petak, srpnja 31, 2015

OBJAVA ISUSA KRISTA

Danas postoje mnogi dobro izvježbani propovjednici, visoko cijenjeni ljudi uznapredovanog znanja. Godinama su bili na bogosloviji studirajući teologiju, psihologiju i etiku. Učili su ih nadareni učitelji, cijenjeni ljudi koji su stručnjaci na svom području.

Ali kad mnogi od tih izvježbanih propovjednika stoje za propovjedaonicom kako bi propovijedali, govore samo prazne riječi. Oni vam mogu reći mnoge zanimljive stvari o Kristovu životu i službi. Ali ono što kažu ostavlja vaš duh hladnim. Zašto? Jer nemaju objave Isusa, nemaju osobno iskustvo s njim. Sve što znaju o Kristu propušteno je kroz umove drugih ljudi. Njihovi uvidi uglavnom su posuđena učenja.

U Efežanima 4, posebno 20. redak, Pavao je pitao: "Kako ste vi naučili Krista?" Drugim riječima, tko vas je naučio što znate o Isusu? Je li to došlo iz mnogih propovijedi koje ste čuli ili na satovima nedjeljne škole? Ako je tako, to je dobro. Ali je li to sve što znate o Kristu? Kako god snažno vaš pastor može propovijedati ili kako pomazani su vaši učitelji, potrebno vam je više o Isusu od pukog znanja glave.

Mnogi vjernici zadovoljni su s onim što ja nazivam prvotnim, jednokratnim otkrivenjem Kristove spasonosne sile i milosti. To je jedino otkrivenje o Isusu koje su ikada imali. Oni svjedoče: "Isus je Mesija, Spasitelj. On je Gospodin, Sin Božji." Svaki pravi vjernik prima to divno otkrivenje koje mijenja život. Međutim, to je samo prvi korak. Naprijed leže mnoge dublje, slavnije objave Krista.

Pavao je to znao. On je primio nevjerojatnu objavu Isusa na cesti za Damask. Doslovce je bio zbačen s konja i s neba mu je govorio glas. Nikada nitko nije imao osobniju objavu Krista, međutim, Pavao je znao da je to samo početak. Od toga trenutka, "nije držao zgodnim među (njima) išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga" (1 Kor 2,2).

četvrtak, srpnja 30, 2015

UVIJEK SVE VEĆA OBJAVA ISUSA

Pogledajte Kornelija, stotnika. Ovaj čovjek nije bio propovjednik ni laički pastor. Zapravo, kao nežidov, nije čak bio ni pribrojen narodu Božjem. Međutim, Pismo kaže da je ovaj vojnik bio "pobožni priznavalac pravog Boga sa svim domom svojim. Židovskom je narodu iskazivao mnoga dobročinstva i molio se Bogu bez prestanka" (Dj 10,2).

Kornelije je bio jedan vrlo zaposlen čovjek. Pod svojom je izravnom zapovjedi imao stotinu vojnika, međutim, molio se svakoga slobodnog trenutka. I jednoga dana dok je bio u molitvi, čuo je Gospodina kako mu govori. Pojavio se anđeo, zovući ga imenom. Stotnik je prepoznao to kao glas Božji i odgovorio: "Što je, gospodine?" (Dj 10,4).

Gospodin mu je govorio izravno, rekavši mu da nađe apostola Petra. Dao mu je detaljne upute, uključujući imena, adresu, pa čak i riječi koje da kaže. U isto vrijeme, Petar je molio na krovu kuće kad "mu neki glas reče" (Dj 10,13). I ponovno je Duh Sveti dao detaljne upute: "Petre, čut ćeš na vratima neke ljude. Pođi s njima, jer sam ih ja poslao" (vidi Dj 10,19-20).

Prema božanskoj odredbi, Petar je slijedio te ljude do Kornelijeve kuće. Što se tamo dogodilo, prodrmalo je čitavu židovsko-pentekostnu crkvu. Gospodin je otvorio evanđelje nežidovima. Međutim, najteža stvar židovskim vjernicima bila je prihvatiti da je Bog govorio običnom, neškolovanom poganinu. Nisu mogli razumjeti kako je Kornelije čuo glas Božji tako jasno i s takvom snagom. To je ondje izazvalo svakog vjernika.

I Pavao je primio objavu Isusa izravno s neba. Svjedočio je da stvari koje su mu bile pokazane o Kristu nije naučio ni od kojeg čovjeka. Naprotiv, dok je bio na koljenima u molitvi, čuo je glas samog Isusa. "Doista, braćo, dajem vam do znanja: Evanđelje koje sam propovijedao nije ljudska stvar, niti ga ja primith niti naučih od nekog čovjeka, već objavom Isusa Krista" (Gal 1,11-12). "A kad se Bogu … svidje da u meni objavi Sina svoga da ga propovijedam među poganima, ja sam odmah – ne posavjetovavši se ni s jednim čovjekom …" (Gal 1,15-16).

U Pavlovo su vrijeme bili veliki učitelji, silni vođe u Riječi Božjoj, kao što su bili Apolon i Gamaliel. A bili su i apostoli, koji su hodali i razgovarali s Isusom. Ali Pavao je znao da objava Krista iz druge ruke ne bi bila dovoljna. On je imao uvijek sve veću objavu Isusa – od Gospodina samog.

srijeda, srpnja 29, 2015

SAM U PUSTINJI

Tragično, ali mnogi propovjednici danas propovijedaju beživotne propovijedi. Njihove poruke niti osvjedočuju o grijeh niti daju odgovor na duboke vapaje srca. To je apsolutno zločin. Prazne filozofije izbacivane u vrijeme velike gladi proizvest će samo veću žalost kod slušatelja.

Ivan Krstitelj je učio: "Tko ima zaručnicu, taj je zaručnik. Ali zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša ga, od srca se veseli zaručnikovu glasu. Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac" (Iv 3,29). Doslovno grčko značenje glasi: "Zaručnikov prijatelj, koji prebiva i ostaje s njim." Ivan Krstitelj govorio je svojim učenicima: "Čuo sam zaručnikov glas i to je postala moja najveća radost. Zvuk njegova glasa ispunjava moju dušu. Kako sam bio u stanju čuti njegov glas? Stojeći u njegovoj blizini i slušajući ga dok govori što mu je u srcu."

Možda se pitate kako je Ivan naučio raspoznati zvuk Isusova glasa? Koliko nam je poznato, njih su se dvojica susrela licem u lice samo jednom – na Kristovu krštenju. I to je bila vrlo kratka razmjena riječi, od svega nekoliko riječi.

Ivan je učio čuti glas Gospodnji upravo kao i Isus: sam u pustinji. Ovaj čovjek osamio se u pustinji od svoga najranijeg doba. On si nije dopuštao nikakvo zadovoljstvo ovoga svijeta, uključujući ukusnu hranu, mekan krevet ili udobnu odjeću. Nije imao učitelja, mentora, knjiga. Tijekom tih godina dok je bio sam, Ivan je imao zajedništvo s Gospodinom. I sve to vrijeme učio ga je Duh da čuje Božji tihi glas. Da, Krist je govorio Ivanu i prije nego je došao u tijelu.

Ivan je naučio sve što je znao time što je neprestano bio u razgovoru s Gospodinom. Na taj je način primio poruku o pokajanju, prepoznao dolazak Janjeta, opazio svoju vlastitu potrebu da se umanjuje dok Mesija bude rastao. Ivan je naučio sve te stvari od Gospodina. Zvuk glasa Božjega bila je njegova radost.

Ako se predamo toj vrsti dnevne komunikacije, Gospodin će vjerno upućivati naše živote, čak do detaljnih uputa.

utorak, srpnja 28, 2015

ISUSOVO VRIJEME HRANJENJA

Pitao sam Gospodina je li moguće danas, u ovo vrijeme milosti, živjeti kao što je on živio. Možemo li se potpuno osloniti na glas Oca u slavi? Je li moguće čuti njegovu uputu za naš život iz dana u dan, iz trenutka u trenutak? Postoji li takav hod postavljen za nas da i mi možemo reći: "Govorim jedino što čujem od Gospodina i činim jedino što vidim da on čini"?

Poznajem radost koja dolazi kad ste nasamo zatvoreni s Kristom. Ona dolazi kad ga štujem, služim mu, čekam na njega da mi otkrije svoje srce. To nazivam Isusovim vremenom hranjenja. Sjedim u njegovoj nazočnosti slušajući njegov tihi glas. I on mi govori, uči me, služi mi svojim Duhom Svetim, pokazujući mi stvari koje nikada ne bih mogao naučiti iz neke knjige ili od druge osobe. Njegova istina oživljuje u mom duhu. I moje srce skače u meni!

Dakako, još nisam sve naučio. Takvo povremeno iskustvo još uvijek nije postalo za mene način života. Zbog toga sam pitao Gospodina: "Je li moguć takav život potpune ovisnosti? Ili je to samo željeno razmišljanje? Maštam li o nečemu što je nemoguće ispuniti?"

Vjerujem da većina od nas živi ispod privilegija koje imamo kao djeca Božja. Primjerice, čitam o Iliji kako je stajao pred Gospodinom i slušao njegov glas. Čitam o Jeremiji kako je stajao u nazočnosti Božjoj i slušao njegov savjet. On vapi: "Tko to bijaše na vijećanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao riječ njegovu? Tko je shvatio te je može objaviti?" (Jer 23,18). Sličan vapaj čitam i od Izaije: "Uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite', bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo" (Iz 30,21).

Zašto Bog ne bi govorio i u našoj generaciji, kad je toliko straha i neizvjesnosti? Svijet je u nemiru i traga za odgovorima. Zašto bi Gospodin bio tih sada, kad nam je više nego ikada potrebno čuti njegov glas?

ponedjeljak, srpnja 27, 2015

OSTAJUĆI U KRISTU by Gary Wilkerson

Je li Otac bio vjeran svojim uvjetima Saveza? Je li vodio Isusa kao što je obećao? Je li njegov Duh lebdio nad njegovim Sinom, ohrabrujući ga i tješeći? Je li ga proveo kroz sve njegove kušnje te ga pobjedonosno doveo kući u slavu? Da, apsolutno! A Otac se obvezao vječnom prisegom da će isto učiniti i za nas.

Isus je rekao: "Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga" (Iv 17,15). "Oni ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu" (Iv 17,16). Krist u biti govori: "Oče, posveti ih tvojom istinom. Učini ih svetima i čistima i sačuvaj ih od Zloga. Budi s njima kroz sva njihova iskušenja. Neka obećanja koja si dao meni budu i njihova."

Držeći riječ svoga Saveza u ljubavi, Očeva se slava pokazala svijetu: "Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni – da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio" (Iv 17, 22-23).

Kad se sljedeći put borite s grijehom koji vas lako zavodi, možda ćete čuti optužujući glas: "Otišao si predaleko i prečesto griješiš. Bog te predao pokvarenom shvaćanju. Nečist si, nesvet, nisi dobar, sramota si za evanđelje. Potpuno si otjerao Duha Svetog iz svog života." Kad se to dogodi, podsjetite Boga, đavla i sami sebe: "Ja sam u savezu s Ocem i Sinom. Isus je supotpisao taj savez svojom vlastitom krvi i Otac je obećao da će me sačuvati kroz sve moje kušnje. On će držati moju ruku bez obzira što dođe i nikada neće ukloniti svoju ljubav od mene. On će me odvesti u pobjedu!"

Otkrivajući nam svoj savez, Bog želi ukloniti svaku sumnju koju imamo o njegovoj sposobnosti da nas sačuva. To je kao da kaže: "Ponašat ću se prema tebi kao da uopće nemaš vjere. Dat ću ti tako snažnu prisegu da nećeš imati drugi izbor nego mi vjerovati." Mi moramo ostati u Kristu – prebivati u njemu, uzdati se u njega, oslanjati se o njega. Budemo li tako činili, pouzdano ćemo vidjeti njegovu slavu."

subota, srpnja 25, 2015

STOJEĆI BOGU S DESNE STRANE by Claude Houde

Knjiga Djela opisuje Stjepana kao čovjeka "puna mira, radosti, mudrosti, milosti i sile Duha Svetog" (vidi Dj 6,5.8). Jednoga dana dok je dijelio svoju vjeru u Krista sa skupinom ljudi na javnom trgu, dogodila se tragedija. Vjerski fanatici su u jednom podlom trenutku uzeli kamenje da doslovce kamenuju Stjepana na smrt.

Stjepan je bio kamenovan jer je "sagradio oltar" pred Bogom, jer je služio siromašnim udovicama i jer je javno dijelio svoju vjeru u Krista. U tom trenutku, Biblija nam dopušta uhvatiti kratak i snažan uvid u vječnost. Dok je to mnoštvo vjerskih fanatika pomahnitalo jurilo prema njemu s kamenjem u ruci, Stjepan je izrekao ove riječi mira i opraštanja dok je klečao pred svojim ubojicama, čak štoviše, pred svojim Bogom: "Gospodine Isuse, primi moj duh i ne računaj im ovaj zločin. Oprosti im, o Bože" (vidi Dj 7,59-60).

Odakle je došao taj mir, ta veličanstvena milost? Bilo je to kao da je kamenje koje je trgalo njegovo srce zapravo udaralo samo o vanjski omotač njegova tijela, dok je njegov duh već bio premješten u drugo kraljevstvo. Stjepan je vidio nešto veličanstveno.

Na trenutak se zastor otvorio dopuštajući nam vidjeti: "A on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane te reče: 'Evo, gledam otvorena nebesa i Sina Čovječjega gdje stoji Bogu s desne strane'" (Dj 7,56). To je jedino mjesto gdje nalazimo Krista kako stoji u nebu; mnogi redci govore kako uskrsli Krist sjedi Bogu Ocu s desne strane (Ef 1,20).

Netko možda kaže: "Pa što?" Međutim, ovo je krajnje značajno. Sjedeći položaj predstavlja puninu vlasti i konačnost Kristove pobjede nad grijehom, smrću i svim njegovim neprijateljima. Pobjeda je vječna, žrtva savršena i uskrsnuće apsolutno, potpuno i svršeno. To proglašava svršen Kristov trijumf nad svim neprijateljima čovječanstva. On sjedi jer su svi naši neprijatelji pod njegovim nogama!

__________

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, srpnja 24, 2015

SVJEŽA RIJEČ OD BOGA

Pismo nam govori da bi u nekim prilikama "svi koji bi dotaknuli Isusa ozdravljali" (vidi Mk 6,56). Međutim, u drugim prilikama, on nije ozdravljao zbog nevjere ljudi. Kako je Isus znao kad iscijeliti, a kad ne? On je morao čuti onaj tihi glasić svoga Oca dajući mu riječ upute. On je uživao u slušanju Očeva glasa.

Jednako je istina i za naš poziv. Svi znamo stvari koje Pismo zahtijeva od nas: trebamo ljubiti jedan drugoga; molitvi bez prestanka; ići u svijet i stvarati učenike; marljivo nastojati pokazati se prokušanim; hodati u pravednosti; služiti siromašnima, bolesnima i zatvorenima. Međutim, isto tako trebamo činiti određene stvari koje nisu spomenute u Pismu. Mi se suočavamo s određenim potrebama u našem dnevnom životu kroz krize ili druge situacije. U takvim trenucima trebamo glas našeg Oca da nas vodi, govoreći nam stvari koje nisu jasno prikazane u njegovim zapovijedima. Jednostavno rečeno, moramo čuti isti Očev glas koji je čuo Isus dok je bio na zemlji.

Znamo da je Krist imao tu vrstu razmjene sa svojim Ocem. Rekao je svojim učenicima: "Saopćih vam sve što sam čuo od Oca" (Iv 15,15). Isto tako, rekao je vjerskim vođama: "Objavio sam vam istinu koju sam čuo od Boga. To Abraham nije učinio" (Iv 8,40). Što je Isus mislio tim posljednjim izrazom? Rekao je Izraelovim učiteljima: "Dao sam vam istinu ravno iz srca Božjeg. Abraham to nije mogao učiniti."

Krist je govorio: "Živite u mrtvoj teologiji. Proučavate prošlost časteći svoga oca Abrahama i učeći pravila i propise za svoj život. Ali ono što vam ja govorim nije iz neke daleke povijesti. Upravo sam bio s Ocem i on mi je dao ono što vam propovijedam. Pokazao mi je što morate čuti."

Ivan Krstitelj svjedočio je protiv tih istih vjerskih vođa: "On svjedoči za ono što je vidio i čuo, a nitko ne prima njegova svjedočanstva" (Iv 3,323). Danas nam Isus govori istu poruku: "Zadovoljni ste slušajući propovijedi koje su uzete iz neke knjige referencija. Ali riječ koju vam ja želim dati je svježa."

četvrtak, srpnja 23, 2015

U NAZOČNOSTI SVOGA OCA

Bilo je to u onim satima nasamo s Ocem kad je Krist čuo njegov glas. Isus je doista primio svaku riječ ohrabrenja, svako proročko upozorenje, dok je bio u molitvi. On je Oca molio, štovao, podvrgavao se njegovoj volji. A nakon svakog čuda, svakog učenja, svakog sukoba s farizejima, žurio je natrag u zajedništvo sa svojim Ocem.

Vidimo tu vrstu odanosti u Mateju 14. Upravo je primio vijest o smrti Ivana Krstitelja. "Kad to ču Isus, ode odande lađicom prema pustom mjestu, nasamo" (Mt 14,13). (Pitam se je li otišao na isto pusto mjesto gdje je Ivan proveo godine u razmišljanju i pripremanju za službu).

Isus je tamo bio sam, moleći i tugujući nad Ivanovom smrti. Ivan je bio ljubljeni prijatelj, kao i poštovan prorok Božji. Sad, u zajedništvu sa svojim Ocem, Isus je tražio i primio milost. Tamo u pustoši primio je uputu za sam sljedeći dan.

Odmah nakon što je napustio to mjesto, počeo je vršiti čuda: "On, kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njim te mu ozdravi bolesnike" (Mt 14,14). Toga istog dana nahranio je mnoštvo od pet tisuća ljudi sa samo pet kruhova i dvije ribe. Pokušajte zamisliti kako je to bio zaposlen, ispunjen, težak dan za njega. Kasnije toga dana otpustio je narod.

Dakle, što je Isus učinio u toj točki? Pomislili biste da je možda tražio odmor ili da u miru jede. Možda je okupio nekoliko svojih bliskih učenika da prepričaju događaje toga dana. Ili je možda poželio poći u Betaniju da se osvježi gostoprimstvom obitelji Marije i Marte.

Međutim, Isus nije učinio ništa od toga. Pismo kaže: "Uspe se na goru, u samoću, da se moli. Još je i uvečer ondje bio sam" (Mt 14,23). Još jednom, Isus je pojurio Ocu. Znao je kako je jedino mjesto da se ojača i oporavi u Očevoj nazočnosti.

srijeda, srpnja 22, 2015

RAVNO IZ OČEVA SRCA

Isus se u svojoj zemaljskoj službi morao oslanjati na dnevno unutarnje slušanje Očeva glasa. Morao se sve vrijeme oslanjati na Oca da bi čuo njegov glas koji ga upućuje. Inače Krist jednostavno ne bi mogao činiti stvari koje je činio. Morao je čuti glas svoga Oca iz sata u sat, iz čuda u čudo, dan na dan.

Kako je Isus bio u stanju čuti tihi glasić svoga Oca? Biblija nam pokazuje da se to događalo kroz molitvu. Iznova i iznova Isus je odlazio na samotno mjesto kako bi molio. Naučio je čuti Očev glas dok je bio na koljenima i Otac mu je vjerno pokazivao sve što da čini i kaže.

"Rano ujutro, dok je još bio mrak, ustade, iziđe te ode na samotno mjesto, i tu je molio" (Mk 1,35).

"Veliko se mnoštvo naroda slijegalo da ga čuje i da se liječi od svojih bolesti. A on se povlačio na samotna mjesta da moli" (Lk 5,15-16).

Zamislite Isusa kako se suočava s velikom odlukom, kao što je odabir učenika. Kako je Gospodin izabrao Dvanaestoricu iz ogromnog mnoštva koje ga je slijedilo? To je trebala biti krupna odluka. Na kraju krajeva, ti učenici trebali su biti stupovi njegove novozavjetne crkve. Je li mu njegov Otac dao dvanaest imena dok je još bio u slavi? Ako je tako, zašto je Isus, prije imenovanja Dvanaestorice, proveo čitavu noć u molitvi?

Luka nam kaže: "Ode Isus na goru da moli. Tu provede cijelu noć moleći Boga" (Lk 6,12). Sljedećeg jutra izabrao je Dvanaestoricu. Kako ih je znao? Otac mu ih je otkrio noć ranije.

Te iste noći, Otac je dao svome Sinu blaženstva, one riječi iz Propovijedi na gori: "Blago siromasima u duhu … Blago onima koji tuguju … Blago krotkima" (vidi Mt 5,1-5). Isus je sve to primio ravno iz Očeva srca.

utorak, srpnja 21, 2015

UČITI HODATI KAO ŠTO JE ON HODAO

Isus je živio svoj život na zemlji potpuno ovisan o nebeskom Ocu. Naš Spasitelj nije činio ništa i nije rekao ništa dok se najprije nije posavjetovao sa svojim Ocem u slavi. I nije učinio nijedno čudo osim onoga koje mu je Otac rekao da učini. Izjavio je: "Govorim ono što me Otac nauči … On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno" (Iv 8,28-29).

Isus daje vrlo jasno na znanje da ga je svakodnevno vodio njegov Otac. On je prakticirao potpunu ovisnost, što je bio dio njegova svakodnevnog hoda, uvijek slušajući glas svoga Oca. Vidimo to u prizoru iz Evanđelja po Ivanu. Jednoga subotnjeg dana, dok je hodao blizu ribnjaka Bethesde, vidio je jednoga oduzetog čovjeka kako leži na postelji. Okrenuo se k njemu i naredio mu da uzme svoju postelju i hoda – i čovjek je odmah ozdravio te otišao odande iscijeljen.

Židovski vođe time su bili razjareni. U njihovim umovima, Isus je, iscijelivši čovjeka, prekršio subotu. Ali Krist je odgovorio: "Ja sam samo učinio što mi je moj Otac rekao da učinim." Objasnio je: "Otac moj neprestano radi, zato i ja radim … Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što ovaj čini, to jednako čini i Sin. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini" (Iv 5,17-20).

Jasno je izjavio: "Moj Otac me sve naučio što trebam činiti." Možda se pitate kad je, točno, Otac pokazivao Kristu što da čini. Kad je Isus vidio Boga da čini čuda? Kad mu je Otac govorio o svemu što treba reći i učiniti?

Je li se sve to dogodilo u slavi, prije nego je Krist bio utjelovljen? Jesu li njih dvojica sjedili zajedno prije stvaranja i iscrtali svaki dan Isusova života? Je li Otac rekao svome Sinu da će druge subote šestoga židovskog mjeseca susresti oduzetog čovjeka pored ribnjaka Bethesde i da mu tada treba zapovjediti da se digne i hoda?

Da je to bilo tako, nitko od nas ne bi se mogao s time povezati. Takav argument ne bi vrijedio za naše svakodnevno hodanje s Gospodinom. Da, mi znamo da je Isus došao kako bi uspostavio uzorak koji trebamo slijediti. Na kraju krajeva, došao je na zemlju da iskusi sve što i mi, da osjeti sve naše osjećaje i suosjeća s našim bolima i slabostima. Zauzvrat, mi moramo živjeti kao što je on živio, hodati kao što je on hodao.

ponedjeljak, srpnja 20, 2015

PRIMILI SMO SVE BLAGODATI by Gary Wilkerson

Dok čitamo i čitamo evanđelja, vidimo da je sve što je Isus činio na zemlji bilo s namjerom da ispuni uvjete saveza koji je sklopio s Ocem. Išao je za izgubljenim ovcama; otvarao je oči slijepima; podizao mrtve; otvarao vrata zatvora; govorio riječi vječnoga života; vršio čuda; izbacivao đavole; iscjeljivao razne slabosti. U svakom retku evanđelja, Isus je ispunjavao ono za što ga je Otac poslao.

Kroz sve to, Isus je prisvajao Očeva obećanja saveza za sebe: "Bog moj bijaše mi snaga" (Iz 49,5). "Ja ću se uzdati u njega" (Heb 2,13). Očeve vjerne riječi održale su ga kroz njegovu strašnu smrt: "Ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja" (Iz 50,5-6).

Kad je Isus izgovorio svoju posljednju molitvu, vidimo kako se Otac i Sin još jednom bave otvorenim pitanjem saveza koji su sklopili: "A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet" (Iv 17,5). Prije nego se vratio u slavu, Isus je podsjetio Oca na njegov dio saveza: "Oče, došao je čas! Proslavi Sina svoga, da i Sin tvoj proslavi tebe … Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da učinim" (Iv 17,1.4).

Što sve to ima s vama i sa mnom? To je slika Božje ljubavi za njegovo ljubljeno stvorenje! On je stvorio savez jer nije bio voljan da ijedno njegovo dijete propadne. Isus ovdje govori: "Oče, ja sam ispunio svoj dio saveza. Ostvario sam otkupljenje čovječanstva i učinio da tvoje Tijelo bude jedno. A sad porazgovarajmo što će se dogoditi s mojim potomstvom, svima koji su vjerovali u mene."

Ukratko, Bog je dao svoga Sina, Sin je dao svoj život, a mi smo primili sve blagodati. "Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski … Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga" (Ps 89,30.35).

subota, srpnja 18, 2015

BLAGOSLOV GOSPODNJI by Nicky Cruz

Bog je Davidu oprostio grijeh, ali pogledajte koje je blagoslove izgubio tim padom. Pogledajte što je propustio radi svoje afere s Bat-Šebom; koju je cijenu platio radi zaobilaženja puta koji je Bog postavio pred njega. "Ja sam te pomazao za kralja nad Izraelom", rekao je Bog Davidu, "ja sam te izbavio iz Šaulove ruke. Predao sam ti kuću tvoga gospodara, položio sam žene tvoga gospodara na tvoje krilo, dao sam ti dom Izraelov i dom Judin; a ako to nije dosta, dodat ću ti još i ovo ili ono" (2 Sam 12,7-8).

Bog je čekao u blizini s blagoslovima koje David nije mogao ni zamisliti, blagoslovima kojima je htio obasuti svoga slugu. Ti blagoslovi mogli su biti i veći od svega što je ikada učinio za njega u prošlosti. Međutim, zbog grijeha, David je mogao živjeti i umrijeti nikada ne saznavši što su oni. "A ako to nije dosta, dodat ću ti još i ovo ili ono", rekao je Bog.

Ništa Boga toliko ne veseli kao obasuti svoju djecu divnim blagoslovima. Nebo je ispunjeno slavnim blagoslovima koji samo čekaju da budu otpušteni na sluge koji ostaju vjerni – sluge koji prigrle savez koji je Bog stvorio za one koji ostaju vjerni volji i naumu koji stavlja pred njih. A ti blagoslovi nisu rezervirani samo za kraljeve i ratnike, nego i za vas i mene. Za sve koji Boga nazivaju "Ocem".

Ali kako i kad dolaze ti blagoslovi ovisi potpuno o nama. Radi se o našoj poslušnosti koja ih otpušta iz ruke Božje i donosi ih u naš život. Svakoga dana možemo živjeti u Božjoj volji i iskusiti njegove blagoslove ili možemo hodati našim vlastitim putem i izgubiti ih.

"Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).

__________

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, srpnja 17, 2015

STIJENA VJEČNA

Danielova knjiga daje nam proročki uvid kako će rat posljednjeg vremena završiti. Kralj Nabukodonozor sanjao je san, a Daniel ga je protumačio:

"Ti si, o kralju, imao viđenje: Gle, kip, golem kip, vrlo blistav … strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline" (Dn 2,31-33).

Kralj je sanjao ogroman kip u ljudskom obličju, sjajan, blistav i strašan. Čitavo njegovo tijelo bilo je načinjeno od čvrstog metala. Međutim, stopala su mu bila načinjena i od gline. Daniel je istaknuo da taj kip predstavlja kraljevstva svijeta, a glina označava slabost posljednjih svjetskih sila. Ta kraljevstva postat će manje blistava i strašna kako će se kraj približavati. Zatim je Daniel nastavio:

"Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi … i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga … a kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju" (Dn 2,34-35).

Kamen koji Daniel ovdje opisuje nije nitko drugi nego Isus Krist. On je Stijena vječna i silazi s neba da razbije sva zemaljska kraljevstva. Kad svijet vidi da se to dogodilo, božanstvo našega Gospodina neće se moći poreći. Svako će se koljeno pred njim saviti i svaki će jezik priznati da je Gospodin Isus Krist.

Mi teroriste nećemo oboriti svojim oružjem, bombarderima ili projektilima. Ne možemo ljudskom moći osloboditi svijet od takve opake pokvarenosti. Bog kaže da će kraljevstvo njegova Sina konačno slomiti i uništiti sva zla carstva. Da, bit će pravda. Ali ona će doći od nebeskog Oca odozgo.

Kakav dan će to biti kad se svi teroristi svijeta probude pred Kristovim sudom! Mislit će: "Za našu žrtvu obećan nam je bio raj. Rečeno nam je bilo da ćemo za svu vječnost imati krasne žene, slasna jela i piće." Ali iznenada će shvatiti da upravo ono ime koji su pokušali potpuno zbrisati sad stoji pred njima kao njihov Sudac.

četvrtak, srpnja 16, 2015

PROSTODUŠNOST KOJA JE U KRISTU

"No bojim se da se – kao što zmija zavede Evu svojim lukavstvom – tako ne pokvare misli vaše i odvrate od prostodušnosti (krajnje isključivosti) koja je u Kristu" (2 Kor 11,3).

Pavao nas upozorava da se ne pokvarimo i odvratimo od "prostodušnosti koja je u Kristu". Grčka riječ za prostodušnost u ovom retku znači iskrenost, isključivost. Drugim riječima: "Krist nije neko zamršeno biće. Istina o njemu vrlo je jednostavna: Isus je Bog. On je božanski, rođen od djevice, razapet i podignut iz mrtvih. Ali bojim se da se ne pokvarite i odvratite od te jednostavne, isključive istine."

Zatim Pavao upozorava na propovjednike koji propovijedaju drukčijeg Isusa: "Jer ako zbilja bilo tko dođe i navješćuje vam drugoga Isusa, a ne onoga kojega smo mi propovijedali, ili ako primate drugoga Duha, a ne onoga kojega ste primili, drugo Evanđelje, a ne ono koje ste primili, vi to lijepo strpljivo podnosite" (2 Kor 11,4). U biti, rekao je Korinćanima: "Slušate drugo evanđelje, ne Kristovo. Slušate o drugom Isusu, ne o Onome koji vas je spasio. I bojim se da ćete se tim drukčijim Isusom, koji uopće nije pravi Krist, pokvariti.

Ne znate, ali to vas odvodi od božanskog Krista. Ne mogu vjerovati da to podnosite bez prigovora! Strpljivi ste s tim učiteljima koji vas kvare. Čak ni ne provjeravate da vidite je li to biblijski. Upravo sada gubite svoju moć rasuđivanja. Sjedite pod demonskim evanđeljem, gdje se uzvisuje drugi Isus. I ne znate kamo vas to vodi."

Moja poruka za vas ovdje svodi se na ovaj jedan redak: "Ja sam put, istina i život – reče mu Isus. – Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Iv 14,6). Isusova izjava ovdje apsolutno je isključiva. Ni musliman, ni hinduist, ni židov, ni nežidov, nitko ne može doći Ocu ni na koji način osim po Kristu.

Upravo kao što je Isus pitao svojih dvanaest učenika, pita i nas danas: "Za koga me drže ljudi?" (Mk 8,27). Učenici su odgovorili: "Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, treći za jednoga od proroka" (Mk 8,28). Ali Isusovo stvarno pitanje njegovim sljedbenicima slijedilo je odmah zatim: "'A za koga me vi držite?' zapita nato njih" (Mk 8,29).

Naš odgovor mora biti kao i Petrov: "Ti si Mesija" (Mk 8,29). Neka to bude naše priznanje pred cijelim svijetom, sada i zauvijek.

srijeda, srpnja 15, 2015

SOTONSKA "LJUBAVNA ZAMKA"

Kad đavolja globalna crkva konačno zatrubi svoju poruku širom zemlje, milijuni mlakih kršćana bit će prevareni. Njihovo će razmišljanje biti: "Ovo jedinstvo svih crkava mora biti u redu. Njihovi vođe govore mnogo o Isusu. Tko god toliko govori o Isusu, mora imati pravu kršćansku vjeru."

Ne bi mogli biti više u krivu! Sama mantra sotonskoga vražjeg jedinstva bit će: "Isus, Isus, Isus." Danas evanđeoske vođe već pitaju: "Zašto sve skupine ne bi mogle biti jedno u Isusu? Na kraju krajeva, Židovi priznaju Isusa kao proroka. Muslimani ga vide kao dobrog čovjeka i velikog učitelja. Čak i sikhi i hinduisti poštuju Isusa."

Dopustite da ovdje stanem i nešto jasno kažem: Zahvalan sam za nacionalno jedinstvo koje se pojavilo nakon 11. rujna 2001. godine. Zahvalan sam da su Amerikanci različitih vjera bili u stanju dići se zajedno kao jedna nacija i ja molim da to jedinstvo ostane daleko nakon što se naša žalost povuče.

Ali jedinstvo svih religija i vjera koje ćemo vidjeti uključivat će nešto potpuno drugo. Ono što ja unaprijed vidim sadržano je u Isusovom proročanstvu: "Mnogi će mi u onaj dan reći: 'Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?" (Mt 7,22).

Gotovo sve religije vrše egzorcizam. A i određene crkve tvrde da imaju velik uspjeh u istjerivanju demona. Ali mnoge takve crkve čine svoj egzorcizam, učenja i dobra djela u drukčije Isusovo ime. Kao što Krist ističe, ti će ljude tvrditi na Sudu: "Gospodine, sve smo to činili u tvoje ime. Mi smo Isusovi ljudi." Ali Gospodin kaže: "Tada ću im kazati: 'Nikada vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori'" (Mt 7,23).

Isus će im reći: "Ne poznajem vas, a pouzdano ni vi ne poznajete mene. Ja sam živi Sin Božji, a vi ste svima govorili da sam samo čovjek. Pokušavali ste oduzeti silu moga evanđelja. Imali ste pogrešnog Isusa. Odstupite sad od mene jer nemate dijela u mom kraljevstvu."

utorak, srpnja 14, 2015

OVAJ POSLJEDNI RAT

Središnje pitanje ovoga rata je Isusovo božanstvo. Je li on Krist, Očev jedinorođenac, Bog u tijelu, Spasitelj svijeta? Ili je Isus bio samo još jedan prorok koji je hodao okolo čineći dobro? Je li bio samo običan čovjek, ne božanski, ne uskrsli Spasitelj koji sjedi s Bogom u slavi?

Apostol Petar svjedočio je u korist Kristove isključivosti: "Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti" (Dj 4,12). Petar to čini apsolutno isključivim: nema drugog imena pod nebom koje bi osiguralo vječno spasenje. Jedino je Isus Mesija, božanski Sin Božji. I on neće dijeli tu slavu ni s kojim drugim bićem.

Isto tako, Pavao izjavljuje: "Koliko je … izvanredno velika njegova snaga … što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne strane na nebesima iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva i iznad svakog imena koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koji će doći (Ef 1,19-21). Zatim Pavao dodaje da je Isus isključiva glava svega: "I sve mu je podložio pod noge, a njega dade za glavu nad svim u Crkvi, koja je njegovo tijelo" (Ef 1,22-23).

Pavao isto tako ističe da će jednoga dana svako stvorenje priznati isključivo Isusa kao Gospodina: "Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime koje je iznad svakoga drugog imena, da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića, i da svaki jezik prizna – na slavu Boga Oca: Gospodar je Isus Krist" (Fil 2,9-11).

Svaki jezik stvorenja svjedočit će ne da je Muhamed Gospodin, ili Alah, ili neki od milijun hinduističkih bogova, nego da je Isus Krist jedino Janje Božje. To je pitanje u središtu ovoga rata. Međutim, nemojte biti u krivu, posljednji rat nije nad imenom. Nego nad Isusovim božanstvom, uskrslim Gospodinom.

ponedjeljak, srpnja 13, 2015

DOVEDI IH KUĆI U SLAVU by Gary Wilkerson

Nebeski Otac nije bio voljan prepustiti svoja ljubljena stvorenja silama pakla te je tako osmislio plan spasenja za nas. "Jednoć si u viđenju govorio pobožniku svojemu i rekao: 'Spustio sam pomoć na junaka, uzdigao izabranika iz puka'" (Ps 89,19). Otac je rekao svome Sinu: "Čovječanstvo će postajati slabo i bijesno zbog svoga grijeha, bespomoćno da nađe svoj put natrag k meni. Postavljam te za svoga Pobožnika da im pomogneš vratiti se natrag u moju naklonost."

Čujemo Sinovljeve vlastite riječi saveza: "Omilje mi, Bože moj, vršiti volju tvoju, i Zakon tvoj u mojem je srcu" (Ps 40,8). Sve što je Isus učinio na zemlji bilo je u ispunjenju njegovih uvjeta saveza: "Ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je Otac, koji me posla, zapovjedio što da reknem i što da navijestim" (Iv 12,49).

Biblija jasno donosi te uvjete. Isus se lišio sve nebeske slave, uzimajući na sebe ljudsko tijelo: "… nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima" (Fil 2,7). Morao je podnijeti sramotu i trpljenje, "čovjek boli" upoznat sa žalošću. Morao je postati nepoželjan svijetu: "Ne bijaše u njega stasa ni krasote da bismo se u nj zagledali, ni ljepote da bismo ga se zaželjeli" (Iz 53,2). Nakon svega toga, morao se predati u ruke grešnika te u velikoj agoniji položiti svoj život kao žrtvu za grijeh čovječanstva. U prinošenju žrtve pomirnice trebao je na određeno vrijeme podnijeti gnjev Božji.

Tada je Bog iznio službu koju će njegov Sin obavljati kako bi izbavio čovječanstvo. Rekao je Isusu: "Tvoja služba bit će služba svećenika. Poznajem svu svoju djecu od prije postanka svijeta i sad ih predajem tebi kao stado da ih paseš." Isus je na zemlji svjedočio: "Svaki koga mi dade Otac doći će k meni. A tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van" (Iv 6,37).

Na kraju je Otac uputio svoga Sina: "Ako odabereš poći, ova će se djela tražiti od tebe: propovijedati radosnu vijest krotkima, iscjeljivati slomljena srca, naviještati slobodu zarobljenima; otvarati vrata onima koji su u sužanjstvu; imati strpljenja sa slabošću slabih; strpljivo gajiti one koji su u neznanju; one koji su slabi snabdijevati svojom snagom. Hraniti stado; nositi ih na svojim grudima; s blagošću voditi mlade; pružati snagu slabima. Voditi ih svojim savjetom; obećati im poslati Duha Svetog da nose dalje djelo svoje slobode; i vratiti ih sa sobom kući u slavu" (vidi Iz 61,1-3).

subota, srpnja 11, 2015

SILNI BOŽJI LJUDI by Jim Cymbala

U 1 Ljetopisima 11,22 popis silnih Davidovih ratnika upoznaje nas s Benajom, čija junačka djela uključivala su i pobjedu nad dvojicom najboljih moapskih muškaraca. Ubio je i lava u nekoj snijegom pokrivenoj, klizavoj jami. Možda je najnevjerojatnije bilo to što je ubio nekog Egipćanina, dovoljno visokog da bude krilni centar u Chicago Bullsima. Ovaj div od preko dva metra imao je koplje kao tkalačko vratilo, dok je Benaja imao samo štap.

Pa i tako, Benaja "je istrgnuo Egipćaninu koplje iz ruke i ubio ga njegovim kopljem. To je učinio Jojadin sin Benaja … Bio je najznamenitiji među tridesetoricom" (1 Ljet 11,23-25).

Nije to bio doktorat iz filozofije koji je donio čast čovjeku u one dane. Čast neophodno ne dolazi čovjeku s novcem, utjecajem ili pristupom medijima. Čast dolazi kao rezultat izvršenih junačkih djela za kralja.

Tko danas čini junačka djela za Boga? Gdje je to neprijatelj natjeran u bijeg? To je velika čežnja svih ljudi duhovna uma. Oni nisu opčinjeni ulaštenim propovijedima i vještom organizacijskom metodom. Gdje su silni muškarci i žene pomazani od Boga da doista nešto vidljivo čine?

Mislim da znam barem jednoga od silnih Božjih ljudi. Filipinka Rina Gatdula je poput sestre mojoj ženi Carol i meni. Bog ju je poslao u ranim danima Brooklyn Tabernaclea s hrabrim duhom koji se pokazao kao ogroman blagoslov. Ponekad kad je naše redare isprepadao neki pijanica ili neka agresivna osoba koja je zalutala u crkvu, Rina bi se suočila s njima s neustrašivošću Duha Svetog.

Iako ne posebno nadarena kao javni govornik, ima službu molitve i posredovanja te nas je provela kroz mnoge bitke. Bez obzira je li bila potreba za većom zgradom ili da se neki otpadnik vrati Gospodinu, ona ima duh Benaja. Ona ne pušta Boga kad potrebiti ljudi dođu do oltara tražeći pomoć. Ona poznaje finu umjetnost "ustrajne molitve" s ljudima; mnogi su pronašli izbavljenje u Kristu jer je ona stajala s njima kod prijestolja milosti.

Danas Rina putuje među crkvama koje je započeo Brooklyn Tabernacle u ovoj zemlji i u inozemstvu, podsjećajući ih na junačka djela koja mogu činiti kroz Boga. Ona kao da uvijek raspiri duh molitve. Bez obzira je li u Harlemu, San Francisku ili Limi u Peruu, ona je živ primjer heroine vjere.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, srpnja 10, 2015

BOG JE SLAO POZIVE UPOZORENJA

Prvi Gospodnji poziv upozorenja došao je Izraelu tijekom asirske invazije. Ovaj ogroman neprijatelj napao je dvije izraelske provincije, Zebulona i Neftalija. Na sreću, napadi su bili ograničeni na ove dvije točke i šteta je bila minimalna. Međutim, Bog je jasno govorio svome narodu. Izabrani narod Božji izgubio je osjećaj zaštite i promašio poruku koju je Bog govorio.

Zatim je Izrael primio drugi poziv upozorenja i ovaj je bio vrlo oštar. Dvije nacije, koje Pismo naziva "izraelskim neprijateljima" – Aramci i Filistejci – udružili su snage kako bi iznenada napali. Prema Izaiji, ovaj napad došao je "sprijeda … i straga" (Iz 9,12). To znači, napadači su došli s istoka i zapada, okruživši Izraela. Njihov iznenadni napad bio je krajnje uništavajući.

Nakon napada na Tornjeve blizance 11. rujna 2001. godine, većina je Amerikanaca pitala gdje je bio Bog u tom iznenadnom napadu? Što bi njegov narod trebao učiniti s tom nesrećom koja je došla na njih? Izaija nam govori da je Bog vjerno govorio svome narodu u Izraelove dane: "Gospod posla riječ protiv Jakova, i ona pade na Izrael" (Iz 9,7). Bog je rekao jasnu riječ i poslao poruku čitavoj naciji.

Ljubljeni, ovaj redak nam govori nešto vrlo važno u vrijeme našega uništenja. On jednostavno govori: "Bog uvijek šalje svoju riječ." Gospodin nikada u povijesti nije ostavio svoj narod bez razumijevanja ili spoznaje u vrijeme katastrofe. On nas nikada nije napustio niti prisiljavao da sami odgonetavamo stvari. On se uvijek pobrine za riječ razumijevanja.

Čak i sada Gospodin podiže pobožne stražare da govore za njega u ova vremena. Ti pastiri tuguju, plaču i kaju se dok traže lice Božje. A ja vjerujem da oni čuju i razumiju Gospodnju poruku i iza sadašnjih događaja. Štoviše, ne boje se navijestiti strašna upozorenja, jer znaju da su čuli Boga. Oni su primorani govoriti o njegovim naumima iza naših katastrofa.

četvrtak, srpnja 09, 2015

NE SMIJEMO PROMAŠITI PORUKU

Propovjednici i teolozi svugdje govore: "Bog nema ništa s katastrofama. On ne bi dopustio da se dogode takve strašne stvari." Međutim, ništa nije dalje od te istine. Takvo razmišljanje uzrokuje da naša nacija promašuje poruku koju nam Bog želi reći kroz tragediju.

Činjenica je da moramo imati riječ od Boga. Poput mnogih pastora, i ja sam plakao i tugovao nad strašnim katastrofama. Tražio sam Gospodina u molitvi i kroz njegovu Riječ. I želim vam reći da sam iskusio žalost koja je čak dublja od tugovanja za nevinim ljudima koji umiru. To je žalost koja kaže da ako promašimo Božju poruku, ako se oglušimo na ono što on glasno navješćuje, onda nam još daleko gore predstoji.

Prorok Izaija govori izravno u korist onoga što proživljavamo. Ako za primjer niste zadovoljni sa Starim zavjetom, promotrite Pavlove riječi na tu temu: "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11). Pavao jasno govori da starozavjetni primjeri otkrivaju koji su Božji potezi u vremenima kao što su naša.

U vrijeme kad je Izaija prorokovao, Bog se strpljivo bavio Izraelom oko 250 godina. Slao je na svoj narod "male nevolje", pozivajući ih na pokajanje. Htio ih je primamiti iz njihova drskog idolopoklonstva i vratiti u svoj blagoslov i naklonost.

Kroz sve one godine, svi su proroci govorili Izraelu istu važnu riječ: "Ponizite se!" Pismo kaže: "Služili su idolima … A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: 'Obratite se od zlog puta svoga – govorio je – i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim" (2 Kr 17,12-13).

Ali izabrani Božji narod odbacio je njegov poziv na pokajanje: "Ali oni nisu poslušali, nego su ostali tvrdovrati" (2 Kr 17,14). Ti ljudi ismijavali su proroke koji su ih pozivali na poniznost. Umjesto toga, "težili su za ispraznošću, pa su i sami postali isprazni … Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga … čineći tako zlo u očima Jahvinim … Tada se Jahve razgnjevi na Izraela" (2 Kr 17,15-18).

srijeda, srpnja 08, 2015

POTPUNO PRIPREMLJEN

Ja želim biti vojnik koji je potpuno pripremljen za bojno polje. Znam da se pobjeda zadobiva daleko prije nego bitka započinje. Zadobiva se na vojnom poligonu, kroz obuku i stjecanje kondicije. Kad neprijatelj iznenada dođe na mene, bit će mi potrebna sva raspoloživa municija, a ta municija dobiva se kroz snažnu Riječ Božju koju krijem u svom srcu. I tako, sljedeći put kad me đavao napadne, siguran sam da ću imati rezerve na koje ću se moći osloniti. Zadobio sam bitku nasamo s Bogom, prije nego na bojnom polju.

Jeste li odani vojnik, vjerujući da vas Bog čak i sada oprema? Ako je tako, onda ispunjavate tri postavljena uvjeta:

1. Marljiv ste čitatelj Riječi Božje.

Dok proučavate Pismo, počinjete razumjeti koliko vas Bog ljubi. Ako niste uvjereni u njegovu apsolutnu ljubav, nećete biti u stanju nositi se ni s jednom nadolazećom krizom. Uvjereni u njegovu ljubav postajete jedino kroz gutanje njegove Riječi.

2. Svakodnevno njegujete prisnost s Bogom, kroz kvalitetno vrijeme u molitvi.
Naš Gospodin želi da mu vapimo u vrijeme naših kriza. Ali molitva tijekom naših nevolja nije dovoljna. Moramo tražiti našega Oca i u dobra vremena. Naša vjera nije da bi bila samo u određenim situacijama. Ona mora doći iz razvijanja odnosa s Gospodinom.

3. Vjerujete da Bog neće dopustiti da se suočite s nekom kušnjom a da ne stvori put za vas kako biste je podnijeli.

Ako bi na vas došla velika kušnja, ne morate se brinuti hoćete li biti dovoljno jaki ili ćete klonuti. Naš Otac daje milost kad je potrebna. A ako ste razvili blizak, prisan odnos s njim, on će, kad vam bude potrebno, uliti u vas svoju milost da izdržite.

Bog vas poziva da uđete u njegov počinak – danas.

"Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti (dati vam počinak)" (Mt 11,28).

utorak, srpnja 07, 2015

ULAZAK U BOŽJI POČINAK

Da bismo ušli u Božji počinak, moramo odustati od našega vlastitog truda i znoja. Jedino nam vjera dopušta ući u taj savršen počinak: "U počinak, naime, ulazimo mi, vjernici" (Heb 4,3). Jednostavno rečeno, trebamo tako postaviti svoje srce da vjeruje kako je Bog vjeran da nas izbavi iz svake situacije, bez obzira kako se čini nemogućom.

"Jer tko je ušao u počinak njegov, i sam je počinio od djela svojih, kao i Bog od svojih" (Heb 4,10). Kad počivamo u Kristu, više ne pokušavamo staviti na sebe neustrašivo lice u vrijeme nevolje. Ne prikazujemo neko lažno prihvaćenje naših kriza. I ne brinemo se da ćemo možda podleći strahu i početi sumnjati u Božju ljubav. Ukratko, naš "mentalitet djela" prestao nas je tjerati. Sad smo naučili jednostavno uzdati se u Gospodina.

Kako razvijamo takvo pouzdanje? Tražimo Gospodina u molitvi, razmišljamo o njegovoj Riječi i hodamo u poslušnosti. Možda ćete prosvjedovati: "Ali sve te stvari su djela." Ne slažem se. Sve su to djela vjere. Dok držimo te discipline, vjerujemo da je Duh Sveti na djelu u nama, gradeći pričuvu snage za naše vrijeme potrebe. Možda ne osjećamo da se u nama izgrađuje Božja snaga ili da se u nama razvija njegova sila. Ali kad dođe naša sljedeća kušnja, te nebeske pričuve očitovat će se u nama.

To je krajnje važan razlog zašto revno tražim Gospodina – posteći, moleći, proučavajući Riječ, tražeći da budem poslušan njegovim zapovijedima kroz silu Duha Svetoga. To nije jer sam pastor koji želi biti primjer. Činim te stari jer znam da pred sobom još uvijek imam mnoge kušnje. Dokle god služim Gospodinu, đavao mi nikada neće dati mira. Suočit ću se sa snažnim vojevanjem, iznenadnim napadima. I usprkos svim pobjedama i miru koji sam iskusio, uvijek će mi biti potrebna nebeska sredstva da mi pomognu izdržati.

ponedjeljak, srpnja 06, 2015

POSEZANJE ZA NOVIM SAVEZOM by Gary Wilkerson

"Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga" (Ps 89,35). Izraz "savez" igra integralnu ulogu u kršćanskoj vjeri. Međutim, nikada nisam čuo nekog propovjednika ili učitelja koji bi adekvatno opisao značenje "saveza" u kršćanskom životu. Sama Biblija podijeljena je na dva saveza (ili zavjeta), Stari i Novi. Kroz čitav Stari zavjet, Bog je sklapao s čovječanstvom jedan savez za drugim. Čemu su služili svi ti savezi? A što je još važnije, što oni danas imaju s nama?

Savez je sporazum ili obveza između dvije ili više stranaka, poput ugovora. On sadrži uvjete i dužnosti koje svaka stranka mora izvršiti da bi se sporazum ispunio. Takvi savezi su zakonski obvezujući i jednom kad se finaliziraju, svaka stranka može biti kažnjena za neispunjenje svojih uvjeta.

U stvaranju Novog saveza, Bog u potpunosti pokazuje svoju nevjerojatnu ljubav za čovječanstvo. Međutim, crkva je desetljećima bila slijepa na tu nevjerojatnu doktrinu. Kao mlad kršćanin, bio sam učen da je "teologija saveza", usredotočena na Novi savez, preslobodna doktrina. Misao koja je prevladavala bila je da je Novi savez tako čudesno slobodan da ga ljudi mogu zloupotrijebiti, predajući se previše popustljivom načinu života.

Međutim, što više razumijem Novi savez, više sam uvjeren da nam je potrebna njegova sigurnost u ove opasne posljednje dane. Njegove obveze imaju silu da u crkvi Božjoj oslobode svu snagu za pobjedu, kako bismo bili izvrsni pobjednici u svakoj situaciji.

Novi savez je službeni ugovor između Oca i Sina. A danas smo mi, potomak duhovnog Izraela, uvedeni u taj savez po vjeri. "I sad, naš veliki svećenik dobio je toliko uzvišeniju službu koliko je posrednik boljega Saveza, boljega jer je uzakonjen na boljim obećanjima" (Heb 8,6).

"Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran" (Ps 89,29).

subota, srpnja 04, 2015

ODBIJAJUĆI BITI ODBIJEN by Carter Conlon

Biblija iznosi priču o čovjeku koji je kasno noću otišao k susjedu i tražio ga kruha jer mu je upravo stigao posjetitelj i nije imao ništa da bi ga nahranio.

"Onaj iznutra je odgovorio: 'Ne dosađuj mi, vrata su već zatvorena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti dadnem' – kažem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosađivanja i dao bi mu sve što treba" (Lk 11,7-8).

Dosađivati znači da on jednostavno nije odlazio. Danas bi to bio netko tko moli: "Znam da ova generacija treba kruha, a ja nemam dovoljno. Moje znanje nije dovoljno dobro; moja snaga će me iznevjeriti. Moje suosjećanje je previše oskudno; moja hrabrost nije pouzdana. Nemam mjere Duha Svetog koja mi je potrebna da bih učinio nešto u ovoj generaciji. Ali znam da imam tebe i neću otići dok to ne dobijem!" Bog traži takvu vrstu molite!

Isus nastavlja govoriti u vezi s ovom pričom: "A ja vam velim: ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca" (Lk 11,9-10).

Koliko ih prima? Svi! Ne samo neki popularni ili ugledni, ne samo neki Ilija ili Elizej – svi! A to znači i vi!

Upamtite, Gospodin ne misli samo na neko ležerno traženje. Kad su sto dvadesetorica otišla u gornju sobu, nisu ležerno tražila da im Bog da Duha Svetog. Bili su potpuno svjesni da izaći i suočiti se s neprijateljskim mnoštvom može rezultirati smrću. Isto tako, znali su da im je Isus dao obećanje da će oni biti njegovi svjedoci – i tako su počeli moliti, odbijajući biti odbijeni.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, srpnja 03, 2015

ŽIVOT U BOŽJEM POČINKU

Moja žena Gwen imala je trideset četiri godine kad joj je prvi put bio otkriven rak. Kad smo dobili tu vijest, bili smo potpuno svladani. Upravo smo se doselili u New York, da bih ja započeo službu s uličnim bandama. Dok sam sad hodao ulicama propovijedajući članovima bandi i ovisnicima, morao sam se boriti sa suzama tjeskobe i straha. Ali Gospodin me neprestano razuvjeravao: "Davide, ja sam vjeran. Neću napustiti ni tebe ni tvoje ljubljene." Bog je hodao sa mnom kroz tu strašnu kušnju i svaku drugu koja je slijedila.

Međutim, Gospodin ne želi da naša pobjeda bude samo jednokratno iskustvo. Njegov cilj nije da izronimo iz krize govoreći: "Hvala Bogu, sačuvao sam vjeru kroz to." Da, možda ste uspjeli kroz tu jednu, ali kao i pobjedonosnom Izraelu na Crvenom moru, doći će druga kušnja i to može biti potpuno drukčiji test.
Živeći u Božjem počinku je stil života. On želi da nas održava njegov mir i pouzdanje u svim našim kušnjama, znajući da naš veliki svećenik suosjeća s našim slabostima.

Nemojte pogrešno razumjeti, ne govorim o postignuću nekakvoga stanja nirvane. Mnogi učitelji New Age-a tvrde da je jedini način kako bi se podnijela buduća kriza da se sada otvrdne srce te uništi sva ljubav. Ukratko, ako se jednostavno prestanete brinuti za ljude, nećete biti povrijeđeni. Zbog toga, trebali biste se očeličiti na životne katastrofe.

Međutim, Bog nikad nije proslavljen kad njegove sluge obamru. To nije ono što njegov počinak znači. Počinak je u vezi s učenjem kako se pouzdavati u njegovo obećanje da će nam biti vjeran u svemu.

Ja sam otac četvero djece i djed i mogu iskreno reći kako nikada nisam stajao u blizini i promatrao jednoga od mojih potomaka kako pati a da nisam htio ući u trpljenje s njim. U takva vremena, učinio bih sve u mojoj moći da ih ozdravim i izbavim. Pitam vas, koliko više naš nebeski Otac ljubi nas, hoda s nama u našim kušnjama i čezne da iscijeli naše povrede?

"Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati djeci svojoj dobre darove, koliko će više Otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole" (Mt 7,11).

četvrtak, srpnja 02, 2015

MJESTO SAVRŠENA POČINKA

U Kristu postoji mjesto u kome nema tjeskobe u vezi s budućnošću. Na tom mjestu nema straha od iznenadne katastrofe, nevolje, nezaposlenosti. Nema straha od čovjeka, pada, gubitka duše. To mjesto je mjesto potpunog pouzdanja u Božju vjernost. Pisac Hebrejima to mjesto naziva savršenim počinkom.

Takav savršen počinak ponuđen je bio Izraelu. Ali sumnja i nevjera zadržali su narod od Božjeg počinka: "Oni koji su prvi primili Radosnu vijest nisu u nj ušli zbog neposluha" (Heb 4,6). Izraelci su živjeli u neprestanom strahu i grozoti, uvijek iščekujući sljedeću krizu. Kao rezultat toga, bili su usamljeni u svojim kušnjama.

Da je Izrael ušao u ovaj počinak, djelo Božje u njegovu narodu bilo bi završeno. Ali s obzirom da nisu, Gospodin nastavlja tražiti u svakoj generaciji ljude koji će ući: "Preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak" (Heb 4,9).

Bog nam govori: "Ova ponuda počinka je za vas – danas. Još uvijek postoji mjesto u meni gdje nijedna sumnje i strah više ne postoji. To mjesto je gdje ćete biti pripremljeni za bilo što što može doći." Tako, njegova Riječ potiče: "Treba nam se, dakle, bojati da se slučajno komu od vas, dok još vrijedi obećanje za ulazak u njegov počinak, ne čini da je zakasnio" (Heb 4,1).

Danas mnoštvo naroda Božjeg ne zna ništa o tom počinku u Kristu. Dok čitaju strašna izvješća u dnevnim novinama – izvješća o tragedijama, katastrofama, smrti – ispunjeni su strahom i užasom. Njihova neprestana molitva je: "O, Bože, molim te, nemoj uzeti nekoga od mojih ljubljenih. Ne bih mogao podnijeti tu žalost."

Međutim, ako počivate u Gospodinu, nećete podlijeći takvom strahu. Nećete paničariti niti se raspasti kad budete pogođeni nekom neočekivanom krizom. I nećete izgubiti nadu, optužujući Boga da nadodaje vašim nevoljama. Da, podnijet ćete bol koja je zajednička svim ljudskim bićima, ali počivat ćete u svojoj duši, jer znat ćete da je Bog u kontroli svega u vezi s vama.

srijeda, srpnja 01, 2015

BOŽJA SILA OČUVANJA

Svijet žudi da vidi svjedočanstvo Božje sile očuvanja. I nastavit će pitati dok se Isus ne vrati: "O, kršćanine, vidim da vjerno služiš Bogu. Postiš, moliš i svjedočiš o njegovoj slavi i sili, a upravo si u kušnji svoga života. Reci mi, je li te tvoj Bog podupire u ovoj kušnji? Što je tvoje svjedočanstvo sad kad si u lavljoj jami?"

Možete zamisliti Darijevu radost kad je začuo Danielov glas kako viče: "O kralju, živ bio dovijeka! Moj je Bog poslao svog Anđela; zatvorio je ralje lavovima, te mi ne naudiše" (Dn 6,22-23). Daniel je bio živ i zdrav. Međutim, ne vjerujem da je ovaj pobožan sluga mirno spavao tijekom noći. On nije bio nadčovjek, kao ni mi danas. Ni naš Bog ne očekuje od nas da se ponašamo neprirodno kad se suočimo s takvim krizama. Tijekom takvih trenutaka naši osjećaji nespokojstva normalni su.

Po mom mišljenju, Daniel je bdio i molio svu noć. Kad god je lav zijevao i pokazao zube, Daniel je vjerojatno tiho zavapio: "Još se uvijek uzdam, Gospodine! Vjerujem da ćeš zatvoriti usta toj životinji." Čvrsto se držao svoje vjere i Pismo nam kaže: "Izvadiše Daniela iz jame neozlijeđena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga" (Dn 6,24).

Jedan čovjek, koji se uzdao u Boga pred očima ljudi i čitavog kraljevstva, ostavio je snažan dojam. Biblija izjavljuje: "Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "… Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršću pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neće propasti, njegovoj vlasti nema kraja! On izbavlja i spasava, čini znake i čudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih" (Dn 6,26-28).

Vidite li što Darije ovdje govori? On veliča Boga, ne samo zbog njegovih prirodnih čuda, nego jer je izbavio Daniela iz smrti. Ovaj poganski kralj trebao je vidjeti samo jednog vjernika koji je uistinu vjerovao što je propovijedao te je zauzvrat izjavio: "Vidio sam čovjeka koji je potvrdio svjedočanstvo o svom Bogu. Nikada nije sumnjao. I Gospodin ga je izbavio od sila pakla."