utorak, svibnja 31, 2016

KUĆA MOLITVE

Prema proroku Zahariji, tri su mjesta gdje se treba održavati molitva: (1) kuća Božja (crkva); (2) svaki dom; i (3) tajna soba. Gospodin je rekao Zahariji: "Na dom Davidov … izlit ću duh milosni i molitveni … I plakat će zemlja, svaka porodica napose, i žene njihove napose (pojedinci) … porodica doma Davidova napose (što znači crkva) …porodica doma Levijeva napose (obitelj ili dom)" (Zah 12,10.12-13).

Kad je Zaharija ovo izrekao, Izraela je opkolio neprijatelj koji ga je htio uništiti. Bilo je tamo mnogo drhtanja i straha, ali usred svega toga došla je divna riječ: "Dolazi Bog kako bi se pozabavio s tim zlim silama koje su protiv vas. Dakle, počnite iskreno moliti u svetištu. Počnite moliti u svom domu. I molite u svojoj tajnoj sobi. Dolazi Duh Sveti i on će vas snabdjeti duhom molitve i milosti, omogućujući vam da molite."

Vidite li u ovom odlomku Božju poruku nama? On govori svojoj Crkvi u svakom razdoblju vremena: "U vrijeme užasa i drhtanja, ja na vas želim izliti svoga Duha. Ali moram imati molitelje na koje ću ga izliti."

Svi starozavjetni proroci pozivali su narod Božji na zajedničku molitvu. Isus sam je izjavio: "Stoji pisano: 'Kuća moja neka bude kuća molitve'" (Mt 21,13). Činjenica je da se svjetska povijest oblikovala molitvama Kristove crkve.

Razmislite o tome: Duh Sveti prvo je bio dan u kući Božjoj, u gornjoj sobi. Tamo su učenici bili "jednodušno ustrajni u molitvi" (Dj 1,14). Rečeno nam je da je Petra iz zatvora oslobodio anđeo dok su "mnogi bili skupljeni na molitvu" (Dj 12,12). Neprestano se upućivala zajednička molitva za Petrovo oslobođenje.

Očito je da Bog otpušta mnogo sile zbog molitve njegove Crkve. Dakle, poziv na takvu molitvu ne može se podcijeniti. Znamo da je crkva primila nalog da zadobiva duše, da čini milosrdna djela, da služi kao okupljalište gdje se propovijeda Riječ Božja. Ali prvo i najvažnije, crkva treba biti kuća molitve. To je njezin prvi poziv, s obzirom da se svi ovi drugi aspekti crkvenog života rađaju u molitvi.

ponedjeljak, svibnja 30, 2016

POBJEDONOSAN MIR - Gary Wilkerson

Nije grijeh reći: "Gospodine, ovo vrijeme u mom životu je poražavajuće i neugodno. Trebam tvoju snagu i hrabrost." On poziva na tu vrstu priznanja i molitve. Ali Bog ima problem s kršćanima koji kažu: "Načinio sam korak u vjeri, ali kad sam počeo osjećati nedostatak mira, znao sam da to nije od Gospodina. I tako sam se zaustavio."

Evo gdje je problem s tom vrstom razmišljanja. Ako prestanemo hodati po vjeri svaki put kad imamo nedostatak mira, nikada ništa nećemo učiniti u poslušnosti Gospodinu.

Da, trebali bismo imati pobjedonosan mir koji okružuje sve što činimo. Takav mir dolazi iz Božje nepromjenjive Riječi. Ali moramo znati da ako idemo za poslovima našega Oca, naš mir će bit uzdrman s vremena na vrijeme. Čak je i čovjek vjere poput Jošue mogao biti uzdrman. Zbog toga mu je Bog rekao: "Budi odvažan i hrabar … Ne boj se" (Jš 1,6.7.9).

Znam da moj otac David Wilkerson nikada ne bi otišao u grad New York kako bi radio s članovima bandi da je mislio kako svaki nedostatak mira znači da mu Bog govori da stane. Postoje vremena kad moramo čuti Božji glas usred našega potresanja. U kaotična vremena njegova želja za nas nije da odustanemo, nego da raspoznamo glas Duha. Na taj način pronalazimo mir kad je naš svijet uzdrman.

Prije jednog stoljeća, mnogi su vjerni misionari u Kini desetljeće za desetljećem mukotrpno radili a da su imali jako malo pokazati od svega svog napora. Neki su imali samo jednog ili dva obraćenika; drugi nijednoga. Desetljećima su trpjeli pod oštrim, represivnim uvjetima i mnogi su umrli ili bili izbačeni odande. Nije bilo razloga vjerovati da je njihov trud bio išta drugo nego jedan ogroman neuspjeh.

Danas deseci milijuna kineskih kršćana štuju Boga samo u tajnoj crkvi. Sociolozi kažu da će s 2050. godinom Crkva u Kini biti brojnija od svih vjernika u ostatku svijeta.

Je li trud onih misionara bio uzaludan? Uopće ne. Te su sluge vjerno sijale sjeme, ne znajući kakav će biti rezultat. I većina tih misionara umrla je nikada ne saznavši rezultate. Potičem vas, uzmite njihov primjer k srcu. Kad god se suočavamo s negativnim prilikama, to je naš poziv da poslušamo Boga. Rezultati ovise o njemu.

subota, svibnja 28, 2016

GLEDAJ KAKO TE BOG BLAGOSLIVLJA - Claude Houde

Upravo sam propovijedao Riječ u crkvi Times Square, zajednici na Manhattanu, koju je započeo pastor David Wilkerson. On i ja zajedno smo večerali i dok smo zajedno šetali, htio sam ga pitati za savjet, s obzirom da se naša crkva planirala otvoriti unutar nekoliko mjeseci. Pastor Wilkerson, autor više od četrdeset knjiga, osnovao je centre Teen Challengea koji donose oslobođenje ovisnicima širom svijeta. Započeo je i World Challenge, kršćansku organizaciju koja podupire misije širom svijeta, kao i bezbrojne druge službe. U svojim posljednjim godinama, pastor Wilkerson govorio je pred tisućama pastora na konferencijama i smatran je čovjekom koji je uistinu obilježio našu generaciju za Boga.

Malo sam bio nervozan. Pastor Wilkerson je bio vrlo ponizan čovjek, fin, ljubazan i obziran, no bio je i krajnje ozbiljan i vrlo oštar. Volio sam ga, poštovao i divio mu se i tako sam zahvalan za sve što je učinio za mene i djelo Božje u francuskom svijetu.

Dok sam hodao s njim kroz prepune ulice grada New Yorka, jasno osvijetljene kao i tijekom dana, nisam htio reći pogrešnu stvar. Konačno sam skupio hrabrost i jednostavno izlanuo: "Pastore Dave, ubrzo ćemo započeti našu crkvu. Imate li ključ, neki savjet, koji biste htjeli podijeliti sa mnom? Ono što zapravo želim reći jest da ako postoji išta što bih trebao učiniti ili znati, što biste mi rekli da je to?"

Zaprepastio me njegov odgovor. Zaustavio se i počeo govoriti začuđujućom žestinom i gorljivom strašću: "Želiš znati što je ključ? Želiš li stvarno to znati?"

Mucajući sam mu odgovorio: "Da, gospodine, doista bih htio znati."

Sasvim iznenada, njegov izraz lica i boja glasa su se promijenili i čitavo mu je lice zasvijetlilo. Poput djeteta koje zna tajnu, rekao je: "Nađi siromašne! Daj siromašnima! Pomozi siromašnima! Svoje srce i svoj žar usmjeri na pomaganje ljudima koji ti nikada neće moći uzvratiti ili išta učiniti za tebe." Zatim je za sekundu zastao i s krajnjom radosti dodao: "I onda gledaj kako te Bog blagoslivlja!"

"Blago onomu tko je milostiv ubogima" (Izr 13,21).

__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, svibnja 27, 2016

OBEĆANJA ZA OBNOVU I OJAČANJE

Uvjeren sam da je upravo sada vjera Tijela Kristova pod žestokim sotonskim napadom.

Znamo da je sotona uvijek donosio žestoke napade protiv naroda Božjega, uzrokujući strašno trpljenje. Stoljećima se prolijevala krv mučenika. Pobožni sveti poput Joba oštro su bili kušani. Ali juriš protiv vjernika koji danas vidimo sotonin je posljednji okršaj.

Upravo kao što se danas širi bezakonje diljem svijeta, tako i nevolje i kušnje Crkve Božje. Vidimo nezapamćenu baražu bolesti, nevolja, poteškoća za poteškoćom, jedan problem za drugim – sve što svakom vjerniku pobjedonosan život naizgled čini nemogućim.

Naša vjera i snaga mogu slabiti, ali za vrijeme naše slabosti, Bog nam daje čudesna obećanja za obnovu i ojačanje. Ovdje su neka obećanja koja mene održavaju:
  • "Bog je moj bedem snažni, ta on put moj učini savršenim …On se pruži s visine i prihvati me, izvuče me iz mnogih voda. Izbavi me od mog moćnog neprijatelja i od onih koji me mrze, jer bijahu jači od mene … On je štit svima koji se k njemu utječu" (2 Sam 22,33.17-18.31).
  • "Ti me opasa snagom za boj" (2 Sam 22,40).
  • "Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje" (Ps 29,11).
  • "Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog" (Ps 68,36).
  • "Kad mi malakšu sile, ne zapusti me! Ići ću u sili Gospodina Boga" (Ps 71,9.16).
  • "Blažen čovjek kojemu je snaga u tebi … Hode od snage do snage; svatko će se od njih pojaviti pred Bogom na Sionu" (Ps 84,5.7).
Vjerujete li da je vaš Bog snažan, kao što psalmist izjavljuje? Ako jest, nikakva sila ne može opstati pred njim. Predajte sve u njegovu moćnu i snažnu ruku i on će stvoriti put. A što je još važnije, vjerujte njegovoj riječi: "U dan kad te zazvah, uslišio si me, okrijepio me snagom u duši mojoj" (Ps 138,3).

četvrtak, svibnja 26, 2016

U VRIJEME NEVOLJA

Možda ne vidim dokaz, ali Bog uvijek radi. Svakoga trenutka dana, svakoga sata dok spavam, on stvara put za mene. I njegov plan je prema rasporedu, uvijek, čak i kad se čini da kasni u svom svetom djelu. On duboko u meni dopire do stvari koje se moraju riješiti kako bi mogao ispuniti svoja obećanja.

Jednoga dana osvrnut ću se na ta vremena kušnje i reći: "Gospodine, sad vidim. Bio si ondje sve vrijeme, radeći čudo!"

Oni koji su očajni možda su u iskušenju da se isključe od zajedništva s Bogom. Međutim, to može biti kobno. U Psalmu 88 možete naći opis onoga kroz što prolazite. Jedan pobožan čovjek imenom Heman govori nam o svojoj bespomoćnoj situaciji:

"Duša mi je puna nevolje. Bačen sam u Podzemlje i nalazim se među mrtvima. Bog me položio u najnižu jamu mraka i njegova ljutnja teško leži na meni. Prijatelji su me ostavili; zatvoren sam, ne mogu izaći. Tugujem zbog svoje nevolje" (parafrazirano).

Heman zatim poziva Boga: "Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe? Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti? Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu" (Ps 88,11-13)?

Heman je zapravo rekao: "Gospodine, sada mi je potrebno čudo, ne u vrijeme uskrsnuća. Ovo je moja posljednja nada. Ubrzo će biti prekasno, jer ću biti mrtav. Bože, ovo je tvoj krajnji rok. Pomozi mi! Zašto me odbacuješ? Zašto kriješ svoje lice od mene? Zašto ne odgovaraš na moje vapaje?"

Što može jedna pobožna duša učiniti? Kako pravednik treba reagirati? Poput Hemana, moramo vapiti dan i noć: "Jahve, Bože moj, vapim danju, a noću naričem pred tobom. Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome … Ja vapim tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem" (Ps 88,2-3.14).

Tu su tri stvari koje ja činim u vrijeme moje velike nevolje:
  1. Primam i vjerujem u ljubav i radost moga nebeskog Oca.
  2. Izlijevam srce pred njim, vapeći mu u tišini.
  3. Dnevno ohrabrujem svoju dušu njegovim obećanjima.

srijeda, svibnja 25, 2016

UČIONICA MOLITVE

Ponekad smo previše ležerni u vezi s molitvom. Ali u vrijeme nevolje se nalazimo kako se borimo s Gospodinom u molitvi svakoga dana, dok nismo sigurni u duhu da on ima sve pod kontrolom. Što više ne želimo zaboraviti tu sigurnost, više odlazimo u svoju molitvenu sobu.

Istina je da Bog nikada ne dopušta nevolju u naš život osim kao čin ljubavi. To vidimo ilustrirano u Efrajimovom plemenu u Izraelu. Taj je narod pao u veliku nevolju i vapili su Bogu u žalosti. A on je odgovorio: "Dobro čujem Efrajimov jecaj" (Jr 31,18).

Poput Davida, Efrajim je svjedočio: "Ti me pokara … kao june još neukroćeno. Obrati me … jer ti si, Jahve, Bog moj" (Jr 31,18). Drugim riječima: "Gospodine, s razlogom si nas kaznio. Mi smo poput mladog, neukroćenog teleta, punog snage, ali ti si nas kaznio da nas pripitomiš za svoju službu. Našu neobuzdanost stavio si pod nadzor."

Vidite, Bog je imao velike planove za Efrajimovo pleme, plodne, zadovoljavajuće planove. Ali najprije su trebali biti poučeni i izvježbani. Stoga je Efrajim izjavio: "Pokajah se … urazumih se" (Jr 31,19). Zapravo su rekli: "U prošlosti, kad nas je Bog držao u učionici pripremajući nas za svoju službu, nismo mogli podnijeti ispravak. Bježali smo vičući: 'Ovo je preteško!' Bili smo svojeglavi, neprekidno se izvlačeći iz jarma koji je on stavio na nas. A onda je Bog stavio na nas zategnutiji jaram i upotrijebio je svoju dragu šibu kako bi slomio našu svojeglavu volju. Sad se predajemo njegovu jarmu."

I mi smo poput Efrajima: mladi, egocentrični telci koji ne žele biti stavljeni u jaram. Izbjegavamo stegu oranja, doživljavanje boli, biti pod šibom. I očekujemo da sve imamo sada – pobjedu, blagoslov, plodnost – samo zahtijevajući Božja obećanja ili "uzimajući ih po vjeri". Ljutimo se zbog vježbanja u tajnoj molitvi i borimo se s Bogom dok se njegova obećanja ne ispune u našem životu. Zatim, kad nevolja dođe, mislimo: "Mi smo Božji izabrani narod. Zašto se ovo događa?"

Naša molitvena soba je naša učionica. A ako nemamo to "vrijeme nasamo" s Isusom – ako bježimo iz prisnosti njim – nećemo biti spremni kad dođe bujica.

utorak, svibnja 24, 2016

VAŽNO ISUSU I NJEGOVU KRALJEVSTVU

Baka Carosso, majka moje žene Gwen, umrla je u dobi od devedeset pet godina. Bila je žena molitve, tiha i skromna.

Nakon što je otišla da bude s Gospodinom, u njezinu ormaru smo Gwen i ja naši kartonsku kutiju punu čekovnih odrezaka, s datumima od mnogih godina. Baka Carosso je malo trošila na sebe, ali dokazi pokazuju da je mnoge godine podupirale misionare. Slala je male iznose novca odjednom: pet, šest, deset dolara.

Sve to vrijeme baka Carosso mislila je da nije mnogo učinila u djelu kraljevstva. Govorila bi da nema talenta ni službu. Ali ona je Isusu i njegovu kraljevstvu bila važna kao i mnogi misionari koje je godinama požrtvovno podupirala.

Kad naš blagoslovljeni Gospodin nagradi one divne misionare koje je podupirala, baka Carosso dijelit će s njima sav plijen njihovih duhovnih pobjeda na prvoj crti bojišnice. Sjetite se što je Isus rekao za siromašnu udovicu koja je u blagajnu ubacila dvije lepte: "Ova je siromašna udovica ubacila više od sviju" (Lk 21,3). Udovica je dala sve što je imala.

Dok sam ja godinama putovao po prvim crtama evangeliziranja, moja žena Gwen je ostajala kod kuće. Ona je vrlo slična svojoj majci: tiha, skromna i vrlo posvećena svojoj obitelji. Tijekom desetljećâ, dok sam u službi putovao svijetom, većinu sam vremena bio odsutan od kuće. Gwen je morala ostati brinući se za naše četvero djece; uvijek je bila tamo kad su došli iz škole, uvijek kad su iskazali potrebu.

Kad bih se vratio s putovanja, Gwen se radovala sa mnom nad izvješćem o brojnim dušama koje su bile zadobivene za Krista ili ovisnicima i alkoholičarima koji su bili iscijeljeni. Međutim, ona nije bila u mogućnosti ići i to sama raditi.

Mnogo puta čuo sam svoju ženu kako kaže: "Ne mogu propovijedati ili pjevati. Nisam ni pisac. Osjećam da za Gospodina činim tako malo, ako uopće išta." Ali ona je došla do spoznaje da je njezin poziv da bude vjerna žena i majka (a na kraju i baka).

Dok sam pisao ovu poruku, rekao sam ženi: "Onoga dana kad stanem pred Isusa, ako sam bio upotrijebljen za zadobivanje duša ili podizanje pobožnih djela koja mu ugađaju, ako će postojati ikakve nagrade, Gwen, ti ćeš jednako sudjelovati u njima."

ponedjeljak, svibnja 23, 2016

LJUBAV IDE I DRUGU MILJU - Gary Wilkerson

Neki kršćani misle da stvaranje mira znači izbjegavanje sukoba, ali to samo vodi do daljnje podjele, borbe i nereda. Kad je bilo posljednji put da ste izbjegli neophodan sukob s nekim? Jeste li prema toj osobi završili s "pasivnom agresivnošću", odbijajući biti ljubazni? Jesu li vaši mailovi ili Facebook statusi o njoj bili oštri?

Izbjegavanje sukoba nema ništa s vodstvom Duha. Zapravo, Isus nam zapovijeda da činimo upravo obratno. On nam čak daje specifične upute što činiti u vezi s tim. "Ako ti brat sagriješi, pođi te ga ukori nasamo. Ako te posluša, dobio si svoga brata" (Mt 18,15). Isusova uputa je ovdje umotana u mudrost. Suočiš li se s nekom osobom nasamo, sačuvat ćeš njezino dostojanstvo, bez obzira na grijeh. To isto tako dopušta da istina baci svoje svjetlo na grijeh.

Međutim, suočavanje s nekim na taj način nije jednokratno rješenje. Zašto? Prije svega, možda neće biti djelotvorno, kao što je Isus istaknuo. "Ako te ne posluša …" (Mt 18,16). Isto tako, to nije rutinska zapovijed, tako da nakon toga možemo otići i reći: "Dakle, učinio sam što je Isus rekao. To je to. Neću se morati više baviti s tim čovjekom." Prema Isusu, moramo učiniti još više – jer ljubav ide još jednu milju: "Ako te ne posluša, dovedi još jednoga ili dvojicu sa sobom da sve, oslanjajući se na izjave dvojice ili trojice svjedoka, bude vjerodostojno" (Mt 18,16).

To čak ni tu ne završava. Ljubav nastavlja ići sljedeću milju: "Ako ni njih ne posluša, saopći to Crkvi! Ako li ni Crkve ne posluša, smatraj ga poganinom ili carinikom" (M6 18,17). Posljednji izraz zvuči poput konačnog odbacivanja, ali to nije točno. Naši postupci su da bi pokazali grešnikovo ponašanje, tako da se može pokajati i ponovno uživati u zajedništvu.

Ovaj nam slijed postupaka pokazuje još nešto. On nas uči duljinu do koje Bog rasteže svoju milost – i našu cijenu kao posrednika milosti. Božje srce uvijek želi vratiti izgubljenu ovcu u stado. Kako daleko ide ta milost? Kao što je Isus rekao Petru, našem bratu koji je sagriješio moramo oprostiti "sedamdeset puta sedam" – što znači, koliko god puta je potrebno. Ovo još jednom zahtijeva onu vrstu ljubavi – "polažem-svoj-život-na-križu". To je ljubav koja kaže: "Još sam ovdje za tebe. Nikamo ne idem." Ova ljubav zahtijeva Duhom ispunjen život, jer naše tijelo jednostavno toga nije sposobno.

subota, svibnja 21, 2016

OSNAŽENI ZA VEĆE STVARI - Nicky Cruz

Vi i ja primili smo veći dar nego što možemo zamisliti ili tražiti. Povjeren nam je najsnažniji blagoslov koji možemo primiti – dar Duha Svetog. Božji Duh. Duh koji jest Bog, koji živi u nama, vodi nas, upravlja i osnažuje za veća i silnija djela.

A s tim darom dolazi veća odgovornost. Trebamo ga uzeti i upotrijebiti za Božju slavu. Upotrijebiti za daljnju Božju slavu, za daljnje djelo kraljevstva.

Kad se krećemo u blagoslovu Božjem, nikada ne možemo zaboraviti izvor tog blagoslova ili razlog zašto nas blagoslivlja. To nije da nas drži u udobnosti, nego da nas osnaži za veću službu.

Nitko nije toliko obuzet spašavanjem duša kao Bog. Njegovo srce gori za onima koji trebaju njegovu ljubav i oproštenje, onima koji odbijaju vjerovati mu za svoju budućnost, onima koji tek moraju razumjeti koliko ih ljubi i brine se za njih, koliko ih želi zagrliti svojim dragim rukama, poljupcem im oduzeti bol i uvesti ih u stado vječnosti!

Bog živi da vidi dan kad će nebo doslovce pucati po šavovima od duša i on je vama i meni povjerio da vidimo kako se to događa. On je stavio svoju vjeru u nas da nosimo to breme za njega, da nosimo njegovu poruku nade izgubljenom svijetu. On čezne da razvijemo tu obuzetost s dušama u dubinama našega srca.

Ako niste prigrlili strast za duše koju Bog želi da svi imamo – strast koju je Isus pokazivao tijekom svojih dana na zemlji – onda počnite danas, tražeći Boga da to žigoše na vaše srce.

"Ali, primit ćete snagu pošto Duh sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje" (Dj 1,8).

__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, svibnja 20, 2016

SUOČAVANJE S NEMOGUĆIM STVARIMA

Imam posebnu riječ za sve koji se suočavaju s nemogućim stvarima: "Jahve, Bog tvoj, usred tebe je. Moćan je i spasit će te. Klicat će zbog tebe radosno. Počinut će u ljubavi svojoj. Radovat će ti se s pjesmom" (Sef 3,17).

Ovdje je slavno otkrivenje nepokolebljivosti Božje ljubavi za njegov narod. Pismo nam kaže da on počiva i raduje se u svojoj ljubavi za nas!

Hebrejska riječ za "počinak" ovdje znači da Bog nema nikakve sumnje u vezi sa svojom ljubavi za nas. Drugim riječima, učvrstio je ili uglavio svoju ljubav za nas i nikada je neće oduzeti. Zapravo, rečeno nam je da je Bog tako zadovoljan u svojoj ljubavi za nas da pjeva o tome.

Možeš li to zamisliti? U nebu je očitovanje Božje radosti nad tobom. John Owen tumači ovaj odlomak ovako: "Bog skače, kao svladan radošću."

Štoviše, Pavao nam kaže da sve što je izvan božanskog reda – sve što je od nevjere i zbrke –mijenja se pojavom Božje ljubavi. "Ali kad se očitova dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima" (Tit 3,4).

U prethodnom retku Pavao kaže: "I mi smo nekad bili bezumni, nepokorni, zavedeni" (Tit 3,3). Drugim riječima: "Sve je bilo u neredu. Naša vjera nije bila pobjedonosna. Ali pojavila se dobrota i ljubav Božja, koju je Otac obilno izlio na nas po Kristu."

Kad Pavao kaže da se ljubav Božja "očitovala", on koristi riječ iz grčkog korijena koji znači "nadodano". Ukratko, Gospod je pogledao na nas jadne duše koje se naprežu, pune straha i sumnje, te je nadodao ovo otkrivenje: "Moja ljubav će vas izbaviti. Odmarajte se i radujte u mojoj ljubavi za vas."

Zahvalan sam Bogu za dan kad se njegova ljubav "očitovala" meni. Ne postoji vjera koja može stajati pred nemogućim situacijama ako sve – svaki problem, svaka nevolja – nije predana dragoj skrbi našega Oca. Kad su moje situacije najgore, moram počivati u jednostavnoj vjeri.

četvrtak, svibnja 19, 2016

KRENUTI NAPRIJED U VJERI

Kažem vam, nalazimo se usred rata! Suočavate se sa zlim silama, boreći se za svoju vjeru protiv oca svih laži. On je onaj koji je usadio sve one sitne misli: "Gdje je tvoj Bog? Stvari idu iz lošega u gore. Tvoja bol, tvoje trpljenje, tvoje potrebe i dalje se gomilaju. Bog je obećao stvoriti put bijega za tebe. Gdje je, dakle, taj put? Gdje je sad tvoj Bog kad ga najviše trebaš?"

Sad ste potresani i rešetani. I usred svega toga vjera kao da je iznevjerila. Ljubljeni, imam dobru vijest za vas: Bog se ne ljuti na vas.

Možda ćete pitati: "Ne pati li Isus kad se ne pouzdajemo u njega? Ne žalosti li se Gospodin kad se kolebamo i ispitujemo njegovu Riječ i vjernost?" Da, da, apsolutno da. Ali oni koji su iznevjerili u vjeri još uvijek mogu držati svoje oči na Isusu.

Kako je strpljiv naš Gospodin, kako milosrdan! On čuje sve naše mrmljanje i ispitivanje, on vidi mnogo sumnjičavih misli u našim umovima, a ipak gleda na nas s opraštanjem i suosjećanjem.

Nakon što se Petar odrekao Gospodina, bio je obnovljen i živio veliki živjet vjere. Sjetite se, Isus mu je dao ovu riječ ohrabrenja tijekom Pashe: "Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću" (Lk 22,32). To je Gospodnja riječ za vas pa i za mene. On nam kaže upravo kao što je rekao Petru: "Drži oči na meni. Proći ćeš kroz ovo. I pomoći ćeš svojoj braći i sestrama u mom domu."

Kasnije, u knjizi Djela (vidi Dj 12,1-10), nalazimo Petra zatvorenog u tamnici. Dolazi mu anđeo, lanci mu spadaju i on mu kaže da se digne i ide. U toj točki, Petar ne gleda u nemoguće situacije oko sebe: željezna vrata kroz koja mora proći, mnoge stražare i vojnike pored kojih mora proći izlažući život opasnosti. Umjesto toga, diže se u vjeri na anđelovu uputu i kad dolazi do željeznih vrata, ona se sama otvaraju.

Tako će to biti i za vas, dragi sveti, ako ste voljni dići se i krenuti naprijed u vjeri.

srijeda, svibnja 18, 2016

POTPUNO UVJEREN

Abraham se nije pokolebao u svojoj vjeri. Naprotiv, bio je "potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao" (Rim 4,21). On je prepoznao da je Bog u stanju raditi ni s čim. Doista, naš Gospodin stvara iz ničega. Promotrite izvješće Postanka: Bog je stvorio svijet iz ničega. On stvara samo jednom riječju. I on može stvoriti čuda za nas – iz ničega.

Kad sve drugo iznevjeri – kad se svaki vaš plan iscrpi – to je vrijeme za vas da sve bacite na Boga. To je vrijeme da odustanete od svakog pouzdanja da ćete naći izbavljenje negdje drugdje. Zatim, kad ste jednom spremni vjerovati, vidjet ćete Boga ne kao lončara kojemu je potrebna glina, nego kao Stvoritelja koji radi iz ničega. I iz ničega što je od ovoga svijeta ili njegovih materijala Bog će raditi na načine koje nikada niste mogli ni zamisliti.

Kako je ozbiljan Gospodin u vezi s našim vjerovanjem njemu kad se suočimo s nemogućim stvarima?

Odgovor na ovo pitanje nalazimo u priči o Zahariji, ocu Ivana Krstitelja. Zahariju je posjetio anđeo koji mu je rekao da će njegova žena Elizabeta roditi posebno dijete. Ali Zaharija – koji je poput Abrahama bio već u godinama – odbio je to vjerovati. Sâmo Božje obećanje nije bilo dovoljno za njega.

Zaharija je odgovorio anđelu: "Po čemu ću ja to spoznati? Ja sam star, a žena mi je u poodmakloj dobi" (Lk 1,18). Jednostavno rečeno, Zaharija je razmatrao nemoguće stvari. Rekao je: "Ovo nije moguće. Moraš mi pokazati kako će se to dogoditi." Ovo nije zvučalo razumno.

Zaharijine sumnje nisu ugodile Gospodinu. Anđeo mu je rekao: "A jer nisi vjerovao mojim riječima, premda su takve da će se ipak ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemjeti i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude" (Lk 1,20).

Poruka je jasna: Bog očekuje da mu vjerujemo kad govori. Isto tako, Petar piše: "Zato neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernomu Stvoritelju" (1 Pt 4,19).

utorak, svibnja 17, 2016

VJERA KOJA UGAĐA BOGU

"Ne oslabivši u vjeri, ne promotri svoje već obamrlo tijelo – bijaše mu blizu sto godina – ni obamrlost maternice Sarine" (Rim 4,19).

Bit istinske vjere nalazi se u ovom jednom jedinom retku. Bog je upravo obećao Abrahamu da će imati sina, sina koji će postati potomak mnogih nacija. Zanimljivo, ali Abraham nije ustuknuo od tog obećanja, iako je bio daleko od mogućnosti da začne djecu. Umjesto toga, kad je primio tu riječ od Gospodina, rečeno nam je da ne "ne promotri svoje već obamrlo tijelo … ni obamrlost maternice Sarine."

Prirodnom umu nije bilo moguće da bi se ovo obećanje ostvarilo. Ali Abraham se nije bavio nikakvom takvom nemogućnošću. Prema Pavlu, ovaj patrijarh nije uopće razmišljao kako će Bog održati svoje obećanje. Nije raspravljao s Bogom: "Ali, Gospodine, nemam sjemena. A Sara nema života u svojoj maternici da začne. Moja žena je prošla mogućnost rađanja djece. Kako ćeš, onda, to učiniti, Gospodine?" Umjesto da se zabavlja takvim pitanjima, on jednostavno "ne promotri".

Činjenica je da kad Bog radi na stvaranju vjere koja je iskušana i bolja od zlata, on najprije stavlja kaznu smrti na sva ljudska sredstva.On zatvara vrata svakom ljudskom rasuđivanju, zaobilazeći sva sredstva racionalnog izbavljenja.

Vjera koja ugađa Bogu rađa se na mjestu smrti. Ovdje govorim o smrti svim ljudskim mogućnostima. To je mjesto gdje planovi koje stvara čovjek najprije cvatu, ali onda umiru. To je mjesto gdje ljudske nade donose privremeno olakšanje, ali se zatim razbijaju, dodajući osjećaju bespomoćnosti. Jeste li na tom mjestu smrti? Čini li vam se da nemate više nikakve opcije? Nemate koga pozvati da vas savjetuje. Nebo je poput olova kad molite, vaše molbe padaju na zemlju.

Tvrdim vam, to je Bog na djelu. Njegov Duh radi kako bi vas naveo da prestanete promatrati nemogućnosti – da prestanete gledati u ljudske putove i sredstva – da prestanete pokušavati smisliti svoj put iz svoje situacije. Duh Sveti vas potiče: "Prestanite tražiti pomoć od čovjeka. I prestanite držati oči na svojoj situaciji za koju mislite da je bespomoćna. To su prepreke vašoj vjeri."

ponedjeljak, svibnja 16, 2016

JEDINO RJEŠENJE - Gary Wilkerson

Zbog načina na koji Pavao piše korintskoj crkvi, lako je pretpostaviti da je puna velikih grijeha. Međutim, istina je da su bili uvelike obdareni Duhom Svetim. Zapravo upravo zbog Korinćana znamo o darovima Duha; Pavlova poslanica upućena njima pokazuje kako su snažno ti darovi radili među njima. No iako su Korinćani imali veliko znanje o stvarima Božjim, nedostajala im je ljubav koju Isus zahtijeva od nas. Pavao ih je snažno pogodio u vezi s tim:

"Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi" (1 Kor 13,1-3).

Pogledajte Pavlovu operativnu riječi ovdje: ništa. To je ono što je ljubav korintske crkve vrijedila. Rekao im je da tako nikada neće postići Božje ciljeve. Kristova ljubav – ona vrsta ljubavi položi-na-križu-svoj-život – jest visoka zapovijed, zapovijed koja je nemoguća osim po Duhu.

Sad, možda će vam ovo zvučati iznenađujuće tumačenje 1 Korinćanima 13. Većina od nas poznaje ovo poglavlje kao biblijsko "ljubavno poglavlje". Čak su i nekršćani upoznati s njim jer se čita na mnogim vjenčanjima. U tom kontekstu, 1 Korinćanima 13 nije mnogo više od sentimentalne pozdravne karte. Zapravo, ovo poglavlje je kontrapunkt svim tjelesnim grijesima koje je Pavao nabrojio u 2 Korinćanima 12. Taj popis uključuje prepirku, ljubomoru, ljutnju, neprijateljstvo, klevetu, ogovaranje, taštinu i nered. Pogledajte što je suprotno tome:

"Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi" (1 Kor 13,4-7). Kad usporedimo ovaj popis s drugim, počinjemo gledati na 1 Korinćanima 13 kao na duhovno rješenje problema grijeha – zapravo jedino rješenje.

subota, svibnja 14, 2016

JEDINO DUH SVETI - Jim Cymbala

Sjetimo se kako netko postaje kršćanin. Prije nego osoba može osjetiti potrebu za Isusom Kristom kao spasiteljem, najprije mora biti osvjedočena o grijeh. "Kad dođe (Duh), on će dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud" (Iv 16,8). Duh Sveti nam pokazuje naš grijeh i potrebu za spasiteljem. To je ono što svaki vjernik iskusi u obraćenju Kristu.

Isus je isto tako učio da se ulazak u kraljevstvo Božje (rođenje odozgo) može dogoditi jedino djelom Duha Svetog. Rekao je Nikodemu: "Zaista, zaista, kažem, ti, tko se ne rodi od vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko" (Iv 2,5).

Duh Sveti koji radi u nama uzrokuje da se okrećemo od našega grijeha i usredotočujemo oči na Isusa. Dok možemo biti u iskušenju misliti da sami možemo stvoriti emocionalno ozračje kako bi se to dogodilo, istina je da se novo rođenje ili preporod može dogoditi jedino kroz djelo Duha Svetog.

Apostol Pavao je učio da su vjernici "hramovi Duha Svetoga" (1 Kor 6,19) i, jer Duh živi u nama, to nas čini drukčijima od ostatka svijeta. Ako Duh Sveti ne živi u osobi, nikakvo crkveno članstvo ili čak iskreno nastojanje da živi dobrim životom ne može je učiniti kršćaninom. Jedino iskrena vjera u Isusa Krista kao Spasitelja, potvrđena Duhom Svetim, čini nas novim stvorenjem. Prebivanje Duha u vjerniku samo je drugi način da se kaže: "Krist u nama", jer nazočnost Duha Svetog predstavlja Isusa.

Kad Bog gleda dolje na zemlju, on se ne usredotočuje na etnicitet i nikada ne prepoznaje vjerske denominacije. On vidi samo dvije vrste ljudi: svoju djecu koja imaju Duha u sebi i nevjernike koji nemaju Duha u sebi. To je tako jednostavno. Danas tjeramo mak na konac u vezi s doktrinarnim položajem da potvrdimo svoju vjeru, ali za ranu crkvu ta definicija bila je jednostavnija. Ili smo hramovi ili nismo. "Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov" (Rim 8,9). Nemoguće bi bilo da apostoli nekoga smatraju pravim vjernikom u Isusa bez popratnog svjedočanstva i djela Duha. Mjerilo je bio Duh Božji.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom.

petak, svibnja 13, 2016

KRISTU SLIČNA LJUBAV

Isus je rekao svojim učenicima da započnu svoj rad u Jeruzalemu, u svome gradu, prije nego krenu do krajeva svijeta (vidi Dj 1,8). Ovo mi govori da naša prva misija treba biti našem vlastitom srcu. Drugim riječima, Duh Sveti mora obaviti svoje djelo u nama prije nego može raditi kroz nas.

Prije nekoliko godina, počeo sam moliti Gospodina da proširi moju vlastitu viziju za misije. U to vrijeme počeo sam putovati svijetom održavajući propovjedničke konferencije i vidio sam neke od najgorih sirotinjskih četvrti na svijetu. Srce mi je gorljivo željelo spoznati kako da odgovorim na očajničke vapaje koji su dolazili iz tih četvrti i tako sam proveo sate pred Gospodinom tražeći njegovo breme i moleći za vodstvo.

Prva riječ koju sam primio od Duha Svetoga bila je ovo: "Davide, prije svega, zauzmi najniže mjesto u kući. Ako želiš srce da dosegneš ljudsku potrebu, ponizi se."

Molio sam za Božju milost da to učinim. Počeo sam i propovijedati tu riječ našoj crkvi da bi naša zajednica, koja je misijski orijentirana, mogla primiti istu riječ koju sam ja čuo od Gospodina.

Zatim sam kasnije u molitvi primio sljedeću riječ: "Usmrti ostatke svog ponosa. Ne mogu raditi kroz tebe u punini ako se s time ne pozabaviš. Težak je posao dosegnuti ljudsku potrebu te sav ponos mora nestati." I ponovno sam tražio Gospodina za milost.

Kasnije je došla ova riječ: "Pozabavi se sa svojom ljutnjom. Još uvijek se povremeno lako daš izazvati, u tvom poslu i s obitelji. To mora biti usmrćeno Duhom."

U svemu tome Duh me nastavio podsjećati na Pavlove riječi: "Da, tu je vjera i tu je nada. Ali najveća od svih je ljubav" (vidi 1 Kor 13,13).

Upravo sada naša služba stavlja krovove na crkve u Keniji. Pomažemo financirati program Kenya Kids za siročad u glavnom gradu Nairobiju. Pomažemo iskopati bunare u siromašnim područjima. Pružamo pomoć centru za ovisnike i alkoholičare. Pomažemo hraniti gladnu djecu. Gospodin nas je jasno pozvao da činimo svako to djelo milosrđa.

Međutim, sva ta djela ne bi bila ni od kakve koristi ako ne bi istjecala iz prave Kristu slične ljubavi.

četvrtak, svibnja 12, 2016

NAŠE MJESTO U NJEGOVU TIJELU

Važno je da ne budete razočarani jer niste misionar u Africi ili na nekom drugom misijskom polju širom svijeta. Gospodin nikada nikome od svoje djece ne donosi osudu radi poziva kad vas je on sam smjestio tamo gdje ste u njegovu tijelu. "Bog je udove razmjestio na tijelu kako je htio" (1 Kor 12,18, parafrazirano).

Dakako, važno je ostati otvoren i voljan čuti Duha u vezi sa služenjem negdje drugdje. Ali trebamo tu stvar potpuno predati Gospodnjem buđenju i vodstvu. Bog zna kako nas nadahnuti i otvoriti vrata za službu, kod kuće ili vani.

Apostol Pavao donosi duboko osvjedočujuću riječ u vezi s tom stvari služenja Gospodinu. On je bio misionar koji je putovao svijetom, sa srcem punim ljubavi za siromašne. On je čuo vapaje najsiromašnijih u svakoj naciji koju je posjetio i uputio je svakog pastora i evanđelistu pod sobom: "Sjećaj se siromašnih."

On je redovito skupljao prilog za siromašne, u jednoj točki čak putujući do nekoliko gradova kako bi skupio novac za Jeruzalem kad im je prijetila glad. Od svih koji su ikada živjeli, Pavao je dobro razumio vapaj ljudske potrebe. Međutim, koliko god se ovaj pobožan apostol žrtvovao – čak do točke da sam umre kao siromašan mučenik – dao je snažno upozorenje:

"Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi" (1 Kor 13,3).

Moram se pitati jesmo li spremni prihvatiti ovu snažnu Pavlovu riječ? On u biti kaže: "Možete plakati nad očajničkim vapajem siromašnih. Možete ići u Afriku do prljavih siromašnih četvrti. Možete biti spremni umrijeti kao mučenik. Ali ako nemate ljubavi, uzalud vam je sve što činite – bilo kod kuće ili kao misionar vani."

srijeda, svibnja 11, 2016

NAŠ VISOKI POZIV U GOSPODINU

Zamišljam kako je na dan obračuna apostol Pavao pozvan naprijed. Sve njegove pobjede zadobivanja duša bit će opširno opisane, kao i sve crkve koje je osnovao. Tada će brojni nepoznati muškarci i žene iz Antiohije biti pozvani naprijed da stanu uz Pavla. To su ljudi koji su postili i molili za tog apostola, koji su položili ruke na njega i otposlali ga kao misionara. Potpomagali su ga i žrtvenim darovima.

Zašto će tim drugima biti dan jednak dio kao i apostolu? Jer su odigrali ulogu u svakoj duši koju je Pavao zadobio, svakoj crkvi koju je podigao, svakom putovanju koje je poduzeo.

Bog želi da smo mirni – i da se radujemo – u našem pozivu. Mnogi kršćani osjećaju krivnju što ne služe na inostranom misijskom polju. Ali i ostajanje kod kuće je visok poziv u Isusu Kristu. Ako ljubite Gospodina i hodate po Duhu, možete biti sigurni u svoj poziv. Božja nas Riječ uvjerava: "Ali je Bog udove, i to svaki pojedini od njih, razmjestio na tijelu kako je htio" (1 Kor 12,18).

Vidite li što Pavao ovdje govori? Ako ste starješina u crkvi, imate visok poziv u Gospodinu. Isto vrijedi i za one koji uče u nedjeljnoj školi. Međutim, isto vrijedi i za svaku samohranu majku koja se bori da podigne djecu za Krista. I ona ima visok poziv upravo tamo gdje je.

Ako ste poslovan čovjek, odvjetnik, liječnik, mirujte u svom pozivu. Ako ste prodavač, mehaničar, učitelj, konobar, ne morate pokušavati stvoriti poziv za neko misijsko polje da biste ugodili Bogu. Ako vas sam Duh ne potakne, možete biti mirni tamo gdje jeste.

"Vi ste tijelo Kristovo … I jedne je Bog postavio u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje; zatim je dao dar čudesa, onda dar ozdravljanja, dar pružanja pomoći, dar upravljanja, dar različitih jezika.

Zar da svi budu apostoli? Zar svi proroci? Zar svi učitelji? Zar svi čudotvorci? Zar svi mogu imati darove ozdravljanja? Zar svi mogu govoriti jezike? Zar ih svi mogu tumačiti? Čeznite za većim darovima! A pokazat ću vam još uzvišeniji put" (1 Kor 12,27-31).

utorak, svibnja 10, 2016

BOŽJA DANAŠNJA PRIČUVNA VOJSKA

Želim govoriti svakom kršćaninu koji ne može poći na strano misijsko polje zbog prilika. Mislim na one koji su vjerni u molitvi, požrtvovnom davanju, potpomaganju misija. Svim takvim vjernicima ovdje je jasna poruka iz 1 Samuela 30,24: "Jer kakav je dio onome koji ide u boj, takav je dio onome koji ostaje kod tovara. Jednak dio neka imaju svi." Vi ste potpora bojišnici i ratni plijen je i vaš.

Onoga slavnog dana kad naša bitka završi – kad ćemo konačno biti u stanju odložiti naše duhovne mačeve – mnogi će stajati pred Gospodinom misleći da su praznih ruku. Ti neopjevani, nepoznati sveti reći će sami sebi: "Nemam ništa što bih predstavio Gospodinu. Nisam gotovo ništa učinio. Nisam doveo mnogo duša Kristu."

Međutim, kakav ih slavan trenutak čeka kad Isus počne dijeliti plijen. Bit će svladani radošću kad im se otvore oči da vide kako su i oni bili važni za borbu. Oni koji će misliti da nemaju dobrih djela da bi ih prikazali jednako će dijeliti plijen! Među njima bit će udovice, nemoćni i bolesni ili umirovljenici koji su požrtvovno potpomagali misijski rad.

Kad se sjetim tih neopjevanih svetih, zamišljam američke žene koje su održavale civilni sektor tijekom Drugoga svjetskog rata. Dok su se njihovi muževi, braća ili momci borili na prvoj crti bojišnice – na Pacifiku, Europi i Africi – te su žene radile za ogromnim tvorničkim trakama. Radile su dvadeset četiri sata, u muci i znoju, dok im je glasna tvornička buka neprestano parala uši.

Prilike tim ženama nisu dopuštale da budu na bojišnici. Tako su "stajale uz tovar" u potpori svojim ljubljenima. I bez ploda njihova rada, njihove vjerne proizvodnje na onim tvorničkim linijama, rat nikada ne bi bio zadobiven.

Ljubljeni, to je prava slika svakoga nepoznatog svetog u vječnosti koji misli da nema ništa predstaviti Isusu.

ponedjeljak, svibnja 09, 2016

RASTUĆA VJERA - Gary Wilkerson

"Lot podiže oči i vidje kako je dobro posvuda natapana sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin" (Post 13,10).

Obratite pozornost na ono što Biblija piše o tome što je Lot radio. Vidio je zemlju svojim očima. On nije tražio uputu, vodstvo, mudrost od Gospodina. Vidio je što je htio svojim vlastitim očima i agresivno krenuo da uzme što je želio, ono što je njegovo tijelo željelo.

"Ovo mi izgleda dobro. Ovo je gotovo poput edenskog vrta; ovo je tako divno, to ću izabrati."

Lot je svojim očima radije gledao u tu situaciju nego u Boga. Neki od nas se znaju dovesti u mnogo nevolje. Kad bismo samo znali kraj priče, što će Bog učiniti! On nas poziva da se klonemo ovoga ili onoga, ali kad su naše oči tijela namamljene, skloni smo krenuti u tom pravcu jer nismo usredotočeni na Isusa.

I tako je ovdje jednostavna uputa za tu vrstu pasivne vjere. Vjera mora držati svoje oči na Isusu. Vjera se mora usredotočiti na Gospodina ili neće imati sposobnost rasuđivanja da bi znala kojim putem poći. Neće znati treba li poći lijevo ili desno.

Lot je odabrao ono što mi znamo kao Sodomu i Gomoru. Mnogi od vas danas donosite odluke svojim vlastitim očima jer vam nešto izgleda dobro. Iskušenja tijela vas privlače i lagano ste mamljeni da pođete za tim stvarima. Bog poziva svoj narod da se kloni djelovati u duševnom području tjelesne ambicije i da pođe u područje gdje duh raste, dok se tijelo smanjuje.

To se zove učeništvo. To se zove sazrijevanje. To se zove hodanje u rastućoj vjeri s Gospodinom. On nas poziva da krenemo na to mjesto.

subota, svibnja 07, 2016

NADNARAVNA OPSKRBA - Carter Conlon

"Hajde na more, baci udicu i prvu ribu koju uhvatiš uzmi te joj otvori usta pa ćeš naći stater. Uzmi ga i podaj im ga za me i za se" (Mt 17,27).

Shvaćamo kako je Isus htio biti siguran da su platili hramski porez. Pitanje je zašto Isus jednostavno nije posegnuo u svoj džep i dao Petru novčić? Zašto mu je dao detaljne upute da pođe na more i baci udicu te će naći novac u ustima prve ribe koju izvuče? Na kraju krajeva, ako nije imao novac u svom džepu, sigurno je da ga je mogao stvoriti ondje kao u ustima ribe! Što se sa svime time želi reći?

Evo što je Isus učio Petra, a to je ista lekcija koju danas pokušava naučiti nas: "Budete li se sad bavili malim stvarima, otvorit ću vam put nadnaravne vjere i opskrbe. Otvorit ću vam nešto što će donijeti čast imenu Božjem."

Zamislite Petra kako se spušta do obale i objašnjava ljudima kako ga je Bog uputio da uhvati ribu jer ima novac u ustima da plati hramski porez. Drugi bi ribari zaključili: "Ovaj je momak izgubio pamet! Predugo je visio oko tog Učitelja!" Međutim, kad se Petar sat kasnije vratio s kovanicom u ruci, mogao je posvjedočiti: "Bilo je upravo onako kao što mi je Gospodin rekao! Uhvatio sam ribu, otvorio joj usta i tamo je bio novac – dovoljan za mene i Isusa da platimo porez."

Ovo je slika o tome da kad vi i ja donesemo odluku da činimo ispravno, naći ćemo nadnaravnu opskrbu koja nam je potrebna – opskrbu da budemo iskreni, opskrbu radosti, opskrbu utjehe koju smo možda pokušavali naći negdje drugdje. A sve to započinje kad dopustimo Isusu da pođe u kutove hrama (taj hram smo vi i ja) i kaže nam: "Želim s tobom o nečem razgovarati." Kad je Isus razgovarao s Petrom u hramu, Petar je lako mogao otići i reći: "Dobro, ja sam oslobođen i neću platiti hramski porez." Međutim, hvala Bogu, platio ga je, jer Isus ga je naučio nešto o nadnaravnom.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001.

petak, svibnja 06, 2016

POSLUŠNOST GLASU GOSPODNJEM


1988. godine Bog je pozvao našu službu da pođe u grad New York i započne crkvu na Times Squareu. Napuštanje našega udobnog okruženja u Texasu i dolazak u grad zahtijevalo je velik korak poslušnosti. Nismo imali zajednice i zgrade i imali smo vrlo malo novca. Jedina stvar koju nam je Bog rekao bila je: "Idi i ja ću biti s tobom. Ja ću te blagosloviti. Ja ću biti tvoja nagrada."

I tako smo pošli – i Gospodin je postao naš štit, dajući nas se iz godine u godinu. Desetljećima kasnije, usred Times Squarea imamo rastuću, zrelu zajednicu misijski orijentiranu, koja stoji kao svjedočanstvo njegova čuda.

Božja Riječ puna je posebnih, specifičnih obećanja za one koji su pozvani da načine korak u poslušnosti. Ovdje je samo nekoliko tih obećanja da ih nosite do prijestolja Božjeg. Na njih se možete čvrsto osloniti:
  • "Budete li mi se vjerno pokoravali (bez polovnog predanja) i držali moj Savez, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode" (Izl 19,5).
  • "Slušajte glas moj, pa ću ja biti vaš Bog, a vi ćete biti moj narod. Idite putem kojim vam zapovjedih, da vam dobro bude" (Jer 7,23).
Imamo i čvrsto obećanje da će Duh Sveti biti s nama na svim našim koracima poslušnosti kao i u vrijeme naših testiranja: "Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju" (Dj 5,32).

Ako vam Bog govori da odložite nešto, načinite korak i učinite to. Biblija jasno govori da ako ste poslušni Gospodinu, on će vam dati Duha Svetog da bude vaš vodič i vaša snaga. On će vas opskrbiti sa svime što trebate da dovršite djelo poslušnosti.

četvrtak, svibnja 05, 2016

BOG JE NAŠ ŠTIT

Kad Bog traži svoje sluge da načine korak u nepoznato, to nije jednokratni događaj. To je hodanje koje se traži čitav naš životni vijek. Međutim, naša poslušnost nam donosi veliku nagradu: "Jahve uputi Abramu riječ u ukazanju: 'Ne boj se, Abrame, ja sam tvoj štit; a nagrada tvoja bit će vrlo velika'" (Post 15,1).

Ovdje nam Bog daje veličanstvenu izjavu: Oni koji su mu poslušni – koji načine korak ne znajući što će im se dogoditi, nego se slijepo uzdajući u njegovu Riječ – nikada neće biti izvan njegove zaštite. On kaže: "Ja ću lebdjeti nad njima poput štita. I bit ću njihova nagrada. Dat ću im sama sebe." "Jer pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom ga svojom ko štitom zaklanjaš" (Ps 5,12).

Jednu bivšu članicu naše crkve, poznatu glumicu, Bog je tražio da potpuno ostavi glumačke vode kao čin poslušnosti njemu. U svom je srcu znala da joj Gospodin govori da sve to ostavi iza sebe. I tako je odbacila najbolju nagradu podrške za glumice i zakoračila u veliko nepoznato. Nije imala posla niti jamstva za bilo kakav posao; načinila je korak ne znajući kamo ide.

Odmah sljedećeg dana nazvao ju je njezin agent kako bi joj rekao da joj je ponuđena glavna uloga u filmu s tri najpoznatija glumca u tom poslu. Nakon što je spustila slušalicu, rekla je: "Ne, sotono, znam što pokušavaš. Neću se predomisliti."

Ljubljeni, tako će to biti za mnoge. Kad god načinite korak u vjernoj poslušnosti, đavao će donijeti neki mamac da vas odvuče natrag na stranu neposlušnosti. Poslušnost će vas uvijek nešto stajati.

Toga istog tjedna, glumica je otišla na sud i zadobila veliku pobjedu u bitki za skrb nad djetetom. Njezin štit je funkcionirao za nju! Zadobila je Krista i njezina nagrada bila je sam Gospodin.

srijeda, svibnja 04, 2016

SLIJEĐENJE BOŽJEG OBEĆANJA

Bog je od Abrahama zahtijevao nevjerojatan čin poslušnosti; tražio ga je da načini korak u nepoznatu budućnost. Abraham je bio u stanju načiniti taj korak ni s čim drugim opipljivim osim ovoga obećanja od Boga: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati" (Post 12,1)

Pisac Poslanice Hebrejima kaže: "… Abraham se pokori kad primi poziv … Ode, iako nije znao kamo ide" (Heb 11,8). Gospodin nije položio pred Abrahama uredan, detaljan plan putovanja. Umjesto toga, jednostavno je rekao: "Skupi obitelj, spakiraj prtljagu, ostavi svoj rod i idi u mjesto za koje ću ti reći."

U dobi od sedamdeset pet godina od Abrahama se tražilo da se potpuno baci na Božju vjernost. Nije primio objašnjenje niti upozorenje o mogućim opasnostima. I tako je Abraham krenuo – ne znajući. Sve na čemu je trebao stajati bilo je ovo obećanje: "Pokazat ću ti. I blagoslovit ću te."

Njegova žena Sara vjerojatno nije bila drukčija od bilo koje žene modernog vremena. Možda je postavljala pitanja koja bi postavila i svaka druga žena: "Idemo li na jug ili sjever? Kakvu odjeću da zapakiram? Hoćemo li se negdje smjestiti ili ćemo se seliti od mjesta do mjesta?" Sve što je Abraham mogao reći bilo je: "Bog je rekao da idemo, dakle, idemo. On će nam pokazati sljedeći korak čim krenemo na put."

Mi ponekad mislimo da će sve, kad nam Bog zapovijeda da nešto učinimo te poslušamo, biti mirna plovidba. Mislimo da će nam biti zahvalan za našu poslušnost tako da će nas staviti na široki autoput do blagoslova. Abraham se pokorio Riječi Božjoj, ali činjenica je da jedno djelo poslušnosti nije rezultiralo hodanjem u poslušnosti.

Abraham je imao obećanje od Boga, ali na putu je morao proći kroz pustinju Negev, preko snijegom pokrivenih planina, kroz drugu pustinju te proći pored neprijateljski raspoloženih Kanaanaca. Zatim je završio usred gladi u Egiptu. Drago mi je da Bog nije rekao Abrahamu kakav će biti put kojim će proći!

Ovaj određeni put bio je kao nijedan kojim je hodao. Međutim, kroz sve to, nikada nije bio ni u kakvoj opasnosti. Nitko ga nije mogao dotaći. Bog je bio njegov štit i zaštitnik svakoga dana. I zbog svoje vjere, postao je prijatelji Božji.

utorak, svibnja 03, 2016

POUZDANJE U GOSPODINA

Svaki kršćanin tvrdi da se pouzdaje u Gospodina. Međutim, mnoga djeca Božja u stvari nisu spremna suočiti se s crnom olujom koja dolazi na ovaj svijet. Ako ne posjedujemo posebno, čvrsto pouzdanje u našega Gospodina, nećemo biti spremni za teška vremena, ni sada, ni u budućnosti.

Kad oluja izbije u punom bijesu i neizvjesnost se spusti na čovječanstvo poput oblaka, mnoštvo kršćana neće biti u stanju nositi se s time. Svladani strahom, izgubit će svoju pjesmu pobjede. Tko su ti vjernici koji neće biti spremni podnijeti oluju? To su oni koji nisu gajili život molitve i nisu ukorijenjeni u njegovoj Riječi.

Pobožni pastiri godinama potiču kršćane da nađu vrijeme svakoga dana kako bi se susreli s Bogom u molitvi. Hvala Gospodinu, mnogi su naučili izlijevati svoje srce Isusu i nagrađeni su svetom vjerom i pouzdanjem. Doista, njihova vjera svakodnevno raste oslanjanjem na njegovu Riječ.

Vidite, zajedništvo rađa pouzdanje. Izlijevajući Gospodinu sve naše brige, dolazimo od njega s njegovim odmorom i sigurnošću: "U nj se … uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte" (Ps 62,9). Prema ovom psalmu, "pouzdanje" i "izlijevanje" su nerazdvojivi. Da bismo se uzdali u Boga sve vrijeme, uključujući i mračna vremena, onda mu moramo izlijevati svoje srce bez prestanka.

Kako dani postaju strašniji, dizat će se ljudi Božji koji će biti sve neustrašiviji i neustrašiviji. To su vjernici koji svakodnevno prizivaju ime Gospodnje: "Tako s pouzdanjem možemo reći: 'Gospodin je pomoćnik moj; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?'" (Heb 13,6). Otkrivenje iz Riječi Božje podupirat će ih u najteža vremena.

David je naučio prizivati Gospodina u svakoj krizi svoga života. Iznova i iznova ovaj je pobožan čovjek trčao na svoje tajno mjesto, izlijevajući sve svoje strahove pred Gospodinom: "U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Doma zov mi začu i vapaj moj mu do ušiju doprije … (on) me izbavi" (2 Sam 22,7.18).

ponedjeljak, svibnja 02, 2016

LJUBITE JEDAN DRUGOGA - Gary Wilkerson

Ako biste trebali navesti vrhunac Isusova učenja, što biste rekli? Neki uvid u to dobivamo iz njegove posljednje noći s učenicima prije odlaska na križ. S najbližim prijateljima preostalo mu je samo još nekoliko sati, tako da je sve što ih je učio usredotočio na jednu riječ: "Ovo je zapovijed moja: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas" (Iv 15,12).

Kad govorimo o ljubavi u Crkvi – zapravo, kad čitamo ovaj redak – naše misli odlaze u nježne pravce. Mislimo na dobrotu, velikodušnost, biti dobar prema drugima i, doista, Novi zavjet mnogo govori o toj vrsti ljubavi. On koristi izraz "jedan drugoga" pedesetak puta, sa zapovijedima da se odnosimo jedan prema drugom sa strpljivošću, ohrabrivanjem, velikodušnošću. Knjiga Efežanima često koristi riječ "zajedno", naglašavajući Kristovu veliku zapovijed da ljubimo u zajednici.

Učenici nisu imali problem s tom zapoviješću; zapravo, vjerojatno su mislili da su već prilično dobri u tome. Upravo su proveli tri godine u punovremenoj službi sa svojim Gospodinom, učeći kako činiti ono što ih je učio.

Ali u ovom prizoru, Isus govori o ljubavi u potpuno drukčijem kontekstu. To postaje jasno u njegovoj sljedećoj rečenici: "Nitko nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje" (Iv 15,13). To je ozbiljna vrsta ljubavi. Zamišljam učenike kako se pogledavaju pitajući se: "Bi li ja umro za ovog momka pored mene? Ponekad me stvarno razdraži." Možda i nisu ljubili jedan drugoga kao što su mislili.

Ono što želim reći je da kad nam Isus zapovijeda da ljubimo kao što on ljubi, to nije lagana stvar. To nije neka romantična ideja temeljena na osjećajima ili idealima. Ono što nam zapovijeda je ljubav evanđelja – snažna, bezuvjetna, požrtvovna ljubav koja ima svoje korijene u Kristovu križu. Isus se upravo spremao pokazati svojim sljedbenicima najsnažniji čin ljubavi koji itko može doživjeti, odlazeći na križ za naše grijehe. Čineći to, pokazao nam je kako se ta ljubav primjenjuje čak i na naše neprijatelje – jer dao je svoj život i za njih.