petak, prosinca 30, 2016

LJUDI PUNI VJERE

"Prije, naime, nego (Henok) bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,5-6). Što je to bilo u vezi s Henokom što je toliko ugodilo Bogu? Bio je to njegov hod s Bogom, koji je proizveo u njemu onu vrstu vjere koju Bog voli.
Kroz čitavu Bibliju i svu povijest, oni koji su hodali s Bogom postali su muškarci i žene vjere. Ako Crkva svakodnevno hoda s Bogom rukom u ruci, neprestano razgovarajući s njim, rezultat će biti ljudi puni vjere.
Neki održavaju seminare vjere, šire vrpce o vjeri, citiraju retke Pisma o vjeri – sve nastojeći proizvesti vjeru. Istina je, "vjera dolazi od propovijedanja, a  propovijedanje biva riječju Kristovom" (Rim 10,17). Ali Riječ je Isus. "Slovo ubija", kaže Pismo u 2 Korinćanima 3,6. Bez prisnosti s Isusom, slovo proizvodi smrtnu, sebičnu, zahtjevnu emociju koja nije uopće vjera – i Bog to mrzi. Vjera dolazi od slušanja njegove Riječi i prisnog hodanja s njim. Ne razgovaranjem bez hodanja! Danas u Crkvi nedostaje ovo prisno hodanje s Bogom. Vjera zapravo znači znati tko je Bog, postajati prisan s njegovom slavom i veličanstvom. Oni koji ga najbolje poznaju, najviše se uzdaju u njega.
Pokažite mi ljude koji prisno hodaju s njim, koji mrze grijeh i otkidaju se od ovoga svijeta te nastoje spoznati njegov glas, i vidjet ćete ljude koji neće trebati mnogo propovijedanja i učenja o vjeri.
Henokovo hodanje s Bogom ne bi mnogo vrijedilo da nije proizvodilo odgovarajuću vjeru koja je neprestano rasla. "Vjerom je Henok prenesen" (vidi Heb 11,5). Kakva nevjerojatna istina! Sva njegova vjera bila je usredotočena na jednu veliku želju njegova srca: da bude s Gospodinom!

četvrtak, prosinca 29, 2016

ON NIJE BIO OD OVOG SVIJETA

Ilija i Henok, jedina dva proroka koja su bila prenijeta, imala su nešto zajedničko. Obojica su mrzila grijeh i vikala protiv njega. Oba su hodala tako blizu Boga da nisu mogla ne dijeliti njegovu mržnju za bezbožnost.
Neporeciva posljedica svih koji hodaju s Bogom je sve veća mržnja prema grijehu – i ne samo mržnja, nego odvojenost od njega. Ako još uvijek volite ovaj svijet i s bezbožnima se osjećate kao kod kuće, ako ste prijatelj onima koji ga psuju – ne hodate s Gospodinom, nego sjedite na plotu, javno ga sramoteći.
"Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze" (Post 5,24). Iz Poslanice Hebrejima znamo da ovo govori o Henokovu prenošenju, činjenici da nije okusio smrti. Ali to znači i nešto dublje od toga: "Potom iščeznu", kao što je definirano u Postanku 5, isto tako znači: "On nije bio od ovog svijeta."
U svom duhu, u svojim osjetilima, Henok nije bio dio ovoga pokvarenog svijeta. Bio je podignut u svome duhu u nebesko područje. Poput Pavla, dnevno je umirao ovom svijetu dok se brinuo za svoju obitelj, radio, služio, bio zaposlen. Ali "iščeznu"; nije bio vezan za zemlju! Gospodin ga je uzeo. Svaki budan trenutak njegov um se vraćao k njemu. Njegovo srce bilo je spojeno s Bogom, kao da je spojeno ogromnom gumicom. Što više natežete gumicu, brže se ona vraća kad je pustite. Henokovo srce uvijek je "skočilo natrag" Gospodinu.
Kako je čovječanstvo svuda oko njega postajalo bezbožnije, kako su se muškarci pretvarali u divlje zvijeri pune požude, tvrdoće i senzualnosti, Henok je postajao sve više i više poput Onoga s kojim je hodao.

srijeda, prosinca 28, 2016

NA ČIJOJ STE VI STRANI?

Danas mnogi kršćani bježe da se sakriju od brojnih nesreća. Takozvani proroci govore ljudima da dođu u njihov siguran zaklon. Mesijanski Židovi upozoravani su da se vrate u Izrael kako bi pobjegli od financijskog kolapsa koji se očekuje u Americi.
Znam gdje ja želim biti kad se stvari raspadnu. Kad financijsko tržište krahira, ja želim poći na Wall Street gdje sam bio tijekom kraha 19. listopada 1987. godine. Želim biti tamo poput modernog Henoka hodajući i razgovarajući s Bogom, bez straha – miran, neustrašiv svjedok, propovijedajući Isusa ljudima čiji se svijet urušio.
Isus nam nije rekao da se sakrijemo; on je rekao: "Idite!" Ja želim biti tamo gdje je Duh Sveti – i možete biti sigurni da će on biti na prvim crtama bojišnice, pozivajući uznemirene i uplašene k sebi.
Henok je vidio da je njegovo vlastito društvo pokvareno i dok je gledao sve do posljednjih dana, sve što je mogao reći, bilo je: "Beznožno!" Henok, sedmi od Adama, prorokovao je o tim danima, govoreći: "Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama da sudi svima i da kazni sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela koja bezbožno počiniše i za sve uvredljive riječi koje oni, bezbožni grešnici, izgovoriše protiv njega" (Jd 14-15).
Hodate li s Gospodinom? Onda morate vidjeti svijet kao što ga je vidio Henok: bezbožnog i punog duha Antikrista. Kako možete biti dio onoga što je bezbožno? Kako možete prijateljevati s onima koje On dolazi suditi? On dolazi s Desettisućama svetih da sudi grešnom, izgubljenom svijetu. Na čijoj ste vi strani?

utorak, prosinca 27, 2016

NEPRESTANO RAZGOVARANJE S BOGOM

"Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog bijaše prenio. Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,5-6).
"Henok je hodao s Bogom." Hebrejsko značenje za hodanje nagovještava da je Henok neprestano razgovarao s Bogom. Živio je tristo šezdeset pet godina – ili "godinu" godina! On nas upoznaje s novom vrstom vjernika, jer on je slika odanog vjernika u Kristu.
Henok je naučio hodati s Bogom usred pokvarena društva. On nije bio pustinjak skriven u nekoj pustinjskoj spilji. On je bio običan obiteljski čovjek, s istim problemima i bremenima koje mi nosimo – uključen u svagdašnji život sa ženom, dužnostima prema djeci, kućnim odgovornostima.
Oni koji hodaju s Bogom preneseni su iz sotonina dosega, iz njegova kraljevstva tame u Kristovo kraljevstvo svjetla. "On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina" (Kol 1,13). Mi smo sad preneseni iz đavolje zamke u samo Isusovo srce.
Grčka riječ za prenesen nagovještava da je Krist osobno došao i odnio nas iz đavolje vlasti te nas postavio na nebesima. Ali Bog prenosi samo one koji blisko hodaju s njim, kao Henok. Oni koji su držani u zatočeništvu sotonskom voljom ne mogu biti podignuti i izbavljeni iz tame. Niste uistinu spašeni dok čvrsto ne odlučite svojim srcem da ćete hodati s Bogom.

ponedjeljak, prosinca 26, 2016

ŠTO NAM ZAKON POKAZUJE - Gary Wilkerson

Pavao je poticao Timoteja da ostane u Efezu čak iako se činilo da Timotej to ne želi (vidi 1 Tim 1,3-4). Vjerujemo da je razlog tome mogao biti zbog problema s kojima se efeška crkva suočavala. Čini se da je crkva živjela u samopravednosti, pokušavajući izgledati dobro. Kad ste samopravedni, često ste prevareni te postajete pohlepni i ambiciozni; čak možete početi i gomilati stvari.
U to vrijeme u Makedoniji je bila glad, a tako i u Jeruzalemu, što je rezultiralo krajnjim siromaštvom. Dok su se Makedonija i Jeruzalem borili, gospodarstvo u Efezu bilo je dobro; imali su mnoga sredstva, ali su ih držali samo za sebe.
Pavao kaže u 1 Tim 6,17-18: "… prenesi da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni."
Pavlova prva riječ prenesi znači "zapovjedi ili daj stroge naredbe". U nekim prijevodima čitamo: "Zapovijedi onima koji su bogati u ovom sadašnjem vremenu da budu darežljivi."
Zašto bi im Pavao rekao da zapovjede ljudima da budu darežljivi i da više ne drže stvari samo za sebe? To zvuči tako legalistički i to jest – to jest Zakon. Zakon nam pokazuje gdje smo skrenuli od milosti, gdje smo pogriješili. Zapovijed koju je Pavao rekao Timoteju da je preda Efežanima nije bila samo da ih navede da daju prilog, nego da ih navede da vide nešto od milosti koja nedostaje u njihovim životima.

subota, prosinca 24, 2016

ZAPISANO DUHOM SVETIM - Claude Houde

U Novom zavjetu Krist je savršeno Janje Božje koje je prineseno za grijehe svijeta. Njegova krv prolivena je na križu i to je nadnaravna Pasha za svakoga od nas. Spašeni smo od smrti i nalazimo vječnu zaštitu i mir u njemu. Tko se god, po vjeri, stavlja pod Kristovu krv, pošteđen je vječne smrti i nalazi spasenje.
Pedeset dana kasnije, na Pentekost, početak je Crkve kad se ostvarilo obećanje velikog izlića Duha Svetog snažno i osobno. Zakoni, želje, naumi, planovi i obećanja Božja više nisu zapisana na pločama od kamena, nego mogu biti zapisana od Duha Svetog svakoga dana na ploči našega srca. To je jedan od najočitijih i najneobičnijih očitovanja Duha Svetog, koji je na raspolaganju ljudskim bićima.
Ezekiel, čovjek Božji i biblijski pisac, primio je proročku sliku. To obećanje je za svakog vjernika koji će moliti: "Gospodine, povećaj moju vjeru." Ezekiel je proročki opisao što će se nadnaravno dogoditi kad netko iskreno traži Boga da bude osnažen da primi njegovu odluku od njega i za njega.
"Dat ću vam novo srce, nov Duh udahnut ću u vas. Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno (neprobojno) i dat ću vam srce od mesa (na kojem Bog može ostaviti svoj otisak – moderna analogija bila bi poput mokrog cementa). Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe" (vidi Ez 36,26-27).
Kakva sigurnost, kakvo pouzdanje! Bog obećava da su svojim Duhom omogućeni novi žar, vrijednosti, promjene, osvjedočenja i predanja.

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, prosinca 23, 2016

NAZOČNOST BOŽJA

Stari zavjet pun je izvješća o divnim blagoslovima koji su došli onima koji su hodali u Božjoj nazočnosti.
Božja nazočnost bila je tako očita u Abrahamovu životu da su i pogani oko njega prepoznali razliku između svojih života i njegovoga: "Abimelek … reče Abrahamu: 'Bog je s tobom u svemu što radiš'" (Post 21,22). Ovaj poganski kralj je rekao: "U vezi s tobom nešto je drukčije. Bog je s tobom kamo god ideš."
Bog je obećao Jošui da nikakav neprijatelj neće opstati protiv njega kad je njegova nazočnost s njim: "Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti. Budi odvažan i hrabar" (Jš 1,5-6). Kad je Božji Duh s nama, možemo biti snažni i hrabri jer vjerujemo njegovim obećanjima.
Bog je rekao Izaiji posebno obećanje koje daje onima koji ga ljube: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj … ja te ljubim … Ne boj se, jer ja sam s tobom" (Iz 43,1-5).
S Božjom nazočnošću koja je u vama možete ići kroz bilo kakvu vatru i ne da ćete samo preživjeti, nego ćete biti sačuvani i zaštićeni u svemu.
Ova starozavjetna izvješća nisu puke priče. Ona su da nas ohrabre da se pouzdamo u Boga za njegovu nazočnost u našim vlastitim životima.

četvrtak, prosinca 22, 2016

SVJETLO NJEGOVE DOBROTE

"Ali mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18).
Ako je Isus Krist vaš Gospodin, on je zapovjedio da u vašoj duši zasja svjetlo njegove dobrote.
Ta slava Kristova – ta nježna dobrota koja sja u našim srcima dok molimo i istražujemo njegovu Riječ – mijenja nas "iz slave u slavu", tako da postajemo slični Kristu. A otkrivenje ljubavi, suosjećanja i brige koje primamo od njega mora sjati iz nas drugima.
Ovo se otkrivenje svakodnevno u nama povećava "od Gospodina, od Duha". Doista, Duh Sveti je taj koji nas vodi u Kristovu slavu. Duh sja u nama i mijenja nas u svakoj situaciji. Na kraju, pokazuje nam kako sjati njegovu brižnu dobrotu drugima koji su u potrebi.
Pitam vas, što vaše sadašnje prilike čine vama i u vama? Sja li iz vas Kristova ljepota? Tražite li Duha Svetog da vam da oči da vidite boli i potrebe drugih? To je promjena za koju Pavao kaže da se događa u nama Duhom Božjim.
Samo oni koji se odmaraju u savršenoj volji Božjoj mogu vjerovati da "sve pridonosi dobru" i u najgorim prilikama. Tako, dragi sveti, podignite glavu i svjedočite sami sebi, nebu i svojim prilikama: "Živim u savršenoj volji Božjoj, što god dođe."

srijeda, prosinca 21, 2016

KRISTOVA SLAVA

"Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno" (2 Kor 4,17-18).
Pavao nam kaže: "Skinite oči sa svojih nevolja. Ne gledajte u stvari koje dolaze na zemlju jer će sve to proći. Vaši problemi ne znače ništa u svjetlu vječne slave koja čeka narod Božji. Nakon jednog trena s njim u raju, ničega se više nećete sjećati."
Pisano je za Krista: "(On) namjesto određene mu radosti podnese križ ne mareći za sramotu" (Heb 12,2). Isus sam je rekao: "Kad vidite da se te stvari događaju, gledajte gore i radujte se! Sve to znači da je vaš dan izbavljenja blizu" (vidi Lk 21,28).
Prema Pavlu, kad tama i nesigurnost napreduju, Bog zapovijeda da u našim srcima zasja čudesno svjetlo.
Pavao ovdje govori o slavnom očitovanju spoznaje slave Kristove koja nam dolazi u našim kušnjama:
"Zbilja, Bog koji je zapovjedio: 'Neka iz tame zasvijetli svjetlo', on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu" (2 Kor 4,6). Pavao opisuje ništa manje nego svježe otkrivenje slave Božje na licu Kristovu.
Kad je Pavao primio to otkrivenje, bio je u zatvoru, siromašan. Iako je živio na oskudnoj zatvorskoj hrani, oživljavao je svježim otkrivenjem Kristove slave koju je dnevno primao.

utorak, prosinca 20, 2016

NAŠA NAJVEĆA BITKA

Mi kršćani snažno se borimo kako bismo otkrili volju Božju za naš život. A onda kad jednom vjerujemo da smo našli njegovu volju, teško se mučimo da bismo je vidjeli ispunjenu.
Uvjeren sam da ova borba da se nađe volja Božja – da se živi u njoj, hoda u njoj i vidi njezino ispunjenje – može postati naša najveća bitka. A ta bitka se pojačava kad god se nađemo u strašnim prilikama.
Mnogi kršćani jednostavno ne mogu prihvatiti gdje su upravo sada. Njihovi životi opterećeni su ozbiljnim problemima. Za neke, breme je dugotrajna bolest. Za druge je to nespašen ljubljeni. A za sve veći broj bitka je sad financijska kriza. Vrlo malo kršćana prihvaća da takva bremena mogu biti dio Božje savršene volje za njihov život.
Kao propovjednik evanđelja, znam da sva vjera i nada moraju imati temeljnu istinu na kojoj će rasti. Što je ta temeljna istina? Jednostavno ovo: Moram znati i vjerovati da sam u Božjoj savršenoj volji – upravo sada, upravo tu gdje jesam, u ovom sadašnjem vremenu i mjestu.
Jednostavno rečeno, bez obzir na stanje u kojem se nalazim – bio bogat ili siromašan, bolestan ili zdrav, u zatvoru ili slobodan – moram vjerovati da sam u središtu Božje savršene volje za moj život. Prihvaćam da su moji koraci određeni od Gospodina.
Ja se osobno poistovjećujem s Pavlom: "U kakvom god stanju se nalazim, zadovoljan sam" (vidi Fil 4,11).
Zahvalan sam Bogu za Pavlov primjer. Ovaj vjeran apostol znao je kako obilovati u blagoslovima, ali i kako se radovati u vremenima nedaća. Bez obzira na njegovo vanjsko stanje, bez obzira na pritisak njegovih situacija, on je uvijek znao da je u središtu Božje savršene volje.

ponedjeljak, prosinca 19, 2016

DOTAKLA JE SKUT NJEGOVA OGRTAČA - Gary Wilkerson

Postoje vremena u životu kad stvari izgledaju jako jadno, ali mi možemo reći Bogu: "Svu svoju vjeru stavljam u tebe, jer iako moja situacija izgleda beznadna, tebi ništa nije nemoguće" (vidi Lk 18,27).
U Marku 5 čitamo da je Isus bio na putu u Jairovu kuću, a slijedilo ga je veliko mnoštvo.
"A žena neka bolovala dvanaest godina od krvarenja. Mnogo je pretrpjela od pustih liječnika i potrošila sve imanje, a nije od toga imala nikakve koristi. Štoviše, bilo joj samo još gore. Ona ču što se govori o Isusu, dođe među narod straga i dotače se njegova ogrtača" (Mk 5,25-27).
Drugi prijevod kaže da se dotakla skuta njegova ogrtača. Iako je njezino stanje postajalo sve gore, mislila je: "Dotaknem li se samo i njegovih haljina, ozdravit ću" (Lk 18,28).
Njezina vjera je govorila: "Ja to mogu", a onda: "Isus će učiniti ostalo." Gledala je u nemoguće i potvrđivala da Isus to može učiniti.
Volim vjeru ove žene. Nije imala razloga imati vjeru jer ništa što je učinila nije djelovalo. Ali čvrsto se uhvatila ove jedne posljednje nade, ove jedne posljednje želje. Rekla je sama sebi: "Dotaknut ću samo skut njegova ogrtača. Uhvatit ću Isusa!"
Probila se kroz mnoštvo i dotakla skut njegova ogrtača – i "odmah joj prestade teći krv, i ona na svom tijelu osjeti da je ozdravila od bolesti" (Mk 5,29).

subota, prosinca 17, 2016

PRAVO VRIJEME - Nicky Cruz

Jednom kad je Isus putovao iz Judeje u Galileju, apostol Ivan zapisuje da "je morao proći kroz Samariju" (Iv 4,4). Činjenica je da Isus nije morao proći kroz Samariju da bi dospio u Galileju, zemljopisno gledano. Zapravo, Židovi su, jer su mrzili Samarijance, redovito išli dugačkim putem okolo da bi izbjegli tu pokrajinu. Ali Isus je osjetio poticaj da prođe kroz Samariju, jer to je bilo kamo ga je sad Duh vodio – morao je proći kroz Samariju ne zbog zemljopisa, nego zbog poslanja, iz poslušnosti prema vodstvu Duha.
Kad je Isus dospio u Samariju, poslao je svoje učenike naprijed, a on je sjeo pored Jakovljeva zdenca. Tamo je čekao na svoj božanski susret sa Samarijankom, gdje je nadnaravno otkrio sve o njoj. Njihov razgovor zauvijek je promijenio njezin život te je ona postala prvi evanđelist na svijetu, svjedočeći o Isusu ljudima svoga grada. Isus je ostao s tim Samarijancima još dva dana i bio je u mogućnosti dovesti mnoge od njih k spasenju prije nego je krenuo dalje. Ovaj susret nikada se ne bi dogodio da Isus nije slijedio vodstvo Duha.
Kasnije, u Galileji, kako se primicalo vrijeme za židovski Blagdan sjenica u Jeruzalemu, Isusova braća su ga poticala da otputuje onamo "da tvoji učenici ondje vide tvoja djela što ih činiš, jer nitko tko želi javno biti poznat ne djeluje sakriveno. Ako već činiš takva djela, pokaži se svijetu" (Iv 7,3-4).
Ali Isus je imao drukčiji plan. Odgovorio im je: "Vi uziđite na ovaj blagdan. Ja ne uzlazim na ovaj blagdan, jer se još nije ispunilo moje vrijeme" (Iv 7,8).
Još je jednom Isus čekao da jasno čuje riječ Duha Svetog da krene. Čekao je na pravo vrijeme da uđe na blagdan i otkrio svoju mudrost i učenje ljudima u Jeruzalemu. Znao je, zapravo, da je on pravi blagdan – Mesija kojega su čekali. On sam bio je razlog za njihovo svetkovanje, iako to nisu prepoznali.

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, prosinca 16, 2016

KRISTOVA SLAVA


U proteklim tjednima tražio sam Gospodina riječ koja bi mi dala mir usred svih obeshrabrujućih loših vijesti.
 
Čuo sam šapat Duha Svetog: "Davide, promatraj Kristovu slavu. To je ono što će te održati usidrenog u miru."
"Hvala ti, Gospodine", molio sam, "ali što je stvarno Kristova slava?"
Za mene, njegova se slava svodi na nešto što trebam i razumijem – na dobrotu. To je njegova nježna milostiva dobrota.
To može biti samo jedan vid njegove slave. Ali to je kako trebamo vidjeti Krista – kao potpuno slična nebeskom Ocu, koji je brižan, nježan, dobar i ljubazan prema svojoj djeci.
Pavao je promatrao Kristovu slavu svakoga jutra. Ovaj sluga Božji – koji je bio pogođen mnogim nevoljama – probudio se mnoge dane duboko uznemiren. Bezbroj puta bio je oboren i zbunjen. Ali on je poticao svoju dušu da gleda gore tako da bi mogao gledati slavu Kristovu – što znači, milosrđe i dobrotu osobe Krista. Dok je to činio, Duh Sveti ga je obnavljao snagom da bi se mogao suočiti s novim danom.
Jeremija je zapisao ovo proročanstvo: "A tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što ima mudrost da mene spozna. Jer ja sam Jahve koji tvori dobrotu, pravo i pravdu na zemlji, jer to mi je milo – riječ je Jahvina" (Jer 9,23).
Pogledajte prvu riječ u ovom popisu stvari koje su mile Bogu: dobrota. Njegova poruka za nas je jasna: Pozvani smo hvaliti se njegovom dobrotom.
David je svjedočio u Psalmima: "Sve vode tvoje i vali preko mene prijeđoše. Nek mi danju Jahve naklonost (dobrotu) udijeli, a noću pjesmom ću hvalit Boga života svog" (Ps 42,8-9).

četvrtak, prosinca 15, 2016

RADEĆI ZAJEDNO ZA DOBRO

Pavao piše: "U svemu trpimo nevolje … očajavamo … progone nas … obaraju … ali nismo uništeni" (2 Kor 4,8-9).
"U svemu trpimo nevolje!" – Možete li se poistovjetiti s tim izrazom? Možda ste suočeni s fizičkom boli, bračnim krizama, financijskim problemima, brigama za djecu. Život može povremeno biti silno težak.
Činjenica je da je moguće biti u savršenoj volji Božjoj i još uvijek povremeno biti oboren. Možemo hodati u samom središtu njegove volje i još uvijek biti tjeskobni, uznemireni, progonjeni.
Neki kršćani toliko su dugo uznemiravani sa svih strana da misle: "Ovo ne može biti od Boga. Ovo je previše za podnijeti. Moje trpljenje otišlo je predaleko i osjećam se krajnje napuštenim. Gospodin me vjerojatno kažnjava za prošle grijehe. Nema drugog objašnjenja."
Pavao stavlja pred nas divnu istinu koje se držao da ga sačuva od očaja:
"Ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan" (2 Kor 4,16).
Čujte istinu koju nam Pavao objavljuje:
"Da, sve te mnoge nevolje i kušnje iscrpile su moje vanjsko tijelo. Moje tijelo uistinu polagano usporava. Ali u isto vrijeme nešto se divno događa u mojoj duši. Sve te stvari rade zajedno za dobro u meni te rastem u svojoj spoznaji Gospodina i njegovih putova."
Pavao je znao da živi u Božjoj savršenoj volji. Shvatio je da se sve njegove kušnje ne događaju jer je pod gnjevom. Naprotiv, znao je dublje nego ikada ranije da ga Gospodin silno ljubi.
Ukratko, on je prihvatio svoje stanje i učio se ustrajnosti: "Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje" (Heb 10,36).

srijeda, prosinca 14, 2016

U SVEMU ZAHVALJUJTE

Nedavno mi je jedan divan mlad kršćanin rasteretio svoju veliku tjeskobu.
"Osjećam poziv od Gospodina da radim s mladeži i djecom, ali sva vrata službe neprekidno mi se zatvaraju. Molim da mi se otvore druga vrata, ali Bog kao da ne čuje moj vapaj. Osjećam se beskorisnim.
Jedina služba koju sad činim je pomaganje u evangelizaciji u jednoj od naših siromašnih četvrti jednom tjedno. Služim kao stariji brat propovjednikovu sinu jer je njegov otac jako bolestan. Ali to je sve što činim. Moram vjerovati da Bog ima nešto više za mene."
Kad sam to čuo, rekao sam tom mladiću: "Želim da nešto razumiješ. Ono što upravo sada činiš dragocjenije je Gospodinu nego da propovijedaš tisućama na nekom stadionu. Korisnost za njega nema ništa s brojevima.
Ti igraš ulogu u spasenju tog propovjednikova sina. Idi i budi prijatelj onoj malobrojnoj djeci koju ti je Bog dao iz te siromašne četvrti. Budi sada s time tamo zadovoljan. I znaj da živiš u savršenoj Božjoj volji jer si vjeran u malim stvarima."
Reci mi, kršćanine, jesi li se pomirio sa svojom sadašnjom situacijom? Možeš li vjerovati da Bog vrši svoje savršeno djelo u tebi u svakoj prilici? Ako ne možeš, postat ćeš nemiran, beznadan i na kraju ljut na Boga. Postat ćeš ogorčen te otvrdnuti.
Petar piše: "Neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernomu Stvoritelju" (1 Pt 4,19). Isto tako, Pavao daje uputu: "U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja u Kristu Isusu" (1 Sol 5,18).

utorak, prosinca 13, 2016

KRISTOV UTAMNIČENIK

Pavao je mnoge od svojih poslanica crkvama napisao dok je bio zatvoren u skučenoj zatvorskoj ćeliji – svezan, prezren, odrezan od vjernika, a prividno i od svake službe. Govorimo o bolnim stanjima. Međutim, Pavao nikada nije kao zatvorenik govorio o svojim situacijama; umjesto toga, nazivao je sebe "sužnjem Kristovim" (vidi Ef 3,1).
U svojoj Poslanici Kološanima, Pavao iznosi svoju želju za sve svete koji trpe: "… da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga; da se, ojačani svakovrsnom snagom kako to odgovara moći njegova božanstva, osposobite za savršenu postojanost i strpljivost" (Kol 1,9-11).
Nevjerojatno, ali Pavlove riječi nade i poticaja bile su proizvod njegova dugačkog utamničenja, vjerojatno u Cezareji. Kad je zapisao ove riječi, nije imao nade da će biti pušten. Koliko je mogao znati, vjerojatno će tamo ostati godinama, možda ostatak svojih dana. Jasno je da se pomirio sa svojim bolnim prilikama.
Nigdje u tom pismu ne nalazio da Pavao ispituje Gospodina. Ovaj apostol ušao je u potpuno duhovno razumijevanje Božje volje i prihvatio je svoje okolnosti kao Gospodnju volju za svoj život u tom trenutku. Zbog toga, trijumfalno piše Kološanima: "O, kad biste ušli u to potpuno duhovno razumijevanje Božje volje za vas!"
Možete li to zamisliti? Tu je utamničen Pavao, bez ikakve slobode. Međutim, on govori o "životu dostojnom Gospodina, da mu budu ugodni u svemu, da budu plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napreduju u spoznaji Gospodina".

ponedjeljak, prosinca 12, 2016

POZVANI DA BUDEMO DRUKČIJI - Gary Wilkerson

Bog nas je pozvao da budemo drukčiji od svijeta – izrazito drukčiji.
"Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega, jer je to za nj ludost. On to ne može ni upoznati, jer se to mora uz pomoć Duha prosuđivati" (1 Kor 2,14).
Ta razlika je točno ono što svijet treba. Kao što Pavao kaže: "Ako svi prorokuju, a uđe kakav nevjernik ili neupućeni, svi ga opominju, svi ga ispituju i prosuđuju; otkrivaju se tajne njegova srca. I tako, past će ničice, pokloniti se Bogu i priznati da je doista Bog među vama" (1 Kor 14,24-25).
Naš prvi zadatak je da zaustavimo nestašicu Božje Riječi među nama. Susret s njegovom Riječi riješit će nas, kao kršćana, da "stvari idu kao i obično". To će nas suočiti s našom sušom, hladnoćom i ležernošću prema Kristovu putu. I to će nas poslati na naša koljena u molitvi da Bog donese promjenu.
Molitva mijenja stvari! Ona mijenja naše srce, našu obitelj, našu crkvu i na kraju naš svijet. Molim vas, pridružite mi se u predanju ovim trima stvarima:
Molite da Riječ Božja obavi djelo u našim srcima.
Stojte besprijekorni kao glas za njegovu Riječ
Molite da On donese promjene koje jedino On može donijeti.
Moja molitva je da vidimo Boga kako se očituje kao što je učinio u tolikim probuđenjima i pokretima koji su potpuno promijenili kulture. Jedino on može zaustaviti trenutačni val zla i ponovno donijeti strahopoštovanje u kulturu koja je izgubila svoj put. Jedino on može probuditi crkvu, okrenuti nas prema pokajanju i donijeti duhovno probuđenje našem društvu.
Vratimo se Gospodinu svim svojim srcem. Tražimo njegovo lice i prizivajmo nebo da vidimo novo i veliko djelo u našoj zemlji.  

subota, prosinca 10, 2016

OČI SRCA - Jim Cymbala

Možete naći relativno novog vjernika u planinama Perua koji razumije više o Bibliji nego neki teolog s doktoratom filozofije. Zapravo, taj neobrazovan Peruanac možda ne zna samo više o Bibliji, nego možda i poznaje Gospodina na način na koji ga poznavalac grčkog ili hebrejskog ne poznaje. Sjetite se, bio je to Isus koji je, radujući se, rekao:
"Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, jer si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima" (Lk 10,21).
MOLITE PRIJE ČITANJA RIJEČI
Mnogima od nas je lako svakodnevno primaknuti se Riječi Božjoj  bez imalo ovisnosti o Duhu Svetom. Često ne molimo prije čitanja Biblije, iako nam je potrebna Božja pomoć da razumijemo njegovu Riječ. Što smo pametniji i obrazovaniji, teže nam je dolaziti kao djeci, uzdajući se da će nam Duh učiniti Riječ stvarnom. Mi moramo imati pomoć Duha i on će nam, ako tražimo s vjerom, pomoći.
Psalmist je molio:
"Otvori oči moje, da gledam divote tvoga Zakona" (Ps 119,18).
Vidite li da ova molitva ne traži otvorene oči da "čita tvoj Zakon" ili da "razumije tvoj Zakon"? Ne, psalmistova molitva traži Boga nešto o čemu rijetko razmišljamo kad otvaramo Riječ: "Otvori oči moje, da gledam divote tvoga Zakona." Nije govorio o svojim fizičkim očima, govorio je o  očima srca.
NEPREKIDNO OTKRIVENJE
Svi imamo dva para očiju. Imamo oči u našoj glavi i imamo oči srca, na koje Biblija misli na mnogo mjesta (primjerice, Efežanima 1,18). Proces viđenja duhovnih stvari kroz oči srca, ne pukim umom, naziva se "otkrivenje". To nije neka ludost divljih, zbunjujućih i čudnih manifestacija. To je svakidašnje djelo Duha Svetog u svima koji to žele.

petak, prosinca 09, 2016

NISTE ZABORAVLJENI

Toliko muke. Toliko nevolje. Toliko žalosti izazvane bolešću i tragedijom. Toliko povrijeđenih vjernika. Toliki se suočavaju s financijskom krizom.
Biblija nam kaže: "Mnoge nevolje ima pravednik" (Ps 34,20). Međutim, drugi dio ovog retka mijenja potpuno njegovo značenje: "… ali ga Jahve od svih izbavlja."
David je vapio: "Spomeni se, Gospode, Davida i svih nedaća njegovih" (Ps 132,1). Ovaj pobožan čovjek suočio se s mnogo nevolja. Njegova molitva je bila: "Gospodine, ti si izbavio druge iz njihovih nevolja. Ne zaboravi mene! Pomozi mi, izbavi me!"
Apostol Pavao je također podnosio mnoge nevolje. Piše: "Duh Sveti mi jamči u svakom gradu da me čekaju okovi i patnje" (Dj 20,23). On dodaje: "… da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama" (1 Sol 3,3). Rekao je: "Dragi sveti, ne ispitujte zašto se ja moram suočavati s tolikim velikim nevoljama. Te stvari ne uzrokuju da ja ispitujem Boga."
"Naprotiv, preporučujemo same sebe u svemu kao Kristovo službenici velikom postojanošću: u nevoljama, u nuždama, u tjeskobama" (2 Kor 6,4). Pogledajte što Pavao ovdje naglašava: "velikom postojanošću". Gubite li postojanost u svojim nevoljama? Jeste li postali tako obeshrabreni da ste došli do točke da odbacite svoju vjeru?
Uhvatite se Pisma i dopustite da se u vašem srcu podigne vjera. Bog vas nije zaboravio!

četvrtak, prosinca 08, 2016

U NJEGOVOJ NAZOČNOSTI

Dok budete neprestano razmišljali o Pismu i razgovarali s Njim u molitvi te ga štovali, postajat ćete sve sličniji Isusu. A kad vidite kako je dobar i milosrdan prema vama, sve više ćete mu vjerovati da će vas provesti kroz svaku kušnju. Njegova Riječ jasno izjavljuje: "Jer Gospod očima svojim obilazi po svoj zemlji da se pokaže jakim onima kojima je srce iskreno prema njemu" (2 Ljet 16,9).
Tražite ga svim svojim srcem i želite njegovu nazočnost u svom svakodnevnom životu. Tada ćete upoznati i iskusiti njegovu neopisivu slavu.
Ne mogu zamisliti kako nevjernici mogu poznavati ikakav mir u ova pogibeljna vremena bez Isusove nazočnosti i sigurnosti! Strah i tjeskoba sad vise nad čovječanstvom poput crna oblaka.
Na nedavnom okupljanju nekih bogataša svijeta, jedan govornik je rekao patničkim glasom: "Svi smo u najgoroj mogućoj zbrci. Sami smo to navukli na sebe, a ne znamo kako da se iz toga izvučemo."
Zahvalan sam Bogu za Isusovu blizinu u ovaj strašan čas. Ja sve svoje tjeskobne strahove i brige odnosim na tiho mjesto molitve, gdje jednostavno iskazujem Isusu ljubav. Tamo ga tiho štujem, zahvaljujući mu i predajući svu svoju bol, stres i obiteljske brige. Svakodnevno pjevam onu staru evanđeosku pjesmu:
Zatvoren nasamo s Bogom na tajnom mjestu,
tamo u njegovoj nazočnosti gledam njegovo lice
zadobivajući novu snagu za ovu trku,
žudim biti nasamo zatvoren s Bogom.
Ljubljeni, Isus će hodati s vama kroz vaše nevolje. On se raduje nad vama. Uspjet ćeš, dragi pobjedniče!

srijeda, prosinca 07, 2016

OTKRIVENJE KRISTOVE SLAVE

Možda se pitate zašto je Mojsije tako gorljivo tražio objavu Božje slave i ja vjerujem da razlog nalazimo u sljedećem retku:
"I s Izraelcima ću se tu sastajati, i moja će ih slava posvećivati" (Izl 29,43).
Riječ posvećivati znači "učiniti čistim". Bog je rekao: "Dok me štujete, sastajat ću se s vama i davati vam moju nazočnost. A kad ste u mojoj nazočnosti, otkrivat ću vam moju slavu. To će vas podići iznad svih vaših situacija."
Dakle, gdje možemo naći ovo otkrivenje Krista? Nalazimo ga jedino kad dolazimo na molitvu uzdajući se u Riječ Božju. Pavao kaže da dok budemo dopuštali Pismu da nam pokazuje sve veće otkrivenje Isusa, bit ćemo mijenjani iz slave u slavu:
"A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18).
Ovo otkrivenje Kristove slave osigurat će nam silu očuvanja za naše živote: "Vrh svega Slava će biti zaklon" (Iz 4,5). Drugim riječima, njegova slava sačuvat će nas u našem najgorem času da ostanemo nebeskog uma.
Ono što nam ovdje Bog govori je da si uzmemo vrijeme kako bismo upoznali njegova Sina. Moramo istraživati Riječ i svakodnevno se okretati molitvi. A onda, dok prebivamo u njegovoj nazočnosti, naše će se oči početi otvarati za njegovu slavu. Sve je to otkriveno u Kristu. Isus je puno otkrivenje njegove ljubavi, milosti, milosrđa i dobrote.

utorak, prosinca 06, 2016

BOG NAM ŽELI OTVORITI OČI

Netko možda pita: "A što je s nevjerojatnim iskustvom učenika na Gori preobraženja? Nije li to bilo očitovanje Božje slave? Tamo je bilo nevjerojatno svjetlo i čudotvorna pojava Mojsija i Ilije."
U tom nevjerojatnom trenutku, Božja slava nije bila u Mojsiju ni u Iliji pa čak ni u spektakularnom svjetlu. Naprotiv, njegova blistava slava bila je u Isusu:
"Tada se preobrazi pred njima; lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo … začu se glas iz oblaka: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Njega slušajte'" (Mt 17,2.5).
Tu je Božja slava utjelovljena u Kristu. Isus je otkrivenje svega što je Bog rekao da je on Mojsiju: dobar, milosrdan, strpljiv, pun dobrote i istine, drži milosrđe za tisuće, oprašta grijehe. Na Gori preobraženja Bog je otkrio živu sliku svoje vlastite slave: "Sve je to sada utjelovljeno u mom Sinu."
Ljubljeni, Bog nam želi otvoriti oči da vidimo "koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima" (Ef 1,18). Ovo jednostavno znači da je sva slava otkrivena Mojsiju utjelovljena u Božjem Sinu. I sad je Krist dan nama kao naša baština.
"U (Kristu Isusu, našem Gospodinu) prebiva sva punina božanstva tjelesno" (Kol 2,9 – parafrazirano).

ponedjeljak, prosinca 05, 2016

NJEGOVA NAZOČNOST U MRAČNOM SVIJETU - Gary Wilkerson

"Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena" (2 Tim 3,1).
Pavao ovo ne kaže da nas preplaši. On sve to pripisuje grijehu ljudskog srca:
"Jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi, klevetnici, razuzdani, neotesani, neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni" (2 Tim 3,2-5).
Ovo je priličan popis grijeha. Međutim, Pavao ne govori samo svijetu, nego i kršćanima: "Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile."
Kad kaže da će ljudi biti samoživi (ljubitelji samih sebe), prilično točno opisuje situaciju u mnogim crkvama danas. Dok se zlo povećava, te crkve povećavaju svoje težnje za samopromidžbom, dobitkom i udobnošću. Bog nam nikada nije rekao da izbjegavamo nespašene; oni su naše osnovno poslanje. Tako kad nam Pavao kaže da "se klonimo takvih", on govori o kršćanima koji se odriču Božjega autoriteta u svom životu. Zapravo, on ovo potvrđuje govoreći: "Što spada na me da sudim one koji su vani! Zar i vi ne sudite onima koji su unutra? Onima koji su vani sudit će Bog. 'Uklonite zločinca između sebe'" (1 Kor 5,12-13). Kao narod Božji, koji jasniji poziv na pokajanje možemo čuti?
Sotona će nastaviti rigati smrt. A samo je jedna stvar koja se može oduprijeti njegovu paklu na zemlji: crkva koja je u stanju dići se te neustrašivo i s poštenjem govoriti Riječ Božju. Bez svete nazočnosti u ovom mračnom svijetu, svijet nikada neće saznati da postoji nešto drugo.

subota, prosinca 03, 2016

DOĆI U ISPRAVAN ODNOS S BOGOM - Carter Conlon

Danas vas molim – kao pastor, otac, brat – da dođete u ispravan odnos s Bogom. Povremeno se osjećam poput Noe, stojeći izvan mjesta potpune sigurnosni dok ljudi ležerno prolaze pored njega. U Noino vrijeme, mnogi koji su ga čuli možda su se čak složili s njim, no još uvijek su odbijali okrenuti se sa svojih vlastitih putova i slijediti Boga. Međutim, vi i ja moramo shvatiti da u dolazećim danima nećemo biti u stanju opstati ako se u potpunosti ne odlučimo poslušati Gospodina. Kao što Pismo kaže:
"A sada – zatvorivši oči nad vremenima neznanja – Bog poručuje ljudima da se svi i svagdje obrate" (Dj 17,30).
Drugim riječima, Gospodin nam zapovijeda promjenu srca, da se složimo s njim i okrenemo od onoga što je pogrešno.
SLUŠANJE BOŽJEGA GLASA
U posljednje vrijeme sam molio: "Gospodine Isuse, pomozi mi da vidim ako je u mom životu nešto što bi me moglo odvesti s puta i, ako je tako, budi mi milostiv da to odbacim." Tijekom moga života, Bog je stavio svoj prst na stavove koje sam prigrlio, za koje sam mislio da su prihvatljivi, ali u stvarnosti nisu zadovoljavali Božji standard. Neke navike bile su očigledne, druge ne. Ali vjerujem, jedna stvar koja me održala na nogama dok nisam došao do ove točke u svom životu je ta da se moje srce otvorilo za Gospodina da mi govori i ukori ako je potrebno.
I tako vas ponovno pitam, može li vam Bog govoriti? Može li Bog ići za tom stvari srca; tom navikom u važem životu; tim osjećajem samopravednosti? Ili ćete odbaciti njegov savjet i završiti isključeni od njegove sile?
IZABERITE PONIZITI SE
Ako neprestano izabirate dolaziti k njemu u poniznosti srca i sa spremnošću složiti se s njegovom Riječi, Bog će spustiti planine i podići doline. On će stvoriti jasan put između vas i njega te ćete otkriti kako ne obećava samo da će vas sačuvati, nego vam dati i silu, radost i pobjedu u dolazećim danima!

petak, prosinca 02, 2016

OTKRIVENJE NJEGOVE SLAVE

Divna je stvar imati kvalitetno vrijeme s Gospodinom. On obećava da dok budete tražili više prisnosti s njim, njegova će nazočnost izbiti u vašem životu, čineći njegov božanski red svuda oko vas. Međutim, dogodit će se čak nešto više od toga: neprestana težnja za Božjom nazočnošću odvest će vas u otkrivenje Kristove slave.
Mojsije je tražio Boga očitovanje njegove nazočnosti "da te shvatim" (Izl 33,13). Evo kako je Bog odgovorio svom sluzi: "Ja ću osobno s tobom poći … i počinak ti priuštiti" (Izl 33,14).
Ova Mojsijeva molba bila bi dovoljna za većinu kršćana. Tko od nas ne želi Božje obećanje mira i počinka? Što bi još netko mogao poželjeti? Međutim, jamstvo Božje nazočnosti za Mojsija nije bilo dovoljno. On je znao da postoji više te je zamolio: "Pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,18).
I Bog je Mojsiju pokazao svoju slavu!
Slava Gospodnja nije se pojavila u nekom svjetlucavom oblaku ili nekoj snažnoj demonstraciji sile. Umjesto toga, Bog je svoju slavu pokazao u jednostavnom otkrivenju svoje naravi: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup" (Izl 34,6-7). Vidite li? Božja slava bila je otkrivenje njegove dobrote, milosrđa, ljubavi i samilosti.

četvrtak, prosinca 01, 2016

BOŽJA NAZOČNOST U PUSTINJI


Kad nedostaje Božja nazočnost, sve je neuravnoteženo, bez vodstva ili pravednog učenja. Svatko postaje sam sebi zakon, vršeći što mu je volja. To je danas slika mnogih kršćanskih domova; sve je u neredu, bez mira ili počinka, svatko čini što mu je volja. Gospodin se u svom milosrđu žalosti nad takvim neredom.
Međutim, to ne mora biti tako. Božja obećanja su neizmjenljiva i njegova Riječ jamči: "Ako ćeš me ostatak svoga života nastaviti tražiti, bit ću s tobom. Kad zazoveš, naći ćeš me" (vidi Jer 28,13).
To nije neka komplicirana teologija. Svatko može imati nazočnost Božju u sebi ako jednostavno pozove u vjeri. Obećano nam je: "Jahvu … ćete naći" (2 Ljet 15,2). Hebrejska riječ za naći ovdje znači: "Njegova nazočnost dolazi da osposobi, da blagoslovi." Drugim riječima: "Posegnite za Gospodinom svim svojim srcem i on će očitovati svoju nazočnost. Bit će to svesilna snaga koja će vas osposobiti da budete postojani i neustrašivi." Jedino kad je Božja nazočnost na nama, možemo vidjeti i razumjeti njegovu slavu."
Kad su Izraelci bili u pustinji, Bog im je očitovao svoju nazočnost kroz oblak. Taj oblak bio je fizičko očitovanje Božjega dokaza da je sa svojim narodom. On je pokrivao šator dan i noć i služio je kao vodič za svaki poduhvat. Kad je oblak krenuo, oni su krenuli, kad je stao, oni su stali. Narod nikada nije trebao pokušavati odgonetavati pravac kretanja ili budućnost. Oni su sve svoje pouzdanje stavili u taj vidljiv oblak nazočnosti Gospodnje.