subota, veljače 28, 2015

POZVAN ISKORAČITI by Claude Houde

Brzo i ograničeno kronološko čitanje teksta u Postanku 11 i 12 moglo bi početnog čitaoca Biblije odvesti do pretpostavke da je Abrahamov otac bio mrtav kad mu je Bog pružio svoju božansku ruku sudbine. Međutim, jednostavno proučavanje duljine života i starosti povijesnih likova uključenih u to, zajedno sa strogom analizom rodoslovlja, pokazuje nam jasno da to uopće nije bilo tako.

Tumači Biblije se slažu da je Abraham morao ostaviti beskorisnu i neplodnu zemlju, udobnost i kompromis u kojem je njegov otac samodopadno ležao, i to u vrijeme kad je njegov otac živio. Morao je izaći iz kuće svoga oca. Vjera s uskratom je vjera koja će primiti nadnaravno, jer ona je određena ne da umre u beskorisnoj zemlji i poslušna je pozivu da "izađe iz doma očinskog" (vidi Post 12,1).

Dragi čitaoče, ovdje ne govorim o duhovnom ponosu, aroganciji ili umišljenom, snishodljivom stavu koji prezire nečije starješine ili krivi prošle generacije za sve naše sadašnje izazove. Nismo pozvani da se uspoređujemo ni s kim i pozvani smo da damo čast očevima i majkama po tijelu i vjeri. Cijenimo naše nasljeđe, držimo dalje što je dragocjeno i slavimo dobro i vjerodostojno svjedočanstvo mnogih koji su hodali prije nas.

Međutim, uvjeren sam da vjera sa željom da primi nadnaravno mora težiti za više od onoga što je bila norma, više od onoga što je oko nas ili je bilo prije nas. Ona odbija mentalitet osrednjosti i zahtijevanje minimuma. Što god je priroda i granica vaše obiteljske povijesti ili duhovne pozadine, Bog vas poziva da izađete iz doma svoga oca. Šaulova bojna oprema neće biti dovoljna da se pogube današnji divovi. Morate izaći iz doma svoga oca.

__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, veljače 27, 2015

ISPLATI SE BITI POSLUŠAN

"Vjerom Mojsije … odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri. Radije je odabrao da bude zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego da ima časovito grešno uživanje. Sramotu Kristovu smatrao je većim bogatstvom od egipatskog blaga … Vjerom ostavi Egipat, ne bojeći se kraljeve srdžbe. Ostade, naime, postojan kao da promatra Nevidljivoga" (Heb 11,24-27).

Mojsije je mogao imati sve zlato i srebro, konje, harem, luksuz i užitak materijalističkog Egipta! Bio je princ u Egiptu, iz kraljevskoga faraonovog dvora. Ali on "odbi da ga nazivaju sinom faraonove kćeri". I ta odluka stajala ga je svega. Kristovu sramotu smatrao je većim blagom od svega bogatstva u Egiptu, više voleći trpjeti s narodom Božjim. Mojsije je držao svoje oči na Isusu svome Gospodinu, a ne na stvarima ovoga svijeta.

Isplati li se biti poslušan? Isplati li se obratiti pozornost na Božju poruku? Usporedite ova dva čovjeka Biblije: Salomon je, gledajući na svoj život, rekao: "Štogod su mi oči poželjele, nisam im uskratio, niti branio srcu svojemu kakva veselja … A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem" (Prop 2,10-11). Zatim je nastavio u Propovjedniku:

"Omrznuh život" (Prop 2,17).

"Ni noću (mi) ne miruje srce" (Prop 2,23).

"Zato sretnima smatram mrtve … sretniji su od živih" (Prop 4,2).

"Postoji teško zlo … bogatstvo čuvano … na vlastitu propast" (Prop 5,13).

"Otkrih da ima nešto gorče od smrti – žena, ona je zamka, srce joj je mreža, a ruke okovi" (Prop 7,26).

Ali pogledajte Mojsija! Kad je imao stotinu dvadeset godina, oči su mu blistale i sva njegova fizička jakost bila je u punoj snazi kad ga je Bog pozvao kući. Bog je osobno uzeo Mojsijevo tijelo!

Ovo je Božji dar ostavljen čovječanstvu u vezi s Mojsijem: "Ne pojavi se više prorok u Izraelu ravan Mojsiju – njega je Jahve poznavao licem u lice – po svim onim znakovima i čudesima u zemlji egipatskoj za koja ga je Jahve slao da ih učini na faraonu" (Pnz 34,10-11). Isplati se biti poslušan!

četvrtak, veljače 26, 2015

REZULTAT NEPOSLUŠNOSTI

Neposlušnost Riječi Božjoj na kraju završava slomom morala i kršćanskog karaktera.

Sve to započinje s činom očite neposlušnosti jasnoj riječi od Boga. Dodajte tome mlitavo uvjerenje u vezi s grijehom i mlitavo pokajanje, i završit ćete poput Salomona: moralno potpuno pokvarena osoba. "Kada je Salomon ostario, njegove su mu žene okrenule srce prema drugim bogovima, i srce njegovo nije više potpuno pripadalo Jahvi … Salomon je išao za Aštartom, boginjom Sidonaca, i Milkomom, sramotom Amonaca. Činio je ono što ne bijaše pravo u očima Jahvinim … Jahve se razgnjevi na Salomona, jer je okrenuo srce svoje od Jahve, Boga Izraelova" (1 Kr 11,4-9). Ove riječi stvaraju mi jezu!

Sad je Salomon bio otvrdnuo na evanđelje. Riječ Božja više nije imala utjecaj na njega. Bio je tako jadan! Gdje je jednom sagradio kuću za jednu strankinju, sad je stajao ogroman harem. Faraonova kći postala je samo još jedna od tisuću ljubavnica! Sad je bio star i oronuo, a Bog je šutio, ljut na njega. Više se nije molio Bogu i više mu nije preostalo radosti. Srce mu je bilo bolesno dok je pisao žalosnu prozu o ispraznosti i beskorisnosti života. Jeruzalem je bio opoganjen poganskim hramovima, sagrađenima od visokih poreza. Kralj se teško opijao, dosađujući se svim tim divnim kućama i vrtovima. Njegovo srce bilo je puno idolopoklonstva, dani kad je dotakao Boga samo blijede uspomene. "Sve je ispraznost – sve je za ništa" (vidi Prop 1,14).

Je li to isti čovjek koji je jednom tako gorljivo molio na posvećenju hrama? "Ako koji čovjek … osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu, ti čuj s neba … i oprosti … vrati svakome čovjeku prema putu njegovu jer ti poznaješ srce njegovo … da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim očevima" (1 Kr 8,38-40). Samo naprijed – prianjajte u svoje idole! Opravdavajte područja neposlušnosti i ispričavajte svoje male grijeh! Jednoga dana to će izbiti u bijesnu, nekontroliranu vatru nemorala i otpadništva.

srijeda, veljače 25, 2015

PODIJELJENI KRŠĆANI

Salomon je podijelio svoj život: pola za Boga, a pola za svoj užitak. Riječ Božja djelomično ga je osvjedočivala. Iskusio je djelomičnu žalost, djelomično pokajanje – s djelomičnim promjenama! Ne znam što se dogodilo, ali Salomon je bio djelomično osvjedočen o svojoj poganskoj ženi koja je živjela na svetom mjestu blizu Kovčega. I tako ju je odlučio odseliti – na pola puta s onu stranu grada! "Salomon preseli i faraonovu kćer iz Davidova grada u kuću koju joj bijaše sagradio, jer je mislio: 'Neće moja žena živjeti u dvoru izraelskoga kralja Davida, jer je svet otkako je u nj došao Kovčeg Jahvin" (2 Ljet 8,11).

Istina je bila to da Solomon nije htio odustati od nje! Znao je u svom srcu da je to pogrešno i to ga je izjedalo. Mogu ga čuti kako kaže: "Da, moram nešto učiniti u vezi s tim. Pokazat ću Gospodinu da želim učiniti pravu stvar." Ali je li je vratio natrag u Egipat?

Danas su naše crkve ispunjene podijeljenim kršćanima – djelomično osvjedočenim Riječju i djelomično pokajanim – s djelomičnim promjenama u svome životu. Malo je "drhtanja od Riječi". Čujem za mnoge koji još žive u očitom grijehu, još uvijek čineći iste stare stvari. Kažu: "Bog zna da mislim činiti dobro. On vidi moje srce. Doista ljubim Gospodina. Učinio sam neke promjene, ide nabolje." Nije dovoljno misliti dobro. Mi moramo činiti dobro!

Salomon je sagradio hram i završio sve svoje građevne projekte. Ali još uvijek je živio u neposlušnosti u tim područjima, ne vidjevši opasnost u tome.

Međutim, Bog je bio tako milosrdan da je nastavio odgovarati na njegove molitve. Salomon je još uvijek triput godišnje odlazio prinijeti žrtve i bio je radostan i sretan u nazočnosti Gospodnjoj.

Vjerujem da je to najopasniji položaj u kojem kršćanin može biti: njegove molitve još uvijek uzlaze i tu su radost i sreća. Međutim, ostaje područje neposlušnosti gdje Riječ nije apsolutni autoritet, a vjernik je slijep na kvarenje koje se događa. Bog se ponovno pojavio Salomonu sa strogom propovijedi, snažnom riječi: "Hodaj u besprijekornosti. Budi poslušan mojoj Riječi." Sve vrijeme, Salomon je polagano odlazio od Boga, postavši tvrd i neosjetljiv na Riječ, zaslijepljen Božjim blagoslovima i milosrđem. Koliki su kršćani blagoslovljeni, osjećaju Duh Božji, sretni su u njemu te kaže: "Sve je u redu jer me Bog blagoslivlja"?

utorak, veljače 24, 2015

OTPORAN NA PROPOVIJEDI

Otporan na propovijedi znači čuti Riječ Božju, tvrditi da je volite, da ste joj poslušni, ali onda ne raditi u skladu s njom! To znači postati tako tvrd da srce više nije ganuto i potpuno je nedotaknuto onim što se propovijeda. Neki to nazivaju "otvrdnuće na propovijed".

Sjetite se svih starih biblijskih priča i biblijskih likova. Što mislite, tko je bio najotporniji na propovijedi? Tko je sjedio pod najjasnijom, najsnažnijom riječi i bio potpuno njome nedotaknut?

Je li Šaul? On je čuo jasnu, snažnu riječ: "Sada idi i udari na Amaleka, izvrši herem, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce" (1 Sam 15,3). Šaul nije bio poslušan toj riječi. Umjesto toga, "Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce, i sve što je bilo dobro" (1 Sam 15,9). A onda se pojavio Samuel i Šaul je postao lažac! "Reče mu Šaul: '… Izvršio sam Jahvinu zapovijed'" (1 Sam 15,13). Samuel je bio užasnut, jer je mogao čuti blejanje ovaca koje su bile pošteđene. "Zašto nisi bio poslušan glasu Gospodnjem, nego si učinio što je zlo u njegovim očima?" (vidi 1 Sam 15,19).

Je li Šaul otvrdnuo? Je li bio otporan na propovijedi? Zašto bi inače izrekao takve drske laži proroku Božjem koji je imao dobro mišljenje o njemu? Poslušajte ga kako ponovno laže, s dokazom svoga laganja svuda oko sebe: "Ja sam poslušao Riječ Jahvinu: poduzeo sam pohod kamo me poslao" (1 Sam 15,20). Uhvaćen na djelu, Šaul je krivio druge i smislio nevjerojatne isprike za svoj grijeh: "Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda … da žrtvuje Jahvi, tvome Bogu" (1 Sam 15,21). Samuel je shvatio problem. Znao je da je Šaul otporan na propovijedi jer njegovo srce već je bilo predano vračarstvu. "Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Jahvinu, zato je Jahve odbacio tebe" (1 Sam 15,23). Otporan na propovijedi, Šaul je završio tražeći vodstvo od vračare i umro preranom, okrutnom smrću.

ponedjeljak, veljače 23, 2015

SVAKO SLAVNO DJELO by Gary Wilkerson

Bog je iza svakoga slavnog djela i on ne dijeli svoju slavu. On ne dopušta nikakvu prepreku koja bi stala na put sjaju i ljepoti njegova Sina. Zbog toga, potrebne su mu čiste posude da rade njegovo djelo. Na vrhuncu, kad njegovi blagoslovi i sila slobodno teku kroz njegov narod, on im govori: "Sad stanite i stavite sve na čekanje. Želim da ispitate svoje srce."

Osjetio sam kako je to riječ koju Bog želi da propovijedam kad naša crkva slavi svoju treću godišnjicu. Možete zamisliti moje oklijevanje. Zamislio sam cijelu zajednicu kako zuri u mene, zbunjena, razmišljajući: "Čekaj! Govoriš nam da smo svi dobri, ali onda okrećeš stvar i kažeš nam da se moramo promijeniti." To bi bilo kao da muž za godišnjicu odvede ženu na večeru i kaže: "Draga, nadao sam se da ću moći razgovarati s tobom o tvom višku težine."

To je upravo ono što to znači kad nas Bog traži da se ispitamo. Na kraju krajeva, svjesni smo da je naša pravednost prljava krpa, da nam je potrebna njegova milost. Ali činjenica je da upravo kad stanemo na rub Božjega najvećeg djela u našem životu, on traži da obratimo pozornost na ova pitanja: "Je li išta u mom srcu što Gospodinu nije ugodno? Jesam li zanemario nešto što me tražio da učinim? Ne želim ništa u svom životu što bi sprečavalo ono što Bog želi raditi."

Bog uvijek dovodi svoj narod na tu točku. Zašto? Jer prije nego može dati svoje najbolje, mora učiniti nešto duboko u nama. On nam želi dati svoju pobjedu, ali želi i našu potpunu odanost njemu.

Na što Gospodin stavlja svoj prst u vašem životu? Da odbacite jednu malu stvar? Ili da učinite nešto što zanemarujete? Ne kasnite u svom odgovoru vjernom glasu Duha. Time što ćete se pozabaviti jednom malom stvari, to može odrediti svu vašu budućnost. Hoćete li to ispitati? Ako je tako, možete znati da je Božje najbolje pred vama – i možete biti uvjereni da ste ugodili Onomu koji vas želi blagosloviti.

"Ispitajmo, pretražimo pute svoje" (Tuž 3,40).

subota, veljače 21, 2015

BOG ME NIKADA NIJE RAZOČARAO by Nicky Cruz

Čeznete li činiti velike stvari za Boga –služiti mu i ljubiti ga do svoga posljednjeg daha? Želite li da Bog odredi slavnu budućnost za vas?

Onda prestanite pokušavati činiti to na svoj vlastiti način. Ne pokušavajte odrediti put za svoj život te onda tražiti Boga da ga blagoslovi. Umjesto toga, provodite vrijeme upoznajući ga. Učite uživati u njegovoj nazočnosti. Štujte ga prepuštajući mu se. Slavite ga i ljubite iz dubine svoje duše. Budite mu poslušni, čak i u malim detaljima. Molite i razmišljajte o Riječi. Cijenite slavu stvorenoga!

Učiti postaviti svoje srce na Boga, na Boga samog, i on će to primijetiti.

Jedna je istina koju možete znati sa sigurnošću: Bog ima savez pripremljen samo za vas. Poseban plan i naum za vašu budućnost. I on je slavniji nego što biste ikada mogli zamisliti. Ako nije položio taj savez na vaše srce, to je jer zna da niste spremni. On čeka na vas. Bdijući. Čeznući da podijeli tu viziju s vama i pomogne vam prihvatiti je.

Kad sam bio mlad čovjek u svojim ranim dvadesetima, zbunjen u vezi sa svojom budućnošću, nikada ne bih mogao zamisliti planove koje je Bog imao za moj život. Bio sam samo mladić zaljubljen u Isusa, čeznući provesti ostatak svojih dana u njegovoj nazočnosti. Nisam imao pojma da ima za mene pripremljen savez. Niti da ima takav snažan naum za moj život.

U ono vrijeme nisam se mogao ni zamisliti kao evanđelist. Bio sam mlad i nepripremljen. Nisam imao sposobnosti koje bi me vodile da razmišljam kako bih mogao propovijedati pred slušateljstvom. Moje biblijsko znanje bilo je nezrelo i ograničeno. Akcent mi je bio grub, a ponašanje nespretno. Bio sam samo dijete ulice i to je bilo sve što sam znao.
Ali žarko sam ljubio Isusa i odlučio biti poslušan Bogu, bez obzira što će htjeti da radim. I tako sam prigrlio njegov savez, malo pomalo, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec. Trudio sam se najbolje što sam mogao da ostanem vjeran. I Bog me nikada nije razočarao!

__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči. 

petak, veljače 20, 2015

STALI SU U PROBOJ

Svi ljudi Božji u Bibliji koji su tugovali i imali slomljeno srce imali su jednu zajedničku stvar: poistovjetili su se s grijesima ostatka!

Oni nikada nisu molili poput farizeja: "Hvala Bogu, ja nisam kao drugi." Oni su tugovali nad preljubom, nevjerom i kompromisom, ali ponizno su molili: "Bože, i ja sam kriv." Ne kriv tih velikih grijeha, nego kriv što sam lišen slave Božje.

Ezra je molio: "Bože moj! Stid me i bojim se podići svoje lice k tebi, Bože moj! Jer su se umnožila zlodjela naša preko glave, i grijesi su se naši nagomilali do neba … I poslije svega što nas je stiglo zbog zlih djela naših i zbog naše velike krivice … evo nas pred tobom s grijehom svojim! Zaista ne bismo zbog njega smjeli stajati pred tobom" (Ezr 9,6.13.15). "Ezra je molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim" (Ezr 10,1).

Nehemija je molio: "Sagriješili smo ja i kuća oca mojega! Veoma smo zlo činili prema tebi" (Neh 1,6-7).

I Daniel se poistovjetio s grijesima naroda Božjega. Molio je: "'Mi sagriješismo, mi bezakonje počinismo, zlo učinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih. Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim očevima, svemu puku zemlje …' Ja sam još govorio, moleći se i priznajući grijehe svoje i grijehe svog naroda" (Dn 9,5-6,20).

Sve to bili su sveti ljudi, besprijekorni pred Bogom. Nisu bili u kompromisu niti su se miješali sa svijetom. Ipak stajali su u proboju priznajući grijehe naroda kao i svoje vlastite.

Ako slijedite put tih ljudi, odlučni u svome srcu kao oni da ćete tražiti Gospodina – posteći, moleći, plačući i tugujući radi grijeha – to će imati isti učinak na vas. Božja ruka će vas dotaći i poslat će vam svoju riječ. Dijelit ćete samo srce Božje i ući u njegovu slavnu nazočnost. A kad jednom budete ondje, razumjet ćete koliko smo svi lišeni njegove slave.

četvrtak, veljače 19, 2015

DOTAKNUT RUKOM BOŽJOM

Nehemija je bio čovjek velikog žara za Boga. "Dođe Hanani, jedan od moje braće, s nekim ljudima iz Judeje. Ja ih zapitah o židovima – o Ostatku što se spasio od sužanjstva, i o Jeruzalemu. Oni mi odgovoriše: 'Ostatak, oni koji su nakon sužanjstva ostali u zemlji, u velikoj su nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid sav razoren, a vrata mu ognjem spaljena.' Kad sam čuo te vijesti, sjedoh i zaplakah. Tugovao sam više dana, postio i molio se pred Bogom nebeskim" (Neh 1,2-4).

Ostatak se vratio na sveto mjesto, ali uvukli su se sramota i mrtvilo. Stvari su još uvijek bile u oronulom stanju – nije bio načinjen nikakav duhovni napredak.

Pismo kaže da je Nehemija počeo plakati, tugovati i "moliti danju i noću" (r. 6). Tu se nije radilo o tome da ga je Bog probudio usred noći i spustio mu breme na dušu. Ne! Ovaj čovjek Božji sam je inicirao breme! Tražio ga je! "Zapitah ih … o Ostatku" (Neh 1,2).

Isto tako, i Daniel je provodio sate, dane i tjedne proučavajući Riječ Božju. Bog nije nadnaravno ubacio breme u njegovo srce; naprotiv, Daniel je oplemenjivao svoje vlastito srce. Razvijao je i njegovao pravo breme za narod Božji marljivim proučavanjem i stjecanjem razumijevanja onoga što Bog kaže. "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu" (Dn 9,3),

Govorimo o žaru, tugovanju i plakanju! Daniel je rekao "Nisam jeo tečnih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta, i nisam se mazao uljem dok ne prođoše te tri sedmice … snaga me ostavi" (Dn 10,2-3.8).

Kad ga je ruka Božja dotakla, ove su riječi došle s prijestolja: "Od prvoga dana kad si odlučio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su riječi uslišane, i ja sam došao zbog tvojih riječi" (r. 12). Na hebrejskom ova riječ "poniziti se" znači zaprijetiti tijelu da bi se dovelo u pokornost. I Pavao je rekao: "Ja svoje tijelo dovodim u pokornost!"

Gospodin danas ima ljude koji su potpuno predani njegovu radu – jaki, gorljivi i slomljeni – predajući svaki slobodan sat i svaki dolar onome što predstavlja njegove interese na zemlji.

srijeda, veljače 18, 2015

DUH JAKOSTI

Kad se Bog sprema činiti novo djelo, on izlijeva duh jakosti na svoj narod. Više ne možemo biti duhovno lijeni, samodopadni, nonšalantni, popustljivi. Moramo postati jaki, puni žara i strasti za Krista, duboko i ozbiljno razmišljajući o djelu Božjem. Danas Bog podiže ljude koji mrze grijeh i drhte od njegove Riječi. Njegov ostatak mora čuti i vjerovati svetim prorocima. Ne smije biti neodlučan niti postajati mlak; naprotiv, kako dani prolaze, mora postajati sve ozbiljniji s Bogom.

Promotrite Ezrinu jakost. Pažljivo pogledajte njegovu gorljivost protiv svega što je vrijeđalo Boga i vidjet ćete njegovu krajnju mržnju miješanja sa svijetom. "Na tu vijest razderah svoju odjeću i svoj ogrtač, čupao sam kosu i bradu svoju, i sjedoh utučen. Svi koji su strahovali od riječi Božje sakupili se oko mene zbog nevjernosti onih povratnika. A ja sam sveudilj sjedio utučen, sve do večernje žrtve" (Ezr 9,3-4).

Kakav prizor! Ezra sjedi kao hrpa svete žalosti, čupajući kosu i bradu "zbog nevjernosti onih povratnika" (r. 4). Jedan po jedan, svi čija srca su drhtala, okupili su se oko njega. Bog je imao samo jednog čovjeka koji se crvenio nad grijehom – i kroz njega je izašlo tijelo onih koji su tugovali.

"Dok je Ezra molio i priznavao grijehe, plačući i ležeći pred Domom Božjim, skupilo se oko njega mnoštvo Izraelaca, ljudi, žena i djece: i taj je narod gorko plakao" (Ezr 10,1).

Čitava kuća naroda Božjeg prijateljuje sa svijetom, ali mnogi od vas vapite za svetošću i odvojenošću! Osjećate Božju žalost radi grijeha i crvenite se od srama. I znate kako je ovo vrijeme da postanete ozbiljni u vezi sa svojim hodanjem s njim.

utorak, veljače 17, 2015

ŠTO JE CRVENJENJE DUHA SVETOG?

"… jer od najmanjega do najvećeg svi gramze za plijenom, od proroka do svećenika svi su varalice … Nek se postide što gnusobu počiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato će popadati s onima što padaju, srušit će se kad stanem kažnjavati – govori Jahve" (Jer 6,13.15).

Prorok Jeremija vidio je da na narod Božji dolazi užasno stanje. Da bi sakrili svoje grijehe, počeli su živjeti iza fasade površnog mira i sigurnosti. Pohlepa i gramzljivost tako su svladali njihova srca da su maskirali svoje povrede lažnom slomljenošću. Njihovi životi postali su površni – površne suze, površno pokajanje, pa čak i površno iscjeljenje.

Narod Božji izgubio je smisao za sram i žalost radi grijeha – grijeha u društvu i grijeha u njihovim vlastitim životima. Više nisu osjećali Božju mržnju za grješnost. Grijeh je postao "samo još jedna od onih stvari".

Jeremija je vikao: "Stide li se kad griješe? Ne! Uopće ih nije stid, a niti se mogu crvenjeti!"

Crvenjenje Duha Svetog nisu samo crveni obrazi zbog čednosti. To je osjećaj povrijeđenosti, stida, uništenja, žalosti što su ime i čistoća Isusa našega Gospodina pogaženi, što je njegov ugled umrljan.

Narod Božji sjedio je pod porukom oštre istine, ali okrenuli su se od nje. Pobunili su se protiv nje! "Čelo im je tvrđe od litice, odbijaju da se obrate" (Jer 5,3). Činili su preljub bučno se veseleći s bludnicama i žudeći za ženama svojih bližnjih. U 11. retku istog poglavlja Jeremija naziva to podlom izdajom Gospodina!

Usprkos svih Jeremijinih proročkih upozorenja, ti ljudi išli su veselo svojim putem, govoreći: "Zlo nas neće snaći, nećemo iskusiti ni gladi ni mača" (r. 12). "Sud nije Božja poruka za nas", govorili su.

Bog je upozorio svoj narod da paze na upute riječi koja im je bila iznijeta ili će ih napustiti. "Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati" (Jer 6,8). I ponovno je rekao: "Govorim jasno! Upozoravam! Ali tko sluša?"

ponedjeljak, veljače 16, 2015

IZUZETNA VJERA by Gary Wilkerson

Osjećate li da je Bog spreman otpustiti nešto veliko u vašem životu? Možda je govorio vašem srcu: "Pripremio sam nešto posebno za tebe. Spremaš se ući u hod sa mnom koji nikada ranije nisi upoznao." Možda je vaš život Bog već vrlo blagoslovio. Sad vam Duh Sveti govori da je njegovo obećanje koje vam je jednom dao spremno ući u puno ostvarenje – tako da će vas to zapanjiti.

Ako to opisuje vaš život upravo sada, mogu vam reći sa svim autoritetom Pisma: Spremite se ispitati svoje srce.

Porazgovarajmo o onome što ja nazivam iskustvom "izuzetne vjere". Izuzetna vjera je vjerovati da, bez obzira kako su stvari dobre, najbolje tek dolazi. To je vjera koja kaže: "Koliko god maštamo i činimo velike stvari za kraljevstvo Božje, njegova vizija uvijek je veća." Što je Gospodin učinio u kratkom postojanju crkvu kojoj sam ja pastor nadišlo je najluđa očekivanja. Ni tjedan dana ne prođe da netko ne preda svoj život Isusu – a većinu tjedana to je više ljudi. Kad god dijelimo hranu siromašnima, mnogi od njih pitaju: "Zašto to radite?" Mi odgovaramo: "To je Isus" i oni predaju svoje živote njemu.

Sve to događa se na čudnovat način. Za nekoliko kratkih godina posjećenost naše crkve fenomenalno je narasla. Novi vjernici brzo sazrijevaju u vjerne učenike, rastući u svojoj spoznaji Boga. Dobro napreduju na svome putu do našega konačnog cilja za njih: da postanu radikalno odani misionari za Isusa, kamo god ih on odvede.

Bog nije samo učinio više od naših očekivanja, on nam pokazuje što su njegova očekivanja i to nas zaprepašćujuće. Samo u našem području tu je još uvijek četvrt milijuna ljudi koji ne poznaju Krista i Gospodin nas potiče da započnemo s dvije nove crkve, s jednom u problematičnom dijelu grada. Jednostavno sam osupnut velikim djelima Božjim.

A ovo je najizuzetniji dio: vjerujem da veće stvari tek dolaze.

"Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo" (Heb 11,1).

subota, veljače 14, 2015

NJEGOVA RUKA LJUBAVI by Jim Cymbala

Održavanje doktrinarne čistoće je dobro, ali to nije čitava slika za novozavjetnu crkvu. Apostoli su htjeli učiniti daleko više od samo "preuzimanja odgovornosti", kao što stara evanđeoska pjesma kaže. Oni su tražili Boga da im da snagu kako bi izašli i utjecali na čitavu kulturu.

Na previše mjesta gdje se Biblija gazi i gdje se raspravlja o nauci do tri ujutro, Duh nauke nedostaje. William Law, engleski pisac kratkih poruka za svaki dan iz ranih 1700-tih, napisao je: "Čitaj koje god poglavlje Pisma hoćeš i uvijek uživaj u njemu – no ono će te ostaviti jadnim, praznim i nepromijenjenim, kao što te je i našlo, ako te potpuno i isključivo ne okrene Duhu Božjem i dovede u potpuno jedinstvo s njim te ovisnost o njemu."

Jedan način da prepoznamo je li trpimo zbog toga što nismo u tom jedinstvu s njim je da pogledamo u našu brigu za ljude koji su prljavi … ljude koji su "drugi" … ljude koji ne odgovaraju zamisli nekih ljudi. Zamisao da bi crkva trebala biti pozvana služiti samo jednoj određenoj klasi ne nalazi se u Novom zavjetu. Uništenje od grijeha nije ugodno – ali ono je ono zbog čega je Isus došao kako bi oprostio i iscijelio. "Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno" (Lk 19,10). Duh Božji je Duh milosrđa, suosjećanja, posezanja.

Međutim, kršćani često oklijevaju posegnuti k onima koji su drukčiji. Oni žele da Bog prije očisti ribu nego je uhvate. Ako je nečiji zlatni prsten nataknut na neki neuobičajen dio tijela, ako čovjek ne miriši najbolje ili ako boja kože nije ista, kršćani su skloni oklijevati. Ali razmislite na trenutak o Bogu koji je posegnuo k nama. Ako je ikada bilo "posezanje", to je bilo to: sveto, čisto Božanstvo se ispružilo do nas koji smo bili okaljani, zli u srcu, nesveti. Bog je mogao reći: "Drukčiji si od mene, tako neprijatan, radije ti se ne bih previše približio." Ali on to nije rekao. Upravo je naša različitost privukla njegovu ruku ljubavi.

Gubavcima Isus nije samo iz daljine izgovorio riječ iscjeljenja … on ih je dotaknuo. "On pruži ruku, dotače ga se i reče: 'Hoću. Očisti se!' I odmah spade guba s njega" (Lk 5,13-14).

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, veljače 13, 2015

PISANO JE

"Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'" (Iv 4,4). "Također je pisano: 'Ne kušaj Gospodara, Boga svojega" (Iv 4,7). "Jer je pisano: 'Gospodaru, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedinom služi'" (Iv 4,10). Kad je Isus bio suočen s đavoljim spletkama, svladao ih je Riječju Božjom.

A danas imamo još jedan "pisano je": "Ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše" (Lk 22,32). Možete reći đavlu: "Možeš pokušati srušiti moju vjeru, ali moraš znati ovo: moj Isus moli za mene!"

Petrova vjera bila je kušana, drmana, i zbog svoga ponosa je posrnuo. Ali u odgovoru na Gospodinovu molitvu, korijenje njegove vjere nije bilo uništeno. Upravo kad je sotona vikao od veselja te se činilo kao da je Gospodin izgubio jednoga pomazanog prijatelja, Petar je pogledao u Isusove oči i bio je svladan od žalosti! "Gospodin se okrenu i pogleda Petra. Petar … iziđe te zaplaka gorko" (Lk 22,61-62).

"Zaplaka gorko" na grčkom znači "prodoran, silovit plač". Petar se sjetio Gospodinovih riječi, kako mu je rekao: "Prije nego danas pijetao zapjeva, triput ćeš me zatajiti" (Lk 22,61). Zamišljam tog čovjeka kako ide prema judejskim brdima te pada na lice s ispruženim rukama, vapeći: "O, Oče, bio je u pravu! Nisam slušao. Upozorio me da će sotona nastojati kušati me, kako bi uništio moju vjeru. Umrijeti za Isusa? Čak se nisam mogao suprotstaviti ni jednoj sluškinji! Oprosti mi! Ljubim ga! Komu ću ići?"

Vjerujem da se Petrova vjera uhvatila nečega drugog što je Isus rekao: "Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću" (Lk 22,32). Koliko puta je Petar sve to iznova odigrao u svom umu i srcu, razmišljajući: "Nije li Isus rekao kad se vratim? Nije li rekao da još uvijek imam službu? Nakon ovoga što sam učinio, očekuje li se od mene da pomognem drugima?"

Bog je odgovorio na molitvu svoga Sina. Mogu vidjeti Petra kako se diže i Duh Božji teče kroz njega te podiže ruke k nebu i kaže: "Sotono, nestani! Iznevjerio sam ga, ali još uvijek ga ljubim. Obećao mi je, zapravo prorekao, da ću se vratiti i biti snaga drugima, stijena. Vraćam se k mojoj braći i sestrama!"

četvrtak, veljače 12, 2015

MOLIO SAM ZA TEBE

Gospodin je rekao Petru: "Ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše" (Lk 22,32). Gledam ovaj predivan primjer Kristove ljubavi i shvaćam da gotovo ništa ne znam o tome kako ljubiti one koji padnu. Sigurno je da je Isus "prijatelj privrženiji od brata" (Izr 18,24).

Isus vidi i dobro i loše u Petru te zaključuje: "Vrijedno je sačuvati ovoga čovjeka! Sotona ga želi, ali ja ga želim još više." Petar je uistinu ljubio Gospodina i Gospodin je uistinu ljubio Petra, iako je poznavao crte njegova karaktera.

Rekao je: "Molio sam za te!" a ne: "Molit ću!" Vjerojatno je proveo mnoge sate sa svojim Ocem razgovarajući o Petru – koliko ga Petar ljubi, koliko je potreban u Kraljevstvu, koliko ga on cijeni kao prijatelja.

Gospodine, daj nam svima tu vrstu ljubavi! Na taj način, kad vidimo nekoga u kompromisu ili na putu prema nevolji ili katastrofi, dovoljno ćemo ga voljeti da ga jasno upozorimo kao i Isus Petra. Tada ćemo biti u stanju reći: "Molim za tebe!" To moramo reći u ljubavi, ne na osuđujući način.

Odnosite te ljude do prijestolja Božjega; molite za njih da prođu kroz svoje kušnje neoštećene vjere. Isus Petru nije držao lekcije. Naprotiv, jednostavno je rekao: "Molio sam za te."

"Molio sam za te." Na grčkom je te ili tebe u množini, što znači, za "sve vas". Isus nije govorio samo Petru, nego svim učenicima pa tako i nama danas. "Ja molim za njih. Ne molim za svijet, već za one koji si mi dao, jer su tvoji … Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao … Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga" (Iv 17,9.11.15).

Bez obzira kroz što prolazite, bez obzira što leži pred vama, ako imate srce puno ljubavi za Isusa, on moli za vas.

srijeda, veljače 11, 2015

OPASANI RADOŠĆU

Samo je jedan način kako razveseliti svoje srce i ostati u radosti: "Žedna mi je duša Boga, Boga živoga … Suze su mi kruh moj danju i noću … Duša se moja razlijeva u meni … Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga hvaliti, zbog spasenja lica njegova" (Ps 42,2-5). Ovo je Božja poruka svima koji su "oboreni" – svima koji su žalosni, poraženi, oboreni, sjetni, obeshrabreni i neveseli.

Zašto sam potišten? Zašto sam turoban i žalostan? Zašto sam svladan? Zašto tugujem? Psalmist čak nije u ovom psalmu pokušavao ni odgovoriti na ta pitanja. Sve što je mogao reći je: "Nada u Boga! On je pomoć i spasenje."

Onima koji strpljivo čekaju na Boga "Gospod će danju zapovjediti milosrđe svoje, a noću će pjesma njegova biti uza me" (Ps 42,8).

Bog je dao jasno upozorenje da je njemu najozbiljnija stvar kad mu ne služimo s radošću. U Ponovljenom zakonu 28 saznajemo za sva prokletstva i bolesti koje sustižu nevjerne: "Sva će te ova prokletstva snalaziti … budući da nisi htio služiti Jahvi, Bogu svome, vesela i radosna srca zbog obilja svega" (Pnz 28,45-47).

Bog kaže: "Usredotočio si se na neku malu povredu, neku štetnu stvar i, čineći tako, zaboravio si na sve blagoslove i divne stvari koje sam učinio za tebe!"

Krist će pretvoriti tvoje beznađe u radovanje i odjenuti te veseljem – ako usmejriš svoju vjeru k njemu. "Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću" (Ps 30,12). Sveti, radujte se u Bogu nade – i živite!

utorak, veljače 10, 2015

POSTOJI RIJEKA

"Rijeka i rukavci njezini vesele Grad Božji, presveti šator Višnjega. Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže" (Ps 46,5-6).

Da, ta rijeka je Isus – sama njegova nazočnost. Onoga trenutka kad odbacite svu sumnju i strah te zavapite: "Gospodine, vjerujem i u tebe imam nadu, obilnu nadu", bit ćete premješteni na obale te rijeke silom Duha Svetoga.

Tako je važan razlog da pustite svoje korijene duboko u Boga jer najgore tek dolazi!

"Ako s pješacima trčeći sustaješ, kako ćeš se s kojima utrkivati? Kad ni u mirnoj zemlji nemaš uzdanja kako ćeš onda kroz guštare jordanske?" (Jer 12,5).

Ovo bi trebala biti dobra vremena. Živimo u rominjanju kišice u odnosu na oluju koja dolazi. Ovo je dječja igra u usporedbi s nevoljama pred nama. Možda mislite da prolazite kroz nešto prilično strašno, ali to nije ništa u svjetlu patnje i žalosti koja dolazi na zemlju!

Morat ćemo imati korijene duboko! Ako danas ne crpite snagu od njega, nećete podnijeti kad gusta tama prekrije zemlju. Vi i ja sad smo kušani "malim nevoljama" (2 Kor 4,17) da bi nas natjerale Gospodinu, da bi nas potakle da kopamo duboko kako bismo ušli u tajni rezervoar života.

"Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu … Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod" (Jer 17,7-8).

ponedjeljak, veljače 09, 2015

STVARI ODREĐENE ZA UNIŠTENJE by Gary Wilkerson

Gospodin je upozorio Izraela da ne uzimaju plijena od neprijatelja kojega su porazili. Zašto ta zabrana? Bilo je to da se ne bi uzdali u silu čovjeka ili pokušali osvojiti svoje neprijatelje radi materijalna dobitka. Bog je htio da su njihove oči usredotočene na stvari gore, ne na stvari "određene za uništenje" (materijalne stvari koje će izblijedjeti poput trave – vidi Jš 6,18).

Ali jedan čovjek, Akan, odlučio je uzeti neke stvari za sebe. "Vidjeh u plijenu lijep šinearski plašt, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu šipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi" (Jš 7,21). To nije bilo previše, u stvari – samo lijep plašt, šaka srebrnjaka i zlato. Međutim, uvijek je u pitanju samo jedna mala stvar na koju Bog stavlja svoj prst. Zašto? Jer zna da jedna stvar može spriječiti ispunjene čitave njegove sudbine za vas.

Imate li vi nešto u vezi s čim ste bili nemarni – jednu stvar koja vas može zadržati od Božjega najboljeg za vas? Za mnoge od nas to mogu biti razumne stvari. Možda želja da zadržite ušteđevinu za koju Gospodin želi da je date dalje ili prianjanje uz zahtjevnu karijeru koja vas odvlači od obitelji. Poput Akana, i mi možemo prianjati uz nešto "beznačajno", bez razmišljanja što to čini našem srcu. Bog nam kaže: "Da! Izvadi tu stvar koja tu ne pripada. Odstrani je jer jedna mala stvar može sprečavati pobjedu koju ti želim dati, koja se ni s čim ne može usporediti."

Naš Bog želi činiti silne stvari kroz nas. On kroz nas želi svijetu iskazati svoju ljubav. Dakle, ako prianjamo uz jednu stvar koja stoji na putu da to postigne – neku samovolju, neko odbijanje da se za sve uzdamo u njega– on nam ukazuje na to.

U što Gospodin stavlja prst u vašem životu? Da odbacite jednu malu stvar? Ili nešto što ste zanemarili? Ne odugovlačite sa svojim odgovorom vjernom glasu Duha.

subota, veljače 07, 2015

SMRTNOST GRIJEHA by Carter Conlon

"Evo, spreman sam sada treći put doći k vama, i neću vam biti na teret, jer ne tražim vaš imetak, nego vas. Uistinu, djeca nisu dužna stjecati blago roditeljima, nego roditelji djeci. S moje strane, vrlo ću rado potrošiti (sve) – utrošiti i sam sebe – za vaše duše. Ako, dakle, ja vas više ljubim, treba li da vi mene manje ljubite?" (2 Kor 12,14-15).

To su riječi Pavla, čovjeka čije je srce i život bilo utjelovljenje Isusa Krista. Pavlov život bio je predan za ljude Božje, kao što je slučaj sa svakim pravim slugom Božjim. Jer bio je voljan putovati kroz oluju, vodu i vatru; pretrpjeti osobne čežnje i potrebe; biti pritisnut iznad svake mjere do točke kad je čak izgubio nadu u život – sve da bi došao do ljudi Božjih s porukom njegove ljubavi. Međutim, otkrio je da što je on iskazivao više ljubavi, određeni ljudi više su se povlačili. Zašto je to bilo tako?

Vjerujem da odgovor nalazimo u sljedećem poglavlju: "Sad treći put idem k vama. Svjedočanstvom dvojice ili trojice svjedoka svaka stvar neka se drži valjanom i vjerodostojnom. Kako sam, kad bijah drugi put kod vas, unaprijed kazao onima koji su prije sagriješili i svima ostalim, tako i sada, odsutan, unaprijed kažem da neću, kad ponovno dođem, gledati kroz prste" (2 Kor 13,1-2).

Sjetite se, korintska crkva izašla je iz nečega što bi se moglo smatrati nemoralnim bezdanom. Usred njihova grada stajao je glavni hram s više od tisuću prostitutki; u tom društvu prostitucija se zapravo smatrala činom štovanja. Očito je pogrešno postalo ispravno i pravo pogrešno.

Pavao je bio apostol i pastir i bio je svjestan smrtnosti grijeha. Razumio je opasnost onih koji upadnu u zamku neprestanog opravdavanja krivoga. To je dilema ljudskog stanja – što dulje činimo nešto što Riječ Božja definira kao grijeh, više se naša pala priroda podiže te počinje određivati što je krivo, a što pravo. Pavao je znao da ako ljudi nastave dragovoljno činiti krivo, pomirivši se sa stvarima za koje je Krist umro da ih oslobodi, pobjeda križa neće se moći s pravom smatrati njihovom vlastitom.

Na kraju krajeva, koji tako čine ostat će samo s iluzijom; drugim riječima, imat će spoznaju bez sile iza nje. I tako, kao pravi duhovan otac korintske crkve, Pavao je nastojao dovesti ih na pravi put razmišljanja i življenja. Zbog toga je rekao: "Neću gledati kroz prste." Žalosno, to je točka na kojoj mnogi odabiru povući se.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, veljače 06, 2015

RPLJENJE VODE IZ RIJEKE ŽIVOTA

Zašto su neki vjernici puni mira i radosti, zračeći žarom duhovnog života i zdravlja svima koje susreću? Je li to zato što nemaju moje probleme? Ne! Istina je da ih imaju više od vas – zapravo, više do većine ljudi!

Ali ti sveti naučili su tajnu držanja korijenja u rijeci Božjoj. Ako ste ukorijenjeni u toj rijeci, ne treba vam probuđenje; ne treba vam kiša blagoslova; ne treba vam posebno izliće; ne treba vam bujica iznenadne pobjede. I jer uživate u neprestanom dotoku vode koja daje život, ne idete neprestano iz suhog razdoblja u blagoslov, iz nizina u visine, iz probuđenja u hladnoću. Duhovna suša vas ne dotiče; žestoka vrućina otpadništva vas ne uznemiruje, jer crpite vodu iz rijeke života!

Ako bih trebao odabrati između probuđenja i korijenja, uvijek bih uzeo korijenje. Jer dugo nakon što probuđenje prođe, ja bih još uvijek napredovao zbog mojih korijena, koji bi me svakodnevno snabdijevali sa svime što mi je potrebno.

Ezekiel je vidio rijeku života koja je istjecala iz Svetišta. "Duž potoka … rast će svakovrsne voćke: lišće im neće otpadati i s njih neće nestajati ploda … jer im voda dotječe iz Svetišta. Plod će njihov biti za jelo, a lišće za lijek" (Ez 47,12).

Bog je pokazao ovom proroku rijeku koja je dolazila iz njegova svetog hrama. Kako je vrijeme prolazilo, ona je od nekoliko kapi narasla do rijeke u kojoj je mogao plivati. Ezekiel je vidio čovjeka kako mjeri tu rastuću struju života, dok nije postala "rijeka koju ne mogoh prijeći, jer je voda nabujala te je trebalo plivati" (Ez 47,5). Vidite, rana crkva iskusila je vodu koja je dosezala do gležanja. Reformacija imala je vodu koja je dosezala do bokova. A u ovo vrijeme, voda se toliko podigla da sad imamo vodu za plivanje!

Na obali te rijeke mnoga su stabla; sva su zelena i donose plod. A tko su ta stabla? Svi oni koji imaju korijenje pouzdanja u njemu. "I kuda god rijeka protječe, sve živo što se miče oživi; i bit će vrlo mnogo riba, jer kamo god dođe ova voda, sve ozdravi i oživi – kuda god protječe ova rijeka" (Ez 47,9).

četvrtak, veljače 05, 2015

U RIJECI BOŽJOJ

"Nalik je na stablo zasađeno uz vodu" (Jer 17,8). Tu je otkrivena tajna življenja u neprestanoj nadi – tajna kako biti pun radosti i mira po Duhu Svetom. Ona se ne nalazi u pokušaju da se popravimo, u davanju obećanja Bogu koja ne možemo održati.

Čovjek koji je iskusio ovo obećanje ne može dulje biti povrijeđen od ljudi, jer se više ne pouzdaje u njih. Njegova očekivanja sva su u Gospodinu. Ne mari što kaže ili čini čovjek; njegove oči jedino su na Gospodinu. A Gospodin nikada ne podbaci niti ga razočara.

"Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku" (Jer 17,8). Ovdje je upotrijebljena jedna nevjerojatna hebrejska riječ za "zasađen" i zapravo znači "presađen". Vjera s korijenjem iščupa suhi, besplodan, pustinjski drač koji je spržen, osamljen i ružan te ga presađuje uz živi potok vode koji teče s Libanona.

Psalmist je rekao: "Rijeka i rukavci njezini vesele Grad (narod) Božji … Bog je sred njega, poljuljat se neće, od rane zore Bog mu pomaže" (Ps 46,5-6). O Bogu je David rekao: "Ti pohodi zemlju i ti je natopi, obogati nju veoma. Božja se rijeka vodom napuni …usjeve joj blagoslovi" (Ps 65,10-11).

Pustite svoje korijenje duboko u njegovu rijeku i nećete se bojati kad dođe vrućina. Jer "na vama zelenilo ostaje (ostajete svježi, živi)" (Jer 17,8). Suša – suha razdoblja – neće utjecati na vas i neprestano ćete donositi plod.

Nećete neprestano biti umorni, uplakani, osamljeni, suhi i osjećati da ste ostavljeni. Umjesto toga, možete biti presađeni jednostavno predajući Bogu svoje pouzdanje i vjeru počivanjem u njegovoj Riječi. Ubrzo ćete pustiti korijenje duboko u njegovu rijeku života.

srijeda, veljače 04, 2015

CRPLJENJE VODE IZ ZDENCA GOSPODNJEG

Jedno od velikih čuda Amerike je nevjerojatan newyorški vodovod. Sagrađen je od cigle i sav je pod zemljom te ide kilometre i kilometre sa sjevera donoseći vodu ovoj metropoli. Što bi se dogodilo ako bi taj vodovod bio prerezan te iznenada ne bi bilo dotoka vode do grada? Grad New York postao bi "usahla pustinja … zemlja slana, nenastanjena" (Jer 17,6). Preživjeti možemo bez plina, ali ne bez vode.

Ista stvar događa se u našem životu! Kad ljudi gube nadu, umjesto da trče Gospodinu, prestanu govoriti i zatvaraju se u sebe. U sebi se skupe i dignu ruke od nade, a srce im postaje usahla pustinja, slana zemlja.

Danas mnogi kršćani doživljavaju nesavladiv očaj, upravo kao što sam maločas opisao. Ali Bog kaže svom narodu sljedeće: "Očajan si jer se ne uzdaš u mene. Okrećeš se drugima – liječnicima, prijateljima, savjetnicima, medicini, financijama. Ne podižeš se mojim obećanjima; osjećaš se suh, prazan i osamljen, jer ne crpiš vodu iz mog zdenca."

U Jeremiji 18,13-14 Bog ukazuje na neopisivo užasan grijeh koji je počinio njegov vlastiti narod. "Ovako govori Jahve: Propitajte se po narodima: je li itko takvo što čuo? Toliku grozotu učini djevica Izraelova. Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku?"
Što je bila ta grozota koju je počinio narod Božji?

Poput hladne, osvježavajuće vode koja dotječe od snijega koji se topi, Bog daje neprestani dotok sile svome narodu. Ova voda je voda snage, dostupna i neiscrpna. Međutim, narod Božji često nastavlja svojim putem – suh, prazan i žalostan, govoreći: "Prepušteni smo sami sebi. Ići ćemo svoji vlastitim putem napušteni, neželjeni!"

To je slika očajnih kršćana koji su zaboravili obećanja Božja, koji snuždeni sjede pored tekuće vode Božje ljubavi, misleći: "Gospodin ne radi u mom životu. Stisnut ću zube i činiti najbolje što mogu. Nema više koristi nadati se. Moram činiti što mogu da bih preživio!"

utorak, veljače 03, 2015

UŽIVAJUĆI MIR I RADOST U GOSPODINU

"Ovako govori Jahve: Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća. Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod" (Jer 17,5-8).

Jeremija nas ovdje upoznaje s dva nepromijenjena zakona duhovnog života: jedan vodi k životu i nadi, a drugi k smrti i beznađu. To su ključevi razumijevanja zašto neki kršćani uživanju neprestani mir i radost u Gospodinu, dok drugi tapkaju u očaju i beznađu.

Kako možete znati da se radije uzdate u čovjeka nego u Boga? Ako se slomite kad vas netko razočara ili ako postupci drugih utječu na vaš hod s Bogom, onda znate da se oslanjate o ruku tijela!

Ako stavljate svoje pouzdanje u čovjeka, zajamčeno vam je da ćete ostati povrijeđeni jer u nekoj točki netko će vas poniziti i duboko razočarati. "Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?" (Jer 17,9).

Mnoge povrede i beznađa koje doživljavate rezultat su razočaranja koje ste doživjeli od nekoga kome ste vjerovali. Jedna žena može reći: "Ako bi se samo moj muž mogao promijeniti, bila bih sretna! Doista me duboko povrijedio. Zanemaruje me i čak ni ne pokušava razumjeti me. Ubija moju ljubav."

Vaš problem nije problem s mužem, nego problem s Bogom. Jeremija kaže da ste poput drača u pustinji – ne vidite kad dobro dolazi, nego radije nastanjujete osušena mjesta u pustinji. To znači da ste odrezani od svoga pravog snabdijevanja srećom i nadom. Zanemarujete Gospodina i ne crpite od njega živu vodu. Postali ste poput mrtvog, suhog drača – besplodni i jalovi!

Ne uzdajte se ni u koga i ni u što drugo osim u Boga da vam da vašu sreću i nadu. Ono što mislite da će riješiti vaš problem može učiniti da ćete se osjećati samo još gore.

ponedjeljak, veljače 02, 2015

PRIPREMANJE ZA BITKU by Gary Wilkerson

Prvih šest poglavlja knjige Jošuine opisuje slavno djelo koje je Bog učinio među svojim narodom kad su tek ušli u obećanu zemlju. Nakon četiristo godina ropstva, Izrael je bio oslobođen, ali onda su lutali pustinjom četrdeset godina. Sad su bili na granici s Kanaanom, zemljom u kojoj je teklo mlijeko i med, kao što im je obećao Bog godinama ranije. I tako su prešli rijeku – i što se dogodilo? Jošua se odmah okrenuo mlađoj generaciji muškaraca i odvojio ih za Boga. Kako bi opisalo njihovu pripremu, Pismo koristi riječ "obrezanje", ali dublje značenje je: "Oni su bili učinjeni spremnima" (vidi Još 5,2-7).

Zašto je Jošua to učinio? Sad kad su prešli rijeku Jordan, suočili su se s debelim, neprobojnim zidovima Jerihona. Za fizičko oko, nemoguće je bilo da ovi odrpani Izraelci osvoje ovog neprijatelja. No Bog im je rekao: "Sve ove prošle godine blagoslivljao sam vas svojim neopisivim bogatstvom, ali vaše djelo još nije završeno."

Kako su se Izraelci pripremili za tu bitku? Nisu naoštrili svoje mačeve ni ulaštili svoju bojnu opremu. Umjesto toga, priprema se dogodila u njihovim srcima. Bog im je zapovjedio da obiđu oko grada pjevajući, moleći i čekajući na njega. Konačno, su prema njegovu nalogu, podigli trube i zatrubili. I u trenu, oni silni zidovi su se srušili.

Jošua i njegovi ljudi zatim su izvršili silna junačka djela – porazili su neprijatelje, naslijedili veće zemlje i vidjeli pobjede kao nikada ranije. Zapravo, Jošua je postigao nešto što čak ni Mojsije nije: porazio je trideset jednog kralja. Bilo je to deseterostruko povećanje u odnosu na kraljeve koje je porazio Mojsije. Vjerujem da je to slika što Gospodin želi učiniti u našim životima. On želi donijeti deseterostruko povećanje; on želi izliti svoga Duha na nevjerojatne načine! I želi da vjerujemo kako on želi učiniti sve to. Ukratko, on želi da imamo ludu vjeru.

"A Jošua zapovjedi narodu: 'Posvetite se za sutra, jer će sutra Jahve učiniti čudesa među vama'" (Jš 3,5).