četvrtak, travnja 30, 2015

RIJEČ NADE ZA SVE RODITELJE

Pismo je jasno da ako odgajate svoju djecu na autoritetu Riječi Božje, neće otići od tog učenja u kasnijim godinama. Oni mogu od toga skrenuti na neko vrijeme – čak godine – ali na kraju će ih to vratiti natrag k istini. "Upućuj dijete prema njegovu putu pa kad i ostari, neće odstupiti od njega" (Izr 22,6).

Biblija nudi riječ nade za sve roditelje koji tuguju nad otpalim djetetom. To je obećanje saveza koje bi svaki roditelj trebao upamtiti. Odnosi se i na djecu koja su se izgubila i na one koji su trenutačno pod vašom skrbi: "Sad čuj, Jakove, slugo moj, Izraele, kog sam izabrao. Ovako kaže Jahve, koji te stvorio, koji te od utrobe sazdao i pomaže ti: 'Ne boj se, Jakove, slugo moja, Ješurune, kog sam izabrao. Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke. Izlit ću duh svoj na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja. Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice" (Iz 44,1-4).

Ova riječ obećanja Izraelu ima značenje i za nas danas. Njezine riječi utjehe dane su svima koji su odabrani (vidi 1. redak) – što znači, svima koji su u Kristu.

Gospodin započinje govoreći nam u 1. i 2. retku: "Ja sam Gospodin koji te stvorio i znam tvoju bol. Pomoći ću ti sad. Ne moraš se bojati." Riječ Ješurun u ovom retku znači pravednik. Drugim riječima, Bog daje ova obećanje svojim pravednima – slavna, obvezujuća obećanja saveza. Ta obećanja su:

  • Bog će osigurati vodu da utaži našu žeđ: "Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke" (Iz 44,3). Je li vam Gospodin donio svoju Riječ koja gasi žeđ? Je li došao k vama u vaša sušna vremena i preplavio vas svojim Duhom? Pijete li čistu vodu njegove Riječi?
  • "Izlit ću svoj duh na tvoje potomstvo, i blagoslov na tvoja pokoljenja. Rast će kao trava pokraj izvora, kao vrbe uz vode tekućice" (Iz 44,3-4).

srijeda, travnja 29, 2015

POČETAK PROBUĐENJA

Početak pravog probuđenja dolazi kad pobožno društvo vjernika preuzme breme Gospodnje za crkvu ili grad zahvaćen grijehom. To pobožno društvo posti i moli, vruće moleći Boga da počne ponovno graditi zidove i vrata koji će zaštiti njegov narod od svakog neprijatelja.

Jednom kad su jeruzalemski zidovi bili ponovno sagrađeni i vrata postavljena, za svaku kuću bili su određeni čuvari vrata i stražari. Zidovi i vrata nisu dobri bez čuvara vrata koji znaju što se smije i što se ne smije dozvoliti ući. Nehemija je rekao: "I kad je zid bio sagrađen i kad sam namjestio vratna kirila, postavljeni su čuvari na vratima, i pjevači i leviti" (Neh 7,1).

Ti čuvari vrata nisu strogo bili svećenici. Bili su laici – glazbenici, vratari, ljudi iz svih sfera života. I oni su bili upućeni: "Jeruzalemska vrata neka se ne otvaraju dok sunce ne ogrije; a dok ono bude još visoko, neka ih zatvore i prebace prijevornice" (Neh 3,3). Bog je rekao svome narodu: "Moja kuća bit će mjesto svjetla, bez tame u njoj. Neka svatko i sve što ulazi ovamo bude otvorena knjiga, podređen svjetlu moje Riječi."

Kažem svakom starješini koji čita ovu poruku, uključujući starješinama u crkvi Times Square: Nikada si ne dopustite da oslijepite na Riječ Božju svojim bliskim vezama s nekim propovjednikom. Određeni ste od Boga da budete čuvari vrata njegova doma. A ako itko donese evanđelje u vašu crkvu koje nije prema Pismu, vaša je dužnost da s ljubavlju kažete tom propovjedniku da je u krivu.

Kao čuvari vrata, trebamo čuvati vrata doma Božjega u poniznosti – kroz post, molitvu i odanu brigu izraženu kroz strah Božji.

Nehemija je rekao: "Treba postaviti stražare uzete između žitelja jeruzalemskih: svakoga na njegovo mjesto, svakoga nasuprot njegovoj kući" (Neh 7,3). Prema Nehemiji, stražari su trebali biti postavljeni ne samo na vrata svetoga grada, nego i svakog doma. Ukratko, glave svakog domaćinstva – to znači, roditelji – bili su odgovorni za sve što je ulazilo u njihov dom.

utorak, travnja 28, 2015

POČETAK DJELA OBNOVE

Nehemijina knjiga nudi živu sliku onoga što se događa crkvi u vrijeme razaranja i otpadništva. Kad su se Nehemija i 43 tisuće drugih židovskih domoljuba vratili u Jeruzalem, našli su grad potpuno razvaljen. Zidovi su bili porušeni, a vrata uklonjena, tako da stanovnici nisu imali zaštite od svojih neprijatelja … a čitava četa protivnika harala je gradom kako je htjela.

Tim neprijateljima dana je bila potpuna vlast zbog Izraelova otpadništva i neposlušnosti Riječi Božjoj. Nehemija je zapisao: "… zbog grijeha naših … gospodare oni (naši neprijatelji) po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom. Ah, u velikoj smo nevolji" (Neh 9,37).

Ovdje je Jeruzalem slika crkve Isusa Krista danas. Poput Izraelaca, mnogi kršćani pod vlašću su grijeha i pokvarenost u Domu Božjem donijela je muku i ropstvo, šireći otrov kroz Kristovo tijelo.

Kako se to dogodilo? Zidovi istine su porušeni – ona zaštitna ograda koja se podiže kad vjernici stoje na Riječi Božjoj. Zbog našega grijeha i kompromisa, zaštitna vrata su pala, ostavljajući mnoštvo kršćana otvorenih za sotonsku silu.

Međutim, Nehemija ovdje predstavlja Božji plan obnove. Ovaj čovjek je znao – da bi se dogodilo bilo kakvo pravo probuđenje, oko naroda Božjeg mora biti siguran zaštitni zid istine.

Je li Nehemija hodao gradom koji nije imao zida pozivajući na probuđenje nadnaravnih manifestacija? Ne. Jedine manifestacije vidljive nakon Nehemijina dolaska bili su muškarci i žene s lopatama u svoji rukama. Oni su radili težak posao ponovnog građenja gradskih zidina i obnavljanja njegovih vrata. A Nehemija je sve to vodio.

Ovo djelo obnove započelo je onoga trenutka kad je Nehemija uzeo breme Gospodnje nad ruševinom u njegovu domu. Kad je vidio jad i sramotu koju je narod Božji podnosio, pao je na koljena vapeći: "Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena" (Neh 1,3).

Što je zatim Nehemija učinio? Postio je i molio noć i dan, priznajući Izraelove grijehe: "Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim" (Neh 1,4).

ponedjeljak, travnja 27, 2015

KAD PONESTANE VINA by Gary Wilkerson

"Bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bijaše ondje i Isusova majka. A na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. I kad ponesta vina, reče Isusu mati njegova: 'Vina nemaju.' 'Što ja imam s tobom, ženo? Još nije došao moj čas.' Mati njegova reče službenicima: 'Što god vam rekne, učinite'" (Iv 2,1-5).

Većina kršćana zna da je svadba u Kani bila gdje je Isus izvršio svoje prvo čudo: "Time započe Isus znake u Kani Galilejskoj i objavi svoju slavu" (Iv 2,11). Krist je upravo započeo svoju službu i već su ga slijedili učenici. Izvršivši to čudo, otkrio je svoju slavu svijetu na spektakularan način.

Međutim, čudo koje je Isus izvršio ovdje isto tako sadrži duboko značenje za crkvu izvan tog vremena i mjesta. 3. redak sadrži snažnu simboličku frazu: "Kad ponesta vina." Kroz Novi zavjet vino je povezano s jasnom nazočnošću Božjom kroz Duha Svetoga. Pavao potiče kad piše: "Ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom" (Ef 5,18).

Što to znači za ljude Božje da im "ponesta vina"? U ovom prizoru vino je bilo u središtu svetkovanja svadbe, slobodno se izlijevajući da bude posluženo pozvanim gostima. Ovaj prizor je slika radosnog naroda kome Duh Božji slobodno teče. Ali pojavljuje se potreba, jer vino je ponestalo i ljudi su se trebali njime snabdjeti da bi održali svoju radost.

Kao kršćani, svi mi imamo Duha Svetog nazočnog u sebi. Ali je isto tako istina da se moramo ispunjavati Duhom neprestano. Svatko od nas doživljava oseku i plimu u svom hodu s Kristom. Kad smo nisko, ne znači da nas je njegov Duha napustio, ali to znači da smo pozvani da iznova i iznova ugasimo duboku žeđ koju je sam Duh stavio u nas. Kao djeca Božja, potrebna nam je duhovna hrana koju jedino on može dati – hrana koja nam daje snagu da ljubimo druge kao što ih on ljubi, da vodimo svet život koji mu ugađa i da drugima neustrašivo govorimo njegovu Riječ.

subota, travnja 25, 2015

ZA DUŠE by Claude Houde



Molimo, žrtvujemo, borimo se. Za duše!

Ništa nije važnije! Mnogi vjernici napustili su bojno polje za duše jer su, u tajnosti, u porazu.

U Pismu je Crkva nazvana tijelom. Ako jedan ud pati, svi pate s njim. Kad zadržavate i skrivate tajni grijeh, nešto pred Bogom gubite. Dok je tisuće vjernika utišano na taj način, Crkva postaje nemoćna i neprepoznatljiva. Tko ste, što činite kad vas nitko ne vidi, odredit će vašu budućnost.

Abrahamove riječi kralju Sodome – mjestu ognja i uništenja – podsjećaju nas na stvarnost i ozbiljnost toga neumoljivog rata na tajnom mjestu. Poslušajte kako je Abraham odgovorio na iskušenje kralja Sodome. To može korjenito promijeniti vaš život. On je stajao pred svojim neprijateljem i rekao: "Neću dotaći ništa što je od tebe, čak ni končića" (vidi Post 14,23).

Želim vas pozvati na radikalan, oslobađajući i snažan kršćanski stil života, gdje raspoznajete prirodu duhovnog vojevanja. "Jer se ne borimo protiv tijela i krvi, nego protiv poglavarstava i zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima" (vidi Ef 6,12).

"Naše borbeno oružje nije tjelesno. Naprotiv, ono je božanski jako za rušenje utvrda" (2 Kor 10,4).

Danas mnoge crkve i vjernici tvrde da su zaokupljeni "duhovnim vojevanjem". Mnogi, mnogi vjernici "vežu duhove", raspoznaju utvrde, imenuju ili raspoznaju demonska vrhovništva u bizarnoj ili mističnoj mješavini buke i neustrašivih proglašavanja pobjede. Samoimenovani "generali" daju gomilama novih eksperata naredbe, a najposlije i "učinkovite" strategije te otkrivenja za zajamčeno probuđenje, dok svatko zanosno pjeva i viče koliko ih se sotona boji!

Dragi čitaoče, dopusti mi nekoliko pitanja. Gdje su spašene duše, s promijenjenim životima, oslobođene, čiste i preobražene? Veliki rast i povećanje, vodena krštenja, prava molitva i jedinstvo? Gdje su mudrost, nevjerojatna milost i plod Duha, koji briljantno blistaju u životima vjernika ispunjenih Bogom? Gdje su djela milosrđa i velikodušnosti, požrtvovno davanje misijama, suosjećanje na djelu za siromašne, kršćanska predanost kad ne brojimo sate te ne tražimo prepoznavanje niti nam ga treba? Gdje je pobjeda, božanska zaštita nad djelom neprijatelja i tijela?

__________ 
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, travnja 24, 2015

S BOGOM SVE JE MOGUĆE

Nedavno je naša služba primila jadno pismo jednog zatvorenika. Pisao je:

"Pastore Dave, u zatvoru sam zbog ovisnosti o seksu. Znam da nisam rođen takav, nego sam takav postao. Ženio sam se triput i imam četvero djece.

Istina je, želim prestati, ali to ne činim. U trenutku sam prestao pušiti i tu nije bilo problema, ali nikada nisam bio u stanju držati se podalje od pornografije. Doista vjerujem u iscjeljujuću silu Božju i plačem i gorljivo ga molim za pomoć. Ali jednostavno ne mogu naći vrata da pobjegnem od moga perverznog problema.


Moja želja da činim volju Gospodnju uvijek je nazočna, međutim, neprestano guram tu želju na stranu i padam ponovno u svoju požudu. Lagao sam Bogu obećavajući mu da to više nikada neću učiniti i uvijek se vraćam na to.

Žao mi je jer znam da sam Gospodina učinio bolesnim. Kad idem u kapelu, osjećam da sam licemjer. Ovdje su muškarci koji me poštuju jer sam im dao neki dobar savjet, ali ovo sam zadržao za sebe. Sviram glasovir i pjevam u kapeli, ali ne osjećam se dobro – jer ja nisam dobro.

Radije bih umro i išao u pakao nego da ikada više povrijedim ijednu nevinu osobu. Ali ne želim ići u pakao. Želim služiti Bogu i želim njegovu ljubav. Uhvaćen sam u zamku jer mrzim ono što radim, međutim, nekako to i volim. Ne znam što da radim."

Rekao sam tom mladom čovjeku: "Ne diži ruke od nade. Bog ti želi donijeti iscjeljenje."
Morate vjerovati da ništa u vašem životu Bogu nije nemoguće. Ne postoji takav zahvat đavla da ga Bog ne može slomiti.

Dakle, dragi sveti, ustrajte u vjeri! Vjerujte Bogu da će apsolutno promijeniti vaš život. Ako je promijenio demonom opsjednutog čovjeka, donio iscjeljenje ženi koja je bolovala od krvarenja i život Jairovoj kćeri (vidi Mk 5), on to može učiniti i za vas. Naš Bog može popraviti sve.

"Ljudima je to nemoguće, ali nije Bogu; jer – Bogu je sve moguće" (Mk 10,27).

četvrtak, travnja 23, 2015

ON ĆE UČINITI NEMOGUĆE

Samo jednom riječju Bog može obnoviti što god se čini mrtvo u našim životima. Imate li financijskih problema i niste u stanju plaćati račune? Tako je bilo i s učenicima Gospodnjim – i on je nadnaravno sredio njihovu situaciju.

Kad je došlo vrijeme za plaćanje poreza, Krist i njegovi učenici nisu imali novac kako bi platili potreban iznos. Kako je Gospodin sredio tu situaciju? Poslao je Petra da uhvati ribu. Rekao mu je da će naći novčić u ustima prve ribe koju uhvati i taj novčić trebao je pokriti njihov porez. "Hajde na more, baci udicu i prvu ribu koju uhvatiš uzmi te joj otvori usta pa ćeš naći stater. Uzmi ga i podaj im ga za me i za se" (Mt 17,27).

Mogu tek zamisliti što je Petar pomislio: "Novac za porez u ribljim ustima? Ovo moram vidjeti! Čitav život sam ribar i vidio sam mnoge stvari u ribi – crve, udice, morsku travu. Ali nikada u njoj nisam vidio novčić." Međutim, kad je uhvatio ribu, otvorio joj je usta i našao sjajnu kovanicu. Iznos je bio dovoljan da plati njihov porez, upravo kao što je Isus rekao.

Zašto je Duh djelovao na pisce evanđelja da zapišu tu priču? I zašto je Isus odabrao da sredi njihovu situaciju kroz čudo? Zašto nije samo pokupio prilog ili poslao učenike da rade jedan dan kako bi donijeli nadnicu za porez?

Vjerujem da je Isus ovdje nadnaravno djelovao jer je htio pokazati svojoj djeci da će učiniti nemoguće za nas. On može popraviti svaki financijski problem, svaku obiteljsku krizu, svaku nesavladivu potrebu. On želi da znamo kako je on isti Bog koji je hranio Iliju kruhom koji su donosili gavrani (vidi 1 Kr 17). On je nahranio gomilu od 5000 ljudi (vidi Mk 6,34-44) i drugu gomilu od 4000 ljudi (Mk 8,1-9) s nekoliko ribica i kruhova. On zna da u određena vremena u našim životima jedino čudo može pomoći. I želi nas uvjeriti da on može učiniti nemoguće za nas u bilo kojoj situaciji!

srijeda, travnja 22, 2015

NIKADA NIJE PREKASNO

Marko 5 govori priču o Jairu, očajnom nadstojniku sinagoge koji je molio Isusa da iscijeli njegovu kćer. Dvanaestogodišnja kći bila je opasno blizu smrti i Jair je vruće molio Isusa da dođe u njegovu kući i položi ruke na nju.

Isus se složio da pođe s njim. Ali najprije se zaustavio da na putu pomogne ženi koja je bolovala od krvarenja. (To je bila žena koja je bila iscijeljena kad se dotakla skuta njegova plašta). Međutim, dok se Isus zadržavao, došao je glasnik s tragičnom vijesti: Jairova kći već je umrla. Glasnik je rekao nadstojniku sinagoge: "Kćerka ti je već umrla. Čemu više mučiš učitelja?" (Mk 5,35).

Jairovo je srce zahvatila žalost. Pomislio je: "Da smo samo stigli na vrijeme! Sad je prekasno. Moja je kći otišla." Ali ga je Isus razuvjerio: "Ne boj se! Samo vjeruj" (Mk 5,36).

Dok se ta skupina približavala Jairovu domu, začula je buku od naricanja i tugovanja. Bili su to Jairova obitelj i susjedi, tugujući nad djevojčicom. Zamislite kontrast u tom prizoru: Tu je Bog u tijelu, Stvoritelj svemira, u stanju izvršiti svako zamislivo djelo – međutim, ljudi plaču u njegovoj nazočnosti. Ukratko, svjedočili su: "Bog može pomoći jedino dok postoji neki znak nade. Ali jednom kad život ode, nema više potrebe prizivati ga. Čak ni on ne može popraviti tu situaciju."

Koliki kršćani danas više ne prizivaju Gospodina jer misle da je njihov problem bez nade? Mnogi se uzdaju u Boga jedino do točke dok nešto u njihovu životu ne umre. Ne mislim na smrt osobe, već na smrt braka, odnosa, snova, vaše nade za nespašene ljubljene – bilo što u vašem životu za što mislite da je nemoguće popraviti, promijeniti ili obnoviti.

Isus je ukorio takvu nevjeru. Rekao je onom mnoštvu koje je plakalo u Jairovoj kući: "Zašto bučite i plačete? Dijete nije umrlo, već spava" (Mk 5,39). Izjavio je: "Ova situacija nije ono što vidite ili mislite. Vi mislite da je sva nada nestala, ali ja kažem da će biti povratak u život." Zatim je otišao u djevojčičinu sobu, izgovorio samo riječ i vratio dijete u život. "Djevojčica odmah ustane i počne okolo hodati" (Mk 5,42). Zašto je Duh Sveti uključio ovu priču u Markovo evanđelje? Da bi nam pokazao kako ništa nije previše "mrtvo" ili da je otišlo predaleko za njega da bi ga povratio u život. On govori: "Pouzdajte se u mene da ću srediti vaš problem. Za mene nikada nije prekasno."

utorak, travnja 21, 2015

ČEŽNJA ZA NJEGOVIM DOLASKOM

U dolazećim danima čut ćete nevjerojatne poruke o dragom Isusu. Zvučat će sveto i slično Kristu, ali bit će umrljane pogreškom koja će svetima oteti upravo onu stvar koja stvara čvrsti stav. Tim porukama nedostajat će hitnost za pripremom ili čežnjom za njegovim dolaskom! Njihovi propovjednici odrezat će slavnu istinu tog događaja i navesti vas da čekate zemaljsko kraljevstvo. A ako budete željno čekali njegov dolazak, bit ćete etiketirani kao sanjar.

Danas se propovijeda novo evanđelje koje govori da Isus dolazi jedino srcu – i da je njegov drugi dolazak posebno otkrivenje umu! On se pojavljuje jedino unutarnjem čovjeku!

Zagovornici New Agea promiču da će se njihov Krist pojaviti na televiziji širom svijeta. Sav će svijet vidjeti njegov dolazak istovremeno. Dok budu gledali taj događaj, primit će unutarnje otkrivenje svojim umovima – "spoznaju".

Za neke kršćane danas ovaj svijet nije brod koji tone ili svijet čuvan za vatru. On je međunarodna kapitalna građevina koju pustoše nepoželjni i koje ti vjernici planiraju izbaciti. Oni će zauzeti svoj položaj, obnavljajući i vladajući sve sami. Takvo razmišljanje je simptomatično za umiruću ljubav za Isusa i prianjanju za ovaj svijet! "Ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, čuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zločinaca izgubili svoj čvrsti stav" (2 Pt 3,17). Nitko ne može biti duhovno više slijep kao onaj koji kaže: "Moj Gospodin odgodio je svoj dolazak."

Juda je rekao: "Henok je upravio proroštvo … Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama da sudi" (Jd 14-15). Pavao je rekao: "Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima" (1 Sol 4,16-18).

To nije poruka za sanjare. To je poruka utjehe! Isus želi da budemo s njim!

ponedjeljak, travnja 20, 2015

PUNINA NJEGOVE MILOSTI I SLAVE by Gary Wilkerson

"Mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine" (Iv 1,14). Grčka riječ za slavu ovdje je "doxa". Ona stoji iza Doxologyje, duhovne himne koju mnoge crkve pjevaju veličajući mnogostruku Božju slavu.

"Doxa" je zapravo Ivanov prijevod hebrejske riječi "kavod", što znači važno, istinsko, jako, teško. To je ono što je u svakom Kristovom sljedbeniku: Božja važna, značajna, goruća slava. Njegova vas slava odvaja od lakoće, koristoljublja, olakog vjerovanja. Po tome svijet zna da živite za Boga. Ne služite nekom Isusu koji vas samo želi usrećiti; služite stvarnom Isusu, Isusu koji ima silu preporoditi život i učiniti ga punim značenja, svrhe i ispunjenja.

Svemu tome suprotstavlja se slava našega ja. "Odvede ga đavao na goru vrlo visoku te mu pokaza kraljevstva ovoga svijeta i njihovu slavu (doxa)" (Mt 4,8). Mnoge su slave u svijetu koje nas pozivaju da ih slijedimo: ugled, bogatstvo, utjecaj. Ali što više tražimo i primamo tu slavu, manje primamo pravu Božju slavu – i manje od njegove slave sja iz našega života.

To se uvuklo i u crkvu. Ponekad je naše štovanje sklonije predstavi i emocionalnom iskustvu nego uzvisivanju Božje slave i poznavanju njegove potpune, važne nazočnosti. Ivan ispravno stavlja Božju slavu čak pred njegovu milost: "Mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine." Ivan ističe da su milost i istina sadržani u Kristovoj slavi; zapravo, one dolaze iz nje.

Međutim, mnogi kršćani žive kao da su milost i istina točke zaustavljanja, kraj svega našeg hoda s Isusom. Oni zastaju kod poznatih "pozicijskih istina", zanemarujući ići dalje u Njegovu puninu. Ali naši životu su da pokazuju Isusa u svoj njegovoj slavi – a to zahtijeva da nas on promijeni.

Ako mislimo da imamo sve to zajedno – da smo uhvatili Božju milost u potpunosti i da više nije potrebno – sprečavamo njegovu slavu. Neka se to ne dogodi u vašem životu. Tražite stvarnog Isusa u njegovoj punini – i primite puninu njegove milosti i slave!

subota, travnja 18, 2015

ZAOBILAŽENJA OD NJEGOVA PLANA by Nicky Cruz

Mari li Bog doista kad zaobilazimo njegov put koji je on postavio za nas?

Mnogi se mogu prepirati sa mnom po pitanju te točke, ali ja sam uvjeren da Bog za svakoga od nas ima namijenjenu određenu ulogu. On nam je dao jedinstvene darove, talente i želje i stvorio je osobni savez za nas koji odgovara tim darovima. "Jer ja znam planove koje imam s vama", rekao nam je Bog kroz svoga proroka Jeremiju (vidi Jer 29,11). Kad se radi o Bogu, ništa nije prepušteno slučaju. Daleko prije nego nas je stvorio znao je što želi da ostvarimo. Znao je koje ljude želi da dotaknemo. Vi i ja stvoreni smo za svrhu i Božji savršen plan za nas je da prigrlimo tu svrhu.

Svi mi zaobilazimo Božji plan i tako ćemo činiti do dana svoje smrti. Bog je i strpljiv i vjeran. Ali koliko bi naši život bio bolji ako bismo svaki dan nastojali ostati na putu koji je Bog stavio pred nas? Koliko bi ljudi bilo blagoslovljeno ako bismo dopustili Bogu da radi kroz nas svakoga dana? Koliko bismo bili učinkovitiji u životu i službi ako bismo pustili Bogu da on načini program rada za nas?

Još uvijek nisam siguran zašto je Bog odabrao mene kao mladog kršćanina i oblikovao me u evanđelistu. Ali to je plan koji je on stvorio za mene i ja ga izvršavam najbolje što mogu.
A što je s vama? Jeste li prigrlili plan koji je Bog pripremio za vas? Jeste li tražili njegov naum za vaš život i onda se postavili u položaj da ga ispunite? Ili živite svoj život zaobilazeći i zaobilazeći?

To pitanje je koje svaki pojedini od nas treba postaviti i to pitanje je koje Bog čeka kako bi odgovorio na njega.

__________

Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, travnja 17, 2015

NIKADA NE DIŽITE RUKE

"Isus … zaprijeti nečistom duhu i reče mu: 'Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i više se ne vraćaj u nj" (Mk 9,25). Nakon što se Isus pomolio, dječak je pao na tlo kao mrtav. Ali, kaže Pismo, "Isus ga uhvati za ruku te ga podigne, i on ostade stojeći" (Mk 9,27).

Možete li zamisliti radost u tom prizoru? Ovaj čist, oslobođen dječak vjerojatno je potrčao svome ocu i zagrlio ga. A očevo srce skakalo je od radosti. Bog je sve sredio.

Dakle, zašto je Duh Sveti potaknuo Marka da uključi ovu priču u svoje evanđelje? Vjerujem da je to bilo tako da svaki roditelj od tog trenutka nadalje zna da se Bogu može vjerovati da će učiniti nemoguće s njihovom djecom. Gospodin je rekao: "Ja mogu obnoviti sve i svakoga. Samo ako budete vjerovali, sve vam je moguće kroz mene."

Danas je širom svijeta mnogo kršćanskih roditelja u velikoj muci jer su im djeca pod đavoljom vlašću. U našoj vlastitoj zajednici vidim bol majki koje se daleko voze autobusom u posjet sinovima u zatvoru. One poznaju bol dok sjede pred debelim staklom gledajući sina koji je jednom bio nježnog duha. Nekako se navukao na drogu, a onda je pljačkanjem pokušavao financirati svoju naviku. Sad je u zatvoru, postajući sve tvrđi i tvrđi. One godinama mole za njih, ali sad gube nadu. Misle kako nikada neće vidjeti da se promijenio.

Možda mislite da je vaš nespašen muž beznadan, da nikada neće doći Isusu. Ili možda ste izgubili nadu za svoju ženu koja vas noću napušta i odlazi na tulumarenja. Ali nitko nikada nije otišao predaleko za Boga da ga ne bi mogao obnoviti. Znam mnoge kršćanke koje danas svjedoče: "Godinama sam molila za muža. A onda jednoga dana, kad sam izgubila nadu, Bog se probio do njega. Spasio je i izbavio moga dragog muža."

Nikada ne smijemo dići ruke ni od koga – jer naš Bog može učiniti sve.

četvrtak, travnja 16, 2015

NE POSTOJI PROBLEM KOJI ON NE MOŽE POPRAVITI

U Marku 9 izbezumljen je otac doveo svoga demonom opsjednutog sina Isusovim učenicima tražeći oslobođenje. Ovaj dječak nije bio samo uznemiren ili neposlušan. Bio je pun zlih duhova i oni su nadzirali svaki njegov pokret. Njegova situacija bila je poznata širom onoga kraja i kad su roditelji vidjeli da se približava, vjerojatno su svoju djecu požurivali u kuću.

Ovaj jadan dječak smatran je bio kao apsolutno beznadan slučaj. Bio je i gluh i nijem, tako da je izbacivao samo nejasne glasove. Na usta mu je išla pjena kao kod bijesna psa, a fizički je bio kost i koža, ispijen od svojih strašnih borbi. Otac ga nije smio ispuštati iz ruku jer su ga demoni pokušavali baciti u obližnju rijeku, jezero pa čak i u otvorenu vatru, želeći ga ubiti.

Pitam se koliko puta je ovaj otac skakao u vodu i izvlačio sina da bi ga povratio u život. To je morao biti dvadeset četverosatni posao samo da bi spriječio svoje dijete da se ne ubije. Zamislite brojne ožiljke od porezotina i opeklina na izmrcvarenom tijelu tog dječaka. Siguran sam da je očevo srce iz dana u dan bilo slomljeno gledajući svoga sina u tom stanju, bez ikoga tko bi mogao pomoći.

Sad dok je otac stajao pred učenicima, sotona se počeo manifestirati u dječaku. Počela mu je izlaziti pjena na usta i valjao se po tlu, grčeći se i divlje vrteći. Pismo nam kaže da su učenici molili nad njim – možda dugo – ali ništa se nije dogodilo.

To se moralo činiti kao nemoguća situacija. Ubrzo su ih okružili sumnjičavi književnici pitajući: "Zašto dječak nije iscijeljen? Je li ovaj slučaj pretežak za vašega Gospodina? Je li đavao u takvoj situaciji moćniji?"

Ali onda je u taj prizor došao Isus! Kad je pitao što se događa, dječakov otac je odgovorio: "Doveo sam svoga sina k tvojim učenicima, ali nisu ga mogli iscijeliti. On je beznadan slučaj." Isus je jednostavno odgovorio: "Ako možeš povjerovati … sve je moguće onomu koji vjeruje" (Mk 9,23). Krist je rekao svakome nazočnom: "Vjerujete li da se mogu nositi sa svim situacijama osim onima koje nadzire đavao? Kažem vam, nema problema i nema nemoguće situacije koju ne mogu popraviti."

srijeda, travnja 15, 2015

BOG NEMOGUĆEGA

Nije dovoljno da samo vjerujemo u Boga kao stvoritelja i tvorca svega. Moramo vjerovati i da je on Bog koji čezne kako bi učinio nemoguće u našim životima. Biblija je vrlo jasna: ako ne vjerujemo to o njemu, uopće se ne uzdamo u njega.

Po mom mišljenu, nikakva količina savjetovanja neće nekom čovjeku učiniti nikakva dobra ako sumnja u Boga za čudo. Nemojte me pogrešno razumjeti – nisam protiv kršćanskog savjetovanja. Ali beskorisno je nekoga savjetovati tko nije potpuno uvjeren da Bog može srediti svaki problem, kakav god da je.

Bračni parovi moraju vjerovati da Bog može spasiti njihov brak; inače, moje savjetovanje je uzaludno. Stvari im se mogu činiti apsolutno beznadne; možda godinama u sebi njeguju srdžbu i gorčinu. Ali moraju biti uvjereni da Bog može učiniti nemoguće.

Takvim parovima ja odmah kažem: "Da, dat ću vam savjet. Ali najprije vas moram pitati vjerujete li doista da Bog može popraviti vaš brak? Imate li vjeru da bez obzira kako vam se stvari čine nemoguće, on ima silu da obnovi vašu vezu?"

Neki odgovaraju: "Ali ne znate kroz što sam prošao sa svojom ženom (ili prošla sa svojim mužem). Duboko sam povrijeđen. Moja povreda je izvan svega što možete zamisliti." Takav mi odgovor govori da su progutali đavolju laž. Uvjerio ih je da je njihova situacija beznadna. Međutim, Isus je jasno rekao svakome od svoje djece: "Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće" (Lk 18,27).

Širom ove nacije kršćani dižu ruke od svoga braka. Čak se i neki moji prijatelji propovjednici rastaju. Kad razgovaram s njima o njihovoj situaciji, shvaćam kako ne misle da bi njihov brak mogao biti iscijeljen. Oni jednostavno ne vjeruju Bogu da će učiniti nemoguće za njih.

Mi u stvari ne vjerujemo u Boga ako ne vjerujemo da je on Bog nemogućega!

utorak, travnja 14, 2015

GOSPODIN JE MOGUĆ

Vjerojatno se sjećate priče iz Postanka u kojoj se Bog pojavio Abrahamu. Ovaj patrijarh sjedio je na vratima svoga šatora za vrućine dana, kad su se iznenada pred njim pojavila tri čovjeka, stojeći pod drvetom. Abraham je otišao da ih pozdravi, zatim im je pripremi jelo i družio se s njima.

Tijekom razgovora, Gospodin ga je pitao gdje mu je žena Sara. Zatim je Bog rekao nešto nevjerojatno: "Tvoja žena Sara imat će sina" (Post 18,10).

U to vrijeme Sara je bila u šatoru i slušala njihov razgovor. Kad je to čula, nasmijala se na tu pomisao. "Nemoguće", pomislila je. Bila je prestara za rađanje djece, a i Abraham je bio prestar da bi začeo dijete.

Međutim, kad je Bog čuo Saru kako se smije, rekao je: "A zašto se Sara smijala i govorila: 'Kako ću rod roditi ja starica?' Zar je Jahvi išta nemoguće?" (Post 18,13-14).

Ovu poruku danas pišem jer Bog postavlja isto pitanje svojoj djeci u ovo sadašnje vrijeme: Je li Gospodinu išta nemoguće? Svi se mi moramo suočavati s našim vlastitim teškim situacijama u životu. I usred njim Bog pita: "Misliš li da je tvoj problem pretežak za mene da ga sredim? Ili vjeruješ da ti ga mogu riješiti, iako misliš da je nemoguć?"

Isus nam govori: "Što je ljudima nemoguće, to je Bogu moguće" (Lk 18,27). Vjerujete li toj riječi od Gospodina? Prihvaćate li da on može izvršiti nemoguće u vašem braku, obitelji, na poslu, za vašu budućnost?

Brzi smo kad treba savjetovati druge da on može učiniti nemoguće. Kad vidimo naše ljubljene kako prolaze kroz teška razdoblja, kažemo im: "Izdrži i gledaj gore! Gospodin je moguć, ne prestani se pouzdavati u njega. On je Bog nemogućega." Međutim, vjerujemo li tim istinama za sebe? Pitam se.

ponedjeljak, travnja 13, 2015

MI SMO NJEGOVI by Gary Wilkerson

Ivan i njegov brat Jakov bili su učenici Ivana Krstitelja, gorljiva proroka koji je imao sljedbenike širom nacije. Radeći u očevu poslu ribolova, ova dva od posla ogrubjela brata stekla su nadimak "Sinovi groma". Drugim riječima, nisu se baš puno promijenili.

U svoje vrijeme, poznavao sam neke "sinove groma". Divna služba Victory Outreach doseže mnoge ljude iz ogrubjelih pozadina; to su sveti koji nemaju baš mnogo uglađenosti nakon što dođu Kristu. Kao da su neki od njih prešli iz života bande u Božju bandu – nezastrašeni su, govore ono što misle, propovijedaju neustrašivo.

Takvi su bili Jakov i Ivan. Čak i nakon što su neko vrijeme slijedili Isusa, htjeli su sazvati oganj s neba da unište one koji su odbili evanđelje. Desetljećima kasnije, pišući svoje evanđelje, Ivan govori o promjeni koja se dogodila u njemu. Sad se vidio kao "ljubljeni učenik", ne više tvrd momak. Grcima je rekao da Isus nije samo istina za spoznaju glave, nego istina za promjenu srca.

Otkrivate li da i vi ispunjavate svoju glavu znanjem o Isusu, međutim, osjećate da vaše srce nije promijenjeno? Smeta li vam što vam život iz dana u dan nije drukčiji djelom Duha u vama? Isus je došao da vas promijeni svojom nazočnošću. U tom smislu, stvarna Riječ nije samo informacija, nego živi Bog koji prebiva u vama.

Isus je isto tako stvarno svjetlo koje osvjetljuje otkrivajuću svu istinu. Carter Conlon, pastor crkve Times Square, govori o jednom susretu koji je imao na nekoj konferenciji gdje je gorljivo propovijedao o svetosti Božjoj. Nakon propovijedi, sjeo je do čovjeka koji je rekao: "Ne slažem se ni s čim što ste propovijedali." Kad je Carter pitao zašto, čovjek je rekao: "Moj Bog nikada ne bi podigao glas na mene." Zbunjen, Carter je spomenuo biblijski odlomak gdje je Isus unio bič u sveti hram da istjera mjenjače novca. Čovjek je odgovorio: "Da, to je učinio, ali sad nije takav."

Carter je na trenutak razmislio, a zatim pitao čovjeka: "Reci mi, prijatelju, je li tvoj otac vikao na tebe dok si odrastao?" Čovjek se na to slomio. "Moj je tata vikao na mene sve vrijeme", rekao je kroz suze. Carter mu je pokazao milost i istinu, rekavši mu na kraju blago: "Ne postoji takva stvar kao što je 'moj Bog'. Samo je jedan Bog i on ne može biti tvoj ili moj. Mi smo njegovi."

subota, travnja 11, 2015

GRANICE UČENJA by Jim Cymbala

Dopustite mi dati hrabru izjavu: kršćanstvo nije pretežno vjera učenja. Ovih dana gotovo smo zasuti kultom govornika. Osoba koja se diže i razlaže ispravnu nauku smatra se prijeko potrebnom; bez takva talenta crkva ne bi znala što raditi. Sjevernoamerička crkva propovijed je učinila najvažnijim dijelom sastanka, važnijim od prijestolja milosti, gdje Bog radi u životima ljudi.

U Isusovo vrijeme, židovskom su vjerom dominirali rabiji – učitelji Zakona. Njihova nauka bila je temeljita. Isus im je rekao: "Vi istražujete Pisma u kojima mislite da ima život vječni. I upravo ona svjedoče za me. Ali vi nećete da dođete k meni da primite život" (Iv 5,39-40). Oni su jako dobro poznavali zapisanu Riječ Božju, ali ne živu Riječ, ni dok je On stajao pred njima.

Redci Pisma nisu toliko cilj kao što su strelice koje nam ukazuju na Krista koji mijenja život.
Na nesreću, rabini nikada nisu shvatili tko je među njima. U posljednjih nekoliko dana prije raspeća, Isus je zaplakao nad gradom kad je rekao: "… nisi priznao određeno vrijeme kad te Bog pohodi" (Lk 19,44).

Dobro je objašnjavati o Bogu, ali danas je daleko premalo ljudi koji doživljavaju živog Krista u svojim životima. Mi ne vidimo Božje pohođenje na našim okupljanjima. I ne pazimo budno na njegovu ispruženu ruku.

Učenje zdrave nauke je uvod, ako tako hoćete, u nadnaravno. Ono je i vodič, skup graničnika da drže emocije i uzbuđenje unutar odgovarajućih kanala.

Ali Pavao je rekao: "Slovo ubija, a Duh oživljuje" (2 Kor 3,6). Ako Duhu Svetom nije dano da započne raditi među nama, ako njegovo djelo nije dobrodošlo, ako se bojimo što bi mogao učiniti, ostavljamo se ni s čim nego sa smrću.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, travnja 10, 2015

BOG JE NA NAŠOJ STRANI!

Veličanstven Gospodin, koji ima svu silu i moć, na našoj je strani! To je ono što Isus pokušava pokazati svojoj djeci sve vrijeme. On kaže: "Ako možeš, shvati veličinu Božju i činjenicu da je on na tvojoj strani!"

"Moji će dušmani uzmaknuti čim te zazovem. Ovo sigurno znam: Bog je za mene" (Ps 56,10).

"Jahve je sa mnom, i ja ne strahujem: što mi tko može? Jahve je sa mnom, pomoć moja" (Ps 118,6-7).

Duh Sveti dao nam je Psalam 124 kao protuotrov za strah i brigu:

Da nije Jahve za nas bio – neka slobodno rekne Izrael – da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas, voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela, vode pobješnjele sve nas potopile.

Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim! Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo! Pomoć je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.

Bog želi da smo otporni na loše vijesti! "Žalosne se vijesti neće bojati, mirno je njegovo srce uzdajuć se u Jahvu. Hrabro mu je srce, ničeg se ne boji" (Ps 112,7-8).

"Kad legneš, nećeš se plašiti … slatko ćeš snivati. Ne boj se nenadne strahote ni nagle propasti kad stigne bezbožnike. Jer će ti Jahve biti uzdanje i čuvat će nogu tvoju od zamke" (Izr 3,24-26).


Svim se srcem uzdajte u Boga. Biti slobodan od straha i brige znači s pouzdanjem počivati u Gospodinu nad Vojskama. Počivajte u samom Onom koji vas je stvorio!

četvrtak, travnja 09, 2015

PRIZNANJE KRISTA KAO SVEDOSTATNOG

"Dakle, ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca. Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odreče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim" (Mt 10,31-33).

Godinama sam citirao ovaj odlomak na evangelizacijama širom grada. Govorio sam to kad sam pozivao do oltara kako bih potaknuo ljude da dođu naprijed i priznaju Krista. Ali uzdati se u Boga daleko je više od javnog priznanja: "Isuse, oprosti moje grijehe. Vjerujem u tebe." Dobronamjerni milijuni dali su takvo "priznanje", ali to nije trajalo.

Ključ za razumijevanje onoga što Isus govori nalazi se u Psalmu 31,20: "O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim."

Ovo "priznanje" je nešto što svijet mora vidjeti, a ne samo čuti! "U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Jahvu" (Ps 40,4).

Često govorimo o "svjedočenju za Isusa" i zamišljamo to kao ulično propovijedanje - dijeljenje letaka i govorenje prijateljima i strancima da ih Isus ljubi. Ljubljeni, to je samo dio toga!

Svijet ne traži više doktrinarnog dokaza stvarnosti Boga! On ne traži veći dokaz uskrsnuća ili bolje argumente o stvaranju. Svijet traži kršćane koji mogu podnijeti svaku krizu, strah, nevolju i poteškoću te ostati mirni i odmarati se usred svega toga. Svijet treba vidjeti djecu Božju kako se posvema uzdaju u svoga Gospodina.

Svijet mora biti u stanju pokazati na kršćanina i reći. "Eno ide onaj koji se ne žali. Ne drhti, ne boji se i ne bježi u vrijeme nevolje. On se ne brine za sutra! Njegova vjera vrijedi u sva vremena!"

srijeda, travnja 08, 2015

BOŽJE MISLI O NJEGOVU NARODU

David je rekao: "Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj, i namisli čudesne – ravna ti nema! Kazivat ih i objavljivati želim, al' odveć ih je da bi se nabrojit mogli" (Ps 40,6).

Bog je govorio Izraelcima u babilonskom ropstvu: "Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu" (Jer 29,11).

Bog je mislio na vas prije nego ste se rodili! Mislio je na vas dok vam je život još bio u zametku … kad ste još bili u utrobi!

"Zametak moj već gledahu oči tvoje, i u knjizi tvojoj svi ovi udovi bijahu zapisani … dok još nijednog od njih ne bijaše" (Ps 139,16).

Prihvaćamo da se on brine za naše tijelo, ali on odlaze dalje – broji svaku našu vlas, kost, mišić, stanicu, vlakno. On je svjestan svake suze koju prolijete – sve ih je izbrojao i spremio u bocu. "Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?" (Ps 56,9). Ne mogu sve to shvatiti. On broji moju kosu; on broji moje suze, sprema ih u bocu i čuva. Razmislite o tome – nijedna potraćena suza žalosti, radosti ili pokajanja!

On misli na nas kad liježemo u krevet i kad se dižemo. On misli na nas na svakom našem koraku. On zna i razumije svaku našu misao. Zapisano je: "Isus, poznajući njihove misli …" (Lk 5,22).

Nebo je nastanjeno visoko inteligentnim stvorenim bićima – anđelima, serafima, kerubinima i s dvadeset i četiri Starca. Oni su svjedoci vjernosti našeg Boga. Oni znaju sva obećanja koja nam je dao da pazi na svaki detalj. Oni ga čuju kako govori o svojoj podrobnoj, potpunoj skrbi kako bi nas sačuvao i bdio nad nama! Čitavo nebo slavi Boga bacajući svoje krune do njegovih nogu, što je dokaz da gledaju i vjeruju njegovoj vjernosti.

Bogu se može vjerovati da će učiniti sve što je rekao!

utorak, travnja 07, 2015

NIJE VRIJEME ZA OPUŠTANJE

Neki od vas koji čitaju ovu poruku uzeli su dopust od "vođenja plemenite bitke". Umorili su se i rekli sami sebi: "Moram usporiti ili ću prsnuti! Neću nimalo manje voljeti Gospodina i ostat ću vjeran. Ali moram slijediti svoje srce, a ono mi govori da se opustim."

Ljubljeni, ovo vrijeme vašega opuštanja ne može biti gore! Duhovno opuštanje ili usporavanje posljednja je opruga u đavoljoj zamci. Izabrali ste ponoć da odete na dopust. "I to činite znajući ovo vrijeme; već je naime čas da se probudite od sna, jer je sada naše spasenje bliže nego kad smo prigrlili vjeru. Noć je poodmakla. Dan je blizu. Svucimo dakle sa sebe djela tame, a obucimo se u oružje svjetla" (Rim 13,11-12).

Ako je noć poodmakla i dan Gospodnji bio je blizu kad je ovo bilo pisano, koliko onda bliže mora biti sada! Ne smije biti opuštanja u ovom vojevanju posljednjih dana. "Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere! Oduprite mu se čvrsti u vjeri" (1 Pt 5,8-9). Sotona se neće opustiti; on će povećati svoja nastojanja. Ne smijemo se usuditi zaspati!

Kroz čitav Novi zavjet Bog nam govori da budemo budni i oprezni te da bdijemo i da na sebe stavimo čitavu bojnu opremu. Ne smijemo spavati kao drugi, nego moramo čekati i požurivati dan Gospodnji.

Opustite li se u ovom ratu, mrtvi ste. Opustite li se, bit ćete uhvaćeni u đavolju stupicu. Ovaj poziv na opuštanje dolazi ravno iz pakla. To je sirena samog sotone. Pazite, krajnji je čas da se probudite! "Čuvaj me od stupice koju postaviše meni, od zamki zločinaca" (Ps 141,9).

ponedjeljak, travnja 06, 2015

TAJNA OTKRIVENA by Gary Wilkerson

"U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga – i Riječ bijaše Boga" (Iv 1,1). Ivanovo glavno slušateljstvo njegovoga evanđelja bila je grčka kultura. Zbog toga je odmah identificirao Isusa kao "Riječ", pozivajući se na grčki izraz logos. Grci su stoljećima istraživali ovaj pojam logosa, misao koja govori o mudrosti, spoznaji, razumu, značenju života, filozofiji ljudskog postojanja.

Sad ih Ivan poziva: "Želite li stvarno znati značenje života, razumjeti svu ljudsku svrhu na ovoj zemlji? Logos za kojim tragate nalazi se u doslovnoj Riječi Božjoj – njegovom Sinu Isusu. Krist je logos za kojim svatko žudi! Vi tražite spoznaju, ali logos – stvarna mudrost i stvaran život, koji se mogu spoznati – potpuno je iskazan u Isusu."

Kad sam imao oko dvanaest godina čuo sam jednu novinarku kako intervjuira jednog stanovnika Teen Challengea. Pitala ga je: "Što je drukčije s ovim programom? Što ti on može ponuditi što ne bi našao u nekom sekularnom centru za odvikavanje?" Mladić je odgovorio: "Mi imamo Duha Svetog ujutro, Isusa popodne i Oca navečer." Danas taj odgovor može zvučati kao prazne riječi, ali ne prije četrdeset godina. Sjećam se uzbuđenja toga mladića kad je rekao novinarki: "Teen Challenge je sav o Bogu. Jedino me on može osloboditi na taj način. Jedino mi on može dati svrhu i nadu i učiniti me sretnim. Gospođo, to je stvarno!"

To je upravo ona riječ koju je Ivan upotrijebio kako bi Grcima opisao Isusa: "Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet" (Iv 1,9). Iz grčkog, Ivan koristi riječ "alethinos", što znači "stvarno". Grci su mislili da se "logos" ne može spoznati, ali im je Ivan rekao: "Bog se ne skriva. Došao je na zemlju da živi među nama. Tajna Božja otkrivena vam je u Isusu!"

Kako je točno ta tajna otkrivena? Isus je izabrao da svijetu bude spoznat kroz njegov narod. Kad Ivan kaže da je Krist došao kako bi boravio među nama, glagol koji upotrebljava znači "utaboriti se". Isus se "utaborio" u nama, upravo kao Bog u Starom zavjetu – njegova slava silazila je s neba da boravi među njegovim narodom. Odabrao je da njegov dom bude u nama, čineći da smo – i pojedinci i zajednice – prebivalište njegove slave. To je bila srž istine za mog oca Davida Wilkersona, koji je često rekao: "Ja ne želim pohođenje od Boga. Ja želim prebivalište." Ta istina došla je ravno od Ivana, koji je rekao Grcima: "Logos je više od informacije, više od mentalnog pristanka na neku misao. To je silazak samog Boga da boravi u vama!"

subota, travnja 04, 2015

GOSPODINE, NAUČI NAS MOLITI by Carter Conlon

Jeste li ikada osjetili da nešto nedostaje u vašim molitvama – da nekako nisu duboke ili učinkovite kao što bi trebale biti? Na kraju krajeva, velika je razlika između molitve koja je tjerana ljudskim nastojanjem i molitve koja je božanska te stvarno dohvaća Boga. Primjerice, promotrite molitvu poznatoga škotskog reformatora Johna Knoxa, koji je stajao na vrhu brda i vapio: "Bože, daj mi Škotsku ili ću umrijeti!" Nije dugo prošlo i ljudi su počeli izlaziti na ulice pod osvjedočenjem Božjim. 

Želim moliti takvu molitvu! Želim nešto što ide izvan pukog dolaženja u Božju nazočnost svakoga dana s popisom: Bože, blagoslovi moj dom, blagoslovi moj novac, blagoslovi moju majku, blagoslovi mog oca, blagoslovi moju djecu. Ja želim moliti molitve koje će pokrenuti ljude prema Bogu; molitve koje će vratiti Crkvu Isusa Krista natrag u život! Želim onu vrstu molitve koju je Bog naputio moliti Ezekiela: "Dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive" (Ez 37,9). To je slika molitve koju želim moliti!

U Pismu vidimo da su Isusovi učenici imali sličnu čežnju. Jednoga dana dok je Isus molio, srca su im bila dotaknuta. "Kad je molio na nekom mjestu pa prestao, reče mu jedan od njegovih učenika: 'Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike'" (Lk 11,1).

Upamtite, molitva učenicima nije bila strana. Vidjeli su Isusa kako moli i nadnaravno umnaža kruh i ribu. Neki su čak bili s njim kad je molio na vrhu brda i vidjeli su da mu se lice potpuno preobrazilo. Bez sumnje, i sami su učenici molili dok su osobno hodali s Isusom. Međutim, ovaj put vidjeli su da Isus odlazi na određeno mjesto kako bi molio i to ih je navelo zaključiti da postoji još nešto što moraju razumjeti o molitvi. Mogu zamisliti učenike kako se okupljaju i gurkaju jedni druge: "Ti ga pitaj!" "Ne, ti ga pitaj!" U Isusovoj molitvi bilo je nešto što je očito pokazalo da je molitva daleko dublja nego što su iskusili do te točke.

"Gospodine, nauči nas moliti!" konačno ga je zamolio jedan od njegovih učenika. I tako ih je Isus počeo učiti, govoreći: "Kad molite, govorite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji. Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan! Oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla'" (Lk 11,2-4).

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, travnja 03, 2015

SIMBOL BOŽJE BRIGE ZA NJEGOVU DJECU

Kosa! Svaku vlas na našoj glavi izbrojio je naš Otac u nebu. Ljudsku glavu prekriva između 100.000 i 150.000 vlasi. Bog je stvorio kosu na našoj glavi za izolaciju tijekom ljeta i zime, ne samo radi izgleda. Naše obrve sprečavaju znoj da ne ulazi u oči, a trepavice štite kapak od prašine ili malih insekata kad se previše približe. Male dlačice u ušima i nosnicama filtriraju čestice zraka.

Kad bismo mogli znati kako je nevjerojatno stvorena kosa ili dlaka, kako puna života, nikada ne bismo sumnjali da je Bog izbrojio što je stvorio.

Nije čudo da je David rekao: "Stvoren sam tako čudesno … Dušu moju do dna si poznavao" (Ps 139,14).

U Mateju 10,28-33 Isus je učenike učio da se ne boje. On je stvorio svakog vrapca, oblikovao svako ljudsko tijelo i izbrojio svaku vlas. "Jer je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji … sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu" (Kol 1,16-17). Ali učenici još uvijek nisu razumjeli. O, kako je Isus morao čeznuti da ih upozna s tom složenošću dok je stvarao krila i kosti vrabaca ili dizajnirao kosu. Puki drvodjelja ne bi to sve mogao odgonetnuti jer bilo je tako strahovito i divno!

Isus je mogao reći: "Petre, što bi rekao da ti kažem da na svojoj glavi imaš 127.550 vlasi? S obzirom da znaš da sam izbrojao svaku vlas na tvojoj glavi, nećeš li se pouzdati u mene za svaki detalj svoga života? Nećeš li mi vjerovati da znam svaki korak koji činiš?"

"Ni jedan vrabac ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega" (vidi Mt 10,29). Znajući to, hoćete li se "nizašto brinuti"? Hoćete li se sad uzdati u njega da će se on brinuti za sve vaše potrebe? Hoćete li se sad brinuti za ono što ćete jesti ili piti? Hoćete li sad vjerovati da vaš nebeski Otac zna što vam je potrebno i da će vam radosno to osigurati? Hoćete li se sad uzdati u njega da će vam dati krov nad glavom, hraniti vas, odijevati?

četvrtak, travnja 02, 2015

NJEGOVO OKO JE NA VRAPCU

Dok sam hodao seoskom cestom u New Jerseyu, imao sam dobar razgovor s Gospodinom. "Gospodine, ne mogu živjeti sa strahom i raznoraznim brigama. S onim što budućnost donosi želim se suočiti miran i radostan, s jednostavnim pouzdanjem!"

Duh Sveti mi je požurio reći: "Jedan od ključeva za slobodu od svakoga straha i brige nalazi se u riječi vrapci. Sjeti se da sam vam rekao: 'Ni jedan od njih (vrabaca) ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi izbrojene'" (Mt 10,29-30). Ovo zvuči tako jednostavno, ali ono što nam Isus ovdje kaže vrlo je duboko.

U Starom zavjetu, kralj David se mogao pohvaliti: "… izbavi me od straha svakoga" (Ps 34,5). Kako je David našao takvu slobodu od straha? Stekavši objavu veličine Onoga "koji stvori nebo i zemlju". Kad je držao oči na Stvoritelju svega, otkrio je kako je Bog velik!

Želim biti poput Davida – primjer pastira koji je naučio kako biti slobodan od straha i brige, u stanju voditi ljude u tu istu slobodu.

Proučavao sam vrapce i počeo dobivati otkrivenje o Davidovu nesagledivom Stvoritelju Bogu kojega zanima svaki i mali detalj njegova stvorenja!

Vrapci! Poput svih ptica, i vrapci su divno sazdani. Njihove male koščice jake su i posebno opremljene za letenje. Moderna znanost još uvijek ne može preslikati složen sustav krila koja im dopuštaju preletjeti četiri i pet tisuća kilometara. Svaki vrabac ima od 1300 do 2600 pera. Kako su ona složena i iscrpna! Naš Stvoritelj Bog dizajnirao ih je savršeno. Dizajnirao je svaku kost, svako pero – i sve ih je izbrojao.

Većina vrabaca gradi svoja gnijezda na zemlji. Tijekom Kristova vremena hvatali su ih mrežama u koje su padali dok su pripremali gnijezda. Isus je u Jeruzalemu vidio da se vrapci prodaju nabodeni na drvce, dva vrapca za novčić. Svi su oni bili uhvaćeni mrežom jer Židovi ne bi mogli jesti one koji su sami umrli.

O tim pticama Isus je rekao: "Nijedan od njih nije uhvaćen bez znanja mog Oca." On je znao gdje je svaki pojedini od njih dok njihova mala pluća nisu uzela posljednji dah. On ih je hranio. On je poznavao svakog vrapca – čak i one nabodene na drvce.

srijeda, travnja 01, 2015

ZAMKA JE RASKINUTA

Pavao u svome pismu Timoteju iznosi mogućnost pada u sotonski prijevarni plan. On razumije opasnosti sotonske zamke ili klopke: "… da ne bi upao u beščašće i đavolsku zamku" (1 Tim 3,7). Ali daje i izlazak iz te sotonske zamke: "… da se otrijezne i umaknu iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju" (2 Tim 2,26).

Grčka riječ za "zamku", upotrijebljena u oba ova retka, znači prijevarni plan, priprema omče za vrat. To govori o dobro smišljenoj klopci. "Oholice mi potajno nastavljaju zamku … klopke mi stavljaju" (Ps 140,6). Jasno je da je sotona taj koji podiže vješala.

Jednom davno The New York Times imao je na naslovnici sliku jednoga palog evanđeliste u lisicama. Jecao je! Isprekidano! Sputan! Sotona je postavio zamku, dobro osmišljenu, dobro isplaniranu klopku za ovoga brata.

Nije mi važno tko ste, koliko ste sveti ili čisti, kako dugo hodate s Bogom ili koliko ste stari ili mladi. Nije mi važno koliko uporno tvrdite da vi nikada ne biste učinili ništa slično – pazite! Đavao je krenuo da i vama postavi zamku. "Lopov ne dolazi, osim da ukrade, zakolje i uništi" (Iv 10,10).

Znate li da smo svi mi sposobni pasti jednako nisko, jednako daleko u užasan grijeh, sa svim njegovim obmanama, prikrivanjima, lažima, neobuzdanim požudama?

Kad sam vidio sliku onoga palog evanđeliste, nisam pitao: "Kako je mogao učiniti one lude stvari širom otvorenih očiju?" Umjesto toga, zaplakao sam, rekavši u sebi: "Gospodine, to bih mogao biti i ja! Svi smo mi sagriješili, lišeni slave Božje."


Gledajući unatrag, mogu vidjeti gdje je đavao položio bezbrojne dobro isplanirane i zamršene zamke za mene, jer me htio uništiti. Mogu reći zajedno s Davidom: "Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca; raskinula se zamka, a mi umakosmo" (Ps 124,7).