petak, svibnja 29, 2015

NEMOLEĆI KRŠĆANI

Nemoleći kršćani ne shvaćaju u kakvoj su opasnosti. Možda ćete prigovoriti: "Pa što ako neki kršćani ne mole? Još su uvijek vjernici – krvlju očišćeni, oprošteni i idu u nebo. Kakva je opasnost ako se postane malo mlak?"

Vjerujem da naš nebeski Otac shvaća da živimo u vrijeme velike jurnjave, s mnogim zahtjevima našega vremena i snage. I kršćani su zahvaćeni poslovima i aktivnostima kao i svi drugi. No ja ne mogu vjerovati da Bog olako uzima naše odbacivanje pristupa k njemu, što je njegova Sina stajalo života.

Bog je Krista učinio našom jakom kulom. Ali jedino su sigurni oni koji "se utječu k njoj" (vidi Izr 18,10). Ako ne ulazite u nju, onda ste još uvijek vani. Stojite tamo gdje je Izrael stajao, ali Bog više nikoga ne susreće na vratima. Sva sredstva koja trebamo nalaze se unutra: oproštenje grijeha, milosrđe u vrijeme potrebe, snaga za pobjedu.

Zamislite bol odbacivanja koju osjećaju Otac i Sin. Zamišljam ovaj razgovor među njima:

"Sine, tebe su tukli, ismijavali, razapeli, pokopali. To me toliko boljelo da sam na taj prizor zatvorio oči. Ipak, ti si ispunio vječni savez. Osigurao si pristup za sve koji budu vjerovali u tebe. Zbog tebe ljudi posljednjeg vremena mogu doći k meni. I silno mogu porasti u mojoj snazi, gradeći rezerve vjere protiv đavla koji će ih iskušavati i isprobavati kao ni u jedno drugo vrijeme.

Ali, gdje su naša ljubljena djeca? Ponedjeljak prolazi i mi ih ne vidimo. Utorak stiže i još uvijek nema djece. Srijeda dolazi, a od njih ni traga. Četvrtak, petak i subota prolaze, a mi ih još uvijek ne vidimo. Jedino nam se u nedjelju primiču dok su u crkvi. Zašto ne dolaze? Zar nas ne vole?"

Bog je Adamu, kad se sakrio od njega u edenskom vrtu, postavio isto pitanje: "Adame, gdje si?" (Post 3,9). Gospodin je sve vrijeme znao gdje je Adam. U stvari je pitao Adama zašto je odbacio zajedništvo i ukazao mu da je opasnost u skrivanju od njegove nazočnosti.

Doista, kršćani koji ne primjenjuju pristup do Oca završavaju u "sardskom stanju". Gospodin je uputio Ivana: "Anđelu crkve u Sardu napiši: 'Ovo govori onaj koji ima sedam Duhova Božjih … sedam zvijezda: Poznam tvoja djela. Kažu da si živ, a mrtav si'" (Otk 3,1).

četvrtak, svibnja 28, 2015

PRISTUP DO POBJEDONOSNA ŽIVOTA

Kad je Isus hodao zemljom, sebe je učinio dostupnim čitavoj populaciji. Učio je u sinagogama, na obroncima, u čamcima. Iscjeljivao je bolesne, vršio čuda. Podizao je glas na svetkovinama, vičući: "Ja sam živa voda. Dođite k meni i ja ću utažiti vašu žednu dušu." Svatko mu se mogao primaći i utažiti svoju glad.

Ali poziv našega Gospodina uglavnom je bio ignoriran. Vapio je nad onim narodom: "Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani! Koliko puta htjedoh skupiti tvoju djecu kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila, ali vi ne htjedoste" (Mt 23,37). Rekao je Izraelu: "Sad sam ovdje, na raspolaganju. Rekao sam vam da dođete k meni po iscjeljenje i ispunjenje svojih potreba. Ali vi nećete!"

Kako je Isus odgovorio na odbacivanje naroda? Izjavio je: "Evo, vaša će kuća biti prepuštena vama – pusta" (Mt 23,38). Riječ koju ovdje Isus upotrebljava za pusto govori o osamljenosti, potraćenosti, neplodnosti. Rekao je: "Vaš crkveni život, vaša kuća, vaš duhovni život – sve će to presušiti i umrijeti."

Razmislite o tome! Ako roditelji dnevno ne traže Boga, njihova djeca sigurno neće. Umjesto toga, njihov dom bit će ispunjen svjetovnošću, duhovnom neplodnošću, osamljenošću iznad svega što se može opisati. Na kraju, ta obitelj završit će u potpunoj pustoši.

Držite na pameti, Isus je ova upozorenja izgovorio u vrijeme milosti. Dodao je: "Sigurno me od sada više nećete vidjeti dok ne reknete: 'Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje'" (Mt 23,3). Ovo znači: "Dao sam vam sav pristup koji trebate da biste živjeli pobjedonosnim životom. Ali ignorirali ste moju ponudu. Žao mi je, ali vaša odluka donijet će pustoš vašem životu i domu. I nećete me ponovno vidjeti do vječnosti."

Kad ste zadnji put došli Bogu da nađete sve što vam je potrebno za život? Jeste li bili u nevolji, suočeni s krizom u obitelji, vašim poslom, zdravljem? Nema nikakve pogreške pristupati Bogu u vrijeme ozbiljne potrebe. Izaija piše: "Jahve, tražili su te u nevolji; izlijevali tihu molitvu, kad ih je stigla tvoja kazna" (Iz 26,16). Psalmist svjedoči: "Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem" (Ps 142,2-3).

srijeda, svibnja 27, 2015

NAJVEĆA BOL KRISTOVE DUŠE

Što je najveća bol koju Kristova duša može iskusiti? Vjerujem da je to to što generacija koja je primila potpun, slobodan pristup ne dolazi k njemu.

Narod Božji stoljećima je čeznuo i žudio da vidi blagoslov našeg vremena. Pristup koji mi uživamo je onaj pristup za kojim je čeznuo Mojsije. To je isti pristup koje je Davidovo srce moglo vidjeti, ali nije moglo postići. To je pristup koji Daniel nikada nije imao, iako se molio Gospodinu triput dnevno. Naši praočevi vidjeli su taj pristup koji mi danas imamo i radovali se za nas.

Međutim, mi, kojima je dano pravo do toga divnog dara, uzimamo ga zdravo za gotovo. Vrata su za nas otvorena, ali mi ponekad danima i tjednima odbijamo ući. Kakav zločin! Svaki put kad zanemarujemo pristup koji j Isus kupio za nas, ležerno prolazeći mimo vrata, uzimamo njegovu krv olako. Naš Gospodin nam je rekao da imamo sva sredstva koja su nam potrebna samo ako dođemo k njemu. Ali mi nastavljamo ignorirati njegov skupocjen dar.

Pismo nas opominje: "Pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem … Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade – vjeran je, naime, onaj koji je obećao" (Heb 10,22-23). Ovaj odlomak jasno govori o molitvi. Bog nas potiče: "Dolazite u moju nazočnost često, svakodnevno. Ne možete održati svoju vjeru ako se ne primičite k meni. Ako ne ulazite neustrašivo u moju nazočnost, vjera će vam se pokolebati."

Možda poznajete kršćane koji su jednom gorjeli za Isusa, uvijek stvarajući kvalitetno vrijeme za Gospodina, istražujući njegovu Riječ i zatvarajući se nasamo s njim. Znali su kako se primaći k njemu da bi svoju vjeru sačuvali živom.

Ali sad ti isti kršćani uglavnom samo "misle" svoje molitve. Ili jure u Božju nazočnost na nekoliko minuta samo da bi rekli: "Zdravo, Gospodine! Molim te, vodi me danas. Volim te, Isuse. Doviđenja." Nestalo je njihovo tražeće srce. Neužurbanog zajedništva, koje su jednom uživali, sad više nema. A kad ih pitate za njihov napušten molitveni život, tvrde da se sad "odmaraju na vjeri".

Kažem vam, ljudi bez molitve ubrzo postaju ljudi bez vjere. Što više napuštaju dar pristupa, odbijajući se primaći Božjim sredstvima, dalje od Boga odlaze.

utorak, svibnja 26, 2015

SLOBODAN PRISTUP

U jednom iznenadnom, slavnom trenutku, Isus je osigurao potpun, slobodan pristup Ocu. Biblija kaže da na Golgoti, na krvlju poškropljenom križu, "Isus opet povika jakim glasom i – ispusti dušu. I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna" (Mt 27,50-51)

U trenutku Isusove smrti, zastor u hramu u Jeruzalemu doslovce se razderao na dvoje. To je trenutak kad je bila zapečaćena naša sudbina. U trenutku kad je naš Gospodin predao duh, primili smo potpun, slobodan pristup u Svetinju nad svetinjama: "Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo" (Heb 10,19-20).

Ovo fizičko deranje zastora predstavlja ono što se dogodilo u duhovnom svijetu. Konačno smo bili u mogućnosti uživati nešto što generacija za generacijom nije mogla. Imali smo privilegij koji Abraham, Mojsije i David nisu imali – pristup do Svetinje nad svetinjama, same prostorije prijestolja Božjega. Vrata nam više nisu bila zatvorena. Omogućio nam se slobodan pristup.

Štoviše, svojom smrću, Isus je postao naš veliki svećenik. Uzašao je u Novi Jeruzalem, u hram koji nije napravljen rukama, gdje je preuzeo ulogu velikog svećenika. Ušao je ravno u svetu nazočnost Božju i, s kadom svojih vlastitih posredovanja, predstavio svoju krv kod prijestolja milosti. Zatim je sjeo s Očeve desne strane, sa svom vlašću, moći i slavom.

U toj točki, Isus je zatražio svoje pravo Saveza da primi u jedno duhovno tijelo sve koji se budu pokajali i prihvatili ga kao Gospodina. I poslao je Duha Svetog da izda poziv svojoj djeci: "Otvorio sam vrata k Ocu. Sad ste jednostavno prihvaćeni time što ste po vjeri u meni. Dakle, slobodno pristupite k prijestolju! Ja ću vas uvesti u nazočnost moga Oca, koji je sad i vaš Otac. Sad imate slobodan pristup k njemu danju i noću."

ponedjeljak, svibnja 25, 2015

ČIŠĆENJE HRAMA by Gary Wilkerson

Isusova žrtva na križu dovoljna je za sva vremena. Njegova spasonosna, opraštajuća, očišćavajuća sila i pobjeda uvijek je na raspolaganju svakoj osobi, od najpobožnijeg vjernika do najtvrđeg grešnika.

Čak i kao mladić, razumio sam potrebu za Kristovim darom spasenja. Znao sam da kad prihvatim Isusa, njegovo spasonosno djelo za mene postignuto je jednom za svagda. Ali ubrzo nakon što sam ga prihvatio, razljutio sam se na jedno od nas ostale djece, kao što se to često događa među djecom. Iznenada sam bio svjestan da mi je u mom životu iznova potrebna Isusova očišćavajuća krv. Osjećao sam se krajnje izgubljeno, pitajući se je li moje spasenje bilo stvarno.

Na kraju sam naučio da ne da mi je u mom svakodnevnom životu potrebno samo Kristovo spasenje, nego i njegova očišćavajuća sila. Na Posljednjoj večeri, Isus je pokazao našu potrebu kad je uzeo ubrus i posudu te počeo prati noge svojim učenicima. Petar se zbunio nad tim simboličnim činom, govoreći: "Gospodine, ako pereš moje noge, zašto ne bi očistio i moju glavu?" (vidi Iv 13,9). Isus mu je u biti odgovorio: "Petre, spašen ćeš biti mojom krvlju. Ali još uvijek živiš u prljavom svijetu i dok prolaziš kroz njega, naprašit će ti se noge. Trebat ćeš me da ti operem tvoje noge upravo kao i srce."

Istina, Isus nas je učinio novim stvorenjima opravdavši nas jednom za svagda. Ali dok prolazimo kroz glib mračnoga i zlog svijeta, ne možemo izbjeći a da se ne umrljamo njegovim bijesom, požudom i tvrdoćom. Isus kaže i nama kao što je rekao Petru: "Da bi mi vaš život bio ugodan, moram vas svakodnevno rješavati tih stvari."

Da bismo hodali u njegovoj svetosti, moramo shvatiti da Isus želi otjerati stvari iz našega života. U Mateju 21,12-13, kad je istjerao mjenjače novca iz hrama, riješio je crkvu određene ravnodušnosti koja ju je snašla. Isusa nije toliko ojadilo mijenjanje novca; ta praksa postojala je godinama, kako bi se olakšalo odanim vjernicima koji su doputovali u Jeruzalem iz velikih udaljenosti. Ono što je Isusa više ojadilo bila je usredotočenost na trgovinu koja je preuzela ljude koji su jednom imali žar za Boga. U njihovim srcima, dom molitve pretvorio se u dom za trgovanje.

subota, svibnja 23, 2015

SINOVI SKEVE by Claude Houde

"Neki Židovi, koji su naokolo obilazili i zaklinjali zle duhove, pokušaše nad opsjednutima zvati ime Isusovo ovim riječima: 'Zaklinjem vas Isusom koga Pavao navješćuje?' Bilo je sedam sinova nekoga Skeve, velikoga židovskog svećenika, koji su to činili. Ali im zli duh odvrati: 'Isusa poznajem, i znam tko je Pavao. A tko ste vi?' I opsjednuti nasrnu na njih, sve ih nadvlada i toliku silu iskali na njima da goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće.
To doznadoše svi stanovnici Efeza, Židovi i Grci, te ih sve obuze strah, a veličalo se ime Gospodina Isusa. I mnogi su obraćenici dolazili da priznaju i otkriju svoja vračarska djela" (Dj 19,13-18).

Kakva priča! Jasno kao dan, u njoj vidimo sliku tisuće crkava, službi i vjernika danas. Pogledajmo nekoliko karakteristika sinova Skeve. Imali su vjersku pozadinu, tradiciju druge generacije s poviješću rituala i religioznosti. Imali su položaj i ugled u domu Božjem, jer bili su sinovi velikog svećenika. Poznavali su Pisma i dobro su naučili žargon duhovnog vojevanja.

Ali bili su jadne papige ponavljajući riječi, intonaciju i molitvene formule iako nisu imali istinsko zajedništvo i odnos s Bogom. Savršeno su poznavali jezik, ali nije bilo pobjede, nije bilo pravoga nadnaravnog autoriteta. Znali su kako očuvati vanjsku pojavu, ali nisu imali snage, nisu imali božanske sile da oslobode; bili su samo blijeda imitacija prosvjetljenja. Htjeli su izbacivati demone, ali nisu razvili vlastiti odnos s Bogom na tajnom mjestu. Rezultat je bio užasan i opasan.

Žeđate li za pomazanjem slobode, autoriteta i pobjede? Gorite li od želje da hodate po vjeri koja "daje život onome što je mrtvo"? Vapite zajedno sa mnom: "Gospodine, povećaj moju vjeru!" Nema ograničenja snazi izbavljenja, zaštite i sile koja će biti vaša ako se dignete protiv neprijatelja s vjerom koja kaže: "Ljudima je to nemoguće; ali Bogu je sve moguće" (vidi Mt 19,26).

__________

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, svibnja 22, 2015

BOŽJI PLANOVI ZA VAS

Dok je bio stvaran Novi savez, nebeski Otac i njegov Sin unaprijed su vidjeli da će mnogi zanemariti Krista. Ti ljudi postat će mlaki i na kraju otpasti. Dakle, Otac i Sin donijeli su sporazum: Ako se ijedna ovca izgubi ili zaluta, Isus će poći za njom i vratiti je u stado.

To je istina, mrtvo čovječanstvo može biti vraćeno u život svježom strujom iscjeljujuće vode. "Ova voda … teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave" (Ez 47,8). Kad Božja iscjeljujuća voda počne teći, svuda unaokolo počnu nicati zelene stvari – travka ovdje, mala biljčica ondje. Ubrzo cijeli vrt napreduje.

Dragi sveti, Bog još uvijek čezne za vama i još uvijek ima planove za vas. Zapravo, još danas možete započeti svoj život iznova. On obećava da će obnoviti sve što je izjedeno i potraćeno od vašega života, bez obzira kako dugo je to bilo: "Nadoknadit ću vam godine koje izjede skakavac" (Jl 2,25).

Još uvijek možete biti njegovo prebivalište, još uvijek učiti njegove tajne i primati njegova otkrivenja. Evo kako se možete vratiti: priznajte da ste ga zanemarivali; priznajte da ste bili prezaposleni i da ste imali vremena za sve osim za njega; priznajte da niste slušali kad vas je zvao. "Probudi se ti koji spavaš, ustani od mrtvih, i Krist će ti svijetliti" (Ef 5,14).

Zavapite mu sad: "O, Bože, iscijeli me! Probudi moju dušu. Prodrmaj me iz ovoga drijemeža. Želim se promijeniti. Gospodine, znam da ti moraš učiniti to djelo u meni. Čeznem za tvojim svježim dodirom."

Jeremija nam pokazuje srce Božje prema ljudima koji ga zanemaruju i zaboravljaju: "Vrati se, odmetnice, Izraele … Ne gnjevi se više lice moje na vas, jer sam milostiv – riječ je Jahvina … Samo priznaj svoju krivnju … Vratite se, sinovi, što se odvratiste, izliječit ću odmetništva vaša" (Jer 3,12-14.22).

Bog ti govori: "Dijete moje, na trenutak sam bio ljut na tebe. Predao sam te tvojoj praznini i osamljenosti. Ali sad ću ti obnoviti sve što je đavao uništio."

četvrtak, svibnja 21, 2015

RIJEKA ŽIVOTA

Božja Riječ upozorava: "… kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje?" (Heb 2,3). Velika se cijena plaća za zanemarivanja Krista.

Ezekiel 4 govori o rijeci života koja teče od Božjega prijestolja. Tu rijeku tvori sveta, iscjeljujuća voda i dok teče kroz pustinju, donosi život svemu što dotakne. Ona se sve više širi i postaje sve dublja, dok nije toliko vode da je potrebno plivati u njoj.

"Ova voda … spušta se u Arabu (pustinju) i teče u more; a kad se u more izlije, vode mu ozdrave. I kuda god potok protječe, sve živo što se miče oživi" (Ez 47,8.9).

Ova rijeka života predstavlja propovijedanje evanđelja i ona teče sve od Golgote. Danas su milijuni, koji čuju i primaju Riječ Božju, iscijeljeni i Kristova istina ih budi da vide svoje zanemarivanje, lijenost i bezvoljnost. Sad su njihove oči širom otvorene i raduju se u Isusu. Svakodnevno ga traže, vole njegovu Riječ i prisni su s njim.

Dakle, što je s vama? Plivate li u Božjoj iscjeljujućoj vodi? Ili dopuštate da ova rijeka teče mimo vas? Pogledajte što se događa s pustinjskim područjima kamo ta voda ne doteče: "A močvare onoga mora i njegove bare neće ozdraviti: bit će za sol" (Ez 47,11).

Možda snosite krivnju zanemarivanja Isusa. Niste molili, bili ste neposlušni, zanemarivali ste njegovu Riječ i sad je vaše zanemarivanje postalo vaš stil života. Zapravo ste odbacili sva očekivanja koja je Isus jednom imao za vas.
Što znači "bit će za sol", kao što Ezekiel izjavljuje? To znači potpuna jalovost … neplodnost, praznina, suša, osamljenost. Sjetite se Mrtvog mora u Izraelu. Ta voda potpuno je predana soli. Nikakva riba u njoj ne može preživjeti niti može neka biljka rasti u njoj ili oko nje. Potpuno je neplodna.

Jeste li postali takvo močvarno mjesto – samotna, isušena bara? Je li vaš život bez ploda za Boga? Je li vaš dnevni život prazan, suh, osamljen? Drugi oko vas svuda donose plod i rastu u Kristu. Iscijeljeni su Božjom svetom vodom, ali vi ne posjedujete nijedno od sredstava koja oni imaju. Postali ste kršćanin jedino po imenu.

Nikada nije prekasno započeti iznova! Neka Gospodin učini ovo prvim danom novoga početka za vas.

srijeda, svibnja 20, 2015

RADOST NJEGOVU SRCU

Isus se radovao nad nama prije nego je svijet bio stvoren. On je unaprijed očekivao da će doći i boraviti u nama i učiniti nas svojim prebivalištem. Veselio se što ćemo se držati njega ostavljajući sve druge; da ćemo ga svakodnevno tražiti i provoditi kvalitetno vrijeme s njim; da će on dijeliti svoje tajne s nama i da ćemo mi rasterećivati svoje srce njemu; da ćemo se veseliti na njegovim putovima, istraživati njegovu Riječ za otkrivenja njegove pravde i drhtati od otkrivanja koja će nam njegova Riječ dati.

Biblija jasno izjavljuje da je Isus očekivao da budemo njegovo prebivalište. Dakle, ispunjavate li njegovo očekivanje? On je unaprijed očekivao da će provoditi čitav vaš život s vama, dakle, povećava li se vaša prisnost s njim? Ili ga na kraju danima zanemarujete?

Vaš zaručnik vas želi privući bliže k sebi. On vam želi otvoriti svoje srce i svakodnevno imati divno zajedništvo s vama. On čezne kako bi vam pokazao mnoge stvari, stvari koje nitko drugi ne vidi. Želi oblikovati vaš život kako biste rodili plod Duha. I želi uzeti od vas svaku slabost, strah, osjećaj nesavršenosti i manjkavosti.

Zauzvrat, trebali biste biti radost njegova srca – svojim suzama, prisnošću, odanom pobožnošću. Vaše riječi trebale bi mu biti one od zaručnice: "Zaželjeh se sjeni (njegove) te sjedoh, i plod (njegov) bijaše sladak nepcu mojemu" (Pnp 2,3). "Daj mi da vidim pojavu tvoju, daj mi da čujem tvoj glas" (Pnp 2,14).

Sama pomisao na ovaj odnos s vama učinila je da se Krist raduje daleko prije nego je svijet bio stvoren. Međutim, sad kad je došlo vrijeme da se uživa u tom odnosu, vi zanemarujete i ignorirate Gospodina. Imate vremena gledati televiziju, ići u kupovinu, surfati po Internetu, obrađivati vrt, ali nemate vremena za Isusa. Pitam vas, vjerujete li da će on nastaniti srce zaručnice koja se dosađuje s njim? Zašto bi on nastavio prebivati u nekome koji nema vremena biti s njim, razgovarati s njim, slušati ga?

Evo ozbiljnog upozorenja: Isus neće prebivati u onima koji ga zanemaruju i ignoriraju. Možda ćete prigovoriti: "Ali ljubim Gospodina, ne izbjegavam ga." Činjenica je da ako ponekad tjednima zanemarujete molitvu i njegovu Riječ, ako nemate osoban, prisan odnos s njim, onda ste dali svoj iskaz. Izjavili ste: "Moja djela dokazuju da nemam žarku ljubav za Isusa. Moja obitelj, karijera i osobne želje dolaze prve."

utorak, svibnja 19, 2015

ČEŽNJA DA SE ČUJE RIJEČ BOŽJA

Psalmist David dnevno je čekao kako bi primio riječ od Boga i veselio se u toj riječi. Svjedočio je: "Uživat ću u pravilima tvojim, riječi tvojih neću zaboravit" (Ps 119,16). "Tvoja su svjedočanstva uživanje moje, tvoja su pravila moji savjetnici" (Ps 119,24). U zapovijedima tvojim moja je naslada, jer ih ljubim" (Ps 119,47). "Zakon tvoj moja je naslada" (Ps 119,77). Doslovno hebrejsko značenje ovoga posljednjeg stiha je: "Uživam u tvojoj Riječi."

Izreke 8,34 kažu: "Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan, čekajući na dovracima mojih vrata." O kakvim vratima ovdje govori?

Psalmist nam daje odgovor: "Otvorite širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvaliti" (Ps 118,19). Vjerujem da su ta "vrata pravde" isto tako i "uska vrata" o kojima govori Isus (vidi Lk 13,24). Ona se odnose na svakoga tko se dnevno okreće Riječi Božjoj kako bi učio njegovu pravdu.

Takav vjernik je odlučan hodati ispravno pred Gospodinom. Postaje uzbuđen kod svakog otkrivenja koje ga vodi na stazu svetog hoda. Kaže si: "Želim istinu u mojem unutarnjem čovjeku. Znam da neću to dobiti samo slušanjem propovijedi s trake ili čitanjem knjiga. Moram strpljivo čekati na Gospodina da mi otvori svoja vrata."

Sveti Duh Božji vjerno izlazi kako bi susreo tog vjernika svakoga jutra. I poziva ga da uđe, šapćući mu: "Dobrodošao, prijatelju. Dopusti da ti danas pokažem nešto novo o Božjoj pravdi."

Što to znači "čekati na dovracima mojih vrata"? To se odnosi na svakog vjernika koji drhti od Riječi Božje. Ovaj izraz dolazi iz Izaije 6, kad je ovaj prorok čekao na dovracima hrama, čeznući kako bi čuo riječ od Boga.

Dok je Izaija ondje stajao, čuo je serafe kako pjevaju: "Svet, svet, svet", a nebo je odzvanjalo njihovim slavljenjem. Zatim iznenada, silan je glas zagrmio s neba, glas tako glasan i jasan da je sve potresao: "Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom" (Iz 6,4). Izaija je primjer onoga tko "čeka na dovracima mojih vrata". Taj vjernik čezne kako bi čuo Riječ Božju.

ponedjeljak, svibnja 18, 2015

POČETAK NJEGOVE SLUŽBE by Gary Wilkerson

U Ivanu 2 Isus ulazi u hram radi djela koje će označiti početak njegove javne službe. (Njegovo ranije čudo u Kani, kad je pretvorio vodu u vino, nije bio javni nastup.) Ono što se dogodilo zatim prilično je dramatično:

"Bijaše blizu židovska Pasha, te Isus uziđe u Jeruzalem. I nađe u hramu prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače novca gdje tamo sjede. Napravi bič od užeta te ih sve istjera iz hrama, skupa s ovcama i volovima. Mjenjačima prosu novac i stolove isprevrta. A prodavačima golubova reče: 'Nosite to odavde! Ne pravite od kuće Oca moga prodavaonicu!' Njegovi se učenici sjetiše da stoji pisano: 'Revnost me za kuću tvoju izjeda'" (Iv 2,13-17).

Ovo što je Isus ovdje učinio bilo je i više nego radikalno. Ako želite najaviti svoju službu, hoćete li ući u neku megacrkvu te započeti prevrtati stolove i tjerati van ljude? Isus je bio spreman pokazati više nego samo svoj autoritet. On je pokazao da će na svaki mogući način sve isprevrtati.

Sve se to dogodilo tijekom razdoblja Pashe. Na prvoj Pashi, židovske su obitelji morale zaklati janje kao obrednu žrtvu, uzimajući krv i nanoseći je na dovratke svojih kuća. Namisao je bila da kad anđeo smrti stigne i vidi krv koja je obilježavala vrata, prođe tu kuću. Bio je to simboličan obred koji je određivao Božje spasonosno izbavljenje Izraela iz Egipta, kad je oslobodio svoj narod od svakoga ropstva.

Sad je na scenu došao Isus kao Janje Božje, čija žrtva će osigurati naše izbavljenje od prokletstva grijeha. Ivan Krstitelj bio je svjestan toga, izjavivši već o njemu: "Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta" (Iv 1,29). Za manje od tri godine, svijet je gledao Kristovo svršeno djelo, kad je grijeh svega čovječanstva bio položen na njega.

subota, svibnja 16, 2015

ČOVJEK PO SRCU BOŽJEM by Nicky Cruz

Čak i kao dječak, David je poznavao silu i zaštitu Božju. Odrasli ljudi povlačili su se kad su vidjeli Golijata, diva, ali ne i David. Krenuo je na ovoga diva ni s čim nego s praćkom u ruci i oborio ga. Sukobio se s lavovima golim rukama i s medvjedima samo s kopljem. Bog je uzeo maloga, beznačajnoga seoskog dječaka, pastira, i pretvorio ga u silnog ratnika-kralja!

Nijedan vladar nije imao tu ljubav i poštovanje kao David. Ljudi su mu se divili; sluge su mu bile poslušne bez pogovora; njegove žene ispunjavale su svaku njegovu potrebu i želju. Koji čovjek je ikada uživao u takvom blagoslovu, naklonosti, milosti i potvrdi od Stvoritelja?

No sve to bilo je blijedo u usporedbi s njegovim odnosom s Bogom. On je žarko ljubio Boga i štovao ga bez zadrške. Čak i usred mnogih svojih dužnosti, provodio je sat za satom pišući pjesme i poeziju Bogu, pjevajući mu iz srca, prilazeći Stvoritelju svemira kao što se prilazi onome koga se voli. Sve zlato, srebro i blago na svijetu nije mu značilo ništa u usporedbi s njegovim odnosom s Bogom. To je bila tajna njegove moći. To je bilo ono što ga je učinilo takvim strahovitim vladarom i kraljem.

Bez ikakve zadrške, David je znao da ne bi mogao učiniti ništa bez Boga. Znao je da je Bog davao snagu njegovim kostima, krv njegovim venama, mudrost njegovu umu i hrabrost njegovu srcu.

"Taj Bog me snagom opasuje", zapisao je David, "i s moga puta pogibelj uklanja, noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine sigurne, ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. Daješ mi štit svoj koji spasava, tvoja me brižljivost uzvisi. Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću. Pognah svoje dušmane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne uništih. Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi leže. Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži" (2 Sam 22,33-40).

__________

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, svibnja 15, 2015

ODRŽAVANJE DUHA RADOVANJA

Bog je čuo vapaj Izraelaca i pokazao im milosrđe, okrećući njihovo tugovanje u veselje i dopuštajući im da kliču i raduju se. Sad ih je pozvao da se okupe na još jedan sastanak.

Ako se Izraelova radost trebala održati – ako nije bila da se još jednom izgubi – Bog je morao kopati malo dublje. Određena područja u životima ljudi još uvijek nisu bila u skladu s njegovom Riječi. Međutim, Gospodin je svakome dopustio da se raduje određeno vrijeme, jer je htio da znaju da su sigurni. Ali sad je tijekom tog stanja prihvaćenosti i radosti tražio da se predaju većoj odvojenosti od svijeta.

Bog je rekao tim radosnim dušama: "Zadovoljan sam s vama. Poštujete moju Riječ, pokajali ste se za svoj grijeh, radujete se u mom milosrđu i obećavate da ćete mi biti poslušni. Sad je vrijeme da postupite u skladu s mojom ljubavi. Želim da se potpuno odvojite i sasvim pobjegnete od svjetovnog utjecaja koji se uvukao u vaša srca i domove."

Vidite, dok su Izraelci bili u ropstvu, sprijateljili su se s poganima, polagano prisvajajući njihov jezik i stilove. Izraelci su ženili poganke, a Izraelke su mirazima kupovale poganske muževe. Izraelci su isto tako dopustili da neposvećene stvari postanu dio štovanja u domu Božjem.

Ljubljeni, ne možemo ulaziti u puninu u Kristu ako se sve više ne odvajamo od ovoga svijeta. Ako ne postajemo sve više nebeskog uma i sve manje poput nespašenih ljudi oko nas, polako gubimo svu radost našega pokajanja.

Izrael nije htio izgubiti svoj veliki duh radosti i tako su se ponovno okupili da budu poslušni Bogu u vezi s tom stvari: "Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijeh" (Neh 9,2).

"Obvezali su se prisegom i zakletvom da će stupati prema Zakonu Božjem … da (neće) davati svojih kćeri narodima zemaljskim, i njihovih kćeri (neće) uzimati svojim sinovima" (Neh 10,30-31).

Kako održavamo radost Gospodnju? Na isti način na koji smo je održavali na početku. Prvo, ljubimo i častimo Riječ Božju i gladujemo za njom. Drugo, neprestano hodamo u pokajanju. I treće, odvajamo se od svjetovnih utjecaja.

četvrtak, svibnja 14, 2015

VAL SLOMLJENOSTI

Poludnevno Ezrino propovijedanje nije bilo dovoljno za gladne Izraelce. Htjeli su čak i više Riječi Božje te su formirali skupine, sa sedamnaestoricom starješina pored Ezre da ih ostatak dana vode u proučavanju Biblije. "(Oni) objašnjavahu Zakon narodu … I čitahu iz knjige Božjega zakona po odlomcima i razlagahu smisao, da narod može razumjeti što se čita" (Neh 8,7-8).

Kad su ti ljudi shvatili Zakon Božji, počeli su plakati nad svojim grijehom. "Sav narod plakaše slušajući riječi Zakona" (Neh 8,9). Zamislite taj prizor: pedeset tisuća ljudi leži širom onoga zemljišta, svi zajedno oplakujući svoj grijeh. Riječ Božja je poput čekića slomila njihov ponos. I sad je njihovo plakanje odzvanjalo kilometrima po okolnim brdima.

Je li to ono što je probuđenje? Je li to oštra riječ ljude natjerala na koljena, plačući i kajući se pred Bogom?

Iskusio sam sâm takva sveta okupljanja. Kad sam bio dijete, naša obitelj odlazila je na sastanke koji su se održavali na kampu Living Watersa u Pennsylvaniji. Isusov drugi dolazak propovijedao se s takvom silom i autoritetom da je svatko bio uvjeren kako će se vratiti za jedan sat. Pao je sveti strah i ljudi su bili natjerani ničice na pod. Neki su plakali kao da na niti vise nad paklom – plačući, slomljeni, žalosteći se nad grijehom.

Često se Riječ Božja propovijedala čitav dan i duboko u noć. Rano sljedećeg jutra još su se mogli naći ljudi kako leže ničice u molitvenoj prostoriji, tugujući se nad svojim grijehom. Neki su čak morali biti iznijeti.

Upravo tijekom takve noći Gospodin me pozvao da propovijedam kad sam imao samo osam godina. Satima sam bio u Duhu, slomljen, plačući, a Riječ Božja živo je ulazila u moje srce. Kristov povratak gorio je u meni kao neminovna stvarnost i nikada neću zaboraviti to divno iskustvo.

Božje svjedočanstvo nije da njegov narod leži ničice, isplakavši rijeku suza. Ne, svjedočanstvo koje on želi donijeti svome narodu je radost – izvorna, trajna radost. "Radost Jahvina vaša je jakost" (Neh 8,10). Ta radost – koja je rezultat biblijskog propovijedanja i pravog pokajanja – donosi pravu snagu narodu Božjem i privlači grešnike u njegov dom.

Većina kršćana nikada ne spaja radost s pokajanjem. Ali pokajanje je zapravo majka sve radosti u Isusu. Bez njega ne može biti ni radosti. Svaki vjernik koji hoda u pokajanju bit će preplavljen radošću Gospodnjom.

srijeda, svibnja 13, 2015

KUŠAČI PROPOVIJEDI

Možda ste čuli za izraz "kušači propovijedi". Ovaj izraz star je gotovo 200 godina, pojavivši se u Londonu sredinom 1800-tih godina. U to vrijeme, veliki propovjednik C.H. Spurgeon propovijedao je mnoštvu od pet tisuća ljudi svake nedjelje u Metropolitan Tabernacleu u Londonu. I s druge strane grada, Joseph Parker propovijedao je pomazane poruke, a tako i drugi gorljivi pastori širom Londona, iznoseći duboka otkrivenja i proročke riječi.

Među bogatim stanovnicima Londona popularno je bilo uskočiti u kočije i juriti preko grada od jedne crkve do druge, kušajući propovijedanje tih propovjednika. Svakoga ponedjeljka, u Parlamentu su se održavali posebni sastanci na kojima se raspravljalo koji propovjednik je iznio najbolju propovijed i koji je iznio najdublje otkrivenje.

Ta potucala bila su nespretni "kušači propovijedi". Uvijek su zahtijevali neku novu duhovnu istinu ili otkrivenje, ali vrlo malo ih je prakticiralo što su čuli.

Međutim, na Vodenim vratima u Jeruzalemu nije bilo rječitog propovijedanja, nikakve senzacionalne propovijedi. Ezra, svećenik, propovijedao je ravno iz Pisma, na kraju čitajući satima. I dok su ljudi stajali i slušali Riječ Božju, oduševili su se.

Povremeno je Ezra bio tako svladan onim što je čitao, da je stao i "blagoslovio Jahvu, Boga velikoga" (Neh 8,6). Slava Gospodnja snažno je sišla tako da je sav narod podigao ruke i slavio Boga: "Sav narod, podignutih ruku, odgovori: 'Amen! Amen!'" (Neh 8,6). Kao što Riječ kaže, "kleknuli su i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje" (Neh 8,6). Narod se ponizio pred Bogom, u slomljenosti i pokajanju. Zatim, nakon nekog vremena, digli su se da dožive još više.

Morate znati da taj sastanak nije uključivao nikakve uzbudljive priče kako bi se raspirile emocije naroda. Nije bilo manipulacije s propovjedaonice, nikakva dramatičnog svjedočanstva. Nije još bilo ni nikakve glazbe. Taj je narod jednostavno imao uho da čuje sve što im Bog ima reći.

Vjerujem da Gospodin i danas želi djelovati među svojim narodom na isti način. Vidim da njegov duh raspiruje crkve gdje god je glad za njegovom Riječi.

utorak, svibnja 12, 2015

GLAD ZA RIJEČJU BOŽJOM

"Radost Jahvina vaša je jakost" (Neh 8,10). U vrijeme kad su se te riječi navijestile, Izraelci su se upravo vratili iz ropstva u Babilonu. Pod vodstvom Ezre i Nehemije, ljudi su ponovno sagradili porušene jeruzalemske zidove. Sad su svoje oči držali na ponovnom uspostavljanju hrama i obnovi nacije.

Nehemija je sazvao poseban sastanak na gradskim Vodenim vratima, unutar ponovno izgrađenih jeruzalemskih zidova. "Tada se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima" (Neh 8,1). Približno 42.360 Izraelaca bilo je na tom sastanku. Uz njih je stajalo 7.300 slugu, uključujući 245 pjevača. Sve zajedno, okupilo se oko 50.000 ljudi.

Prvo je došlo propovijedanje Riječi Božje. Pismo kaže da su ljudi gladovali za njom: "Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona … svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju" (Neh 8,1-2).

Tim ljudima nije bilo potrebno gurati Riječ Božju. Svi su oni razvili glad za njom i bili su potpuno pripremni podvrći se autoritetu njegove Riječi. Željeli su da ih ona vodi, da usklade svoje živote s njezinom istinom.

Nevjerojatno, ali Ezra je propovijedao tom mnoštvu pet ili šest sati – od ranoga jutra do podneva" (Neh 8,3). No nitko nije obratio pozornost na vrijeme. "Sav je narod pozorno slušao knjigu Zakona" (Neh 8,3). Te je ljude Riječ Božja potpuno očarala.

Kakav nevjerojatan prizor! Takvo slično događanje danas ne biste mogli vidjeti ni u jednoj američkoj crkvi. Međutim, kažem vam, pravo probuđenje nikada se ne može dogoditi bez te silne gladi za Riječju Božjom. Doista, kad se narod Božji umori od slušanja propovijedanja njegove Riječi, započinje duhovna smrti – i radost Gospodnja odlazi.

ponedjeljak, svibnja 11, 2015

PRVI OD NJEGOVIH ZNAKOVA by Gary Wilkerson

Pismo nam govori da je na svadbi u Kani "bilo postavljeno šest kamenih posuda namijenjenih za uobičajeno pranje Židovima, od kojih je svaka obuhvaćala dvije do tri mjere" (Iv 2,6). Poslušavši Isusa, sluge su te velike posude napunile vodom, koja se natprirodno pretvorila u bogato, ukusno crno vino.

Ovo vino predstavlja Kristovu krv otkupljenja. U Starom zavjetu, Bog je upotrijebio Mojsija da pretvori vodu rijeke u krv kao znak svoga suda. Sad je, suprotno tome, Isus pretvorio vodu u vino da uvede Božji Novi savez. Kroz ovaj nadnaravni čin, signalizirao je: "Vaši rituali čišćenja očistit će jedino vašu vanjštinu, ne dubinu vašega srca. Potrebna vam je moja krv očišćenja da bi to u vama obavila."

Ukratko, stari način odlazio je u povijest kad je Isus uvodio novi. Ravnatelj stola doslovce je okusio novo vino koje je Isus stvorio čudom. Začudio se: "Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si čuvao dobro vino do sada" (Iv 2,10).

Ali nije bio blagoslovljen samo ravnatelj stola. Svi nazočni okoristili su se tim predivnim djelom, uključujući učenike koji su pratili Isusa: "Tim poče Isus svoja čudesa u Kani Galilejskoj te objavi slavu svoju, i učenici njegovi povjerovaše u njega" (Iv 2,11). Ako su njegovi učenici trebali konačan dokaz da je on Mesija, ovo nadnaravno djelo to je potvrdilo. To ih je uvjerilo da ga slijede sa svime što imaju.

Kakva divna slika naše službe svijetu u Kristovo ime. Svijet očajnički treba njegovu krv otkupljenja, izlivenu za nas, koja slobodno teče u naše živote kroz njegovu žrtvu. A taj dar znači da zauzvrat treba biti izliven drugima, blagoslivljajući svijet kao što smo i mi bili blagoslovljeni. Mnogi su kršćani danas zadovoljni samo s primanjem Božjih blagoslova, ograničavajući svoju pobožnost samo na nedjeljna bogoslužja. A drugi su opet tako željni iskusiti njegove blagoslove da putuju s jednog probuđenja na drugo, vapeći: "Gospodine, izlij to na mene!" Sva njihova snaga, usredotočenost i sredstva troše se na primanje Božjih blagoslova, ali ne da ih izliju na druge. To nije smisao blagoslova. Nemojte me pogrešno razumjeti – ispravno je i dobro neprestano biti ispunjavan Duhom Svetim. Ali kao Kristovo živo Tijelo, pozvani smo činiti više od samog kušanja; zapovjeđeno nam je da dajemo njegov bogat blagoslov drugima.

subota, svibnja 09, 2015

VELIKI IZAZOV by Jim Cymbala

Nažalost, ako tražimo Gospodina svim srcem, to nas ne oslobađa izvanjskog napada. Nakon deset godina mira, Asin komadić svijeta iznenada je napala ogromna etiopska vojska bez nekog vidljivog razloga. Asa je bio Salomonov praunuk, ali njegova pobožnost nije jamčila gladak put ostatku njegova života. 

Za takav trenutak, tražitelji Boga izgradili su rezervoar spremne vjere da se suoče sa svojim novim problemima. Oni točno znaju što učiniti:


"Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: 'O Jahve, tebi je ništa pomoći silnome ili nejakome! Pomozi nam, o Jahve, Bože naš, jer se na te oslanjamo i u tvoje smo ime izišli na ovo mnoštvo! Jahve, ti si Bog naš, ne daj snažnu čovjeku protiv sebe" (2 Ljet 14,10).

Asina vjera nije bila vjera instant sastojaka za kolače iz kutije. On i narod već su desetljeće prizivali Boga. Tu nije bilo panike. Vapili su Gospodinu da se digne – i on se digao. Etiopljani su bili odlučno razbijeni, usprkos njihovu nadmoćnom broju, "jer je Jahvin strah došao na njih" (r. 12).

Ovo je klasičan primjer Božjega principa kako se bavi čovječanstvom. Hebrejima 11,6 najbolje to iskazuje: "Onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže." Ne mogu izreći dovoljno snažno da kad tražimo Boga, on će nas blagosloviti. Ali kad ga prestanemo tražiti … sve staje, bez obzira tko smo. Nije važno koliko talenta imamo, koliko diploma visi na našem zidu, koja riječ proroštva je bila izgovorena nad nama, ili bilo što drugo.

Na povratku kući iz bitke, Asu i njegovu vojsku zaustavio je prorok kako bi pojačao što se upravo dogodilo: "Čujte me … Jahve je s vama, jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas" (2 Ljet 15,2).

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, svibnja 08, 2015

BOG KOJI VJERNO PROVIĐA

Kad ozbiljno prionemo poslušnosti Riječi Božjoj – dopuštajući njegovu Duhu da izloži i usmrti sav grijeh u našem životu – Gospodin sam uzrokuje da se radujemo. "Bog ih je ispunio velikom radošću" (Neh 12,43). Vjerujem da ovaj izliven blagoslov uključuje obilje radosti, čak i usred naših kušnji. Gospodin otvara nebo i krštava nas "Isusovom radosti" – s klicanjem, radovanjem i pjevanjem – bez obzira na naše prilike.

Nehemija je podsjetio radosnog Izraela kako je Bog providio za njihove očeve u pustinji. Gospodin je izlio na njih mnogostruko milosrđe. Učio ih je svojim Duhom te vodio oblakom i stupom od ognja. Nadnaravno im je osigurao manu i vodu. I, čudom, nije dopustio da im se odjeća ili obuća istroše (vidi Neh 9,19-21).

Kako vam zvuče takvi blagoslovi? Mnogostruko milosrđe, jasno vodstvo, Božji Duh vas uči, sve vaše fizičke i materijalne potrebe ispunjene. Meni sve to zvuči divno! I, doista, svi ti blagoslovi sadrže istinu za nas danas. Gospodin je u svome velikom milosrđu obećao da će ih sve osigurati za svoj narod.

Međutim, još uvijek možemo odabrati živjeti u pustinji, kao Izrael. Nehemija je istaknuo da su se njihovi praočevi pobunili protiv Gospodina, zanemarujući njegov zakon: "Ali su se bunili, i odvrgli tebe. I zakon su tvoj bacili za leđa … Mnogo si godina bio strpljiv s njima … no nisu slušali" (Neh 9,26.30).

Možete li zamisliti strašnu duhovnu smrti koju su ti ljudi navukli na sebe? Četrdeset godina subota bez ikakve radosti ili veselja. Četrdeset godina pogreba, bez da su uopće ušli u obećanu zemlju. Ti Izraelci bili su bogati u blagoslovima, povećavajući svoja dobra, ni u kakvoj potrebi – ali bili su mlaki u duhu.

To je slika Jahve Jire – Boga koji vjerno proviđa za svoj narod čak i kad otvrdnu na njegovu Riječ. Izraelci su se dosađivali sa stvarima Božjim, prolazeći kroz sve samo mehanički, bez zanimanja ili uključivanja. U svome milosrđu, Gospodin je nastavio voditi njihove dnevne poslove i proviđati za njih. Ali ti ljudi nikada nisu ušli u njegovu puninu. Je li onda čudno da se njihova odjeća i obuća nisu potrošili? Oni jednostavno nisu išli nikamo.

četvrtak, svibnja 07, 2015

ISUSOVA RADOST

Gdje se Riječ Božja cijeni, neizbježan rezultat je izliće izvorne "Isusove radosti".

Nehemija i Ezra rekli su onima koji su se vratili u Jeruzalem: "Uzbuđeni ste u vezi s Riječju Božjom – gladujete za njom, volite je, dopuštate da radi u vašem srcu. Pokajali ste se, plakali i tugovali i Bog je zadovoljan s vama. Ali sad je vrijeme za radovanje. Izvadite rupčiće i obrišite suze. Ovo je vrijeme velike radosti i veselja" (vidi Neh 8,9-10).

Slava Gospodnja pala je na Izraela i ljudi su se sljedećih sedam dana radovali: "I sav puk ode jesti i piti … i svetkovati s velikom radošću, jer su razumjeli riječi koje su im bile objavljene" (Neh 8,12).

Hebrejska riječ za radost ovdje znači "vedrina, zabava, veselje, sreća". Ova vrsta radosti nije samo dobar osjećaj, to je unutarnje veselje, duboko izobilje bogatstva. Njezin izričaj može izgledati drukčije u svakome od nas, jer takva radost događa se duboko iznutra. Ali jasno je svima oko na nas da naš izvor radosti dolazi s neba.

Kad god se Izrael okretao grijehu i idolopoklonstvu, Gospodin je uklanjao njihovu radost: "Učinit ću kraj svim njenim veseljima" (Hoš 2,13). "I ugušit ću među njima svaki glas radosti i veselja … Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš" (Jer 25,10-11).

Povremeno je Izrael na sebe stavio lažnu radost pokušavajući prikriti grijeh naroda. Vidimo da se to i danas događa u mnogim crkvama. Možemo vidjeti pjevanje, plesanje, manifestacije, glasno slavljenje – ali oni koji ljube Božju Riječ mogu razabrati je li to prava ili lažna radost.


Možda se možete sjetiti Izraelove vike dok su plesali oko zlatnog teleta. Kad je Jošua čuo narod, rekao je: "Bojna je vika u taboru" (Izl 32,17). Ali je Mojsije odgovorio: "Niti viču pobjednici, niti tuže pobijeđeni" (Izl 32,18). Rekao je: "To je vika ljudi koji su još u ropstvu. Još nisu pobijedili svoj grijeh." Izraelov bog postalo je zlato i donijelo viku na usne naroda. Ali to je bila vika lažne radosti, buka koja je signalizirala Božji neminovan sud.

srijeda, svibnja 06, 2015

RADOST KOJA ZADOVOLJAVA DUŠU

Ono što danas nedostaje u mnogim crkvama je ona stvar koja je najpotrebnija izgubljenima: izvorna radost koja zadovoljava dušu.

Često čujem kako kršćani kažu: "Izmolili smo probuđenje u našoj crkvi." Ali ja kažem da se to ne može dogoditi samo molitvom. Ne može doći do takvog probuđenja ako i pastor i ljudi marljivo ne gladuju za Riječju Božjom. I potpuno moraju predati svoje živote da budu vođeni Pismom. Ne možemo postići radost neba dok nas čista Riječ ne osvjedoči o grijeh, lomeći sav ponos, predrasude i lažno dostojanstvo.

Kad David nije bio poslušan uputama Gospodnjim, izgubio je radost Gospodnju. Ta se radost može obnoviti jedino pravim pokajanjem i zbog toga je molio: "Operi me svega od moje krivice, od grijeha me mojeg očisti. Bezakonje svoje priznajem, grije je moj svagda preda mnom … operi me" (Ps 51,4-5.9). Isto tako, molio je da povrati što je izgubio: "Vrati mi radost svoga spasenje" (Ps 51,14).

Vjerujem da to objašnjava mrtvački pokrov koji danas visi nad mnogim crkvama. Ukratko, u taboru je grijeh. A nemoguće je održavati radost Gospodnju ako je nazočan grijeh. Kako može Duh Sveti izlijevati radost na ljude koji ustraju u preljubu, ovisnostima i materijalizmu, živeći poput nespašenih?

Gospodin je podigao svoju slavu iz Šila jer se veliki svećenik Eli odbio pozabaviti grijehom u domu Božjem (1 Sam 2,22-36). Eli se navikao na lagodan život, a ako ste ovisnik o uživanju, nećete biti motivirani izložiti grijeh. Bog je na kraju nad vratima svetišta ispisao riječ "Ikabod", što znači: "Slava je otišla." A onda je držao Šilo kao primjer onoga što se događa crkvi kad se zanemari grijeh. Božja slava – uključujući sva radost i veselje – rasprše se u pojedincima i u skupnom tijelu.

utorak, svibnja 05, 2015

PROMATRAJ KAKO NEPRIJATELJ BJEŽI

"Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke" (Iz 44,3).

Je li vam Gospodin donio svoju Riječ koja gasi žeđ? Je li vam došao u vašem sušnom razdoblju i preplavio vas svojim Duhom? Pijete li čistu vodu njegove Riječi?

Ako je tako, spremni ste zatražiti drugo obećanje saveza: "Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja. Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice" (Iz 44,3-4).

Kao što možda znate, vrbe rastu brzo, visoko i široko. Često ih vidite kako rastu uz potoke ili neku drugu vodu. Bog ovdje govori: "Jer si moj izabrani, izlit ću mog Duha na tvoju djecu. I učinit ću da narastu visoko te da budu jaki u Gospodinu."

Dok čitate i čitate ove retke, potičem vas da ispunite imena svoje djece koji ne slijede Gospodina. Zahtijevajte Božje obećanje moleći: "Gospodine, rekao si da ćeš izliti svog Duha na moju djecu. Sad blagoslovi mog sina (stavite ovdje njegovo ime). Izlij svog Duha na moju kćer (stavite ovdje njezino ime). Učini da oboje žeđaju za tvojom živom vodom i okrenu se tebi."

Na kraju, Bog kaže da će vaša djeca svjedočiti: "Ja sam Jahvin" (Iz 44,5). Kakvo nevjerojatno obećanje!

No ta obećanja nisu za svakoga tko samo kaže: "Ja sam Kristov." Ona su samo za roditelje koji gladuju i žeđaju, za one koji svakodnevno piju iz Riječi Božje, redovno mole i traže da Duh na njih izlije svoju silu i nazočnost.

Ako to opisuje vas, onda se uzdajte u Božja obećanja – sva! Zahtijevajte ih kao svoja i čvrsto ih držite pred Gospodinom u svojim zagovaranjima. A onda okupajte svoju obitelj u molitvi i promatrajte kako neprijatelj bježi.

ponedjeljak, svibnja 04, 2015

JEDNOSTAVNA POSLUŠNOST by Gary Wilkerson

Na svadbi u Kani Galilejskoj, Kristova majka Marija vidjela je da je ponestalo vina. Uputila je sluge k svome sinu i rekla: "Što vam god rekne, učinite" (Iv 2,5).

Za mnoge od nas ispunjenje Duhom Božjim može se dogoditi u našoj molitvenoj klijeti ili u krugu zajedništva. Ali mnogi kršćani biti će ispunjeni jedino kad uistinu počnu biti poslušni jasnim Božjim zapovijedima. Uvjeren sam da je mnogim vjernicima prepreka ležeran stav prema Riječi Božjoj i njegovu glasu u svome srcu. Time što zanemaruju njegove upute za svoje živote, posebno u vezi s njegovim svetim ciljevima, lako su lišeni slobode i pouzdanja.

Prije nekoliko mjeseci razgovarao sam s jednim mladim neoženjenim kršćaninom koji mi je rekao da je odlučio odseliti se k jednom nevjenčanom paru koji živi zajedno. Izazvao sam ga rekavši mu: "To ne zvuči kao jako zdrava okolina za tebe." Zapravo je odgovorio: "Osjećam da je to sigurna situacija. Ne mislim da ću time uznemiriti Boga." Rekao je to ne u vjeri kao da to vjeruje, nego kao da je tinejdžer koji se iskrada iz kuće.

Na kraju se nevjenčani par razišao i ubrzo je taj kršćanski mladić ušao u ljubavnu seksualnu vezu s tom ženom. Ispričao sam tu priču ne da sudim, nego kao jednostavnu ilustraciju: Najbolji način da se bude ispunjen Duhom Božjim je da se jednostavno obrati pozornost na njegov glas i bude poslušan njegovim zapovijedima. Ako to činimo, to nam osigurava mir, sigurnost i radost te nam dopušta da govorimo za Boga s autoritetom. Kao što je Marija rekla slugama: "Što vam god rekne, učinite!"

Možemo trčati do oltara tražeći vino Duha Božjega, ali za mnoge odgovor leži u jednostavnoj poslušnosti.

subota, svibnja 02, 2015

OČENAŠ

U Luki 11,2-4 Isus nas uči o molitvi. Kratko istražimo neka načela koja uči.

"Oče naš" – Moramo razumjeti da smo sad u vezi s Bogom Ocem po Isusu Kristu. To nam daje pravo da stojimo pred njegovim prijestoljem i iznosimo svoje molbe.

"Koji jesi na nebesima" – Njegovi su putovi viši od naših; njegove su misli više od naših. On živi na mjestu potpune pobjede. Ne postoji mogućnost poraza u Bogu.

"Sveti se ime tvoje" – U Božje se ime i ugled možemo pouzdati. On je pravedan i nikada nam ništa neće reći što je u suprotnosti istini.

"Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja – kako na nebu, tako i na zemlji" – Kako se stvari nalaze u njegovu srcu i umu, tako bi trebale biti na zemlji. Dok vi i ja hodamo s Bogom, imat ćemo sve veću unutarnju želju da vidimo kako njegovo kraljevstvo dolazi u slavi i sili; da vidimo kako se njegova volja vrši na zemlji kao i na nebu. U našoj molitvi trebalo bi doći do promjene. Više ne bi smjelo biti sve o nama, nego bismo se sad trebali usredotočiti na druge. Tu se nalazi prava sila molitve!

"Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan" – Bog će nam dati našu dnevnu opskrbu dok ga tražimo i priznajemo da je on naš skrbnik.

"I oprosti nam grijehe naše jer i sami opraštamo svakom dužniku svojemu" – Vi i ja smo poslanici kraljevstva opraštanja. Dakle, obveza je da opraštamo drugima inače nećemo moći predstavljati opraštanje Božje na zemlji.

"I ne uvedi nas u iskušenje, nego izbavi nas od zla" – Moramo vjerovati Bogu da nas vodi i izbavlja, prepoznajući da nismo dovoljno pametni kako bismo prošli kroz ovaj život u vlastitoj snazi. Mi smo skloni prevari do srži svoga bića i možemo stvoriti ono što mislimo da je vodstvo Božje, iako je to zapravo vodstvo našega vlastitog srca. Jednostavno ne smijemo pretpostavljati da je put na kojem jesmo pravi, čak ako se tako i čini u našim očima. Prema Pismu, "postoji put koji se čovjeku čini prav, ali je njegov kraj put smrti" (vidi Izr 16,25).

__________

Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, svibnja 01, 2015

RODITELJI MOLITELJI

Jednoga dana svi ćemo stajati pred sudom i odgovarati Gospodinu kako smo odgojili svoju djecu. U tom trenutku, nitko od nas neće biti u stanju ponudi ispriku ili baciti krivnju na nekoga drugog. Zbog toga se danas moramo istražiti pitajući se jesmo li podigli našu djecu u strahu i opomeni Gospodnjoj. Jesmo li im pokazali život ljubavi i strahopoštovanja za Boga.

Sjećam se kako sam se kao dječak igrao vani i čuo moju majku s trećeg kata naše kuće kako moli za mene. Njezin primjer živo ostaje u mom sjećanju. Kasnije, kad smo Gwen i ja odgajali našu djecu, činili smo isto, moleći za našu djecu prema Riječi Božjoj: "Gospodine, učini da naši sinovi budu poput hrastova uz vodu života. I učini da naše kćeri budu poput krasno isklesanih stupova u tvojoj palači. Sve ih sačuvaj od planova zloga" (vidi Iz 61,3 i Ps 144,12).

Svaki kršćanski roditelj ima visoke nade za svoje dijete. Vidim to redovito u našoj zajednici, kad roditelji donose svoju djecu naprijed da ih posvete Gospodinu. Naše pastoralno osoblje moli za Božju ljubav i zaštitu nad tim malenima. Zatim ih pomazujemo uljem i molimo Duha Svetog da stavi ognjeni zid oko njih.

Ali povremeno ne mogu a da se ne pitam koliki će od te drage djece završiti u đavoljim raljama – na drogi, u kriminalu – jer su njihove majke i očevi postali bezbrižni u vezi s duhovnim ozračjem u njihovu domu? Hoće li završiti razoreni jer su njihovi roditelji bili zahvaćeni svojim vlastitim problemima, nikada ne obraćajući nikakvu pozornost na njih ili ih pravilno ne disciplinirajući?

Možda ste roditelj koji tuguje jer vaš odrasli sin ili kći više ne služi Gospodinu. Ili ste možda slomljena srca jer vam se dijete navuklo na drogu ili alkohol. Vidite svoje jedno nježno dijete kako postaje ogorčeno, tvrdo i izgubljeno.

Ova poruka nije s namjerom da vas osuđuje. Nitko ne može povratiti svoju prošlost. Ali imam pitanje za vas. Dok gledate unatrag na svoje godine roditeljstva, pitajte se jeste li bili stvaran čuvar svoga doma? Jeste li svakodnevno pokrivali svoju djecu molitvom? Ili ste bili previše zaposleni? Jeste li dopustili da vas vaša djeca zastrašuju?

Sad je sve to prošlost. Međutim, ostaje nešto što možete učiniti. Još uvijek imate poziv da revno molite za spasenje svog djeteta. Tako je, danas u molitvi možete nadoknaditi što ste propustili u prošlim godinama. Još uvijek možete tražiti lice Božje, kupati svoga ljubljenog u molitvi i prizivati osvjedočenje Duha Svetoga na njega da ga dovede križu.