvršio dužnost propovijedanja Radosne vijesti o Kristu" (Rim 15,19) te govori da je to "potpuno izvršenje dužnosti propovijedanja" Radosne vijesti više od samih riječi. To je Radosna vijest riječi i djela! "Ne usuđujem se reći nešto od onoga što Krist nije po meni učinio … riječju i djelom" (Rim 15,18).

Pavao je govorio: "Pogani su se obratili Kristu ne samo zbog mojeg propovijedanja, nego zato što su moje riječi bile popraćene čudesnim djelima!"

"… snagom čudesnih znakova, silom Duha Svetoga. Tako sam od Jeruzalema i naokolo do Ilirka potpuno izvršio dužnost propovijedanja Radosne vijesti" (Rim 15,19).

Ako bi Pavao propovijedao i učio bez čudesnih znakova koji su slijedili, njegova poruka ne bi imala svoj puni učinak. To ne bi bila Radosna vijest potpuno ispropovijedana! Korinćanima je rekao: "Dokaze svog apostolstva pružio sam među vama u savršenoj strpljivosti: kako čudesnim znakovima, tako silnim djelima" (2 Kor 12,12).

Pogledajte Pavlove riječi u ovom retku: čudesni znaci, silna djela. Većina se kršćana danas povuče kad čuju te riječi! Zašto? Jer su beskrupulozni učitelji i propovjednici gladni moći ove riječi učinili gadošću! Velika tragedija je to da su te izopačenosti uzrokovale da su mnogi bogobojazni pastori, evanđelisti i laici uzmakli od istine potpunog propovijedanja evanđelja.

Ljubljeni, Bog je još uvijek Bog – i on je silan u vršenju čudesnih znakova! On je još uvijek naš iscjelitelj i on se želi pokazati jakim za one koji se uzdaju u njega! U novozavjetnoj crkvi događala su se velika nadnaravna djela bez ikakvih izopačenosti – bez reklamiranja, razmetljivosti ili nekoga tko bi tvrdio da ima svu silu i vlast. Pavlova služba je primjer.

Dok je u Troadi propovijedao dugačku propovijed, jedan je mladić zaspao sjedeći na prozorskoj dasci i pao je s trećeg kata na zemlju. Biblija kaže da "ga digoše već mrtva" (Dj 20,9-12).

Kad je Pavao sišao k njemu, sve ih je utišao. Zatim se, upravo kao i Ilija, nadvio nad mrtvog mladića i obujmio ga te se život iznenada vratio u njega. Mladić je bio podignut iz mrtvih! Kakvo silno čudo!

Nakon toga, Pavao nije rasposlao ljude da se proširi vijest o tom čudu. Ne, to se uopće nije dogodilo. Svi su se jednostavno vratili na treći kat i sudjelovali u lomljenju kruha te je Pavao nastavio propovijedati. Pismo čak više i ne spominje tog mladića. Zašto? Zato što je crkva očekivala nadnaravna djela! Oni su propovijedali potpuno evanđelje – s čudesnim znacima koji su slijedili!

CRKVA POSLJEDNJIH DANA

2011-11-16T03:00:00.000+01:00

Vjerujem da je Božja vizija za njegovu crkvu posljednjih dana bazirana na njegovoj Riječi, jer Biblija jasno pokazuje kakva će crkva Isusa Krista biti uoči njegova dolaska.

Crkva u Americi daleko je od onoga što je Bog zamislio da bi trebala biti. Čitave denominacije danas uglavnom djeluju bez Duha Svetog. Lišene su Isusove nazočnosti i svakoga duhovnog dara. Prakticiraju vanjski oblik pobožnosti bez ikakve sile, osvjedočenja ili spasonosne poruke. Prijateljuju sa svijetom i više su političke nego duhovne. Popustljive su prema grijehu, žmirkaju na rastavu i ismijavaju se iz nadnaravnog te odbacuju svako učenje o nebu, paklu, pokajanju i sudu.

Zbog novozavjetne crkve đavao je drhtao! Ona je natjerala legije demona u bezdan; molitvom je otvarala vrata tamnica; činila da vladari drhte od straha. Ti rani vjernici imali su takvu vjeru i silu da su se hromi podizali te skakali, a prosjaci postajali evanđelisti. Oni su vjerovali u nadnaravno te su otvarali slijepima oči, gluhima uši i iscjeljivali svaku vrstu bolesti. Čak su podizali mrtve!

Ne kažem da će crkva Božja posljednjeg vremena biti kao crkva prvog stoljeća, njezina preslika. Ne, ja kažem da će biti i veća! Bit će silnija, snažnija, s većim otkrivenjem Isusa. Imat će veće pomazanje Duha nego ikada, veće čak od pomazanja na Pentekost. Bog uvijek čuva najbolje vino za kraj!

Prorok Daniel to potvrđuje. Rekao je da su određene proročke istine zatvorene da bi se otkrile tek u posljednjim danima: "Jer do posljednjeg vremena ostaju zatvorene i zapečaćene ove riječi … Bezbožnici neće to razumjeti, ali će pobožnici to spoznati" (Dn 12,9-10).

Danas Duh Sveti otkriva te stvari svetima koji su duhovni i koji imaju razbor! "Stoji pisano: 'Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.' A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje" (1 Kor 2,9-10).

Gospodin priprema snažnu, ali i poniznu vojsku pastira koji će biti po njegovu srcu, te ostatak zajednice gladnih ovaca koje su napustile mrtvilo i grijeh moderne crkve. Postavljena je pozornica za tu crkvu koja će biti gorljiva, ne mlaka, i ona će uzdrmati same temelje pakla. Nikakva sila na zemlji neće moći to zanemariti ili prezreti!

BOG SE NE UMARA

2011-11-15T03:00:00.000+01:00

"Zar ne znaš? Zar nisi čuo?
Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj.
On se ne umara, ne sustaje,
i um je njegov neizmjerljiv" (Iz 40,28).

Postoji neznanje o Bogu koje smatra
da se on više ne otkriva čovječanstvu
u njegovim krizama i potrebama –
da je ili mrtav, ili spava,
nesposoban nadgledati ili voditi korake čovječje.
Ali tko je čovjek da mjeri Boga?
S kime bismo ga usporedili
ili ga prispodobili?
Zar ne znaš?
Zar nisi čuo?
Vječni Stvoritelj,
Bog krajeva zemaljskih,
ne drijema i ne spava.
On se ne umara,
ne sustaje,
nego onima koji se uzdaju u njega
obnavlja vjeru i snagu
te lete poput orlova:
oni trče i ne sustaju,
hode i ne more se.

PRESTANITE SE USPOREĐIVATI

2011-11-14T03:00:00.000+01:00

Narod se poboja Jahve … te oni dođoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega" (Hag 1,12.14). Izraelci su bili osvjedočeni o svoje vlastite interese i vratili se radu na gradnji hrama. Vratili su se onamo gdje su i trebali biti – gradnji Doma Božjega!

Stajali su pred temeljima hrama i zidovi su se počeli dizati. Ali nešto nije bilo u redu i mnogi stariji ljudi počeli su plakati! Zašto? Jer su prije šezdeset osam godina vidjeli blještavilo Salomonova hrama, a ovaj novi nije zadovoljavao. U usporedbi s onim, ovaj se činio kao ništa!

Ljudi su počeli govoriti o prošloj slavi: "Ovaj hram nema lađu; nema pomirilište ili kerubina. Na oltaru nema vatre; na dom se ne spušta šekinah slava. Nakon svega našega teškog rada, svih žrtava i poslušnosti, nakon što smo Božje interese stavili na prvo mjesto, ipak ne zadovoljavamo! Ovo je kao ništa u usporedbi s onim što smo jednom vidjeli. Čemu trud, čemu ići dalje kad vidimo tako malo za sve ono što smo učinili?"

Mnogi od naroda Božjeg danas odustaju jer misle da nikada neće zadovoljiti! Poput Izraelaca, vratili su se Bogu, stavili njega ponovno na prvo mjesto, tražili njegovu volju, gradili njegov Dom, ali kad pogledaju u svoj život, kažu: "Za sav moj trud imam pokazati tako malo! Tako malo svetosti Božje, tako malo njegove slave u mom životu! U usporedbi s drugim kršćanima, nikada neću zadovoljiti. Kakva korist truditi se? Nikada neću imati pobjedu."

Uvjeren sam da je to razlog zašto toliki odani kršćani dižu ruke od borbe. Uspoređuju se s drugim vjernicima i obeshrabruju se jer se osjećaju beznadno manje vrijedni!

Ako ostanete vjerni Gospodinu i ne pokušate se mjeriti ni s čim osim sa svojom vlastitom ljubavi za Isusa, možete biti sigurni da rastete – i Bog obećava da će biti s vama!

Ljubljeni, to možete podcrtati jer to je obećanje Božje za vas! Od samoga onog trenutka kad se ponovno usredotočite na izgradnju Kristova tijela – napuštajući sve pomisli o uspoređivanju i sve sebične putove te dopuštajući da vam on postane sve – počet ćete vidjeti njegov mnogostruki blagoslov. Ovo možete doista podvući! Vidjet ćete da ste u Božjoj naklonosti, da se on smiješi na vas i raduje u vama!

KAKO SAČUVATI BLAGOSLOV I NAKLONOST BOŽJU

2011-11-11T03:00:00.000+01:00

Bog blagoslivlja one koji hodaju u vjernosti i pokazuje naklonost onima koji je pokazuju njemu!

Kako nacije, obitelji, pojedinci, gube blagoslov i naklonost Božju? O tome govori prorok Hagaj i prvi razlog koji navodi je taj da oni počinju zamjenjivati interese Božje vlastitim interesima. "Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin" (Hag 1,2). Izraelci su odustali od gradnje Doma Gospodnjega da bi gradili svoje vlastite kuće!

Ovaj događaj zbivao se šezdeset osam godina nakon što je Salomonov hram bio uništen. Ostatak se vratio iz babilonskog ropstva u Jeruzalem upravo zato da ponovno sagradi Dom Božji. I doista, s gorljivošću i uzbuđenjem postavili su temelj hrama!

Ali onda su naletjeli na neke poteškoće i obeshrabrenja. I polako su izgubili interes za djelo Božje govoreći: "Ovo jednostavno nije vrijeme. Imamo previše problema. Uz to, provodimo previše vremena ovdje i zanemarujemo obitelji i poslove."

Jedan po jedan otišli su za svojim vlastitim interesima. Interesi Gospodnji koji su stajali iza njihove vlastite dobrobiti postali su sporedni! Počeli su graditi svoje vlastite kuće koristeći građevno drvo koje je bilo skupljeno za gradnju hrama.

Kako danas vjernici gube blagoslov i naklonost Božju? Prestajući raditi na hramu Božjem! To se događa kad prestanemo moliti i tražiti Boga, kad prestanemo izgrađivati njegovo duhovno tijelo!

Hagaj ukazuje na taj problem: dok je narod stavljao interese Božje na prvo mjesto, Bog je osigurava njihovu hranu i zaklon. Doista, on se brinuo za njih na svaki mogući način. Vinogradi su im rasli, grozdovi su bili teški; noću su mirno spavali; djeca su im se igrala na ulici. Nijedan od njihovih neprijatelja nije ih nadvladao. Bilo je to divno vrijeme Božjeg blagoslova, ali onda su narod obuzeli njihovi vlastiti interesi.

To je ono što se i danas događa! Naš svijet obuzet je sam sobom – ponosom, ambicijom, samovoljom – svaki čovjek ide za svojim vlastitim interesima. Nije čudo da su toliki pijani i omamljeni od droge te lutaju u mraku i pomutnji.

Bog kaže: "Ja dozvah sušu na zemlju … i na svaki trudno stečen plod" (Hag 1,11). On govori: "Ako počnete zanemarivati svoje duše i okretati se materijalnim stvarima, završit ćete bez radosti, nezadovoljni, prazni, suhi! Želim da stavite moje interese na prvo mjesto, tako da vas mogu ponovno blagoslivljati i pokazivati vam naklonost."

ZA SVOJU ZARUČNICU ISUS ŽELI NAJBOLJE

2011-11-10T03:00:00.000+01:00

Kako to mora lomiti Gospodnje srce kad sumnjamo u njegovu sposobnost i želju da za nas učini najbolje! Biblija nam jasno govori kako se Gospodin divno i brižno skrbio za Rutu. Ruta je dokazala svoju ljubav Jahvi Bogu rekavši Naomi, svojoj svekrvi: "… tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog" (Rut 1,16).

Bog je ljubio Rutu i otvorio joj svaka vrata. Bila je siromašna i morala je pabirčiti u polju, ali Pismo kaže: "Sreća je dovede u polje koje pripadaše Boazu …" (Rut 2,3). Nema šanse da ju je dovela sreća. Bilo je to djelo Gospodnje; on je znao što je za nju najbolje.

Ruta je jednostavno ljubila Gospodina i stavila je sve svoje pouzdanje u njega te joj je Bog pripremio vrlo bogata muškarca za muža! Boaz je vidio Rutu u polju i odmah razabrao: "Ona je drukčija, stvarno drukčija." Srce mu je bilo "oteto"!

Kakva ljubavna priča i kakve nevjerojatne okolnosti dovele su do svega toga! Ruta se udala za toga pobožnog muškarca, a ako je Gospodin to učinio za Rutu, neće li dobro učiniti i za svoju vlastitu zaručnicu, u svakoj situaciji?

Mi imamo Jednoga koji je bogatiji i moćniji od Boaza. On posjeduje stada na tisuću gora. On zna sve i može sve i ljubi svoju zaručnicu! Da, Gospodin sve radi u vašem životu za vaše apsolutno najbolje. I u tome vrlo uživa.

Čak i u trpljenju i kušnjama, svaki onaj koji ljubi Isusa dobiva njegovu potpunu pozornost! Ali nažalost, mi često ne počivamo na tome. Sumnjamo da sve vrijeme radi i da sve izvodi u našu korist!

Ljubljeni, ništa ne slama njegovo srce više od toga! Pavao opisuje Kristovu zaručnicu kao "Crkvu krasnu, bez ljage, bez bore, bez ičega tomu slična" (Ef 5,27). "Bora" je ovdje kao bora na licu, kao naborano čelo. To govori o brizi, o strahu, a Pavao ovdje govori da Isusova zaručnica nema "crta od briga" na svome licu.

Kristova zaručnica počiva u njegovoj ljubavi. Ona je uvjerena da on zna gdje je, kako se osjeća, kroz što prolazi i što je najbolje za nju. On joj voli davati mir. Ona zna da on neće dopustiti da je išta odreže od njega ili povrijedi. On će je sačuvati jer je rekao: "Ona je moja!"

ZARUČNICA KRISTOVA

2011-11-09T03:00:00.000+01:00

Što bi mladić mislio o svojoj zaručnici da ga pozove u svoju kuću, posjedne u dnevnoj sobi i zatim ode svojim putem? Dok on čeka, ona radi u kuhinji, briše prašinu s namještaja, pere pod – i ne kaže mu nijednu riječ!

Isus podnosi istu bol koju bi podnosio i svaki muškarac ako bi ga njegova ljubljena neprestano veličala i iznova i iznova mu govori: "Volim te", ali mu pokazivala malo ili nimalo pažnje!

Njegova draga može tvrditi: "Pa sad, uvijek mi je u mislima." Čuo sam ljude reći to isto za Isusa: "U mislima mi je cijeli dan, u svemu što radim." Ali možete ga u svom umu imati čitav dan, a ipak ga zanemarivati! Kad zaručnica tako čini, njezina takozvana ljubav je laž! Ona može svom zaručniku govoriti da ga doista voli, ali njezina djela govore da nije tako.

Gospodin pita: Zaboravlja li djevica svoj nakit, il nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana" (Jer 2,32). I David je rekao da je Izrael zaboravio Gospodina: "Zaboraviše Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja čineći" (Ps 106,21).

Gospodin je spomenuo svoju bol u Pismu da je čitav svijet vidi! Otvoreno je rekao: "Moj narod me danima zanemaruje!" Zašto bi Gospodin govorio svijetu o tom zanemarivanju? Ne bi li se o različitostima onih koji se vole trebalo šutjeti? Ne, on želi da zna koliko je povrijeđen! On to govori čitavom svijetu jer mu je srce slomljeno našim ponašanjem!

Zamislite da ste zaručena mlada žena koja sa svojim budućim mužem odlazi u crkvu. Hvatate ga za ruku i svima govorite: "Vjenčat ćemo se. Volim ga. On je jednostavno divan!" Ali čim izađete kroz vrata, zašutite i ne kažete mu više ni riječi! Što bi on trebao misliti?

Ja ne bih htio zaručnicu koja veliča moje odlike, govori u javnosti lijepe stvari o meni, govori kako sam dragocjen, a kasnije je hladna i izbjegava provoditi vrijeme sa mnom. To nije prava ljubav!

Ljubljeni, ako svakoga dana ne provodite kvalitetno vrijeme s Isusom, ako ne provodite vrijeme s njim u molitvi ili tražeći njegovu Riječ, ne ljubite ga i lomite njegovo srce!

TAJNA SNAGE

2011-11-08T03:00:00.000+01:00

"Još tvrđe stoji pravednik na svojem putu,
još više samo ojača onaj
čije su ruke čiste" (Job 17,9).

Ljudi gube kontrolu nad životom,
izrugivača je mnoštvo –
izazivanje na svim stranama.
Mudri se ljudi ne mogu naći.
Kad se postelje prostiru u tami,
pokvarenost im postaje otac.
Vrijeme je za nevine
da se time preneraze i
pokrenu protiv licemjerja.
O da bi se netko založio za čovjeka kod Boga
da bi pravednik mogao na svom ustrajati putu;
da bi se svjetlost grješnika ugasila –
iskra njegova ognja zamrla!
Put grešnika je klizav
i grijeh je sramota jer proždire snagu.
Ali još više samo ojača onaj
čije su ruke čiste.

SLUŽENJE GOSPODINU U VESELJU

2011-11-07T03:00:00.000+01:00

Bog želi da smo tako uvjereni u njegovu nježnu ljubav, tako uvjereni da je on na djelu uvodeći nas u njegovo najbolje, da imamo neprestanu radost i veselje u svom hodu s njim! Mojsije je upozorio Izraela: "Budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega, služit ćeš neprijatelju svome koga će Jahve poslati na te, u gladu i žeđi, golotinji i oskudici svakoj" (Pnz 28,47-48).

Bog danas nama kaže: "Budite veseli i radosni u onome što sam već učinio za vas! Ako hodate okolo potišteni, mrmljajući i prigovarajući, zauvijek ćete duhovno gladovati i biti goli te plijen za svoje neprijatelje!" Bog želi da tako vjerujemo u njegovu ljubav za nas da ćemo biti svjedočanstvo sreće i dobrog raspoloženja! On želi propovjednike koji su radosni u srcu, ispunjeni radošću koja je temeljena na istini.

Njegova istina stvara bogatstvo radosti koja prirodno istječe iz srca: "Služite Jahvi u veselju! Pred lice mu dođite s radosnim klicanjem" (Ps 100,2). "Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje" (Ps 105,43). "Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita" (Ps 32,11). "Pravedni neka se raduju, neka klikću pred Bogom, neka kliču od radosti" (Ps 68,4).

Možda ćete pitati: "Kako dugo mogu očekivati zadržati radost u svojoj službi Gospodinu?" Mnogi vjeruju da ona traje koliko traju i razdoblja osvježenja s visine ili tako dugo dok stvari idu dobro. Ne, radost trebamo imati sve vrijeme! To je točno ono što kaže Biblija: "Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kličemo i da se veselimo u sve dane" (Ps 90,14). "Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost" (Iz 65,18). Mi smo "nebeski Jeruzalem" – nanovo rođeni te živimo za Njega duhom radosti i veselja! Uzdajte se u Oca, vjerujte njegovoj Riječi u vezi s onim što je rekao o sebi i gledajte kako se njegovo veselje izlijeva iz vašeg života.

BOŽJE MILOSRDNO VODSTVO!

2011-11-04T03:00:00.000+01:00

"Ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac" (Jer 31,9).

Narod Efrajima, najvećega izraelskog plemena, bio je najbliži srcu Božjem. Bog je imao vječni plan za ovo vrlo blagoslovljeno pleme, ali Efrajim je neprestano otpadao i žalostio Boga. Ti ljudi griješili su više od svih u Izraelu! No je li Bog odbacio Efrajima? Upravo suprotno: rekao je da trebaju biti slobodan, izbavljen narod! Trebali su živjeti među pretilinom, što znači, Božjim najvećim blagoslovima (vidi Jer 31,14).

Što je Bog vidio u Efrajimu? Imali su srce sklono pokajanju – stid radi grijeha, spremnost da se vrate Gospodinu. Usprkos svim njihovim neuspjesima, ta jedna značajka privlačila je srce Božje k njima! Kad je došla snažna proročka riječ, odgovorili su, a kad su bili ukoreni, plakali su nad svojim grijesima.

Na vrhuncu njihova otpadništva, Bog je rekao: "Zar mi (ni)je Efrajim sin toliko drag, dijete najmilije? Jer koliko god mu prijetim, bez prestanka živo na njega mislim, i srce mi dršće za njega od nježne samilosti" (Jer 31,20). Bog je govorio: "Usprkos Efrajimovim nedostacima i padovima, vidim raskajan duh i neću mu oduzeti svoju nježnu ljubav. Moj vječni naum za Efrajima nastavit će se kao što sam i isplanirao!"

Ljubljeni, Bog ima plan i za vaš život! On će izvršiti sve svoje naume za vas, bez obzira kroz što prolazite ili kako je oštra vaša kušnja. Bog je dugo planirao vašu budućnost!

Imam proročku riječ za nekoga tko upravo sada čita ovu poruku: Ne možete prosuđivati Božji vječni naum za vas svojim osjećajima ili mislima. Bog vam želi reći: "Svoje srce drži poniznim preda mnom. Vjeruj mojoj Riječi u vezi s mojom naravi – da sam nježan, dobar Otac koji je mnogo uložio u tebe i nemam namjeru pustiti te. Ti si moje dijete u kojem se radujem i ja ću te izbaviti!"

"Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu" (Jer 29,11).

BOG ZNA ŠTO JE NAJBOLJE ZA NAS!

2011-11-03T03:00:00.000+01:00

Postoje vremena kad Bog uzima stvari od nas i vremena kad molimo za stvari za koje mislimo da nam trebaju, ali nam ih Bog ne daje. Ipak "… Jahve zna put pravednih" (Ps 1,6). Jednoga dana taj će postupak Božji potvrditi da je bio za našu korist i za njegovo kraljevstvo.

Najistinskije zadovoljstvo u životu dolazi kad smo u savršenoj volji Božji, radimo njegovo djelo, živimo prema njegovu izboru. Ali većina od nas uvjerena je da jedino mi znamo što trebamo da bismo bili ispunjeni i sretni. A u većini slučajeva ono za što vjerujemo da je najbolje za nas zapravo nas razara! Nikada u povijesti čovječanstva Bog ništa nije uzeo ni od jednoga svog djeteta bez da mu nije dao nešto bolje i divnije, nešto što je više ispunjavalo.

Božje najbolje nije nešto čega se treba bojati; on ne da samo zna što je najbolje za vas, nego i želi da imate njegovo najbolje! Ako uistinu vjerujemo tome, to će u nama proizvesti velik odmor, mir i radost! Nećemo se žalostiti nad stvarima koje smo morali pustiti; znat ćemo da smo oslobođeni od svakog ropstva! Reći ćemo: "Gospodine, ako ovo uzimaš od mene, to mora značiti da za mene imaš nešto bolje. Uzmi, dakle, ovo – možeš to imati!"

Ljubljeni, trebamo počivati u dragoj ruci našeg Oca! Trebamo doći do točke povjerenja kad ćemo reći: "Imam dragog Oca koji za mene želi najbolje. On zna sve to!" Kako je Job konačno došao na mjesto počinka? Uvjerio je sama sebe da Bog zna što radi i da je sve pod kontrolom! Rekao je: "Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist ko zlato ću izići" (Job 23,10).

Mnogi kršćani vide Boga na djelu u svom životu, ali ipak se pitaju: "Što ako zabrljam? Što ako učinim nešto pogrešno i Bog se razljuti na mene ili postane nestrpljiv sa mnom? Hoće li me sva njegova obećanja mimoići? Hoću li se morati pomiriti s nečim manjim od njegova najboljeg?" Ne, nikada! Ako je vaše srce ispravno pred Bogom, ako se uvijek vraćate k njemu i tražite ga svim svojim srcem, ništa neće promijeniti njegove planove za vas!

DVIJE VRSTE LJUBAVI

2011-11-02T03:00:00.000+01:00

Otac ima dvije vrste ljubavi: općenitu ljubav za sve grešnike i posebnu ljubav za sve koji su u njegovoj obitelji. Božju općenitu ljubav za čovječanstvo može prihvatiti svatko tko u pokajanju dolazi k njemu. Ali Božje srce isto je tako ispunjeno i drugom vrstom ljubavi – naročitom, jedinstvenom ljubavlju za njegovu djecu!

Bog je za sebe uvijek imao odabran narod na koji je izlijevao svoju veliku ljubav. Jednom je isključivi predmet te njegove posebne ljubavi bio Izrael:

"Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; tebe je Jahve, Bog tvoj, izabrao da među svim narodima koji su na zemlji budeš njegov predragi vlastiti narod. Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – nego zato što vas Jahve ljubi … Stoga vas je Jahve izveo jakom rukom …" (Pnz 7,6-8).

Bog je te riječi uputio Izraelu. Međutim, ako ste prihvatili Isusa kao svog Spasitelja i Gospodina – ako ste usvojeni u obitelj Božju i on je vaš dragi Otac – i vi se morate pozabaviti s time kako ste mu posebni! Vi ste primatelj osobite Božje ljubavi i ovdje su riječi za vas:

"Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo. Nekoć niste bili (izabrani) narod, a sada ste narod Božji; nekoć bez milosrđa, a sada ste postigli milosrđe" (1 Pt 2,9-10).

Jednom niste bili predmet njegove posebne ljubav, ali sad jeste! Pomirili ste se s Ocem i on vas duboko ljubi – upravo sada, u samom ovom trenutku!

OČEVA LJUBAV

2011-11-01T03:00:00.000+01:00

Mnogi ljudi nalaze teškim misliti o Bogu kao o dobrom Ocu. Oni ga gledaju zamagljenim očima od boli prošlih iskustava s bezbožnim ocem ili očuhom.

Tisuće kršćana ne vjeruje da ih Bog ljubi jer ih je njihov zemaljski otac napustio, povrijedio ili jako ožalostio. Moja je molitva da ova poruka ne govori samo njima nego i onima koji još nisu otkrili dubine ljubavi našega nebeskog Oca!

Mnogi od nas poznaju Pismo i teologiju koja je iza velike Božje ljubavi za njegovu djecu. Ipak, malo nas je koji su naučili prisvojiti tu ljubav i ne uživaju u blagodatima njezina posjedovanja.

Poslušajte kako Bog opisuje sam sebe Mojsiju:
"Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup …" (Izl 34,6).

Kad smo usred naših kušnji, zaboravljamo što je Bog rekao o svojoj vlastitoj naravi. Međutim, kad bismo u takva vremena vjerovali, imali bismo veliku sigurnost u svojim dušama. Od korice do korice Biblija nam govori kao glas Božji otkrivajući nam kako je on nježan i dobar.

On je spreman oprostiti u svako vrijeme. "Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (P 86,5).

On je strpljiv s nama, pun nježnosti i smilovanja. "Veliko je, o Jahve, tvoje smilovanje" (Ps 119,156). "Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom" (Ps 145,8).

Kad u molitvi i štovanju odlazite Gospodinu, budite vrlo pažljivi kakvu zamisao o Bogu unosite u njegovu nazočnost! Morate biti potpuno uvjereni u njegovu ljubav za vas i vjerovati da je on sve što kaže da jest!

ISCJELJENJE JEZIKA

2011-10-31T03:00:00.000+01:00

Prorok Izaija daje nam primjer kako možemo iscijeliti jezik.

1. Izaija se primakao Gospodinu i molio ga za viziju Božje svetosti: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu" (Iz 6,1).

Svatko tko želi živjeti ugađajući Gospodinu mora neprestano odlaziti u njegovu nazočnost dok ne postigne viziju svetosti Božje. Svako iscjeljenje, svi pravi blagoslovi i sve pobjede započinju kod njegova prijestolja. To je mjesto gdje vidimo Boga u njegovoj svetosti!

2. U Božjoj svetoj nazočnosti Izaija je bio duboko osvjedočen da ima nečista usta. "Rekoh: 'Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama'" (Iz 6,5).

Zašto je Izaija povikao: "Čovjek sam nečistih usana"? Jer vidio je Kralj Slave! Kad smo u nazočnosti Božjoj, naši prijestupi postaju nevjerojatno grešni. Svjetlo njegova svetog lica razotkriva sve što nije slično njemu!

3. Izaija je dopustio Gospodinu da ga dotakne i očisti svojim svetim ognjem. "Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: 'Evo usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten'" (Iz 6,6-7).

Riječ Božja je žeravica, a Duh Sveti njezin je oganj! Upravo sada kroz ovu ste poruku bili dotaknuti Duhom Svetim; Bog želi staviti svoj oganj na vaš jezik i posvetiti ga. On to može za vas učiniti ako dopustite da vas njegova Riječ osvjedoči! On je Jedini koji to može učiniti. Vaše je jedino da priznate kao Izaija: "Jao meni, nečist sam!"

Neka ova riječ ode ravno do vašeg srca i očisti vas svojim ognjem. Priznajte: "Da, to sam ja, Gospodine. Neću dopustiti da ova riječ prođe mimo mene! Očisti moje usne i moj jezik. Očisti moja usta i moje srce!"

BEZBRIŽNE RIJEČI

2011-10-28T03:00:00.000+02:00

"Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi" (Mt 12,36-37).

Mi kao da mislimo da naše riječi jednostavno padaju na zemlju i umiru ili se rasprše u zraku i nestaju. Nije tako! Naše riječi žive – one ne umiru!

Možda ćete reći: "Ali ovo sam ogovarao samo jednom prijatelju i on mi je obećao da neće nikada to ponoviti. S njim će to završiti." Ne, neće! Svaka pojedina riječ koju vi ili ja izgovorimo zabilježena je, zapisana u vječnosti, i čut ćemo je ponovno na sudu.

Sjećam se kako sam pao pod duboko osvjedočenje nakon jednoga kratkog i pokvarenog ogovaranja s prijateljem. Ono što sam rekao doista je bilo istina. Radilo se o moralnoj situaciji s kojom sam se morao pozabaviti u vezi s jednim pastorom. U razgovoru se pojavilo njegovo ime i ja sam rekao: "Ne vjeruj mu. Znam nešto o njemu!"

Čak i dok sam to izgovarao, osjećao sam osudu. Duh Sveti mi je šapnuo: "Odmah stani! Nitko to ne treba znati. Ne kaži ništa više jer to ne donosi korist. Iako je istina, ne ponavljaj to!"

Ono što sam već rekao bilo je dovoljno loše. A onda sam izbrbljao i strašne detalje! Znao sam da ne bih trebao o tome govoriti, a osim toga bio sam duboko osvjedočen od Duha Svetog. Kasnije sam nazvao prijatelja i rekao mu: "Žao mi je, to je bilo ogovaranje. To nisam smio. Molim te, ne ponavljaj to. Pokušaj o tome ni ne misliti."

Je li moj grijeh pokriven Isusovom krvlju? Da, jer sam u potpunosti priznao da sam sagriješio i dopustio sam Duhu Svetom da mi pokaže nešto legalističkog ponosa koji je još uvijek bio u meni. Dopustio sam da me ponizi i iscijeli. Sad kad god počnem govoriti nešto protiv nekoga, pokoravam se Duhu Svetom kad ga jasno i glasno čujem: "Stani!"

IZ PUNINE SRCA

2011-10-27T03:00:00.000+02:00

Kad god bih kao dijete rekao nešto loše, majka bi mi isprala usta sapunom. Ali nisu moja usta trebala čišćenje nego srce! Vidite, vaš jezik govori samo ono što je u srcu. Tako je rekao sam Gospodin Isus Krist i on kaže da bezbrižni, zli razgovori dolaze jedino iz nečista srca.

Kao vjernici ne uzimamo ozbiljno što je Gospodin rekao o kroćenju jezika. Za njega je to bila stvar srca. Ne samo da moj bezbrižan jezik obezvrjeđuje svu moju duhovnost, nego čini i da se suočavam s činjenicom da mi je srce nečisto.

Ako ogovaram, pričam prljave viceve, omalovažavam druge ljude, podižem glas i vičem na obitelj, moram sam sebe pitati: "Kakva je nečista, prljava stvar još uvijek u meni da mogu tako govoriti?"

Moram istražiti svoje srce i pitati: "Odakle to dolazi? Mora postojati nešto s čime se nisam pozabavio ili ne bih govorio takve stvari. Zašto ogovaram? Zašto izgovaram takve loše, bezbrižne riječi? Kakve neposvećene utvrde još uvijek drže moje srce?"

Isus toj stvari daje ozbiljnu težinu: "Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta, usta govore onim čega je srce prepuno! Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo" (Mt 12,34-35). Isus govori: "Ako ste svojim jezikom bezbrižni te se prepirete, prigovarate, mrmljate, brbljate – imate ozbiljan problem srca! Vaše srce nije ispravno pred Bogom i to je vrlo duboko u vama. U vama je zakopana zla riznica, upravo kao što zmija ima vrećice s otrovom iza svojih čeljusti. Ako iz vas izlazi smrtonosni otrov, to je zato što vrećica nije ispražnjena."

Kad god dopustim da nešto nečisto izađe iz mojih usta, moram stati i reći Gospodinu: "Gospodaru, u mom srcu još uvijek mora biti korijen ljubomore, zavisti ili požude. Posegni duboko u moje srce i iščupaj korijen gorčine, ponosa ili što god je u pitanju!" Bog želi doći do tog zla u vašem srcu, do te vrećice otrova skrivene u vama! On to želi iskorijeniti iz vas i potpuno vas iscijeliti.

UKROTI SVOJ JEZIK

2011-10-26T03:00:00.000+02:00

"… ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova" (Jak 3,8).

U ovom retku svoje poslanice Jakov govori o jeziku vjernika. On upućuje poziv crkvi da stekne nadzor nad svojim jezikom – prije nego ih uništi! Možda ćete pitati kako je ozbiljna ta stvar kroćenja jezika? Može li jedan "nedisciplirani jezik" stvarno biti tako grešan?

Nezauzdan jezik čini našu vjeru apsolutno bezvrijednom! U očima Božjim on može svaku vašu duhovnu aktivnost učiniti potpuno beskorisnom: "Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara srce svoje, njegovo je bogoslužje bez ikakve vrijednosti" (Jak 1,26).

Jakov se ovdje obraća ljudima u crkvi, a ne ovisnicima o drogi ili ljudima na ulici. On se obraća onim članovima tijela Kristova koji su naizgled pobožni, duhovni. Oni su aktivni u djelu Gospodnjem, ali njihovi su jezici neobuzdani, van kontrole. Jakov svodi na ništa one koji se čine sveti, ljubazni, nježni i dobri, ali koji su u crkvi, na poslu ili u svojim obiteljima otrovna jezika, uvijek nudeći poslastice ogovaranja ili rado ih slušajući. Oni mrmljaju i prigovaraju i Bog kaže da je njihova vjera – čitavo njihovo pokazivanje duhovnosti – uzaludna, bezvrijedna!

Ljubljeni, ja ne želim stajati pred sudom Kristovim i otkriti da je čitavo moje djelo za Gospodina – čitav moj duhovni trud – bilo uzaludno. Ja ga ne želim čuti kako kaže: "Davide, u moje ime činio si silna djela. Hranio si gladne, odijevao gole, izbacivao đavole, podizao rehabilitacijske centre za ovisnike o drogi i domove za alkoholičare. Da, propovijedao si bezbrojnim tisućama i mnoge si zadobio za moje kraljevstvo, ali sve to bilo je za ništa. Iz tvojih su usta izašle mnoge ohrabrujuće riječi, ali i gorke i neljubazne, pune mržnje i zavisti. Moja upozorenja o tom problemu jezika uzimao si olako."

Možda špekulirate: "Bog sigurno nije tako bezosjećajan da će moju duhovnost svesti na ništa jer sam rekao nešto oštro!" Ovdje govorim o kršćanima čiji jezici nikada nisu bili ukroćeni, koji govore protiv Božjeg naroda ne trepnuvši okom! Evo što kaže Riječ Božja: "Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi" (1 Kor 13,1-3).

EZEKIJA – ČOVJEK KOJI JE IZBJEGAO SMRT

2011-10-25T03:00:00.000+02:00

"U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: 'Ovako veli Jahve: Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.' Ezekija se … pomoli Jahvi" (Iz 38,1-2).

Ezekija je bio kralj koji je došao do silne pobjede;
Bog ga je čudesno izbavio od
od vojske kralja Sanheriba.
Kad ga je pogodila bolest
dovodeći ga na sam rub smrti,
bio je bogat i znamenit.
Prorok ga je upozorio:
"Pripremi se za smrt,
jer za tebe sve je gotovo."
Ali kralj je volio život
te je, okrenuvši se licem k zidu,
zaplakao i pomolio se Gospodinu
za novu priliku života.
Bog ga je uslišao i dao mu još petnaest godina.
Ali kako bi trebao živjeti čovjek
koji se nagodio sa smrti
kao i mnogi drugi koji su preživjeli
bliski susret s njom?
Zar ne bi svaki dan trebao živjeti sa zahvalnošću
predajući se ponizno Bogu i čovječanstvu?
Ali ljudski rod ne čini tako.
Kralj se počeo hvaliti svojom vlastitom vrijednošću:
potonuo je u blato materijalizma
paradirajući svojim bogatstvom pred strancima.
Zbog njegova ponosa i nezahvalnosti,
druga poruka proroka odzvanjala je sudom
nad njegovim potomstvom.
Koliki danas dobivaju
novu priliku života
samo da potrate svoje posuđene godine
na sebičnu jurnjavu za stvarima
koje nemaju vrijednost?
Vječnost će otkriti
da bi za neke bilo bolje
da su umrli
nego izbjegli smrt.

KAMO ODLAZIMO NA HRANJENJE?

2011-10-24T03:00:00.000+02:00

Mihaj 7 sadrži jednu od najsnažnijih ikada propovijedanih poruka na temu novog saveza. U toj nevjerojatnoj propovijedi Mihaj govori naravnom Izraelu, no isto tako govori i Crkvi Isusa Krista u ovim posljednjim danima. Svoju propovijed započinje s dubokim vapajem – vapajem koji se danas još uvijek čuje od duhovno gladnih vjernika širom svijeta: "Teško meni! … Nema bobice grožđa da je pozobljem" (Mih 7,1).

Mihej opisuje posljedicu nestašice u Izraelu, nestašice hrane i Riječi Božje. To odzvanja riječima jednoga ranijeg proročanstva od Amosa kad Gospodin kaže: "Evo, dani dolaze … kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine. Tumarat će od mora do mora … ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći" (Am 8,11-12).

U Izraelu je bilo vrijeme berbe i vinogradi bi trebali biti puni ploda, ali na trsovima nije bilo grozdova. Mihej je promatrao dok su ljudi odlazili u vinograde tražeći plod, ali nisu nalazili ništa. Svojim proročkim okom vidio je mnoge u posljednjim danima kako trče od mjesta do mjesta tražeći čuti pravu riječ od Boga. Predvidio je da će vjernici juriti od crkve do crkve, od probuđenja do probuđenja, iz nacije u naciju – tražeći utažiti glad i žeđ nečim što će nahraniti njihove duše. Ovaj vapaj još se uvije čuje: "Teško meni! … Nema bobice grožđa da je pozobljem!"

U zemlji je velika glad. Međutim, usprkos tome što mnogi jure okolo tražeći duhovnu hranu, oni koji uistinu žele Riječ Božju samo su ostatak (vidi Mih 7,14.18). Danas je to jednako istina kao što je bila istina i u starom Izraelu. Malo kršćana danas uistinu žudi čuti čistu riječ od Gospodina. Umjesto toga, većina se tovi sodomskim jabukama, hraneći se slamom iskrivljenog evanđelja.

OŠTRE STRELICE DUHA ISTINE

2011-10-21T03:00:00.000+02:00

Vjerujem da prije nego možemo zahtijevati ijedno obećanje saveza, Bog mora u nama obaviti jedno djelo. Što je to prvo djelo o kome ovise sva druga? Jeremija nam govori: "Usadit ću im u srce svoj strah da se nikad više ne odmetnu od mene" (Jer 32,40). Prvo Božje djelo saveza je staviti svoj strah u naša srca djelom Duha Svetog.

Jeremija ovdje govori o sredstvima Božjega novog saveza, ne staroga. Bog nam vrlo jasno govori kako će to prvo djelo saveza biti izvršeno: "Stavit ću svoj strah u srca njihova." On nam daje znati da se ne možemo dokopati svetog straha vlastitim rukama ili boreći se u tijelu. Ne, jedini način na koji ovo sveto djelo može biti obavljeno u nama jest ako ga izvrši Duh Božji.

Bog nam govori kroz ovaj odlomak: "Učinit ću čudesne stvari u vama. Poslat ću svoga vlastitog Duha da boravi u vama i da vam novo srce. On će vam dati snagu da usmrtite sva tjelesna djela i on će vas uvesti u potpuno oslobođenje od sile grijeha. I na kraju, on će uzrokovati da hoćete i da činiti ono što je meni ugodno.

Ali jedno je djelo koje Duh mora obaviti u vama prije svih onih drugih. On će staviti u vas pravi strah Božji u vezi s grijehom. On će usaditi u vas duboko strahopoštovanje za moju svetost, tako da se nećete odmetnuti od mojih zapovijedi. Inače će vas vaš grijeh uvijek voditi u odmetanje."

Vrlo jednostavno, Duh Sveti mijenja naš pogled na naš grijeh. On zna da dokle god olako uzimamo svoju požudu, nikada nećemo biti oslobođeni. Kako to Duh Sveti čini? Koristeći osvjedočavajuću Riječ Božju – oštre strelice svete istine.

SUHE KOSTI MOGU OŽIVJETI!

2011-10-20T03:00:00.000+02:00

Čitavo 37. poglavlje Ezekiela govori o Božjoj želji da uzmemo njegova obećanja novog saveza – učeći kako uistinu živjeti ulaskom u blagoslov tog saveza.

Svi smo čuli priču o "suhim kostima" o kojima govori Ezekiel. Važno je napomenuti da su te kosti koje su beživotno ležale na tlu bile pod savezom. Vidite, Gospodin im je rekao: "O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu" (Ez 37,4). One su čule obećanje Božjeg saveza: "Evo, duh ću svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete!"

Međutim, iako se ovim mrtvim kostima propovijedalo obećanje novog saveza, nisu još ušle u veselje blagoslova tog saveza. Mnogi vjernici danas znaju za Božji novi savez, no jedva to mogu vjerovati jer zvuči predobro da bi bilo istinito. Kažu: "Znam da nam je Bog dao Duha Svetog da boravi u nama. Znam da je Duh uzeo na sebe da nas potiče da budemo poslušni Kristu. O, jako želim taj blagoslov, ali kako ga mogu postići za svoj život?"

Postoji nešto što mi moramo učiniti. Ezekiel piše da mu je Bog rekao da prorokuje: "Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive" (Ez 37,9). Zatim je Ezekiel prorokovao kao što mu je Bog zapovjedio: "… i duh uđe u njih, i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika" (Ez 37,10).

Iznenada je pred Ezekielom stajala velika vojska, živa, disala je! Duh Sveti ispunio je ta mrtva tjelesa životom i sad su bili spremni poći u borbu. U jednom trenutku ušli su u potpuno veselje i blagoslove novog saveza. Duh Božji zauzeo je svoje pravo mjesto u njima – i ostvarivao sve obećane promjene.

SPREMNI UMRIJETI

2011-10-19T03:00:00.000+02:00

Uvođenjem novog saveza, Bog se prisegom obvezao dati svu moguću silu i snagu da se ispuni svaki uvjet i zahtjev tog saveza. I tako, kad je prisegom rekao: "Učinit ću to", vjera u nama odgovara: "Neka tako bude!"

Dopustite mi pokazati vam divnu istinu iz toga novog saveza. Iz njega vidimo da se Gospodin nikada ne može dovoljno primaći svome narodu i da ih nikada ne može privući tako blizu sebi kao što bi htio. Zbog toga nas tim obvezujućim ugovorom ujedinjuje, povezuje i oblikuje da mi budemo blizu njega, a on nama. Novi savez sav je o predanju našeg Gospodina da sačuva svoju djecu od pada, da ih tješi i uvjerava da sila i vlast grijeha mogu biti i da će biti slomljeni Duhom Svetim koji boravi u nama.

Ova istina jedina je nada za one vjernike koji su u svojoj bitki protiv lakozavodljivog grijeha izgubili srce. Jedino otkrivenjem novoga saveza možemo naučiti tu tajnu posjedovanja potpune pobjede nad grijehom.

Smrt je jedini izlaz iz staroga saveza i ulazak u novi. Vjera tijela mora umrijeti – više nema borbe za vjerovanje. Ako moram imati vjeru – istinsku vjeru, vjeru Kristovu – on mi je mora dati. Dobili smo neku mjeru vjere, ali ako je istina da ništa ne mogu sam od sebe, onda to uključuje i posjedovanje njegove vjere. Zbog toga Pismo to naziva "vjerom Kristovom".

Jeste li bolesni od grijeha? Čeznete li doista da živite svetim životom, oslobođeni od požuda tijela na koje ste navikli? Onda se spremite umrijeti. Spremite se zagrliti križ. Stari savez dovest će vas do kraja vaših snaga – do ništavnosti. Kad predate svu nadu u svladavanje grijeha svojom vlastitom ljudskom snagom i voljom, onda ste spremni ući u slavno područje slobode kroz novi savez.

PRIMAMO SVE BLAGODATI

2011-10-18T03:00:00.000+02:00

Bog je dao svoga Sina, Sin je dao svoj život i mi primamo sve blagodati!

Uz obostrani pristanak, Otac i Sin sklopili su savez da se održi i sačuva Kristovo potomstvo. To je jamstvo da ćemo istrajati do kraja.

"On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje. Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce" (Ps 89,27-37).

Otac je dao ovo jamstvo saveza svome Sinu: "Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima" (Iz 42,6). Bog je rekao: "Moja ruka uvijek će biti pružena prema tvojoj i nikada nećeš biti udaljen od moje sile očuvanja. Jamčim da ću te sačuvati od svih planova đavla."

Ovo Očevo jamstvo sad je na raspolaganju i nama jer nas je Sinovljeva žrtva na križu uvela u njihov savez – sporazum. Bog je zajamčio svome Sinu: "Ako odeš, ja ću održati i sačuvati sve tvoje potomstvo upravo kao što sam održao i sačuvao i tebe. Nikada neću oduzeti svoje vjernosti od tebe ni od tvoje djece."

POZVANI U ZAJEDNICU

2011-10-17T03:00:00.000+02:00

Apostol Pavao piše: "Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim" (1 Kor 1,9).

Ovaj jedan redak otvara nam istinu koja nas može provesti kroz svaku oluju života. Tu je jednostavna istina koja može sačuvati naša srca u počinku kad se sve oko nas trese. Tu je Riječ Božja koja nas može sačuvati od straha koji sad zahvaća čitav svijet.

Ta istina je ovo: Božju vjernost učimo odgovarajući na poziv da ostanemo u zajednici s Isusom. "… pozvao vas je u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom …"

Nismo pozvani da se uzdamo u svoju vlastitu pamet. Nismo pozvani da se uzdamo u tijelo, u ljude niti u išta što je od ovoga svijeta. Isus nas poziva: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja u vas okrijepiti" (Mt 11,28).

Sam Krist naš je mir, naše pouzdanje i zadovoljstvo. Ja doživljavam ogromno zadovoljstvo kad po vjeri vidim svog Gospodina u slavi – kako me ljubi, poziva u svoju divnu nazočnost, govori mi da je on svedostatan. Ne moram ga preklinjati niti ga se bojati. Što više u svemu gledam u Isusa, više znam da je zadovoljan jer bez vjere nije mu moguće ugoditi.

Nažalost, mnogi koji doista ljube Isusa često se u vrijeme krize uspaniče, brinu i boje. Vrijeme troše pokušavajući odgonetnuti putove bijega ili kako da podnesu svoju kušnju. Ne obraćaju pozornost na njegov poziv da "dođu i večeraju" s njim. Ne govorim o provođenju sat vremena ili nešto slično svaki dan u molitvi. Govorim o usredotočenosti na njega tijekom čitavog dana, "bez prestanka moleći" (1 Sol 5,17). To je jednostavan, tih razgovor – kad mu govorimo i više ga upoznajemo, tako da u krizna vremena ne trebamo užasnuti juriti u tajnu klijet molitve i vapiti za pomoć poput stranca.

On čuje sve vapaje, glasne i tihe, i uvijek će nam u svojoj vjernosti odgovoriti.

PO SUHU

2011-10-14T03:00:00.000+02:00

Bog ustraje da naš put kroz Crveno more mora biti suh tlo. Rekao je: "… (Izraelci) mogu proći posred mora po suhu" (Izl 14,16). Nevjerojatno, ali Bog, govoreći svome narodu, koristi taj izraz četiri puta: "Proći ćete po suhu."

Ovaj izraz ponovno vidimo kad je Izrael bio spreman ući u Kanaan. Na svom putu u obećanu zemlju, prešli su Jordan po suhu.

Jednostavno rečeno, ovo suho tlo je put. A ako ste na njemu, onda nekamo idete. Ne gubite tlo niti idete natraške; vaše suho tlo je u Gospodnjem planu, njegovo djelo u vašem životu, njegova čuda koja se trebaju dogoditi. Idete prema otkrivenju, novoj pobjedi u Kristu, prema nečem većem.

Pismo to potvrđuje. Pogledajte gdje su faraon i njegova vojska izgubili svoju bitku: na od Boga danom suhom tlu. Suho tlo je točno ono mjesto gdje će đavao doći na vas. On vas želi napasti kad ste najslabiji. Međutim, na istom tom suhom tlu Gospodin uklanja "kotače kola" od sotoninih poglavarstava i vlasti: "Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike, i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini" (Izl 14,28).

Bog nam u biti govori: "Želim da naučite ići dalje u vjeri ne prema onome što vidite ili čujete, nego kad ste usred suhog razdoblja. Želim da ste uvjereni da i kad ne možete čuti moj glas ili vidjeti naprijed – kad ste na suhu tlu – ja vas negdje vodim."

Gospodin obećava da će naše suho tlo pretvoriti u izvore svježe vode: "Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti … U goleti bregova otvorit ću rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju" (Iz 41,17-18).

Dragi sveti, jeste li suhi? Bog vam govori: "Ubrzo ćete vidjeti žetvu. Tamo gdje je jednom bilo suho tlo, pod vašim nogama niknut će život. Ja sam to stvorio! Stojte mirno i gledajte što ću učiniti za vas na suhu tlu."

BOG NIKADA NE DIŽE RUKE

2011-10-13T03:00:00.000+02:00

"Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?" (Lk 15,4)

Isus ovdje govori o ovci koja je bila u stadu. Jasno, to predstavlja jednog člana Kristovog stada kojega je dobri pastor dobro hranio. Međutim, ova ovca se izgubila te je pastir pošao da je nađe.

Pogledajte što Isus ovdje kaže o pastiru: "On ide za izgubljenom dok je ne nađe." Bog nikada ne diže ruke ni od jedne ovce koja mu pripada i odluta. Umjesto toga, on odlazi da je nađe, zagrli i vratu natrag u stado.

Jednostavno rečeno, možete otići tako daleko u grijeh da dospijete na sam rub pakla, ali on će još uvijek ići za vama. David svjedoči: "Ako u Podzemlje (pakao) legnem, i ondje si" (Ps 139,8).

Svi smo čuli izraz "pakao na zemlji". Takav je život onih koji bježe od Boga. Njihov krevet u paklu na koji liježu je strašno stanje. To znači biti zarobljen grijehom, nošen tako daleko od Gospodina da se na kraju pada u beživotan drijemež. Uz taj drijemež dolazi i neprekidni strah koji šapće: "Padat ćeš sve dublje u pakao. Nikada se više nećeš vratiti Bogu."

Kristova poruka nam glasi: "Možda si prostro svoj ležaj u paklu, ali nisi tako duboko u grijehu da te ja ne bih mogao dosegnuti i primiti otvorenih ruku."

Kad pastir nalazi izgubljenu, povrijeđenu ovcu, nosi to ranjeno stvorenje u svoju kuću. Tad poziva sve svoje prijatelje i susjede te kaže: "Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu" (Lk 15,6).

"Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćanja" (Lk 15,7).

MISLI O LJUBAVI I VJERI

2011-10-12T03:00:00.000+02:00

Dopustite mi podijeliti s vama neke vrlo iscjeljujuće misli o vjeri i ljubavi. Vjerujem da Bog čini čuda u odgovoru na molitvu vjere. I vjerujem svakom obećanju u Riječi Božjoj. Ali, kroz mnogo trpljenja i suza, otkrio sam nešto divno o načinu na koji Bog radi. Ono što ćete pročitati pomoći će vam obnoviti pouzdanje u Gospodina i osloboditi vas iz okova pokušaja odgonetavanja vjere.
Evo mojih zaključaka:

Ako ne možete dati Bogu savršenu vjeru, dajte mu savršenu ljubav. "Savršena ljubav isključuje strah." Savršena ljubav odmor je koji Bog ima za svoj narod. On želi da počivamo u njegovoj ljubavi uzdajući se da će nam uvijek doći u pomoć kao otac k povrijeđenom djetetu, usprkos naše neadekvatne vjere.

Prestanite procjenjivati ili stupnjevati svoju vjeru. I prestanite je pokušavati odgonetavati. Biblija kaže: "Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav" (1 Kor 13,13). Ako ćete se u ičemu specijalizirati, specijalizirajte se u ljubavi – vjera svoju snagu očituje ljubavlju.

Ako Bog ne odgovara na našu određenu molitvu, možemo biti sigurni da ima neki veliki vječni razlog za to.

To se svodi na ovo: Bog ima svu silu i može učiniti sve. Njemu ništa nije nemoguće. Obećao je odgovoriti na svaku molitvu u Kristovo ime, dakle moramo tražiti sa sigurnim uvjerenjem očekujući odgovor. Ali ako Bog zadrži odgovor ili odabere drugi put za nas, mora imati snažan i dobar razlog za sve to. Moramo vjerovati da što god Bog dopušta u naše živote, sve će jednoga dana pridonijeti našem dobru (Rim 8,28).

Naš nebeski Otac točno zna kamo idemo i što nam je potrebno. On će nam dati najbolje, u pravo vrijeme Duha Svetog (Mt 7,11).

Bog neće dozvoliti da budete svladani svojim kušnjama. Možda ćete doći, kao što ćete misliti, do prijelomne točke, no preživjet ćete i živjeti da svjedočite o njegovoj vjernosti, ako svoje srce ne otvrdnete nego padnete u njegove ruke uzdajući se u njegovu vječnu ljubav.

KATASTROFA

2011-10-11T03:00:00.000+02:00

Jedan znanstvenik rekao je za određenu katastrofu: "Čitava se zemlja potresla." Drugi je to nazvao "najgorom prirodnom katastrofom u povijesti svijeta". Govorili su u podvodnom potresu koji je prije nekoliko godina poharao čitave obale u Aziji. Desetine tisuće bile su mrtve. I dalje vidimo katastrofe oko nas.

Kad se dogode ti užasni događaji, ja odlazim Ocu s pitanjem: "Gospodine, što sve to znači? Je li to bila samo neka neobjašnjiva nesreća prirode ili je tu nešto što bi tvoj narod trebao znati, kao zašto se to dogodilo?"

Tugujemo nad neopisivom boli i bijedom koja pogađa mnoge. Iskreno molimo za one koji su pogođeni nesrećom. Naša služba poslala je tisuće dolara kroz kršćanke humanitarne udruge da pomognu ponovno izgraditi crkve i domove na poharanim područjima. Pismo nam govori da naš nebeski Otac suosjeća s onima koji su povrijeđeni i Duh Sveti izlijeva utjehu svim vjernicima u nacijama koje su pogođene nesrećom.

Amerika je milosrdna i darežljiva nacija i zahvaljujem Bogu za reakciju mnogih koji mole, daju i odlaze u ona područja da pomognu. Ali u mojoj duši nešto me duboko uznemirava. Kao da ne shvaćamo razmjer tih katastrofa. Kao da smo svime time omamljeni, otupljeni.

Zahvaljujem Bogu na izvješćima o blagoslovima u mnogim područjima svijeta, uključujući Ameriku. Ali ako nas ne može na koljena baciti takva nekontrolirana sila – ako se ne možemo poniziti nakon što smo vidjeli tako strašne prirodne katastrofe – što bi se trebalo dogoditi da se utišaju oni koji se rugaju iz Boga? Jesmo li već postali otporni na udarce?

Razmislite o ovome:

Iz našeg društva isključio se Bog u ime političke korektnosti
Čitav svijet okreće se sekularizmu i materijalizmu
Crkva postaje svjetovnija od samog svijeta
Porast nasilja i ravnodušnosti
Biblija se više ne prihvaća kao Riječ Božja
Vrijeme je "kad se sve što se može potresti" trese
Ozbiljni ljudi svuda imaju intuiciju da "netko prtlja s prirodom, nešto se događa što se ne može objasniti"
Društvo nastavlja sa svojim poslovima bez predaha, čak ni ne pomišljajući da ne ismijava Boga

Kad se te stvari događaju, vrijeme je kad smo se približili crti ili je prešli te ušli u duhovno mrtvilo koje nikakva količina božanske milosti ne može probuditi.

Bog je milostiv, milosrdan i spreman oprostiti. Dok se dan Gospodnji približava, neka Isus očituje svoju ljubav i suosjećanje kroz svoje učenike.

NETKO RAZUMIJE

2011-10-10T03:00:00.000+02:00

"Jahve, proničeš me svega i poznaješ" (Ps 139,1).

Nitko me ne razumije
osim Boga.
On razumije moje duboke misli.
Riječ mi još nije na jezik došla,
ali Bog zna sve u potpunosti.
On me okružio;
njegova je ruka na meni.
To znanje previsoko je
da bih ga dokučio.
Postoje vremena
kad me mrak okružuje,
no on proniče moje srce
i zna to.
On vidi zle putove u meni.
I samo me njegova mudrost
može odgonetnuti.
U dan kad mu vapim
on odgovara
i jača me snagom
u mojoj duši.
Tama ili svjetlo, njemu je svejedno.
On razumije moju tamu
i dat će mi svjetlo.
On me razumije.

BOG GOVORI O SVOJOJ LJUBAVI ZA SVOJ NAROD

2011-10-07T03:00:00.000+02:00

Bog opisuje sam sebe ovako: "A ja sam Efrajima (Izraela) hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo (da sam ih iscijelio)" (Hoš 11,3).

U izvorniku ovaj redak glasi: "Došao sam k njima u njihovu očaju i nježno ih njegovao na slabim, hrapavim mjestima. Držao sam ih u svojim rukama kao njegovatelj!" Ali Hošea 11,7 kaže: "Narod je moj sklon otpadu." Riječ sklon ovdje znači "biti u neizvjesnosti, biti u sumnji".

Izrael nije bio siguran u ljubav i nježnost Gospodnju te je Bog rekao Hošei: "Moj narod sumnja u moju ljubav za njih. Zapravo me ne poznaju i nesigurni su u moju ljubav."

To je bila istina! Izrael nije mogao vjerovati da ih Bog još uvijek ljubi. Bili su idolopoklonici, otpadnici, sumnjičavci, i vjerojatno su mislili: "Na sebe smo navukli Božje nezadovoljstvo. Dragovoljno smo griješili i sigurno će nam suditi!" Ali Bog je rekao: "Kako da te dadem, Efrajime … Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba" (Hoš 11,8).

Poslušajte ove njegove riječi utjehe i iscjeljenja za vas:

"Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio" (Iz 57,16). Gospodin je govorio: "Da je sve što u meni vidite samo ljutnja, duh bi vam podlegao, jer bi to bilo preteško."

"Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim, i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit one što s njime tuguju" (Iz 57,17-18). Zvuči li to kao da je Bog digao ruke od svog naroda kad su iznevjerili?

Upravo sada možda prolaziti kroz duboke vode. Ne mislim neophodno na kušnje ili nevolje. Govorim o teškim događajima koji su pali na vas i koje ne možete razumjeti. Vjetrovi i valovi svih vrsta preplavljuju vas, stvari koje su izvan vašeg shvaćanja. One dolaze na vaš dom, crkvu, posao, svugdje. Ali Bog vas želi provesti kroz sve to! On vas želi obnoviti do duhovnog zdravlja. Ako sve što sada možete vjerovati jest da vas on ljubi usprkos svim vašim tvrdoglavim putovima, da vas moli da gledate na njega kao na svoga božanskog njegovatelja, onda je to dovoljno!

ISPUNJEN NADOM, RADOŠĆU I MIROM!

2011-10-06T03:00:00.000+02:00

Ako želite da mir Božji vlada vašim životom, trebate prestati činiti nekoliko stvari:

Morate prestati pokušavati odgonetnuti kako će Bog sve izvesti i riješiti.
Morate prestati brinuti se i plašiti: "Ne brinite se tjeskobno ni za što…" (Fil 4,6).
Morate prestati govoriti Bogu što vi mislite da bi bilo dobro za vas.
I iznad svega, morate prestati misliti da se gubitnik; prestanite misliti da ne ugađate Bogu!

Jedna od sotoninih najučinkovitijih zamki da kršćanima otme mir jest da ih uvjeri da se moraju boriti u tijelu da bi ugodili Bogu. S tim neprekidno skače na mene!

Ponekad kad trebam tiho mjesto za molitvu, ulazim u auto i odvozim se na neko osamljeno mjesto. Dok gledam preko zelenih polja i šuma, mogu slaviti Gospodina i uživati u njegovoj nazočnosti. Ali ponekad me pogodi misao da ništa ne činim za Gospodina.

Tada molim: "Gospodine, nisam baš mnogo postigao za tvoje kraljevstvo. Sve što činim je da molim, pripremam poruke za propovijedi te odlazim u crkvu i propovijedam. Čitav svijet ide u pakao, a ja za tebe ne činim ništa!"

Jesu li vas ikada pogodile takve misli? Činite sve što možete da biste ugodili Gospodinu, no ipak ne osjećate da ste sveti. Ja se rijetko osjećam svet. To je istina i za moje najbolje trenutke – čak i kad propovijedam pod pomazanjem Duha!

Kažete: "Ti, brate Dave? Povremeno se osjećaš kao da nisi učinio mnogo za Boga?" Da! Dolazi đavao i čini da se osjećamo nedostojni, neispunjeni. I, predajući se takvim strašnim osjećajima, gubimo mir!

Poslušajte Pavlovu molitvu za nas: "A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15,13).

Uzdajte se u njegovu dobrotu. Vjerujte u njegovu ljubav i milosrđe. Ne optužujte ga da je ljut na vas, da ste ga uzrujali ili da vam ne govori! Neka njegov mir vlada u vašim srcima i nad čitavim vašim životom!

DAR NJEGOVA MIRA

2011-10-05T03:00:00.000+02:00

"Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu" (Fil 4,6-7).

Kad sam nedavno čitao ovaj odlomak, nešto me pogodilo što nikada ranije nisam vidio. Pavao nas upućuje da se prestanemo brinuti, da idemo Bogu s molitvom i prošnjom i zahvaljujemo mu za odgovor. Ali on ništa ne govori o dobivanju odgovora! Pavao ništa ne govori o primanju riječi vodstva, izbavljenju, čudima ili iscjeljenju. Umjesto toga, kaže da ćemo primiti dar – mir Božji!

Bog odgovara na sve naše molbe i prošnje s darom njegova mira: "… u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu" (Fil 4,6-7).

Drugim riječima, Božji prvi odgovor na svaku molitvu i vapaj je njegov mir! Svi molitelji imaju ovu jednu zajedničku stvar: kako god se loše osjećaju kad ulaze u svoju tajnu klijet, izlaze ispunjeni njegovim mirom! Bog je sam sebe ograničio na svoju vlastitu upravu. To je poznato kao providnost Božja. On čini stvari tu i tamo pripremajući ljudska srca i osmišljavajući događaje, ali dok njegova providnost ne ostvari odgovor na vašu molitvu, kaže: "Dat ću ti ne ono što ti misliš da trebaš, nego ono što ja znam da trebaš – mir uma i srca!"

Mnogi od nas bore se s Gospodinom u molitvi. Molimo ga vapeći i u suzama; lupamo na vrata neba; zahtijevamo svako obećanje. Ali kako dani, tjedni i mjeseci prolaze, počinjemo se pitati: "Zašto ne odgovaraš, Gospodine? Što sprečava moju molitvu? Što sam učinio da te uvrijedilo ili ozlovoljilo?"

Činjenica je da nam je Bog već rekao: "Tu je moj mir koji nadilazi svako razumijevanje! Uzmi ga i neka on vlada tvojim srcem dok ja sve ne ostvarim i izradim za tvoje dobro!" Trebamo ostati očuvani u miru Božjem dok Duh Sveti ne ostvari njegovo obećanje!

Držite se njegova mira i neka on vlada u vašem srcu!

NEKA VLADA MIR BOŽJI

2011-10-04T03:00:00.000+02:00

"I neka u vašim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni" (Kol 3,15).

Ovaj jedan redak sadrži nevjerojatnu zapovijed: Bog poziva cijelo tijelo Isusa Krista da njegov mir vlada njegovim srcem, umom i tijelom! Mir Božji treba biti arbitar naših života; on treba sjediti kao vladar nad svime. Ako je ikada postojalo vrijeme kad se taj poziv trebao čuti, to je sada u ovom trenutku previranja i zbunjenosti!

Zašto je Gospodin zapovjedio čitavoj Crkvi da njegov mir vlada njihovim životima? Zato što je znao što dolazi i želio ih je pripremiti! U razdoblju od svega nekoliko godina na njih je dolazilo neopisivo previranje: mučenje i progonstvo; suočenje s teškim razdobljima – gubitak domova; konfiskacija svih ovozemaljskih dobara; čak napadi opakih ljudi koji će misliti da Bogu čine uslugu ubijajući ih. Bog ih je upozoravao i pripremao: "Trebat ćete biti utemeljeni u mom miru jer će vas jedino on provesti kroz sve neopisive promjene koje su pred vama!"

"Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog, izvor mira, biti s vama!" (Fil 4,9).
Upravo sada lažan mir uvlači se u mnoge crkve, mir koji će iznevjeriti u nemirnim danima koji su pred nama. To je mir tvrdoglavih kršćana, slijepih od grijeha! Mojsije je takve vjernike nazvao "samoblagoslovljenima", što znači da su sami sebe obmanjivali. Upozorio je Izraela da će prokletstvo pasti na svu pokvarenu, neposlušnu djecu Božju koja hodaju u idolopoklonstvu. Rekao je da će oni pokriti svoje grešne putove lažnim osjećajem mira: "Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Tako bi se uništilo natopljeno zajedno s osušenim" (Pnz 29,18).

Mojsije govori o djetetu Božjem koje odlučuje zadovoljiti svoju požudu grijehom! Dok nastavlja u grijehu, ono nalazi ugodnom nauku koja mu govori da je s njim sve u redu, da je spašen i na putu za nebo. Ono samo sebi govori: "Činit ću kako mi je volja i još uvijek neću izgubiti mir u srcu."

Što god da se dogodi Americi ili drugim nacijama svijeta, nikakva sila iz pakla ne može vam oteti mir Božji koji je on po Isusu Kristu usadio u vašu dušu! Bog će s mirom vladati svojim narodom.

"Neka u vašim srcima vlada mir Kristov!"

LIJEK ZA NEVJERU

2011-10-03T03:00:00.000+02:00

Istraživao sam svoje priručnike i naišao na popis stvari kako "izliječiti" nevjeru, ali ništa od tih desetak stvari nije me dotaklo. I tako sam molio Boga da mi da nešto jednostavno i on mi je dao dvije misli kako se riješiti srca nevjere.

1. Uzmi svaku brigu, strah i breme te ih sve odnesi Isusu i stavi na njegovim ramena!

"Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas" (1 Pt 5,7).

Ljubljeni, to je osobni poziv Božji, njegova molba: "Sve to stavi na mene! Ne nosi to više dalje ni jedan sat. Ja se brinem za sve što ti se događa i dovoljno sam velik da sve to nosim za tebe!"

Ne tako davno, nazvao me netko u krajnje stresnoj situaciji tražeći riječ ohrabrenja. Ali ja sam toga dana bio pritisnut tolikim problemima da se nisam mogao nositi ni s jednim novim te sam odgovorio: "Žao mi je, ali morat ćeš nazvati drugi put. Sad sam preopterećen." Hvala Bogu, on nikada nije preopterećen. On nikada nije pod stresom. Njegova ramena mogu nositi teret sve njegove djece! On nas potiče: "Sve to stavi na mene!"

"Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik" (Ps 55,23). Prođite sad svojim popisom i recite: "Bože, dajem ti ovo, i ovo, i ovo. Dajem ti ovaj teret, ovu nevolju, ovaj odnos, ovaj problem." I budite potpuno uvjereni da se on brine!

2. Otisnite se dalje u punoj vjeri u pisanu Riječ Božju. Prihvatite Gospodnji poziv da živite po njegovoj Riječi!

"Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih" (Mt 4,4). Morate biti u stanju reći: "Živjet ću i umrijeti Riječju Božjom za mene!"

Pitam vas, kako to da možemo vjerovati njegovoj Riječi za naše vječno spasenje, ali ne i za naše dnevne potrebe i probleme? U stanju smo mu vjerovati za najteži dio, zašto nam je onda teže vjerovati za pomoć, vodstvo i silu nad grijehom? "(On) … vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom" (Jd 24). Bog vam je to obećao, dakle, dopustite mu da uzme breme očuvanja! Pođite Gospodinu i pozovite se na njegovu Riječ. Recite mu da ćete staviti svoj život na to! Pokažite mu svoje pouzdanje u svaku njegovu riječ – i budite blagoslovljeni!

NEVJERA PREKIDA PRISNOST S BOGOM!

2011-09-30T03:00:00.000+02:00

"A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 112,6).

Sva molitva na svijetu neće vam donijeti nikakva dobra ako je ne spojite s vjerom! Možete postiti i moliti tri dana ili tri tjedna, ali bez vjere nećete ugoditi Bogu. Svi vaši sati u molitvi, sve vaše prošnje, sva vaša "dolaženja k njemu", neće biti ni od kakve koristi ako vaše srce nije usidreno na vjeri.

"Neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).

Provodite li dva sata s Bogom, a ne vjerujete da će vam odgovoriti, dva ga sata sramotite. Možda se zbog toga dobro osjećate ili se osjećate svetim, ali u stvarnosti tratite vrijeme! Dajete Bogu dva sata nevjere i sumnje.

Znam kršćane koji kažu da svakodnevno mole često plačući pred Gospodinom, međutim, ništa se ne događa. Ostaju opterećeni i depresivni. Njihovi životi uvijek su u nemiru, sve zato što sramote Gospodina dolazeći u njegovu nazočnost ne potpuno uvjereni da će učiniti što je obećao!

"Zato vam kažem: Što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam" (Mk 11,24).

"Sve što s vjerom zamolite dobit ćete" (Mt 21,22).

Mnogi od naroda Božjeg žive poput duhovnih siromaha jer se nešto dogodilo što ih je navelo da posumnjaju u ljubav Božju. Kažu: "Kako se mogu uzdati u Boga kad ne razumijem zašto je dopustio da mi se dogodi takva stvar?"

Nema ljudskog odgovora na njihovu zbunjenost. Ali Bog zna kraj od početka i tek kad dospijemo u nebo razumjet ćemo zašto su nas neki od tih vjetrova i valova bacali tamo-amo i zašto je Bog sve to dopustio.

Izaija nam je dao odgovor i ja vjerujem da je to sve što nam je za sada potrebno znati: "Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? … Tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao" (Iz 49,15-16).

Bog nam je dao svoju Riječ: "Ti si moje dijete. Zapisan si u dlan moje ruke, dakle, pouzdaj se u mene!"

NEVJERA ČINI BOGA LAŠCEM!

2011-09-29T03:00:00.000+02:00

"Tko ne vjeruje u Boga, pravi ga lašcem, jer ne vjeruje svjedočanstvu koje Bog daje o svom Sinu" (1 Iv 5,10).

Promotrite sve ružne grijeha navedene protiv Izraela u pustinji: mrmljanje, prigovaranje, idolopoklonstvo, nezahvalnost, pobuna, senzualnost. No ništa od toga nije izazvalo Božji gnjev. Njihova je nevjera bila ono što je razljutilo Boga! "Tada reče (Jahve) Mojsiju: 'Dokle će me taj narod prezirati? Dokle mi neće vjerovati unatoč svim znamenjima što sam ih među njima izvodio?'" (Br 14,11).

Bog je rekao Mojsiju: "Ovaj narod čini laž iz svega što sam za njih učinio! Vršio sam čudo za čudom i izbavljao ih iznova i iznova. Hoće li mi ikada vjerovati i počivati u meni?"

Stanite na trenutak i razmislite o svim stvarima koje je Bog učinio za vas: sačuvao vas je, odgovorio je na ovu i onu molitvu. Našao vas je u ovoj i onoj krizi. Izveo vas je iz kušnji; hranio manom s neba; učinio stvari za vas koje nisu ništa manje od čuda.

Trideset osam dugačkih godina Izrael je zaboravljao Riječ Božju i izbacio je njegova čuda iz svojih misli. S obzirom da su tako često padali natrag u mrmljanje i nevjeru, Bog je rekao: "Udarit ću ih pomorom i istrijebiti" (Br 14,12). Rekao je Mojsiju: "Dižem ruke od mog naroda jer nikada neće doći do mjesta pouzdanja u mene!"

Kad je Izrael bio na pobjedonosnoj strani Jordana, Mosije je donio ovoj svečani proglas: "Eto, Jahve, Bog tvoj, stavio je preda te tu zemlju. Ustaj! Zaposjedni je … Ne bojte se … Ne plašite ih se! Jahve, Bog naš, koji ide pred vama, borit će se za vas … Ali, unatoč tome, vi niste imali pouzdanja u Jahvu, Boga svoga … Jahve ču graju vašu i zakle se u svojoj srdžbi: 'Ni jedan jedini od ovih ljudi, od ovoga opakog naraštaja, neće vidjeti ove dobre zemlje za koju sam se zakleo da ću je dati vašim ocima" (Pnz 1,21.29-30.32.34-35).

Bog časti svoju Riječ iznad svog imena. On misli svaku riječ koju kaže i sve one stvari koje je rekao Izraelu iste su stvari koje kaže i nama. Pitam vas, nećemo li se i mi izvrši njegovom gnjevu ako djelujemo u nevjeri?

Čitamo njegovu Riječ i s propovjedaonice slušamo sva njegova obećanja, a onda idemo u svoj kut i drhtimo od straha jer ne vidimo da odmah čini za nas što mislimo da bi trebao. Kad ne dopustimo da njegova riječ usidri našu dušu kad čujemo velika i dragocjena obećanja te se ponašamo kao da smo odbačeni, činimo Boga lašcem!

MAJKA SVIH GRIJEHA

2011-09-28T03:00:00.000+02:00

Mogao bih navesti čitav popis grijeha koje vrše kršćani vjernici, ali nijedan od njih nije ni blizu grijeha o kojem želim govoriti. Majka svih grijeha – grijeha koji rađa sve ostale – jest grijeh nevjere!

Ne govorim o nevjeri otvrdnula grešnika. Nevjera bezbožnika, agnostika i ateista uopće ne dira Boga. Ne, ono što ljuti Boga više od ičega jest nevjera i uznemirujuće sumnje onih koji se nazivaju njegovim imenom! Njegova djeca koja kažu: "Ja sam Isusov", a ipak njeguju u svom srcu sumnju, strah i nevjeru, žaloste ga više od svih drugih!

Bog vrlo ozbiljno uzima taj grijeh nevjere! Juda upozorava crkvu ovim riječima: "Htio bih vas podsjetiti – premda vi znate sve jedanput zauvijek – kako je Gospodin, pošto je spasio izabrani narod iz egipatske zemlje, uništio zatim one koji nisu vjerovali" (Jd 5).

On podsjeća vjernike na Božji stav prema nevjeri te kaže: "Podsjećam vas na krajnju Božju mržnju prema nevjeri u njegovu narodu koji je spasio. Kasnije je, nakon što je spasio narod, uništio one koji nisu vjerovali!"

Ljubljeni, vjerujem da me Bog pozvao podsjećati njegovu Crkvu na tu istu stvar! "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11). Bog možda neće više fizički uništiti svoj narod kao što je to činio u Starom zavjetu, ali njegova kazna za našu nevjeru danas je duhovna i jednako oštra.

Nevjera je jednako destruktivna danas kao što je uvijek i bila. Možda se nećemo pretvoriti u slani stup, ali postajemo tvrdokorni i ogorčeni! Zemlja se ne otvara da nas proguta, ali gutaju nas nevolje, stres i obiteljski problemi. Ne pada vatra da bi nas proždrla, ali naš duhovni život je uništen.

Mnogi od nas krivi su zbog majke svih grijeha i toga se ne boje. Ne uzimamo svoju nevjeru ozbiljno; zapravo, živimo kao da Bog žmirka na sve to. A ipak je to grijeh koji otvara naše tijelo i duh za svaki drugi grijeh poznat čovjeku.

GDJE JE MUDROST?

2011-09-27T03:00:00.000+02:00

"Ali, otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva? Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili" (Job 29,12-13).

Mudrost,
tko je može naći?
Gdje?
Bezdan govori: "U meni je nema!"
a more: "Ne nalazi se kod mene!"
Zlatom se čistim kupiti ne može,
ni cijenu njenu
srebrom odmjeriti.
Ne mjeri se ona … ni oniksom skupim
pa ni safirom.
Ne može se zamijeniti za dragulje,
čemu spominjat koralje ili bisere,
Cijena mudrosti
je iznad rubina.
Ali, otkuda nam Mudrost dolazi?
Na kojem mjestu Razum prebiva?
Bog razumije,
on jedini znade gdje se nalazi.
On koji vidi sve pod nebom,
koji mjeri težinu vjetra,
kaže ljudima:
"Strah Gospodnji –
eto što je mudrost;
zla se kloni –
to ti je razumnost.
Strah Gospodnji početak je
sve mudrosti.
Onaj tko hoće imati mudrost,
neka se u ljubavi
boji Boga
i ostavi svoje grijehe."

ON ĆE OTVORITI PROZORE NEBA

2011-09-26T03:00:00.000+02:00

Novi zavjet pun je obećanja koja pokazuju da Bog voli i više nego odgovoriti na molitve svoga naroda!

Jedno od mojih najomiljenijih obećanja je u Efežanima 3,20. Svi ga dobro znamo, međutim, malo od nas živi kao da to vjeruje. "(On) koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti …"

Bog je moguć odgovori na naše molitve, ali on za nas želi učiniti neograničeno više od onoga što uopće možemo zamisliti! On nam želi odgovoriti ne prema našim malim zahtjevima, nego prema svome bogatstvu i snazi.

Biblija nam govori da je on sklon odgovoriti nam s obiljem: "Dajte, pa će vam se davati: dobra, zbijena, stresena i preobilna mjera" (Lk 6,38).

"Kako stoji pisano: 'Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.' A nama je to Bog objavio po Duhu" (1 Kor 2,9-10).

"Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi" (2 Pt 1,4).

"(Uzdajte se) … u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje" (1 Tim 6,17).

Bog nas zapravo vruće moli da ga tražimo velike stvari!

Mi volimo nazivati Gospodina "našim kraljem", no molimo li velike molitve dostojne veličine našeg kralja? Kralj je obvezan brinuti se za svoje podanike i njegov mu narod iskazuje čast ako ga mnogo traži te vjeruje da ima sve što mu je potrebno i da će mu dati obilno. Ljubljeni, ne možete Boga zvati kraljem i onda ga optuživati da pušta jednog od svojih podanika da živi u potrebi!

Posramljujete li Boga svojim jadnim zahtjevima? "'Tada me iskušajte', govori Jahve nad Vojskama, 'neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov'" (Mal 3,10) – da nećete imati ni dovoljno mjesta da ga primite.

POTPUNA POBJEDA

2011-09-23T03:00:00.000+02:00

"Potom su Amonci prešli Jordan da zovojšte i na Judu, Benjamina i na Efrajima te se Izrael nađe u velikoj nevolji" (Suci 10,9)

Amonce je Bog upotrijebio da isprave Izrelove grijehe (vidi Suci 10,6-8). Sad je njihova vojska išla prema Izraelu! Narod Božji bio je smeten i jadan i počeli su priznavati svoje grijehe: "Izraelci odgovoriše Jahvi: 'Sagriješili smo! Čini s nama što ti drago, samo nas danas izbavi'" (Suci 10,15).

Grijeh je tako vladao narodom da nisu mogli ni zamisliti tražiti Boga išta drugo osim da ih poštedi. Njihova molitva bila je jedna od najjednostavnijih molitava: "Gospodine, izbavi nas samo ovaj put! Ne dopusti da budemo poraženi i da nas naš neprijatelj pregazi!"

Molili su za jednu jedinu pobjedu, ali Bog je imao nešto više na pameti te je i više nego odgovorio na njihovu molitvu! Nije Izrael dobio samo zaštitu, nego su stekli i nadmoć! Potpuno su svladali Amonce!

"Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne, i Jahve ih izruči u njegove ruke. I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita – u dvadeset gradova – … i Amonci bijahu poraženi pred Izraelom" (Suci 11,32-33).

Ne samo da je Bog izbavio Izraela, nego im je dao hrabrost i vodstvo da poraze Amonce! Tako su ih svladali da ih od tog vremena više nikada nisu uznemiravali! Imali su potpunu pobjedu!

Upravo tako Bog želi i više nego odgovoriti i svome narodu danas! Većina kršćana moli: "Gospodine, daj mi pobjedu samo u ovoj bitki!" Ali Gospodin odgovara: "Dat ću ti to, ali u pričuvi imam za tebe daleko više. Želim da poraziš svoga neprijatelja, ali ne samo u ovoj jednoj pobjedi. Želim da imaš potpunu pobjedu!"

Ljubljeni, on vam želi dati silu ne samo da pobijedite, nego da pokorite svoga neprijatelja! On ne želi samo da pobijedite grijeh, nego da budete i više nego pobjednik. Ne samo da imate život, nego da imate život u izobilju. Ne samo da imate radost, nego da imate radost neiskazanu i punu slave. Ne samo da bude slobodni od straha za jedan dan, tjedan ili mjesec – nego sve dane svog života!

BOG I VIŠE NEGO ODGOVARA NA MOLITVE!

2011-09-22T03:00:00.000+02:00

Jedna od najčešćih fraza u crkvi je da Bog odgovara na molitve. No to je samo pola istine. Čitava istina je da Bog i više nego odgovara na molitve!

Hošea je prorokovao Izraelu: "Otpali ste, ali još ste uvijek narod Božji" (vidi Hoš 14,2). "Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite. Recite mu: 'Skini sa nas bezakonje, i dobrohotno primi'" (Hoš 14,3).

Izraelova molitva bila je jednostavna. Tražili su Boga da im oduzme grijeh i dobrohotno ih primi: "Gospodine, budi nam milostiv! Očisti nas i primi natrag u svoju milost." Bog ih nije samo očistio i milostivo primio natrag, nego im je dodao i blagoslove kakve nisu mogli ni zamisliti!

"Iscijelit ću ih od njihova otpada, od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat će izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajit što će steći ime vina helbonskog" (Hoš 14,5-8).

Rosa nebeska (Hoš 14,6) jest nazočnost Gospodnja. Do toga trernutka svugdje je bila suša i sve je umiralo jer im je naklonost Božja bila oduzeta. Ali sad, zbog istinskog pokajanja i iskrene molitve, Bog je rekao da će učiniti da izbija život na svim stranama. Izrael nije trebao primiti samo oproštenje, nego je trebao biti i oživljen; dobro se ukorijeniti, raširiti i napredovati.

Sve što su tražili bili su milost, oproštenje i prihvaćanje. Umjesto toga, Bog je otvorio prozore neba i izlio na njih blagoslove kojih se nisu usudili ni nadati. Bog je i više nego odgovorio na njihovu molitvu!

Isto je učinio i za vas! Kad ste se pokajali, sve što ste tražili Boga bilo je čisto srce, oproštenje i mir. Ali pogledajte kako vam je i više nego odgovorio: dao vam je gladno srce – žeđ za više Isusa! Dao vam je oči da vidite i uši da čujete! Zaštitio vas je od bijesna đavla i preplavio vam dušu nadom, radošću i srećom!

Tražili ste samo da budete spašeni i očišćeni, ali vam je Bog izlio blagoslov na blagoslov. On vam je i više nego odgovorio!

JAKOVLJEVA BORBA BILA JE S GOSPODINOM

2011-09-21T03:00:00.000+02:00

Jedna od najvećih lekcija koju možemo naučiti jest da naša borba nikada nije s ljudima; nikada sa suradnicima, susjedima ili našim nespašenim bližnjima – nego s Bogom!

Ako srediste stvari s Bogom, sve drugo će sjesti na mjesto. Kad ste ispravni pred njim – poškropljeni Kristovom krvi, bez grijeha u svom životu, pobjedonosni u molitvi – tada svi demoni u paklu ne mogu promijeniti što Bog želi učiniti! On želi da imate tu vrstu svete snage.

Hošea je rekao: "S Izraelom (svojim narodom) ima Jahve parbu" (Hoš 12,3). Što je ta parba koju Bog ima sa svojom crkvom? To je duhovna lijenost! Mi želimo čuda, blagoslove, izbavljenja, ali potpuno besplatno, bez ikakva truda!

Tko od Božjeg naroda danas moli čitavu noć boreći se, plačući, vapeći Bogu? Tko toliko želi svetost, čistoću i sličnost s Kristom da je voljan zatvoriti se nasamo s Bogom dok ne dođe do proboja? Tko je tako prožet ugađanjem Bogu da očajnički želi biti izbavljen od svih navika i svake požude – te vapi i bori se s Bogom dok Bog ne raskine sve lance?

Hošea je rekao Izraelu: "Sve što želite je napredak i sigurnost! Ne želite zauzeti stav. Ne želite živjeti da ugađate Jahvi, nego samo sebi!"

Jakov je bio borac od dana svog rođenja. Nadvladao je "svojom vlastitom snagom" (vidi Post 32,29), a tako moramo i vi i ja! Mi imamo njegovu snagu, ali je ne koristimo! "… ojačani svakovrsnom snagom kako to odgovara moći njegova božanstva, osposobite se za savršenu postojanost i strpljivost da veselo zahvaljujete …" (Kol 1,11).

"Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka" (Ef 3,16).

Crkva Isusa Krista nikada neće vidjeti što Bog ima za svoje tijelo dok nas on ne vidi da ga uistinu tražimo! "Mnogo može molitva pravednika ako je žarka" (Jak 5,16).

Bog želi da ga se držite jer vas ljubi! On govori: "Evo, to je tu. Ako želiš, dođi i uzmi!" On od vas želi načiniti snažnog vojnika, podobnog za njegovu vojsku!

BOG JE ZA MENE

2011-09-20T03:00:00.000+02:00

"Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro" (Ps 57,3).

Vjerujem u Boga koji čini,
koji može izbaviti moje noge od pada
I održati me u svakoj nesreći.
Kad se bojim, uzdat ću se u njega.
Izbavit će u miru dušu moju
iz boja koji se protiv mene vodi.

Zazvat ću Boga
i on će me spasiti.
On će spremiti suze moje u mijeh svoj
i paziti na svaki korak moj.
Kad zavapim k njemu,
moji će neprijatelji uzmaknuti
jer Bog je za mene.
U njega stavljam pouzdanje svoje.
Neću se bojati što mi čovjek može učiniti;
postojano je srce moje.
Pjevat ću i slaviti;
duša će mi biti sita.

On će me provesti kroz oganj i vodu
i dovesti u željenu luku.
Učinit će da me njegovo lice obasja
i dan za danom me nositi.
Svoje lice neće kriti,
nego će me brzo uslišati.
Nikada me neće dovesti u pomutnju;
dao mi je, naime, zapovijedi da me spase –
jer Bog je za mene.

JAKOV JE BIO U KRIZI – PONOVNO!

2011-09-19T03:00:00.000+02:00

Jakov je bio u strašnoj krizi – ponovno – i nije znao što sad. Biblija kaže: "Bog reče Jakovu: 'Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani!' … A Jakov reče …: 'Idemo gore u Betel; ondje ću načiniti žrtvenik Bogu, koji me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio'" (Post 35,1-3).

Betel je mjesto kamo možemo poći u vrijeme svoje nevolje! Lekcija za Izraela i za nas danas je ovo: Kad god je Jakov bio u opasnosti ili nevolji – kad su stvari izgledale prijeteće i beznadne – znao je kamo poći i što raditi!

Bog je govorio Jakovu: "Znaš gdje ću ti govoriti, gdje ćeš čuti moj glas. Vrati se u Betel! Pođi do oltara gdje sam se susreo s tobom. Baci se na svoje lice preda mnom i očisti svoj dom od svega idolopoklonstva!"

I tako je pozvao svoje sinove da donesu svoje idole te ih je zakopao pod hrastom. Zatim je odveo svoju obitelj do Betela i tamo je podigao oltar pred Bogom. I ponovno je Bog rekao Jakovu: "S tobom sam" (vidi Post 35,9-13). Pismo govori: "Strah od Boga spopadne okolišna mjesta, tako da nisu išli u potjeru za Jakovljevim sinovima" (Post 35,5). Okolni su se gradovi bojali Jakova – ovoga malog židovskog klana – jer je Bog stavio strah u njih.

Gospodin je još uvijek Bog Betela! I on nam govori: "Pođi u Betel jer ću se tamo sresti s tobom! Kad god si u nevolji ili muci, potrči k tom oltaru! Vapi i budi nasamo sa mnom!" On čeka da se susretnemo s njim u tajnoj klijeti molitve!

Jakov je znao kamo poći da bi dobio jasnu riječ od samog Gospodina! Otišao je u Betel – k oltaru! Zatvorio se nasamo s Bogom na tajnom mjestu! Vjerujem da nam Bog govori; vjerujem da nam daje riječi. Ali to se događa na našim koljenima! To je mjesto za koje Bog kaže da će nas tamo sresti.

Bog vas danas poziva da skrenete svoje oči sa svih svojih situacija. Ništa ne prosuđujte svojim sadašnjim stanjem. Ne pokušavajte sve odgonetnuti. Ne dopustite da vas strah obori. Bog će vas susresti u molitvi!

U BORBENOM RASPOLOŽENJU

2011-09-16T03:00:00.000+02:00

Ezav je prvi izašao iz utrobe svoje majke – dijete svo runjavo (ime mu znači "dlakav"), ali njegov brat blizanac Jakov uhvatio ga je za petu još u utrobi. Kakav je to trebao biti šok za babicu kad je vidjela da Ezava, dok izlazi, za petu drži mala ručica!

"Već u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio. S Anđelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio" (Hoš 12,4-5).

U ovom vrlo kratkom odlomku o Jakovu prorok Hošea ukratko iznosi kako nadvladati Boga!

Hošeina je poruka bila: "To je bio čovjek pohlepan za Bogom, gladan za svime što je Bog imao za njega!" Jakov je izišao iz utrobe u borbenom raspoloženju čeznući za blagoslovima Božjim! U ovom djetetu bilo je nešto od nabožnog instinkta. Kao da je govorio: "Brate, ako ti ne želiš puninu Božju, ja je želim! Neću ostati bez Božjih blagoslova!"

Pravo prvorodstva i blagoslov Jakovljeve želje u čitavom njegovom životu predstavljaju sve blagoslove koji su u Kristu Isusu! Međutim, Jakov nije išao za dvostrukim djelom bogatstva svoga oca niti za obećanjem zemlje. Ne, Jakov je želio nešto više. On je htio blagoslov Božji da bi mogao biti u lozi Mesije! Htio je svećenički blagoslov. To nije značilo biti samo svećenik klana, nego i biti u stanju blagoslivljati druge!

Ovu svećeničku službu vidimo kroz čitavo 27. poglavlje knjige Postanka i kad je Izak položio ruke na Jakova te ga blagoslovio: "… da me onda mogneš blagosloviti" (Post 27,19). Velika je čast bila imati ruku Božju na sebi – i vlast blagoslivljati druge!

Ljubljeni, to je ono što se traži od vjernika u ove posljednje dane! Bog želi podići ljude koji neće voditi brigu samo o vlastitoj zaradi, posjedovanju kuće ili lijepog automobila. On traži one koji će biti pohlepni za blagoslovima Božjim – ne da ih potroše na sebe, nego da budu upotrijebljeni od Boga da pomognu drugima!

U BORBENOM RASPOLOŽENJU

2011-09-15T03:00:00.000+02:00

"Već u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muževnoj s Bogom se borio. S Anđelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Našao ga je u Betelu i ondje mu je govorio" (Hoš 12,4-5).

U ovom vrlo kratkom odlomku o Jakovu prorok Hošea ukratko iznosi kako nadvladati Boga!

SVJEŽA SILA POMAZANJA

2011-09-14T03:00:00.000+02:00

Bog dopušta vašu kušnju jer vas želi načiniti "đavolootpornim"! To ne znači da nećete ponovno biti napadnuti, ali bit ćete izvježbani da opstanete! Sve to dio je vašega pripremanja za veću službu, veće pomazanje i veću korisnost u Božjem kraljevstvu.

Nadalje, Gospodin vas pokušava ojačati protiv đavoljih lukavosti. On podiže tijelo vjernika koji su se suočili s đavlom, koji su ojačani protiv njega i koji poznaju njegove izmišljotine te ga se ne boje! Bog govori: "Jednom kad shvatiš zašto prolaziš kroz ovo, povratit ćeš čitavo izgubljeno područje. Ponovno ćeš biti u kontroli – snagom Duha Svetog!"

Kad je Ilijina kušnja jednom završila (vidi 1 Kralj 19), nije više trebao bježati. Imao je osjećaj vodstva i bio je obnovljen u duhu. Vidite, bio je spreman da ga Bog pošalje narodima da im podigne kraljeve, vođe i proroke!

Rekao mu je: "Idi, vrati se istim putem … pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog … pomaži Jehuu … za kralja izraelskoga, i pomaži Elizeja … za proroka namjesto sebe" (1 Kr 19,15-16). Ilija je dobio svježe pomazanje sile. Ponovno je bio u kontroli!

"Ode on" (1 Kr 19,19). Otišao je iz spilje da vrši volju Božju! Nije trebao proliti rijeku suza. Ne, jednostavno je poslušao Riječ Božju!

Ljubljeni, jedino čime vas đavao može držati je strah! Morate ga se otresti u vjeri! Morate reći: "Neću pasti. Bog će mi dati svježe pomazanje s neba – i upotrijebit će me!"

Vjerujete li da Bog nije završio s vama – da vas uči i trenira za bolje stvari? On vam želi govoriti u vašoj spilji očaja. On vam želi reći što učiniti i kamo poći – i želi vas izvesti!

Dakle, dignite se iz svoga očaja i stresite sa sebe okove straha i potištenosti! Maknite se iz svoje spilje. Otkrit ćete da će onoga trenutka kad se dignete i hodate pomazanje poteći!

JEZIK REVOLUCIJE

2011-09-13T03:00:00.000+02:00

"Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje" (Izr 12,18).

Velikim i napuhanim riječima
govore revolucionari.
Poput mača koji probada
udaraju svojim jezicima
određene naredbe.
Zao čovjek iskopava samo zlo
i na usnama mu je oganj plameni,
neugasivi oganj pakla.
No zao čovjek bit će uhvaćen u zamka
grijehom vlastitih usana.
Onaj tko čuva svoje usne,
čuva svoj život,
a onaj tko nesmotreno zbori,
o glavu mu je.
Jer pravednik mrzi usne lažljive
i usne koje ne donose zdravlje.
Svjetiljka zloga će se ugasiti
i njegove usne zapečatiti;
jer zao jezik
bit će oboren,
a jezik mudroga
donosit će zdravlje.

SILA ČISTA I BESPRIJEKORNA ŽIVOTA

2011-09-12T03:00:00.000+02:00

Kad srcem odlučite besprijekorno hodati pred Bogom, živeći na način da ugađate Gospodinu, plašit će vas se i prezirati oni koji su izgubili naklonost i blagoslov Božji. Mlake i kompromitirane kršćane vaš će život potpuno uznemiriti i odbijati.

To vidimo živo ilustriramo u 1 Samuelovoj: "Šaul se poče bojati Davida, jer je Jahve bio s njim, a od Šaula je odstupio … David se vladao mudro na svim svojim putovima i Gospodin je bio s njim. Dakle, kad Šaul vidje da se vlada vrlo mudro, obuze ga strah od njega" (1 Sam 18,12-15).

Davidovo besprijekorno vladanje izazvalo je strah u Šaulovu srcu! Kad god je bio u njegovoj blizini, sjetio se vremena kad je sam uživao naklonost Božju i bio visoko cijenjen od ljudi. Ali neposlušnost, zavist, ponos i samovolja stajali su ga svake mrvice snage kod Boga. A to mu je otelo i svako poštovanje ljudi.

Sad se suočio s mlađim čovjekom – manje iskusnim i vjerojatno slabijih govorničkih sposobnosti – čovjekom koji je isijavao silom i poštenjem svetosti. Bio je čist u srcu i pun Duha Svetoga te ga se zbog toga bojao!

Ne zaboravite, nije to bio neki idolopoklonički pogan koji se bojao Davida. Ne, Šaul je bio čovjek koji je poznavao silu Duha Svetog. Jednom je bio Božjim pomazanik, silan čovjek odabran od Boga!

David je jednostavno živio čistim životom i Bog je izlijevao naklonost na njega! "Ali svemu Izraelu i Judi omilje David, jer ih je on vodio na svim njihovim putovima" (1 Sam 18,16).

Šaul nije volio biti u Davidovoj blizini. Pismo kaže: "Zato ga Šaul ukloni iz svoje blizine" (1 Sam 18,13). Žalosno, ali on predstavlja kompromitiranu crkvu današnjice, one kršćane koji su se kompromitirali i izgubili pomazanje Božje. On je slika vjernika koji je jednom bio pun Duha Svetog, kršten, zapaljen za Boga, ali je lišen svega što je jednom znao o Bogu zbog svoje neposlušnosti, ponosa i požude.

Ništa toliko ne plaši kompromitiranog kršćanina kao svet, besprijekoran života. Što je vaš život više u skladu s voljom Gospodnjom i njegovom svetošću, sve više ćete odbijati otpale vjernike.

ŽIVEĆI U NAKLONOSTI BOŽJOJ

2011-09-09T03:00:00.000+02:00

Bog obećava divnu naklonost besprijekornom vjerniku: "Tvoje srce neka čuva moje zapovijedi … Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. Tako ćeš steći ugled (naklonost) i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima" (Izr 3,1-4). Bog kaže da ako si odlučio hodati besprijekorno pred njim, hodat ćeš u njegovoj naklonosti i biti mu ugodan.

Ali to nije sve. Božja naklonost uključuje i silu! Pavao kaže: "… naša Radosna vijest nije došla k vama samo s riječima, već je bila popraćena silom, Duhom Svetim" (1 Sol 1,5). Njegova naklonost donosi silu Duha Svetog svemu što kažete i činite. Vaše riječi neće pasti na zemlju jer će imati silu Duha Svetog.

Pavao je rekao da te Duhom Svetim osnažene riječi donose velike rezultate: "I vi ste, primajući riječ u velikoj nevolji s radošću koju daje Duh Sveti, postali naši i Gospodinovi nasljedovatelji" (1 Sol, 1,6).

Zašto su Pavlove riječi bile tako snažne, tako učinkovite? Jer, kaže on, "postali smo uzor svim vjernicima" (1 Sol, 1,7). Nisu njegovo propovijedanje ili njegove molitve zadobile ljude za Gospodina, nego njegov uzoran život! Bog je u njemu našao čisto srce – srce kojem je mogao pokazati naklonost silom Duha Svetog!

Božja naklonost donosi i ugled među ljudima. Pisano je za Davida: "David se vladao mudrije od svih slugu Šaulovih, tako da je njegovo ime postalo visoko cijenjeno" (1 Sam 18,30).

Čovjek koji štiti Isusovo ime živeći sveto pred drugima dobit će dobro ime pred njima – od samog Boga!

Neki kršćani kažu: "Baš me briga za moje ime. Nije mi važno što ljudi misle o meni. Želim biti nepoznat, nitko. Neka Gospodinu pripadne sva slava!" To možda zvuči ponizno, ali prema Pismu, "dobro je ime bolje od velika bogatstvo, i bolja je naklonost od srebra i zlata" (Izr 22,1). Bog pravednicima daje dobro ime da bi ga mogli koristiti da njega proslave u većoj mjeri!

ŠTO JE BESPRIJEKORAN ŽIVOT?

2011-09-08T03:00:00.000+02:00

Evo što je vladanje besprijekornog vjernika prema apostolu Pavlu:

1. Biti besprijekoran je ne imati nikakvu prijevaru. "Uistinu, naše propovijedanje ne potječe ni od zablude, ni od nečistoće, niti je učinjeno s prijevarom" (1 Sol 2,3). Besprijekoran kršćanin je kršćanin bez ikakve prijevare u svom srcu. Pavao je rekao: "Nisam bio obmanjivač propovijedajući jedno, a živeći drugo. Moje vladanje bilo je otvorena knjiga."

2. Biti besprijekoran je ne doticati ništa nečisto. "Jer naše propovijedanje ne potječe … od nečistoće" (1 Sol 2,3).

Ovdje je Pavlov naglasak na senzualnosti ili požudi. On govori: "Nijedna nečista riječ nije izašla iz mojih usta. Moji razgovori bili su čisti, izlazeći iz čista srca." On je svoje tijelo imao pod nadzorom. Nikakva tjelesna strast nije ga gonila – nikakav duh požude ili nečistoće nije posjedovao njegov um. Bio je slobodan čovjek!

Vjernik koji priča prljave šale, daje seksualne aluzije ili "šara" očima jest onaj čije srce još nije čisto! Bog kaže: "Ako hoćeš besprijekorno hodati preda mnom, moraš imati čiste uši, čisto srce i čist jezik!"

3. Biti besprijekoran je biti bez pogreške. "Naše propovijedanje nije učinjeno s prijevarom."

Kršćanin bez pogreške ili lukavstva ne pokušava biti pametan, lukav ili manipulativan. On nema skriven program i potpuno je otvoren i iskren. Pavao je rekao: "Ja vas nisam doveo u kraljevstvo Božje manipulirajući vama niti sam upotrebljavao neke pametne riječi ili se pokušavao igrati vašim osjećajima. Evanđelje sam vam donio izravno."

Pavao se nikada nije igrao riječima i nikada nije koristio psihologiju da bi naveo ljude da budu poput njega. Rekao je: "Bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu" (1 Sol 2,7). Ali kad je došao grijeh, ukorio ga je s grmljavinom neba! Nije želio niti je trebao ičije odobravanje, međutim, volio je ljude svim svojim srce. "Nikada nismo … nastupali ni s laskavim riječima ni s pritajenom željom za bogatstvom. Tomu je Bog svjedok. Nismo tražili od ljudi slave, niti od vas niti od drugih" (1 Sol 2,5-6).

Uvijek je imao na pameti da ga Bog gleda i provjerava njegove motive. On se "uklanjao svakom zlu" (1 Sol 5,22) i živio kao da Isus dolazi za sat vremena!

SNAGA BESPRIJEKORNOG ŽIVOTA

2011-09-07T03:00:00.000+02:00

"Vi ste skupa s Bogom svjedoci kako smo se sveto, pravedno i besprijekorno vladali među vama, vjernicima" (1 Sol 2,10).

To je snažna izjava – pozvati Boga za svjedoka za svoju svetost! Međutim, Pavao se bez ikakva prezanja hvali vjernicima u Solunu: "Moji suradnici i ja živjeli smo pred vama i Bogom besprijekorno. Naše vladanje bilo je pravedno i čisto. Bog je svjedok našem svetom ponašanju, a i vi. Vidjeli ste da smo hodali sveto i besprijekorno pred Bogom i ljudima!"

Pavao je bio učinkovit propovjednik i poznavao je tajnu svoje učinkovitosti da pokrene ljude k Bogu. Mogao se hrabro dići pred svakom živom dušom, pred svakim poglavarstvom, i posvjedočiti: "Ja svakodnevno živim pod pogledom svetog Boga. Uvijek hodam kao da su njegove svete oči na meni. A i vi ste svjedoci moga besprijekornog života!"

Ovaj apostol želio je da svaki vjernik ima istu snagu koju je on imao u pokretanju ljudi k Bogu. Noć i dan molio je da sva djeca Božja budu sveta i besprijekorna pred Bogom: "… da tako utvrdi vaša besprijekorna srca u svetosti pred Bogom, našim Ocem, o dolasku našega Gospodina Isusa Krista sa svim svojim svetima" (1 Sol 2,13).

Bogati mlad knez koji je došao k Isusu bio je dobar od svoje mladosti i to mu je donijelo Isusovu ljubav i poštovanje (vidi Mt 19,16-20). Ali nešto mu je nedostajalo i ta jedna stvar činila je svu razliku! Ljubljeni, ako i vi nemate taj isti cilj u svemu što kažete i činite, nikada nećete biti besprijekorni pred Bogom i ljudima: "… da se proslavi u vama ime našega Gospodina Isusa" (2 Sol 1,12).

To je ono što je motiviralo Pavla da živi besprijekornim životom: bio je ljubomoran za slavu i ime Isusovo! Znao je da se sve mora graditi na tom temelju – jer sva ljudska dobrota prljave su krpe! Ono što izdvaja besprijekoran život jest žarka želja da se proslavi ime Isus pred svim ljudima.