subota, siječnja 24, 2015

ODBIJAMO OSTATI U HARANU by Claude Houde

U Postanku 12,1 Bog je pozvao Abrahama da "izađe iz doma očinskog". Tek kad se pažljivo čita i razumije ranije poglavlje i njegova kontekstualna specifična priroda priče, u stanju smo dobiti potpuno značenje i važnu dubinu tog poziva. Postanak 11 nam otkriva da su Abraham, njegov otac i čitav klan napustili Ur u Kaldeji i krenuli u Kanaan. Kanaan predstavlja, simbolizira i prikazuje obećanje, sudbinu, ispunjenje i postignuće punine blagoslova koji je Bog imao u svome naumu. Zapravo, to govori o svemu što Bog jest i što je želio biti u njihovim životima – i našima. Putovanje je bilo teško, dugačko i iscrpljujuće. Dogodile su im se tragedije, prijetnje i traumatska iskustva. Ljubljeni su preminuli i dok su prolazili kroz one doline žalosti, obećana zemlja činila se jako dalekom.

Zaustavili su se u mjestu zvanom Haran, gradu smještenom približno 1000 kilometara zapadno od rijeke Eufrata u sjevernoj Siriji. Proputovali su preko dvije trećine puta kad su se zaustavili fizički iscrpljeni, ali i duhovno umorni. Riječ "Haran" znači "suho mjesto, mjesto slabog ploda".

Abraham i njegov otac bili su na putu u Kanaan, mjesto blagoslova i punine. Isus nam daje isto obećanje: "Ja sam došao da ovce imaju život i da ga imaju u izobilju" (Iv 10,10). Zanimljivo je pogledati grčku riječ "zoe" koja je upotrijebljena kad se govori o životu koji Krist nudi i ima na umu za nas. Ta riječ izražava što je to "biti potpun, biti ispunjen, donositi obilan plod; imati pravu sreću i ispunjenje".

Morate razumjeti korelaciju. Abraham, njegov otac i obitelj bili su na putovanju u Kanaan, ali nažalost zaustavili su se na mjestu slabog ploda. Trebali su ustrajati i ići naprijed, sve do punine i obilja, ali nastanili su se zadovoljni s osrednjošću.

Vjera viče: "Odbijam umrijeti na mjestu slabog ploda! Odbijam ovaj život slabog štovanja, slabog posvećenja, slabe promjene, slabog preobražaja i slabe vjere." Čuo sam gorljiv vapaj muškaraca i žena, vođa i pastora svih boja iz mnogih nacija kako izjavljuju: "Odbijamo umrijeti u Haranu!" Bog nas poziva da "izađemo iz doma očinskoga". To je ono što je učinio s Abrahamom i to je ono što čini s vama i sa mnom.

__________ 

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, siječnja 23, 2015

NE BOJ SE, SAMO VJERUJ

Jedan ožalošćen otac imenom Jair došao je k Isusu da ga moli za iscjeljenje svoje umiruće kćeri: "Tada dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair te mu se, kad ga opazi, baci pred noge. Usrdno ga je molio: 'Kćerkica mi je – reče mu – na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i živi!' Tada pođe s njim" (Mk 5,22-24).

Ovaj čovjek Jair predstavlja većina kršćanstva. Znamo da je Krist naša jedina nada i u svojim krizama trčimo k njemu, padamo do njegovih nogu i tražimo milosrđe i pomoć. Jair je imao dobru mjeru vjere. Molio je Isusa da "dođe i stavi na nju ruke da ozdravi i živi" (r. 23). Ovo je bila potvrda prave vjere: "Gospodine, sve što ona treba si ti. Ti imaš svu silu! Ti je možeš sačuvati da ne umre."

U odgovoru na vjeru tog čovjeka, Isus "pođe s njim" (r.24). Isus je dopustio da vrijeme iscuri jer je htio da njegovi sljedbenici imaju vjeru u silu njegova uskrsnuća – vjeru koja ide dalje od bespomoćnosti, dalje čak i od smrti! Nominalni vjernici koji su stajali uz krevet te male djevojčice imali su ograničenu vjeru: sve dok je još bilo malo života, malo nade, Isus je bio poželjan i potreban.

Poput većine, ti ljudi rekli su sami sebi: "Da, Isuse, mi vjerujemo da si velik iscjelitelj, velik liječnik. Ništa tebi nije nemoguće. Znamo da imaš svu silu. Ali, molimo te, požudi, jer djevojčica može umrijeti svake minute! Onda te nećemo trebati!"

Kakva je to vjera? To je vjera samo do točke smrti, samo do groba. Kad prilike izgledaju kao da je sve izgubljeno, ova vjera umire.

Kao što se ispostavilo, djevojčica je umrla. Mogu vidjeti te ljude kako joj mjere puls i proglašuju njezinu smrt. Ona mala vjera koju su imali sad je nestala. Njihov prvi nalog pogrebnog posla bio je da obavijeste iscjelitelja kako više nije potreban. Poslali su poruku govoreći: "Kćerka ti je već umrla. Čemu više mučiš učitelja" (Mk 5,35).

Ove riječi izgledaju tako konačne: "Kćerka ti je već umrla!" Te riječi možda odzvanjaju i u vašim ušima: "Tvoj brak je mrtav, ne uznemiruj više Isusa!" "Tvoja služba je mrtva, ne uznemiruj više Gospodina!" "Tvoje dijete je mrtvo u grijehu!" "Tvoj odnos s ovim ljubljenim je mrtav!"

Isusu ove strašne riječi ne znače apsolutno ništa. On nikada ne diže ruke od mrtvih jer on je uskrsli život! Najbolji prijevod 36. retka s grčkog je: "Isus, kao da nije čuo što je bilo izgovoreno, rekao je nadstojniku sinagoge: 'Ne boj se! Samo vjeruj.'"

četvrtak, siječnja 22, 2015

SADAŠNJA SILA USKRSNUĆA

On koji je pobijedio smrt ima svu silu – i nema većeg dokaza Kristove sile na zemlji od te da je ustao iz mrtvih. "Jer kao što Otac uskrisuje mrtvace i vraća im život, tako i Sin vraća život komu hoće" (Iv 5,21). Isus je jasno tvrdio da ima silu nad smrću. Čak je rekao o sebi: "Ja sam uskrsnuće i život" (Iv 11,25) i to je dokazao!

Vjerujemo li doista Isusovim riječima? On kaže: "Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi" (Iv 5,25-26).

Isus ne govori samo o konačnom uskrsnuću; on govori o svojoj sadašnjoj sili uskrsnuća svih koji su umrli – svojoj sadašnjoj sili da nas preplavi svojim životom. Vidite, svi mi imamo tajno groblje u svojim životima, nekoga ili nešto što smo jednom davno predali. Pokopali smo to i urezali na njegovu nadgrobnom spomeniku datum njegove smrti.

Jedna naša draga poznanica ispričala nam je kako je išla na promociju svojeg djeteta. Pored sve rodbine koja je bila nazočna, i njezin bivši muž (koji ju je ostavio godinama ranije zbog druge žene) trebao je biti ondje. Taj brak bio je izvan mogućnosti uskrsnuća, s obzirom da je druga žena sad bila njegova supruga. Međutim, Bog je učinio da naša prijateljica ode na grob tog braka i moli za njegovo spasenje – i spasenje njegove žene! Ova žena nije digla ruke od duhovno mrtvih.

I druga draga sestra u Kristu ima muža koji ju je napustio godinama ranije. Čovjek je sad izgubljen u dubokom grijehu. Gdje je jednom bio dobar brak, sad stoji nadgrobni spomenik. I ona je naučila da Isus nikada ne diže ruke od mrtvih. Ne radi se o tome da želi muža natrag (on se najvjerojatnije doista nikada neće vratiti), naprotiv, ona želi da on uskrsne iz smrti grijeha. Ona ne odustaje od mrtvoga, jer služimo Bogu sa sadašnjom silom uskrsnuća!

srijeda, siječnja 21, 2015

SADAŠNJA KRISTOVA VELIČINA

"… sjećam vas se u svojim molitvama, da vam Bog našega Gospodina Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznate: da vam dadne prosvijetljene oči vašeg srca da uvidite koliko nadu pruža njegov poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, što je pokaza u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne strane na nebesima" (Ef 1,17-20).

Pavlova molitva za crkvu bila je jednostavno ovo: "Neka vam Bog otkrije ne samo prošlu Kristovu veličinu, nego i sadašnju."

Crkva ima veliko strahopoštovanje za Krista koji je hodao po zemlji, Isusa Galilejca, učitelja i čudotvorca, sina Marijina. Nikada se ne umorimo slušati o Isusu Nazarećaninu i pričati o njegovoj veličini – kako je izgonio demone; snažno ostajao stajati protiv svih iskušenja; otvarao slijepima oči i gluhima uši; učinio da oduzeti skaču; obnavljao osušene ruke; iscjeljivao gubavce; pretvorio vodu u vino; nahranio mnoštva s nekoliko kruhova i riba; podizao mrtve!

Ali u nekoj točki povijesti stavljamo ograničenje na toga velikog, silnog, čudotvornog Spasitelja! Razvijamo nekakvu teologiju koja ga čini Gospodarom nad duhovnim, ali ne i nad prirodnim. Primjerice, vjerujemo da može oprostiti naše grijehe; smiriti živce; smiriti našu krivnju; dati nam mir i radost; ponuditi vječni život – sve u nevidljivom svijetu. Ali nije mnogo onih od nas koji ga poznaju kao Boga prirodnog, Boga svagdašnjih stvari – Boga naše djece, poslova, računa, domova, brakova.

Pavao kaže da nam je potrebno otkrivenje snage koju Krist ima otkako je ustao iz mrtvih. Čak i sada Isus sjedi Bogu s desne strane, imajući svu silu na nebu i zemlji: "I sve mu je podložio pod noge" (Ef 1,22).

utorak, siječnja 20, 2015

BOG IMA KONTROLU

"Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano … To je baština slugu Jahvinih, to im je pobjeda od mene – riječ je Jahvina" (Iz 54,17). Ništa što sotona pokušava kako bi vas oborio jednostavno neće uspjeti! Ono veliko vatreno oružje upereno u vas rastalit će se u nazočnosti Gospodnjoj.

U izvornom hebrejskom ovaj redak glasi: "Nikakav plan, nikakav instrument uništenja, nikakva sotonsko topništvo neće te potisnuti niti prijeći preko tebe, nego će biti eliminirano." Bog je obećao da će razbiti sotonski napad na vas. Nagrada onih koji ga marljivo traže je privilegij da su sjajni pobjednici. "U svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio" (Rim 8,37).

365 godina Henok je odbijao svaku goruću strelicu. Živio je u potpunoj pobjedi do svoga posljednjeg daha. Nije otpuzao niti odšepao – otišao je u sjaju života i slave! "Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog bijaše prenio. Prije, naime, nego bijaše prenesen, primiti svjedočanstvo da je ugodio Bogu" (Heb 11,5).

"Na pravednosti ćeš biti zasnovana; bit ćeš daleko od nasilja, jer se nećeš bojati, i od užasa, jer ti se neće primaći. Gle, oni će se zacijelo pribirati, ali to neće potjecati od mene; tko se protiv tebe bude pribirao, zbog tebe će pasti" (Iz 54,14-15). Gdje je pravednost, tamo je mir. Bit ćete izbavljeni od nasilja i straha, jer neće biti nikakve štete onima koji hodaju u pravednosti. "Ja sam stvorio … zatornika da uništava" (Iz 5416). Čak je i "zatornik" pod Gospodnjom kontrolom. Bog ima kontrolu nad svim oružjem za uništenje. Naša sigurnost je u našoj pravednosti, u hodanju s Isusom, i ne smijemo se bojati apsolutno ničega!

ponedjeljak, siječnja 19, 2015

VJERUJ MU ZA VEĆE STVARI by Gary Wilkerson

Nedavno sam razgovarao s jednim pastorom iz Irske koji mi je ispričao o svojim strahovima u vezi s dolazećom godinom. Dok je gledao nevolje na horizontu, volim što je citirao Hebrejima 11,1. Jeste li ikada to pročitali? Tu kaže: "Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo." A zatim mi je rekao: "Gary, znaš, strah je da se stvari kojima se nadaš neće dogoditi. Je li tako? I da će stvari koje ne vidimo ostati nevidljive. To je ono što je strah. To uvjerenje je u tebi. Misliš da se ono čemu se nadaš nikada neće dogoditi. To je strah i to je prepreka onome što Bog želi učiniti u tvom životu."

Želim vas moliti da danas, prije nego ovaj dan završi, tražite Boga da vas uvede u takav savez sa sobom da njegova savršena ljubav, njegovo djelo milosti za vas, izbaci sav strah. Neki od vas mislite da kad primite savršenu ljubav, nikada se više nećete bojati. Ne! Njegova savršena ljubav – a njegova ljubav je jedina savršena ljubav koja postoji – ulazi u vaše srce. Ljubljeni ste, prihvaćeni ste, ne treba vam nikakav idol da biste se osjećali dobro u vezi sa sobom. Jednom kad se to dogodi te odložite svoju vlastiti plan, jedino što vam ostaje jesu obećanja Božja za vaš život. Aleluja – to je dobra vijest!

U Postanku 15,7 vidimo da je Bog izveo Abrama iz Ura Kaldejskog i dao mu obećanje "zemlje u posjed". Abram je pred sobom imao dugačko putovanje, ali imao je obećanje Božje!

Prijatelji moji, kad imate obećanje Božje, vrijedno je putovati. Kad imate obećanje Božje, on govori: "Dođi, brate! Dođi sestro! Dođi, kćeri! Dođi, sine! Vjeruj mi! Imaj vjere!"

Ako nikada prije niste imali vjeru, imajte vjeru u njega ove godine. Ako ste imali vjeru, povećajte svoju vjeru ove godine. Ako ste vjerovali Bogu za velike stvari, vjerujte mu za veće.

subota, siječnja 17, 2015

NOVA BUDUĆNOST by Nicky Cruz

Kad sam se predao Bogu, nisam mu imao što dati osim svoga srca. Bio sam drzak i neobrazovan kriminalac. Dijete s ulice. 

Kako bih ispravio život te se maknuo iz New Yorka i života u bandi, otišao sam u biblijsku školu u Kaliforniji. Iako sam bio u biblijskom koledžu, nikada me nije zanimalo da postanem propovjednik ili evanđelist. S mojim teškim španjolskim akcentom, nisam mogao zamisliti kako bi me Bog pozvao da to radim. Zapravo, nisam mogao zamisliti da bi me za išta mogao upotrijebiti. Kakvo je dobro bilo u meni? Kakvo bih dobro mogao raditi za Boga? Bio sam zbunjen i izgubljen.

Jedne noći bio sam u svojoj sobi, osjećajući se izgubljeniji i osamljeniji nego ikad. Ležeći na podu i zureći u plafon, počeo sam moliti: "Bože, zašto moram toliko trpjeti? Što želiš da učinim? Ljubim te, Bože, ali ne znam što želiš od mene! Molim te, daj mi neko vodstvo i mir. Molim te, pokaži mi što želiš!"

Satima sam ležao na podu vruće moleći Boga da prekine svoju šutnju. Iznenada sam osjetio jedan nevjerojatan mir u svom duhu. Došao je na mene poput vala. Zatvorio sam oči i duboko udahnuo. Mogao sam osjetiti Božju nazočnost i kako mi govori u srcu: "Nicky", rekao je mom duhu, "sine moj, ne brini se. Nisam te zaboravio. Doveo sam te na ovo mjesto s jednom namjerom. Odvojio sam te od prijatelja i tvoje prošlosti i sad ti dajem novu budućnost. Nicky, imam planove za tebe. Potrebno je da mi vjeruješ. Podići ću te kao evanđelista. Upotrijebit ću te da dotakneš živote mladih ljudi. Ali moraš imati vjeru. Nikada te neću ostaviti. Uvijek ću biti pored tebe." 

Rekao sam Bogu koliko ga ljubim i koliko mu želim služiti. Ali što sam više govorio, više sam osjećao da mi govori: "Samo se uzdaj u mene, Nicky. Ostani vjeran i pokazat ću ti što želim da učiniš. Trebaš slušati i slijediti kad vodim."
__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, siječnja 16, 2015

NAGRAĐENI SVJETLOM

Kad hodate s Gospodinom, bit ćete nagrađeni svjetlom, vodstvom, razborom, otkrivenjem – određenom spoznajom! Kako iz dana u dan umirete svijetu, svjetlo postaje jasnije. Na putu ste prema suncu. Zaharija je prorokovao kako je Krist došao da osvijetli one koji prebivaju u tami … da upravi naše korake (vidi Lk 1,79).

Jeste li pod čarolijom neke vrste tame ili kolebanja? "Ja sam svjetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno neće ići po tami, nego će imati svjetlo koje vodi u život" (Iv 8,12). "Koji u me vjeruje ne ostaje u tami" (Iv 12,46). "On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina" (Kol 1,13).

Možda tvrdite da ljubite Isusa, ali vaš život dokazuje da ste još uvijek u tami – zbunjeni, smeteni, u magli! Kad doista ljubite Isusa, družeći se s njim, on pali svjetlo. U njegovoj nazočnosti nema nikakve tame.

Najgora moguća tama čovječanstva nije u srcima komunističkih vođa koji mrze Boga ili ateista koji mrze Krista. Naprotiv, najužasnija tama je ona koja zasljepljuje takozvane kršćane koji odbijaju hodati u svjetlu.

Isus je upozorio: "Zato pazi da svjetlo u tebi nije tama" (Lk 11,35). Farizejima je rekao da sud pada na one koji iskrivljuju ili odbijaju svjetlo: "'Ja sam došao na ovaj svijet da ispunim odredbu: da vide koji ne vide, da oslijepe koji vide!' To čuše neki farizeji … te ga upitaše: 'Zar smo i mi slijepi?' Isus im odgovori: '… Ali sad vi velite: 'Vidimo.' Tako vaš grijeh ostaje'" (Iv 9,39-41).

Poput farizeja, neki kršćani misle da "znaju", da su u svjetlu. I kažu da vide ili da vide jednako ili čak bolje od pastora ili bilo koga drugog! Trebali bi pogledati u svoj život i dom, u svu muku i zbunjenost u svome srcu, te priznati: "Gospodine, ne vidim! Pokaži mi! Jesam li slijep?"

Ako se ne otvorimo za istinsko, čisto svjetlo, naše rasuđivanje može biti samo lažno svjetlo. Vratite se na hodanje s njim i on će vam razotkriti svu tamu te obnoviti svoje čisto svjetlo.

četvrtak, siječnja 15, 2015

ZADOBIVANJE KONTROLE

Oni koji zanemaruju Gospodina ubrzo gube kontrolu kad dolazi đavao i preuzima stvar. Takva osoba ima razorenu sliku o samoj sebi. Njezini osjećaji i misli ne mogu biti zauzdani, a jezik joj ide i radi pod silom gorčine i ljutnje.

Kad bismo se samo zaljubili u Isusa – hodali i razgovarali s njim – ubrzo bi nam on otkrio da sotona nema vlasti nad nama. Brzo bismo mu dopustili da nas on kontrolira. Tada bismo mi gonili demone, tjerali đavla, u bijeg tjerali tisuće, dizali se u vjeri protiv svakog straha, svake laži, svega što dolazi na nas iz pakla. "Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno, neće im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati" (Mk 16,17-18).

Pavao daje upozorenje "ženicama" koje ne žele odbaciti požudu: "… oni koji se uvlače u kuće i za se pridobivaju ženice što su pune grijeha, koje vode svakovrsne strasti" (2 Tim 3,6). Žene koje ne žele platiti cijenu i hodati s Isusom, koje ne žele uzeti svetu opomenu, priznati svoje grijehe i pokajati se, ići će za učiteljem koji moli nad njima – a onda ih pljačka! I, vjerujte mi, ti "koji se uvlače u kuće" uvijek su s nama. Oni imaju oči koje žude za ženama i daju im obećanja, govoreći: "Dođi na naše sastanke – steći ćeš slobodu!" Ne, nećete! Završit ćete kao zarobljenica, dvaput vezana, a ti muškarci ići će ravno u vaš novčanik!

Ali možete steći kontrolu. Možete se vratiti na revno, vjerno, blisko hodanje s Isusom. Umjesto da tražite samo svoju vlastitu utjehu, pokušajte utješiti Isusa: "Ruganje mi slomilo srce i klonuh; čekao sam da se tko sažali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utješi, ali ga ne nađoh" (Ps 69,21).

srijeda, siječnja 14, 2015

NAGRADA NJEGOVE NAZOČNOSTI

Bog je posegnuo s neba i prenio Henoka u odgovoru na njegovu vjeru. Henok više nije mogao podnijeti ostati s ove strane vela – morao je vidjeti Gospodina! Molio je vjerujući da će Bog odgovoriti na njegov vapaj da bude u njegovoj stvarnoj nazočnosti. Bio je tako "izvan" svega ovdje na zemlji da je rekao Bogu: "Dođi! Ovdje za mene više nema ništa."

Sjetite se kako kršćani trate ono što oni nazivaju "vjera". Njihova vjera sva je usredotočena na njih same – njihove potrebe, njihove želje, njihove planove. Često i dobivaju što žele, ali to ih čini još jadnijima. Gdje su Henoki koji troše svoju vjeru vjerujući da će biti prenijeti iz đavolje tame u ruke Božjega dragog Sina?

Henok nije imao Biblije, ni pjesmarice, ni učitelja, ni nazočnosti Duha Svetog u sebi, ni razderanog vela s pristupom u Svetinju nad svetinjama. Ali poznavao je Boga! Bez opomene ili poticaja proroka, bez primjera drugih, Henok je svojim srcem odlučio slijediti Gospodina. Zašto je to tako teško danas sa svom pomoći, osvjedočenjem, proročkim upozorenjima, pozivima Duha Svetog? Nije li nam za ukor da se Henok izdigao iznad svoga pokvarenog vremena i hodao s Bogom usprkos tako maloj pomoći? Danas su mnogi koji ne mogu hodati s njim u pobjedi usprkos svoj pomoći koju im je Bog dao!

Henok je vjerovao da Bog nagrađuje one koji ga marljivo traže! "Onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6). Kako znamo da je Henok vjerovao da Bog nagrađuje? Jer to je jedina vjera koja ugađa Bogu, a znamo da je Henok ugodio Bogu!

Bog nagrađuje; on je Bog koji dobro plaća za vjernost. Kako Gospodin nagrađuje one koji ga traže? Moje iskustvo je da kad hodam s Isusom rukom u ruci, silno ga ljubeći, nagrade izbijaju na svim stranama. Sve što činim ili imam je blagoslovljeno: moja žena, djeca, prijatelji, služba. U toj struji Kristov život dolazi poput silne rijeke. Da, svi mi imamo kušnje i nevolje. Ali kroz sve to on nas nagrađuje očitovanjem svoje nazočnosti.

utorak, siječnja 13, 2015

NEDOSTATAK POBJEDE

Jedna od najvećih tragedija ove generacije – i jedna od Božjih najvećih žalosti – je da toliki kršćani nisu stvarno sretni! Nedostatak pobjede u Kristu je strašan! Toliki su vrući, a onda iznenada hladni. Jedan tjedan su visoko gore, drugi nisko dolje. Ne mogu se nositi sa strahom. Depresija ih gazi poput valjka.

Neki brakovi su vrući i hladni. Jedan dan s mužem i ženom sve je dobro, a sljedećega su jadni. Neke dane čak ne mogu ni razgovarati jedan s drugim. Misle: "Pa, tako valjda brak mora biti. Ne možeš očekivati biti sretan i voljen sve vrijeme!"

Pavao upozorava kršćane da "umaknu iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju" (2 Tim 2,26). Ovo savršeno opisuje mnoge kršćane. Sotona ulazi i izlazi iz njihovih života kako mu je volja! Oni nemaju snagu ni vlast da ga zaustave na vratima svoga srca.

Neki od vas koji ovo čitate možda ste uhvaćeni u đavolsku zamku. Pavao je rekao da je to zato jer se opirete (vidi 2 Tim 2,26). "Opirati se" znači da ste se stavili u položaj da budete uhvaćeni u zamku. Odbijate Božji način izbavljenja i pobjede. Opirete se njegovu načinu – i uspostavljate vlastiti. Zbog toga ste uhvaćen u zamku!

Toliki nisu upoznali pobjedu u Kristu! Međutim, je li za to Krist umro? Da podigne djecu koja su pod silom đavolje volje? "Dajte svoje srce Isusu, a svoju volju đavolu." Je li to kršćansko svjedočanstvo svijetu? Nikada!

Svoju nesretnost možete kriviti zbog jadnog zdravlja, nerazumijevanja ili nebrižnog supružnika, šefa ili prijatelja. Zapravo, možete bacati krivicu na što god hoćete. Ali istina je kako nema isprike za kršćanina da živi poput roba đavlu. Ako đavao igra na kartu vaših emocija i sve ste gore, a ne bolje; ako vaši problemi postaju veći; ako se strah povećava, radost nestaje i uvlači se žalost – to znači da ste sužanj neprijatelju svoje duše i da on manipulira vama!

Morate prepoznati zamku u koju ste upali i tražiti da budete oslobođeni. Ako služite Gospodinu više od nekoliko mjeseci, trebali biste dnevno rasti u milosti i spoznaji Isusa. Vaše duhovne pobjede trebale bi biti divne. Trebali biste biti sigurni u njegovu neprestanu nazočnost.

ponedjeljak, siječnja 12, 2015

NASELJENICI by Gary Wilkerson

"Terah uze svoga sina Abrama, svoga unuka Lota, sina Haranova, svoju snahu Saraju, ženu svoga sina Abrama, pa se zaputi s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do Harana, ondje se nastane" (Post 11,31).

Ne znam kakav je čovjek bio Terah s obzirom da je vrlo malo o njemu napisano. Znamo da je Ur Kaldejski bio neka vrsta uspješne zemlje. Bilo je to mjesto gdje se napredak upravo započeo širiti zemljom.

Abram je bio rođen u toj zemlji koja je postajala bogata. Bila je to zemlja s velikom budućnošću i velikim obećanjem da će to biti dobro mjesto za život. Ali iz nekog razloga Abramov otac je zaključio da je potrebno otići odande. Ne znamo je li to bilo zbog neke ambicije da ide na neko novo mjesto ili da izgradi nešto novo.

Postanak 11,31 kaže: "Terah uze", a "uzeti" na hebrejskom znači "dohvatiti". Bilo je to kao zagristi zubima i stisnuti šaku te reći: "Ja ću zgrabiti svoju budućnost. Učinit ću od svoje budućnosti što želim da bude." A u tome je nešto vrlo opasno. Tu nije bilo naznake da mu je Bog dao obećanje o kanaanskoj zemlji, nego je to bila njegova vlastita ambicija.

Ishod te dohvaćene vrste stila života uvijek je druga riječ u koju ćemo pogledati u ovom odlomku – "ondje se nastane". Iz nekog razloga kad je Terah dospio do Harana, zastao je – nastanio se.

Jeste li ikada to učinili? "Ovo putovanje je previše za mene. Pritisak, napetost, uvijek moram pokušati gurati ovaj kamen na brdo."

Kad god započnete nešto u tijelu, završavate kao Terah. On se nastanio u Haranu. Nema goreg načina provesti život, nego da se nastanite zadovoljni s osrednjošću. Ništa nije dalje od Božjeg plana za vaš život, nego da krenete na put i iznenada dignete ruke.

Kad god počnemo grabiti za sebe, uzimati za sebe, pokušavajući postati bogat, pokušavajući postati slavan, pokušavajući postati uspješan u vlastitoj snazi – uvijek ćemo završiti "nastanivši se". Zašto? Jer smo samo na pola puta do tamo kamo smo namjeravali ići.

"Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati" (Mt 6,33).

subota, siječnja 10, 2015

S PRATEĆIM ZNAKOVIMA by Jim Cymbala

Potrebno je više od akademske strogosti da se zadobije svijet za Krista. Ispravna nauka sama nije dovoljna. Navješćivanje i učenje nije dovoljno. Bog mora biti pozvan da "potvrdi riječ pratećim znakovima" (vidi Heb 2,4). Drugim riječima, evanđelje se mora propovijedati s uključenjem Duha Svetog poslanog s neba.

Apostoli su molili Boga da čini nadnaravne stvari. Oni su željeli da ljudi ne spoznaju njihovo vjerovanje samo teorijski. U toj vjeri bila je sila. "O Bože, ispruži svoju ruku – radi s nama u tome!" Oni su htjeli vjeru koja je očito bila živa, vjeru temeljenu ne samo na križu, nego i na praznom grobu. Križ, bolan kakav je bio, razumljiv je s ljudskog stanovišta: pokvareni političari i vjerski vođe ubili su nevina čovjeka. Ali prazan grob – što možete reći o tome? To može izvršiti jedino nadnaravni Bog.

Danas u previše crkava ljudi ne vide očitovanje Božje sile u odgovoru na žarku molitvu. Umjesto toga, čuju argumente o teološkim stvarima za koje malo ljudi mari. Na kršćanskom radiju i televiziji često govorimo samo sebi samima.

Ono s čime se danas bavimo starozavjetna je "religija zavjeta", koja obuhvaća beskrajna ponavljanja i zapovijedi da se čine ispravne stvari. Moderni propovjednici silaze s gore poput Mojsija pozivajući na predanje. Svi kažu da, ali onda krše zavjet već za dva dana. Malo je oslanjanja na Božju silu da učini trajnu razliku. Malo je prizivanja na Boga da nas korjenito promijeni na nadnaravni način.


Isus danas kaže kao što je rekao crkvi u Sardu: "Kažu da si živ, a mrtav si. Budi uvijek budan i ojačaj ostatke koji već leže u smrti! Nisam, zapravo, pronašao savršenim tvoja djela pred licem moga Boga … Ne budeš li bdio, doći ću kao lopov … Tko ima uho, neka čuje što Duh poručuje crkvama" (Otk 3,1-3.6).

Ne zagovaram melodramu ili dramu koja stvara emocije. Ali sklon sam, kao što su bili i apostoli, tražiti Boga da ispruži svoju ruku i očituje se!

_________

Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, siječnja 09, 2015

VJERA KOJA UGAĐA BOGU!

"Prije, naime, nego (Henok) bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu." Što je to bilo u vezi s Henokom što je toliko ugodilo Bogu? Bio je to njegov hod s Bogom koji je proizveo u njemu onu vjeru koju Bog voli. Ova dva retka ne mogu se razdvajati: "Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,5-6).

Kroz čitavu Bibliju i svu povijest, oni koji su hodali s Bogom postali su muškarci i žene vjere. Ako crkva dnevno hoda s Bogom, neprestano komunicirajući s Gospodinom, rezultat će biti ljudi puni vjere – prave vjere koja ugađa Bogu.

Neki održavaju seminare vjere, raspačavaju vrpce vjere, citiraju retke Pisma o vjeri – nastojeći proizvesti vjeru. I istina je: "Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom" (Rim 19,17). Ali Riječ je Isus. "Slovo ubija", kaže Pismo (2 Kor 3,6) i bez prisnosti s Isusom, slovo proizvodi smrt, sebične, zahtjevne emocije koje uopće nisu vjera – i Bog to mrzi. Vjera dolazi od slušanja njegove Riječi i bliskog hodanja s njim. Uvijek bismo trebali "upirati pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa" (Heb 12,2). Danas to prisno hodanje s Bogom u crkvama nedostaje. Vjera je u stvari znati tko je Bog. Ona znači postati prisan s njegovom slavom i veličanstvom. Oni koji ga najbolje poznaju, najviše se u njega uzdaju.

Pokažite mi ljude koji prisno hodaju s njim, mrze grijeh, otkinuli su se od svijeta i rade na tome da upoznaju njegov glas, i vidjet ćemo ljude koji ne trebaju mnogo propovijedanja i učenja o vjeri. Neće vam trebati "deset koraka" o tome što je vjera i kako je steći. Prava vjera dolazi iz samoga Isusovog srca. I to će biti upravo njegova vjera – ne naša – koja raste u nama i izranja iz našega srca.

Henokovo hodanje s Bogom ne bi bilo vrijedno ako ne bi proizvelo odgovarajuću vjeru koja je neprestano rasla. "Vjerom je Henok prenesen." Kakva nevjerojatna istina! Sva njegova vjera usredotočena je bila na jednu veliku želju njegova srca – da bude s Gospodinom!

četvrtak, siječnja 08, 2015

ON NIJE BIO VEZAN ZA ZEMLJU

Ilija i Henok, jedina dva proroka koja su bila prenesena, imala su nešto zajedničko. Oba su mrzila grijeh i vikala protiv njega. Hodala su tako blizu Boga da nisu mogla ne dijeliti njegovu mržnju za bezbožnost.

Neosporan rezultat onih koji hodaju s Bogom je sve veća mržnja prema grijehu – i ne samo mržnja, nego i odvojenost od njega. Ako još uvijek volite ovaj svijet i osjećate se kao kod kuće s bezbožnima, prijatelj onih koji ga psuju, onda ne hodate s Bogom. Sjedite na ogradi i otvoreno ga sramotite.

"Henok je hodao s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze" (Post 5,24). Iz Hebrejima znamo da to govori o Henokovu premještanju, činjenici da nije okusio smrti. Ali to isto tako znači i nešto dublje. "Potom iščeznu", kao što je navedeno u Postanku 5, isto tako znači: "On nije bio od ovog svijeta."

U svome duhu, u svome razmišljanju, Henok nije bio dio ovoga pokvarenog svijeta. U svome duhu bio je podignut u nebesko područje. Svakoga dana dok je hodao s Gospodinom, sve manje su ga privlačile stvari ovdje dolje. Iz dana u dan, iz godine u godinu, on je uzlazio prema domu, sve bliže slavi. Poput Pavla, dnevno je umirao svijetu. Međutim, Henok je vršio sve svoje odgovornosti. Brinuo se za obitelj, radio i služio – ali nije bio vezan za zemlju! Ništa od zahtjeva života nije ga moglo zadržati da ne hoda s Bogom. Svaki budan trenutak njegov um vraćao se k njemu. Njegovo srce bilo je spojeno s Bogom ogromnom gumicom. Što više natežete gumicu, brže se vraća kad je pustite. Henokovo srce uvijek se "brzo vraćalo" Gospodinu.

Dok je čovječanstvo postajalo sve bezbožnije oko njega, dok su se ljudi pretvarali u divlje zvijeri puni požude, otvrdnuća i senzualnosti, Henok je postajao sve sličniji Onome s kojim je hodao.

srijeda, siječnja 07, 2015

KAD SE STVARI RASPADAJU

U ovo vrijeme mnogi kršćani trče u viša područja da se sakriju od sve većeg broja nesreća. Takozvani proroci govore ljudima da dođu do svoga sigurna zaklona. Kršćanski Židovi upozoreni su da se vrate u Izrael kako bi izbjegli financijski kolaps očekivan u Americi.

Ja znam gdje želim biti kad se stvari raspadnu. Kad se financijsko tržište uruši, ja se želim vratiti na Wall Street gdje sam bio tijekom sloma 19. listopada 1987. godine. Ja želim biti tamo poput modernog Henoka, hodajući i razgovarajući s Bogom, bez straha – miran, neustrašiv svjedok, propovijedajući Isusa ljudima čiji se svijet urušio.

Isus je rekao: "Idite!" a ne: "Sakrite se!" Ja želim biti gdje je Duh Sveti, a možete biti sigurni da će on biti na prvim crtama bojišnice, pozivajući uznemirene i uplašene k sebi.

Henok je vidio ovaj svijet kao bezbožan. Njegovo vlastito društvo bilo je pokvareno i dok je gledao kroz svu povijest do samih posljednjih dana, mogao je reći: "Bezbožnici! Bezbožnici!" Henok, sedmi od Adama, prorokovao je: "Pazite! Dolazi Gospodin sa svojim svetim Desettisućama da sudi svima i da kazni sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela koja bezbožno počiniše i za sve uvredljive riječi koje oni, bezbožni grešnici, izgovoriše protiv njega" (Jd 14-15).

Hodate li vi s Gospodinom? Onda morate i vi vidjeti svijet kao što ga je vidio Henok – bezbožnog i punog Antikristova duha te uvredljivih riječi protiv vašega Boga. Kako možete biti dio onoga što je bezbožno? Kako se možete družiti s takvima kojima će On osuditi kad dođe? On dolazi s deset tisućama svojim svetih da sudi grešnom, izgubljeno svijetu. Na kojoj ste vi strani?

Ako ste rukom u ruci s Isusom, razgovarajući s njim, slušajući ga, tada ćete mrzi ovaj bezbožan svjetovan sustav. Zauzet ćete njegovu stranu protiv onih koji govore protiv njega. Čut ćete ga reći: "Onaj tko je prijatelj svijetu neprijatelj je meni" (vidi Jak 4,4).

utorak, siječnja 06, 2015

HODANJE S BOGOM

"Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog bijaše prenio. Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,5-6).

Izvorni hebrejski za "hodanje" ukazuje da je Henok išao gore-dolje, u i van, tamo-amo, neprestano razgovarajući s Bogom i rastući. Henokov otac Jered živio je 962 godine, a njegov sin Metušalah 969 godina. Ali Henok je živio 365 godina – ili "godinu" godina! 365 dana svake godine za svih svojih godina hodao je rukom u ruci s Gospodinom. Gospodin je bio sam njegov život!

Henok je naučio hodati s Bogom usred pokvarena društva, no on je bio jedan običan čovjek. "Rodilo mu se još sinova i kćeri" (Post 5,22) i bio je uključen u svakidašnji život sa svojom ženom, djecom, obvezama i istim bremenima koja i mi nosimo. On je hodao s Bogom dok je podizao svoju obitelj i brinuo se za njih.

Oni koji hodaju s Bogom preneseni su iz sotonina dosega, iz njegova kraljevstva tame u Kristovo kraljevstvo svjetla. "On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina" (Kol 1,13). Mi smo premješteni iz đavolje zamke u samo Isusovo srce. Grčka riječ za "prenijeti" ovdje nagovještava da Krist osobno dolazi i iznosi nas iz đavolje sile te nas postavlja na nebesima. Ali Bog premješta samo one koji hodaju blisko s njim kao Henok. Oni koji su držani u sotonskom ropstvu ne mogu biti uzeti gore i biti izbavljeni od tame. Niste stvarno spašeni dok niste čvrsto postavili svoje srce na hodanje s Bogom. Možete tvrditi da ste spašeni i da ga ljubite; možete govoriti svijetu da pripadate njemu; možete čak moliti, plakati i čitati njegovu Riječ, ali ako ne hodate svakoga dana s njim, nikada nećete biti promijenjeni. Padat ćete dublje i dublje u ropstvo.

ponedjeljak, siječnja 05, 2015

NEŠTO OD MILOSTI JE NEDOSTAJALO by Gary Wilkerson

"Kao što sam te molio kad sam odlazio u Makedoniju (tako te i sada molim) da još ostaneš u Efezu, da naložiš nekim ljudima da ne naučavaju krivih nauka i da se ne bave bajkama i beskrajnim rodoslovljima koja više promiču prepiranja nego Božji naum spasenja osnovan na vjeri" (1 Tim 1,3-4).

Pavao je poticao Timoteja da ostane u Efezu, iako se čini da njemu nije bila mila ta ideja. Razlog zašto Timotej možda nije htio ostati je zbog problema s kojima se efeška crkva susretala. Čini se da su ljudi živjeli u samopravednosti – pokušavajući izgledati dobro i pravedno. Međutim, kad ste samopravedni, često ste prevareni i to može dovesti do pohlepe i ambicioznosti.

U samo to vrijeme u Makedoniji je vladala glad. I u Jeruzalemu je bila glad i krajnje siromaštvo. Dok su se Makedonija i Jeruzalem mučili, čini se da je gospodarstvo u Efezu bilo dobro. Imali su mnoga sredstva, ali držali su se njih samo za sebe.

Pavao kaže u 1 Timoteju 6,17-18: "Prenesi im da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni."

Pogledajte Pavlovu prvu riječ – prenesi im – što znači, "zapovijedi ili daj stroge naloge". U nekim prijevodima to kaže: "Zapovjedi onima koji su bogati u ovom sadašnjem vremenu da budu darežljivi." Zašto bi Pavao rekao nešto poput toga – da zapovjedi ljudima da budu darežljivi, da se više ne drže čvrsto stvari samo za sebe? To zvuči legalistički, a i jest – jer to je Zakon. Zakon nam pokazuje gdje smo skrenuli s milosti, gdje smo u krivu. Zapovijed koju je Pavao rekao Timoteju da je preda Efežanima nije bila samo da ih navede da daju novčani prilog, nego da vide da nešto od milosti u njihovim životima nedostaje.

subota, siječnja 03, 2015

BOŽJI PUTOVI SU VIŠI by Carter Conlon

"Sutradan ujutro izađe Jonatan u polje prema dogovoru s Davidom; s njim je išao mlad momak. I on reče svome momku: 'Ti ćeš otrčati i naći strijele koje ću sada izmetnuti.' I momak otrča, a Jonatan odape strijelu tako da je preletjela preko njega. Kad je momak došao do mjesta gdje je bila strijela koju je izbacio Jonatan, viknu Jonatan za momkom: 'Nije li strijela onamo dalje od tebe?' Još Jonatan viknu za momkom: 'Brže! Požuri se! Ne stoj!' Jonatanov momak diže strijelu i donese je svome gospodaru" (1 Sam 20,35-38).

Razmotrimo na trenutak Davidovo putovanje do ove teške točke u njegovu životu. Ono je morao biti jedan običan dan, dok je pasao ovce svoga oca u polju, kad je iznenada bio pozvan u kuću da se sastane s prorokom Samuelom, koji je uzeo rog ulja i pomazao ga za sljedećega izraelskog kralja. Prije nego je zauzeo prijestolje, počeo je u tajnosti zadobivati neke veličanstvene pobjede, iza kojih je slijedila jedna javna nevjerojatna pobjeda protiv diva zvanog Golijat. Davidovo srce vjerojatno je gorjelo dok je hodao u pomazanju koje je u njegovu životu proizvelo takvu vjeru i neustrašivost. 

Ubrzo nakon toga, Šaul je uzeo Davida k sebi i David je počeo štovati Gospodina pjesmama koje su tjerale tamu iz Šaulova života. I nastavio se boriti u bitkama Gospodnjim, sve vrijeme doživljavajući nadnaravnu silu Božju, tako da nikakav neprijatelj nije mogao opstati pred njim. Međutim, na kraju se Šaulovo srce okrenulo protiv njega ni iz kojega drugog vidljivog razloga nego zavisti – što nas dovodi do našeg odlomka u Prvoj Samuelovoj knjizi. Šaulov sin Jonatan rekao je Davidu: "Razgovarat ću sa svojim ocem. Sakrij se u polju i ja ću doći i izbacivati strelice. Ako kažem momku koji će biti sa mnom: 'Strelica je dalje od tebe", to znači da moraš bježati, jer ćeš inače stradati."

Evo kako ja vidim tu situaciju: Bog je Davidu pokušao govoriti, ali on je samo djelomično slušao. Govorio mu je: "Imam plan za tvoj život koji će ispuniti sve želje koje sam stavio u tvoje srce. Dolazi promjena sustava koji je podbacio pod Šaulovim vodstvom te nastaje novo razdoblje obnove u Izraelu, a to ćeš ti voditi. Ali dok ne dođe taj dan, provest ću te kroz neka mračna mjesta. Moraš me slijediti kroz te planine i doline – iako možda nećeš biti u stanju to u potpunosti razumjeti."

To je ono što vjerujem da je dublje značenje iza "strijele onamo dalje". To je znak i podsjetnik od Boga da su njegovi putovi viši od naših i da je sve što on traži da ga slijedimo!

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, siječnja 02, 2015

GLASNO KLICANJE

Povremeno moramo biti tihi i znati da je on Bog. Ponekad Duh odnosi Isusu divne, melodične ljubavne pjesme. Ali kad god je on u Božjoj Riječi donio pobjedu nad neprijateljima, narod je uvijek podizao veliku bojnu viku, glasno klicanje slave Gospodinu. Kad su sedmoga dana Izraelci stupali oko Jerihona, kružila je ova zapovijed: "Neka sav narod … podigne silnu bojnu viku. I srušit će se gradski bedemi" (Jš 6,5). "Kada zaore … bojni povici naroda, padoše bedemi" (Jš 6,20).

U Ezri otkrivamo da se dogodilo drugo veliko klicanje kad su bili položeni temelji hrama. "Kad su zidari bili postavili temelje Svetišta Jahvina …pjevahu Jahvi hvalu i slavu … I sav je narod klicao hvaleći Jahvu … I tako nitko nije mogao razlikovati radosno klicanje od plača u narodu; jer je narod glasno klicao, i vika se čula vrlo daleko" (Ezr 3,10-11.13). Ovdje upotrijebljena hebrejska riječ za "klicati" znači "razderati uši". Plakanje Izraelaca bilo je tako radosno, a slavljenje tako glasno da su "derali uši". Neki ljudi kažu da ne mogu podnijeti buku i klicanje u crkvi. Ali slušajte ovo: "Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom (vikom) … sići" (1 Sol 4,16).

Bog želi da poznamo njegovu Riječ po tom pitanju. Psalmi nam zapovijedaju da kličemo Gospodinu. "Klicanje" na hebrejskom nagovještava grmljavinu, iskre, vatru. "Kliči Bogu, zemljo sva" (Ps 66,2). "Kliknite Bogu, našoj jakosti, kličite Bogu Jakovljevu" (Ps 81,2). "Sva zemljo, poklikni Jahvi, raduj se, kliči i pjevaj … uz trublje i zvuke rogova: kličite Jahvi kralju … rijeke nek plješću rukama, zajedno s njima neka se brda raduju" Ps 98,4.6.8). Božji narod poznaje izvanredno veliku radost kad god se otkriva Isusova nazočnost. Ako mi nećemo klicati njemu slavu, drveće će to činiti za nas. U našoj crkvi Times Square pjevamo ovu pjesmu: "Podigni ruke; ne boj se! Pjevaj dok sila Gospodnja ne siđe!" Ta sila njegova je nazočnost!

četvrtak, siječnja 01, 2015

IZOBILNA I IZVANREDNO VELIKA RADOST

"Pokazao si mi putove života, svojom prisutnošću napunit ćeš me radosti" (Dj 2,28).

Jeste li se ikada pitali kakav je Isus bio dan za danom – njegovo srce, njegov stav? Je li izgledao satrt od svih bremena koja je nosio? Je li plakao? Je li u njegovoj nazočnosti bila svečana težina?

Plakao je i nosio je teška bremena. U Getsemaniju mu je znoj bio kao guste kapi krvi, a u drugim prilikama je jecao i uzdisao radi nevjere. Ali Riječ Božja jasna je da je Krist bio pun radosti i veselja.

"Jer David za nj veli: 'Ja postojano imam Gospodina pred očima. On mi stoji s desne strane da se ne pokolebam. Zato mi se srce raduje, a jezik kliče od veselja'" (Dj 2,25-26). Govoreći to zboru Židova, Petar je citirao proročanstvo iz Psalma 16. Bila je to objava o Kristu koji će imati radosno srce, jezik koji kliče od veselja i izraz lica pun radosti zbog nazočnosti njegova Oca.

Trebamo se radovati, biti sretni i puni veselja iz istog razloga kao i Isus. Prvi razlog za njegovu radost je bio što je znao kako je nemoguće da ga smrt zadrži. A to vrijedi i za nas! Ova spoznaja uništava pokvarenu nauku koja govori da je Isus bio stavljen u đavolje ruke i da je morao izboriti svoj put iz pakla. Isus je na zemlji znao da ga smrt ne može zadržati – a tako i mi!

Drugo, Gospodin je nama s desne strane u svim našim nevoljama. Možemo počivati s nadom i očekivanjem, znajući da je on uz nas sve vrijeme.

Treće, "nećeš me ostaviti u boravištu mrtvih" (redak 27). Dići ćemo se u novi život u novom tijelu u novom svijetu. I posljednje, sama njegova nazočnost preplavljuje nas radošću! Kako možemo išta činiti, a da ne kličemo i ne budemo radosni kad smo izbavljeni od pakla, obećan nam je vječni život, dano nam je njegovo jamstvo u svim nevoljama ovdje na zemlji i imamo njegovu nazočnost očitovanu pred nama?