četvrtak, ožujka 31, 2016

PEĆ NEVOLJA

"Ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – da s njim budemo i proslavljeni. Držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama" (Rim 8,17-18). Apostol Pavao govori da u svjetlu slave koja ga čeka, što je njegova kušnja u usporedbi s tim?

Isto tako, on želi da mi okrenemo svoje oči od našega sadašnjeg trpljenja i usredotočimo ih na ono što dolazi, što će sve promijeniti. Samo minutu u našem novom domu u vječnosti, kaže Pavao, više se nećemo sjećati što je bilo ranije. Ono što želi reći je da počnemo slaviti sada, veseleći se nad radošću koja nas čeka. "Po Isusu, dakle, uvijek prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana, koje hvalom slave njegovo ime" (Heb 13,15).

Bog je odabrao one "pročišćene poput srebra; odabrao sam te u peći nevolje" (Iz 48,10). Ljudi kojima je Izaija dao ovu objavu novoga svijeta upravo su podnijeli jarost razbješnjena neprijatelja. Sad su se okretali od svoje nevolje vezani strahom i klonulošću. Mislili su da ih je Bog ostavio i bojali su se onoga što donosi budućnost.

Koju im je, dakle, Bog poslao riječ? To je ista riječ koju on danas daje svom narodu: "Probudite se! Niste izgubljeni, kao što mislite. Gospodin, vaša snaga, još je uvijek s vama. Dakle, dignite se iz praha obeshrabrenja i sjednite na nebeskom mjestu koje sam vam obećao. Niste izgubili svoju pravednost, dakle, odjenite svoj plašt. Prodrmajte se, razgovarajte sa sobom, održite si lekciju. I recite tijelu i đavlu: 'Ja sam izvrstan pobjednik kroz onoga koji me spasio'" (Iz 52,1-3, parafrazirano).

"Ja ću … kroz oganj provesti, pročistit ću ih kao što se pročišćuje srebro, iskušat ih kao što se srebro iskušava. I on će zazivati ime moje, a ja ću mu se odazvati; i reći ću: 'Moj je to narod!' a on će reći: 'Jahve je Bog moj!'" (Zah 13,9).

srijeda, ožujka 30, 2016

ŠKOLA ŠTOVANJA

Kako je Bog uspio izvesti djecu Izraelovu iz Egipta? Morao ih je staviti u peć trpljenja kako bi ih doveo do točke da zavape: "Dosta je ovoga! Više ne želim biti ovdje." A kad je došlo vrijeme da Bog kaže: "Idite", bili su spremni iščupati se i odseliti u obećanu zemlju.

Neka nam Bog pomogne da se oslobodimo materijalističkog duha ovoga vremena i prebacimo svu našu sklonost na Novi Jeruzalem.

Izaija je prorokova da je svijet koji je Bog stvarao mjesto slave, gdje se stanovnici raduju. "Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost" (Iz 65,18). Hebrejska riječ za stvaranje u ovom retku znači "dovesti u postojanje". Vidite li što Izaija govori? Bog stvara ne samo novi svijet, nego i poseban narod. On dovodi u postajanje zaručnicu koja nije samo odbijena od ovoga svijeta, nego je naučila slaviti svoj put kroz kušnje.

Činjenica je da naša sadašnja trpljenja obuhvaćaju školu štovanja. I svi načini na koje učimo slaviti Isusa, posebno u našim kušnjama, jesu vježba za onaj slavan dan. Što to znači za kršćane koji žive u neprestanom strahu i brizi? Kako mogu oni koji žive kao da je Bog mrtav iznenada znati kako slaviti svoj put kroz kušnju?

Kako reagiramo u našoj sadašnjoj kušnji vrlo je važno. Kad je Izrael bio u svome času velikog trpljenja, digli su ruke od nade. Zaključili su da ne mogu više podnijeti i tako su sjeli u prah. Tu je bio narod Božji, s čvrstim obećanjima, ali sjedio je ondje s lancem oko svoga vrata.

Tako i danas, neki kršćani kod te točke dižu ruke. Ne odbacuju svoju vjeru, ali prestaju težiti za Isusom svim svojim srcem, misleći: "Ne mogu živjeti pod takvom napetošću. Čini mi se da što se više primičem Kristu, više trpim." Oni se čude kako je Pavao mogao reći. "Sada nalazim radost u patnjama" (Kol 1,24).

Evo točno kako je Pavao mogao to tvrditi: bio je odveden u nebo i vidio je slavu koja nas čeka. Zbog onoga što je vidio, bio je u stanju prihvatiti svoje kušnje i nevolje u ovom životu, učeći slaviti Boga kroz svoje muke. Odlučio je da će naučiti radost srca bez obzira na svoju situaciju i počeo je prakticirati slavljenje u pripremi za svijet koji dolazi.

utorak, ožujka 29, 2016

IZVAN VRATA

Abraham je prošao veliki test vjere kad je u poslušnosti Bogu prinio svoga sina kao žrtvu. Međutim, više od testiranja njegove vjere bilo je to što je bio odbijen od ove zemlje – činjenica dokazana žrtvovanjem Izaka. On je imao vjeru da postoji veći naum od onoga koji može vidjeti. Tu je bio čovjek koji je uistinu bio u svijetu, ali ne od njega, gledajući svoje građanstvo u drugom svijetu.

Razmotrimo sad što Poslanica Hebrejima kaže za Krista: "(On) je trpio izvan vrata" (Heb 13,12). Isus je trpio kao autsajder – uvijek izvan formalne religije, izvan prihvaćenog društva. Međutim, Krist je bio "vani" i u smislu da nije ovdje na zemlji imao mjesta gdje bi čak položio svoju glavu. U svemu što je činio, on je uvijek gledao u nebo.

Poput našega Spasitelja i praoca Abrahama, "ovdje nemamo trajnog grada, već tražimo budući" (Heb 13,14). Živimo i radimo na ovoj zemlji, ali ovdje smo stranci; naša prava domovina je u Novom Jeruzalemu. Zbog toga nas Poslanica Hebrejima potiče: "Iziđimo, dakle, k njemu izvan tabora noseći njegovu sramotu" (Heb 13,13). Sve dok ne budemo "izvan" tabora – izvan požuda i materijalizma ovoga svijeta – nećemo biti gdje je naš Zaručnik.

Ja živim u lijepom domu i vozim lijep auto. Ali neprestano se čuvam da takve materijalne stvari ne zahvate moje srce. Činjenica je da možete imati silnu vjeru i još uvijek ne čeznuti za Kristom. "Kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa" (1 Kor 13,2).

Nažalost, dok danas gledam oko sebe, vidim mnoštvo kršćana koji imaju veliku vjeru, ali ne čeznu da bi bili s Isusom. Umjesto toga, postavili su svoje oči na stvari ovoga svijeta i kako ih postići. Otkrivam da takvi ljudi ne žele slušati o tome da upru svoj pogled u nebo ili da budu odbijeni od ovoga svijeta. Za njih takva poruka znači prekid od "dobrog života" koji ovdje uživaju.

Hvala Bogu, on ima divan način kako da nas izgura izvan vrata. U biti nam govori: "Ako ću ti dati svoga Sina u braku, ne možeš imati drugih privlačnosti u svom životu. Želim biti siguran da ne žudiš ni za čim i ni za kim osim za Kristom. Tvoj najuzbudljiviji san, najdublji poticaj tvoga srca mora biti želja da budeš s Kristom."

ponedjeljak, ožujka 28, 2016

GLAS SKEPTIKA by Gary Wilkerson

Svi imamo poziv od Gospodina. U različitim stadijima našega života on postavlja pred nas predodređen plan koji trebamo ispuniti. Štoviše, Bog obećava da ako budemo radili s vjerom, uzdajući se u njega, on će taj plan dovesti do ostvarenja

Međutim, to nije uvijek lako. Kao što svatko tko je hodao s Isusom neko dulje vrijeme zna, slijeđenje njegova visokog poziva znači da ćemo se susresti s preprekama, od kojih je najuobičajenija glas skeptika. Dok tražimo da prijeđemo Jordan kako bismo ušli u obećanu zemlju, čut ćemo raznorazne glasove koji nam govore da ne idemo. Šapću nam vrlo razboritim tonovima: "To se jednostavno neće dogoditi. Daj da ti objasnim zašto."

U životu svakog kršćanina pojavljuju se tri vrste skeptičnih glasova:

Prvo, tu je vanjski skeptik. To je prijatelj, poznanik ili član obitelji, koji izaziva ono što mi vjerujemo da moramo učiti kako bismo bili poslušni Bogu.

Tu je i demonski skeptik. To je glas zloga, koji traži da nas skrene od našega pouzdanja u Gospodina.

I konačno, tu je unutarnji skeptik. To je glas u našem vlastitom umu koji podiže svaku vrstu argumenta da ne poslušamo ono što Bog traži od nas.

Jošua je čuo sva ova tri glasa kad ga je Bog potaknuo da vodi Izraela preko rijeke Jordana. Prijelaz je u sebi sadržavao sva obećanja buduće Božje slave za njegov narod na zemlji. Možete biti sigurni da nije bilo načina da prijeđu rijeku dok slušaju vrištanja skeptika koji ih pokušavaju odgovoriti.

Naš Bog želi odstraniti svaki skeptički glas koji nas sprečava da ne budemo poslušni njegovoj uputi za njegovu veću slavu. Kad god traži da načinimo korak u vjeri, on nas vodi da "prijeđemo" do mjere pouzdanja u njega kao nikada ranije.

"Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti" (Jš 1,5).

subota, ožujka 26, 2016

ZAGOVORNIK by Claude Houde

Biblija opisuje sotonu kao tužitelja braće. U Otkrivenju 12,10 čitamo da "je optuživao (vjernike) dan i noć pred našim Bogom". Kad god je sotona nazočan u Pismu, netko je optuživan. Nalazimo ga u Postanku u obličju zmije kušača i vidimo Adama i Evu kako se obostrano okrutno optužuju. Narod je mrmljao u Starom zavjetu, pošasti su ih proždirale, te apostol upozorava: "Te su se stvari dogodile za našu pouku, naše razumijevanje. Ne mrmljajte kao što su oni mrmljali i bili uništeni od Zatirača" (vidi 1 Kor 10,10-11).

"Njegove nakane vrlo dobro poznajemo" (2 Kor 2,11). Petar "je optužio" Gospodina i Isus mu je odgovorio: "Idi mi s očiju, sotona; ne shvaćaš kakvim duhom govoriš" (vidi Mk 8,33). Danas je taj duh optuživanja stvaran i strahovito aktivan u našem svijetu. Muževi optužuju žene; tinejdžeri optužuju roditelje. Nacije i čitave regije svijeta cijepa jedna grupa, nacionalnost, boja ili klan beskrajno optužujući i napadajući druge. Vjernici i vođe krive pastore, a propovjednici se žale jedan drugome: "Danas vjernici nisu kao što su nekada bili." To je duh tužitelja. Međutim, možete odabrati drukčiji život. Možete zavapiti: "Oče, ispuni me vjerom s otkrivenjem i Duhom Zagovornika."
Biblija uči da "imamo zagovornika (branitelja, posrednika) kod Oca: Isusa Krista, pravednika … jer uvijek živi da posreduje za nas" (vidi 1 Iv 2,1; Heb 7,25).
Isto tako, i mi možemo biti ispunjeni Duhom i živjeti u njemu i po njemu, Duhu koji moli, posreduje i s nama je, ljubi nas i oprašta nam. Svakoga dana doista imamo izbor da činimo razdor ili stvaramo sudbinu; da se srdimo ili obnavljamo; da rušimo ili gradimo; da nanosimo povredu ili donosimo iscjeljenje; da smo ogorčeni ili da blagoslivljamo; da oslobađamo ili da budemo podjarmljeni; da smo sitničavi ili snažni; da imamo svoj program napretka ili njegov autoritet; da smo tužitelj ili zagovornik!
__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, ožujka 25, 2016

PUTOVANJE VJERE

Upravo sada, Bog radi pripremajući novi svijet – novo nebo i novu zemlju – za njegov narod. I to novo stvaranje bit će Novi Jeruzalem, uključujući dom za Kristovu zaručnicu. Izaija je vidio taj novi svijet koji Bog stvara i taj prizor morao ga je svladati. Bog je rekao kroz tog proroka: "Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se više neće spominjati, niti će vam na um dolaziti. Veselite se i dovijeka kličite zbog onoga što ja stvaram; jer, evo, od Jeruzalema stvaram klicanje, od naroda njegova radost" (Iz 65,17-18).

Bog ovdje daje snažnu izjavu Kristovoj zaručnici. On u biti kaže: "Usred svoje sadašnje kušnje, čvrsto drži na pameti ovu istinu: sadašnji svijet nije tvoj dom. Sve što vidiš će nestati – zemlja, mjesec, sunce i zvijezde. Ja stvaram novi svijet, gdje nema vatra, poplava, đavola, kušnji i nevolja."

Jeste li shvatili poruku? Vaša će kušnja završiti i vaše će nevolje minuti. Zbog toga, uprite svoje oči u Krista i sve svoje usredotočite na to da ćete vječnost provesti s njim u tom novom svijetu. Prema njemu, svijet u kojem se sada mučimo, sa svom njegovom boli i žalosti, neće se više spominjati kad taj dan dođe. Više ga se nikada nećete ni sjetiti!

Ljubljeni, ovo mi govori da kušnja koju mnogi podnose upravo sada nije testiranje, ona je vježba. Mi smo pripremani za svijet gdje više neće biti boli. I taj svijet bit će nastanjen s potpuno novim tijelima. Pavao nam govori da tijelo koje odlazi u grob neće biti ono koje će izaći iz njega. Imat ćemo potpuno novo tijelo, tijelo s DNK-om samog Krista.

Abraham je primjer onoga koji se usredotočio na svijet koji dolazi. Biblija kaže za njega: "Vjerom se nastani ... (kao stranac) u tuđoj zemlji … jer je očekivao grad s temeljima kojemu je Bog graditelj i tvorac" (Heb 11,9-10).

četvrtak, ožujka 24, 2016

KRISTOVA ZARUČNICA

Istina je, nisu sve naše kušnje ispit vjere. Često Gospodin, kad smo u peći nevolje, traži nešto više. Doista, što prisnije hodate s Kristom i dublje su vaše kušnje, on više radi u vama kako bi ostvario nešto drugo osim vjere.

Međutim, nemojte me pogrešno razumjeti; kad se naša vjera koleba, testovi vjere će doći. Nikada nećemo biti iznad takva testiranja. Ali postoji još jedna Božja namjera u našim kušnjama: Otac priprema zaručnicu za svoga Sina.

U našim kušnjama on želi od nas više nego samo veću vjeru. Ta zaručnica bit će oštro kušana i njezina ljubav za Zaručnika proći će kroz vatru. Njezino pouzdanje u njega bit će pročišćeno kroz vatre, bujice i nevolje. Međutim, te kušnje nisu stvar testiranja njezine ljubav i odanosti. Naprotiv, one su u vezi s čišćenjem ljubavi koja je već potpuno predana. Dopustite mi objasniti.

Vjerujem da ste mnogi koji čitate ovu poruku potpuno predani Kristu. Isus je velika ljubav vašega života i vaše pouzdanje u njega buja. Dakako, još uvijek postoje trenuci kad je to pouzdanje testirano. Ali Bog traži nešto drugo od vas, nešto više. Njegova priprema zaručnice zahtijeva da obavi nadnaravno djelo u vama.

Ta zaručnica – Isusova ljubljena izabranica – mora biti potpuno prožeta čežnjom da bude sa svojim Zaručnikom. Ona mora biti odbijena od svih drugih stvari koje je privlače. Ona mora biti potpuno prožeta željom da uvijek bude u njegovoj tjelesnoj nazočnosti. Pavao govorio o toj čežnji kad piše o svojoj vlastitoj želji da "više voli otići iz ovog tijela i vratiti se (u domovinu) ka Gospodinu" (2 Kor 5,8). "Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak" (Fil 1,21).

Ovo s Pavlove strane nije bila neka morbidna opsesija smrću. Ovaj apostol živio je punim, korisnim životom, ali je rekao: "Nešto u meni žudi da bude s Gospodinom, tamo gdje je on. Čeznem da budem s njim licem u lice." Da bi tako nešto tvrdio, morao je biti potpuno odbijen od ovoga svijeta i njegovih privlačnosti.

srijeda, ožujka 23, 2016

VJERA KOJA POBJEĐUJE

Pavao svjedoči da su ga zadesile mnoge kušnje, ali da svoju trku završava položivši ispit vjere. Piše: "Plemenitu sam borbu izvojevao, trku dovršio, vjeru sačuvao" (2 Tim 4,7). Svakako, znao je da ima još mnogo posla. Pred njim su bile velike kušnje i trpljenje. Ali bio je u stanju iskreno reći:

"Možda nisam dohvatio Krista kao što bih htio i nisam postao savršen. Ali kad se radi o vjeri i pouzdanju u Boga u svakoj kušnji, znam kome vjerujem i siguran sam. Kad neprijatelj dolazi poput bujice, znam da Gospodin podiže stijeg protiv njega. Naučio sam sve to u peći nevolje."

Dijelim ovo svjedočanstvo s Pavlom. Milošću Božjom, Duh Sveti mi je dao snagu da u proteklim godinama prođem kroz brojne kušnje, od kojih je najteža bila smrt moje dvanaestogodišnje unuke Tiffany. Gospodin mi je dao snagu i vjeru kroz tu mučnu kušnju te sam izašao iz nje govoreći: "Znam kome vjerujem i znam da on ima plan. Bog ne bi dopustio da na mene ili moju obitelj dođe ta duboka bol bez neke svrhe iza nje. O, Gospodine, predajem ti to po vjeri."

Sjetite se sada svoje vlastite sadašnje kušnje ili nevolje. Imate li sumnju, strah ili ljutnju dok prolazite kroz nju? Optužujete li Boga da je previše stavio na vas, da vas je nepotrebno stavio u tu kušnju? Jeste li na rubu da dignete ruke, misleći: "Vjerno sam molio, čitao Bibliju, išao u crkvu, ali ništa ne djeluje"?

Ili možete li još uvijek pogledati u nebo i reći: "Znam da je Gospodin dobar i uzdat ću se u njega kroz sve to. Neću živjeti u sumnji. On će me izvesti, na svoju slavu." Ako to opisuje vas, onda vaša vjera podnosi vatru. Ali ako ne, imam pitanje za vas: Koliko kušnji i nevolja još morate podnijeti prije nego ćete biti u stanju reći: "Moja vjera je pobijedila"?

utorak, ožujka 22, 2016

KUŠANJE VAŠE VJERE

Bog ne uživa u testiranju svoje djece. Biblija kaže da je Krist samilostan prema nama u svim našim kušnjama i da suosjeća s našim slabostima. U Otkrivenju 2,9 on kaže crkvi: "Poznam tvoju nevolju i tvoje siromaštvo." Zapravo kaže: "Znam kroz što prolaziš. Možda ti to ne razumiješ, ali ja znam sve o tome."

Bitno je da shvatimo tu istinu, jer Gospodin doista testira i kuša svoj narod. Pismo kaže: "Iskušavao si nas ognjem kao srebro" (Ps 66,10). "… da se vrijednost vaše vjere … kuša u vatri" (1 Pt 1,7). "Gospod iskušava pravedne" (Ps 11,5).

Doista, svatko tko slijedi Isusa suočit će se s nevoljama. Psalmist piše: "Mnoge nevolje ima pravednik" (Ps 34,20). Pavao govori da je bio "u velikoj tuzi, u tjeskobi srca i s mnogim suzama" (2 Kor 2,4). A Poslanica Hebrejima govori o svetima koji su "oskudni, nevoljni i zlostavljani" i koji "podnose čestu borbu – patnje" (Heb 11,37.10,32).

Činjenica je da Biblija mnogo govori o trpljenju, kušnjama i nevoljama u životu vjernika. Prema psalmistu: "Duša mi je zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju" (Ps 8,4). Isto tako, David piše da podnosi "trpljenja mnoga i velika"" (Ps 71,20).

Ne mogu imenovati nijednoga Isusovog sljedbenika koji nije podnio sve te stvari koje Pismo spominje: kušnje, nevolje, poteškoće, patnje, tjeskobu. Znam da mogu reći zajedno s Davidom: "Podnosio sam trpljenja mnoga i velika." Znam da i mnogi drugi koji čitaju ovu poruku mogu reći: "To ukratko iznosi moj život upravo sada. Suočen sam s nekoliko tjeskobnih kušnji i nevolja."

Iz tog razloga svaki kršćanin mora znati i prihvatiti da Bog ima neki naum u svim našim trpljenjima. Nijedno testiranje ne dolazi u naš život a da ga on nije dopustio, a jedan od Božjih nauma iza naših kušnji je da proizvede u nama nepokolebljivu vjeru. Petar piše: "… da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaže na hvalu, slavu i čast kad se objavi Isus Krist" (1 Pt 1,7). Petar naziva to iskustvo "požarom" (1 Pt 4,12).

ponedjeljak, ožujka 21, 2016

SREĆA OD GOSPODINA by Gary Wilkerson

Želi li Bog da budemo sretni? Za mnoge kršćane to je teško pitanje. Od početka do kraja Biblija nam daje vrlo jasan odgovor i on je da bi promijenio način našega življenja.

Da, Bog želi da budemo sretni! Njegova želja za našu sreću čvrsto je zasnovana i biblijski utemeljena istina potvrđena u Pismu. Svaki moderan prijevod Biblije iznova i iznova govori o sreći.

The Holman Christian Standard Bible, jedan od novijih prijevoda Biblije (na engleski), govori nam: "Sretan je narod koji zna radosno klicati; Jahve, on hodi u svjetlu tvoje nazočnosti" (Ps 89,15). "Ja ću tugu u radost pretvoriti, utješit ću ih i izvesti sreću iz žalosti" (Jer 31,13).

The New Living Translation, još jedan cijenjen prijevod, kaže: "Evo, od Jeruzalema stvaram mjesto sreće" (Iz 65,18). GOD'S WORD prijevod glasi: "Vraćat će se otkupljenici Gospodnji … vječna sreća bit će na njihovim glavama kao kruna" (Iz 35,10). Sljedeći redak točno ukazuje na bolest sadašnje generacije: "Nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome vesela i sretna srca zbog obilja svega" (Pnz 28,47).

Trebate li riječ sreće iz Novoga zavjeta? "Iako nikada niste vidjeli Krista, ljubite ga … neizrecivo ste sretni proslavljenom radosti koja se teško može izreći riječima" (1 Pt 1,8 – GOD'S WORD prijevod).

Sve zajedno pronašao sam 2700 biblijski redaka koji govore o sreći, radosti, veselju, klicanju, oduševljenju, čak zadovoljstvu. Svaka od tih emocija dio je nevjerojatne avanture koju imamo u Kristu.

Možete li ponovno steći radost kad je tako dugo nemate?

Kako je moguća sreća kad ste u fizičkoj boli, kad ste uznemireni u duši, kad vam je obitelj u rasulu? Dopustite mi dati vam nekoliko korisnih riječi:
  1. Vjerujte da on želio sreću za vas! Primili ste biblijski dokaz da vam Bog želi sreću.
  2. Vjerujte da je sreća koju on daje čvrsta stvarnost, ne nešto čega nema.
  3. Obnovite svoj um u vezi s tim predmetom kroz njegovu Riječ. Ne dopustite neprijatelju da vam otme njegovu istinu.

subota, ožujka 19, 2016

ISKUSTVO SILE BOŽJE by Nicky Cruz

Bez obzira koliko puta sam iskusio silu Božju, nikada se nisam na nju navikao. Nikada se nisam navikao na to kako on dovodi čak i najhladniju, najtvrđu četvrt pod osvjedočenje; na koji način može raspršiti zlo za svega nekoliko sekundi te izložiti najdublji dio srca jedne osobe bacajući je na koljena pred križem.

Koliko god izgleda da sotona zadobiva ovaj rat, znam da je samo pitanje vremena prije nego Bog dođe i preuzme kontrolu, prije nego izdahne svoj dah šaljući šćućurenog đavla u neki mračan kut.

Tijekom evangelizacije na otvorenom dok sam stajao na podiju u Bronxu u New Yorku te osjećao kako se sila Duha Božjeg spušta na nas, djeluje među nama, puše poput hladna sjeverna vjetra, osjećao sam se potpuno osvježen. Kao da bih se mogao suprotstaviti svim silama zla i poslati ih natrag u pakao! To je nešto što osjećam svaki put kad je pomazanje Božje blizu. Svaki put kad njegov Duh preuzima kontrolu. Svaki put kad odlazimo da se borimo protiv zla s Isusom na našoj strani.

Mogli ste osjetiti kako Bog djeluje u mnoštvu, služi mu, iscjeljuje ga, čini čuda u srcima onih koji ga trebaju. Njegov je Duh odzvanjao među zgradama, ulazeći i izlazeći kroz prozore i vrata, između prolaza, niz hodnike, ulazeći u stanove. Srca puna grijeha bila su slomljena. Umovi puni prljavštine bili su ispunjeni mislima grizodušja i stida. Tijela uništena od droge osjetila su iscjeljujuću silu spasenja.

Tako Bog radi. Tako on djeluje. Tu ga možete naći u ratu sa sotonom. A usred tog rata je mjesto gdje ja najviše čeznem biti.

"Tako Filip siđe u glavni grad Samarije i tu propovijedaše Krista. Narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa koja je činio. Nečisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviše. I nastade velika radost u onome gradu" (Dj 8,5-8).

__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, ožujka 18, 2016

RAZVODNJENO POLUEVANĐELJE

Razvodnjeno poluevanđelje gadost je Gospodinu. Vidite, mogao bih vam napisati sljedeće: "Isus vas ljubi i želi vas blagosloviti. On želi da uživate u životu. On vam želi dati čudo za čudom."

Ali to je samo pola istine evanđelja. Čitavo evanđelje isto tako uključuje upozorenja protiv lukavstva grijeha. Ono uključuje pokajanje i svetu žalost, pripremu za progonstvo i čežnju za Kristovim dolaskom. Pismo nam vrlo izravno govori: "Težite … za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina" (Heb 12,14). Kristovo evanđelje uvijek konfrontira čovjeka i zatim mu donosi utjehu. Ono se nikada neće prilagoditi onome što vole grešnici.

Da, Isus je činio čuda. On je mnoštvu dao kruha i mesa. Ali došao je dan kad više nije vršio ili propovijedao čuda. Umjesto toga, rekao je svojim sljedbenicima: "Ako ne jedete moga tijela i ne pijete moje krvi, nemate dijela sa mnom."

Nisam prorok, ali Duh Sveti me vodio da iznesem neke proročke poruke koje su mnogi smatrali preteškima. Neki ljudi su me nazivali propovjednikom sudnjeg dana. Spremno priznajem da sam propovijedao neke poruke koje su me navele da ravno kroz vrata crkve odem kući i plačem. A sve to bilo je zbog jednog retka: "Tko opravdava krivoga i tko osuđuje pravoga, obojica su mrski Jahvi" (Izr 17,15).

Povremeno bih nakon službe stavio slušalice i preslušao poruku koju sam upravo propovijedao. I ponekad bih drhtao slušajući je, pitajući Gospodina: "O, Bože, jesam li prešao crtu? Jesam li ovdje osudio pravednike? Jesam li nesvjesno ranio tvoje sluge?" U drugim prilikama pitam: "Isuse, jesam li u ovoj propovijedi propovijedao samo pola tvog evanđelja? Jesam li iznio propovijed da se ljudi osjećaju dobro u vezi sa svojim grijesima? Jesam li im dao lažnu utjehu razvodnivši tvoj poziv da se obrate od nepravde?"

Jedina prepreka njegovu evanđelju je nevjera u našem srcu.

četvrtak, ožujka 17, 2016

NEZAUSTAVLJIVO EVANĐELJE

"Kada bismo sami sebe prosuđivali, ne bismo bili kažnjavani. A Gospodin nas kaznama popravlja da ne budemo osuđeni sa svijetom" (1 Kor 11,31-32). Dakle, kako trebamo prosuđivati sami sebe, kao što Pavao kaže.

Evo kriterija kojim ja neprestano prosuđujem samoga sebe. Ja pitam: "Sprečavam li ja na bilo koji način Kristovo evanđelje?" Znamo da svijet ne može spriječiti evanđelje, ali činjenica je da možemo mi koji ga propovijedamo. Pavao je prosuđivao samoga sebe u vezi s tim, pišući: "Podnosimo sve da ne postavimo kakve zapreke Kristovoj Radosnoj vijesti" (1 Kor 9, 12).

Apostol nam u biti govori: "Moram biti pažljiv kako predstavljam evanđelje. Ako sam materijalističkog razmišljanja ili gajim gramzljivost ili požudu, ne mogu točno predstavljati Krista. To bi stvaralo prepreku evanđelju koje predstavljam. Ne, način moga življenja mora biti dio evanđelja koje propovijedam."

Promotrimo Korinćane u Pavlovo vrijeme. Oni su donosili finu hranu kako bi se gostili za stolom, dok siromašni među njima uopće nisu imali nikakvu hranu. Kroz mnoge riječi Pavao im je rekao: "Ako vam je oko usredotočeno samo na to kako da poboljšate svoj vlastiti život, u stvari ne vodite brigu o potrebama u Kristovu tijelu. Jednostavno se ne možete usredotočiti na Božje interese ako se ne brinete ima li vaš brat dovoljno novca za sljedeći obrok."

Nijedno djelo ili služba koja je odbacila takvo razmišljanje neće podnijeti Gospodnju svetu vatru. Velike brojke, uspješne metode i monumentalna postignuća neće značiti ništa u onaj čas jer Bog sudi motive srca. Pitanje koje danas moramo sami sebi postaviti je: "Činim li to da budem priznat? Da budem netko? Da osiguram vlastitu budućnost, bez suosjećanja za moju braću ili sestre u potrebi?"

Nemojte griješiti, evanđelje Isusa Krista ide nespriječeno, silno i nezaustavljivo naprijed. Ali to se događa jedino kad se propovijeda i uči u svoj punini. Ono se mora iznositi u kontekstu "potpunog nauma Božjeg" (Dj 20,27).

srijeda, ožujka 16, 2016

OPERACIJA RIM

Ono što je Bog činio kroz Pavlovo utamničenje u Rimu bilo je nevjerojatno. Gospodin nije trebao neke maštovite metode da bi njegovo evanđelje napredovalo. Trebao mu je samo jedan jedini sluga, a taj je bio sakriven negdje u sporednoj ulici, u malom iznajmljenom stanu, pod naoružanim stražarom. Međutim, dvije je godine k njemu u njegov privremeni zatvor dolazila neprekidna rijeka gladnih duša iz svih područja života (vidi Dj 28,30-31).

Zapravo, taj mali iznajmljeni stan služio je kao veliki središnji stožer Duha Svetog za "Operaciju Rim". U njemu je Duh Božji podizao odano tijelo vjernika koji će poći da propovijedaju evanđelje sa silom i pomazanjem. I oni će nositi radosnu vijest o Kristu do najudaljenijih kutova Carstva.

Što nam Bog pokušava reći kroz ovo izvješće? Bi li nam mogao govoriti ovdje da ne tražimo veličinu u službi, da se ne usredotočujemo na brojke ili tehniku? Jednostavno rečeno, Bog nam govori da Duh Sveti može dohvatiti bilo koju običnu osobu, dovodeći je na mjesto potpune ovisnosti te kroz nju iz najbeznačajnijeg mjesta dosegnuti zajednice, gradove, čak nacije.

Zašto su se ti ljudi slijevali u Pavlov stan? Zašto su se odazivali na puku usmenu informaciju kako bi slušali jednoga siromašnog propovjednika koji nije bio slavna osoba? Kažem da je to bilo jer je onaj stan bio ispunjen Duhom Božjim. Tamo je bio nazočan Isus; Duh Sveti je osvjedočivao sve koji su ušli i Kristova nazočnost liječila je njihove gladne duše.

Nemojte me pogrešno razumjeti; ja ne propovijedam da budete mali. Ja propovijedam da Bog može upotrijebiti najponiznije. On može upotrijebiti bilo koga tko je voljan biti lišen svakoga pouzdanja u tijelo i za sve ovisiti o njemu. Gospodin to može učiniti s kršćaninom iz bilo kojeg područja života. Znam to, jer sam ja primjer toga. Bog je pronašao mršavog propovjednika u pennsylvanijskoj okolici i poslao ga u grad New York da radi s bandama i ovisnicima o drogi. Što bi moglo biti neprikladnije?

"Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake" (1 Kor 1,27).

utorak, ožujka 15, 2016

EVANĐELJE SE NE MOŽE ZAPRIJEČITI

Knjiga Djela završava nevjerojatnom porukom. Posljednja dva retka otkrivaju Pavla u lancima, u kućnom pritvoru, čuvana rimskim vojnicima. Međutim, pročitajte radosnu notu kojom je opisana njegova situacija: "Pavao ostade pune dvije godine u svom iznajmljenom stanu, gdje je primao sve koji su se k njemu navraćali i gdje je sasvim slobodno i bez zapreka propovijedao o kraljevstvu Božjem i izlagao nauku o Gospodinu Isus Kristu" (Dj 28,30-31).

Kakva divna izjava za Pavla kad je bio zatvoren! Evanđelje je bilo "bez zapreka", što znači, nezaustavljeno, nezapriječeno. Autor koristi ovo svjedočanstvo kako bi završio Djela snažnom izjavom: "Evanđelje se ne može zapriječiti!"

Nemojte pogrešno misliti, Pavlovoj poruci bile su zapreke na svim stranama. Kad je pozvao židovske vođe u Rimu da ga posjete u njegovim okovima, bili su ozlojeđeni. Rekli su: "Čak te ni ne poznajemo. Tko si ti nama?" Kad im je Pavao konačno propovijedao Krista, na kraju su se međusobno porječkali. U isto to vrijeme, car Neron mučio je i ubijao kršćane na ulicama Rima.

Uza sve te ogromne zapreke, kako je Bog namislio utjecati na bezbožno Rimsko Carstvo? Što će biti njegova metoda za izgradnju crkve u Rimu, koja će utjecati na svijet širom Carstva u stoljećima koja su dolazila? Je li to doista mogao biti ovaj utamničen, bivši židovski terorist, za čiji se govor govorilo da je prezira vrijedan? Je li Pavao bio Božji najbolji instrument da evangelizira Rim i sve njegove ogromne pokrajine?

Dvije je godine ovaj apostol bio zatvoren u ovom bezličnom stanu u nekoj sporednoj ulici. Nije imao pomoćnog evanđelistu, Timoteja ili Barnabu, da rade zajedno s njim. Nije imao mikrofona da glasno govori svoju poruku. Nije imao savjetnika ni političkih veza da mu pomognu. On jednostavno nije imao isplaniran program rada. A da ga je i imao, nije bilo načina da ga reklamira. Nije mogao ići od vrata do vrata da evangelizira ili održava ulične sastanke.

Ne, Pavao je jednostavno bio tamo. Ali bio je apsolutno zadovoljan gdje ga je Bog postavio. Izjavio je kroz mnoge riječi: "Ovdje sam, Gospodine. Upotrijebi me kao što smatraš prikladnim. Ne znam tvoj plan, ali znam da si me ti stavio ovamo. Tvoje evanđelje ići će naprijed nezapriječeno."

ponedjeljak, ožujka 14, 2016

KRISTOV LIJEK ZA STRAH by Gary Wilkerson

Danas mnogi u crkvi žive kao da su prihvatili poraz. Njihove su misli prije upravljane sumnjom nego vjerom i žive s obrascima grijeha na koje su navikli. Svoju vjeru čuvaju za sebe, misleći da ako se tako jako bore, kako bi mogli pomoći nekom drugom. Tako izgleda kršćanski život bez uskrsne sile.

Zapravo, tako su izgledali životi učenika nakon uskrsnuća. Što je, dakle, bila prva stvar koju je Isus učinio nakon uskrsnuća? Pozabavio se sa strahom svojim sljedbenika: "Uvečer toga prvog dana u sedmici, dok su vrata kuće gdje bijahu učenici bila zatvorena zbog straha od Židova, dođe Isus, stade pred njih te im reče: 'Mir vama'" (Iv 20,19).

Učenici su se doslovce zaključali, bojeći se svijeta vani. Bojali su se izrugivanja, ismijavanja, progonstva, pa čak mogućnosti smrti kakvu je podnio Isus. Ali Krist je prošao ravno kroz zidove kako bi se susreo s njihovim strahom i njegove su im prve riječi bile: "Mir vama!" Pa čak su se i onda bojali, tako da im je Isus morao dvaput reći: "Mir vama" (vidi Iv 20,19.21). Krist ih zbog straha nije ukorio ili osudio; umjesto toga, susreo ih je u njihovoj najdubljoj točki potrebe.

Ista stvar dogodila se oko tjedan dana kasnije. Učenici su se ponovno u strahu zatvorili i još jednom je Isus ušao donoseći mir: "Poslije osam dana učenici njegovi bijahu ponovno unutra i Toma s njima. Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih te reče: 'Mir vama'" (Iv 20,26).

Ponekad nam Isus mora reći stvari više nego jednom. Ali i tako, nije osudio učenike zbog njihova straha; umjesto toga, pokazao im je svu strpljivost. Ranije toga tjedna Toma je iskazao nevjeru, ali sad ga je Isus pozvao da pogleda njegove ožiljke i odbaci svaku sumnju. "'Gospodin moj i Bog moj!' – izjavi Toma" (Iv 20,28).

Ovdje u Tominu odgovoru vidimo Kristov lijek za naš strah: vjeru! Isus navješćuje to svojoj crkvi, a njegova crkva navješćuje to svakoga tjedna svima koji uđu kroz njezina vrata: "Mir vama! Ne bojte se! Vjerujte u njega!"

subota, ožujka 12, 2016

ROĐENJE CRKVE by Jim Cymbala

Kršćanska crkva rodila se kroz silu Duha Svetog. Dok čitamo knjigu Djela i poslanice Novoga zavjeta, vidimo sliku rane crkve onako kao što je Bog htio da bude. "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama" (Dj 2,42).

Tu je bila zajednica vjernika koja je voljela Riječ Božju i bila odana apostolskom učenju. Nitko ih nije trebao gnjaviti ili prisiljavati da vole Riječ. Umjesto toga, Duh u njima ih je nadahnjivao. Isti Duh koji je napisao Bibliju stvarao je u njima glad za onim što je govorila. Jedni s drugima dijelili su duboku ljubav koju je Duh stavio u njihova srca. Isto tako, postali su neustrašivi svjedoci za Krista, ispunjeni mudrošću iznad onoga što su naučili. Njihova su srca bila puna Duha Svetog i bili su zadivljeni kad je Bog činio stvari koje nitko nije mogao predvidjeti.

Ne da je samo Duh Sveti bio poslan na zemlju, nego je djelovao u svom narodu i kroz njega – pokazujući svoju silu da proslavi Krista. Rana je crkva iskusila njegovo djelovanje u svom srcu i životu. Zbog neprijateljskog okruženja, neprekidno su bili tjerani k Bogu kako bi primili svježu mjeru Duha Svetog i bili su dovoljno mudri da se predaju njegovu vodstvu. Djeluje li Duh Sveti tako u našim životima? I u našim crkvama?

Ponekad se pitam da ako bi rani kršćani bili tu negdje, bi li uopće prepoznali ono što mi nazivamo kršćanstvom? Naša verzija je po svojoj naravi dosadna, gotovo potpuno intelektualna i bez sile Duha Svetog koju je rana crkva redovno doživljavala. Koliki gubitak podnosimo jer ne očekujemo da se Duh pokaže kao što je obećan! Sve što čitamo o crkvi u Novom zavjetu usredotočeno je bilo na silu Duha Svetog koja je radila u srcima kršćanskih vjernika. Nažalost, to uglavnom nije naše iskustvo.

Vjerujem kako je sad vrijeme da se vratimo na tu vrstu vjere koju vidimo u novozavjetnoj crkvi. Oni su vjerovali Riječi Božjoj i očekivali da će Duh činiti velike stvari i on je došao kao što im je bilo obećano.

On će i za nas danas učiniti isto.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, ožujka 11, 2016

REVNOST ZA KUĆU GOSPODNJU

Kad je Isus bio na zemlji, svjedočio je: "Prožet sam revnošću za kuću moga Oca" (vidi Iv 2,17). Sad je njegova poruka kršćanima u Sardu, a tako i nama, ovo: "Uživali ste moju naklonost, s ugledom svuda unaokolo. Bili ste blagoslovljeni snažnim štovanjem i propovijedanjem. Ali umjesto da idete naprijed, počeli ste misliti: 'Stigli smo.' I opustili ste se. Više niste budni i uvukla se ravnodušnost. Sad ste se smjestili u duhovnoj zoni udobnosti. Ne idete kako biste ispunili poslanje koje sam vam dao."

Božja Riječ nam pokazuje što se događa kad zanemarimo njegovu kući i dajemo prvo mjesto našim vlastitim interesima. Sve to ilustrirano je u Hagajevoj knjizi.

Kad je Hagaj prorokovao, Bog je upravo izbavio svoj narod iz Babilona i vratio ih natrag u Jeruzalem da sagrade njegovu kuću. Gospodin je želio "crkvu sa svijećnjakom", gdje bi vidljivo očitovao svoju nazočnost među svojim narodom. Htio je da nacije vide obnovljene živote Izraelaca i zemlju ispunjenu njegovim blagoslovom i slavom. I tako je zapovjedio Izraelu: "Usredotočite se na moju crkvu – to je vaše prvo poslanje. Budete li se vjerno brinuli za moju kuću, ja ću se brinuti za vaše."

Narod je počeo činiti kao što ga je Gospodin uputio, započevši s ponovnom gradnjom njegova hrama. Ali nakon nekog vremena, rekli su: "Nije još došlo vrijeme da se opet sazda Dom Jahvin" (Hag 1,2). Tumačenje ovoga ovdje glasi: "Nemamo vremena raditi to. Prezaposleni smo." A istina je da je njih zaokupilo građenje njihovih vlastitih lijepih domova i poslova.

Koji je bio Gospodnji odgovor? Rekao je kroz Hagaja: "Dom moj je razvaljen, dok se svaki od vas brine za dom svoj" (Hag 1,9). Prorok je u biti rekao: "Bog vas je izbavio i poslao da sagradite njegov dom. Ali tako ste zaposleni gradnjom vlastitim domova da zanemarujete njegov. Gospodnja stvar više nije ono na što ste usredotočeni. Potpuno ste obuzeti svojim vlastitim interesima."

Snosite li vi krivnju za isto onečišćenje? Imate li snage trčati bilo gdje kako biste služili svojim vlastitim interesima, ali nemate snage za Gospodnje interese? Imate li vremena raditi na svojoj vlastitoj kući, ali samo nekoliko sati u nedjelju ujutro za dom Božji? Stvarate li vrijeme za kupovinu i gledanje televizije, ali nalazite malo ili nimalo vremena za molitvu? Što je još važnije, imate li sposobnost da vas ove riječi od Gospodina probude?

četvrtak, ožujka 10, 2016

MRTVA CRKVA

Crkva u Sardu započela je u velikoj apostolskoj sili, s Božjim blagoslovom i naklonošću. U Otkrivenju 3 Krist govori pastoru u Sardu: "Znam da si započeo s velikim ugledom, ali dopustio si da život koji sam ti dao uvene. Reci ovo svojoj zajednici: 'Mrtvi ste. Hoćete li imati sposobnost čuti tu riječ, prihvatiti je i biti njome podignuti?"

Ljubljeni, ako Isus naziva neku zajednicu mrtvom, ona je mrtva! Međutim, Krist nam kaže da je u toj crkvi bio i sveti, potpuno budan ostatak, te kaže da još uvijek ima nadu za njih: "Ipak, imaš nekoliko osoba u Sardu koje nisu onečistile svojih haljina" (Otk 3,4).

Kad Isus ovdje govori o "onečišćenim haljinama", on govori o duhovnoj smrti. Što je uzrokovalo onečišćenje tih vjernika u Sardu? To se dogodilo jer je nešto obuzelo njihova srca, neki "poseban interes". Jednom su u središtu njihovih života bili Božji interesi: dobrotvorna djela, misije, vjerno okupljanje njegova Tijela. Jednostavno rečeno, Kristovo djelo bilo je njihova glavna briga. Ali sad je svatko jurio za vlastitim interesima.

Sard je bio napredan grad, poznat po taljenju zlata i izradi lijepe odjeće. Očito su kršćani u Sardu postali zaokupljeni kulturom prosperiteta i njihov se fokus promijenio. Brzo su se počeli otuđivati od Gospodnjih interesa i odlaziti prema materijalističkom načinu razmišljanja.

Izvana gledano, nitko ne bi mogao kriviti te kršćane za ono za čim su išli. Zarađivali su za život, unapređivali svoje poslove i brinuli se za svoje obitelji. Međutim, te stvari tako su ih prožele da su počeli zanemarivati djela Božja. I tako je Isus ovdje izrekao upozorenje tom vjernom ostatku: "Budi uvijek budan i ojačaj ostatke koji već leže u smrti! Nisam, zapravo, pronašao savršenim (završenim) tvoja djela pred licem moga Boga. Prema tome, sjeti se kako si primio i čuo riječ, vrši je i obrati se" (Otk 3,2-3).

Što Isus ovdje misli kad govori o onima "koji leže u smrti"? On govori: "Pazite! Uzbuđenje koje ste jednom imali za moj dom – gorljivost za moju Riječ, radost javnog štovanja, ljubav jednih za druge – umire. Pospanost je pala na vaše oči i postali ste mlaki. Probudite se sad! Ako ne, možete završiti duhovno mrtvi."

srijeda, ožujka 09, 2016

TIHI GLASIĆ

Poput neprijatelja naše duše, naše tijelo viče da bi ga se čulo. Ono uvijek ustraje da je u redu zadovoljiti njegove želje s vremena na vrijeme, da je sve što trebamo prijatelj koji će se složiti s nama i Bog će blagosloviti naše odluke.

Gospodin nam ovdje daje veliko i dragocjeno obećanje. Pismo kaže da se Duh bori u nama protiv svega što je od tijela: "Jer tijelo žudi protiv duha, a duh protiv tijela. Da, to se dvoje međusobno protivi" (Gal 5,17). Pavao govori da bitka protiv tijela nije naša. Samo Duh Sveti može usmrtiti naše tijelo.

Glas Duha Svetog će vas poticati da odnesete njegovu riječ u molitvu te da je isto tako potvrdite u Riječi Božjoj. Dana su nam sva ova obećanja zaštite za svaku situaciju. I ona su nam na raspolaganju u svakom sukobu koji se pojavljuje, bez obzira kako je mali ili velik.

Kad god tijelo ili đavao dođe poput bujice, Duh Sveti je uvijek vjeran da se podigne i skrši napad, budemo li se pouzdali u njega.

Danas čitava generacija kršćana donosi odluke bez savjetovanja s Duhom Svetim. Mnogi vjernici djeluje iz straha ili očaja, bez vjere u Božja obećanja. Oni jednostavno odlučuju što činiti po svome, temeljeno na onome što misle da je najbolje.

Kakav je ishod za takve vjernike? Što se događa kad Božje sluge rade izvan potpunog vodstva Duha Svetog – kad unose svoje vlastite planove, odbijajući se predati vodstvu i upravi Duha Svetog? Oni razdražuju gnijezdo duhovnih pčela, ne donoseći odmor nego muku, bol i zbrku.

Bilo je mnogo prilika kad ja nisam slušao glas Duha. Zapravo, mogao bih napisati knjigu o svim tim prilikama kad sam jurio da činim po svome, sljedeći svoju vlastitu uputu, i stvari su otišle strahovito krivo.

Tijekom godina sam naučio slušati tihi glasić Duha Svetog. I odlučio sam reći "da i amen" na njegovo apsolutno vodstvo u mom životu. Znam da će me on uvesti u svu istinu, da će me voditi i pokazati mi stvari koje dolaze. Da, ja mogu posvjedočiti da je takav život moguć. I, dok me uči, ja samo kažem da.

A vi?

utorak, ožujka 08, 2016

ČUVAN DUHOM

Možda se pitate kao i ja: "Kako mogu biti siguran da čujem glas Duha Svetoga, a ne neki drugi?"

Prije svega, Duh Sveti ne može i neće voditi nijednoga vjernika koji nije potpuno predan njegovoj volji. Duh govori onima koji su spremni biti poslušni njegovu glasu. I još me nešto brinulo dok sam razmišljao o hodanju po Duhu. Ako hodanje po Duhu uključuje potpuno pouzdanje u njegov glas i njegovo vodstvo, kako možemo biti sačuvani od prijevare? Kako možemo znati da čujemo glas Duha, a ne naš vlastiti ili đavolji?

Uvjeren sam da je mnoštvo kršćana razvilo sumnje u vezi s glasom Duha zbog loših iskustava u prošlosti. Oni se pitaju: "Kako mogu znati govori li ovaj put Duh Sveti? Zadnji put sam mislio da ga jasno čujem, ali ispostavilo se da to uopće nije bio on. Osjećao sam se prevarenim." A drugi su opet izgubili zanimanje za to zbog bizarnih budalaština onih koji idu okolo govoreći: "Bog mi je rekao ovo; Bog mi je rekao ono."

Ta važna stvar zahtijeva od nas naglašen "amen" na pouzdanje u Božje obećanje zaštite. Pavao ističe da takvo pouzdanje zahtijeva čin vjere: "U svemu uzmite veliki štit – vjeru; njime ćete moći ugasiti sve goruće strijele Zloga" (Ef 6,16). To je obećanje od Gospodina da će nas zaštititi od obmane i pogreške.

Sotonin glas neprekidno viče u nas razna optuživanja. A jedini način da se suzbiju te vruće strelice je da se okrenemo obećanju koje nam je Bog dao: da nikakvo oružje skovano protiv nas neće uspjeti (vidi Iz 54,17). Sotonina oružja uključuju optuživanja i laži, ali Duh Sveti je vjeran i sve će nam ih razotkriti. Neprijateljev će vas glas poticati da djelujete impulzivno, bez provjeravanja u Riječi Božjoj. Ali svaka riječ Duha bit će potvrđena Biblijom.

ponedjeljak, ožujka 07, 2016

KRISTOVA USKRSNA SILA by Gary Wilkerson

"Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskršavaju, ni Krist nije uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijednosti vaša vjera; vi ste još u svojim grijesima. Tada i oni koji u Kristu umriješe, izginuše. Ako se samo u ovome životu uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi" (1 Kor 15,16-19).

Kao tinejdžer, sumnjao sam u Boga i počeo gledati u druge religije. U to vrijeme našao sam da je bahaizam privlačan jer u biti kaže da su sve religije istinite i da svi putovi vjere vode u nebo. Ali onda sam čitao velikoga kršćanskog pisca C.S.Lewisa koji je ispravio moje nepromišljeno razmišljanje. On je zapisao da čitavo kršćanstvo stoji na jednom pitanju: Je li bilo uskrsnuće ili nije?

Ako ne možemo pozitivno odgovori na ovo, onda nije važno je li stvarno bila Noina arka, šestodnevno stvaranje ili doslovan edenski vrt. Ako se Kristovo uskrsnuće nije dogodilo, ništa od toga uopće nije važno. Ali ako je bilo uskrsnuće, onda je sve ostalo moguće: Lazari mogu ustati iz mrtvih; ljudi mogu biti ozdravljeni; grijesi mogu biti uklonjeni, nebo može biti stvarnost. To je uskrsla sila – i ona nam daje nešto što Pavao nazivao našom blagoslovljenom nadom – "… iščekuju(ći) blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista" (Tit 2,13).

Što sam kao tinejdžer više čitao, više sam počeo čvrsto vjerovati u svjedoke koji su vidjeli Isusa nakon uskrsnuća: "Zatim se ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina, od kojih većina još i sada živi, a neki su već pomrli" (1 Kor 15,6). Počeo sam gledati na uskrsnuće ne samo kao na još jedan događaj, nego kao na vrhunac i dokončanje djela Isusove smrti za nas. I blagoslovljena nada koja je bila usađena u mene postala mi je izvor života svakoga dana.

Ako ne zahtijevamo silu Isusova uskrsnuća u našem svagdašnjem životu, nećemo iskusiti što je njegovo uskrsnuće za nas postiglo.

subota, ožujka 05, 2016

JEDINSTVENA VOLJA BOŽJA by Carter Conlon

Jedinstvena volja Božja odvela me na mnoga mjesta tijekom života i bilo je to nevjerojatno putovanje. Ipak, moramo naučiti činiti prve stvari prvo. Vratiti se na prvu ljubav, ako je potrebno; otvoriti Riječ Božju i početi je čitati. Ne živjeti u iluziji da će jednoga dana tajanstvena volja Božja pasti u naše krilo dok svjesno zanemarujemo otkrivenu volju Božju.

Pismo kaže: "Ovo je, naime, volja Božja, da čineći dobro ušutkate neosnovana govorkanja bezumnih ljudi" (1 Pt 2,15). Otkrivena volja Božja je ovo: činiti dobro; govoriti istinu; voditi brigu kad je nitko ne vodi; moliti kad nitko drugi ne moli; proučavati Riječ Božju kad je svi drugi otpisuju; izgovarati ime Isus kad ga svi drugi žele psovati. Tada se oblikuje karakter! Prije nego možete javno zadobiti bitke, morate ih zadobiti u tajnosti. Upamtite, ako niste naučili ljubiti ljude u tajnosti, nećete postati super evanđelist koji ljubi svakoga. Tako to funkcionira. Dakle, nemojte se puno brinuti u vezi s pronalaženjem jedinstvene volje Božje za svoj život; ona će vam doći. Danas vodite brigu o otkrivenoj volji Božjoj, a jedinstvena volja Božja sigurno će slijediti.

Pavao je rekao u knjizi Efežanima da "od svega srca vršimo volju Božju" (Ef 6.6). Potičem vas da tražite Boga volju da činite njegovu volju. Dođite mu i recite: "Gospodine, otvori mi srce za ono što imaš za moj život. Ne dopusti da išta smatram premalim ili nedostojnim. Pomozi mi da budem onaj koji vidi komad papira na podu i podigne ga. Pomozi mi da budem ljubazan, istinit i vjeran; graditelj, a ne rušitelj. Pomozi mi da budem onaj koji će promicati jedinstvo usred podijeljenog društva. Međutim, daj da isto tako budem voljan zauzeti stav za istinu kad su svi drugi zadovoljni baviti se lažima. Gospodine, daj mi hrabrost da te u potpunosti slijedim."

Dok se uzdate u Boga za volju da činite njegovu volju, vjerujem da će vam Isus biti otkriven na način kao što ga nikada niste poznavali. Bit ćete apsolutno zadivljeni od onoga kamo će vas Bog odvesti i što će činiti kroz vaš život.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, ožujka 04, 2016

DUH SVETI I BOŽJA OBEĆANJA

Razmotrite ova obećanja koja nam je Bog dao i vidite ako je vaš odgovor na njih: "Da i Amen!"

1. Gospodin vas je utvrdio, zapečatio, ispunio i pomazao svojim Duhom Svetim. "Onaj koji i nas i vas utvrđuje u Kristu, onaj koji nas je pomazao, jest Bog. On nas i zapečati i dade zalog u srca naša – Duha" (2 Kor 1,21-22).

Ne možete slijediti Duha dok ne vjerujete da ste ispunjeni Duhom. A istina je, Duh Sveti je s nama sve vrijeme, čak i kad pogriješimo. Zapravo, trebamo ga jednako toliko kad pogriješimo kao i kad činimo ispravno.

2. Isus je obećao da će Duh Sveti "ostati s vama zauvijek: Duh istine … naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,16-17.26). Ukratko, Duh ispunjava naš um istinom i vodi nas tom istinom. Dakle, jeste li dali božanski "da" na ovo obećanje? Jeste li u stanju reći: "Amen, Gospodine, neka tako bude u mom životu"?

3. Isus je obećao da će Duh biti unutarnji glas da nas vodi, veliča Krista u nama i pokazuje nam stvari koje će doći. "A kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće" (Iv 16,13). Sumnjate li još uvijek može li takvo veliko obećanje biti istinito? Izgleda li predobro da vas Duh želi voditi svaki korak vašega života? Ili možete reći: "Gospodine, neka bude tako"?

4. Bog je obećao osigurati vam vodstvo za sve vaše putove. "Misli na nj na svim svojim putima, i on će ispraviti tvoje staze" (Izr 3,6). Jeste li prihvatili njegovo vodstvo za vaše dolaske i odlaske – doslovce za svaki korak vašega tjedna, dana, ovoga trenutka? Jeste li potpuno predani toj vrsti hoda? Je li vam to Da i Amen?

četvrtak, ožujka 03, 2016

SAMO RECI DA

Molio sam Gospodina da mi otvori značenje Pavlovog izraza: "Slijedimo Duha" (Gal 5,25). Dok sam se približavao tom predmetu, molio sam: "Gospodine, učini mi sve to jasnim i razumljivim." Evo kako ja vjerujem da mi je Duh odgovorio: zlatni ključ za razumijevanje našeg slijeđenja Duha nije zamršen. On ne zahtijeva teološko znanje. Zapravo, on je tako jednostavan da ga većina od nas ne može vidjeti. Međutim, ako smo u stanju shvatiti tu jednu istinu, možemo ući u život koji je slobodan od muke, pun pouzdanog vodstva i obilježen savršenim odmorom. Duh je utisnuo na mene ove tri jednostavne riječi: "Samo reci da!"

SAMO RECI DA!

Čim je ovaj izraz zabljesnuo u mojoj svijesti, odgovorio sam: "Gospodine, to je doista jednostavno. Ali što to znači?"

Sve to vraća se do retka koji je Pavao napisao Galaćanima. Apostol je hrabro izjavio: "Uistinu, sva obećanja Božja imaju u njemu svoj 'da'; zato i mi po njemu velimo svoj 'Amen' na slavu Boga" (2 Kor 1,20). Prema Pavlu, slijeđenje Duha započinje kad damo pouzdan, čvrst "božanski da" svim Božjim obećanjima. To znači imati nepokolebljivo pouzdanje da će Gospodin održati svako obećanje u svojoj Knjizi. Ono kaže: "Oče, pročitao sam tvoja obećanja i kažem 'Da' svima njima. Vjerujem tvojoj riječi za mene."

Promotrite Jakovljevu opomenu: "Ali neka ište s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni. Takav čovjek neka ne misi da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,6-7).

Sad znamo što je "božanski da". Dakle, što Pavao misli kad u istom retku kažem "Amen"? Ta riječ doslovce znači: "Neka tako bude. Tome možeš vjerovati." U kontekstu ovog odlomka, "Amen" znači da kažeš: "Vjerujem tvojoj riječi za mene, Gospodine. Tako neka bude u mom životu."

srijeda, ožujka 02, 2016

OBLAK KOJI TREBA SLIJEDITI

"Dva dana ili mjesec ili godinu – dok bi oblak ostajao nad Prebivalištem – Izraelci su taborovali, ne krećući na put, a čim bi se digao, oni bi krenuli. Po zapovijedi Jahvinoj stajahu u taboru i po zapovijedi Jahvinoj kretahu na put. Držali su se Jahvina naloga " (Br 9,22-23).

Oblak koji je vodio djecu Izraelovu kroz pustinju na kraju je bio podignut u nebo. Ali stoljećima kasnije, s neba je sišao drugi oblak – u gornju sobu u Jeruzalemu. Duh Sveti – isti Duh koji je lebdio nad pustinjskim šatorom – sišao je i lebdio nad sto dvadesetoricom štovatelja koji su se okupili u gornjoj sobi nakon Isusove smrti. Taj oblak je sišao još više, u samu onu prostoriju gdje su ljudi sjedili i spustio se na njihove glave kao razdijeljeni ognjeni jezici.

Grčka riječ za razdijeljen znači "potpuno podijeljen". Ukratko, ovaj oblak od ognja podijelio se i sjeo na svaku osobu u gornjoj sobi. A onda su ti plamenovi zaposjeli tijela onih ljudi.

U toj točki Isusovi su sljedbenici bili "u Duhu", s Duhom Svetim koji je živio u njima. Međutim, jedna stvar je imati Duha koji prebiva u vama, a nešto potpuno drugo je živjeti u potpunoj pokornosti Duhu. Možete biti ispunjeni Duhom Svetim, ali to ne znači da hodate u poslušnosti njegovu vodstvu i da dopuštate biti njime vođeni.

I mi koji danas ljubimo Isusa imamo oblak koji trebamo slijediti. Možemo biti ispunjeni Duhom Svetim – moleći i pjevajući u Duhu ili doživljavajući manifestacije Duha – ali još se uvijek moramo podvrgnuti da primamo odredbe od njega. Ako ne čekamo na njegovo vodstvo u svemu, jednostavno ne slijedimo Duha. Pavlova uputa to čini vrlo jasnim: "Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha" (Gal 5,25).

utorak, ožujka 01, 2016

PREDANI SLIJEĐENJU DUHA SVETOG

Mi moramo hodati u potpunoj pokornosti Duhu Svetom, upravo kao što je Krist hodao u apsolutnoj pokornosti Ocu. On je svjedočio: "Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što ovaj čini, to jednako čini i Sin" (Iv 5,19).

"Ja sam od sebe ne mogu ništa činiti. Kako čujem, sudim, i moj je sud pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao" (Iv 5,30).

Kako mi možemo misliti da ne moramo za sve ovisiti o Ocu, kad je sam Krist rekao da je to činio? Kao oni koji ljube i slijede Isusa, usuđujemo li se mi misliti da možemo činiti što naš Spasitelj i Gospodin nije mogao? Isus je čekao na Oca, uvijek tražeći da ima um Božji.

Ako smo iskreni, priznat ćemo da je nebo često posljednje mjesto kamo se okrećemo kad trebamo vodstvo. Najčešće trčimo k savjetnicima ili provodimo sate na telefonu s prijateljima, tražeći savjet: "Što ti misliš? Je li dobra ideja da idem u tom pravcu? Misliš li da trebam to učiniti?" Nažalost, k Duhu Svetom odlazimo kao posljednjoj opciji, ako mu opće odlazimo.

U Brojevima 9 čitamo o oblaku koji je sišao i pokrio šator u pustinji. Ovaj oblak predstavlja Božju neprestanu nazočnost sa svojim narodom. A nama danas oblak služi kao simbol djela Duha Svetog u našem životu.

Noću je oblak nad šatorom u pustinji postajao stup od ognja, topli sjaj na tamnom mjestu: "Tako ga je oblak neprestano zaklanjao, a noću bijaše poput ognja" (Br 9,16).

Djeca Izraelova uvijek su slijedila ovaj nadnaravni oblak, kamo god ih je vodio. Kad se digao iznad šatora, ljudi su iščupali kolčiće svojih šatora i slijedili ga. A kad je oblak stao, i ljudi su stali i podizali svoje šatore. Išli su ili stali prema njegovu jasnom vodstvu.

Izraelci su bili pažljivi da krenu jedino kad se oblak pokrenuo, jer znali su da je to Božje sredstvo vodstva. Oblak se mogao pokretati svakoga dana ili svakoga tjedna, a onda opet mjesecima ne. Međutim, danju ili noću, ljudi su uvijek išli kako ih je vodio (vidi Br 9,18-19).