ponedjeljak, veljače 29, 2016

ZAHTIJEVANJE NJEGOVE USKRSNE SILE by Gary Wilkerson

Da bismo se podsjetili na radikalne rezultate uskrsnuća, moja žena Kelly i ja naučili smo ponavljati jedan drugome sljedeći izraz: "Isus je platio sve." On je svršio djelo, on je ponovno ustao i blagoslovio nas novinom života. Mi moramo zahtijevati njegovu silu uskrsnuća, stavljajući je na sebe poput odijela. "A kad se ovo raspadljivo tijelo obuče neraspadljivošću i ovo smrtno tijelo besmrtnošću, tada će se ispuniti pisana riječ: 'Pobjeda proguta smrt'" (1 Kor 15,54).

Pavao neustrašivo kaže da bez Kristova uskrsnuća ne bi bilo nikakva razloga biti kršćanin. U crkvi postoje glasovi koji kažu da nije važno je li bilo uskrsnuće. Netko je napisao poznatu rečenicu: "Ja bih bio kršćanin i kad bi se dokazalo da nije bilo uskrsnuća. Kršćanstvo me učinilo boljom osobom, a i svijet je učinilo boljim." Neki teolozi drže da su Isusovi susreti nakon raspeća bili samo mitske priče da ohrabre ranu crkvu.

Pavao odbacuje sve to najjačim mogućim izrazima. Kaže da ako Krist ne bi uskrsnuo, posljedice bi bile užasne: "Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naše propovijedanje, neosnovana je i vaša vjera. Tad izlazi da smo i lažni svjedoci Božji jer smo svjedočili da je Bog uskrisio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskršavaju" (1 Kor 15,14-15).

Pavao u biti kaže: "Ako ne vjerujete da je Krist uskrsnuo, onda prestanite vjerovati u Boga. Neka svatko prestane propovijedati, evangelizirati i činiti dobra djela u Isusovo ime. Tako će biti najbolje. Učinit ćete bolje ako stječete mudrost od dr. Phila, Oprah ili nekog popularnog psihologa. Oni mogu više reći nego netko čije je svako djelo temeljeno na nečemu što se nikada nije dogodilo."

Ukratko, kršćanska vjera nije neko moralno geslo koje treba držati. Ne okupljamo se nedjeljama da bismo samo dobili utjehu o vječnosti. Krist je ili uskrsnuo ili nije – a ako nije, onda naši grijesi nisu oprošteni.

subota, veljače 27, 2016

ONI ZADOBIVAJU BITKU by Claude Houde

"Došao je Amalek da ratuje s Izraelom. Mojsije je stajao na vrhu brda. Ljudi su se borili u dolini. Dok je Mojsije dizao ruke Bogu u molitvi, ljudi Božji su nadjačavali i svladavali neprijatelja. A onda su Mojsiju ruke postale teške, umorne. Kako su se njegove ruke spuštale, narod Božji doživljavao je poraz i neprijatelj je zadobivao zemlju. Narod Božji bio je poražen i u velikoj opasnosti. Stojeći svaki s jedne Mojsijeve strane, Aron i Hur podigli su uvis njegove ruke. Zatim su Mojsijeve ruke ponovno očvrsnule i narod Božji je trijumfirao nad svojim neprijateljem" (vidi Izl 17,8-13).

Mojsijevo stajanje na brdu raširenih ruku prema nebu simbolizira njegovo pouzdanje, oslanjanje i vjeru u Boga za pobjedu nad njegovim neprijateljima. "Jahve je gospodar bitke" (1 Sam 17,47). "Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda" (2 Kor 10,4). A pobjeda se postiže "ne silom niti snagom, već Duhom mojim – riječ je Jahve nad Vojskama" (Zah 4,6b).

U Mojsijevu životu, kao i u našem, iste su bitke i pobjede. Ništa ne mogu postići u sebi ili po sebi i bijedno ću podbaciti uzdam li se na kraju u svoje ideje, iskustva, sredstva ili trud. U ovim trenucima nevidljivog i vječnog vojevanja, kad je bitka žestoka i na bojišnici su naši životi, obitelji, službe i budućnost, pobjedu nalazimo dok stojimo na Božjoj gori molitve, podižući ruke k njemu u pouzdanju i predanju.

Na gori se događa nešto fascinantno. Mojsijeve se ruke umaraju i dok se polako spuštaju, vjetar na bojnom polju mijenja smjer i neprijatelj zadobiva teren. Prolivena je krv, vojnici su ranjeni i pobijeni, krici boli i suza ispunjavaju dolinu, neprijatelj se diže na akciju i čuju se jezivi, nečovječni ratni pokliči. Što se događa?

Ista vojska koja je trenutak ranije trijumfirala, sad je masakrirana. Aron i Hur su shvatili što se događa. Stali su uz Mojsija, svaki s jedne strane, i podigli mu ruke u gesti i duhovnoj slici jedinstva, odanosti i potpore. Kao da su rekli: "S tobom smo, Mojsije. Prepoznali smo da te je Bog postavio kao našeg vođu i stojimo s tobom. Prepoznajemo važnost ovog principa i želimo prakticirati vjeru; želimo zaštititi i osnažiti narod Božji koji se bori u dolini."

Sad se obrnuo neprijateljev žestok i uništavajući udar, nezaustavljiv samo kratko vrijeme. Narod Božji nema dodatno naoružanje, ali sad je nesavladiv i njegova vojska je silna. On zadobiva bitku!

__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, veljače 26, 2016

PRAKTIČNA SLUŽBA

Ako volimo svijet i stvari ovoga svijeta, ne možemo biti Božji: "Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve" (1 Iv 2,15). Ako smo lakomi, želeći više i više stvari, nismo jedna od njegovih ovaca: "Ni lopovi, ni lakomci … neće baštiniti kraljevstva Božjega" (1 Kor 6,10).

Ti vjernici bit će jarci, ali ne samo zato što žude za stvarima ili ne pomažu potrebitima. Gospodin će im reći: "Pogrešno ste me predstavljali svijetu. Učinili ste da me bezbožni poistovjećuju s blagostanjem, novcem, uspjehom. Varali ste siromašne govoreći im da ih ja želim obogatiti. I govorili ste bolesnima da trpe zbog nedostatka vjere.

"Blagoslivljao sam vas. Izlijevao sam svoja sredstva na vas jer sam vas ljubio. Ali vi niste otvorili svoje uši na vapaje potrebitih oko sebe. Umjesto toga, tovili ste se svojim vlastitim dobrima. Da ste bili moji – da ste me ljubili – poslušali biste moje zapovijedi."

Možda kažete: "Brate Dave, ovo je pretvrdo. Bog sigurno nije takav." Pročitajte Ezekielove riječi: "Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona … a sirotinju i bijednike ne pomagahu" (Ez 16,49). Kad je Bog sudio Sodomi, nije spominjao njihov homoseksualizam ili idolopoklonstvo. Sve je to bilo u vezi s ponosom, udobnošću i zanemarivanja potrebitih. Oni nisu vodili brigu za siromašne.

Kako se možete uključiti u rad s potrebitima? To je djelo Duha Svetog. Ako ste osvjedočeni ovom porukom, idite k Njemu. On će vas voditi izravno do potrebitih koje želi da susretnete u jednom od područja praktične službe ljubavi. To nije s namjerom da padnete pod krivnju ili osudu, nego da vam pomogne istražiti vaše srce u svjetlu Isusovih riječi.

Gospodin ni od koga od nas ne očekuje da učinimo sve. Ali znam da očekuje da budemo osobno praktično uključeni u barem jedno od tih područja potrebe. Možete li reći da ste spremni stati pred Krista onoga dana, znajući da pomažete u hranjenju ili odijevanju siromašnih, posjećivanju zatvorenika, blagoslivljanju ili posjećivanju udovica i siročadi?

četvrtak, veljače 25, 2016

NEŠTO MOŽETE UČINITI

Mjesecima sam molio za udovice, siročad i siromašne. Primamo pisma očajnih ljudi koji ne mogu više platiti osiguranje ili si priuštiti dom. Vruće sam molio Boga: "Ti si Gospodin mnogima. Nahrani ih. Ispuni njihove potrebe." Konačno mi je Gospodin odgovorio: "Davide, za njih moraš učiniti više od same molitve. U vezi s tim nešto možeš ti učiniti. Ti ih nahrani. U tvojoj je vlasti da to učiniš."

Ne griješite; nitko ne može biti spašen samo dobrim djelima, ali bit ćemo suđeni time jesmo li ih činili. Međutim, ne radi se o tome koliko sam potrebitih ljudi nahranio ili odjenuo. Središnja stvar je priznajem li Krista kao svoga Gospodina, a onda živim samo za sebe? Predstavljam li pogrešno Isusa, gomilajući i trošeći vrijeme na gomilanje stvari? Zatvaram li oči na potrebe siromašnih i bespomoćnih?"

Naše svjedočanstvo od grijeha prokletom svijetu mora uključivati i propovijedanje i očitovanje, i Riječ i djela. Naše navješćivanje Krista ne može se činiti bez djela pomoći. Kao što kaže Jakov, takva djela pomažu da se potvrdi sila evanđelja.

"Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Zar ga vjera može spasiti? Ako su neki brat ili neka sestra goli i bez svagdašnje hrane, pa im netko od vas rekne: 'Idite u miru, utoplite se i nasitite se!' a ne dadnete im ono što im je potrebno za tijelo, što to koristi?" (Jak 2,14-16).

Mnoštvo kršćana reagira na Isusovo proročanstvo na dva načina. Postoje oni koji su od "lakog evanđelja", koji kažu: "Bog nije tvrd. To je sve propovijedanje o sudnjem danu. Moj Bog je previše dobar da bi sudio tako oštro." Zatim su tu i oni od "tvrdog evanđelja", koji kažu: "Ovo je jednostavno previše strogo, prezahtjevno. Ne mogu prihvatiti takvu uznemirujuću riječ. Nikada ne mogu doseći tu mjeru."

Tako oba evanđelja idu svojim vlastitim putem, opravdana i čvrsta. Jedna skupina nastavlja režirati probuđenja za nespašene. Drugi nastavljaju održavati molitvene sastanke tražeći Boga da ispuni potrebe siromašnih. U vrijeme Božića dijelimo košare potrebitim obiteljima, a neki drugi put bacimo nekoliko kovanica prosjacima. Nažalost, malo je učinjeno u vezi s neprekidnim praktičnim predanjem da činimo ono što je Isus zapovjedio.

srijeda, veljače 24, 2016

UTJEHA DUHA SVETOG

Nećemo upoznati mir Božji tijekom naše nevolje, dok njegova svrha za to ne postane jasna istina u našoj duši. Moramo razumjeti da je naš mračan čas, naše bolno testiranje, dopušteno od Gospodina za njegovu vlastitu slavnu svrhu. Što je ta svrha? Jednostavno rečeno, bit ćemo središte neopisive utjehe Duha Svetog.

Iz ognja ćemo izaći očišćeni i jači. I primit ćemo službu koja je veća od one koju ima većina poznatih propovjednika u svijetu – službu isprobane utjehe i pobjede za povrijeđene ljude. Rezultat te službe bit će kao što je Daniel opisao: "Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici će i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti" (Dn 12,10).

Kakav nevjerojatan poziv imamo! Da bismo postali Božje tješiteljske ruke drugima, podnosimo velike kušnje.

Moja kći Debi i njezin muž Roger izgubili su svoju dvanaestogodišnju kćer Tiffany od raka mozga. Poznata mi je agonija kroz koju su prolazili, noći ispitivanja: "Kakvu bi svrhu Bog mogao imati u tome?"

Kad je prije izvjesnog vremena Debi bila u trgovini, vidjela je ženu kako sjedi na klupi sa suzama koje su joj tekle niz lice. Približila joj se i pitala: "Mogu li vam nekako pomoći?" Žena je odgovorila: "Ne biste mogli razumjeti kroz što prolazim." Na kraju je Debi navela ženu da joj ispriča o svojoj boli. Žena je rekla: "Izgubila sam dijete od raka."

U tom trenutku, sišla je milina neba. Debi je stavila svoje ruke tješenja oko te žene i dok joj je pričala svoju vlastitu priču, obje su žene našle jednu mjeru Božje iscjeljujuće ljubavi.

Dragi sveti, Bog vas nije zaboravio u vašoj dubokoj, mračnoj kušnji. Ostavljam vas s ovih ohrabrenjem psalmiste: "Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. Blizu je Jahve onima koji su skršena srca, a klonule duše spasava. Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,18-20).

utorak, veljače 23, 2016

VOĐENI DUHOM SVETIM

"Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha" (Gal 5,25). U ovoj vrlo jednostavnoj uputi, apostol Pavao nam govori vrlo jasno: "Ako u vama živi Duh Sveti, neka ima potpun nadzor nad vašim životom. Svi mi trebamo biti vođeni Duhom."

Duh Sveti bio je poslan da bude naš neprestani nepogrešiv vodič i on prebiva u svima koji priznaju Krista kao Gospodina i Spasitelja. Kao svoje prebivalište, Duh traži naše tijelo kako bi vladao u prebivalištu našega srca.

Većina kršćana nema problema prihvatiti da nas Duh Sveti vodi k Isusu i da neprestano, svakoga trenutka, radi u nama. Mnogi od nas prizvali su ga bezbroj puta u vrijeme kriza za utjehu. Mi častimo Duha, propovijedamo o njemu i učimo o njegovim darovima i plodu. Molimo mu se, tražimo ga, preklinjemo da savije nebesa i oživi svoju Crkvu. Mnogi kršćani iskusili su izvorna očitovanja Duha, ali čini mi se da vrlo malo znamo o tome što znači hodati po Duhu.

Razumijevanje istine o hodanju po Duhu moglo bi mnoge izbaviti iz smetenosti, borbe, patnje, kolebanja, pa čak i požude tijela. Dakle, što je ta istina? Pavao je to jasno ukratko iznio: "Slijedimo Duha" (Gal 5,25).

Samo su dva puta za kršćanina da njima hoda: po tijelu ili po Duhu.

Tijelo ima svoju vlastitu tvrdoglavu volju; ono čini što izabere, a onda traži Boga da blagoslovi te odabire. Diže se i izjavljuje: "Gospodin mi je dao zdrav razum i mogu pametno donositi odabire. Ne moram čekati na njegovu uputu. Bog pomaže onima koji pomažu sami sebi."

Ali život po Duhu je upravo obrnut. Mi predajemo našu volju Duhu Svetom i uzdamo se u njegov tihi glas da će nas u svemu voditi. Duh Sveti je zaista poslan da uspostavi potpunu Kristovu vlast u našim životima. Biblija nam kaže: "Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku" (Ps 37,25), a to čini Duh. On želi voditi i upravljati svakim našim pokretom.

ponedjeljak, veljače 22, 2016

KOJA JE SVRHA USKRSNUĆA? by Gary Wilkerson

Gotovo vam svaki kršćanin može reći: "Isus je umro za moje grijehe." Ali iznenađujuće je kako ih malo može reći što njegovo uskrsnuće znači u njihovu dnevnom životu. Oni znaju određene dijelove priče – da je Isus umro i uskrsnuo – ali ne toliko da primijene snažne Božje istine na stil svoga življenja i vjerovanja. A to čini svu razliku u svijetu.

Kristovo uskrsnuće ima korijenite posljedice ne samo za vječni život, nego i za svagdašnji. Koja je svrha uskrsnuća? Većina od nas povezuje to s vječnim životom, a ne sa svagdanjim životom na zemlji. Koliko je značajno uskrsnuće u našem braku, na poslu, u obitelji? Kako ono utječe na život preplavljen s dvjesto poruka na dan, na život požurivan zadacima, sitnim poslovima, obvezama, zahtjevima?

Pavao nas podsjeća da su Kristova smrt, ukop i uskrsnuće od najveće važnosti. "… i za nas … se ima uračunati; za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa, koji bi predan zbog naših grijeha i koji uskrsnu radi našeg opravdanja" (Rim 4,24-25). Što Pavao misli kad kaže da je Isus uskrsnuo da bismo mi mogli biti opravdani?

Opravdanje mora biti u vezi s novinom života. Bez nje bismo zaglavili u nepromijenjenom ciklusu grijeha i opravdanja. Sjetite se praktične težine koju grijeh donosi u naš život. Koliko puta ste budni ležali noću tugujući nad nečim strašnim što ste rekli ili učinili? Stid, krivnja i osuda dolaze sa svagdašnjim životom; od toga ne možemo pobjeći. Međutim, Pavao nam kaže da je Isus bio "predan" da nas očisti od svih tih stvari.

Dakle, je li dovoljno da su nam grijesi oprošteni? To je ono gdje ulazi posljednji dio ovog retka: Isus "uskrsnu radi našeg opravdanja". Ne samo da su naši prijestupi nestali, nego smo i opravdani – što znači, kao da nikada nismo počinili te grijehe. Sad smo radost u očima Božjim. Ukratko, uskrsnuti smo u novinu života – svakoga dana!

Kakva velika i snažna istina! Međutim, kršćani često ne doživljavaju tu novinu u svagdašnjem životu. Priznajem da postoje dani kad kažem svojoj ženi Kelly: "Je li ovo stvarno novina života? Frustriran sam, nesiguran, razočaran." Koliko god pokušali, mi osobno nemamo snagu da obnovimo svoj život. Mi se jednostavno ne možemo stvoriti novim. To dolazi jedino od Isusa – i to kroz ono što se zove sila uskrsnuća.

subota, veljače 20, 2016

DOSEZANJE IZGUBLJENIH by Nicky Cruz

Čak se i sada svježe sjećam bespomoćnih lica koja sam vidio u srcu Bronxa. Lica svih oblika, boja i starosti. Momci i djevojke, muškarci i žene, crni, bijeli, Latinoamerikanci, Azijati. Toliki su bili izgubljeni. Toliki su trebali Isusa.

Bili smo u posljednjoj fazi šestotjedne evangelizacije u mjestima New Yorka. Tjednima smo evangelizirali na ulicama, širom grada održavali priredbe po uglovima četvrti, sve vrijeme pozivajući ljude na našu posljednju evangelizaciju u Bronxu.

Sjećam se kako sam stajao na podiju ispred nekoliko tisuća ljudi. Pozornica je bila postavljena na kraju jedne dugačke, uske ulice u jednoj od najzagađenijih četvrti drogom u čitavom New Yorku. Visoke zgrade sa stanovima dizale su se s obje strane.

Nekoliko sekundi samo sam stajao, promatrajući mnoštvo. Svugdje su se mogle vidjeti boje bandi. Prostitutke, dileri i ovisnici bili su među tim mnoštvom, čekajući da čuju što imam reći. Gledao sam zgrade i vidio ljude kako vise sa svojih prozora, djecu nagomilanu na požarnim ljestvama. Tinejdžeri su se držali zajedno dok su majke i očevi promatrali.

U srcu sam molio: "Dragi Isuse, pogledaj ih. Toliko jadnih i povrijeđenih ljudi – ljudi koji te trebaju. Otvori im oči, Gospodine. Dotakni njihova srca. Upotrijebi moje riječi da ih dovedu k tebi!"

Kad sam počeo iznositi svoje svjedočanstvo, osjetio sam kako tišina pada na četvrt. Nisam mogao ne primijetiti kako su ljudi postali pozorni. Taj osjećaj nije moguće opisati. To je nazočnost Božja. To je ogromno uzmicanje neprijatelja kad dolazi Duh Božji i spušta se na mnoštvo ljudi.

Dok sam govorio, mogao sam osjetiti kako Duh Sveti obavija ono mnoštvo, radeći na njihovim srcima, dovodeći mnoge do osvjedočenja. Prije nego sam imao priliku pozvati ljude naprijed da prihvate Isusa, desetine su krenule prema pozornici, pavši u pokajanju na koljena.

Te su večeri stotine došle naprijed da prihvate Isusa. Bog je donio takav val osvjedočenja da smo bili svladani odazivom. Bili smo potpuno svladani strahopoštovanjem vidjevši djelo koje je Bog činio u toj povrijeđenoj, napuštenoj četvrti.

"A oni odoše i počeše propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrđivao Riječ čudesima što su je pratila" (Mk 16,20).

__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, veljače 19, 2016

TVOJA RIJEČ IZBAVLJENJA

Pismo kaže da dok je Ilija bio u pećini bježeći od Izebele, došao je "… silan vjetar, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru" (1 Kr 19,11). Bog nije bio u toj poruci.

"Poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu" (1 Kr 19,11). Očekujete li čuti neku žestoku riječ? "A poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju" (1 Kr 19,12).

Bog zna kakvu riječ vi trebate čuti kad ste pogaženi i povrijeđeni. To nije riječ osude, ni neka teška riječ, ni neka žestoka propovijed. Vjerujem da nam Gospodin govori u ovom odlomku: "Kad vas vaše kušnje saviju, neću oštro postupati s vama." Ne, Ilija je trebao čuti blag, ljubazan glas: "Poslije ognja (došao je) šapat laganog i blagog lahora" (1 Kr 19,12). Neki prijevodi taj izraz prevode kao "tihi glas".

Taj isti blag, tihi glas dolazi nam danas iz Očeva srca. I njegova poruka je ista: "Vidjeli ste ishod … koji … je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun samilosti i milosrđa" (Jak 5,11).

"Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova. Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama. Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje … Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje" (Ps 103,8-11.13).

Evo vaše riječi izbavljenja: Dignite se i uzdajte! Vrijeme je da vjerujete kako je Isus s vama u vašoj oluji. I on će vam dati snagu da je podnesete.

Ne vjerujte laži da ćete biti skršeni. Nije đavolja riječ posljednja. Gospodin je rekao: "Kako god se osjećaš napuknut, neću dopustiti da budeš slomljen. Neću dopustiti da se vatra ugasi. Moj će Duh piriti u žeravicu i tvoj plamen za mene ponovno će se razgorjeti."

četvrtak, veljače 18, 2016

BOG NIJE LJUT NA VAS

Živite kao vjeran sluga, marljivo molite i poznajete glas Božji. U prošlosti ste zadobili pobjede i duboko ljubite Gospodina. Ali sad ste duboko slomljeni, ranjeni kao nikada ranije i ne možete se čak prisiliti moliti.

Ljubljeni, ovaj kršćanski život je vojevanje. To znači bitke, umor, rane i okrutan neprijatelj koji vas smjera uništiti. A to je kad ste najranjiviji za osuđujuće misli. Vaša vam savjest govori: "Ne moliš kao ranije. Ne proučavaš dovoljno Riječ. Presušio si i mlak si, vatra ti se gasi i jednostavno nisi dobro svjedočanstvo. Dopustio si sotoni da ti otme mir koji ti je Bog dao. Jednostavno nemaš što ti je potrebno."

I mislite: "Razočarao sam Gospodina. Nisam poslušan njegovoj Riječi." Vaša kolebljiva vjera je stijenj koji tinja i đavao je željan da ga vidi ugašenog.

Poput proroka Ilije, iscrpljeni ste i obeshrabreni; sve što želite je da zaspite. Pismo kaže da je to upravo ono što je taj pobožan čovjek učinio: "Leže i zaspa" (1 Kr 19,5). Jednostavno više nije mogao nositi breme.

Ali Gospodin nije ukorio Iliju za to. Bog je znao da je njegov sluga došao do točke sloma. Zamišljam našega dragoga Oca kako kaže za njega: "Pogledajte ovoga vjernog čovjeka, slomljenog i povrijeđenog. Došao je do kraja snage; nije sposoban ikome objasniti svoju bol. Obećao sam mu: 'Napuknutu trsku neću slomiti.'"

Što se, dakle, dogodilo? "Anđeo se Jahvin javi … dotače ga i reče: 'Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put'" (1 Kr 19,7).

Tu je jedna nevjerojatna riječ za svaku napuknuti trsku koja čita ovaj odlomak. Koliko god ste napuknuti, koliko god ste svinuti od bujice testiranja, Bog vam je dao obećanje: "Nećeš se slomiti. Neću dopustiti da se tvoj plamen ugasi. Tvoja se vjera neće ugasiti."

Dragi sveti, ova poruka za vas je s neba. Dotaknuti ste riječju koja vam upućuje poziv: "Sad se digni. Bog se ne ljuti na tebe. I neće dopustiti da potoneš. On zna da je ova situacija prevelika za tebe da se s njom nosiš. Dat će ti nadnaravnu snagu. Dat će ti što ti je potrebno da ideš dalje."

srijeda, veljače 17, 2016

NEOPISIVA LJUBAV

Isus se jednom okrenuo svojim zemaljskim rođacima i rekao: "Vas svijet ne može mrziti" (Iv 7.7).

S tim riječima, Isus nam daje lakmus test prave crkve i pravog učenika. Pitam se za koliko bi se crkava i kršćana danas moglo reći: "Vas svijet ne može mrziti."

Krist u biti govori: "Toliko ste unijeli svijet u crkvu – toliko ste razvodnili moje evanđelje – da vas svijet prihvaća. Postali ste prijatelj svijetu." Jakov nam u svojoj Poslanici daje ovo upozorenje: "Prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo je prema Bogu … tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu" (Jak 4,4).

Dakako, Isus je prijateljevao s političarima i grešnicima. Ali je isto tako zapisano da je bio "odijeljen od grešnika" (Heb 7,26). On je služio grešnicima, ali kao onaj koji je podređen svome Ocu. I mi smo, poput njega, pozvani da budemo u svijetu, ali ne od njega.

"Sjetite se riječi koju vam rekoh … Ako su mene progonili, i vas će progoniti" (Iv 15,20). Ne morate tražiti progonstvo. Ono neće doći zbog obavljanja vašega posla, vaše rase ili vaše pojave. Ne, ono će jednostavno doći jer ste Krista učinili svojim Gospodinom.

Dopustite mi dati riječ ohrabrenja. Iako svijet mrzi i progoni Kristove prave učenike, nalazimo sve veću ljubav i svetu privrženost među članovima njegove crkve. Doista, ono što uzrokuje da nas svijet mrzi, uzrokuje da nas naša pravedna braća i sestre još više prihvaćaju.

U danima koji su pred nama, ljubav u domu Božjem postat će još dragocjenija. Bit ćemo omrznuti od svijeta, ismijavani od medija, izrugivani od Hollywooda, predmet ismijavanja društva. Ali kad dođemo u dom Božji, doći ćemo na mjesto neopisive ljubavi, ljubeći jedni druge kao što nas Krist ljubi.

S kakvim se god progonstvom budemo susreli, to neće biti važno. Bit ćemo primljeni s ovim riječima: "Dobrodošao kući, brate; dobrodošla kući, sestro! Ovdje si ljubljen. Ovdje si ljubljena." I bit ćemo ponovno ohrabreni, kako bismo nastavili ići kao što nam naš Gospodin zapovijeda, s njegovim istinskim evanđeljem.

utorak, veljače 16, 2016

ZAŠTO SVIJET MRZI CRKVU?

Pravi kršćanin je dobar, miroljubiv, opraštajući i brižan. Oni koji su poslušni Isusovim riječima požrtvovni su, krotki i dobri.

Uobičajena mudrost govori da nije prirodno mrziti one koji vas ljube, blagoslivljaju i mole za vas. Naprotiv, ljudi mrze one koji ih zlostavljaju, pljačkaju, proklinju. Zašto su onda kršćani tako omrznuti?

Isus kaže: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas … Ako su mene progonili, i vas će progoniti" (Iv 15,18.20). Zašto je to tako?

Crkva je omrznuta zbog njezina poslanja, koje je daleko više nego da se samo izgubljenim ljudima govori: "Isus vas ljubi."

Možda ćete zastati od iznenađenja kad vas podsjetim na ono što je naše poslanje. Jednostavno rečeno, naše poslanje kao kršćana je oduzeti bezbožnima ono što im je najdragocjenije: samopravednost.

Svjetovnoj osobi najdragocjenija stvar je njezina samopravednost. Razmislite o tome: ona čitav svoj život provodi stvarajući dobro mišljenje o sebi. Svojim dobrim djelima gradi idola. Hvali se da je uistinu dobra u srcu i dobra drugima. Sigurna je da je dovoljno dobra za nebo i predobra za pakao.

Takav bezbožan čovjek godinama utišava svoju savjest i žigoše je. Naučio je utišati svaki glas osvjedočenja koji mu dolazi. Uživa u lažnom miru i postao je tako obmanut da zapravo vjeruje kako mu se Bog divi!

Ali upravo kad gasi glas svoje savjesti, dolazite mu vi – kršćanin. I istina koju mu donosite govori mu glasnije od njegove mrtve savjesti: "Ako se nanovo ne rodiš, ne možeš ući u kraljevstvo nebesko."

Iznenada ste umu tog čovjeka prijetnja. Vi ste onaj koji ga želi lišiti njegova uvjerenja da je sve dobro s njegovom dušom. Sve to vrijeme mislio je da je dobro, ali sad mu vi govorite da su sva njegova dobra djela prljave krpe.

Kažem vam, taj vas čovjek ne gleda kao nekoga tko mu donosi Radosnu vijest. Ne, u njegovim očima vi ste mučitelj, netko tko je naišao da mu noću oduzme miran san.

ponedjeljak, veljače 15, 2016

AGAPE LJUBAV by Gary Wilkerson

Kad se nakon uskrsnuća Isus pokazao učenicima, dao im je posljednju lekciju. Započela je kad je pitao Petra ljubi li ga. To pitanje postavio je ovom učeniku triput i svaki put Petar je odgovorio pozitivno. Zauzvrat, Isus mu je svaki put rekao: "Pasi jaganjce moje – pasi ovce moje – pasi ovce moje" (Iv 21,15-17).

Riječ koju Isus ovdje koristi za ljubav je grčka riječ agape, koja govori o nesebičnoj, požrtvovnoj, bezuvjetnoj ljubavi. Ta vrsta ljubavi kaže: "Ako me i prezreš, ja ću ti ipak davati. Ako me i odbaciš, ja ću ti još uvijek davati. Ako me i povrijediš, ja ću ti i dalje davati."

Međutim, kad je Petar odgovorio Isusu, upotrijebio je drukčiju riječ za ljubav. Svaki put kad je prisegnuo Kristu na ljubav, upotrebljavao je riječ phileo, ukazujući na bratsku ljubav. Ova vrsta ljubavi je obostrana – ona i prima i daje. Petar je u biti rekao Isusu: "Kao što ti daješ meni, ja ću davati tebi."

Isusu taj odgovor nije bio dovoljan. Zbog toga je svaki put odgovorio Petru: "Ako me ljubiš, pasi moje ovce." Rekao je: "Moj narod treba pomoć, Petre. Budi mu na raspolaganju. Hrani ga. Daj svoj život za njega."

Isus je opunomoćio Petra za život davanja. Znao je da je ovaj učenik spreman za to jer je u proteklim tjednima bio duboko slomljen. Ono što mu Isus zatim govori opisuje samu bit života davanja – slomljenost: "'Zaista, zaista, kažem ti, kad si bio mlađi, opasivao si se sam i hodio kud si htio. Ali kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.' To je rekao da označi kakvom će smrću Petar proslaviti Boga. Zatim mu reče: 'Slijedi me'" (Iv 21,18-19).

S ovim završnim učenjem, Isus je vodio Petra iz blagoslovljenog života u slomljen život davanja. Čineći tako, predao je Petru same ključeve kraljevstva. Bol, tjeskoba i žalost čekali su Petra u životu davanja koji je Bog odredio za njega. Međutim, kao što nam Ivanovo evanđelje ovdje govori, čak je i Petrova smrt donijela Bogu slavu.

Vi i ja možda nećemo raditi ono što želimo u ovom životu, ali možemo imati život koji odražava slavu Gospodnje naravi davanja. Dajući sve za druge s agape, možete otkriti da ste bolno izlijevani poput vina na Večeri Gospodnjoj. Ali kroz to, bit ćete usredotočeni na druge, snažno, utjecajno – i svijet će vidjeti razliku. Vaš život davanja otkrivat će slavu Božju – svjedočanstvo svijetu o njegovoj darežljivoj, dragoj naravi.

subota, veljače 13, 2016

BRANITELJby Jim Cymbala

Tijekom Posljednje večere, Isus je rekao svojim učenicima – studentima koji su učili od njega i prijateljevali s njim tri godine – da odlazi. Zamislite kako su se učenici morali uznemiriti kad su čuli takvu stvar! On je bio njihov vođa. On je bio čudotvorac. On je bio onaj koji je davao savršeno mudar odgovor kad su ga farizeji verbalno natjerali u kut. Kad je govorio, govorio je s vlašću kao nitko koga su ikada čuli. Nitko ranije nije tako učio.

Kako bi ih mogao ostaviti kad ga najviše trebaju? A što ih je još više zbunjivalo, rekao je da ih ostavlja za njihovo dobro. "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem" (Iv 16,7).

Ova izjava vjerojatno je zapanjila učenike. Kako bi za njih bilo bolje da Isus ode? Ovo je bio učitelj s kojim su jeli, hodali, putovali, bdjeli i učili od njega. Nisu mogli razumjeti da bi od njegova odlaska bila ikakva korist.

Nasreću, Isus je objasnio razlog zašto: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama" (Iv 14,16-17). Zatim je ponovno rekao: "Ipak vam istinu velim: vama je bolje da ja odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama" (v 16,7).

Sad se počinje otkrivati čitava slika. Otac je poslao Sina da obavi određeno djelo, da svjedoči u korist ljubavi Božje. "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni" (Iv 3,16). Bog će pokazati tu ljubav žrtvujući svoga Sina na križu da plati kaznu za naše grijehe. A kad Sin izvrši svoje djelo na križu, digne se iz mrtvih i uzađe u nebo, Sin će poslati Duha.

Iako u ono vrijeme učenici to nisu mogli shvatiti, za njih je bilo bolje da imaju nevidljivog Duha Svetog u sebi nego da sa sobom imaju fizičkog Isusa. Božanska Osoba koja je dolazila bit će im od pomoći da razumiju sve što je Isus rekao.

__________
Jim Cymbala započeo je Brooklyn Tabernacle s manje od dvadeset članova u jednoj maloj oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Ovaj autohtoni stanovnik Brooklyna, mnogo godina je prijatelj i s Davidom i Garyjem Wilkersonom.

petak, veljače 12, 2016

VRIJEME SAMILOSTI I MILOSRĐA

Je li ostao mali ostatak koji će se boriti da se raspiri plamen Božje pravednosti? Ljudi koji se sjećaju Gospodina i voljni su zauzeti stav za njegovo ime?

Gospodin je rekao: "Ako vidim stijenj koji tinja, neću ga ugasiti. Plamen je možda nestao i ne vidi se vatra, ali ako još uvijek vidim žar kako tinja, neću dopustiti da se ugasi. Dokle god negdje čujem makar i blijedi vapaj iz vjernih slugu, neću dopustiti da se napuknuta trska slomi" (vidi Iz 42,3).

Bog još nije digao ruke od nas. Ali činjenica je da živimo u "vremenu samilosti i milosrđa". Vidim to gdje god putujem, posebno u Europi. Taj kontinent daleko je sekularniji od Sjedinjenih Država; to je zemlja koja je po svome vlastitom odabiru postala potpuno bezbožna. Dok u nekim zemljama prolazite ulicama, osjećate duh antikrista i drskosti prema Bogu.

Švedska je sad jedna od najutjecajnijih europskih nacija i što bogatija postaje, sve više otpada. U isto vrijeme, evanđeoska crkva je tamo u opasnosti da postane sve ravnodušnija u svom hodu s Kristom. Irska, nacija koja je desetljećima podnosila teško siromaštvo, sad postaje uspješna. Međutim, i tamo je duhovno podneblje podneblje bezvoljnosti, sa sekularizmom koji ulazi.

Kao da je čitav stav u Europi: "Pa što ako dođe sud? Živimo, jedimo, pijmo i veselimo se." Ne postoji osjećaj hitnosti, nema potrebe za Bogom.

Vjerujem da upravo sada Gospodin govori jasnu poruku cijelom svijetu. On ima silu da zaustavi svaki potencijalni teroristički napad u bilo koje vrijeme. On bi mogao reći samo riječ i anđeli bi oborili svaku zlu silu. Ali on je odabrao poslati ili dozvoliti međunarodne katastrofe, a sve one su znak da mi svi zapravo doživljavamo njegovu samilost i milosrđe.

"On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo" (Iz 42,3-4).

četvrtak, veljače 11, 2016

NAPUKNUT DUH

Kad je Krist došao na zemlju, Izrael je živio pod tlačiteljskom vlašću Rima. Židovi su bili teško opterećeni rimskim porezima i zakonima. A u isto vrijeme, pohlepno svećenstvo iskorištavalo je udovice i siromašne. Podjarmljen narod bio je ismijavan i izrugivan, zaslijepljen od pokvarenosti. Zbog toga je toliko proroka reklo da će Krist doći u času tame, donoseći veliko svjetlo.

Isus je došao u društvo zaraženo licemjerjem i bujanjem grijeha. Dok je gledao stanje nacije, zaplakao je nad Jeruzalemom (vidi Lk 19,41), prorekavši da će njegova kuća ostati pusta. Ali dao je tom društvu još sedamdeset godina propovijedanja evanđelja. A te godine bile su ispunjene Duhom pomazanim svjedocima, koji su propovijedali nadu i pokajanje, vršili čuda i upućivali snažan poziv u Kraljevstvo. Isus jednostavno nije htio slomiti napuklu trsku kakva je postao Izrael.

To je sada slika i Amerike: društvo potpuno napuknuto u svojoj moralnosti. Mi smo nacija koja je depresivna i uznemirena, s ljudima koji žive u strahu i duševnoj agoniji. Više je psihologa, psihijatara, socijalnih radnika i savjetnika nego ikada u povijesti, međutim, oni se ne mogu nositi sa svim ljudima koji preklinju za jedan sat pomoći. To je istina i za Crkvu: timovi za kršćansko savjetovanje preopterećeni su pritiskom ljudi kojima je potrebna pomoć za njihove probleme.

Naša djeca napukla su od slomljenih obitelji, zlostavljanja i seksualnih zlostavljanja. Tinejdžeri su napukli od nemoralnosti, materijalizma i otupjelosti. Sotona je otpustio bujicu zla na zemlju i ono je ostavilo iza sebe savijene i napukle ljude.

I veći dio crkve ima taj isti napuknuti duh. Iz pisma u pismo čitam o kršćanima koji su presušili u megacrkvama, u kojima se o grijehu ili pravednosti više ne propovijeda. Zbunjeni su i pitaju se: "Gdje mogu naći pravo bogoštovlje? Ovdje nema osjećaja Kristove nazočnosti. Nema slomljenosti." I pastori pišu priznajući: "Brate Dave, otpadam."

Nedavno je New York Times donio priču o pentekostnoj crkvi od deset tisuća članova čija poruka je: "Sretni smo da vas usrećimo." Ali ta poruka donosi lažnu nadu i samo trenutačno olakšanje.

"On ne gasi stijenj što tinja" (Iz 42,3). Negdje u ovoj naciji Bog vidi stijenje koji tinjaju – stijenje koji su jednom gorjeli plamenom za njegove ciljeve i interese. Ali sad jedva tinjaju.

srijeda, veljače 10, 2016

SUD NA AMERICI?

Mnogi vjernici danas pitaju: "Zašto Bog Ameriku nije predao sudu? Zašto se nije pozabavio s nama prema našim grijesima? Noinoj je generaciji dao 120 godina upozoravanja, ali nakon toga je rekao: 'Dosta!' i pustio potop. Bog dugo podnosi grijehe Amerike, zašto, dakle, ne vidimo njegov pravedan sud na nama?"

Ja volim ovu zemlju i ne želim vidjeti konačni Božji sud na Americi. Poput mnogih, i ja sam krajnje zaprepašten zašto Božji sud kasni.

Ali vjerujem da počinjemo vidjeti početke suda. Vidim strašne katastrofe koje se događaju u svijetu kao upozorenja. Međutim, jer se američko gospodarstvo nije urušilo i naša nacija još uvijek može funkcionirati, čini se da iako posrćući idemo iz krize u krizu, dobivamo šansu za šansom.

Uvjeren sam da je samo jedan odgovor na tu zbrku: sve je to zbog nježnosti i strpljivosti našega Spasitelja. Dokaz nalazimo u Izaijinom proročanstvu: "On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja" (Iz 42,3). Amerika je postala nacija napuknutih trski.

Trska je visoka travka ili biljka sa šupljom stabljikom i obično se nalazi na močvarnim područjima ili blizu vode. To je nježna biljka, tako da se lako savije kad puše vjetar ili navali voda. Međutim, trska se može saviti samo do jedne mjere, a onda se lomi i odnosi je voda.

Poput trske za mirna vremena, Amerika je jednom stajala ponosna i uspravna, puna uspjeha i obećanja. Čitavo naše društvo štovalo je Boga, a Biblija se držala mjerilom za naše zakone i pravni sustav. Čak i tijekom moga života, školske knjige sadržavale su lekcije i priče iz Biblije. Isus je bio priznat kao Sin Božji, Onaj koji našoj zemlji daje naklonost i neiskazane blagoslove.

Međutim, u našem blagostanju, postali smo poput starog Izraela: ponosni i nezahvalni. I za kratko vrijeme daleko smo otpali. Bog je izguran iz našega sudskog sustava i naših škola, a njegovo ime je predmet ismijavanja i izrugivanja.

Naše društvo potpuno je izgubilo svoj moralan kompas i kao rezultat toga, Amerika koja je jednom stajala visoko i stasito, sad je poput bogalja, poput slomljene trske.

utorak, veljače 09, 2016

NOVO OTKRIVENJE O MESIJI

"Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom" (Iz 42,1-4).

Ovaj odlomak je sav o Isusu. Duh Sveti je pokrenuo proroka Izaiju da iznese ovo otkrivenje o tome kakav će biti Krist kad dođe. A Izaijina uvodna riječ ovdje "evo", signalizira njegovim slušateljima: "Pripremite se za novo otkrivenje o Mesiji."

Slika koja se pojavljuje u ova četiri retka jasna je i oštra: Krist ne dolazi kako bi prisiljavao ljude da ga slušaju. On ne dolazi s bukom; on dolazi kao nježan, dobar Spasitelj.

Ispunjenje Izaijina proročanstva otkrivamo u Mateju 12. Farizeji su upravo održali vijeće, smišljajući kako bi ubili Isusa, sve zato što je u subotu iscijelio čovjeka sa usahlom rukom. Matej nam govori da "kada to doznade Isus, ukloni se odande" (Mt 12,15).

Krist nije u ljutnji vratio milo za drago niti je grdio one koji su kovali njegovu smrt. On nije bio poput učenika koji su htjeli sazvati oganj na njegove protivnike, čak iako je on to sam mogao učiniti. Zapravo je mogao pozvati legiju anđela da se pozabave njegovim neprijateljima, ali on nije došao da se osvećuje.

Bio je to njegov nježan duh, kaže Matej, koji otkriva ispunjenje Izaijeva proročanstva: "Prepirat se neće ni vikati, ulicama glas mu čut se neće" (Mt 12,19).

U biti je Izaija rekao: "Spasitelj ne dolazi da ikoga sili u svoje kraljevstvo. On ne dolazi kao glasan, bučan, snažan karakter. Ne, čut ćete ga kako govori tihim glasom u vašem nutarnjem biću.

ponedjeljak, veljače 08, 2016

POTREBITA DJECA by Gary Wilkerson

Krist često započinje svoju službu nama kao da smo djeca s potrebama koje se moraju ispuniti. To se događalo kroz sva evanđelja, kad je obnovio vid slijepcu, iscijelio ženu koja je krvarila ili nahranio gladno mnoštvo. Ljude koji su patili on je susreo ravno tamo gdje su bili i dao im upravo ono što su trebali. To je za njih bio dovoljan razlog da ga slijede. Čak su i neki farizeji slijedili Krista zbog njegovih čuda.

Ja sam osobno bio uvjeren da ću slijediti Isusa nakon što ispuni moju najdublju potrebu. Kao tinejdžer nisam bio siguran je li Bog stvaran. Dolazim iz dugačke loze propovjednika, dakle, kako bih mogao biti siguran da moja vjera nije samo indoktrinacija mojih roditelja? Isus je došao k meni u mojoj povrijeđenoj duši i pokazao mi što sam trebao znati: Buda me nije volio ni Muhamed ili Konfucije – ali Isus jest. Otkrio mi je čistu istinu svoje ljubavi – i to je moj život potpuno preokrenulo.

Isus nas doista blagoslivlja u vrijeme naše potrebe. Ali, vidite, to je samo njegovo začetno mjesto u našem životu. On nas vodi od blagoslovljenosti do slomljenosti, jer je to jedini način da nas dovede do stvarne zrelosti. Slomljen put je kako započinjemo preuzimati njegovu narav davanja.

Suočimo se s time – naše tijelo mrzi pomisao o životu davanja jer to zahtijeva slomljenost. Sjetite se svih onih bestselera čiji naslovi nude blagoslove. Sad na policama zamislite drukčiji naslov, naslov koji glasi Život koji daje. Mislite da želite biti davatelj i brzo prolazite kroz stranice. Čitate o Pavlu koji govori kako je doživio brodolome, primao udarce, bio kamenovan, jer je bio pozvan da daje. Čitate o drugim apostolima koji su bili progonjeni jer ih je Isus pozvao na život davanja. Dok čitate dalje, ubrzo shvaćate: "Ovo neće biti bestseler!"

Tako se to pokazalo i u Isusovo vrijeme. Mnogi su ga prestali slijediti kad je počeo propovijedati teške istine (vidi Iv 6). Kad su se ljudi počeli povlačiti, "Isus upita Dvanaestoricu: 'Zar ćete i vi otići?' 'Gospodine, komu ćemo otići?' – odgovori mu Šimun Petar – Ti imaš riječi vječnoga života. Mi vjerujemo i znamo da si ti Svetac Božji'" (Iv 6,67-69).

Isusovo pitanje postavlja nas u isti položaj kao učenike. Moramo vjerovati da je on dobar i vjeran. Vidite, mi ne biramo program rada za naš život. Ako bismo izabrali, svi bismo bili dobivatelji, a ne davatelji. Zbog toga je program rada postavio Isus. A kad nas on vodi niz težak put, možemo biti sigurni da to čini u ljubavi.

subota, veljače 06, 2016

VOLJA BOŽJA by Carter Conlon

Otkrivena volja Božja praktični je dio njegove volje na koju smo svi zajednički pozvani. Ne morate negdje tragati za njom – ona se nalazi ravno u Bibliji. Uzmete li konkordanciju i pogledate pod riječ "volja", vidjet ćete da je volja Božja jasno otkrivena kroz cijelo Pismo, posebno u Novom zavjetu. Pogledajmo neke primjere.

Apostol Pavao kaže: "Ovo je, naime, volja Božja: vaše posvećenje, to jest da izbjegavate bludnost, da svaki od vas zna steći svoju ženu s posvećenjem i poštovanjem" (1 Sol 4,3-4). Tu je gdje trebamo započeti, posebno u ovoj generaciji. Moramo odbaciti seksualni nemoral u svakom njegovom obliku. Moramo tražiti Boga za snagu da živimo svetim životom, odvojeni za njega.

Nastavljajući u Prvoj Solunjanima, nalazimo i drugi primjer otkrivene volje Božje: "U svakoj prilici zahvaljujte, jer je to za vas volja Božja, u Kristu Isusu" (1 Sol 5,18). U svakoj prigodi zahvaljujte – što znači da trebate zahvaljivati za dom koji imate, brak u kojem jeste, posao koji imate, obitelj čiji ste dio. Učite biti zahvalni umjesto neprestano moleći: "O, Bože, izbavi me odavde i ja ću ti služiti; izbavi me odavde i ja ću te ljubiti! Ako me odavde izbaviš, neće biti većeg štovatelja od mene!"

Ali Gospodin kaže: "Ne, to nije moja volja! Moja volja je da naučiš zahvaljivati gdje jesi. Naučit ćeš zadobiti pobjedu kamo sam te smjestio."

Dok nastavljate čitati kroz Pismo, otkrivate da je isto tako volja Božja naučiti govoriti istinu. Na kraju krajeva, ovo je kraljevstvo istine i mi predstavljamo Onoga koji je rekao: "Ja sam put, istina i život" (Iv 14,6). Volja Božja je da budemo odani i pouzdani i da ne odustajemo kad stvari ne idu dobro. Budimo odani na radnom mjestu kao djelatnik koji dolazi na vrijeme i odlazi kad je vrijeme.

Nemojte biti osoba koja čini volju Božju samo kad se osjeća dobro ili ako je zgodno. Tražite Boga da vam da srce kako biste se iskreno brinuli o ljudima.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je za glavnog pastora 2001. godine.

petak, veljače 05, 2016

ON ŽELI VIDJETI VAŠ SMIJEŠAK

Pretpostavimo da upravo prije nego Isus uzlazi – dok zamišlja svoju Crkvu i žetvu uoči svoga povratka – unaprijed vidi otpad. Njegova duša je ožalošćena jer vidi bujanje otpadništva. Umjesto da žanje zrelu žetvu, njegov narod provodi vrijeme i snagu tražeći svjetovni uspjeh i materijalne stvari.

I tako kaže Ocu: "Oni neće unijeti žetvu. Sva zrela polja mirno leže. Poslat ću vojsku anđela da obave žetvu." Otac se slaže i iznenada se pojavljuju tisuće božanskih bića, blistajući nadnaravnim sjajem.

Kakav bi to bio prizor: vanzemaljska bića, odjevena u slavu, govore u crkvama i javno. Intervjuiraju ih novinari i izvjestitelji na radiju i televiziji. Govore o križu, uskrsnuću, uzašašću, Kristovoj ljubavi i posljednjem dolazećem sudu. I govore takvom rječitošću i uvjerenjem da je svatko očaran. Oni su poput mnogih Jona, pozivajući i upozoravajući svijet.

Sad zamislite da nakon kratkog vremena ti isti blistavi anđeli postanu očarani svijetom oko sebe. Preuzima ih dobra hrana, materijalna dobra, bogatstvo i sigurnost. Ubrzo počinju težiti za uspjehom, slavom i bogatstvom. Ne prođe dugo, i postaju ljubomorni jedni na druge, pokazujući ljutnju, ponos, zavist i gramzljivost.

Drugim riječima, postaju upravo poput Crkve danas! Pitam vas, kakav bi oni imali utjecaj na svijet? Kako bi mogli očekivati unijeti žetvu kad su tako zahvaćeni svjetovnošću? Njihovo svjedočanstvo bilo bi obezvrijeđeno i ostali bi bez svake duhovne sile, živeći obeshrabreni, uplašeni i sumnjičavi.

Recite mi, zašto bi itko htio moje evanđelje ako me vidi u takvu stanju, iscrpljenog i bez radosti? Ako se uvijek bojim i zabrinut sam, bez mira, zašto bi itko vjerovao mojoj poruci: "Isus je dovoljan, on je moje sve, moj neprestani izvor opskrbe"?

Nitko ne bi poslušao ni riječ koju kažem. Umjesto toga, pitali bi: "Kakvu razliku čini tvoj Krist? Kao da nije baš neki iscjelitelj, ako si uvijek u tom stanju?"

Ljubljeni, izraz našeg lica se računa. Slušajte što Krist kaže svojoj zaručnici u Salomonovoj Pjesmi: "Golubice moja … daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno" (Pnp 2,14). Krist nam u biti govori: "Želim vidjeti tvoj smiješak." Opisuje li to vaš izraz lica?

četvrtak, veljače 04, 2016

VRIJEME JE ZA POČETAK ŽETVE

Isus je izjavio: "Polja su zrela i žetva je velika. Vrijeme je za početak žetve" (vidi Mt 9,37-38). U to vrijeme, među Židovima i nežidovima Isusove generacije započela je velika, posljednja duhovna žetva. A ta ista žetva trajat će do Kristova povratka.

Dok čitam ovaj odlomak, pitam se što je Isus vidio u svoje vrijeme da ga je potaklo reći: "Žetva je spremna, dakle, vrijeme je za žeti." Je li vidio duhovno buđenje u Izraelu? Je li bilo probuđenje u sinagogama? Jesu li se svećenici vraćali Bogu? Jesu li književnici i farizeji bili osvjedočeni? Koji je bio dokaz da je žetva bila zrela?

Evanđelja ne otkrivaju mnogo dokaza o ikakvom duhovnom pomaku prema Bogu. Ako je išta bilo, pokazivali su upravo suprotno. U sinagogama su Isusa ismijavali. Duhovne vođe nacije su ga odbacile, ispitujući njegovo poštenje i božanstvo. Jedno vjersko mnoštvo čak ga je pokušalo baciti sa stijene. Sam Krist korio je izraelske gradove što se nisu obratili na njegovu poruku: "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Jao Tiru i Sidonu! Jao Kafarnaumu" (vidi Mt 11,21-23).

Što se tiče mnoštva, oni su bili smeteni i očajni. Pismo nam govori: "Kad ih je vidio, bili su poput ovaca bez pastira" (vidi Mt 9,36). To je bilo društvo koje je bilo puno straha, patnji, potištenosti. Ljudi su divlje hodali amo-tamo, raštrkani poput ovaca, tražeći pomoć gdje god bi je mogli naći. Međutim, upravo u vrijeme ove velike patnje Krist je izjavio: "Polja su zrela i žetva je velika."

Mislite li da se Isusove riječi o zreloj žetvi mogu primijeniti i danas? Gdje vidimo dokaz da su polja bijela i spremna za žetvu? Obraćaju li se nacije? Dolazi li do velikog buđenja u našem društvu? Budi li se organizirana crkva? Gladuju li vjerske vođe za probuđenjem, iznova tražeći Krista? Čuje li se u ovoj generaciji povik za svetošću?

Osim nekoliko iznimaka, ne vidim da se išta takovoga događa. Ništa od toga nije ono što je ganulo Isusa u njegovo vrijeme. Naprotiv, on je bio ganut žalosnim stanjem koje je vidio kamo god se okrenuo. Kamo god je pogledao, ljudi su bili svladani patnjom te je rekao: "Vrijeme je da započne žetva."

srijeda, veljače 03, 2016

INSTRUMENTI ŽETVE

"A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: 'Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju'" (Mt 9,36-38).

Isus je jasno izjavio: "Žetva je zrela, ali malo je poslenika." Dakle, zašto je tako malo poslenika? Crkve su danas pune vjernika koji tvrde da je Krist sam njihov život. Milijuni dolara se troše na podizanje centara štovanja.

Istina je, ako nismo u stanju žeti duše – ako naši životi ne pokazuju silu preobraženja evanđelja koje propovijedamo – onda se obezvrjeđujemo kao poslenici. Naš život s Kristom trebao bi svijetu nuditi dokaz da su Božja obećanja istinita.

Kao poslenici, mi smo instrumenti žetve u Gospodnjoj ruci. U Kristovim danima, takav jedan instrument bila je kosa, dugačka, savijena oštrica na dugačkoj dršci. Iskovana je bila kod kovača, koji ju je stavio u vatru, zatim ju je položio na nakovanj, gdje ju je udarao i savijao u traženi oblik. Taj se proces ponavljao i ponavljao dok oštrica od udaraca nije postala vrlo oštra.

Paralela je jasna: Bog kuje poslenike. On udarcima ne udara samo u grijeh. Taj proces kovanja objašnjava zašto je poslenika tamo malo. Većina polaznika crkava je poput tisuća koji su u Starom zavjetu dragovoljno pošli s Gideonom. Bog je u mnogima od njih vidio strah, znajući da ne bi podnijeli vatru, udaranja, teška razdoblja. I od tisuća koji su pošli za Gideonom, izbrano ih je bilo samo tri stotine.

Ista stvar događa se i danas. Oni koji su uistinu pozvani u žetvu pozvani su da podnesu vatru čišćenja i oblikovanja te neprestano udaranje. No mnogi to nisu u stanju podnijeti.

utorak, veljače 02, 2016

SJEĆAJUĆI SE BOŽJE VJERNOSTI

Pismo pokazuje da su David, Job i drugi starozavjetni sveti izašli iz svojih mračnih razdoblja prisjećajući se Božje vjernosti prošlim generacijama. David piše da kad god je njegovo srce bilo očajno, "spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam" (Ps 143,5). Asaf, koji je napisao dvanaest psalama, činio je isto: "Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa" (Ps 77,12). Asaf zapravo kaže da se sav Izrael "spominjao da je Bog hridina njihova" (Ps 78,35).

Predivan je blagoslov sjetiti se svih prošlih izbavljenja. Ponovljeni zakon nam govori: "Sjećaj se svega puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio … Čuvaj se da ne zaboraviš" (Pnz 8,2.11).

Međutim, sjećanja na Božja izbavljenja bila su više nego samo blagoslov za starozavjetne svete. Bila je to neophodna disciplina. Izraelci su uveli razne obrede i običaje da bi se prisjećali Gospodnjih izbavljenja u svojim životima.

Isto tako i danas, Crkva Isusa Krista pozvana je da se sjeća prošlih Božjih izbavljenja. Mi smo primili način kako da se sjetimo, koji je mnogo bolji od starozavjetnih vremena. Vidite, od Davidovih i Asafovih dana, Bog je izlio svoga Svetog Duha i sad u našim ljudskim tijelima prebiva Duh.

Duh sveti nas tješi u našim mračnim vremenima i pomaže nam da se sjetimo Božje prošle vjernosti. Ali čini i više od toga. Duh nam često daje da razumijemo svrhu koja je iza naših žestokih kušnji, tako da naša vjera ne podbaci.

Kad gledamo na Asafov život, vidimo da ovaj odan, pobožan čovjek ne dijeli s nama nikakvu vrstu razumijevanja u Psalmu 77. Jednostavno rečeno, ne znamo što je njegov mračan čas postigao u njegovu životu. Sve što nam je mogao reći, bilo je: "Kroz more put se (Božji) otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje" (Ps 77,20). Njegov je zaključak bio: "Božji putovi nisu poznati. Ne znam zašto je dopustio da padnem u takvu potištenost i obeshrabrenje. Radujem se jedino što me oslobodio."

ponedjeljak, veljače 01, 2016

DAREŽLJIV ŽIVOTby Gary Wilkerson

Očeva narav je da daje. Dijete koje odrasta u darežljivu domu uči dijeliti pa je i Isus imao darežljivu narav svoga Oca. Isus nas sad poziva da nastavimo nositi obiteljsko ime kroz darežljiv život.

Da bismo to činili, Krist nam daje snažnu sliku na Posljednjoj večeri. On podiže kruh i vino te kaže: "Ovaj kruh je moje tijelo, slomljeno za vas. A ova čaša je moja krv, prolivena za vas" (vidi Mk 14,22-23). Pogledajte što je Isus zatim učinio s kruhom: blagoslovio ga je, razlomio i dao. Čineći tako, Krist nam pokazuje kako izgleda izliven život. On je blagoslovljen. On je slomljen. On daje. To je kako izgleda biti sin ili kći živog Boga.

To je glavna razlika između prosječnog ljudskog bića, čiji glavni cilj je ispuniti svoje vlastite potrebe, i nekoga tko je otkrio svrhu života i izlijeva se za druge. U Kristu smo pozvani da odemo iz života "dobivanja" u život "davanja". Isus osnažuje ovu promjenu za nas u Duhu, nadomješćujući naš svjetovni duh svojim vlastitim pobožnim Duhom. On nam kaže: "Ja sam te blagoslovio, a sad ti trebaš dati te blagoslove dalje."

To je veličanstvena teologija, ali to je najteža promjena koju ćemo ikada u životu učiniti. Tijekom nekoliko prošlih godina, najprodavanije kršćanske knjige usredotočile su se na "dobivanje" drugog načina života. Njihova središnja tema je kako Bog čezne da blagoslovi svoju djecu. Znamo da je to istina o Bogu zbog njegove darežljive naravi; on želi otvoriti prozore neba i izliti svoja silna sredstva na nas. On doista želi blagosloviti naš brak, zdravlje, financije. Dakle, te dobro prodavane knjige imaju svoje mjesto i priznajem da sam i sam izvukao pomoć iz nekih od njih.

Ali u tim knjigama nešto nedostaje. Postoji nešto daleko bolje od blagoslovljena života dobivanja – a to je slomljen život davanja. Život dobivanja je lak; darežljiv život je težak – ali nagrađivan.

Upamtite, Isus je blagoslivljao. On se slomio. On je davao. U crkvi često ovaj proces zataji nakon prvog koraka. Mnogi kršćani ne odlaze dalje od blagoslovljenog dijela. Oni ne dopuštaju da im životi budu slomljeni pred Bogom te nikada ne učine posljednji korak – davanje. I tako nikada ne vide ispunjenje Božje svrhe zašto nas blagoslivlja.