četvrtak, prosinca 31, 2015

NE OD OVOGA SVIJETA

Isus je rekao: "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi" (Iv 15,18-19).

Ovi redci udaraju u samu bit zašto smo omraženi. Kad smo bili spašeni, "izašli smo iz svijeta". I prihvatili smo naše poslanje ustrajući na tome da i drugi "izađu iz svijeta".

"Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu" (Iv 17,14).

"Ne pripadate svijetu … zato (zbog toga) vas svijet mrzi" (Iv 15,19). Krist u biti govori: "Svijet vas mrzi jer sam vas pozvao iz vašega stanja. A to znači, pozvao sam vas iz njihova društva. Međutim, nisam vas samo pozvao, nego sam vas i poslao da i vi pozivate sve druge da izađu."

Protestantski antikristov duh radi kako bi spriječio ovu odvojenost kršćana od svijeta. On radi na tome da se čini kako vjernici mogu ostati u svijetu i još uvijek se smatrati kršćanima.

Možda ćete pitati: "Što točno Isus misli kad kaže 'svijet'?"

On ne govori samo o bezbožnom užitku, požudnom ludilu, pornografiji i preljubu. Ne, "svijet" o kojem Krist govori nije neki popis zlih djela. To je samo dio toga.

"Svijet" o kojem Isus govori je nespremnost predati se njegovu gospodstvu. Ukratko, svjetovnost je svaki pokušaj miješenja Krista sa samovoljom.

Vidite, kad se predamo Kristovu gospodstvu, prianjamo uz Isusa. I vođeni smo Duhom Svetim, korak po korak, u život čistoće i poštenja. Počinjemo cijeniti sveti ukor.

srijeda, prosinca 30, 2015

SNAGA ISUSOVE NAZOČNOSTI

Ne mogu govoriti za druge pastore; mogu govoriti samo ono što ja znam. Tijekom pedeset godina, propovijedao sam nekima od najtvrđih, najpokvarenijih grešnika na zemlji: ovisnicima o drogi, alkoholičarima, prostitutkama. Međutim, kažem vam, ti grešnici daleko su se manje odupirali istini evanđelja od mnogih koji sjede u crkvenim redovima i slijepi su na svoje stanje.

Tisuće onih koji redovno pohađaju crkvu širom Amerike tvrđi su od bilo koga na ulici. I nikakvo glatko, blago propovijedano i poluistinito evanđelje neće srušiti zidove njihove pokvarenosti.

Savao iz Tarza bio je jedan takav otvrdnuli religijski čovjek. Farizej nad farizejima, čestit lik u visokom vjerskom društvu, sve je to posjedovao. Dakle, je li Isus došao k tom čovjeku anketirajući ga i pitajući što bi volio vidjeti na bogoslužju u sinagogi?

Ne! Savao je bio bačen na zemlju zasljepljujućim svjetlom, udarom Kristove nazočnosti. Bio je to oštar, konfrontirajući sastanak koji je razotkrivao Savlovo srce, ciljajući na njegov grijeh (vidi Dj 9,1-9).

Kao propovjednik Kristova evanđelja, ja moram činiti slično. Moj posao je uvjeriti muškarce i žene u njihov grijeh. Ja ih moram upozoriti na opasnost koja ih čeka ako nastave svojim načinom življenja. I nikakva količina laskanja, finoće ili da ih navedem da im se sviđam neće promijeniti njihovo stanje.

Jednostavno rečeno, pozvan sam voditi ljude da sve ostave kako bi slijedili Krista kojega smatraju neprivlačnim. To može postići jedino Duh Sveti u meni. "… jer nisam ništa propustio (zadržao) da vam u potpunosti saopćim Božji naum" (Dj 20,27).

Nemojte pogrešno razumjeti što ovdje govorim. Ja propovijedam Kristovo milosrđe, milost i ljubav svim ljudima. I činim to kroz suze. Ali jedina stvar koja će probiti zidove koje su podigli otvrdnuli ljudi je udar Isusove nazočnosti. A to mora doći iz usta skrušenih, molitvenih pastora i ljudi.

utorak, prosinca 29, 2015

KRISTOVO POSLANJE

Crkva koju svijet prihvaća i odobrava u svome je proturječju jer to nije moguće. Prema Isusu, crkva koju svijet voli je od svijeta, a ne od Krista.

"Kad biste pripadali svijetu, svijet bi ljubio svoje. Budući da ne pripadate svijetu – ja vas izabrah od svijeta – zato vas svijet mrzi" (Iv 15,19).

Na moj su život vrlo utjecale stvari koje je napisao George Bowen, prezbiterijanski misionar, koji je radio u Indiji od 1848. do 1888. godine. Bowen je ostavio svako misionarsko uzdržavanje kako bi ušao u slam i živio kao ti ljudi. Živio je skromno, gotovo u siromaštvu. Međutim, zbog tog izbora, iza sebe je ostavio svjedočanstvo prave sile življenja u Kristu.

Ovaj pobožan čovjek upozorio je na dolazak antikristovog duha koji je on identificirao kao "duh modernog društva". Prema njemu, ovaj duh infiltrirat će se u protestantsku crkvu sa stavovima, metodama i moralom većega društva.


Antikristov duh nastavit će utjecati dok se društvo i crkva više neće moći razlikovati. S vremenom, svijet će izgubiti svoju mržnju za Kristovu crkvu i prave vjernike. To će zaustaviti progonstvo i crkva će biti voljena i prihvaćena od svijeta. Kad se to jednom dogodi, pisao je Bowen, antikristov duh zaposjest će prijestolje.

Prije nekoliko godina, kad su se za kršćanske humanitarne organizacije otvorila vrata u Irak, The New York Times napisao je jedan pogrdan članak. To se i moglo očekivati od jedne liberalne, sekularne tiskovine. Bili su u stanju aplaudirati distribuciji hrane u Iraku, ali ne i propovijedanju Krista.

Članak je citirao jednoga protestantskog teologa koji je bio kritičan na čitavu tu stvar. On je to potpuno osudio govoreći da bi crkva trebala voditi svoje poslove, kao da je zapravo bio posramljen što crkva evangelizira. To je svjetovan način razmišljanja!

Što se više primaknemo Kristovu poslanju – propovijedanju evanđelja – svijet će nas više prezirati.

ponedjeljak, prosinca 28, 2015

NE VRAĆAJTE SE U EGIPAT by Gary Wilkerson

Abraham je činio zadivljujuće pothvate dok ga je Bog vodio u puninu svoga blagoslova. Međutim, kasnije, kad su prilike postale loše, izgubio je svoju usredotočenost na Božju slavu. Umjesto toga, okrenuo se k svojim vlastitim sredstvima: "Ali kad je zemljom zavlada glad, Abram se spusti u Egipat da ondje proboravi, jer je glad harala zemljom" (Post 12,10).

Priča jasno pokazuje da je Egipat bio posljednje mjesto kamo je Abraham trebao ići. Na tom putu svoju je ženu izložio opasnosti; na određeno razdoblje predao je ženu neprijateljskom kralju, lagao je i manipulirao stvarima kako bi se spasio. Do ove točke ovaj se čovjek potpuno uzdao u Boga. Zašto se nije uzdao u njega da će ga provesti i kroz ovu poteškoću?

Možda se slične stvari događaju u našim krizama. Kad život postane težak – u financijama, zdravlju, obitelji – držite li u svemu tome svoje oči čvrsto na slavi Božjoj? Ako ste u takvim vremenima ikada otišli po pomoć u Egipat, znate kako to može biti beživotan pokušaj. To često zakomplicira problem, dodajući sramotu i očaj.

Ono što želim reći je ovo: Naša odvojenost od svijeta ne događa se kroz naša nastojanja ili sposobnosti. Ona se događa kroz otkrivenje Boga – i njegova slava ostaje s nama čak i u naša teška vremena. Promotrite proroka Izaiju. Kad je ušao u hram, vidio je slavu Božju: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište" (Iz 6,1). Ovaj sveti prizor bacio je Izaiju u poniznom strahopoštovanju ničice na pod: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama" (Iz 6,5).

U tom trenutku Izaija prepoznaje Božju odvojenost. Gospodin mu je rekao: "Odvojio sam te za moju svetu svrhu. Šaljem te da propovijedaš moju Riječ pokvarenom narodu. Odupirat će ti se, ali bit ćeš u stanju to podnijeti, jer vidio si moju slavu. Kad se okrenu protiv tebe, nećeš morati 'ići u Egipat', jer vidio si narav Boga koji te pozvao."

subota, prosinca 26, 2015

VJEČNE RUKE by Claude Houde

Bog nikada neće odbiti iskreno srce koje mu se vraća, da bi ponovno sagradio područje njegova duhovnog života koje se srušilo! Želim s vama podijeliti jedno obećanje. Vjerujte mu. Razmišljate o njemu. Čvrsto ga držite i jako blizu srca. Obećanja su ljubavna pisma od Boga upućena vama, napisana na stranicama njegove vjernosti tintom njegove krvi prolivene za vas dok vas je imao na pameti.

"Nitko nije kao Bog … po nebesima u pomoć ti jezdi i po oblacima u veličanstvu svojemu. Boga vječnog imaš za utočište, a odozdo mišice vjekovne" (Pnz 33,26-27).


Kad načinite svoje najgore pogreške i oluje života bjesne; kad se tako stidite sami sebe da želite nestati; kad padnete tako nisko da gledate dolje – pod svime time uvijek ćete naći vječne ruke. Kad dignete ruke sami od sebe i vaši najbliži prijatelji ne mogu vjerovati što ste učinili; kad vas svi ostave i čak ne možete podići pogled – pod čitavom tom zbrkom naći ćete njegove vječne ruke. Kad je potrebno da samo uzmete prvi i najmanji kamenčić kako biste ponovno sagradili svoj oltar i kad se vaše nastojanje da se vratite Bogu i njegovu pozivu za vaš život čini tako jalovo, smiješno i doista beznadno, uvijek ćete čuti njegov glas kako vam govori ove riječi za vas: "On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja … Ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi svoje kraljevstvo" (Iz 42,3-4).


Kad su naša vjera i oltar uspravni te stojimo pred Bogom sa svim žarom svoje predanosti, s očima koje gledaju visoko u nebo, u takva vremena nije teško vjerovati da nas njegove ruke mogu nositi. Doživljavamo trenutke milosti i nevjerojatne odgovore na molitvu, a njegova nazočnost vrlo je blizu i vrlo stvarna. Činimo junačka djela koja nas iznenađuju i ispunjavaju čuđenjem i gorljivim štovanjem. Njegovo lice tako je blizu da osjećamo kako bismo ga mogli dotaći; njegova riječ je slatka i pokreće nas.






__________

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, prosinca 25, 2015

BOG NIJE ZAVRŠIO

Dragi sveti, pitam vas postoji li ikakvo žaljenje u vašem životu? Muči li vas neko neispunjeno očekivanje? Je li vas u Kristu nešto pokolebalo? Jeste li ga prizivali u pomoć, ali nije došao na vrijeme? Molite li za nespašeno dijete, ali bez ikakvih vidljivih rezultata? Osjećate li se kao u zatvoru u svom teškom braku ili na poslu, a ipak se ništa ne mijenja usprkos tome što godinama molite? Čini li vam se kao da vaše molbe padaju na gluhe uši?

Upravo sada sotona želi da budete nestrpljivi. On vas želi učiniti nestrpljivim u vezi s Božjim obećanjima u odnosu na vaš život, obitelj, budućnost, službu. On se trudi uvjeriti vas da je Bog prespor, da je zanemario vaše molbe, da vas je zaboravio. Neprijatelj vas želi dovesti do točke kad ćete biti spremni ostaviti svako pouzdanje u Gospodina.

To je upravo mjesto kamo je sotona odveo Ivana Krstitelja. Međutim, u trenutku svoje neprilike Ivan je učinio pravu stvar: svoju sumnju odnio je ravno Isusu, koji je odmah znao da Ivan poziva u pomoć. Isus je toliko ljubio toga čovjeka da mu je dao točno što mu je bilo potrebno. Kao rezultat toga, vjerujem da Ivan više nikada nije pokazao nestrpljenje. Kad je stajao pred krvnikom, uvjeren sam da su mu posljednje riječi bile: "Isus je Krist, Janje Božje. A ja sam Ivan, glas koji je vikao u pustinji. Božjom milošću i snagom, ja sam njegov put izravnao."

Ljubljeni, Bog na jednaki način čini djelo u vama i završiti će to savršeno djelo u vašoj duši. Vaš je posao da jednostavno ustrajete u vjeri. Zatim, kad istrajete, bit ćete u stanju reći: "Krist je uskrsnuo i sad je na tronu. Ja sam njegov ljubljeni i nemam nikakvih žaljenja. On je ispunio sva moja očekivanja."

"Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil 4,6).

četvrtak, prosinca 24, 2015

NESTRPLJIVI VJERNICI

Đavao kao da je osjetio nestrpljivost u Ivanu Krstitelju dok je prije smrti bio u zatvoru. Nestrpljivost je nesposobnost čekati ili mirno podnositi nedaće. A kad postanemo nestrpljivi s Bogom – željni primiti odgovore od njega – te miješamo nestrpljivost s vjerom, naš stav u molitvi postaje "tuđ kad" Gospodinu. On ispunjava naše biće, njegov hram, nezdravim mirisom. I umjesto da gore šaljemo miomiris kada molitve, lučimo pogrešan miris. Sotona brzo uzima taj miris.

Nestrpljivi se vjernici pokolebaju kad vide da Bog čini čuda svuda oko njih, ali ne i u njihovu životu. Pokolebani su nad onim što vjeruju da je Božja sporost u odgovaranju njima, te kako vrijeme prolazi, osjećaju se zanemareni i kao da su u zatvoru. Hebrejima nam govori da je takva nestrpljivost oblik duhovne lijenosti: "… da ne budete mlitavi, već da nasljedujete one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje" (Heb 6,12). Upućeni smo da slijedimo Abrahamov primjer: "Abraham strpljivo čekajući postiže obećanje" (Heb 6,15).

Pismo nam isto tako govori da je "Riječ Božja kušala Josipa". Tako nas i danas Božja obećanja povremeno mogu kušati, a ako tijekom tih kušnji ne dodamo strpljivost našoj vjeri, na kraju ćemo se pokolebati u Boga. Izreke 18,19 izjavljuju: "Uvrijeđen brat jači je od tvrda grada, i svađe su kao prijevornice na tvrđavi." Hebrejska riječ za uvrijeđen, kao što je ovdje upotrijebljena, znači "pobjeći, odvrći se". Drugim riječima, kad smo uvrijeđeni na Boga, postoji opasnost da potpuno "odletimo" iz vjere. I što dulje se držimo naše uvrijeđenosti, teže je probiti naše zatvorske rešetke nevjere.

Međutim, Jakov 1,2-4 daje nam lijek: "Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost! Samo neka ta postojanost urodi savršenim djelom da budete savršeni i neporočni: bez ikakva nedostatka."

srijeda, prosinca 23, 2015

BEZ ŽALJENJA

Kad je Isus rekao ovu poruku Ivanu: "Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba" (Mt 6,11), objelodanio je jednu od najvećih neprijateljevih metoda kojom uzrokuje da narod Božji posrće. Riječ za pokolebati na grčkom znači "uhvaćen u zamku, spotaknut". Vjerujem da je Isus nježno upozorio Ivana: "Pitaš me jesam li ja Onaj za kojega si me držao. Ivane, ne možeš li vidjeti što se ovdje događa? Sotona ne pokušava doći do mene; on kroz ovo pitanje postavlja zamku za tebe."

Krist je sam prošao kroz isti ispit tijekom četrdeset dana u pustinji. Sad on kaže Ivanu: "Đavao ti postavlja zamku, pokušavajući te uhvatiti. Ali ne smiješ se zabavljati njegovim lažima. On kaže da ja nisam ono što tvrdim da jesam, ali ne smiješ upasti u tu sotonsku zamku."

Dopustite da vas pitam što mislite da je na kocki u Isusovu izrazu "pokolebati se zbog mene"? Što ove četiri riječi čini tako snažnima? Isus je znao koje će biti posljedice ako Ivan prihvati sotoninu laž. Znao je što bi se dogodilo ako bi ovaj pobožan čovjek počeo sumnjati u to tko je on u Kristu.

Vidite, sve što je sotona morao učiniti bilo je da uhvati Ivana da izgovori jednu riječ – riječ koja bi brzo poništila sva proročanstva koja su bila iznijeta stoljećima ranije. Sve dobro što je Bog postigao u Ivanu i kroz njega bilo bi poništeno. A vjera neiskazanog mnoštva, uključujući generacije koje su tek trebale doći, doživjela bi brodolom. Što je bila ta riječ koju je sotona htio da Ivan izgovori? "Žalim!"

Riječ "žalim" znači "čemer nad neispunjenim očekivanjima". Žaliti je reći: "Moje nade nisu ispunjene." Ukratko, to je izjava koja pobija nečiju vlastitu vjeru.


Međutim, ja vjerujem da Ivan nikada nije došao do te točke. Umjesto toga, primio je Isusovu poruku za sebe čija bit je bila: "Ivane, ako se odupreš sotoninoj laži, čeka te blagoslov vjere i sigurnosti. Ne dopusti da nevjera o tome tko sam ja pusti korijen u tebi. Ako to dopustiš, sumnjat ćeš i tko si ti i sve što je Bog učinio u tvom životu."

utorak, prosinca 22, 2015

OBEĆANJA BOŽJA

Božja obećanja su s namjerom da razvijaju naša očekivanja u njemu. Moramo zahtijevati njegovu Riječ kao čvrsta obećanja dobroga, snažnog Oca svojoj djeci. Međutim, često kad ne vidimo da se njegova Riječ ispunjava prema našem rasporedu, neprijatelj preplavljuje naš um sumnjama o Božjom vjernosti. Sotonin cilj je jednostavan: oteti nam svako naše pouzdanje u Gospodina.

Uvjeren sam da dok je Ivan Krstitelj bio u zatvoru, đavao je pokušao podići raznorazne sumnje u njemu. Zamišljam ga kako mu šapće u uho: "Da, ovaj čovjek je svet čovjek. Ali on je samo još jedan prorok koji čini čuda i dobra djela. Da je Mesija, zašto bi ti još uvijek bio u takvoj potrebi? Zašto nije održao svoju riječ, kao što su Izaija i proroci najavili? I zašto tvoje vlastito propovijedanje nije učinkovito za tebe?"

Sotona i danas koristi te iste laži i obmane protiv nas. Njegov cilj je zasaditi u nas sjeme sumnje u vezi s Riječi Božjom, njegovim obećanjima i da se On raduje u nama. Neprijatelj šapće: "Kažeš da je tvoj nebeski Otac Bog čuda, Bog nemogućega, da čuje tvoje molbe prije nego ih izgovoriš. Zašto onda sve ovo trpljenje? Zašto sva ova tišina s neba? Zašto nema ni truna dokaza da je Bog čuo tvoj vapaj?

Pogledaj oko sebe. Svatko prima odgovore na svoje molitve, osim tebe. Nalaziš se u neuspjelom braku. Moliš za svoju djecu da se spase, ali nema promjena. Godinama drugima propovijedaš o Božjoj vjernosti, ali zašto to ne djeluje za tebe? Zašto te ostavlja u ovom strašnom stanju?"

Jedan siguran dokaz da je nevjera pustila korijen u vašoj duši je da ste prestali moliti za ono što ste jednom vjerovali da Bog može učiniti. Više mu ne donosite svoja bremena. Ne dolazite mu više s vjerom. Ukratko, više mu niste voljni dopustiti činiti stvari u vašem životu na njegov način.

"Molite, i dat će vam se ! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se" (Mt 7,7).

ponedjeljak, prosinca 21, 2015

RADOSNO ODVOJENI by Gary Wilkerson

Abraham nije bio ni kršćanin ni Židov. Koliko znamo, nije uopće imao nikakvu prošlost s Bogom. Ali jednoga dana Bog mu je zapovjedio: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati" (Post 12,1). I tako se spakirao i otišao!

Svi se divimo Abrahamu kao našem praocu u vjeri, ali njegova priča zapravo je malo neobična. Tu je čovjek koji je imao sve – bogatstvo i nasljedstvo, divnu ženu, mnogo stoke i zemlje. Međutim, nevjerojatno, ali kad mu je glas rekao: "Digni se i pođi", obratio je pozornost na taj glas. Dragovoljno se odvojio od svega što je poznavao, čak dobrih stvari, da slijedi Boga.

Dopustite da pitam one od vas koji ste u braku: Ne biste li smatrali čudnim da vam muž kaže kako mu je glas rekao da napusti posao, dom i imetak te da odseli s obitelji u drugu državu, bez obećanja potpore ili primanja? Čak i da je mislio da je to čuo od Boga? Možda biste bili voljni poći, ali ne biste li bili u iskušenju da najprije pozovete psihijatra?

Što je natjeralo Abrahama da to učini? Što mu je dalo snagu za takvo jasno odvajanje? Pogled na Stjepana u Djelima 6 i 7 daje neki uvid. Stjepan je bio jasno odvojen za Božji cilj, čineći u ranoj Crkvi čuda i znake u Kristovo ime. No to ga je uvelo u problem s vjerskim vođama. Dok je stajao pred njima na suđenju, propovijedao je: "Braćo i oci, čujte! Bog slave ukaza se našem ocu Abrahamu za njegova boravka u Mezopotamiji" (Dj 7,2).

Stjepan je u biti rekao: "Sablažnjava vas moja vjera? Dakle, sve je to započelo kad se naš otac Abraham prestao oslanjati na stvari ovoga svijeta, ostavivši ih iza sebe kako bi slijedio Boga. Kad je jednom vidio slavu Gospodnju, radosno se odvojio od svega što je poznavao!"

Mnogi od vas koji ovo čitate znate o čemu je Stjepan govorio. Kad ste se tek susreli s Kristom, priznali ste: "Upravo sam okusio nešto što nikada ranije nisam. Nikada nisam upoznao takvu radost. Nikada nisam iskusio ovo strahopoštovanje. Sa sigurnošću znam da sam na svetom tlu."

petak, prosinca 18, 2015

LJUBAV BOŽJA

David je čuo riječ Božju od proroka Natana, pokajao se i poslušao. Kao rezultat toga, ostatak svoga života proveo je rastući u spoznaji Božjoj. Gospodin je donio velik mir u njegov život i na kraju su svi njegovim neprijatelji bili ušutkani.

Međutim, najjasniji dokaz Božje obnove u Davidovu životu njegovo je vlastito svjedočanstvo. Pročitajte što je napisao u danima pred svoju smrt:
  • "Gospode, hridino moja i utvrdo moja i izbavitelju moj … stijeno moja u koju se utječem. Štite moj i rože spasenja mojega! Tvrđavo moja i utočište moje! Spasitelju moj" (2 Sam 22,2-3). Ovo nije svjedočanstvo nekoga koji je iščeznuo.
  • (Moj Bog) glas mi začu … prihvati me, izvuče me iz mnogih voda … Izvede me na prostrano mjesto, izbavi me jer mu omiljeh" (2 Sam 22,7.17.20). Čak i nakon svega što je učinio što se nije svidjelo Gospodinu, bio je u stanju reći: "Gospodinu omiljeh."
Razlog zašto će David zauvijek biti poznat kao "čovjek po Božjem vlastitom srcu" je taj što se brzo i izvorno pokajao za svoje grijehe. Izreke nam govore:
  • "Tko ukor prima, doći će do časti" (Izr 13,18). Bog će vam dati čast ako volite i poslušate svetu opomenu.
  • "Prezreli su svaku moju opomenu. Zato će jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta … Jer glupe će ubiti njihovo odbijanje" (Izr 1,30-32). Ako se oglušiti na svetu opomenu, to će vas na kraju uništiti.
  • "Opomene stege put su života" (Izr 6,23). Jednostavno rečeno, Riječ Božja koja osvjedočuje donosi život.
Ako vas istražuje Riječju Božjom – ako vam njegov Duh ne dopušta da udobno sjedite u svom grijehu – onda vam se pokazuje milosrđe. To je na djelu duboka ljubav Božja, pozivajući vas iz smrti u život.

Hoćete li mu odgovoriti kao David? Ako je tako, upoznat ćete istinsku obnovu i pomirenje. I Bog će nadoknaditi sve što je neprijatelj ukrao.
 

četvrtak, prosinca 17, 2015

GOSPODIN OBEĆAVA OBNOVITI

Istina je da je kralj David snosio oštre posljedice za svoj grijeh; zapravo, sam je prorekao sud nad sobom. Rekao je proroku Natanu da bogataš koji je siromahu ukrao janje treba nadoknaditi to četiri puta (vidi 2 Sam 12,5-6). I to je bilo upravo ono što se dogodilo u Davidovu životu: dijete koje je Bat-Šeba rodila umrlo je za nekoliko dana. I tri druga Davidova sina – Amon, Abšalom i Adonija – svi su umrli tragičnom, preranom smrću. Tako je David platio za svoj grijeh s četiri svoja vlastita janjeta.

Međutim, Biblija jasno pokazuje da kad god se vratimo Gospodinu s izvornim, iskrenim pokajanjem, Bog nas obnavlja donoseći potpuno pomirenje i obnovu. Ne moramo završiti poput Šaula, silazeći u ludilo i užas. Niti trebamo "iščeznuti" iz života, iščekujući u tihoj sramoti dok nas Gospodin ne uzme kući. Naprotiv, prorok Joel nas uvjerava da Bog odmah dolazi kad se vratimo k njemu: "Razderite srca … Vratite se Jahvi, Bogu svome, jer on je nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali" (Jl 2,13).

Zaprepašćujuće, ali Bog nam daje ovo nevjerojatno obećanje: "Nadoknadit ću vam godine koje izjede skakavac … Jest ćete izobila, jest ćete do sita, slavit ćete ime Jahve, svojeg Boga, koji je s vama čudesno postupio. Moj se narod neće postidjeti nikad više" (Jl 2,25-26). Gospodin obećava da će sve obnoviti.

Morate razumjeti da kad je ovo proročanstvo bilo dano, Bog je već navijestio sud nad Izraelom. Ali narod se pokajao i Bog je rekao: "Sad ću učiniti divne stvari za vas. Nadoknadit ću sve što je đavao ukrao." 


Ljubljeni, Božje nježno milosrđe dopušta čak i najgorem grešniku reći: "Nisam ovisnik o drogi. Nisam alkoholičar. Nisam preljubnik. Ja sam dijete živog Boga, sa svim pravima neba u svojoj duši. Nisam više pod osudom, jer moja je prošlost potpuno iza mene. I ne moram plaćati za moje prošle grijehe, jer Isus je platio cijenu za mene. Pa još i više, rekao je da će mi sve nadoknaditi."

srijeda, prosinca 16, 2015

STVORI U MENI ČISTO SRCE

Kad ne bi bilo proroka poput Natana – s prodornom, proročkom riječi – David bi mogao završiti poput Šaula: duhovno mrtav, bez vodstva Duha Svetog, izgubivši svaku prisnost s Bogom.

Dok je slušao Natanovu ljubaznu ali oštru riječ, sjetio se vremena kad je prorok upozorio prijašnjeg kralja. David je čuo sve o upozorenju koje je prorok Samuel uputio kralju Šaulu. I čuo je za Šaulov mlaki odgovor: "Sagriješio sam." (Ne vjerujem da je Šaul vapio iz duše kao David: "Sagriješio sam protiv Gospodina!")

David je iz prve ruke vidio kobne promjene koje su snašle Šaula. Jednom pobožan, Duhom vođen kralj, neprestano je odbijao riječi opomene Duha, koje je iznio sveti prorok. Ubrzo je počeo hodati u samovolji, gorčini i pobuni. Na kraju je Duh Sveti otišao od njega: "Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe, da ne budeš više kralj" (1 Sam 15,23). "Jahve je … od Šaula odstupio" (1 Sam 18,12) te je za vodstvo završio kod vračare. Priznao je: "Bog se okrenu od mene i ne odgovara mi više, ni preko proroka ni u snima. Zato sam dozvao tebe da me poučiš što da činim" (1 Sam 28,15).

David se sjetio sve mahnitosti, nakaradnosti i užasa koji su okruživali tog čovjeka koji je isključio Riječ Božju. Iznenada je istina probila njegovo vlastito srce: "Bog ne gleda tko je tko. Sagriješio sam kao i Šaul. Sad je tu drugi prorok, u drugo vrijeme, dajući mi riječ od Boga, kao što ju je Samuel dao Šaulu. O, Gospodine, sagriješio sam protiv tebe! Molim te, nemoj uzeti svoga Svetog Duha od mene, kao što si učio sa Šaulom." 


Zapisao je: "Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom … operi me … čisto srce stvori mi … Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog Duha ne uzmi od mene" (Ps 51,5-6.9.12-13).

utorak, prosinca 15, 2015

BOG NAM POKAZUJE SVOJU LJUBAV

Vjerujem da je jedan od najvećih Božjih darova milosrđa njegovoj Crkvi njegov vjeran pastir koji nas s ljubavlju kori za naše grijehe. Znam da kao dobar pastir moram biti pažljiv s mojim tonom, ali ne mogu se ispričavati za propovijedanje istine koja osvjedočuje. Što se događa crkvi kad pastori više ne ukazuju ljudima u njihovu grješnost? Zamislite gdje bi završio kralj David da nije imao Natana kako bi mu pokazao njegovu pokvarenost (vidi 2 Sam 12).

Morate razumjeti, Natan je često vidio Davida kad se iznenada razbjesnio, tako da je bio potpuno svjestan da ga ovaj moćan kralj može bilo kad pogubiti. Natan je mogao reći: "Bit ću Davidu prijatelj. Molit ću za njega i biti ondje kad me treba, ali moram se uzdati u Duha Svetog da ga osvjedoči." Što bi se onda dogodilo?

Vjerujem da bi David bez Natanove riječi koja je osvjedočivala pao pod najgori sud poznat čovječanstvu – sud kad te Bog prepušta tvome grijehu, kad svako djelo Duha Svetog u tvom životu prestaje. Međutim, to je upravo ono što se danas događa mnogim kršćanima. Oni odabiru slušati samo blago propovijedanje koje zadovoljava tijelo. Gdje nema riječi koja osvjedočuje, tamo ne može biti svete žalosti nad grijehom. Gdje nema svete žalosti za grijeh, tamo ne može biti pokajanja. A gdje nema pokajanja, samo je otvrdnuće srca.

Apostol Pavao je pisao korintskoj crkvi: "Radujem se; ne zbog toga što ste postali žalosni, nego zbog toga što vas je ta žalost dovela k obraćenju. Vi ste se ražalostili po promisli i volji Božjoj … žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa spasonosno i stalno obraćenje" (2 Kor 7,9-10). Pavao je rekao da je njegov glas protiv grijeha Korinćana proizveo u njima svetu žalost koja ih je dovela do pokajanja. Zauzvrat, to je u njima proizvelo mržnju prema grijehu, sveti strah Božji i želju da žive ispravno. Međutim, to se nikada ne bi dogodilo da nije propovijedao oštru, prodornu riječ koja je osvjedočivala. 


Razlog zašto je Pavao tako snažno govorio Korinčanima bio je: "… da se vama očituje naša gorljivost za vas pred Bogom" (2 Kor 7,12). Drugim riječima: "Nisam vas pokušao obeshrabriti ili osuditi. Izložio sam vaš grijeh da vidite koliko vas ljubim i brinem se za vas. Kad Duh Sveti kuca na vaše srce, ponekad se to čini poput oštrih udaraca. Ali to vam zapravo Bog pokazuje svoju nježnu ljubav."

ponedjeljak, prosinca 14, 2015

VRIJEDNOSTI KRALJEVSTVA by Gary Wilkerson

Prije nekoliko godina, odvojenost je bila jasna karakteristika Kristove crkve. Biti odvojen bila je jasna zapovijed iz Božje Riječi i dio svakog poziva kršćanina. Ali danas kao da je vrlo malo razlike između Crkve i svijeta. To je tragično, jer Bog je odijelio svoj narod za ciljeve svoga kraljevstva – da budu instrumenti promjene sa samim ciljem da čine razliku u svijetu.

Mnoge crkve danas traže aplauz svijeta. Kompromitiraju Kristovo evanđelje i, kao rezultat toga, mnogi si kršćani radije dopuštaju prilagoditi se vrijednostima svijeta nego Isusovim.

To Boga ne može usrećivati. Kad se izgubljene duše ovoga svijeta suoče s ozbiljnim krizama života i zbunjene su, bez izvora nade, Crkva bi trebala tvoriti razliku koju traže. Naši životi trebali bi se razlikovati po nadi, radosti, miru, ljubavi i davanju. Ali mnogi su sljedbenici danas zbrisali te razlike puzeći prema crti kompromisa – pa i prelazeći je povremeno. Kao rezultat toga, izgubljeni i povrijeđeni ne vide da su životi kršćana drukčiji od njihovih.

U biti je Isus govorio o tome kad je rekao svojim učenicima: "Svijet me vidi na jedan način, ali ja sam se vama otkrio u punini. Vidjeli ste da mir koji nudim svijet nije primio. Pokazao sam vam vrijednosti moga kraljevstva – kako živjeti, vjerovati, hodati i služiti Ocu. Te vrijednosti u oštrom su kontrastu sa svjetovnima i vi trebate živjeti te vrijednosti moga kraljevstva. Ako sotona nema dijela u meni, ne može imati dijela ni u vašim životima" (vidi Iv 14,27). 


Kad Bog govori o odvojenosti od svijeta, on ne misli da se uklonimo iz njega. Odvojenost koju on želi događa se u srcu. Ona pokazuje naše želje, izbor, stil života. Za stariju generaciju kršćana biti odvojen je značilo ne piti, pušiti, tulumariti. To su izvanjske stvari, ali Bog govori o mnogo više. On pita: "Je li tvoje srce još uvijek povezano sa svijetom na neki način koji mene isključuje? Crpite li mir i samopoštovanje iz onoga što svijet kaže o vama ili iz onoga kako vas ja vidim?"

subota, prosinca 12, 2015

SILNI RATNIK by Jim Cymbala

Među silne ratnike koje imam privilegij poznavati, ubrajam Delores Bonner, Afroamerikanku koja živi sama u Bedford-Stuyvesantu, jednoj od najgorih četvrti u Brooklynu. Više od trideset godina bila je medicinski tehničar u bolnici Maimonides. Carol i ja sreli smo je jedne godine za vrijeme Božića dok smo nosili darove nekoj siromašnoj djeci u našoj zajednici.

Onoga dana u Deloresinu stanu bilo je mnogo djece, ali ona nisu bila njezina. Dovela ih je iz obližnjeg skloništa kako bi se upoznali s nama. Njihovu prirodnu majku svladali su vlastiti problemi i nije mogla biti nazočna čak ni u takvoj prilici.

"Kako si našla ovu djecu?" pitao sam.

Nešto je skromno promrmljala, što zapravo nije bio odgovor na moje pitanje. Tek sam od drugih saznao da se odmah nakon svoga obraćenja na molitvenom sastanku u crkvi 1982. godine zabrinula za djecu na ulici i u kućama gdje se pušio crack. Bog je dotakao njezino srce i počela je dovoditi djecu u nedjeljnu školu. Isprva ih je uguravala u taksi, ali kasnije je netko čuo što radi i kupio joj je auto. Danas ima kombi tako da može dovesti više djece i tinejdžera kako bi čuli evanđelje.

To je samo dio Deloresine priče. U nedjelju između bogoslužja nadgleda osoblje koje čisti svetište kako bi bilo spremno za sljedeće mnoštvo. Subotom odlazi s evangelizacijskim timovima i kuca na vratima u zgradama kako bi s ljudima podijelila ljubav Božju. Radnim danima nalazim je na koljenima s Molitvenom skupinom, kad uzima svoju smjenu za posredovanje za ljudske potrebe. Isto je činila i na propovjedničkom putovanja u Peruu, gdje se pridružila drugima moleći za mene dok sam propovijedao na sastanku na otvorenom.

Delores je žena tihe odlučnosti, one prikazane u 1 Ljetopisima 12,18, gdje kaže: "Tada Duh obuze Amasaja, poglavara zapovjednicima, te on reče: 'Tvoji smo, Davide! Ta s tobom smo, sine Jišajev! Mir, mir tebi i mir onomu koji ti pomaže; jer tebi pomaže Bog tvoj.'" Još jednom, jasno se vidi spoj božanskog i ljudskog truda.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, prosinca 11, 2015

NOV STAV O LJUBAVI I BRIZI

Sjećate se priče o Ananiji i Safiri. Oni su bili vjernici koji su pali mrtvi u crkvi jer su pogrešno prikazali tko je Isus. Lagali su Petru o iznosu koji su prili za zemlju koju su prodali, ali Petar im je rekao da su lagali Duhu Svetom. I doista, ako kršćanin laže nekom čovjeku, to je kao da laže Bogu (vidi Dj 5,1-11).

Što je točno bila laž toga bračnog para? Bila je to pronevjera novca namijenjena za siromašne. Vjerojatno su svjedočili kupcu: "Sve što nam platite je za Kristovu stvar. Sve to ide udovicama i siromašnima." Ali zadržali su dio novca za sebe.

Poruka iza priče o Ananiji i Safiri je da ne stavljamo ruku na ono što pripada siromašnima i potrebitima. Bog neće samo stajati i gledati kako njegova Sina pogrešno predstavljaju svijetu oni koji se nazivaju njegovim imenom.

Pitam vas, kako je Duh Sveti postigao tu iznenadnu promjenu srca u tim upravo krštenim vjernicima u Jeruzalemu? Njihov preobražaj bio je nevjerojatno čudo. Odgovor je da su ti kršćani bili djeca Malahijina proročanstva. Malahija je posljednji prorok za kojega čujemo u Starom zavjetu. Bog je rekao kroz njega sljedeće: "Doći ću k vama na sud i bit ću spreman svjedok protiv vračeva i preljubnika, protiv onih koji se lažno kunu, protiv onih koji zakidaju plaču radniku, udovici i siroti" (Mal 3,5).

Sad se brzo prebacimo u vrijeme crkve u Jeruzalemu. Ti vjernici išli su zajedno od kuće do kuće. "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama" (Dj 2,42). Što je bila ovdje spomenuta apostolska nauka? Bile su to same Kristove riječi. Isus je poučio svoje učenike: "Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,26). 


Isusove riječi oživjele su u njihovim srcima i znali su da više ne mogu lagati. Iznenada su vidjeli kako je ozbiljna ova stvar predstavljanja tko je uistinu Isus. To ih je natjeralo u vlastite kuće da nađu sve što ne trebaju i onda su tu robu odnijeli na ulice da je prodaju. Jednostavno rečeno, Kristova Riječ u Mateju 25 dala je tim vjernicima nov stav prema ljubavi i brizi za siromašne.

četvrtak, prosinca 10, 2015

HODAJTE U SVJETLU

Rečeno nam je da je Krist svjetlo svijeta "da svi vjeruju po njemu" (Iv 1,7). Ali zatim čitamo: "Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze … K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše" (Iv 1,5.11).

Nevjera je uvijek žalostila Isusovo srce. Kad je naš Gospodin sišao u tijelu na zemlju, donio je na svijet nevjerojatno svjetlo. To svjetlo bilo je da otvori oči ljudima. Međutim, usprkos Isusovom predivnom pokazivanju svjetla, Pismo govori o nevjerojatnim primjerima nevjere unatoč tom svjetlu.

Možda nijedno drugo poglavlje u Bibliji ne sadržava toliko dokaza o Isusovu božanstvu kao što ga vidimo u Ivanu 12. Vidimo čovjeka koji je na Isusovu zapovijed bio podignut iz mrtvih. Vidimo vidljivo ispunjenje stoljećima staro proročanstvo poznato svakom Izraelcu. I čujemo doslovan glas koji je govorio s neba.

Čak i nakon što su svjedočili tim čudima, ljudi su imali smjelosti ispitivati Isusa. "Narod mu odgovori: 'Mi smo iz Zakona naučili da će Mesija ostati zauvijek. Kako ti možeš reći da Sin Čovječji treba da bude podignut?'" (Iv 12,34). Rekli su: "Tvrdiš da ćeš biti razapet. Ali mi znamo da će pravi Mesija živjeti zauvijek."

Zatim su ljudi postavili pitanje koje je apsolutno zaprepastilo Isusa: "Tko je taj Sin Čovječji?" (Iv 12,34). Krist vjerojatno nije mogao vjerovati koliko su slijepi. Zapravo, čak nije nastojao ni odgovoriti na to pitanje. Umjesto toga, upozorio ih je: "Hodite dok imate svjetlo, da vas ne bi osvojila tama … Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo" (Iv 12,35-36).

Svjetlo je zasjalo u njihovu tamu, ali njihovi zamračeni umovi nisu ga shvatili (vidi Iv 1,12). Grčka riječ za shvatiti znači "prisvojiti, zgrabiti, posjedovati istinu, proizvoditi život i silu". Ti ljudi primili su istinu koja mijenja život, ali nisu je prisvojili ili zgrabili. Nisu razumjeli istinu o Kristu, jer nisu tražili da bi je posjedovali.

"To Isus reče, zatim iziđe i sakri se od njih" (Iv 12,36). U ovom jednom retku nalazimo Božji stav prema nevjeri. Od korice do korice Biblije Bog doista nikada nije simpatizirao ili žalio nevjeru. A jednako je istina i u ovom prizoru. Isus je jednostavno otišao od ovoga nevjerničkog mnoštva. Kao rezultat toga, ti ljudi napustili su Jeruzalem u tami jer nisu hodali u svjetlu koje im je bilo dano.

srijeda, prosinca 09, 2015

VELIKI OTPAD

Danas je veliki otpad od vjere i pouzdanja u Boga. Pavao je upozorio na to: "Neka vas nitko ne zavede ni na koji način, jer taj dan (Kristov povratak) neće doći ako najprije ne dođe otpad" (2 Sol 2,3).

U Starom zavjetu Gospodin nam daje primjer što se događa onima koji otpadaju od vjere u Božju silu za njih. U 2 Ljetopisima 14 kraj Asa se suočio s milijunskom vojskom Etiopljana. Ali kralj je imao veliku vjeru: "Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: 'O Jahve, tebi je ništa pomoći silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš'" (2 Ljet 14,10).

Što se zatim dogodilo? "Jahve razbi Etiopljane pred Asom" (2 Ljet 14,11). Kakvu je veliku vjeru Asa imao! Jer godinama nakon toga, "nije bilo rata sve do trideset i pete godine Asina kraljevanja" (2 Ljet 15,19). Godinama je Asa hodao u vjeri pred Gospodinom i to je Judi donijelo Božju naklonost. Veliki je mir pao na zemlju i taj mir postao je svjedočanstvo svijetu. Ubrzo su gladni ljudi iz okolnih naroda preplavili Judu, jer su znali da Asa hoda s Bogom.

Zatim, u tridesetšestoj godini njegove vladavine, Asa se suočio s drugom krizom. Protiv Jude digao se Izraelov kralj, zaposjevši Ramu kako bi spriječio svaku razmjenu roba u Jeruzalemu i iz Jeruzalema. Plan je bio izgladnjeti Judu do pokornosti. Asa je ostao potpuno nezaštićen, ali ovaj put se u svojoj krizi nije oslonio na Gospodina. Umjesto da moli za Božje vodstvo i savjet, okrenuo se sirijskom kralju. U zamjenu za sirijsku pomoć, otvorio je državnu riznicu, ispraznivši je od svega nacionalnog zlata i srebra.

I tako je Juda bio izbavljen od svoga neprijatelja, ali ne od Gospodina. Ta slava otišla je stranoj vojsci iz Sirije – i Judino svjedočanstvo svijetu o Božjoj sili je nestalo. Jedan pravedan prorok u zemlji došao je k Asi s ovim oštrim riječima: "… oslonio si se na aramejskoga kralja, a nisi se oslonio na Jahvu, Boga svoga … Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se ohrabrili oni kojima je srce iskreno prema njemu. Ludo si u tome radio, zato će se od sada dizati ratovi na te" (2 Ljet 16,7.9). 


Uvjeren sam da su mnogi kršćani danas uznemireni iz istog razloga kao Asa. Imaju rat u svojoj duši jer su zamijenili vjeru za pouzdanje u samoga sebe. Ali činjenica je da ni na koji način jedan Isusov sljedbenik ne može imati vjeri u neki drugi izvor i ne biti uznemiren.

utorak, prosinca 08, 2015

BOŽJA DNEVNA VJERNOST

Vaš život možda upravo sada izgleda poput čamca usred bijesne oluje, vaša situacija je potpuno beznadna. Oluja koja bijesni oko vas možda vas prestravljuje kao nijedna s kojom ste se ikada suočili. Ali On je još uvijek Bog i vi kod sebe imate Onoga koji je veći od Salomona. On je Gospodar svake oluje i on će upotrijebiti tu oluju da vas testira. On dopušta vašu krizu kako bi vidio što je u vašem srcu.

Možda mislite: "Ali što ako moj brod zapravo potone? Što onda?" Promotrite Pavlov primjer u knjizi Djela. Njegov brod je potonuo, ali on nije izgubio život. Zapravo, usred one oluje oslonio se na Božju Riječ za sebe: "Lađa će potonuti, ali ja ću ti dati živote svih na njoj." Kad je oluja završila, Bog je bio uzveličan za svoju vjernost. I slijedila su velika čuda popraćena strahovitim probuđenjem (vidi Dj 28,1-10).

Da, Gospodin može dopustiti da prolazite kroz nešto što će izgledati apsolutno katastrofalno. Ali preživjet ćete – a tako i vaša vjera – ako se pouzdate u njega. Vaš brod može potonuti, ali Bog će vam dati snagu da poput Pavla otplivate do obale. Sve što možete izgubiti je ono što je materijalno, a Bog to može vrlo lako nadomjestiti. On posjeduje veće i bolje lađe i u stanju je blagosloviti vas s više nego što ste izgubili. "Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik" (Ps 55,22).

Moram priznati, dok sam čitao kako je Isus ukorio učenike, pomislio sam: "Gospodine, to nije fer. Danas sam primio pisma ljudi koji se suočavaju s vlastitim strašnim nesrećama. Gube kuće, posao, ljubljene. Sigurno ne očekuješ da ostanu puni vjere." 


A onda me Duh Sveti podsjetio na neka područja pogođena siromaštvom koja sam posjetio. Vidio sam ljude u brvnarama, kako spavaju na prljavim podovima, ali imali su radost koju nigdje nisam vidio. Raduju se u Božjoj dnevnoj vjernosti prema njima, a on čini da njihova vjera obiluje, usprkos svih njihovih kušnji.

ponedjeljak, prosinca 07, 2015

ODVOJENJE by Gary Wilkerson

One noći prije raspeća, na posljednjoj večeri, Isus je rekao svojim učenicima: "Još malo, i svijet me neće više vidjeti" (Iv 14,19). Kakvu je zanimljivu izjavu dao, znajući da je učenici neće shvatiti. Jedan od njih je pitao: "Gospodine … kako to da ćeš se objaviti nama, a ne svijetu" (Iv 14,22).

Svakako, Isus je na pameti imao pouku. Odgovorio je: "Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti … Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce … Već sam vam rekao sada, prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi. Neću više mnogo s vama govoriti, jer se približuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca" (Iv 14,23.27.29-31).

Malo sam ovdje skratio Isusov odgovor kako bih temu o kojoj govori u čitavom ovom odlomku učinio jasnom i razumljivom. Ta tema je odvojenje. U ovih nekoliko redaka Krist jasno donosi tri razlike između njegova kraljevstva i svijeta: "Svijet me neće više vidjeti, ali vi ćete me ponovno vidjeti" (Iv 14,19). "Mir, i to svoj, dajem vam. Ja ga ne dajem kakav svijet daje" (Iv 14,27). "Približuje se knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa" (Iv 14,30). 


Zašto je Isus dao ove važne stvari svojim sljedbenicima? Kao da mu je bilo važno da jasno vidimo razliku između tih stvari. Činjenica je, Bog čini takvu podjelu kroz čitavu Bibliju. Kod stvaranja, od je odvojio svjetlo od tame i dan od noći. On je odvojio Izraela od svih drugih naroda. U Novom zavjetu on zapovijeda svojoj crkvi: "Izađite između njih i odvojite se!" A na Sudnji dan on će odvojiti ovce od jaraca. Kroz čitavu Riječ Bog neprestano povlači crtu podjele koja nam vrlo jasno govori: "Ovo je jedna stvar, a ono druga."

subota, prosinca 05, 2015

UŽIVAJUĆI NAKLONOST SVEGA NARODA by Carter Conlon

Dopustite mi da vam danas postavim pitanje u ime Boga: Jeste li voljni ljubiti druge onako kako nam je Isus zapovjedio?

Hoćete li biti voljni otvoriti svoj dom drugima, ako je potrebno, i dati im što imate kako biste ispunili potrebe drugih u Kristovu tijelu? Hoćete li biti voljni biti posuda kroz koju će Bog dati piće nekome tko je žedan? Hranu nekome tko je gladan? Odjeću nekome tko je gol? Sklonište nekome tko je bez doma?

Nemojte me, molim vas, pogrešno razumjeti; ne predlažem da danas pozovite prodavača nekretnina, prodate svoju kuću ili stan, odete u banku da uzmete ušteđevinu i bacite sve to u vjetar. Ono što kažem je da Bog, vidjevši unaprijed dane koji su pred nama, zna što trebamo čuti i razmotriti, jer to je ono što će obilježiti pravu Crkvu Isusa Krista. Takav je bio slučaj u knjizi Djela: "Kao što su svaki dan postojano – kao po dogovoru – bili u hramu, tako su po kućama lomili kruh i zajedno uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda. A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu" (Dj 2,46-47). 

Kad kaže da su "uživali naklonost svega naroda", vjerujem da je to bilo točno ono što je Isus rekao svojim učenicima: "Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici" (Iv 13,35).

Posljednjih nekoliko desetljeća, mnogi su se vrlo trudili dokazati Božju nazočnost među sobom. Međutim, dokaz je upravo poslušnost ovoj novoj zapovjedi! Jezici se mogu imitirati, darovi Duha se mogu krivotvoriti, proroštvo može biti od tijela. Sve te stvari mogu biti lažne, ali prava, dobrohotna, požrtvovna ljubav jedan za drugoga ne može biti lažna – barem ne zadugo. Zbog toga, ako ljudi u svijetu vide Tijelo Kristovo kako živi u izvornom zajedništvu – snažnoj suprotnost egoističnosti i razdorima ove generacije – neće moći a da ne prizna da se to jedino može postići Duhom Božjim.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, prosinca 04, 2015

NJEGOVO VJERNO PRIJATELJSTVO

Kako mora žalostiti našega Gospodina kad zaboravljamo njegove prošle pobjede u našem životu, sva njegova čuda izbavljenja. On nas je nazvao svojih prijateljima (vidi Iv 15,15), međutim, u našim krizama mi često zaboravljamo sve o njegovu vjernom prijateljstvu. Zbog toga je Isus upozorio učenike na farizejski kvasac (Mk 8). U biti im je rekao: "Ako dođete k meni s teškim pitanjima, ne očekujte odgovor ako imate srce nevjere. K meni morate doći s pouzdanjem i vjerom da sam ja veći od Salomona."

U Marku 4,35-41 učenici su ponovno prelazili jezero. Ovaj put "naraste silna oluja, a valovi su tako navalili na lađicu da su je već napunjali" (Mk 4,37). Valovi su preplavljivali lađicu i strahovito preplašeni učenici krenuli su izbacivati vodu. To su bili iskusni ribari i ubrzo su vidjeli da su im životi u opasnosti. Brzo su probudili Isusa koji je spavao na krmi, vičući: "Učitelju, tonemo!"

Dok gledam Isusa kako se budi, moje tijelo želi da ohrabri učenike: "Tako sam sretan što ste me probudili. Ovo je ozbiljno. Jadna braćo, žao mi je što sam vas tako dugo pustio da podnosite ovu oluju. Oprostite mi što nisam prije reagirao. Nadam se da ne mislite kako se ne brinem za vašu krizu."

Ne, Isusova reakcija bila je upravo obrnuta. Ukorio je učenike! "Zašto se toliko strašite?" (Mk 4,40). Zamislite što su ti ljudi u onom trenutku pomislili: "Je li Isus stvarno očekivao da stojimo u vodi do pasa i ne bojimo se? Ovo je najgora oluja s kojom smo se ikada suočili. Valovi nas preplavljuju, lađica samo što nije potonula. Jesmo li trebali prakticirati vjeru u ovoj naizgled beznadnoj situaciji?" 


Odgovor je: Da, apsolutno! Isus je testirao njihovu vjeru. Htio je znati: "Hoće li se ovi moji sljedbenici uzdati u mene kad budu suočeni sa smrću? Hoće li se držati svoje vjere u mene?" U tijelu, Krist je možda spavao, ali on je bio i Bog, a Gospodin nikada ne spava: "Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov" (Ps 121,4).

četvrtak, prosinca 03, 2015

BITKE SU SVE U VEZI S VJEROM

Danas đavolja prijetnja Crkvi odlazi iznad poplave prljavštine izlivene na zemlju. Ona odlazi iznad materijalizma, ovisnosti ili žestokih prijevara. Naša bitka je bitka vjere. Što više postavljate svoje srce u položaj da traži Isusa, opakiji postaje sotonski napad na vašu vjeru.

Proteklih mjeseci slušao sam priznanja pobožnih svetih koji su govorili o strašnim napadima na njihove umove. Pod paljbom su strelica sumnji i neprekidnih pitanja o Božjoj vjernosti. Neki posrćući idu naprijed, pokolebani u svojoj vjeri, misleći: "Ne znam mogu li dalje."

Evo što u svom pismu piše jedna draga osamdesetjednogodišnja žena: "Moj muž boluje od raka kostiju, sin umire od AIDS-a, a ja polagano odlazim od dijabetesa." Dok sam čitao kroz što sve ova obitelj prolazi, odmahivao sam glavom pitajući se: "Kako može održavati svoju radost? Ovo je previše za svakoga. Sigurno joj Bog nekako pripomaže u vezi s njezinom vjerom."


A onda sam pročitao posljednji dio pisma: "Usprkos svemu tome, Bog je vjeran. Nikada nijednom nije iznevjerio ni u jednoj riječi koju nam je obećao. Predali smo našega sina u Isusove ruke. I sad čekamo dan kad ćemo vidjeti našega blagoslovljenog Gospodina licem u lice."

Da, bitka je sva o vjeri. Vidimo to ilustrirano u Marku 9 nakon što je Isus nahranio 4000 ljudi sa sedam kruhova i nekoliko ribica. Iza toga, ušao je u lađicu sa svojim učenicima i zaplovio na drugu stranu. 


"Učenici zaboraviše ponijeti kruha. Imali su samo jedan kruh sa sobom u lađici. Tada ih opomene riječima: 'Pazite! Čuvajte se farizejskog kvasca i kvasca Herodova!' A oni su međusobni govorili: 'Nemamo kruha.' Opazi to Isus te im reče: ? Zašto govorite da nemate kruha? Zar još ne razumijete i ne shvaćate?! Zar vam je srce otvrdnulo? Zar kod očiju ne vidite? Zar kod ušiju ne čujete? Zar se ne sjećate koliko košara punih ulomaka digoste kad razlomih pet kruhova na pet tisuća ljudi?' 'Dvanaest', odgovore mu. 'A kad sedam kruhova razlomih na četiri tisuće ljudi, koliko digoste košara punih ulomaka?' 'Sedam', odgovore mu. 'I još ne shvaćate?' reče im" (Mk 8,14-21).

srijeda, prosinca 02, 2015

ZAPAČAĆENE ZAGONETKE

U Marku 4,2 nam je rečeno: "(Isus) ih je učio mnoge stvari u usporedbama." Zamislite što se dogodilo s većinom onoga mnoštva kad su se vratili kući. Okružili su ih susjedi željni znati što je Isus rekao: "Kakvu je poruku iznio? Recite nam sve što ste naučili." Oni koji su ga čuli možda su bili u stanju ponoviti njegove usporedbe, ali njihove riječi bile su mrtve, beživotne, bez ikakva utjecaja ili snage koja bi mijenjala život.

Vjerujem da se ista stvar događa u Kristovoj crkvi danas. Riječ koja se čuje s mnogih propovjedaonica mrtvo je slovo, bez otkrivenja Duha Svetog ili sile da oslobodi od grijeha. Zatim, kad se ljudi vrate kući, mnogi od njih samo ponavljaju riječ koju su čuli, bez života Duha. Kakva razlika u odnosu na gladne učenike i druge koji su ostali Kristovi sljedbenici u tom prizoru. Ti ljudi predstavljaju svakoga tko gladuje za Riječi Božjom i tko će slijediti Isusa pod svaku cijenu. Oni obuhvaćaju "društvo kraljice od Sabe", sluge koji žele Kristovo otkrivenje koje mijenja život.

Kako Isus odgovara na njihovo traganje? On kaže: "Vama je saopćena tajna – kraljevstvo Božje, a svima ostalima prispijeva uopće u usporedbama" (Mk 4,11). Ukratko, Krist otkriva svoje tajne samo onima koji gladuju za istinom koja mijenja život. On kaže: "Ako želite odgovore na vaša teška pitanja, slijedite me. Provodite vrijeme sa mnom. Ja ću vam otkriti moju Riječ i pokazati istinu koju drugi ne vide." 


Dakle, tko su oni "ostali" (Mk 4,11)? Isus govori o mnoštvu onih koji nisu voljni čekati na njega. Oni neće ostaviti svoje udobnosti kako bi činili što je neophodno da bi vježbali svoje uho za njegov glas. Oni možda redovno dolaze u crkvu i traže Gospodina kako bi ispunio sve njihove ljudske potrebe, ali njih ne zanima kako bi upoznali njegov glas koji je iza njegove sposobnosti da se brine za njih. Njegova oslobađajuća istina njima ostaje zbunjujuća, niz zapečaćenih zagonetki.

utorak, prosinca 01, 2015

GLAD ZA ISTINOM

"(Kraljica od Sabe) … je došla s kraja zemlje da bi čula mudrost Salomonovu. A evo, ovdje je nešto više od Salomona" (Mt 12,42).

Svi mi danas moramo odgovoriti na jedno presudno pitanje: Ako je netko veći od Salomona u našoj sredini, bi li nas on ostavio zbunjene? Ako je njegova mudrost uvijek na raspolaganju, tražimo li je mi jednako gorljivo kao što je kraljica tražila Salomonovu mudrost?

Bog danas još uvijek govori svome narodu. I on govori jasno kao što je to činio u Starom zavjetu, apostolima ili ranoj Crkvi. Međutim, moramo shvatiti jednu stvar: Bog odabire govoriti jedino onima koji imaju uši da čuju. Dopustite mi to ilustrirati.

Marko 4,2 nam govori da je Krist "učio (mnoštva) mnoge stvari u usporedbama." Tada je ispričao usporedbu o sijaču, čovjeku koji je sijao sjeme u polju. Međutim, kad je završio tu priču, mnoštvo je bilo zbunjeno. Pitali su se: "Tko je sijač o kojem govori? I što sjeme predstavlja? Sav ovaj govor – o pticama, đavolima, trnovitoj zemlji, dobroj zemlji – o čemu je to?"

Isus im to nije objašnjavao. Umjesto toga, Pismo kaže: "I nadoda: 'Tko ima uši neka čuje'" (Mk 4,9). Samo su učenici i nekolicina drugih, uglavnom ostatak, željeli odgovore. I tako su nakon toga došli k Isusu i pitali za značenje ove usporedbe: "Kad ostade sam, upitaše ga pratioci zajedno s Dvanaestoricom za smisao usporedaba" (Mk 4,10). Tada si je Krist uzeo vrijeme da odgovori na svu njihovu zabrinutost (vidi Mk 4,14-20). 


Vidite li što se događa u ovom prizoru? Isus je mnoštvu dao otkrivenje istine, riječ izgovorenu izravno iz Božjih usta, ali ona ih je zbunila. Možda se pitate zašto Isus nije jasnije objasnio usporedbu. Zaključak nalazimo kasnije u istom poglavlju: "Bez usporedaba njima ništa nije govorio" (Mk 4,34). Vjerujem da je Isus rekao: "Ako želite razumjeti moju Riječ, morate tragati za mojim odgovorom. I morate doći kao kraljica od Sabe – gladni istine koja će vas osloboditi. Ja ću vam dati čitavo otkrivenje koje vam je potrebno. Ali morate doći k meni s uhom koje želi i spremno je čuti."