utorak, lipnja 30, 2015

KUŠAN I OČIŠĆEN

Što će biti potrebno da se dosegne izgubljen i povrijeđen svijet? Mala vojska vojnika koja se upisala u školu poteškoća i kušnji! Bog traži one koji su voljni biti iskušani vatrom, čija vjera može biti pročišćena i pokazati se kao čisto zlato.

Kroz moje godine u službi, uočio sam uzorak u životima većine kršćana. Gotovo odmah nakon što nas Bog spasi, uvodi nas u pustinju testiranja. Zašto? Jer on traži ljude koji će se uzdati u njega u nemogućim situacijama pred cijelim svijetom. To je bilo tako i u Isusovu životu. Kad je naš Gospodin izašao iz vode krštenja, Duh ga je odveo u pustinju, gdje je bio oštro kušan (vidi Lk 4,1-2).

Tu vrstu pouzdanja pokazao je i Daniel. Njegovi ljubomorni suupravitelji urotili su se protiv njega, uvjerivši kralja Darija da zabrani molitvu trideset dana. Upravo kao što su ti velikaši očekivali, Daniel nje bio poslušan zabrani i nastavio je moliti triput na dan. Iako je kralj Darije poštovao Daniela, svojim vlastitim dekretom bio je prisiljen baciti ovoga pobožnog čovjeka u lavlju jamu.

Daniel je bio potpuno svjestan da je kazna za nepoštivanje zabrane u vezi s molitvom smrt. Međutim, nije prestajao moliti, jer se uzdao u Boga. Znao je da će ga Gospodin provesti kroz njegovu kušnju.

Kroz ovu kušnju, kralj Darije zabrinuto je promatrao Daniela. Svim ga je sredstvima na neki način nastojao spasiti, ali jednostavno nije mogao. Konačno, upravo prije nego je Daniel bio bačen lavovima, kralj ga je ohrabrio: "Tvoj Bog, kojemu ti postojano služiš, on će te izbaviti" (Dn 6,16).

Ako kažete svijetu da je Isus vaš Gospodin, Spasitelj i iscjelitelj te Bog koji može učiniti nemoguće, gledat će vas kako reagirate u nemogućim situacijama. Njihove oči prilijepljene su za svakoga tko se hvali Božjom dobrotom, snagom i slavom. A i đavao gleda, nadajući će da će naša vjera podbaciti.

Psalmist piše: "O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim" (Ps 31,19). Što je ta "velika dobrota" koju Bog pohranjuje za one koji se uzdaju u njega u vremenima kušnje? To je nedokučivo, slavno svjedočanstvo svijetu da vaša vjera može preživjeti svaku situaciju.

Kako je Bog odgovorio na Danielovu vjeru? Zatvorio je usta onim gladnim lavovima (vidi Dn 6,23).

ponedjeljak, lipnja 29, 2015

ODMOR U NJEMU by Gary Wilkerson

Pod pritiskom, većina od nas iznova i iznova iznosi svoju potrebu: "Kad bih imao ovu jednu stvar. Kad bih mogao utjecati na tu jednu slabost." Ali Isus nam kaže da svoje oči ne držimo na našoj potrebi, nego na našem Opskrbljivaču potrebe: "Ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući! Zar nije život vredniji od hrane, a tijelo od odijela? Pogledajte ptice nebeske! Niti siju, niti žanju, niti sabiru u žitnice, i vaš ih Otac nebeski hrani. Zar vi niste mnogo vredniji od njih? Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat?" (Mt 6,25-27).

Kad su stvari za kralja Asu u Starom zavjetu izgledale nemoguće, upro je oči u svoga Opskrbljivača, ne na problem. Kad je kraljevstvo bilo opkoljeno ogromnim neprijateljem, bez nade na vidiku, molio je: "Gospodine, ne znam što da radim, ali moje oči uprte su u tebe" (vidi 2 Ljet 14,9-12).

Isus nam pokazuje da trebamo zahvaljivati usred svoje situacije. Suočen s gladnom gomilom, sa svega nekoliko ribica i kruhova, Isus je zahvalio Bogu: "Tada Isus uze kruhove, zahvali Bogu pa ih dade" (Iv 6,11).

Isus je zahvalio Ocu prije nego je potreba bila ispunjena – i čudo je slijedilo: "Kad se nasitiše, reče učenicima svojim: 'Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne!' Skupiše ih i napuniše dvanaest košara ulomcima od pet ječmenih kruhova što pretekoše onima koji su jeli. Ljudi, kad vidješe čudo, koje učini Isus, rekoše: 'Ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet'" (Iv 6,12-14).

Vaša situacija ne ovisi o vašim sredstvima, ona ovisi o Bogu. "Moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu" (Fil 4,19).

Možda ste isplakali srce nad svojom potrebom. Sad nije vrijeme da pregledavate svoje pogreške; umjesto toga, vrijeme je da se podsjetite na Božju dobrotu. Vrijeme je da se prestanete jadati nad svojom ogromnom potrebom i umjesto toga zahvaljujte mu. Vrijeme je da izvučete snagu od svoje obitelji po vjeri kad je sami nemate. Budite uvjereni, vaš Bog pokazat će se velikim u vašem životu. Vjerujte to – i nađite odmor u njemu!

subota, lipnja 27, 2015

GRAĐENJE OLTARA by Claude Houde

Ponovno se sretnimo s Abrahamom. On ima poruku za nas. Poučit će nas o vjeri kako graditi. Abraham u odgovoru na poziv i obećanja Božja – "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati … blagoslovit ću te … i sam ćeš biti blagoslov" (Post 12,1-2) – čini nešto osobito i krajnje značajno – gradi oltare Gospodinu (vidi Post 12, i 13).

Oltar je bio svjedočanstvo, javno obvezivanje, zavjet. Kao da je rekao: "Ovo je iskaz moje vjere. Želim da svaka osoba koja vidi ovaj oltar zna kako se ne stidim navješćivati da pripadam Bogu. Vjerujem u njega; moja vjera je u njegova obećanja."

Ovaj koncept "oltara Gospodinu" bio je krajnje snažan, ozbiljan i obvezujući u židovskoj kulturi njegova vremena. Zapravo, "gradnja oltara" je značilo biti iskren, pošten i ozbiljan s Bogom; biti iskren i donositi odluke pred Bogom svim srcem, s istinom i predanošću.

Dobro znam da mnogi koji čitaju ovu poruku hodaju s takvim srcem prema Bogu. To nije da se hvalite ili činite predstavu; vi zapravo želite ugoditi Bogu, biti mu poslušni i vjerni njegovoj volji i njegovoj Riječi. Izvorni ste; vaše posvećenje je autentično.

Sagradili ste oltar vjere, molitve, štovanja, darežljivosti i posvećenja pred vašim Bogom. Živite s vjerom "da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do Dana Krista Isusa" (Fil 1,6). Iznad priznanja, uspjeha ili unapređenja u karijeri, koje možete postići na ovoj zemlji, svakoga dana živite da nakon ovoga života čujete njegov glas dobrodošlice na vratima s ovim riječima: "Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti" (Mt 24,21).

Sagradili ste oltar pred Bogom!

__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, lipnja 26, 2015

POTPUNO MU VJEROVATI

Ljubljeni, Gospodin nas nije spasio samo da bismo mogli beskrajno uživati u njegovoj dobroti, milosrđu i slavi. On je imao vječni naum kad je odabrao svakoga od nas i taj naum odlazi iznad blagoslova, zajedništva i otkrivenja. Činjenica je, Bog još uvijek poseže za izgubljenim čovječanstvom. I on traži ljude koji će mu vjerovati i uzdati se u njega kako bi ih mogao oblikovati u svoj najveći evangelizacijski alat.

Naš Gospodin ne upotrebljava anđele da bi svjedočili o njegovoj slavi, on koristi svoje ljude. On nas želi obučiti kao poseban, "izabran" rod (vidi 1, Pt 2,9). On traži da potvrdi svoju Riječ u našim životima tako da svijet vjeruje kad je navješćujemo. Nacijama koje ne vjeruju on želi predstaviti vjeran narod koji je bio uzdrman teškim vremenima, slomljen dubokih kušnjama, ali koji se nastavio pouzdavati u njega.

Vidimo da je Bog tražio takve ljude u Gideonovo vrijeme. Kad je Gideon uputio poziv dragovoljcima da se bore s Midjancima, tisuće se Izraelaca odazvalo. Ali Gospodin je rekao Gideonu: "Previše je naroda s tobom a da bih predao Midjance u njegove ruke … Zato oglasi da narod čuje: 'Tko se boji i strahuje, neka se vrati'" (Suci 7,2-3).

Bog je rekao Gideonu: "Ako se itko ovdje boji, reci mu da se sad vrati kući. Neću dopustiti da moja vojska bude zaražena strahom." Bog je zapravo odbio dragovoljce za svoju vojsku; zapravo, u jednoj je točki bilo poslano kući dvadeset dvije tisuće sumnjičavaca. Gideon je na kraju smanjio broj dragovoljaca na deset tisuća, ali Bog mu je rekao da ih je još uvijek previše. Konačno se Bog zaustavio na tristo vojnika iskušanih za bitku.

To bi nam nešto trebalo govoriti. Dok Gospodin traži poslanike evanđelja koje može poslati u svijet, on neće unovačiti crkve čiji redovi su ispunjeni strašljivim, sumnjičavim, neiskušanim ljudima. On neće tražiti snažne, sposobne vjerske organizacije ili visoko obrazovane polaznike teoloških škola. Dakako, Bog upotrebljava organizacije i obrazovane, ali oni sami u sebi nemaju potrebnih sredstava da bi bili Božji istrenirani i iskušani poslanici.

četvrtak, lipnja 25, 2015

SUMNJA U BOŽJU VJERNOST

Od svih grijeha koje počinimo, sumnja je onaj koji Bog najviše mrzi. I prema Starom i Novom zavjetu naše sumnjanje žalosti Gospodina, izaziva ga i donosi mu mnogo boli. Najveći primjer toga vidimo u starom Izraelu nakon što je Bog izbavio svoj narod iz faraonovih ruku.

Psalmist tuguje: "Zgriješismo kao oci naši, činismo bezakonje, bezbožno radismo. Oci naši u Egiptu, nehajni za čudesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, već na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru" (Ps 106,6-7).

Ovdje pisac daje priznanje. Što je bio taj ružan grijeh koji je Izrael počinio? Bila je to njihova sumnja da će ih Bog i dalje izbavljati, čak i nakon što je izvršio nevjerojatno čudo za njih na Crvenom moru.

Psalmist traži da zamislimo Božji narod dok stoji radujući se na pobjedonosnoj strani mora. Gospodin je upravo izvršio jedno od najvećih čuda u povijesti čovječanstva, izbavljajući Izraela od silnih Egipćana. Međutim, kako je taj narod reagirao kad se suočio s poteškoćom nakon toga? Sumnjao je u Božju vjernost.

Pisac zapravo govori: "Možete li to vjerovati? Naš Gospodin nadnaravno je djelovao za nas, izbavljajući nas od neprijatelja. Međutim, čak i nakon ovoga nevjerojatnog čuda, nismo mu iskazali povjerenje. Kako smo mogli tako izazivati Boga?"

Bila je sasvim drukčija priča kad je Izrael stajao na pobjedonosnoj strani mora. Pjevali su i plesali dok su promatrali kako silna egipatska vojska tone da bi bila uništena: "Zapovijedi Crvenom moru, i presahnu ono, provede ih između vala kao kroz pustinju. Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu" (Ps 106,9-12).

Izraelci su pjevali ispravnu pjesmu – slavopoje svemogućem Bogu – ali pjevali su je na pogrešnoj strani mora. Svatko može pjevati i radovati se nakon pobjede. Ali Izrael je jadno iznevjerio na testirajućoj strani Crvenog mora. Nisu se uopće pouzdali u Boga.

srijeda, lipnja 24, 2015

STVARAN KRŠĆANSKI AUTORITET

Većina od nas izjednačuje silu s nečim vidljivim, tjelesnim, nečim što će uzdrmati zemlju. Ali to nije istina za duhovni autoritet. Petar kaže da Bog povjerava duhovni autoritet "skrivenu čovjeku srca, neprolazne ljepote, blaga i smirena duha" (1 Pt 3,4).

Grčka riječ koju Petar upotrebljava za blago znači i krotko. A riječ upotrijebljena za smirenost znači biti siguran, neuznemiren. Petar govori o srcu koje je uvijek smireno u svom položaju u Kristu. Takvo srce posjeduje stvaran duhovni autoritet.

Svakako, to izaziva sve sekularne filozofije u vezi sa silom i autoritetom. Svijet nam govori: "Dokaži se! Upotrijebi silu kroz zastrašivanje. Stvori kontakt očima, upotrijebi jezik tijela, obori druge očima. Stavi svoje vlastite potrebe prvima." Vidite, taj stav odražava se na albumima današnjih glazbenih skupina. Članovi skupina mrko gledaju i prijete: "Ne smetaj mi." Oni izjednačuju takav svoj stav s autoritetom.

Naš stav kao vjernika potpuno je drukčiji. Mi idemo za silom i autoritetom samo iz jedne svrhe – da sotonu natjeramo u bijeg. Mi želimo biti u stanju dići se protiv njegovih napada na naše živote, crkve, obitelji. I moramo priznati da bez duha krotkosti i smirenosti u našem skrivenom čovjeku nemamo stvarnu silu.

David piše: "Tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi" (Ps 18,36). Izraz "uzvisiti" ovdje znači "obilno povećati moje milosrđe za druge". David izjavljuje: "Gospodine, tvoja brižljivost prema meni povećala je moju sposobnost za milosrđe."

Razmislite što David ovdje govori. Ovaj kralj sumnjao je u Božju vjernost za Izraela. Izvršio je preljub i zatim ubio čovjeka da bi prikrio svoj vlastiti grijeh. Međutim, Gospodin mu je pokazao neopisivo milosrđe i opraštanje.

David je bio svladan brižljivošću i dobrotom koju je Bog imao prema njemu tijekom njegova strašnog razdoblja. I sad je rekao: "Gospodin je bio tako nježan u bavljenju sa mnom. Kako mogu ikada biti težak prema nekome tko prolazi kroz ono što sam ja pretrpio? Božja milost prema meni proširila je moje srce tako da sad ja želim pokazati nježnost prema drugima – mojoj ženi, djeci, svakome."

utorak, lipnja 23, 2015

NUTARNJI ČOVJEK

Pavao govori o našem nutarnjem čovjeku (vidi Rim 7,22). Korintskoj crkvi je rekao: "Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan" (2 Kor 4,16). Doista, dva su takva naša ja u svima nama. Postoji izvanjski čovjek i nutarnji, skriveni čovjek. Vanjski čovjek uvijek se pokazuje pred drugima, ali skriven čovjek poznat je jedino Bogu. Taj nutarnji čovjek ne pokazuje se primjetno. On prebiva gdje nitko drugi ne može vidjeti djelo koje se čini u njemu. I Duh Sveti je neprestano na djelu u njemu, jačajući ga i pripremajući da primi pravi duhovni autoritet.

Petar ilustrira tu dvostrukost u nama primjerom jedne žene. Ta se žena odijeva u raskošne haljine, ima frizuru po posljednjoj modi i stavlja na sebe razni nakit – prstenje, narukvice, lančiće. Ona je živ primjer da tijelo privlači tijelo.

"Vaš nakit neka ne bude vanjski – umjetno spletena kosa, stavljanje zlatnog nakita, oblačenje raskošnih haljina – nego skrivenost (skriven čovjek srca) – srce obučeno u neraspadljiv nakit, krotak i miran duh – ono što je dragocjeno pred Bogom" (1 Pt 3,3-4).

Jasno je da Petar ovdje govori o otpaloj crkvi. Ova crkva djeluje u tijelu, temeljeći sve na izvanjskoj pojavi. Ona nema nutarnje svetosti i zbog toga nema stvarnog autoriteta. Tragično, ali mnogi kršćani privučeni su takvoj vrsti crkve. Impresionirani su tjelesnih službama koje nemaju ništa od prave Božje slave.

Molim vas, nemojte me pogrešno razumjeti: Petar ne traži nijednu kršćanku da odbaci svoju torbicu za šminku. Naprotiv, on govori: "Ako želite ući u duhovni autoritet, prestanite pokušavati impresionirati druge time kako izgledate ili što radite. Umjesto toga, usredotočite se na skrivenog čovjeka. To je jedini način da se postigne Kristov autoritet."

ponedjeljak, lipnja 22, 2015

BOG JE DOVOLJAN by Gary Wilkerson

Prije više od sto godina, jedan francuski izumitelj pojavio se s čudesnim izumom zvanim film. On je naučio da posložen niz fotografija i njihovo brzo pomicanje pred jakim svjetlom daje dojam da se stvaran život događa pred njegovim očima.

Taj izumitelj znao je da je na tragu nečega posebnog i tako je pripremio premijeru za ono što bi trebalo biti jedno od najpoznatijih javnih prikazivanja filma uopće. Dok su dostojanstvenici i gosti ispunjavali dvoranu, očekivanja su bila velika. Film "Dolazak vlaka na stanicu" trajao je svega pedeset sekundi, ali ostavio je snažan dojam – zapravo presnažan. Prikazivao je vlak koji dašćući dolazi ravno prema kameri i neki povjesničari tvrde da su se ljudi, kad su to vidjeli, uspaničili. U tom svom iskustvu mislili su da će ih stvarni vlak pregaziti!

Ali sve to bila je iluzija! Ljudi su bili uvjereni da su njihovi životi u opasnosti, kad je u stvarnosti ono što su doživjeli bila samo iluzija.
To je trik koji sotona izvodi na nama kad god je naša vjera izazvana. U takva vremena, naše potrebe kao da prevagnu naša sredstva. Čini se kao da će nam naš od Boga dan san uništiti jureći vlak. Tada nam đavao kaže: "Sve je gotovo! Ovo je za tebe previše." Ali "stvarnost" koju sotona predstavlja je površina. Istina je da je Isus veći od svake nevolje s kojom se suočavamo. On našu stvarnost drži u svojim rukama, a ta stvarnost je pobjeda.

Kad se sve čini izgubljeno pred našim nadolazećim problemom, Isus nam kaže da ne bježimo, nego da "sjednemo" (vidi Iv 6,10).

Kad je on pred sobom vidio ogromno gladno mnoštvo, "sam je naime znao što će učiniti" (Iv 6,6). Kristovo pouzdanje bilo je temeljeno na njegovu osjećaju Božje stvarnosti iza svake situacije. I tako je uputio učenike: "Posjednite narod, jer Otac će ispuniti njihovu potrebu. Ovo je vrijeme za pouzdaje u njega da će osigurati sve što ova situacija zahtijeva."

Prijatelju, Bog je dovoljan za svaku situaciju s kojom se suočimo.

subota, lipnja 20, 2015

PRODAN ZA NJEGOVU DOBROTU by Nicky Cruz

Od trenutka kad sam predao srce Isusu, znao sam kako sam malo u stanju pridonijeti našem odnosu. Toliko je ljudi talentiranijih od mene, rječitijih za propovjedaonicom, lakše im je iznijeti riječ i više znaju iz teologije; ljudi s većim darovima, koje mogu položiti do Isusovih nogu. Ali ono što sam ja donio je srce koje je potpuno bilo prodano za njegovu dobrotu. Ja sam toliko zaljubljen u Isusa da mi se povremeno čini kako će mi prisni koš eksplodirati. Moj prsni koš nije dovoljno prostran da bi mogao obuhvatiti moje obožavanje. Moj rječnik ne može iskazati dubinu mog štovanja! Moje riječi nikada ne mogu pravilno iskazati ljubav i štovanje koje osjećam u srcu. Postoje vremena kad u agoniji plačem jer ne mogu u potpunosti iskazati moju ljubav!

Kad čitam Davidove psalme, osjećam sličnost. Htio bih imati njegovu sposobnost da prenesem osjećaje za Bogu s takvom rječitošću i ljepotom. Htio bih da mogu pisati kao on. Svirati harfu kao on. Ne mogu reći da s njim dijelim njegov talent, ali mislim da dijelim njegovo srce. Znam kroz što je prolazio. Razumijem što je morao osjećati dok je sam sjedio na hladnom, mračnom mjestu, žudeći za jednostavnijim danima. Žudeći za Božjom blizinom i naklonošću.

I zbog toga je Bog toliko ljubio Davida. Zbog toga ga je Bog nazvao čovjekom po njegovu srcu.

Možete li zamisliti veći kompliment? Možete li zamisliti nešto što bi Bog eventualno mogao reći o nekome što bi imalo veću težinu? Bog je ljubio Davidovo srce. Povezao se s njim. Dvoje je bilo jedno na najprisniji i najsnažniji mogući način. Bog se povezao s Davidom ne zbog njegova izgleda, djela ili snage, nego zbog stanja njegova srca. Zbog ljubavi u njegovu duhu.

Postoji li viši nivo zajedništva s našim Stvoriteljem? Može li netko bliže prići Bogu da bi dijelio prisnost i misli njegova srca? Ne čeznemo li svi da nam Bog kaže: "Volim tvoje srce"?

__________

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, lipnja 19, 2015

PRAVEDNOST VJERE

David je izjavio: "Ne bojim se" (Ps 23,4). Davidov skriven čovjek ostao je nepokoleban, neuznemiren u srcu, bez obzira što je sotona bacio u njega. Zašto? Jer bio je potpuno miran po pitanju Božje vjernosti da će ispuniti svoju Riječ.

Bio je u stanju reći: "Primio sam otkrivenje o ljubavi i strpljivosti moga Oca prema meni. Zbog toga, neću više prihvaćati laži od đavla. Znam za bolje nego da slušam njega, jer me Duh Sveti poučio. Neka oluje nevolje dođu, neka demoni bjesne, neka se neprijatelji dižu sa svih strana, neka bolest pa čak i smrt zuri u mene, moje srce je mirno, jer znam da je sve u rukama moga Oca. I on sve čini za moje dobro."

Suprotno tome, izmučeni i iscrpljeni kršćani nemaju autoritet. Sve što oni misle je: "Zašto bi Bog dopustio da se to dogodi? Što trebam ja učiniti?" Njihovi životi puni su kaosa, straha i mrmljanja, jer su potratili sva sredstva. Zanemarili su sakriti Riječ Božju u svome srcu, tako da nisu u stanju okrenuti joj se u vrijeme krize.

Jedina pravednost koja obeshrabruje sotonu je pravednost vjere. "Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje" (Iz 32,17). Ne možete se dići protiv đavla jednostavno zato što se više ne opijate ili ne drogirate. Možete živjeti prema čitavom katalogu "smiješ" i "ne smiješ", ali to nije bit Božje pravednosti. Pravednost je vjerovati onome što Bog kaže da je istina i predati vaš život tome. To je tako jednostavno.

Kad Izaija kaže: "Plod pravednosti – trajan pokoj i uzdanje", ovdje upotrijebljena hebrejska riječ za uzdanje znači sigurnost, uvjerenje. Jednostavno rečeno, vjera u Božje obećanje oproštenja proizvodi u nama nepokolebljivo pouzdanje. Možemo još uvijek biti oštro kušani, ali znamo da Isus radi u nama.

Ukratko, duhovni autoritet je ovo: hodam u potpunom uvjerenju u pouzdanost Riječi Božje. Radim što ona kaže; pokoravam se svakoj zapovjedi. I moja vjera u njegovu Riječ za mene čini moje srce mirnim. Sotona se više ne može zadržavati u mojoj nazočnosti. Potrebno je samo da kažem: "Gospodin te ukorio, sotono!" i pobjeći će.

četvrtak, lipnja 18, 2015

POSTIZANJE DUHOVNOG AUTORITETA

Kad su učenici bili bespomoćni protiv neprijatelja, Isus im je rekao da sila nad sotonom dolazi jedino kroz molitvu i post. Zašto je to tako? Vjerujem da je to tako jer Gospodin želi vrijeme da radi na našem unutarnjem čovjeku. On želi da naše srce bude potpuno usklađeno s njim. Mi jednostavno ne možemo postići nikakav autoritet bez stalnog zajedništva s njim.

Kako možemo očekivati da sotona bude istjeran iz naših crkava, domova, djece u problemu, ako ne molimo? Kako mogu roditelji očekivati da im Bog da duhovnu silu kad raspravljaju, prepiru se i ogovaraju pred svojom djecom? Kako mogu očekivati da će imati duhovni autoritet kad izlaze i piju, a onda pobjesne kad saznaju da im djeca puše travu?

Isus je mogao hrabro reći: "Približuje se knez ovoga svijet. On protiv mene ne može ništa" (Iv 14,30). Ako vi to ne možete reći, ostat ćete nemoćni. Sotona će bjesnjeti kroz vašu kuću.

Petar nam daje ključ za duhovni autoritet kad piše: "Jednako, vi žene, budite pokorne svojim muževima, da i oni koji možda ne vjeruju Riječi budu pridobiveni bez riječi ponašanjem vas žena" (1 Pt 3,1). Riječ za ponašanje ovdje označava stil života. Vjerujem da Petar govori o Kristovoj zaručnici. A njezina slika je ovdje žena koja posjeduje pravi duhovni autoritet.

Ta žena pokorava se svome mužu jer Biblija tako zapovijeda. A kako dopušta da bude vođena Riječju Božjom, njezin "skriven čovjek" suobličava se s Njegovim božanskim likom. Petar kaže da takva žena ne treba koriti, vikati ili propovijedati svome mužu. Bit će u stanju zadobiti ga za Krista bez ijedne izgovorene riječi. Kako? Njezino svjedočanstvo je tihi govor i snaga njezina pobožnog života.

Muž ove žene može biti težak i teško podnošljiv. Možda ona mora s vremena na vrijeme pregristi jezik. Ali s obzirom da je pokorna – Riječi Božjoj, a zauzvrat i svome mužu – stječe duhovni autoritet iz dana u dan. U njoj se oslobađa velika sila koja povećava njezin autoritet nad neprijateljevom utvrdom koja je na njezinu mužu.

srijeda, lipnja 17, 2015

SILA ZA DANAS

Apostol Petar bio je od krvi i mesa, upravo kao i mi. Međutim, on je imao duhovnu vlast nad đavlom. Rekao je hromu čovjeku na hramskim vratima: "U ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj" (Dj 3,6) i čovjek je ozdravio. Vjerski vođe onoga vremena prepoznali su ovu silu u Petru i pitali ga: "Kakvom vlasti ili u čije ste ime to učinili" (Dj 4,7).

Nigdje nam Biblija ne nagovještava da ova ista sila nije i za nas danas. Kad je Gospodin rekao svojoj Crkvi: "Dovde sam vam pomogao. A sad sve ovisi o vama"? Kakav bi to Bog davao snagu svom narodu u pustinji kad su je trebali, davao snagu izraelskim kraljevima, prorocima poput Ilije, mnoštvu na Pentekost – i onda je zadržao od svoje Crkve posljednjih dana, kad to trebamo više od bilo koje druge generacije?

Prema Pismu, sotonina sila povećala se u naše vrijeme: "Đavao je sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena" (Otk 12,12). Zašto bi Bog dopustio sotoni da napada slabu, nemoćnu crkvu, koja nema obrane? Njegov narod nikada nije izgubio pristup do njegove božanske sile.

Na nesreću, brojni kršćani imaju iskrivljenu zamisao o duhovnom autoritetu. Ovo je posebno istina u karizmatskim krugovima. Znam za seriju konvencija o "sili", gdje propovjednici polažu ruke na ljude da bi ih obdarili pomazanjem duhovnog autoriteta. Međutim, kad se ti primatelji vrate kući, njihovi pokušaji protiv đavla još uvijek jadno podbacuju. Na kraju postavljaju isto pitanje koje su učenici postavili Isusu: "Zašto mi nismo mogli izbaciti ove duhove?"

Ne možete postići nadnaravnu silu time što će netko položiti ruke na vas. To nije dar, to je način života, hodanja s Isusom. I neće svatko tko traži takvu vlast iznenada biti promijenjen u duhovnu elektranu. Činjenica je da Bog povjerava svoju božansku vlast jedino, kao što to Petar naziva, "skrivenom čovjeku srca, onome što nije raspadljivo" (vidi 1 Pt 3,4).

utorak, lipnja 16, 2015

NAD SVOM SILOM NEPRIJATELJA

Vjerujem da je Crkva danas na vrhuncu krize zbog svoga nedostatka duhovnog autoriteta. Redovno primam poziv pastora i roditelja koji su uspaničeni u vezi sa svojom djecom. Kažu da su upravo otkrili da im je dijete ovisnik o drogi i da ne znaju što da rade.

Moje srce odlazi tim roditeljima. Slomljenog su srca, očajnički tražeći da nađu pravi duhovni autoritet koji će ih odvesti do stvarne pomoći. Međutim, pitam se, gdje je duhovni autoritet u njihovu domu? Po mom mišljenju, mnogi takvi roditelji misle da su bespomoćni kad zapravo nisu. Netko u obitelji mora imati silu da istjera đavla – iz njihova djeteta i iz njihove kuće. Kažem svakom roditelju koji pati: Morate sami uzeti duhovni autoritet. Ako vas dijete i isključuje, još uvijek možete zadobiti silu u svojoj tajnoj klijeti molitve.

Možda prosvjedujete: "Ali ja nisam Isus. On je došao na zemlju s božanskim autoritetom." Činjenica je da se Isus, iako Bog u tijelu, suočio s đavlom kao čovjek, Duhom osnažen čovjek. On se nije borio sa sotonom ni na kojem drugom tlu. Isto tako, sotona se uvijek približavao Kristu kao čovjeku, iako je znao da je Sin Božji. Demon je to obznanio: "Što hoćeš od nas, Isuse Nazarećanine" (Mk 1,24). Obratili su mu se kao ljudskom biću, rođenom u određenom gradu u Izraelu. Međutim, iako je Krist bio čovjek od krvi i mesa, imao je potpunu duhovnu vlast nad svakom demonskom silom.

Možda ćete isto tako pomisliti: "Kad bih samo imao tu vrtu sile nad neprijateljem! Ali nemam tu vrstu autoriteta da bi natjerao sotonu u bijeg." To jednostavno nije istina. Isusovi učenici imali su sami tu silu: "Pozove k sebi učenike te im dade vlast da mogu izgoniti nečiste duhove i liječiti od svake bolesti i svake slabosti" (Mt 10,1). "Dao sam vam vlast da bez pogibli gazite zmije i štipavce, i moć nad svakom neprijateljskom silom" (Lk 10,19).

ponedjeljak, lipnja 15, 2015

IMAM LI ŠTO JE POTREBNO? by Gary Wilkerson

Rano u Isusovoj službi, njegov ugled radi iscjeljivanja i čuda privlačio je ogromne mase. "Isus se uspne na goru i ondje sjedne sa svojim učenicima … podiže oči … i vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu" (Iv 5,3.5).

Teolozi procjenjuju da je ovo mnoštvo bilo između 10 i 15 tisuća ljudi. Vjerojatno je prizor na ovo ogromno mnoštvo ohrabrio učenike. To je potvrđivalo da slijede pravog Čovjeka i da će se dogoditi još druge velike stvari. I vjerojatno je to moralo obradovati Isusa kad je vidio njihovu radost, jer su učili prihvatiti velike stvari od njega.

Međutim, kako se mnoštvo okupljalo, suočili su se s jednom nemogućom dilemom: "Isus reče Filipu: 'Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?" (Iv 6,5). Prije nego se san ostvario, pojavila se stvarnost.

Je li vam poznat ovaj scenarij? Sjetite se svoga prvog velikog posla. Bili ste uzbuđeni, jer to je izgledalo poput prvog koraka u ispunjenju vašeg poziva. Ali nakon nekoliko dana, saznali ste da vam šef nije ono što se očekivalo i morali ste raditi s kolegom kojem kao da ste se zamjerili. Zahtjevi za vašim vremenom bili su veći nego što vam je bilo rečeno, uzrokujući da propuštate dragocjeno vrijeme s obitelji. Shvatili ste: "Nisam imao pojma da će biti tako teško."

Zamišljam da se Filip tog trenutka tako osjećao. Zbunjen, odgovorio je Isusu: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije" (Iv 6,7). To je bio velik iznos novca. Ukratko, čak i da su imali sredstva i mogućost da osiguraju hranu, to još uvijek ne bi bilo dovoljno da se nahrani ono mnoštvo.

Dok čitam Filipov odgovor, jedan mi izraz iskače: "Ne bi bilo dosta." Kako često se ova misao pojavljuje u našem umu kad se suočimo s preprekama? Kako se često pitamo: "Nisam siguran da imam što je potrebno. Nemam sredstava, a sumnjam i da imam sposobnost. Jesam li dovoljno jak u Kristu? Imam li dovoljno Duha Svetog? Gospodine, skrećem li?"

Ovo znamo pouzdano: Isus je toga dana pozvao Filipa u veliku pobjedu, ali Filip je još nije mogao vidjeti. Jednako je istina i za nas: Bog nas je pozvao da očekujemo velike stvari u našem hodu s njim. Dakle, što se događa kad naša situacija zahtijeva vjeru? Vjerujemo li mu za potrebno čudo? Ili svojim ograničenjima skrećemo? Isusov izazov je ovdje imao jednu svrhu: "To reče da ga kuša. Sam je naime znao što će učiniti" (Iv 6,6).

subota, lipnja 13, 2015

ISTUPITI I RISKIRATI by Jim Cymbala

Kad su u pitanju duhovne stvari, vi i ja nećemo znati svoj potencijal pod Bogom dok ne istupimo i riskiramo na prvoj crti bojišnice. Nikada nećemo vidjeti kakva je sila i pomazanje moguće dok nismo tako povezani s našim Kraljem da istupimo u njegovo ime kako bismo uspostavili njegovo kraljevstvo. Sjedenje u sigurnosti zaklona biblijskih rasprava među nama samima ili prigovaranje jedan drugome o strašnom stanju društva danas, ne čini ništa što bi otpustilo silu Božju. On nas susreće u trenutku bitke. On nam daje snagu tamo gdje je neprijatelj, kako bismo ga potisnuli.

U 1 Ljetopisima 11,12-14 susrećemo Eleazara, koji se pridružio Davidu u velikoj bitki s Filistejcima. Dolazimo do spoznaje kako je neprijatelj bio strašan, kad Biblija kaže: "Ondje je bilo polje puno ječma … narod je počeo bježati ispred Filistejaca." Ovo nije bio malen okršaj; ovo je bilo brzo vojevanje protiv nadmoćnog protivnika. Mnogi uplašeni izraelski vojnici vidjeli su tu dolazeću hordu i pobjegli kako bi spasili život.

Ali ne i Eleazar. On i David "stali su usred toga polja i obranili ga pobivši Filistejce. Tako im Jahve dade veliku pobjedu" (1 Ljet 11,14). Još jednom vidimo kombinaciju ljudskog i božanskog truda. Bog nije sam djelovao. Nije poslao munje s neba da sprže Filistejce. Umjesto toga, čitav taj dan gledao je širom horizonta da vidi tko će stati na polje ječma i tako primiti njegovu nadnaravnu pomoć. Dok su drugi bježali od straha, ova dvojica – David i Eleazar – čvrsto su stajali.

Izvješće u 2 Samuelovoj 23,10 dodaje čak i više detalja o Eleazaru. "Čvrsto se držao i udarao Filistejce dok mu se ruka nije ukočila i ostala kao prirasla uz mač." Mahao je svojim oružjem takvom hrabrošću, takvim adrenalinom, da su mu se mišići ukočili; nije ih mogao otpustiti. Govorimo o silnom ratniku za Boga!

Ono što danas svjetska situacija vičući traži jest ona odlučna i očajnička vjera koja stišće mač Duha, što je Riječ Božja, i ne pušta ga dok ne dođe pobjeda.

__________

Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, lipnja 12, 2015

LJUBITI SVOJE NEPRIJATELJE

Jedan od najvećih znakova zrelog kršćanina je ljubav za čitavo izgubljeno čovječanstvo. Takav kršćanin pokazuju jednaku ljubav za Židove i Palestince, Bosance i Srbe, za sve.

Jedino potpuno odrastao, zreo vjernik može prihvatite ove Isusove riječi: "A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone" (Mt 5,44). Pitam vas, možete li zamisliti da provedete mjesec dana u palestinskoj poljskoj bolnici, njegujući i hraneći vojnike koji žele uništiti Izraela? Možete li držati svoje predrasude pod kontrolom dok u ovim danima čitate novinska izvješća koja podjaruju? Hoćete li imati isti duh koji je bio u Kristu, koji je rekao kad je bio razapet: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine"?

Ako želite živjeti kao što je živio Isus, ne možete dozvoliti svojim ljudskim strastima da se raspaljuju novinskim naslovima. Krist je umro za svaku izgubljenu dušu na ovoj zemlji, uključujući liječnike koji vrše pobačaje, ubojice, silovatelje, zlostavljače djece. Upravo sada, naši zatvori puni su osuđenika koji su postali snažni svjedoci spasonosne Isusove ljubavi, sve zato što im je netko pokazao ljubav usprkos njihovih grijeha.

Možete znati da rastete u milosti ako ste u stanju moliti za one koje svijet mrzi. Dok slušamo o strašnim stvarima koje se događaju, moramo se dići protiv svake predrasude koja se podiže u nama te izjaviti: "Uzimam Kristovu vlast nad ovim. Ljubit ću čovječanstvo kao moj Gospodin."

Ovdje je veliko obećanje koje smiruje sve naše osjećaje sumnje i dvojbe: "Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj … Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga … Onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se" (Iz 40,28-31).

četvrtak, lipnja 11, 2015

KAD U KRIZI

Pouzdan znak duhovnog rasta je da svaki problem i krizu odmah odnosite Isusu. Naučili ste da imate mjesto kamo možete poći.

"Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil 4,6).

Neki kršćani uvijek su u krizi. Kad god ih sretnete, uvijek strašno nariču: "Suočavam se s jednom stvari za drugom. Ne znam što da radim." Voljni su opisati svoj problem svakome u svojoj blizini, ali nikada ga ne odnose Isusu, kao da im on nema što ponuditi.

Nemojte me pogrešno razumjeti; ne govorim o kršćanima koji prolaze kroz stvarne, prave probleme. Naša služba svakoga dana prima desetine pisama od svetih koji podnose oštro trpljenje. Naprotiv, govorim o "profesionalnim mrmljačima" u crkvi. Oni su stručnjaci u prigovaranju. Dok ih slušate, želite ih pitati: "Je li tvoj Bog mrtav? Zašto ne uzmeš sredstva koja ti je osigurao? Ne znaš li da te učinio izvrsnim pobjednikom?"

Kako je Gospodinu ugodno kad najprije sa svim svojim brigama idete k njemu! Znate da imate nekoga tko je vjeran da vas provede kroz sve.

Evo nekoliko redaka Pisma da ih prigrabite:

"Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas" (1 Pt 5,7).

"A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu" (Fil 4,19).

"Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju" (Iv 10,10).

"Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati" (Mt 6,33).

Kad se nađete u krizi, brzo trčite Bogu po utjehu, opskrbu i vodstvo!

srijeda, lipnja 10, 2015

ZABORAVLJAJUĆI ŠTO JE NAZAD

Sotona se poigrao s mnogim kršćanima, uvjerivši ih da su u Gospodinu nešto izgubili. Činjenica je, strašan je grijeh sumnjati u Božju ljubav za vas te pogrešno prosuđivati svoj položaj u Kristu vlastitim osjećajima. Vaše svakodnevno stajanje s Isusom nema ništa s vašom revnošću, suzama ili intenzitetom. Ono počiva na vjeri samoj.

Zamislite kako biste bili izgubljeni ako bi vaše spasenje počivalo na vašim osjećajima! Pavao nas potiče: "Zaboravljajući što je nazad, ispružaj(mo) se prema onome što je naprijed" (Fil 3,13). Nikada se ne smijete oslanjati na svoja prošla emocionalna iskustva. Ono što je danas važno jest vaše pouzdanje. Uzdate li se u njegova obećanja za vas? Jeste li spremi biti dionikom njegove božanske naravi na doista biblijski način – ne emocionalnim "izletima" ili izvanjskim dokazima, nego bacajući se na njegova slavna obećanja?

"Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi" (1 Pt 1,4). Petar je jasan: Kristovu narav postižemo primjenjujući Božja obećanja saveza i ni kakvim drugim sredstvima.

Jednom mi se jedan pastor hvalio: "Konačno sam se vratio na vjeru svoje mladosti. Više molim i Biblija je ponovno moja hrana. Bog mi daje žarke poruke za moju zajednicu i još jednom imam veliku ljubav za izgubljene. Osjećam se tako obnovljen." Međutim, samo nekoliko mjeseci kasnije, ovaj čovjek ponovno je bio na dnu.

Bog doista donosi obnovu i svježe pomazanje u naše živote. Ali to nije hrana na kojoj trebamo živjeti. Živjeti trebamo na trajnoj vjeri u njegova obećanja saveza. Njegova riječ je pouzdana, bez obzira kako se jadno osjećamo. Naš Gospodin održat će svoja obećanja za nas: "Onomu koji vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom" (Jd 24).

utorak, lipnja 09, 2015

SLJEDBENICI BOGA

Iskustva obraćenja često su emocionalna, jer su nova i tako neopisivo posebna. Promjena koja se događa u našoj duši tako je iznenadna da može biti neodoljiva. Čudesno je iznenada biti okrenut od grijeha i ropstva u potpuno nov život u Kristu.

Naš rani duhovni rast je poput djeteta koje uči hodati. Divno je i uzbudljivo kad malo dijete čini svoje prve korake. Tata i mama se smiješe i potiču ga: "Dođi do nas; ti to možeš!" Nesigurnim nogama ono čini dva, tri koraka, a oda pada. Odmah ga se podiže i hvali. Njegova braća ga ohrabruju: "Dobro dijete!" On je središte svačije pozornosti te se konačno, kad prohoda čitavu prostoriju, svi glasno raduju. Kakvo emocionalno iskustvo za njega!

Ali ubrzo to dijete više nije središte pozornosti. Sad kad padne, samo se diže i hoda po čitavoj kući čineći nered. Čupa biljke, razbacuje zdjele i lonce, baca odjeću iz ormara. I za to se nad njim provodi stegovna mjera. Iznenada mu stvari više nisu tako uzbudljive. Njegovi prvi koraci bili su popraćeni smijehom i radošću, ali sad hodanje nije ni spektakularno ni emocionalno.

Vaš duhovni rast je sličan. Kad ste bili malo dijete u Gospodinu, osjećali ste da vam Bog daje posebnu pozornost. Kad god ste pali, bio je tamo da vas podigne. Međutim, kao što Pavao piše, niste ostali dijete zauvijek. Upravo kao što se malo dijete uči da ne odlazi na ulicu, vi ste učeni da ne ulazite u duhovnu vatru. Sad kad god padnete, osvrćete se da vas netko digne, ali nema nikoga. Bog vas uči da stojite na njegovoj Riječi i hodate po vjeri te da više ne puzite poput malog djeteta.

"Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca, i živite u ljubavi kao što je i Krist vas ljubio i predao samoga sebe za nas kao prinos i žrtvu – Bogu na ugodan miris" (Ef 5,1-2).

ponedjeljak, lipnja 08, 2015

PROŽET LJUBAVLJU ZA BOGA by Gary Wilkerson

Mnogi su glasovi u našoj kulturu koji nas potiču da imamo najbolji život koji možemo. Taj se koncept pretvorio u način na koji mnogi kršćani prilaze crkvi. Oni misle da ih Bog treba blagosloviti sa svime što požele u životu. Ali Bog nas ne blagoslivlja na taj način. Da, on traži da nam služi za naše dobro, ali ime koje treba biti uzdignuto i na koje trebamo biti usredotočeni nije naše, nego njegovo.

Kad je Isus isprevrtao sve one stolove u hramu, povikao je: "Nosite to odavde" (Iv 2,16). Isto tako i danas naši hramovi trebaju biti očišćeni od svega što zauzima mjesto njegova zakonitog gospodstva. Bog šalje Isusa da nas riješi tih stvari i da pripremi mjesto za stvari s kojima nas želi ispuniti. On želi da naš hram ponovno bude dom molitve, vjere i pobjede kraljevstva.

"Njegovi se učenici sjetiše da stoji pisano: 'Revnost me za kuću tvoju izjeda'" (Iv 2,17). Kad je Isus istjerao mjenjače novca, njegovi su učenici stekli sliku kako žar za Boga stvarno izgleda. Isusova djela činila su se grubima, ali u stvari su očitovala dragu milost Božju.

Mnogi kršćani danas o Božjoj milosti ne misle kao o zapaljujućoj. Ali milost nikada nije bila da bi nas ostavila na mjestu bezvoljnosti. Istina je suprotna tome: Kad se Božja milost primijeni na našim životima, ona nas zapali revnošću. Ona čini da smo opreznijeg srca, da imamo više želje za čistim životom i više revnosti za Duhom Svetim da radi u nama i kroz nas.

Zapravo, milost izaziva snažne emocije. Pismo kaže da kad su Isusovi učenici vidjeli svoga Učitelja na djelu, "sjetiše se". Ovi pobožni ljudi zaboravili su kako izgleda revnost za Boga. Sad, dok je Isus istjerivao mjenjače novca, srca su im se probudila na spoznaju da je to ono što znači biti prožet ljubavlju za Boga!

Jeste li ostali bez svoje revnosti? Je li obično kršćanstvo ili konzumerizam nadvladao vaš žar za Isusom? Pozovite ga danas da isprevrće stolove u vašem srcu. Neka njegovo ime vrhovno vlada u vašem štovanju, proizvodeći snažne emocije. I neka vas podsjeti na revnost koja prožima vaše srce da služite svome velikom i svetom Bogu. Amen!

subota, lipnja 06, 2015

TRI KRUHA by Carter Conlon

Biblija nam govori da je jedna osoba došla u ponoć govoreći: "Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj s puta, a nemam što staviti pred njega" (Lk 11,5-6). Isus nikada ne baca brojeve nasumce, dakle, mora biti neko značenje u tome. Osim toga, ne znam nikoga tko bi mogao pojesti tri kolača kruha odjednom. Što on točno ovdje pokušava reći?

Evo kako ja to vidim: Prvi kolač kruha predstavlja suosjećanje Boga Oca. Pismo nam kaže: "Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni" (Iv 3,16). Vi i ja trebamo suosjećanje Božje, jer će nas to odvući da ne živimo samo za sebe. Suosjećanje Božje je ono što će nas potaknuti da idemo dalje od pukih riječi: "Daj nam kruh, daj nam izbavljenje, daj nam oproštenje!"

Kad idemo dalje od samoga sebe sa suosjećajnošću Božjom, ulazimo u ono što vjerujem da predstavlja drugi kolač kruha: odvažnost Sina. Kad je Isus bio u getsemanijskom vrtu, rekao je: "Ako je moguće, Oče, otkloni ovaj kalež od mene. Ipak, neka ne bude moja volja, nego ono što ti želiš za moj život" (vidi Mk 14,36). Vi i ja trebamo istu odvažnost da bismo odložili svoju vlastitu volju i prihvatili Božju – živeći kao njegovi svjedoci u ovoj generaciji. Bit će nam potrebna nadnaravna snaga da idemo na tržnice i stojimo za Krista usred neprijateljske generacije koja se odupire svome vlastitom spasenju.

U svjetlu ovoga, zahvalan sam Bogu da je tamo bio i treći kruh: sila Duha Svetog. To je Gospodnje obećanje onima koji pripadaju njemu i voljni su uključiti se u njegovo djelo na zemlji. To je za one koji više nisu zadovoljni odlaziti u molitvenu klijet zabrinuti samo za svoje vlastite potrebe. Naprotiv, ganuti su potrebama ove generacije. To su ljudi koji će imati silu u svojim molitvama.

__________

Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, lipnja 05, 2015

RAST U KRISTU

"Krećemo se, naime, u području vjere, a ne u području gledanja" (2 Kor 5,7).

Svakoga dana činite stvari iznova i iznova, što postaje dosađujuće i ponavljajuće. Primjerice, svakoga dana u tjednu dižete se u isto vrijeme, jedete isti doručak i putujete istim putem do posla. Odlazite do istog restorana na ručak, na putu kući zaustavljate se u istom kafiću i slušate istu radiopostaju tijekom vožnje.

Jednako može biti istina i o našem duhovnom životu. U nedjelju ujutro odlazimo u crkvu i sjedamo na isto mjesto. Pjevamo iste pjesme i himne. Čak i naše molitve mogu zvučati isto. Činimo iste stvari iznova i iznova te smo u kušnji pomisliti: "Ne činim ništa više nego što sam uvijek činio. Čitam Bibliju i molim. Pjevam u zboru. Sve je to uvijek isto. Godinama činim te iste stvari i uopće ne rastem."

Kakve vam laži govore vaši osjećaji! Takve misli mogu vam oteti Božju milost. Činjenica je da se svi suočavamo s beskrajnim ponavljanjem u našim svakodnevnim rutinama. Takav je život. Stvarni dokaz rasta je da nismo odustali. Još uvijek se predajemo Božjem poslu iz dana u dan, iz tjedna u tjedan, iz godine u godinu.

Vidite, rast u milosti ne znači činiti više ili veće stvari za Boga. Pravi rast dolazi kroz vršenje istih stvari iznova i iznova, sa sve većim uvjerenjem srca da sve činimo za njega. To je kao učenje pisanja u prvom razredu. Započinjete s povlačenjem krugova i crta, oblikujući velika slova. Ali nakon nekog vremena, slova postaju manja i bliža jedna drugima te na kraju učite sastavljati ih i konačno oblikovati rečenice. Iako ste dugo ponavljali isto, pisali ste. Čitavo se vrijeme radilo nešto vrijedno truda. Uvjeren sam da se duhovni rast više događa u ponavljajućim stvarima nego kad se skače s jedne aktivnosti službe do druge. Potrebno je više milosti da bismo jednostavno nastavili hodati dok smo umorni, slomljeni, oboreni i povrijeđeni, nego kad je sve novo. Možda mislite da ste duhovno mrtvi, da ne idete nigdje u Gospodinu, ali najvjerojatnije rastete u Kristu svakoga dana.

četvrtak, lipnja 04, 2015

RAST KOJI DAJE BOG

U vezi s ogromnim procesom sazrijevanja koji se događa u vama možete biti u potpunom neznanju. Pavao uspoređuje naš duhovni rast s rastom našega tijela. Kaže da je naša duša hranjena na isti način kao i naši fizički zglobovi, mišići i vlakna. On to naziva "rastom koji daje Bog" (Kol 2,19).

Takav rast dolazi od Glave. Jednostavno rečeno, dok vjerujete i ostajete u Kristu, beskrajan dotok njegova života ulazi u vašu dušu. Isus je neprestana životna sila u vašem biću, živa struja života koja se nikada ne zatvara. Dakle, njegov život struji u vaš, čak i dok spavate. On vam osigurava svježu opskrbu svakoga dana, bez obzira kako se izvana osjećate.

Što mislite, kako je Izrael preživljavao četrdeset godina u pustinji? Živjeli su na mani, kruhu poslanom s neba. Ova "anđeoska hrana" imala je sve hranjive sastojke potrebne za izgradnju njihovoga imunološkog sustava. Zbog toga se narod Božji nikada nije zarazio ni s kakvom egipatskom bolešću. Svi oko njih, Kanaanci i Filistejci umirali su od pošasti, dok je u isto vrijeme Izrael ostao imun.

Tako je to s Kristom, našom manom danas. On je kruh poslan nam s neba i on izgrađuje naš duhovni imunološki sustav protiv grijeha svih vrsta. Možda ne vidimo vanjske znake da je ta na djelu mana u nama (kao što ne vidimo ni da naš fizički imunološki sustav jača). Ali Božja Riječ obećava da će svi koji ljube Isusa jačati u svom duhovnom imunitetu.

Razmislite o ovome: povremeno ste još možda kušani, ali kako godine prolaze, otkrivate kako imate rastuću silu da se oduprete prijevarama ovoga svijeta. I sve ste zgroženiji nad prljavštinom koju vidite oko sebe. Više ne razmišljate niti govorite kao ovaj svijet. Dok vaši suradnici viču: "Petak je, vrijeme je za tulumarenje!" vi razmišljate: "Samo još dva dana do nedjelje." To je jer rastete!

srijeda, lipnja 03, 2015

NAPREDOVATI U SVEMU

Apostol Pavao uvjeravao je Solunjane da su naučili kako živjeti ugađajući Gospodinu. Rekao im je: "… primili ste od nas … kako vam treba živjeti i ugađati Bogu" (1 Sol 4,1). Zatim je dodao ovaj poticaj: "… sve više napredujte" (1 Sol 4,1).

Napredovati znači rasti. Pavao je rekao: "Sjedili ste pod propovijedanjem zdravog evanđelja, tako sad pod sobom imate čvrst temelj. Zbog toga, trebate rasti u milosti na svim putovima – u svojoj vjeri, znanju, ljubavi."

Pavao je i Korinćanima govorio o napredovanju: "Kako se u svemu ističete (napredujete) – u vjeri, u govoru, u priznanju, u svakovrsnoj revnosti i u ljubavi prema nama – istaknite se (napredujte) i u ovom djelu milosrđa" (2 Kor 8,7). Drugim riječima, rekao je: "Božji Duh izvršio je velike promjene u vašem životu. Zbog toga, trebali biste davati više od sebe u svemu – svome vremenu, financijama, talentima."

Ovi odlomci jasno govore kako se od svakoga tko se hrani Riječju Božjom očekuje da raste u milosti. Bog je obdario pastire, učitelje, proroke i evanđeliste s izričitom namjerom da njegova crkva raste. Nijedan vjernik ne bi smio ostati malo dijete u Kristu. Od nas se očekuje da rastemo u njemu, da nas ne bi odnijela nikakva lažna stvar.

Isus sam govori o neprestanom rastu u našem životu: "Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju" (Iv 10,10). Krist je pohvalio crkvu u Tijatiri za rast u milosti: "Poznajem tvoja djela, tvoju ljubav, tvoju vjeru, tvoju uslužnost, tvoju postojanost. Znam da su tvoja posljednja djela brojnija od prijašnjih" (Otk 2,19). U biti je rekao: "Gorljiviji ste nego kad ste započeli. Dopustili ste da moj život u vama raste obilnije." Izreke odzvanjaju time: "A pravednička je staza kao svjetlost svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana" (Izr 4,18). A Job izjavljuje: "Neporočni će na svom ustrajat putu, čovjek čistih ruku ojačat će još više" (Job 17,9).

utorak, lipnja 02, 2015

RASPIRITE SVOJU GLAD

Gospodin je uputio Ivana: "Anđelu crkve u Sardu napiši: 'Ovo govori onaj koji ima sedam Duhova Božjih … Poznam tvoja djela. Kažu da si živ, a mrtav si'" (Otk 3,1).

Rekao je: "Možda si dobra osoba, netko tko će učiniti sve za bilo koga. Imaš dobru reputaciju i u crkvi i u svijetu. Poznat si kao uistinu živ u Kristu, blagoslovljen od Boga. Ali element smrti uvukao se u tvoj život. Onečistilo te nešto od svijeta."

"Imaš nekoliko osoba u Sardu koje nisu onečistile svojih haljina" (Otk 3,4). O kakvom se onečišćenju ovdje radi? Radi se o nemoljenju. A ovdje je Isusovo upozorenje i za nas: "Budi uvijek budan i ojačaj ostatke koji već leže u smrti! Nisam, zapravo, pronašao savršenim tvoja djela pred licem moga Boga" (Otk 3,2).

Vjernici u Sardu nisu bili budni. Nisu bili u molitvi čekajući na Gospodina, tražeći ga kao jednom ranije. Umjesto toga, dopustili su da postanu bezbrižni i nisu dnevno dolazili po Božju pomoć. Sad je na njima ležalo onečišćenje. Riječ koju Isus ovdje koristi za onečišćenje označava mrlju grijeha, crni znak na bijeloj haljini. Krist nam govori: "Ako ne molite, nemate obrane protiv neprijatelja. Vaše zanemarivanje dopušta da vam je haljina umrljana."

Međutim, Isus izjavljuje o nekolicini: "Imaš nekoliko osoba … koje nisu onečistile svojih haljina. One će me pratiti u bijelim haljinama, jer su dostojne" (Otk 3,4). On kaže: "Još uvijek imaš plamičak želje za mnom. Ne želiš izgubiti moju nazočnost, biti predan neplodnosti. Sad brzo ponovno raspiri svoju glad. Vrati se u tajnu klijet molitve i prizivaj me. Postavi svoje srce poput kremena. Raspiri plamen vjere prije nego zamre, prije nego smrt zahvati tvoju dušu kao kod mnogih oko tebe."

Ne zanemarite svoj veliki dar pristupa do Boga u molitvi. Vaša vječna budućnost ovisi o tome. Molite i tražite Gospodina. On vam je osigurao pristup i obećao da će ispuniti svaku vašu potrebu.

ponedjeljak, lipnja 01, 2015

BOŽJI HRAM NA ZEMLJI by Gary Wilkerson

Mi smo Božji hram na zemlji, naša tijela prebivalište njegova Svetog Duha (vidi 1 Kor 6,19). Međutim, određene stvari ne pripadaju u naš hram, stvari koje mogu preuzeti naš žar za njega.

Kad je Isus počeo prevrtati stolove u hramu (vidi Iv 2,13-17), isprevrtao je više nego samo posao mjenjača novca. Isprevrtao je vjerski sustav koji se tisućljeća oslanjao na životinjske žrtve da bi se ugodilo Bogu. Krist je u biti izjavljivao: "Vaš odnos s Ocem neće se više temeljiti na žrtvovanju ovaca, koza i golubova. Temeljit će se na mojoj jedinoj žrtvi za vas."

Ovaj prizor u hramu nudi analogiju za naše vrijeme. Mnoge zajednice danas ispunjene su bukom i aktivnošću. Ostvaruju se mnogi programi, od misijskih putovanja u inozemstvo do lokalnih evangelizacija ili desetine malih zajednica. Bogoslužja mogu biti puna blistavih svjetala, snažne buke i nevjerojatne energije. Međutim, ponekad usred sve te žive aktivnosti nešto u središtu nedostaje: sam Isus.

Bez Krista kao središta naših aktivnosti, naše su crkve mrtve. Kako god se trudimo raditi da bismo obavili stvari koje služe i časte njegovo ime, nijedna naša "žrtva" sama po sebi ne može postići prave rezultate kraljevstva. Izvana naše zajednice mogu izgledati ispravno, ali ako ne održavamo usredotočenost na Isusa, bit ćemo crkve pune kosti mrtvaca.

Sustav žrtvovanja životinja nikada nije bila Božja krajnja namjera kako bi predstavio svoje pomirenje s grešnim čovječanstvom. Poput institucije kraljeva u Izraelu, bio je to nesavršen sustav, no Bog ga je dopustio, koristeći to simbolički kako bi ukazao na nešto više i bolje.

Bog je to pokazao s Abrahamom. U drevno vrijeme, istočne kulture žrtvovale su životinje pa čak i djecu kako bi smirile svoje ljute bogove. Kad je Gospodin uputio Abrahama da odvede svoga sina na goru kako bi ga žrtvovao na oltaru, Abraham je poslušao bez pogovora. Ta reakcija može nama danas izgledati čudno, ali to predstavlja strahoviti strah koji je drevni narod imao prema svojim bogovima. Kad je vaš bog govorio, skočili ste – inače, mogli biste se suočiti s gladi li kugom. To je bila poslušnost temeljena na strahu.

Ali Abraham je osjećao da je njegov Bog drukčiji. U biti, Bog je namjeravao pokazati Abrahamu da on nije poput Moleka, kome su ljudi žrtvovali djecu. Kad je podigao nož nad Izakom, zaustavio ga je (vidi Post 2,11-12). Zatim se pobrinuo za ovna za žrtvu. Izjavio je svome sluzi, kao i svakom vjerniku svakog razdoblja vremena: "Ne trebam te da mi žrtvuješ. Ja ću žrtvovati za tebe." Bog je potpuno isprevrtao stolove, upravo kao Isusu kad je ušao u hram.