petak, listopada 30, 2015

"KAPITALISTIČKO" KRŠĆANSTVO

Amerika je svjedok "kapitalističkog kršćanstva". Cilj više nije duhovni rast, nego rast u brojkama, imovini, financijama. Isusova prosudba laodicejske crkve odnosi se na mnoge crkve danas: "Ne shvaćate što vam se dogodilo. Vaša je sljepoća uzrokovala da ste postali mlaki, a vi to čak ni ne vidite. Još uvijek mislite da ste vrući za mene" (vidi Otk 3,15-17).

U Efezu je grijeh crkve bio gubitak prisnosti s Isusom. U Tijatiri je to bio gubitak moći rasuđivanja te koketiranje s duhovnim bludom. A sad u Laodiceji vidimo najgori grijeh od svih: gubitak svake potrebe za Kristom.

Sve to završava u golotinji. Isus je optuživo Laodicejce da su goli: "… (ne sakrivaš) svoju sramotnu golotinju" (Otk 3,18). Grčka riječ za golotinju ovdje znači "lišen sredstava". Vidite, Bog čuva svoja sredstva za one koji stavljaju svoje pouzdanje u njega, koji se oslanjaju na njega u svojoj potrebi. Koja su njegova sredstva? To su prava duhovna blaga: njegova snaga, njegova čudotvorna sila, njegovo božansko vodstvo, očitovanje njegove nazočnosti.

Zamislite zajednicu koja udobno sjedi tijekom jednosatnog bogoštovlja. Ti kršćani čuju kratku propovijed o tome kako da se nose sa životnim stresom, a onda brzo odlaze kroz vrata. Oni ne osjećaju potrebu za slomljenošću ili krotkošću pred Isusom. Oni ne osjećaj potrebu da budu pobuđeni ili osvjedočeni oštrom porukom. Nema tu vapaja: "Gospodine, rastali me, slomi me. Samo ti možeš ispuniti moju glad."

Gdje je revnost koju su jednom imali? Ti vjernici jednom su željno dolazili u crkvu, pohlepno gutali Riječ Božju, stavljali svoje golo srce pred svjetlo Duha. Ali sad misle da su nadrasli sve to. I tako su sveli svoje kršćanstvo na nedjeljna jutra – na religiju mlakosti.

Isus je toliko ljubio ovoga laodicejskog pastora i njegovu zajednicu da im je rekao kako će u njima stvoriti potrebu za njegovim sredstvima: "Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,19). Njegova draga ruka dolazila je da ih ukori i ispravi i on je to učinio stvarajući u njima potrebu da prizovu njegovu silu i pomoć.

Krist nama danas govori iste riječi. On nam kaže upravo kao što je rekao Laodicejcima: "Sve to u vezi je s večeranjem sa mnom. To je u vezi s odgovaranjem na vrata kad pokucam. Ja vas sad pozivam da dođete i večerate. Imam sve što vam je potrebno. Vaše zajedništvo sa mnom daje vam što vam je potrebno kako biste nastavili u službi. Sve to mora doći iz onoga vremena kad smo zajedno."

četvrtak, listopada 29, 2015

LAŽNI PASTIRI

Problem s crkvom u Tijatiri bio je koketiranje sa zavodljivim, đavolskim službama. Zamislite pastorovu reakciju kad je pročitao ove riječi: "Anđelu crkve u Tijatiri napiši: Ovo govori Sin Božji, čije su oči kao ognjeni plamen" (Otk 2,18).

Pismo nastavlja s pohvalom: "Poznam tvoja djela, tvoju ljubav, tvoju vjeru, tvoju uslužnost, tvoju postojanost. Znam da su tvoja posljednja djela brojnija od prijašnjih" (Otk 2,19). Krist još jednom govori: "Znam tvoja djela. Tvoja ljubav, vjera, služba i postojanost sad su veći nego kad si započeo." Najbolje od svega je da im Gospodin govori: "Znam da me ljubiš." Ne kori ih za gubitak prisnosti s njim.

Ali onda čitamo ove oštre riječi: "Ali imam protiv tebe to što podnosiš Jezabelu, ženu koja sama sebe naziva proročicom i koja zavodi moje sluge učeći ih da bludno griješe i da jedu idolima žrtvovano meso" (Otk 2,20).

Tko je točno ovdje spomenuta Jezabela? Isus govori o lažnim pastirima. On kori pastora Tijatire što tolerira gramzljive sluge koji zavode njegov narod. Spominjanje Jezabele ovdje ukazuje na nešto više, ne samo na propovjednike koji su lakomi. Ti lažni pastiri zapravo smišljaju planove kako bi ostvarili i ispunili svoje požude. Jednostavno rečeno, ime Jezabela je obrazac za sve što je zlo i mrsko u očima Gospodnjim.

Kakvu smo zbunjujući sliku dobili! To su ljudi koji ljube Gospodina, odani muškarci i žene Božje. Ustrajni su, vjerni u davanju i ljube Isusa. Kako bi mogli ti vjernici biti privučeni lažnim prorocima? Kako bi ih ikada mogle zavesti pokvarene sluge koje Bog prezire?

Kroz sva evanđelja Isus upozorava na lažne pastire koji dolaze kako bi proždrli i prevarili mnoge. Međutim, šokiran sam nedostatkom moći rasuđivanja kod mnogih koji podnose njihova lažna evanđelja. Dogodilo li se to i vama? Hrani li se vaša duša na nekom televizijskom evanđelju koje je zapravo demonsko? Ispijate li poruku učitelja prosperiteta koja privlači vašu požudu i uzima posljednji novčić od starijih?

Isus opominje one koji su se vjerno digli protiv Jezabelinih propovjednika: "Ali ono koje imate držite čvrsto dok ne dođem" (Otk 2,25). On govori: "Spoznali ste pravu moć rasuđivanja. Nećete dopustiti da budete okretani svakim vjetrom i valom nauke. Dakle, za sada, nastavite tako. Ne dopustite da budete prevareni. To je sve što tražim. Dok ne dođem, neću na vas staviti drugoga bremena" (vidi Otk 2,24).

srijeda, listopada 28, 2015

GUBITAK KRISTOVE NAZOČNOSTI

Efeška crkva opisana u Otkrivenju 2 izgubila je u svojoj sredini Kristovu nazočnost. Vidim paralelu toga danas u svijetu. Neki od najtvrđih ljudi koje sam upoznao jesu ljudi koji su radili u odjelima socijalne skrbi ili sličnim uredima. To su bili iskreni, odani radnici, ali trpljenje koje su svakodnevno gledali bilo je previše bolno za njih. Ista stvar može se dogoditi kršćanima. I pastori i laici vide toliko boli i grijeha u ljudima kojima služe da mogu otvrdnuti. To je upravo ono što je Isus govorio pastoru u Efezu: "Jednom si s drugima bio silno nježan. Imao si veliku ljubav za ljude i slušao ih. Ali sad si oglušio. Sjediš s njima, ali otvrdnuo si na njihove vapaje. Služiš monotono, bez vatre. Nemam izbora nego ukloniti moju nazočnost od tebe."

Duhovno gladni ljudi neće ostati gdje Isusova nazočnost nije vidljiva. Oni očajnički žele upoznati njegovu blizinu i kad je ne dožive, odlaze drugdje da je nađu. Primam mnoga pisma s istom tužbom: "Ne mogu naći crkvu koja je živa od Gospodnje nazočnosti."

Bio sam svjedok tragičnog otpada mnogih kršćana koji su tako osjećali. Nikada nisu našli crkvu i završili su sjedeći kod kuće i gledajući propovjednike na televiziji. Nikada nisu primili nikakvu čvrstu hranu u svojoj duhovnoj dijeti i s vremenom se u njih uvukla hladnoća. Ubrzo su potpuno odbacili crkvu. Zanemaruju sastanak braće, na što upozorava poslanica Hebrejima (Heb 10,25), i postaju potpuno ravnodušni na Krista i njegovu nazočnost.

Kažem vam, Bog neće slušati nikakvu ispriku od takvih ljudi. Ako nastavite svoje osobno zajedništvo s Isusom, on može biti vaše sve u svemu. Bez obzira u kakvom je stanju vaša crkva, vi morate revno davati Bogu dragocjeno vrijeme. Morate duboko piti iz njegove nazočnosti ako želite da vam njegova Riječ bude živa.

U svjetlu Otkrivenja 1-3 svaki vjernik mora se pitati: "Jesu li mi moja dobra djela – moje proučavanje Biblije i moja služba – oteli vrijeme s Isusom? Gladujem li još za njim kao jednom ranije? Ili sam nešto izgubio?"

utorak, listopada 27, 2015

NAŠA SADAŠNJA TRPLJENJA

Možda upravo sada prolazite kroz mučnu kušnju. Međutim, znate da razlog iza toga nije što se Bog bavi s grijehom u vašem životu. I tako se pitate zašto Gospodin dopušta da podnosite takvu strašnu bol.

Može biti da je peć vaše nevolje kako bi vas to uvelo u otkrivenje koje će vam promijeniti život. To je upravo ono što se dogodilo Jobu. Usred svoga trpljenja Job je imao nevjerojatno otkrivenje: usprkos svojoj čistoj spoznaji o Bogu, zapravo nije poznavao Gospodina. Priznao je: "Po čuvenju tek poznavah te dosad, ali sada te oči moje vidješe. Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu" (Job 42,5-6)

U vrijeme kad je Job prolazio kroz ovu kušnju, bilo mu je barem sedamdeset godina i čitav svoj život znao je za Boga. U jednoj točki podigao je oltar Gospodinu gdje je proveo mnoge smjerne sate slaveći i štujući Boga. Godinama ga je Bog učio o svojim putovima i tajnama. Job je bio učen o Gospodnjim utjehama, njegovoj svetosti, karakteru, naravi, gnjevu i o veličanstvenosti Božje sile i mudrosti.

Međutim, kad je ova nesavladiva kriza došla na njega, nije uopće bio u stanju vidjeti Gospodina. Umjesto toga, Bog mu nije bio ništa više od nejasnoga teološkog pojma. Gospodin koji je bio veliki dio njegova svakidašnjeg života sad kao da je bio odsutan iz svega kroz što je Job prolazio. Iznenada je Bog bio samo poput niza propovijedi, mrtva riječ, znanje bez ikakve sile ili života iza sebe.

Vjerujem da je to ono što je Gospodin sve vrijeme htio donijeti na površinu u Jobovu životu. Vidite, naš dobar Otac želi da ga njegova djeca poznaju dublje nego što možemo kroz bogoštovlja, proučavanje Biblije ili molitvene sastanke. On želi da ga poznajemo prisno, u svakom vidu našega života, a to uključuje i tijekom naših najdubljih kušnji i trpljenja. Naš Gospodin čezne kako bi bio više nego samo Bog neke teologije mrtvog slova; on želi da ga poznamo kao Oca koji je sveznajući, uvijek blizu nas, koji sve drži u potpunoj kontroli, na samom dlanu svoje ruke. Naša sadašnja trpljenja proizvode jednu od dvije stvari u nama: ili otvrdnuće srca i duh nevjere, ili slavnu viziju Božje kontrole nad svime što se odnosi na nas.

ponedjeljak, listopada 26, 2015

ZAŠTO SLIJEDIMO ISUSA?

Za mene Ivan 6 sadrži jedan od najtežih odlomaka u čitavom Pismu, jer govori o sljedbenicima koji na kraju odbacuju Krista i odlaze. To je prizor u kojem ljudi doslovce gomilice napuštaju Isusa (vidi Iv 6,66).

Isus je upravo čudnovato nahranio mnoštvo od nekoliko tisuća. Ljudi su bili zadivljeni i ushićeni nad onim što je učinio, spremni slijediti ovoga Mesiju koji tvori čuda. Ali kad ih je izazvao u vezi s onim što im je stvarno potrebno, mnogi su podsmjehujući se otišli.

Ispod tog odlomka nalazi se pitanje za svakoga tko hoće slijediti Krista: "Tko je odgovoran za tvoj život, ti ili Isus?" Dopuštamo li mi Bogu da ima potpuno vodstvo našega života? Ili sami pokušavamo odrediti što Bog od nas želi?

Svaki kršćanin suočava se s tim pitanjem rano u svom hodu s Gospodinom. Od samog početka u nama se vodi bitka, sukob dvije neprijateljske kulture. Prvo, postoji vanjska kultura svijeta, koja neprekidno potiče: "Kakvu možeš imati korist od toga?" Zatim je tu i kultura Božjeg kraljevstva koja pita: "Kako možeš služiti Gospodinu i svome bližnjemu?"

Isus je propovijedao da je kraljevstvo Božje već na djelu u svijetu: "Blizu je kraljevstvo Božje" (Mk 1,15). Drugim riječima: "Kraljevstvo Božje nazočno je među vama." Onoga dana, većina Kristovih slušaoca bila je svjetovnog razmišljanja. Njih je uglavnom gonilo ono čime su mogli steći neku korist za sebe. Kad se pojavio Isus nudeći blagoslove, nagrnuli su k njemu govoreći: "Sigurno, slijedit ću te ako ćeš mi se za sve pobrinuti. Da, apsolutno ću biti tvoj učenik ako iscijeliš moje bolesne članove obitelji i odgovoriš na moje molitve."

Ali što se događa s našim predanjem vjere ako se te stvari ne ostvare za nas? Koliko smo predani Isusu kad shvatimo da on nije samo naš "pomoćnik" u životu? U ovom prizoru isti ljudi koji su bili brzi slijedi Krista, bili su jednako brzi odbaciti ga. Otišli su razočarani, digavši ruke od njega.

Isus je znao da će se te dogoditi. Zbog toga ih je na kraju, kad je izvršio veliko čudo za ono mnoštvo, suočio s: "Kažem vam istinu, vi želite biti sa mnom jer sam vas nahranio, ne zato što ste razumjeli nadnaravne znake" (vidi Iv 6,26). Je li jednako istina za nas danas? Slijedimo li Isusa uglavnom zbog njegovih blagoslova ili zato što je on Gospodin?

subota, listopada 24, 2015

SNAŽNA VJERA ZA NEUGODNA VREMENA by Claude Houde

Biblija jasno pokazuje sliku, beskrajno nježnu i osobnu, podsjećajući nas da Bog uvijek "čuje naš plač" (Ps 6,9). Neki prijevodi s hebrejskog teksta nude: "On broji, ili primit će, ili zna svaku pojedinu našu suzu."

Ovaj oltar vjere, koji smo pozvani sagraditi dok vjetrovi nesigurnosti, ljutnje, straha, tjeskobe i sumnje riču svojim prijetnjama na nas sa svih strana, ponekad je jedan od oltara koji je najteže sagraditi. To može biti samohrana mama koja danas gleda u svoga zastrašujućeg, udaljenog i ljutitog sina, dok se čini da je još jučer bio tako drag i dobar. Leži noću na svom krevetu pitajući se: "Tko je ovo čudovište, tako drsko i zlo, noseći odjeću mog sina? Zašto? Kako mogu podići sina bez oca u domu?"

To ste i vi i to sam i ja, pogođeni bolešću, slušajući kako liječnik izgovara strašne riječi o raku koje se pretvaraju u strah i paniku. To je i neudana ili neoženjena osoba, okružena svojim udanim ili oženjenim prijateljima i njihovom djecom, tonući u usamljenost i pitajući se: "Kada, Gospodine? Zašto?" To je i poslovan čovjek sad suočen s bankrotom, koji je godinama davao sve što je imao, svoje najbolje, svoje sve. Osjeća se izgubljen, beskoristan, nemoćan i potpuni promašaj.

Ta vjera koja hoda dolinom sjena smrtnih gura naprijed i gazi putovima kojima se "turisti kod križa" ne usuđuju hodati. Ne, na samom tom mjestu naći ćete prave vjernike. Gorljiv pastor koji umire s tisuću smrti dok gleda kako njegova crkva tone u ružan razdor. Žena ili muškarac vjere, odbačen ili prevaren, povrijeđen razvodom koji se neće obnoviti. Fraktura duše tako je silovita da doista osjeća kako će hramati do kraja života.

Postoji vjera koja se može i hoće ponovno sagraditi, obnoviti i čak uskrsnuti. Abraham je izgubio svoj oltar (vidi Post 12). U zemlji je bila glad i riječi Pisma podižu istinski, a ipak bolan veo, koji je pokrivao što mu se doista dogodilo.

Dragi čitaoče, Biblija je neumoljivo zrcalo istine i njezina svrha i vizija je da spasi tvoj život (vidi Jak 1,23-25).

__________

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, listopada 23, 2015

NJEGOVE RIJEČI PROIZVODE ŽIVOT

"'Ovo je kruh koji je sišao s neba. On nije onakav kakav jedoše vaši očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će zauvijek.' To Isus reče javno dok je poučavao u sinagogi … Mnogi od njegovih učenika, kad to čuše, rekoše: 'Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?' Isus saznade sam od sebe da učenici njegovo na to mrmljaju, te im reče: 'Zar vas ovo sablažnjava?'" (Iv 6,58-61).

Morate znati da je Krist ovdje govorio vjernicima. Koja je to bila tvrda riječ na koju su reagirali? Bilo je to: "Morate jesti moje tijelo i piti moju krv ili nemate života u sebi. Moje tijelo je hrana i moja krv je piće. Vječni život dolazi jedino kroz njih ."

Isus je vidio da su ljudi bili šokirani njegovim riječima. Zbog toga ih je u biti pitao: "Jesam li vas sablaznio? Je li vam zasmetalo što vam govorim istinu?" Zatim je izjavio: "Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život" (Iv 6,63). Dao je jasno na znanje: "Život donosi upravo ono što vas sablažnjava." Kako su njegovi sljedbenici odgovorili? "Tada se mnogi njegovi učenici povukoše i nisu više išli s njim" (Iv 6,66).

Što ovdje Isus govori o svom evanđelju? Jednostavno rečeno, on izjavljuje da je poruka o njegovoj krvi i njegovu križu sablažnjiva. Iako je to jedino evanđelje koje vodi u vječni život, neki ga neće prihvatiti. "Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju" (Iv 6,64).

Danas se u mnogim crkvama potvrđuju Isusove riječi. Nevjerojatno, ali neke su zajednice iz svojih bogoštovlja uklonile sve što se odnosi na Kristovu krv. Pastori je ne spominju u svojim propovijedima i himne o njoj uklonjene su iz crkve. Sve to smatra se previše sablažnjivim. Ali Isus upozorava: "Nije važno kako vam se sablažnjivim čine moje riječi. Ne možete ih promijeniti. Moje riječi proizvode život i morate ih pojesti i popiti kao što biste pojeli i popili hranu i piće, da bi one postale sama vlakna vašega bića. Zbog toga ne smijete ublažavati što sam rekao. Ako uklonite krv i križ iz vašega propovijedanja, odrezujete ljude od njihove jedine nade u vječni život.

četvrtak, listopada 22, 2015

U SRCU ISUSOVE PORUKE

Pokajanje je bilo u srcu same prve propovijedi nakon Kristova uskrsnuća. Petar je rekao okupljenom mnoštvu na Pentekost: "Isusa Nazarećanina … vi ste bezbozničkom rukom razapeli i ubili" (Dj 2,22-23).

Kad su ljudi to čuli, pali su pod snažno osvjedočenje. Propovijedana Riječ probola je njihova srca, jer je Duh Sveti došao u svoj svojoj sili. A prema Isusu, to je točno ono što je djelo Duha. Rekao je kako Duh Sveti dolazi da "ukori svijet zbog grijeha, i zbog pravednosti, i zbog suda" (Iv 16,8).

Mnoštvo je bilo tako dotaknuto da se nisu mogli pomaći. Iznenada se pred njima našlo pitanje života i smrti. I tako su zavapili Petru pitajući ga što trebaju učiniti. Odgovorio im je: "Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha … Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja" (Dj 2,38.40).

Ovaj odlomak ilustrira pokajanje u srcu Isusove poruke. Ako u poruci nema osvjedočenja – nema istine o grijehu i krivnji, nema probodenog srca – onda Duh Sveti jednostavno nije u njoj. U takvom propovijedanju on jednostavno nije nazočan.

Petra na Pentekost nije zanimalo hoće li uvrijediti ono mnoštvo. Njegova je jedina namjera bila da im pokaže istinu, a kad Duh Sveti otkriva istinu, ona osvjedočuje. Ona ulazi duboko i prekopa svako područje srca.

Žalosno, ali to se danas u mnogim crkvama ne događa. Naša služba prima pismo za pismom koje odzvanja istim refrenom: "Imam susjeda kojem mjesecima svjedočim. Odveo sam ga u crkvu, nadajući se da će čuti riječ o svom stanju i svojoj potrebi za Gospodinom. Ali moj pastor nikada ne kaže ni riječi o grijehu. Tu nikada nema nijedne riječi koja bi donijela osvjedočenje, koja bi istaknula potrebu za Isusovom očišćavajućom i oslobađajućom silom. Tako moj susjed odlazi odande još ležerniji u svom grijehu."

Kakva tragedija! Kako mora žalostiti Boga da je više ljudi potvrđeno u svojim grijesima u crkvama nego izvan njih. Prema Isusu, nitko ne može biti oslobođen od grijeha – nitko se nikada ne suočava s istinom – bez osvjedočavajuće nazočnosti i sile Duha Svetog.

srijeda, listopada 21, 2015

MJESTO POKAJANJA

Isus izjavljuje: "Moja crkva je mjesto otvorenog pokajanja, bez stida." Uistinu, apostol Pavao potvrđuje: "Blizu je tebi riječ: u tvojim ustima i u tvom srcu, to je riječ vjere koju mi propovijedamo. Ako ustima svojim priznaješ Isusa Gospodina i srcem svojim vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Vjera srca postiže pravednost, a priznanje usta spasenje, jer Pismo veli: 'Tko god vjeruje u nj, neće se postidjeti'" (Rim 10,8-11).

Jednostavno rečeno, do spasenja smo dovedeni kroz naše otvoreno priznanje pokajanja. Isus izjavljuje: "Nisam došao pozvati pravednike, nego grješnike na pokajanje" (Mt 9,13). I kaže, pokajanje je kako smo iscijeljeni i obnovljeni: "Ne treba liječnika zdravima nego bolesnima. Nisam došao pozvati pravednike, nego grješnike na pokajanje" (Lk 5,31-32).

Ljubljeni, to je dobra vijest! Isus nam govori: "U mojoj crkvi svatko je iscijeljen kroz pokajanje. Bez obzira tko ste – fizički slomljeni, mentalno ili duhovno bolesti. Svatko mora doći k meni na isti način. I svi nalaze iscjeljenje kroz pokajanje."

Dakle, što je središnja poruka Kristova evanđelja? On to jasno daje znati u Mateju, Marku, Luki i Ivanu. U ta četiri evanđelja on nam govori: "Tu je što ja propovijedam u mojoj crkvi. Ovo je moja poruka svim grešnicima."

Prije svega, "dođe Isus … propovijedajući evanđelje o kraljevstvu Božjem i govoreći: 'Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje! Pokajte se i vjerujte evanđelju'" (Mk 1,14-15). Što je bila Isusova prva poruka. On je propovijedao pokajanje.

Nekim kršćanima ovo možda zvuči poput tvrda jezika. Možda će reagirati: "Dobro, ali koliko snažno je Isus propovijedao pokajanje?" Luka odgovara da je Isus rekao svojim slušačima: "Ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti" (Lk 13,5).

Možda ćete misliti da Kristovo evanđelje pokajanja zvuči depresivno. Ali Pavao kaže drukčije. Raskajano srce donosi pravi život: "Žalost po Bogu rađa pokajanjem na spasenje, a to nije za žaljenje" (2 Kor 7,10).

utorak, listopada 20, 2015

PRAVO EVANĐELJE

Što je pravo evanđelje Isusa Krista?

Gospodin je rekao Petru: "Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi" (Mt 16,24).

Jasno je, pripadanje Isusovoj crkvi znači više od jednostavnog vjerovanja u njega. Mnogi kršćani danas uglavnom samo "bacaju glas za Isusa". Njihov stav je: "Glasao sam za Krista. To me čini članom njegove stranke." Ali jednom kad bace svoj glas, odlaze i zaboravljaju sve o njegovu gospodstvu nad njihovim životima. 


Isus kaže da pripadati njegovoj Crkvi znači obvezati se slijediti ga. A to uključuje život samoodricanja i uzimanja križa. "Tko ne uzme križ svoj i ne ide za mnom, nije me dostajan" (Mt 10,38).

Naš Gospodin daje jasno na znanje: "Ako ste u mojoj crkvi, onda budite pripravni trpjeti i biti progonjeni za svoju vjeru u mene. Budite pripravni odreći se svake slave, prihvaćanja i svjetovnog traženja zadovoljstva."

Činjenica je da Kristova crkva nikada nije bila priznata ili prihvaćena od svijeta i nikada neće biti. Ako živite za Isusa, nećete se morati odvajati od društva, ono će to samo učiniti za vas. Sve što morate učiniti je da živite za Isusa i otkrit ćete da ste sramoćeni, odbacivani, nazivani zlim: "… ljudi će vas zamrziti i … izopćivati, vrijeđati te odbaciti vaše ime kao zločinačko zbog Sina Čovječjega" (vidi Lk 6,22). Međutim, Isus dodaje da je to put koji vodi do pravog ispunjenja. "Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga" (Mt 16,25). Drugim riječima: "Jedini način da nađete značenje u životu je da sve svoje prodate za mene. Tada ćete naći pravu radost, mir i zadovoljstvo." Krist nam govori: "Moja Crkva je bez mrlje i bore. Dakle, kad dođete k meni, morate biti voljni odložiti sve grijehe. Sve morate predati meni, potpuno umrijeti sebi, svakoj bezbožnoj ambiciji i svom egu. Po vjeri ćete biti zakopani sa mnom. Ali ja ću vas uskrsnuti u novi život."

ponedjeljak, listopada 19, 2015

VOĐEN DOBRIM PASTIROM by Gary Wilkerson

"Najamnik, koji nije pastir i komu ne pripadaju ovce, kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, te ih vuk grabi i razgoni … Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce" (Iv 10,12.14-15).

Ali moramo znati da je čak i najposvećeniji pastor najamnik. On je netko u koga dobri pastir ima povjerenja, isproban radnik najmljen da se brine za ovce. Ali ponekad se ni povjerljiv sluga ne može nositi s očajnim, gladnim vukom (osim ako taj sluga nije nadnaravno osnažen kao David).

Poanta je ovdje da će čak i najbolji pastor ponekad iznevjeriti. Na kraju krajeva, i on je samo čovjek. I on vas ne poznaje kao što vas poznaje dobri pastir. Nemojte me pogrešno razumjeti, većina od nas treba sveti savjet vjernog pastora. Povremeno nam je čak potrebna mudrost profesionalnog savjetnika. Pismo nam govori da je mudrost u mnoštvu savjetnika, uključujući naše pobožne kršćanske prijatelje. Razlika s Isusom je da je on uvijek tu za nas: "Ja sam pastir dobri. Pastir dobri daje život svoj za ovce" (Iv 10,11). On vas nikada ne iznevjeri, nikada ne napušta, i uvijek na pameti ima najbolje za vas.

Svima nam je poznat prizor u evanđeljima kad je Isus u hramu isprevrtao stolove mjenjačima novca. To je doslovno djelo, ali i simbolično. Isus je isprevrtao slabiji vjerski sustav, izjavljujući zapravo: "Od vas se vođa očekuje da budete pastiri ljudima, ali vi im radije prodajete žrtve nego da činite prave žrtve Ocu. Prevrćem vaš sustav. Ja sam dobri pastir koji daje svoj život za ovce. Ja ih vjerno vodim na dobru pašu koja će ih blagosloviti i sačuvati njihove živote." Ako želite pravo vodstvo u životu, upoznajte glas svoga Pastira. On će vam možda doći glasno ili ne, ali on uvijek dolazi kroz njegovu pisanu Riječ. Trebate li vodstvo u svom životu? On ima dvije riječi za vas: "Slijedi me!" Držite oči na Isusu. Usredotočite se na ono što kaže njegova Riječ i budite poslušni. U njega se možete pouzdati da će vas odvesti u obećanje njegova bogatog i zadovoljavajućeg života!

subota, listopada 17, 2015

UKRADENE GODINE by Nicky Cruz

Kad je moj otac napustio ovaj svijet, otišao je pjevajući i slaveći Isusa. Pod kraj svoga života odrekao se vračarstva i sotone i prihvatio Isusa kao svoga Gospodina i Spasitelja. Moja ga je majka dovela Gospodinu prije smrti i sad su njih dvoje zajedno u nebu, plešući zlatnim ulicama, uživajući u slavi Božjoj i u svome novom vječnom domu kod Boga. Kad zatvorim oči, gotovo ih mogu čuti kako glasno viču štujući svoga novog Kralja. Njihova Spasitelja. Njihova slavnog Otkupitelja!

Kako bih volio da je moj otac mogao uživati u takvom životu na zemlji! Dao bih sve da sam ga mogao vidjeti kako jednako žarko štuje Boga na zemlji kao što je služio sotoni. Bio bi tako učinkovit svjedok, tako snažan evanđelist, tako velik i silan propovjednik Riječi Božje.

Sve što je on radio, radio je sa strašću. Njegova vjera bila bi silno stvarna, jaka i neugasiva. Činio bi velika čuda. Potpuno bi se uzdao u Boga, ispijajući njegovu Riječ, sljedeći ga kamo god bi ga vodio! Njegovo bi srce gorjelo za zadobivanje duša! Jer takav je on bio čovjek.
Umjesto da je drhtao pred đavlom, mogao je provesti život nanoseći mu štetu, poražavajući ga i zadajući mu udarce. Mogao je imati silan utjecaj na svijet. Samo da je moj otac mogao naći Isusa kad je bio mlad!

Ne dopustite da vam sotona ukrade život i srce kao što ga je ukrao mom ocu. Ne dopustite da vas obmanjuje svojim lažima. Ne dopustite da vas primami svojom privlačnošću ili skrene s puta praznim obećanjima. Stavite svoju vjeru u Isusa. Dajte svoj život Onomu tko vas želi podići, a ne oboriti. Onomu koji vas ljubi i brine se za vas. Onomu koji donosi pravu silu i snagu, ne sitne salonske trikove. 

Ne dopustite da vas sotona opljačka kao što je opljačkao mog oca. Ne dopustite da vas zaslijepi na istinu Božje dobrote. Stavite svoje pouzdanje u izvanrednog Boga!
"Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju" (Iv 10,10).
__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, listopada 16, 2015

GUBITAK NJEGOVE NAZOČNOSTI

U 3. poglavlju Otkrivenja, Krist ukratko iznosi svoju poruku svim sedmorim pastorima i crkvama Otkrivenja. Njegove riječi govore: "Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,19-20). Kršćani prečesto ne otvaraju vrata svoga srca Isusu. Kad kuca, nisu čak ni kod kuće. Umjesto toga, na vratima je poruka koji govori: "Dragi Gospodine, nisam kod kuće, služim u bolnici, a kasnije u zatvoru. Vidimo se u crkvi."

Mnoge crkve danas čine mnoge dobre, humanitarne stvari u Kristovo ime. Imaju programe za gotovo svaku ljudsku potrebu, a članovi žive čistim, ispravnim životom, pažljivo izbjegavajući grijeh. Ali nešto se u vezi s njima promijenilo. Jednom su ti vjernici bili odani svome zajedništvu s Isusom. Ne bi prošao nijedan dan a da ne bi provodili vrijeme nasamo s njim. Ali sad su stvari drukčije. Sve što mu daju brz je pozdrav na njihovu putu na neki posao. Kako je to ozbiljno Isusu?

Isus nas upozorava: "U mojoj se crkvi nešto izgubilo. Moja strahovita nazočnost. Morate se vratiti u tajnu klijet, vratiti da večerate sa mnom. Inače, uklonit ću svoju nazočnost od vas. Sva vaša dobra djela – propovijedanje, evangeliziranje i davanje – moraju proisteći iz našega zajedničkog vremena. To mora doći s moga stola."

Crkva u Efezu (Otk 2,1-11) izgubila je nešto što je jednom imala – očitovanje Kristove nazočnosti u svojoj sredini. Počeli su uzimati Isusovu nazočnost zdravo za gotovo i to je utjecalo na njihovu službu. Jednom su se ljubili i brinuli se jedan za drugoga, ali sad su isto tako uzimali jedan drugoga zdravo za gotovo. A to je imalo poguban učinak na njihov trud da čine dobra djela. Bili su tako zaposleni služeći ljudima da su se usredotočili na svoja djela, a ne Kristovu ljubav.

Sad ih je Isus upozorio: "Ako ne izvršite promjene – ako se ne vratite k svojoj gladi za mene – uklonit ću vaše svjedočanstvo. Više nećete imati nikakav autoritet kad činite svoja dobra djela. Sve će to biti ni za što."

četvrtak, listopada 15, 2015

PISMO ZA PASTORA

Krist je vidio stvari u svojoj crkvi na koje je trebalo obratiti pozornost. Uputio je Ivana da zapiše njegove riječi i pošalje ih sedmorim "anđelima" crkava. To se odnosi na njegove pastore, nazivajući ih zvijezdama u njegovoj ruci (vidi Otk 1,16). On kaže Ivanu: "Ljubim te sluge. Pozvao sam ih i pomazao i sad im iznesi moje riječi za njih."

S obzirom da sam i sam pastor, moram se pitati kako bi to bilo otvoriti takvo pismo od Ivana? "Pastoru crkve u New Yorku: Ovako govori Gospodin u vezi s tvojom zajednicom." Sad zamislite kako se osjećalo onih sedmero pastora.

Primjerice, uzmite pastora u Efezu (vidi Otk 2,1-11). Dok čita Ivanovo pismo, vidi kako se Krist raduje nad svojom crkvom. Gospodin pohvaljuje Efežane za njihov rad i trud, postojanost i moć rasuđivanja. Mrzili su zlo i pristajali uz Kristovu stvar. Kroz godine, nikada nisu prestali činiti dobra djela. Ovaj se pastor divi onome što čita i misli: "O, Gospodin je zadovoljan s nama! Ovo je pismo pohvale."

Ali dok čita dalje, dolazi do ovih oštrih riječi: "Ali imam protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4). Isus upozorava pastora: "Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet počni činiti prva djela! Inače, ako se ne obratiš, doći ću k tebi i ukloniti tvoj svijećnjak" (Otk 2,5).

Vjerojatno je efeški pastor bio prestravljen. Misli: "Obratiti se? Ili će ukloniti naše svjedočanstvo? Kako bi to moglo biti? Mi smo vjernici saveza. Opravdani smo po vjeri. Činimo dobra djela i brižni smo. Sad bismo se trebali vratiti i biti kao što smo bili na početku? Što to znači? Kako bi to mogao govoriti Isus? Kako bih mogao uopće takvo pismo pročitati svojoj zajednici?"

Znajte, ove riječi upućene su pobožnoj zajednici. Dakle, ovo je morala biti duboko ozbiljna stvar u očima Gospodnjim. Inače, zašto bi tako ispitivački govorio takvom blistavom primjeru crkve? On govori pastoru: "Tvoja ljubav za mene nije što je jednom bila. Zanemario si zajedništvo sa mnom. Obrati se!"

Isus daje jasno na znanje da sve to ima veze s njegovom nazočnošću. Da, Efežani su se marljivo trudili čineći dobra djela, ali više nisu bili prisni s Gospodinom.

srijeda, listopada 14, 2015

KRIST LJUBI SVOJU CRKVU

Krist ljubi svoju Crkvu. Dao je svoj život za nju i rekao nam da je vrata pakla neće nadvladati (vidi Mt 16,18). Isus sam je kamen temeljac te Crkve i Pismo nam kaže da u njoj prebiva njegova slava i mudrost. Na Pentekost je poslao svoga Svetog Duha da uspostavi Crkvu i obdario ju je pomazanim slugama – pastorima, učiteljima, apostolima, prorocima i evanđelistima – s namjerom da je grade (vidi 4,11-12).

Jasno je da Gospodin želi blagosloviti svoju Crkvu, zašto, dakle, Otkrivenje predstavlja takvu strašnu sliku Krista kad se pojavljuje svome narodu? Ivan piše da Isus dolazi u Crkvu s ognjenim očima i glasom poput groma:

"Opazih … među svijećnjacima nekoga slična Sinu Čovječjemu … Njegova glava s kosom bijaše bijela poput bijele vune, poput snijega, njegove su oči bile kao ognjeni plamen; njegove su noge sličile mjedi kad se užari u peći; njegov glas kao šum velikih voda. U svojoj je desnici držao sedam zvijezda, iz njegovih je usta izlazio oštri dvosjekli mač" (Otk 1,13-16).

Otkrivenje je zbroj Riječi Božje. Ono opisuje kraj svega i tu je prva slika Krista koju vidimo u toj knjizi. Zašto se Isus ovdje pojavljuje tako strahovit? I zašto tako oštro govori svojoj Crkvi? Ivan piše da su Kristove riječi oštre poput dvosjekla mača, prodirući do moždine. Ne zaboravite, bio je to onaj apostol koji je naslonio glavu na Isusove grudi. A sad se našao ničice na podu: "Kad ga opazih, padoh kao mrtav k njegovim nogama" (Otk 1,17).


Sam Gospodin objašnjava svoju strahovitu pojavu: "Sve će crkve znati da sam ja onaj koji ispituje bubrege i srca. I svakomu ću od vas platiti prema vašim djelima" (Otk 2,23). Činjenica je, Krist ljubi svoju Crkvu. I to je upravo onaj razlog zašto dolazi da je istraži. On dolazi da ispravi svoj narod u ljubavi, da ga očisti.

utorak, listopada 13, 2015

RAZVIJANJE APSOLUTNOG POUZDANJA

Kad smo usred kušnje, moramo skinuti oči s naših nevolja. U takva vremena trebamo se ohrabriti, govoreći: "Moj Bog može učiniti sve – i nije me zaboravio. On drži svoje oči na meni i sada dok prolazim kroz ovu strašnu kušnju. I znam, bez obzira kako stvari izgledaju loše, on sve ima pod kontrolom. Nitko i nikakva sila ne može promijeniti plan koji on ima za mene."

Možda ste upravo sada obeshrabreni pitajući se: "Ne mogu vidjeti nikakav izlaz iz mojih nevolja. Hoću li ikada izaći iz svoje vruće kušnje? Hoće li moje trpljenje trajati dok Isus ne dođe? Gospodine, hoću li ikada biti u stanju ponovno se radovati?"

Evo Božjeg odgovora vama: "Za Jobovu ste strpljivost čuli, a vidjeli ste ishod njegovim nevoljama koji mu je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun samilosti i milosrđa" (Jak 5,11). "Jahve vrati Joba u prijašnje stanje, jer se založio za svoje prijatelje, pa mu još udvostruči ono što je posjedovao" (Job 42,10).

Možda nećete udvostručiti što ste izgubili, kao Job. Ali imat ćete nešto daleko veće. Imat ćete pravu spoznaju srca da je Bog u kontroli vašega života. Njegova ljubav za vas neće više biti samo teološka zamisao. Umjesto toga, duboko ćete upoznati njegovo izbavljenje na osobni način. I nikada se više nećete bojati nikakva protivnika ili poteškoće. Zašto? Jer ćete proći kroz svoju nevolju kao izvrstan pobjednik, sjedeći s Kristom Isusom na nebu.

Upravo sada možda, kao Job u početku svoje kušnje, poznajete Boga samo kroz slušanje o njemu, kroz propovijedi i proučavanje Biblije. To je dobro, jer nam Pismo govori da točno odande dolazi naša vjera: kroz slušanje Riječi Božje. Međutim, sad Bog želi da ga i vidite. On želi da razvijete apsolutno pouzdanje da ima smišljen božanski plan za vaš život. I njegov vječni naum ne može spriječiti nikakav demon u paklu niti ikakvo čudovište koje se pojavi na vašem putu.

Tada ćete, usred svoje najveće kušnje, biti u stanju svjedočiti o Božjoj dobroti, kao Job. I citirat ćete s povjerenjem ovu veliku izjavu vjere: "Da me i ubije, ipak ću se uzdati u nj" (Job 13,15).

ponedjeljak, listopada 12, 2015

NEOKALJAN U OČIMA BOŽJIM by Gary Wilkerson

Neki kršćani traže vodstvo za najmanje dnevne odluke. Ako biste htjeli znati je li da kupite novu pastu za zube, Bog bi vam rekao: "Samo vodi brigu da opereš zube svaki dan." Postoje određene stvari za koje nam ne treba njegovo izričito vodstvo, jer već znamo da ih moramo činiti onim što čitamo u njegovoj Riječi.

Nedavno sam bio u Turskoj blizu iračke granice, moleći kako bi World Challenge mogao pomoći u izbjegličkoj krizi. Ljudi su pobjegli od žestokog progonstva ISIS-a, preplavivši ono područje, ali UN nije nazočan da bi osigurao ikakav red. Potreba je ogromna dok očajni ljudi pristižu ni s čim osim s odjećom na sebi. Razgovarao sam s jednim dječakom koji je vidio kako mu je nagazna mina, koju je postavio ISIS, raznijela roditelje. Nisam mogao ni zamisliti traumu kroz koju je ovo dijete prošlo.

Na letu kući molio sam: "Gospodine, bi li ti htio da World Challenge ondje pomogne?" Odmah sam osjetio sveto osvjedočenje koje mi govori: "Zašto moliš u vezi s tim? Znaš da je potrebno pomoći!" Shvatio sam: "Dakako da bi World Challenge trebao biti ondje. Mi imamo nadu evanđelja i molit ćemo za Božja sredstva kako bismo pomogli. To je uvijek bio DNA ove službe. Hraniti gladne? Donijeti utjehu onima koji trpe? Učiniti siročadi život drukčijim? Zašto trebam moliti? Hajdemo!"

"Jer bijah gladan, i dadoste mi jesti; bijah žedan, i napojiste me; bijah putnik, i primiste me; bijah gol, i obukoste me; bijah bolestan, i pohodiste me; bijah u tamnici, i dođoste k meni" (Mt 25,35-36).

Nemojte pogrešno razumjeti, ja vjerujem u molitvu za vodstvo. Ali kako smo mi ovce Božje i poznajemo njegov glas, postoje određene stvari koje znamo činiti. Jedna od njih je ova: "Čisto i neokaljano bogoslužje pred Bogom i Ocem sastoji se u tomu: pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji i čuvati samoga sebe čistim od ovog svijeta" (Jak 1,27).

subota, listopada 10, 2015

DAN KAD SE ISUS RAZBJESNIO by Jim Cymbala

Volim u mislima onu sliku Isusa dobrog pastira kako stavlja janje na svoja ramena i nosi ga u sigurnost. Volim priču kako Krist hrani gladno mnoštvo s kruhom i ribom. Divim se prizoru kad on na uskrsno jutro živ izlazi iz groba!

Ali postoji jedna slika Isusa koja, iskreno rečeno, kao da nije prikladna. Čak se pitam zašto je Bog to stavio u Bibliju.

"Nato stignu u Jeruzalem. Kad uđe u hram, poče izgoniti sve koji su kupovali i prodavali u hramu. Mjenjačima novca isprevrta stolove, a prodavačima golubova klupe. Nikomu ne dopusti da kroz hram pronese kakav predmet. I učio ih je govoreći: 'Zar ne stoji pisano: 'Kuća moja neka bude kuća molitve za sve narode', a vi ste je pretvorili u razbojničku špilju" (Mk 11,15-17).

"Ozračje kuće moga Oca", kao da je rekao Isus, "trebala bi biti molitva. Miris oko mog Oca mora biti miris ljudi koji otvaraju svoja srca u štovanju i molitvi. Ovo je kuća za prizivanje Gospodina."

Ne mislim reći da bi jeruzalemski hram koji je sagradio Herod Veliki trebala biti izravna kopija naših današnjih crkava. Bog više ne usredotočuje svoju nazočnost na jednu određenu zgradu. Zapravo, Novi zavjet uči da smo mi sad njegovo prebivalište; on živi u svom narodu. Koliko je onda važnija Isusova poruka o primatu molitve?

Obilježje koje bi trebalo isticati kršćanske crkve, kršćane, kršćanska okupljanja je miris molitve.

Kaže li Biblija igdje od Postanka do Otkrivenja: "Moja kuća zvat će se kuća propovijedanja"? Kaže li igdje: "Moja kuća zvat će se kuća glazbe"? Dakako da ne. Biblija kaže: "Moja kuća neka bude kuća molitve za sve narode."

Iskreno, vidio sam više stvari koje je Bog učinio u životima ljudi tijekom stvarne desetominutne molitve nego tijekom deset mojih propovijedi.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea. 

petak, listopada 09, 2015

DOĐITE DO BOŽJE SVETE GORE

Izaija je unaprijed vidio sotonino poniženje. Isto tako, promatrao je kako je Bog oborio svu silu i ponos zlog Vrhovništva. "Ruka Jahvina na ovoj gori počiva! Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu" (Iz 25,10).

Izaija jasno govori: sotonino poniženje događa se na gori, na mjestu molitve i štovanja, gdje se očituje Kristova nazočnost. Moab je ovdje stvaran Izraelov neprijatelj. Ali on postaje simbol koji predstavlja sve što je zlo i sotonsko.

Petar je propovijedao da se Izaijina vizija već ispunila u crkvi u Jeruzalemu. "Ali Bog je tako ispunio što bijaše unaprijed navijestio preko svih proroka da će njegov Mesija trpjeti. Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe i da on pošalje predodređenoga vam Mesiju" (Dj 3,18-20). Petar je zaključio da ako su se proročanstva o Kristu ispunila do slova, onda će se ostvariti i sva druga proročanstva. A to uključuje vrijeme utjehe ako se boravi u Gospodnjoj nazočnosti.

Izaija govori o takvim vremenima utjehe (vidi Iz 28,12). To su vremena kad Bog odluči probuditi i iscijeliti. A on to čini ne zbog naše zasluge, nego zbog slave svoga vlastitog imena. Petar je vidio ispunjenje toga na Pentekost: Kristova nazočnost očitovala se donoseći probuđenje i osvježenje tisućama. Mnoštvo je bilo oslobođeno, uključujući čitave obitelji. Vidimo to kasnije kad je Petar donio Isusovu nazočnost u Kornelijevu kuću te je cijeli dom bio spašen.

Vjerujem da smo upravo sada na samom početku posljednjeg probuđenja. Vidjet ćemo obitelji izvedene iz ropstva. Milijunima otpadnika uklonit će se njihovo pokrivalo i zalutali sinovi i kćeri vratit će se roditeljima.

Što je naš dio? Mi moramo činiti kao Daniel kad je čitao Jeremijino proročanstvo i razabrao vrijeme: "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu" (Dn 9,3). On je činio što smo i mi pozvani činiti: doći k Božjoj svetoj gori. Neka se svaki odan sluga Isusa Krista u ovim posljednjim danima nađe tamo!

četvrtak, listopada 08, 2015

U DOLAZEĆIM DANIMA

U dolazećim danima mnogi će doći pod Kristovu silu i nazočnost. Oni koji mu se u potpunosti vrate – koji se pokaju, prime oproštenje te goste s njim u molitvi i njegovoj Riječi – vidjet će kako se sve njihove suze pretvaraju u radost. Upravo sada širom svijeta teku ogromne rijeke suza onih koji su već oslobođeni. Nakon stoljeća sotonskog ropstva, ljudi su oslobođeni lanaca te prolijevanju suze pokajanja i slavljenja svome Izbavitelju.

Izaija je prorokovao da kad počnemo vidjeti Božja čudnovata djela u našoj sredini, vikat ćemo: "I reći će se u onaj dan: Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga s uzdasmo! Kličimo i veselimo se spasenju njegovu" (Iz 25,9). Onim što je vidio, Izaija je bio tako uzbuđen da je gotovo prsnuo od zadivljenosti.

"Sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti" (Iz 25,8). Riječ sramota ovdje dolazi od hebrejskog korijena koji nagovještava "grđenje, brukanje". To govori o sotonskim silama koje izruguju i brukaju odane vjernike. Takvi napadi dolaze uglavnom kad molimo za ljubljene da budu izbavljeni iz demonske utvrde.

Možda ste čuli te sramotne grdnje iz pakla. Ismijavaju vas govoreći: "Hvališeš se da Bog odgovara na molitvu. Dakle, gdje je njegov odgovor? Godinama si postio i molio za svoje dijete, ali još nisi dobio odgovor. Nakon svega tog vremena, ništa se nije promijenilo. Nikada se neće spasiti." Zatim čujete ovo optuživanje: "To je tvoja pogreška. U to si dijete (u onog prijatelja ili bližnjega) posadio sjeme buntovništva. Ti si otvrdnuo njegovo srce." Ljubljeni, To je đavolje najčešće sramoćenje naroda Božjeg i nikada to ne smijemo slušati. Umjesto toga, stojmo na sigurnoj Božjoj Riječi za nas: "Sramotu će svog naroda na svoj zemlji skinuti" (Iz 25,8).

srijeda, listopada 07, 2015

ČUDA ZA BOŽJE LJUDE POSLJEDNJEG VREMENA

"Na ovoj gori on će raskinuti zastor što zastiraše sve narode" (Iz 25,7).

Tu su dva veličanstvena proročanstva, od kojih se prvo odnosi na Židove. Zastor o kojem ovdje Izaija govori je duhovna sljepoća koja zastire srca Židova sve od Mojsijeva vremena. Apostol Pavao govori o kraju te sljepoće:

"Kad se Izrael obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo" (2 Kor 3,16)."Otvrdnuće (sljepoća) jednog dijela Izraela traje dok pogani ne uđu u punom broju … Od Siona će doći Osloboditelj; on će udaljiti bezbožnost od Jakova" (Rim 11,25-26).

Pavao je vjerovao da je Izaija prorokovao o Izraelu – da će Osloboditelj raskinuti njihovo pokrivalo sljepoće. Židovski ostatak obratit će se Gospodinu i postići njegovo milosrđe (vidi Rim 11,30). Ljubljeni, ovo proročanstvo ispunjava se upravo sada. Širom svijeta, oči Židova otvaraju se za Krista. Jedan sekularni časopis izvještava da Židovi sad imaju nov pogled na Isusa. To je sve što je potrebno – samo jedan pogled.

Ali Izaijino proročanstvo isto tako ima drugo značenje, koje je u vezi s vašom neposrednom obitelji. Ono se odnosi na svakog supružnika, svako dijete, svakog člana obitelji koji ima pokrivalo duhovne sljepoće koje je preko njega bacio sotona. Primam mnoga pisma roditelja koji pišu o svojoj djeci koju je zaslijepio neprijatelj. Odgojili su svoju djecu u kršćanskom okruženju, ali sad su zbunjeni i smeteni govoreći: "Ne razumijem što se događa. Oni jednostavno ne vjeruju. Što god kažem, ništa ne prodire do njih."

Pavao kaže da je te mlade zaslijepio bog ovoga svijeta. Izgubili su vjeru jer im je neprijatelj zapriječio svjetlo evanđelja. Zbog toga ni od kakve je koristi da roditelj pokuša pogledati dublje kako bi vidio razlog koji je iza toga. Sve je to sotonino djelo. On želi zadržati to dijete vezano, zbunjeno i u grijehu. Ovaj problem ne može se riješiti savjetovanjem, propovijedanjem ili roditeljskom strategijom. Tu je potrebno čudo, jasno i jednostavno. 


Naša bitka mora se voditi u Duhu. Na kraju krajeva, mi se borimo protiv duha boga ovoga svijeta. A na toga zlog duha utječe jedino naša gozba na gori. To zahtjeva takvu Kristovu nazočnost u našim životima kao što je nikada nismo poznavali. Jedino će očitovanje Isusove stvarnosti rastaliti sotonine okove poput voska, tako da više nemaju snagu na našim ljubljenima.

utorak, listopada 06, 2015

ISUSOVA NAZOČNOST

Osjećaju li posjetitelji u vašoj kući Isusovu nazočnost? Prožima li miomiris njegove svetosti vašu obitelj, brak, odnose? Postoje li suze posredovanja članova obitelji, vapaji slomljenosti, iskrena želja da se sve pogrešno ispravi? Ili vlada tijelo?

Svaka kršćanska kuća trebala bi biti povišeno mjesto, gora odvojenosti od svijeta i tijela, sveta dvorana gozbe s Kristom. Međutim, to se ne događa u mnogim kršćanskim domovima jer su onečišćeni prljavštinom. Kroz televiziju i Internet puštena je u kuću raskalašena, ružna pokvarenost.

Kako anđeli moraju biti zaprepašteni dok gledaju takvo zlo u kućama koje bi trebale njegovati Isusovu nazočnost! Mnogi kršćani sad provode vrijeme surfajući internetom po pornografiji; iznajmljujući pokvarene filmove; ispijajući pokvarenost s televizije. Oni zapravo plaćaju kako bi pogledali filmove koji hule Kristovo ime. A onda se pitaju zašto mrtvački pokrov visi nad njihovom kućom.

Djelo Duha Svetog je da donese i održi Kristovu nazočnost i silu u našim domovima, crkvama, srcima. Ali mnogi nastavljaju žalosti Duha idolopoklonstvom. Kakvog smisla ima moliti za ljubljene nespašene kad su naši vlastiti domovi onečišćeni?

Božji je naum činiti predivan niz čuda koja će svladati naše umove i srca. Sve to on je isplanirao još prije postanka svijeta. Ako je on osmislio takav plan saveza, onda se on mora i hoće dogoditi. No neki neće uspjeti doći do gozbenog stola. Oni koji su postali mlaki, ljubitelji lakoće, ljudi koji su se predali svjetskom ludilu za zadovoljstvom – nitko od njih neće biti na toj gozbi. Prorok Izaija ovako opisuje one koji su nazočni kod gozbenog stola: "Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena" (Iz 25,6). To govori o ljudima koji nisu zadovoljni samo mlijekom Riječi Božje. Ti sluge vole kad ih njihov Gospodin ispravlja. Oni gladuju za čvrstom istinom; svetom riječi od iskušanih, isprobanih pastira; porukom koju je zapalio Duh Sveti. Oni za sebe svakodnevno traže Riječ Božju, žedni okusiti njegovo staro, staloženo vino.

ponedjeljak, listopada 05, 2015

VODIČ by Gary Wilkerson

Prije nekoliko godina otputovao sam sa skupinom prijatelja u San Antonio u Texasu, kako bismo vidjeli Alamo. Jedan momak iz našeg tima ponudio je da nas vodi. "To je moj rodni grad i volio bih biti vaš vodič", rekao je. Ali kad smo jednom stigli u San Antonio, stvari su postale zbunjujuće kad je nekolicina od nas zamijetila da smo pored iste trgovine prošli tri puta.

"Hej, vozimo li se mi u krugovima?" pitao je netko. "Ne, ne, približavamo se", uvjeravao nas je prijatelj.

Našli smo se u lošem dijelu grada – a zatim u ogromnom prometnom krkljancu – a onda smo ponovno kružili. Na kraju je netko rekao mom prijatelju: "Hej, mislio sam da poznaš svoj kraj. Rekao si da ti je to rodni grad." "I jest", odgovorio je, "ali odselili smo se kad sam imao dvije godine."

Očito Michael nije bio naš idealan vodič. Imao je dobre namjere, ali nije imao pojma kamo da nas vodi. On predstavlja onu vrstu vodiča za kojega mislimo da bismo ga htjeli u životu, ali on nas na kraju vodi u krugovima umjesto da nas odvede u bogat i zadovoljavajući život koji je Isus dizajnirao za nas.

Druga vrsta vodiča može imati ispravnu informaciju, ali može promašiti druge bitne stvari. Moja žena Kelly i ja bili smo na misijskom putovanju na Filipine. Na dan povratka, krenuli smo na izlet čamcem s vodičem. Posada se sastojala od nekoliko malih, ali atletski građenih Filipinaca. U jednoj točki došli smo na mjesto na rijeci gdje je voda bila preplitka da bismo preplovili. "O, o, o", pomislio sam, "ovo je vjerojatno kraj puta!" Ali na moje iznenađenje, naši snažni mladi vodiči podigli su čamac zajedno s Kelly i sa mnom – i odnijeli nas u dublju vodu. "Pa", pomislio sam, "ovo su pouzdani vodiči!"

Kasnije smo došli na predivnu točku gdje se rijeka širila i vođa nam je dao znak da prestanemo veslati. "Pa dobro", pomislio sam, "sad ćemo čuti neki bogat dio povijesti. Možda je ovo mjesto gdje su demokratske vođe isplanirale revoluciju." Vidljivo uzbuđen, naš je vodič pokazujući uzviknuo: "Na ovoj točki snimljen je film Rambo!"

Ovo je bilo malo razočaravajuće. Ali ubrzo smo došli na drugu predivnu točku gdje se uz rijeku našlo bogato, zeleno polje. Mjesto je izgledalo kao da se tu možda vodila neka povijesna bitka. Očistivši grlo, vodič je rekao: "Na ovoj točki su Brad Pitt i Angelina Jolie imali piknik!"

U životu postoje vodiči koji imaju znanje da nas provedu kroz neke uznemirujuće nedoumice. Ali imaju li oni znanje da nas dovedu do obilnog životu koji obećava Isus? "Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju" (Iv 10,10).

subota, listopada 03, 2015

DOBROHOTNA LJUBAV by Carter Conlon

Nakon što se triput odrekao Isusa – upravo kao što mu je Gospodin rekao – Petar je morao shvatiti kako nije moguće biti poslušan Gospodnjim zapovijedima u vlastitoj snazi. Isus je rekao učenicima: "Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedan drugoga. Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi upoznati da ste moji učenici" (Iv 13,34-35).

Tek je na dan Pentekosta, kad je Duh Sveti sišao na sto dvadeset učenika u gornjoj sobi, Petar konačno došao na to mjesto na kojem je bio u stanju slijediti te riječi. Iznenada je dojurio na tržnicu i neustrašivo počeo govoriti onom mnoštvu žednom krvi. Sad je primio snagu od Duha Božjeg da se preda za druge – čak za one koji su se odupirali vlastitom spasenju. To je doista bio divan trenutak.

Kad činimo stvari na Božji način, Bog je naš snabdjevač i ispunjava naše potrebe. Biblija nam govori da "oni rado primiše njegovu riječ i krstiše se. Tako se onoga dana pridruži Crkvi oko tri tisuće duša. Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom životu, lomljenju kruha i u molitvama. Strah spopade svakoga, jer su apostoli činili mnoge čudesne znakove. Svi koji prigrliše vjeru držahu se zajedno i sve im bijaše zajedničko. Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj potrebi" (Dj 2,41-45).

Vjernici su sve stvari držali zajedničkim! Bio je tamo takav žar, takvo krštenje ljubavi Božje, da su ljudi čak počeli prodavati zemlju i kuće i donositi novac do apostolovih nogu kako bi se dijelilo onima u tijelu vjernika koji su bili u potrebi. Gdje god Bog izlijeva svoga Duha, dobrohotnost dolazi u srca ljudi. To je darežljiva i suosjećajna ljubav koja čini da ljudi skreću pogled od svojih vlastitih potreba i gledaju potrebe drugih – što je ono što ova nova zapovijed znači.

__________

Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, listopada 02, 2015

NEVJEROJATNA GOZBA

U Izaiji 25 Bog pokazuje proroku Izaiji bogatu, nadnaravnu gozbu pripremljenu na gori: "Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina staložena" (Iz 25,6).

Shvaćate li što Izaija ovdje govori? Ova čudesna gozba dogodit će se upravo uoči Isusova povratka. U to vrijeme Božji narod neće tugovati, mučiti se u strahu, stresu, porazu. Oni neće izgledati poput krhkih likova sličnih kosturima, duhovno mršavi i slabi. Ne, Krist će se vratiti da nađe svoj narod gosteći će "pretilinom sočnom".

Tu gozbu pripremio je sam Bog. I upravo sada, u samom ovom posljednjem satu, gozba već traje. Gospodin nam u biti govori: "Za kraj sam sačuvao najbolje vino. I sad ga izlijevam za moj narod. Oni se u mojoj nazočnosti goste na predivnim stvarima."

Vidim tu nevjerojatnu gozbu dok putujem širom svijeta. Mladi muškarci i žene Božje gladni su evanđelja koje ih dotiče u dubini njihova duha. Oni su odbacili evanđelje prijevare, gomila i profesionalizma. Oni jedino traže da budu nasamo zatvoreni s Isusom kako bi primili otkrivenje od njega. I oni dolaze iz molitve s ognjem koje raspiruje sve oko njih.

Gora gdje se ta gozba događa vrlo je značajna. Ona predstavlja sveto mjesto, kuću gdje se očituje Kristova nazočnost. To je mjesto gdje Božji narod razgovara i večera s njim, štujući ga u duhu i istini. Ta gora Božje nazočnosti vrlo je važna stvar za njegov narod. Sve što Gospodin čini u ove posljednje dane blisko je povezano s njegovom nazočnošću. A njegova gozba od pretiline i vina može jedino biti gdje se očituje Isusova nazočnost.

Kad govorim o Kristovoj očitovanoj nazočnosti, ne govorim o nečem mističnom ili neovozemaljskom. Kad god se Isus otkriva, svatko nazočan to osjeća. Psalmist kaže da se brda tope poput voska u Gospodnjoj nazočnosti (Ps 97,5). Jednostavno rečeno, kad se Isus otkriva, iščezava svaki duhovan zid i tjelesna prepreka. Kristova nazočnost tako je stvarna kad se očituje da je gotovo možete dotaći.

četvrtak, listopada 01, 2015

U POSLJEDNJE DANE

Upravo sada živimo u biblijskom razdoblju poznatom kao "posljednja kiša" i Božji plan je pušten u pokret. Svuda širom svijeta ruše se visoki zidovi sotonina grada.

Sjetite se što se dogodilo s komunizmom. Doslovni zid srušio se u Njemačkoj, Rusiji i širom Istočne Europe. Milijuni koji su jednom živjeli pod sotoninim tlačenjem oslobođeni su i mnogi čuju evanđelje po prvi put. A "snažan narod", jednom otvrdnuo u grijehu, sad slavi Boga.

Kažem vam, živimo u posebno vrijeme. U mojih pedeset i nešto godina službe nikada nisam vidio ništa slično. Naš tim održavao je evangelizaciju u Nigeriji i jedne jedine večeri došlo je 500 tisuća ljudi. Postoji nezapamćena glad za Bogom dok gledam stvari o kojima nikada nisam ni sanjao.

Jedno od tih čuda događa se i u Iranu. Prije nekoliko desetljeća, tamo je tajno bila izdana moja knjiga Na život i smrt. Kružilo je približno 25 tisuća knjiga. Isto tako, stotinama grupa potajno je bio prikazan film Isus. Sad je stotine tisuća Iranaca spašeno kroz evanđeoske poruke poput tih.

Nedavno sam primio nevjerojatno izvješće o rehabilitacijskom programu Teen Challenga u jednoj srednjeistočnoj naciji. Ta islamska zemlja zahvaćena je alkoholizmom i ovisnosti o drogi. Vladini dužnosnici su priznali da je taj problem iznad njihove moći, međutim, kroz spasonosnu silu Isusa Krista program Teen Challengea stvorio je stotine diplomaca koji su spašeni, izbavljeni i oslobođeni.

Jedan od diplomaca sad je ondje nadglednik jedne pentekostne denominacije. On kaže da je nacionalni kralj droge bio na promociji u Teen Challengeu. Taj poznati islamski vođa čuo je desetak mladih ljudi koji su se digli i svjedočili kako ih je Isus iscijelio od njihove ovisnosti. (Ono što kralj vjerojatno nije znao jest da je preko stotinu diplomaca otišlo kako bi započeli crkve u toj naciji.) Vlast sad prepoznaje Teen Challenge kao najuspješniji rehabilitacijski program za ovisnike o drogi u toj zemlji.

Na nevjerojatne načine to se događa širom svijeta – ruši se sotonin obzidani grad!

"U posljednje ću vrijeme – veli Gospodin – izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće" (Dj 2,17).