petak, studenoga 28, 2014

DAJ MI SVOJU RIJEČ

Danas su mnogi kršćani ono što ja nazivam vjernici "kruha" – oni žive samo o kruhu, uvijek tražeći Boga da pokaže svoju vjernost. U sebi imaju glad i misle da znaju što bi je utažilo.

Većinu mojih ranih godina u službi i ja sam bio kršćanin "kruha". Imao sam duboku glad i bio sam tjeran neobjašnjivom potrebom. Kad sam mislio da trebam novu crkvu, dobio sam je! Kad sam vjerovao da trebam televizijski program, dobio sam ga! Kad sam htio gomile ljudi, dobio sam ih! Sve su to same po sebi bile dobre stvari, ali ja sam godinama molio: "Bože, pokaži svoju silu! U dugu sam, pa mi pošalji novac! Blagoslovi me, Gospodine! Blagoslovi moju službu! Odgovori na moje molitve! Dopusti mi da pokažem svijetu kako ti imaš svu vlast. Iscijeli bolesne kako bih dokazao da si danas još uvijek isti!"

Bog tako rijeko nalazi kršćanina čiji je jedini cilj u životu upoznati i činiti njegovu volju – kao što je činio Isus – i koji nikada ne kaže: "Bože, gdje si?" nego moli: "Bože, gdje sam ja u toj stvari poslušnosti i ovisnosti?"

Kad budemo stajali pred sudom, neće nam se suditi po tome koliko smo iscjeljenja obavili, koliko smo demona istjerali, koliko smo molitava vidjeli odgovorenih ili koliko smo velikih djela izvršili. Sudit će nam se prema našoj ovisnosti i poslušnosti njegovoj Riječi i njegovoj volji.

U naše vrijeme postali smo vrlo dobri u "zapovijedanju". Mi zapovijedamo đavlu i demonima; mi zapovijedamo utvrdama da se sruše. Sve je to dobro, ali razmislite o tome koliko puta vapimo: "O, Bože! Zapovjedi mi! Reci mi što da činim. Pokaži mi kako da vršim tvoju volju, kako da budem poslušan svakoj riječi koja izlazi iz tvojih usta."

Bog nam kroz sve govori: "Ja želim biti tvoj jedini skrbnik, tvoja jedina nada. Želim biti tvoj jedini predmet pouzdanja." Moj vapaj je: "O, Bože, ti vodi brigu o novcu. Daj mi samo tvoj um. Ti vodi brigu o moj zdravlju, obitelji, potrebama – samo mi daj tvoju Riječ."

četvrtak, studenoga 27, 2014

VRŠENJE NJEGOVE RIJEČI

"Čovjek ne živi samo o kruhu, nego … živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,3).

Ovaj tekst iz Ponovljenog zakona tako je snažan da ga je sam Isus upotrijebio protiv đavla tijekom njegova velikog iskušenja u pustinji. "Postio je četrdeset dana i četrdeset noći i, na kraju, ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: 'Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh.' Isus odvrati: 'Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'" (Mt 4,2-4).

Poput djece Izraelove u pustinji, i Isus je ogladnio. Ako ste Sin Božji, koje veće poniženje može biti od toga da ste dovedeni na mjesto potpune ovisnosti?

Kao čovjek, Isus je učio poslušnost i ovisnost kroz stvari koje je pretrpio, kao što je bila i ova kriza gladi. Ono što je Isus zapravo rekao jest: "Nisam ovdje da ugađam sebi ili svome tijelu. Ovdje sam da vršim savršenu volju mog Oca." Svaku pojedinu ljudsku brigu on je prepustio Očevim rukama. Drugim riječima, rekao je: "Čitav moj život i sve moje vrijeme bit ću poslušan Ocu, vršeći njegovu savršenu volju – i on će se brinuti za mene na svoj način."

Isus je znao da Bog samo mora izgovoriti stvaralačku riječ: "Glad, nestani!" Ali je isto tako znao da mu Otac može dati hranu o kojoj nitko ništa ne zna te nije trošio misli na hranu, piće, odjeću ili kuće. Naprotiv, tražio je najprije volju Božju i pustio ga da se on brine za potrebe.

Isus je rekao nešto jako duboko, što je zapravo značilo: "Nisam došao tražiti Oca da mi održi svoju riječ; došao sam da bih ja mogu održati sve njegove riječi!" Isusu nije bilo potrebno čudo da bi dokazao ljubav svoga Oca za sebe. On je počivao na Očevim riječima. Njegov vapaj nije bio: "Bože, održi svoju Riječ za mene!" nego: "Daj da vršim tvoju Riječ u svemu."

srijeda, studenoga 26, 2014

POTPUNA OVISNOST

"Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju: zemlju potoka i vrela, dubinskih voda što izviru u dolinama i bregovima … zemlju u kojoj nećeš sirotinjski jesti kruha, i gdje ti ništa neće nedostajati … Čuvaj se da ne zaboraviš Jahvu, Boga svoga … I pošto se najedeš do sitosti, posagradiš lijepe kuće … kad ti se krupna i sitna stoka namnoži; kad se nakupiš srebra i zlata … nemoj da se uznese srce tvoje i da zaboraviš Jahvu, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske … Ne reci tada u svome srcu: svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo" (Pnz 8,7-14.17).

Gospodin ovdje ne govori samo Izraelu, nego i nama danas. Svrha njihova testa u pustinji nikada nije bila upitna; ona je bila "da te ponizi i da te iskuša te da na kraju budeš sretan" (Pnz 8,16). Morao je naučiti Izraela kako da se nosi sa svom dobrotom koju će izliti na njih. A Bog će na isti način kao njih testirati i nas.

Vidite, iako su djeca Izraelova bila zaštićena krvlju i izbavljena, nadnaravno vođena i predmet Božje ljubavi te čudotvorne snage, nedostajala im je jedna stvar: nisu se oslanjali na Boga!

Krv može pokriti naše grijehe, ali ona ne čini da se oslanjate na njega. Čuda vas mogu izbaviti od sotonske sile, ali ona ne mogu učiniti da se oslanjate. Možete biti vođeni od Boga i još uvijek ne se potpuno oslanjati na Gospodina.

Bog nas mora lišiti svake samouvjerenosti i uništiti sve što ostaje od samopravednosti, duhovnog ponosa i hvalisanja. On mora (a to i čini) poniziti sve koji su na putu da baštine njegove velike duhovne blagoslove.

On će uzeti Savla iz Tarza – samouvjerenog, samopravednog, prožetoga znanjem Pisma, punoga revnosti Božje, spremnog umrijeti za Jahvu – i oslijepiti ga! Savao mora biti ponižen pred svijetom, vođen okolo poput djeteta te bespomoćno danima čekati – dok se Bog ne pokrene. Savao je bio ponižen do točke potpune ovisnosti!

utorak, studenoga 25, 2014

TEST

Djeca Izraelova – očevi, majke, knezovi, vođe – bila su apsolutno bespomoćna; nitko od njih nije imao mjesto kamo bi se okrenuo. Nije bilo natovarenih deva s namirnicama. Nije bilo suhog voća, suhe ribe, kruha, smokava, datula, grožđica ili oraščića. Nema sumnje, vidjeli su da je faraonove konje natovarene hranom odnijela voda: ogromne bale pune hrane plutale su Crvenim morem! Njihova logika morala je biti: "Bog je znao dan i sat kad ćemo napustiti Egipat. Mojsije razgovara s Bogom, zašto nam onda nije rekao da ponesemo šestomjesečnu rezervu hrane? Čak se i egipatski bogovi bolje ponašaju prema njihovim vojnicima. Zašto nam je bilo rečeno da uzmemo sve ovo zlato, srebro i dragulje? To ne možemo jesti; ovdje je sve to bezvrijedno!"

Na vidiku nije bilo ni jedne travke, ni životinja za lov, ni plodnih stabala, ni stranaca da bi s njima trgovali. Nisu se mogli vratiti u Egipat da su i htjeli, jer je Crveno more sprečavalo njihovo povlačenje! A ako bi zaobišli more, Egipćani bi im prepriječili povratak sa svakim štapom i kamenom u Egiptu, jer im je bilo dovoljno onih pošasti.

Sad dakle nije bilo ničega pred njima nego prijeteća pustinja. Djeca su plakala, a žene gnječile šake. Svaki otac i muž bio je bespomoćan i ponižen. Svi su se okupili oko Mojsija i prigovarali: "Izveli ste nas u ovu pustinju da sve ovo mnoštvo gladom pomorite" (Izl 16,3).

Ovo je za Izraela bilo poniženje i ovo je lekcija za nas danas: "To se dogodilo nama za primjer, da ne čeznemo za zlim stvarima, kao što su oni čeznuli … napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,6.11).

Bog je doveo Izraela na mjesto potpunog poniženja.

Test Izraelaca nije bio imaju li hrabrost suočiti se sa snažnim neprijateljima, jer Bog se već obvezao da će voditi bitke za njih. Test je bio u vezi s blagoslovima za koje su bili nepripremljeni: dobre kuće, bačve pune vina, rijeke mlijeka, obilje meda, žita i stoke – a da se uopće ne spominju svi duhovni blagoslovi.

"Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom … da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego da čovjek živi o svemu što izlazi iz usta Jahvinih" (Pnz 8,3).

ponedjeljak, studenoga 24, 2014

MJERA VJERE by Gary Wilkerson

Evanđelja jasno daju znati da mjera vjere koju primamo ovisi o nama.

"Treći dan poslije toga bijaše svadba u Kani Galilejskoj, a bila je ondje i majka Isusova. Na svadbu bijaše pozvan Isus zajedno sa svojim učenicima. Kad nestade vina, reče Isusu njegova majka: 'Nemaju vina'" (Iv 2,1-3).

Je li vam ikada nešto uzmanjkalo? Možda strpljenje zbog vašega buntovnog djeteta? Nada za brak? Na ovom vjenčanju u Kani, Isusova majka Marija vidjela je da je svadbena gozba ostala bez vina. I tako je otišla k Isusu i rekla: "Učini nešto."

Isus je odgovorio: "Još nije došao moj čas" (Iv 2,4). Marija je mogla prihvatiti odgovor svoga Sina kao čvrst proglas: "Dakle, suvereno je s neba objavljeno da se na ovom vjenčanju vino neće umnožiti." Umjesto toga, ona se ponijela kao dobra židovska majka, ili bilo koja druga majka, u vezi s tom stvari – i ignorirala odgovor svoga sina. "Nato majka njegova reče: 'Što vam god rekne, učinite'" (Iv 2,5).

Teološki, ja sam jako čvrst u vezi sa suverenošću Božjom. Vjerujem da se ništa ne događa ako on to ne odluči. Ali ponekad je Božja suverena odluka: "Prepuštam to tebi." Jasan dojam iz ovog odlomka je da Isus nije namjeravao djelovati prema Marijinoj molbi. Čak je imao i čvrst teološki razlog za to: "Moje vrijeme još nije došlo", što znači da Bog još nije najavio njegovu javnu službu.

Ali Marija nije mogla čekati na kalendar neba. Trebala je da Bog djeluje odmah – i tako se kalendar pomakao! "Isus reče slugama: 'Napunite posude vodom.' I napuniše ih do vrha. 'Sad zahvatite – reče im – i odnesite ravnatelju stola!' … Kada ravnatelj stola okusi vodu pretvorenu u vino – on nije znao odakle je vino … zovnu zaručnika te mu reče: 'Svatko najprije iznosi dobro vino, a kad se ljudi ponapiju, slabije. Ti si čuvao dobro vino do sada'" (Iv 2,7-10). To nije bilo "zamjensko" vino. Bilo je to najbolje vino.

Čudo se dogodilo, nadilazeći čak i Marijina očekivanja. Međutim, stvari su mogle biti potpuno drukčije. Marija se mogla obeshrabriti Isusovim odgovorom. Mogla je prihvatiti njegove riječi kao što su i bile, slažući se: "Pretpostavljam da još nije pravo vrijeme." Umjesto toga, povukla je vjeru iz nebeske banke kad još nije imala ni depozita.

subota, studenoga 22, 2014

RASVJETLILI SU ZASLON by Claude Houde

Jedno od najvećih iznenađenja novog vjernika koji počinje čitati i istraživati Bibliju je da otkriva kako su muškarci i žene Pisma nevjerojatna ljudska bića. Tamo u biblijskim prikazima nema šminke, trikova, faceliftinga. Tamo nema holivudskih scenarija, nema "previše dobro da bi bilo istinito", pretjerano besprijekornih junaka.

Jedan od razloga što je Biblija sve vrijeme, iz godine u godinu, najprodavanija knjiga širom svijeta jest činjenica što su akcije i likovi nađeni na njezinim stranicama jednostavno fascinantni. Biblija je najčitanija knjiga na svijetu jer su šezdeset šest knjiga koje sačinjavaju Pismo zapravo ogledalo u kojem svi prije ili kasnije otkrivamo odraz nas samih. Iako su muškarci i žene Staroga i Novoga zavjeta na velikoj udaljenosti od nas u vremenu, prostoru, kontekstu, običajima i kulturološkoj stvarnosti, ravno ovdje su, tako nevjerojatno blizu nama u našem ljudskom iskustvu i ljudskosti. Bacite pogled i morat ćete priznati da ti ljudi doslovce "rasvjetljuju zaslon". Čitanje Biblije je krajnji "reality TV"! Svaka stranica nas prikuje i gura naprijed u prve redove gledališta ljudskih života koji su povezani s božanskim.

Zaprepašteni smo i zapanjeni njihovim avanturama, bitkama, nadama, sumnjama, strastima i vjerom, jer su bolno i nemilo slični našim vlastitima (ili barem slični nekome koga znamo kad se previše približi za utjehu, tako blizu da zapravo sklanjamo ogledalo). Ove biblijske životne priče čine da se i smijemo i plačemo. Njihovim neuspjesima naš duh je satrven i uzdrman pogreškama koje su činili te podignut svakim junačim djelom.

Ti muškarci i žene Riječi Božje od mesa su i krvi. Maštaju, trpe, padaju, plaču; razočarani su te izdavani od najbližih prijatelja i ljudi u koje su imali najviše povjerenja. Ponekad se boje što je u njima. Strašno mogu sumnjati te u ljutnji, zbunjenosti i oštroj boli mogu mahati šakama prema nebu. Porežu se i krvare. Okreću leđa Bogu i sumnjaju u samo njegovo postojanje, a onda mahnito trče k njemu kad ih stigne tragedija. Tako jaki, a tako slabi; ne čine što znaju da bi trebali činiti i često završavaju čineći ono što mrze činiti, za što znaju da je pogrešno. Maštaju o ljepoti i plemenitosti, o boljem svijetu i pravdi te o tome da započnu svoj život iznova.

Biblija je prava kutija za nakit, ispunjena sirovim dijamantima. Svaka knjiga i svako poglavlje pokazuje neki vid ljudskog iskustva u potrazi za bitnim, vječnim i važnim.

Dok čitate Bibliju, možete otkriti Boga i naći sebe.

__________

Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, studenoga 21, 2014

ŽETVA S PJESMOM

"Kad pristupi onaj koji je primio jedan talent, reče: 'Gospodaru, znajući da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao, pobojah se, odoh i sakrih tvoj talent u zemlju. Evo ti što je tvoje.' Tada mu reče gospodar: 'Nevaljali i lijeni slugo …oduzmite mu taj talent i podajte ga onomu koji ima deset talenata … Nekorisnog slugu bacite van, u tamu, gdje će biti plač i škrgut zuba'" (Mt 24-26.28.30). Tko je taj lijeni, nevaljali sluga i zašto je bio bačen van, u tamu?

Prvo, on je bio sluga Božji kojega je nadzirao tajni grijeh. Isus ga je nazvao nevaljalim slugom, što ovdje označava zlo ili nešto zlokobno. Iako je povezan s krugom slugu koji su zaposleni, plodni i puni veselja, nešto je skriveno i nerazotkriveno u tom čovjeku. Tvrdi da poznaje Gospodina ("Znam da si čovjek tvrd, da žanješ gdje nisi sijao"), ali razvio je iskrivljenu sliku o Gospodinu zbog neostavljena grijeha. Rekao je: "Znam da si tvrd čovjek", što bi na drugi način bilo: "Previše očekuješ od mene; ne mogu doseći tvoje zahtjeve služenja!"

Grijeh je onaj koji u srcu čini da netko kaže: "Ovo je daleko preteško za mene!" Predano srce, u drugu ruku, postaje slobodno i poslušnost više nije teret. Za predano srce sve je to radost: "Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje" (Ps 126,5-6).

Jedan pastor jednom je čuo jednu od naših vrpci i rekao prijatelju: "Nitko tako ne može živjeti! Svatko griješi. Ne možeš živjeti tako čisto kao što oni propovijedaju!" On je to držao tvrdom porukom.
Pitam se zašto.

četvrtak, studenoga 20, 2014

NA PRVIM CRTAMA BOJIŠNICE

Spremni sluge neće se bojati "lava na ulici". Lijeni kršćani kažu: "Vani je lav i ubit će me ako izađem na ulicu."

"Lijenčina veli: 'Zvijer je na putu, i lav je na ulicama'" (Izr 26,13).

Je li lav na ulici? Da! Ričući lav koji traži koga da proždere. Ali Duhom ispunjeni sluge ne boje se nikakva lava. Prije nego sam se vratio u New York kao pastor, đavao je nastojao staviti strah u moje srce. Vidio sam što dolazi i kako će pokvarene ove ulice postati. Sotona je rekao: "Ubit će te na ulici!" Ali Isus je zapovjedio: "Idi brzo na trgove i gradske ulice te dovedi ovamo: siromašne, sakate, slijepe, hrome" (Lk 14,21). Mi se ne bojimo!

Razmišljam kako divno mora biti živjeti na tihom, povučenom mjestu, i mnogi imaju tu prednost. Ali sve je veći broj kršćana koji odlaze kako bi se sakrili. Lav ih je gonio i oni traže sigurno mjesto. Već sam naišao na takav način razmišljanja. Gary North, vodeći rekonstrukcionist, napisao je knjigu naslova Government by Emergency, u kojoj upozorava kršćane da nagomilaju hranu i vatreno oružje i da se zatim pripreme kako bi se sakrili i zaštitili svoje imetak. Popis koji je predložio uključuje alkohol i duhan kako bi se podmitili (on to naziva "razmjenom") niži dužnosnici u vrijeme bezvlašća.

To su oni koji će vikati stijenama i gorama da ih sakriju od Njegove srdžbe (Otk 6,16). "Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naći će ga" (Mt 16,25).

Duhom ispunjena crkva posljednjeg vremena neće se skrivati; ona će biti na prvim crtama bojišnice, vodeći plemenitu borbu i unoseći žetvu duša.

srijeda, studenoga 19, 2014

ŽETVA POSLJEDNJEG VREMENA ČEKA!

Postoji nešto jedinstveno i posebno u vezi sa slugama koji će unijeti posljednju veliku žetvu. Prije svega, oni se neće bojati "orati u zimi".

"Lijenčina ne ore zbog zime; o žetvi on prosi, i ništa nema" (Izr 20,4).
Isus je rekao da je polje svijet, što znači, nacije, narodi, rase. Kad sam 1958. godine došao u New York, crkva, društvo i vlast, svi su rekli da su ovisnici o drogi neizlječivi – posebno ovisnici o heroinu. Zapravo su rekli: "Prehladno je za orati! Oni ne žele Boga. Oni ne mogu biti dosegnuti." Ali Bog mi je rekao: "Idi i ori! To je rudnik dijamanata i tu ću imati veliku žetvu." I imao je.

Duž naših južnih granica ljudi od muke stišću šake dok se u zemlju ulijevaju milijuni ilegalaca. U New Yorku i Kaliforniji ilegalni stranci slijevaju se sa svih strana svijeta. Bog podiže crkve da ih se dosegne za Krista, jer tek obraćeni kršćanski radnici vide to kao priliku za oranje. Bog im je dao misijsko polje. Sad se mladi propovjednici, koji su i sami jednom bili ilegalni stranci, vraćaju u svoje zemlje odakle su došli kao misionari da evangeliziraju.

Da! Hladni valovi otpadništva preplavljuju zemlju. Židovi su hladni, kao i muslimani. Mnogi izgledaju kao beznadni i tvrdi. Ali Gospodin kaže: "Ne budi lijen; idi i ori!" Nijedna skupina ljudi i nijedan pojedinac ne bi se trebao smatrati prehladnim, pretvrdim ili da je otišao predaleko! Idi i sij! Ori i žet ćeš! U ovaj dan Njegove sile Duh će ih sve osvjedočiti.

Prije osnivanja crkve Times Square, čuli smo da je New York pretvrd, previše pokvaren – da tu nema nade – da nitko neće u nedjelju navečer izaći da bi išao u crkvu. Previše je cinizma i previše kriminala i ljudi neće htjeti napuštati svoje domove da bi navečer došli na Times Square, nijedne večeri. Pretpostavljalo se da će biti prehladno za orati. Ali ova nagomilana crkva dokazuje koliko su bili u krivu.

utorak, studenoga 18, 2014

BOŽJI NAROD BIT ĆE SPREMAN

Psalam 110 izravno je proročanstvo o ljudima posljednjeg vremena koji će biti "spremni … za dan (Božjega) junaštva" (Ps 110,3). Martin Luther nazvao je ovaj psalam "slavnim proročanstvom u vezi s Kristovim kraljevstvom". I dodao je: "Trebao bi biti drag svakome u crkvi."

Božji narod bit će "spreman" u taj dan. Spontani dragovoljci. Evo kako Bog to čini: Kad odluči da je njegov dan junaštva došao, podiže svete proroke, stražare i pastire koji trube u trubu. Bog nadnaravno djeluje na ljude kako bi odgovorili. Oni obrate pozornost na poziv za pokajanje i okupljanje te se podižu s vjerom da izazovu neprijatelja. Bude se, izlaze i izazivaju sile tame. Božji narod počinje vapiti i On počne slati proroke da probude crkvu.

Tako je to bilo i kad je Sisera sa svojim velikim željeznim bojnim kolima došao protiv Izraela. Bog je podigao Deboru jer "Izraelci zavapiše Jahvi" (Suci 4,3). Bio je to Duh Gospodnji koji je sišao na njih i kao što je Debora kasnije ispjevala: "… dragovoljno krenu narod" (Suci 5,2). Kad se Duh Božji doista spusti na narod, ne morate ga gurati, preklinjati, vući ili prijetiti. U dan njegova junaštva oni postaju spremni. Vidim da se to događa ovdje u crkvi Times Square. Riječ čisti i Duh Božji silazi na mnoge. Sad imamo obilje dragovoljaca koji su spremni učiniti sve za Isusa.

"Spreman je tvoj narod u svetim odorama za dan tvog junaštva" (Ps 110,3). To je proročanstvo da će Bog imati ljude koji svetost neće vidjeti kao breme preteško za nositi. Neće na njega gledati kao na nešto teško ili legalističko, nego divno! Oni se neće od straha povlačiti pod teškom porukom nego će, naprotiv, gledati na to kao da Bog reže i tako lašti dijamant da zablistaju dodatne zrake svjetla. To je pouzdano proročanstvo da će on u vrijeme pokvarenosti, vrijeme nemorala, podići sveto mnoštvo koje će hodati s radošću u svim njegovim zapovijedima.

ponedjeljak, studenoga 17, 2014

SREDSTVA NEBA by Gary Wilkerson

Kad dolazi do sredstava neba, prorok Zaharija kaže snažnu, a ipak misterioznu riječ: "U onaj dan Jahve će zakriliti Jeruzalemce: najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao božanstvo, kao Anđeo Jahvin pred njima" (Zah 12,8).

Zaharija je gledao kroz povijest do našega vremena. Zbog Kristova djela za nas, čak i najslabiji kršćanin bit će jak kao David, najveći izraelski kralju. Najsnažniji vjernik "bit će kao božanstvo", što znači, poput Krista. Sve to zvuči neobično. Međutim, u ovom proročanstvu, Bog nam daje sliku sredstava koja je on stavio na raspolaganje svojoj Crkvi. Pričuvna sredstva nebeske banke jesu da bi izlila na nas njegovu veliku slavu, posebno u našim kušnjama.

Veliki dio Crkve to tek mora shvatiti. Kad neki kršćani dođu do šaltera, stoje bez riječi. Duh Sveti ih pita: "Što mogu za tebe učiniti?" ali oni ne znaju tražiti bogatstvo koje im je na raspolaganju. Umjesto toga, odgovaraju: "Gospodine, daj mi što mi želiš dati. Nemam nikakve ambicije, a ti si suveren. Čini kako ti je volja."

To može zvučati ponizno, čak pobožno, ali Pismo drži da taj stav zapravo čini Duha Svetoga razočaranim. Njegov odgovor je: "Što miliš da u tvom srcu nema ničega? Ne vidiš li da je neprijatelj na poslu uništavajući živote ljudi koje voliš? Ne vidiš li u strahu i ropstvu svoje najbliže koji bi mogli biti oslobođeni samo ako bi znali snagu moga izbavljenja? Pogledaj oko sebe! Tu je kraljevstvo koje treba osvojiti, neprijatelji koje treba pogubiti, demoni koje treba izbaciti."

Pavao nam kaže da "žarko čeznemo za duhovnim darovima". To znači da kad dođemo do šaltera, naša molba trebala bi biti: "Gospodine, imam dar vjere. Možeš li mi dati i dar evangeliziranja, da bih i druge mogao dovesti k vjeri?" Ili: "Gospodine, obdario si me proroštvom. Molim te, daj mi danas riječ za moju sestru koja trpi bol i nema nade."

Jednu od najvećih lekcija koju me moj otac David Wilkerson naučio bila je: "Možeš imati od Isusa koliko želiš." Moja poruka je da vam kažem: Idite do šaltera i tražite puno!

subota, studenoga 15, 2014

SAMO MALI PASTIR by Nicky Cruz

David je bio samo mali pastir, pasući ovce svoga oca, kad ga je Bog izdvojio da postane izraelski kralj. Bog je odbacio Šaula zbog pokvarenosti i umjesto toga, poslao svoga proroka Samuela da potraži Davida – samo malog pastira. "(David) je bio rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: 'Ustani, pomaži ga: taj je!' Samuel uze rog s uljem, i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16, 12-13).

Pokušajte zamisliti kako se David morao tada osjećati. Kako bi uopće mogao zamisliti da će postati izraelski kralj? Je li uopće shvaćao što se događa? Bio je samo mali dječak pasući ovce i vjerojatno se pripremajući da će jednoga dana preuzeti posao svoga oca. Posao pastira bio je najniži posao koji je netko mogao imati. Kao najmlađi Jišajev sin, bio je svakoga dana poslan u polje da pase stado. Njegova braća bavila su se "važnijim" poslovima. Čak ni njegov otac nije mogao vidjeti veličinu Davidova srca.

Ali Bog je sve to promijenio! On je vidio Davidovo srce i umiješao se kako bi sklopio savez s njim – veliku i slavnu budućnost daleko bolju nego je ikada mogao za sebe zamisliti.

U to vrijeme bio je zadovoljan provodeći vrijeme vani sam s Bogom. Trčao bi kroz travu i pjevao pred Gospodinom, štujući ga, moleći i uživajući u divnom planinskom zraku. Rano ujutro našao bi mjesto na visokoj stijeni i gledao veličanstven izlazak sunca, uživajući u bojama koje su se iz trenutka u trenutak mijenjale. Svakoga jutra hranio se na sjevernom vjetru jačajući svoje kosti i uživajući u slobodi otvorenog prostora.

Upravo tamo u polju David se prvi put povezao s Bogom – naučio razgovarati s njim kao prijatelj. Zbog toga su Davidovi psalmi tako divni i nadahnjujući. U psalmima nas vraća u dane kad su bili samo on i Bog, igrajući u polju, pasući ovce, rastući u ljubavi i prijateljstvu.

"Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. Dan danu to objavljuje, a noć noći glas predaje … Ondje suncu razape šator, te ono ko ženik iz ložnice ide, ko div kliče kad prelijeće stazu. Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se ništa žaru njegovu" (Ps 19,2-3.5-7).

Kao pastir, David je žarko ljubio Boga. I Bog je to zamijetio.

__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, studenoga 14, 2014

KAKO ISPRAVNO ČUTI GLAS BOŽJI

Kad se glas Božji ne čuje, ljudi trče i rade za njega bez njegova naloga – po svome. I ja sam tako radio: činio sam dobre stvari, prihvaćao izazove, u potpunosti vjerujući da ustajem protiv bezbožnika. I ulazio sam u tisuće dolara duga, umoran i razbijenih iluzija, neprekidno vapeći za pomoć. Nije me poslao Bog, ali nisam razumio. Bio sam slomljen, opterećen, spreman dići ruke; to nije bilo rođeno iz molitve – bilo je to ljudsko suosjećanje.

Ali onda sam rekao: "Ne više, Gospodine! Ni koraka dalje ako ti ne zapovjediš. Ni pomaka dok ne čujem tvoj glas!" I kakav je god novac bio potreban, bio je tamo, jer Bog je podupirao što je začinjao. To je radost bez tereta, mir bez prosjačenja. Danas je prosjačenje u službi rezultat toga što ljudi čine dobre stvari, ali ih nije poslao glas Božji. Božji nalog zamijenile su njihove vlastite želje.

Isus se ne bi ni pokrenuo ako ne bi čuo s neba. "… što sam naučio od njega, to govorim svijetu … ništa od sebe ne činim … govorim ono što me Otac nauči" (Iv 8,26.28). "… Otac, koji me posla, zapovjedio mi je što da reknem i što da navijestim …Prema tome, što ja govorim, govorim onako kako je meni Otac govorio" (Iv 12,49-50).

Ovdje su četiri pouzdane stvari jesmo li ispravno čuli glas Boži:
  1. Njegov glas uvijek vas dovodi Isusu i izlaže sav grijeh i požudu. Ivan je čuo njegov glas i rekao: "Kad ga opazih, padoh … k njegovim nogama" (Otk 1,17).
  2. Njegova nazočnost (ili lice) uvijek prati njegov glas. Bit ćete svladani radošću i slavom njegove nazočnosti.
  3. Njegov glas dat će vam biblijsku potvrdu. Duh Sveti vodit će vas do potvrde u njegovoj Riječi. Sve što Bog govori mora u svakoj točki biti potvrđeno Pismom.
  4. Sve što kaže stajat će pred Kristovim sudom u svojoj čistoći i nesebičnosti.

četvrtak, studenoga 13, 2014

ZVUK NJEGOVA GLASA

Božja želja za njegov narod je da njihova najveća radost bude zvuk njegova glasa

"Tko ima zaručnicu, taj je zaručnik. Ali zaručnikov prijatelji, koji stoji i sluša ga, od srca se veseli zaručnikovu glasu. Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac" (Iv 3,29). Naša najveća radost trebala bi biti: "Čuo sam njegov glas! Stajao sam, čekao i čuo ga kako mi govori!" U Pjesmi nad pjesmama možemo čuti zaručnički ljubavni duet posljednjih dana. Zaručnik poziva svoju obećanu da se sakrije s njim: "Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno" (Pnp 2,14). Zatim kasnije u Pjesmi ona odgovara: "Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: 'Otvori mi … ljubljena moja, golubice moja'" (Pnp 5,2).

Onima čija srca su ohladnjela, koji više ne mogu čuti njegov glas, Bog je obećao dati novo i nježno srce ako se pokaju i po vjeri vrate k njemu. Tvrdo srce nije konačno, što znači, ako se želite promijeniti! To nije nešto što vam je Bog dao; naprotiv, to ste sami sebi dali isključivši Riječ Božju. Ovdje je vaše obećanje: "I kad se u nju vrate, istrijebit će iz nje sve grozote i gadosti. I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov" (Ez 11,18—20).

I "poškropit ću vas vodom čistom da se očistite. Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa. Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe" (Ez 36,25-27).

srijeda, studenoga 12, 2014

NJEGOVE DOBRE RUKE

"Iznemogoh od pusta jecanja, u noći postelju plačem zalijevam, suzama ležaj natapam" (Ps 6,7).

Ovaj ubojica diva, ovaj silan ratnik o kome su pjevali: "David pobi svojih deset tisuća", ovaj pjesnik koji je toliko pisao o pouzdanju u Boga i bacanju sve brige na njega, ovaj isti čovjek Božji je vapio: "Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemogao, Jahve, ozdravi me, jer dršću kosti moje" (Ps 6,3). David je teško sagriješio, priznajući: "Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me. Rane moje zaudaraju i gnjiju zbog bezumnosti moje. Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan" (Ps 38,5-7).

David iskazuje točno ono kroz što neki od vas možda upravo sada prolazite: osjećaj da vas je svladao grijeh poput neočekivanih morskih valova koji kao da preplavljuju vašu dušu. Ne možete razumjeti zašto ste ponovno zaglibili. Vapite: "Bože, ovo je previše za mene! Ne mogu se više s time nositi." Ranjeni ste i znate da iznutra zaudarate od grijeha. Znate da ste bili ludi i glupi. Osjećate duhovnu pokvarenost i tako ste bolesni u svom umu da to utječe na vaše tijelo. Vaš promašaj, vaš nedostatak pobjede, zapravo je učinio da "povazdan lutate žalosni" u potištenosti i strahu. Uznemireni ste, pognuti, satrveni u duši.

David je imao osjećaj da pati od grijeha koji je počinio. Nije rekao da Bog nije pravedan što ga kažnjava, ali htio je biti ispravljen u ljubavi: "Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti! Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemogao" (Ps 6,2-3). Vapaj iz Davida je sljedeći: "Gospodine, moja vlastita ludost, moj vlastiti lakozavodljiv grijeh, donio mi je mnogo patnje! Znam da imaš pravo ispraviti me i kazniti. Ali, molim te, sjeti se da sam još uvijek tvoje dijete! Izlij svoj gnjev na one koji te ne znaju. Sagriješio sam, ali još te uvijek ljubim. Ispravi me u ljubavi. Budi milosrdan."

Ako osjećate Božje strelice u svojoj duši zbog prošlog i sadašnjeg grijeha, ali imate raskajano srce i želite se okrenuti od svoga grijeha, možete prizvati njegovu ljubav kažnjavanja. Bit ćete ispravljeni, ali s velikim milosrđem i suosjećanjem, upravo kao što brižan otac kažnjava svoje dijete zbog ljubavi. Nećete osjećati njegov gnjev kao pogani, nego ćete s njegovom šibom osjetiti njegove drage, ispružene ruke.

utorak, studenoga 11, 2014

VRIJEME ZA OSVJEŽENJE

Riječ Božja puna je izvješća o velikim ljudima Božjim koji su došli do kraja svoje izdržljivosti, izgubivši svu snagu. Propovijedam poruku "Oblikovanje čovjeka Božjeg", koja govori o tri stvari s kojima se Isus susreo u getsemanijskom vrtu: s čašom boli, časom zbunjenosti i noći samoće. Svi muškarci i žene Božje moraju proći kroz to.

Možda je vaše sadašnje trpljenje samonametnuto. Koliko žena sad trpi jer su se udale za čovjeka za kojega ih je Bog upozorio da se ne udaju! Koliko djece lomi srce roditelja, dovodeći ih do kraja izdržljivosti! Toliko ih je izgubilo nadu zbog AIDS-a i drugih bolesti radi prošlih grijeha. Ali sad je vrijeme da se krene dalje iz onoga što je izazvalo vašu nevolju i uđe u slomljenost, pokajanje i vjeru. Vrijeme je da se primi nova infuzija snage Duha Svetog te da se bude obnovljen i osvježen.

Ako vaše srce osjeća svetu žalosti i ljubav za Boga, možete biti oboreni, ali on vam neće dopustiti da odete. Kad je David po vjeri hodao u pokajanju, rekao je: "Jahve, ti moju svjetiljku užižeš, Bože, tminu moju obasjavaš: s tobom udaram na čete dušmanske, s Bogom svojim preskačem zidine. Savršeni su puti Gospodnji, i riječ je Božja ognjem kušana. On, samo on, štit je svima koji se k njemu utječu. Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga našega? Taj Bog me snagom opasuje i s moga puta pogibelj uklanja, noge mi dade brze ko u košute i postavi me na visine čvrste, ruke mi za borbu uvježba i mišice da luk mjedeni napinju. Daješ mi štit svoj koji spašava, tvoja me desnica drži, tvoja me brižljivost uzvisi. Pouzdanje daješ mom koraku, i noge mi više ne posrću … Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloži" (Ps 18,29-37.40).

Bog obećava snagu svom pomazaniku: "Blagoslovljen Jahve što usliša zazivanje moje! Jahve mi je zaklon, on štit je moj. U njega se srce moje pouzdalo, i pomoć mi dođe; zato mi kliče srce, i pjesmom njega slavim. Jahve je jakost narodu svome, tvrđava spasa svom pomazaniku. Spasi narod svoj i blagoslovi svoju baštinu, pasi ih i nosi ih dovijeka" (Ps 28,6-9).

Ako zavapite, on će u vas uliti svoju snagu: "Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio … Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek me tvoja spasi desnica" (Ps 138,3.7).

ponedjeljak, studenoga 10, 2014

BANKA NEBA by Gary Wilkerson

U zadnje vrijeme nisam bio u stanju otresti se određene slike iz mog uma. Radi se o nebeskoj banci, kamo narod Božji dolazi obavljati poslovne transakcije. Ta banka uvijek je otvorena, tako da možemo deponirati i prosljeđivati blagajniku sve naše grijehe, tjeskobe, brige. Svakako, trezor u koji se ti depoziti odnose jest prostorija prijestolja Božje milosti.

Iz ove nebeske banke isto tako možemo povući sredstva. Na šalteru sjedi Duh Sveti, spreman dijeliti svako pojedino sredstvo neba. Kad se zaustavimo na tom šalteru, imamo mogućnost povući beskrajne rezerve Božje milosti, sile, vjere i nade.

Dok sam zamišljao tu banku, shvatio sam da mnogi od nas u crkvi činimo mnoge depozite, ali ni izbliza ne povlačimo toliko sredstava. Umjesto toga, kad se primaknemo šalteru, tražimo skromnu isplatu. "Gospodine, ne želim ti smetati", mucamo, "ali potrebno mi je malo posebne milosti da prođem kroz sadašnji problem. Ako mi pomogneš da pođem dalje, s ostatkom ću se moći nositi."

Imam vijest za vas! Bog ne želi da se "s ostatkom sami nosimo". On želi da deponiramo sve njemu: sve naše tjeskobe, borbe, grijehe i boli. I želi da povučemo od njega beskrajna sredstva koja su spremljena za nas u njegovim trezorima. On želi da kažemo: "Gospodine, dosta mi je traženja deset dolara vrijednu vjeru da me provede kroz ovaj problem. Trebam tvoju milost u apoenima od tisuću. I ne želim da to samo riješi moj problem, nego da se tvoja slava uspostavi na zemlji. Od sada nadalje, svaki put kad dođem na ovaj šalter, tražit ću veće izliće tvoga Duha. Trebam više tvog života, tvog daha, tvoga djelovanja u meni!"

"Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).

subota, studenoga 08, 2014

PRODORNA PORUKA by Jim Cymbala

Apostoli nikada nisu pokušavali biti fini s ljudima kad su im predstavljali evanđelje. Nije se očekivalo da njihova komunikacija bude "cool" ili ublažujuća. Oni su ciljali da probodu srce, osvjedoče o grijeh. Nisu imali ni najmanju namjeru pitati: "Što ljudi žele čuti? Kako možemo nedjeljom privući više ljudi u crkvu?" To je bila posljednja misao u njihovim umovima. Takav pristup njima je bio stran.

Umjesto da Kristu pokušamo dovesti muškarce i žene na biblijski način, prožeti smo nebiblijskom zamisli o "rastu crkve". Biblija ne kaže da trebamo ciljati na brojeve, nego naprotiv, potiče nas da navješćujemo Božju poruku s neustrašivošću Duha Svetog. To će graditi crkvu Božju na Božji način.

Nažalost, neke crkve sad neprestano prate koliko su ljudi zadovoljni bogoslužjima te pitaju što bi još htjeli. Mi nemamo nikakvu dozvolu prilagođavati poruku evanđelja! Bez obzira čini li se popularna ili ne i je li u skladu s vremenom, moramo vjerno i hrabro navješćivati da je grijeh stvaran, ali da Isus oprašta onima koji priznaju.

Bog nigdje nikoga ne traži da ima veliku crkvu. On nas jedino poziva da činimo njegovo djelo, navješćujući ljudima koje ljubi njegovu Riječ pod pomazanjem i silom Duha Svetoga, kako bi to proizvelo rezultate koje jedino on može ostvariti. Tada slava pripada jedino njemu, a ne nijednoj denominaciji, lokalnoj crkvi, lokalnom pastoru ili savjetniku za rast crkve. To je Božji jedini plan, a sve drugo skretanje je od učenja Novoga zavjeta.

Danas u Americi imamo duh anti-autoriteta koji govori: "Nitko meni ne može reći da se moram promijeniti. Da se niste usudili!"

I za propovjedaonicom i na pastoralnom savjetovanjem prečesto se predajemo tom mentalitetu te se bojimo reći istinu o grijehu. I nastavljamo se pozivati na Pavlov redak koji govori da je "svima njima postao sve" (1 Kor 9,22), ne zamjećujući da upravo u sljedećem odlomku kaže: "Tako trčite da odnesete nagradu" (1 Kr 9,24). Prilagoditi stil da bi nas slušali jedna je stvar, ali poruka se nikada ne smije mijenjati kako ne bismo ostali praznih ruku pred Gospodinom.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, studenoga 07, 2014

ŠKOLA DUHA SVETOG

Zašto su stvari išle krivo za Davida? Jer je bio u školi Duha Svetog! Bog je u njemu proizvodio karakter – a to može ostvariti jedino nevolja. Više nije smjelo biti Šaula, nediscipliniranih i neizvježbanih nedostatkom kušnji. Šaul je krenuo ispravno, ali je ubrzo usahnuo jer nikada nije bio testiran. Sad je Bog tražio čovjeka kome može vjerovati, čovjeka komu može sagraditi trajan dom.

Nije bilo trenutka kad Duh Sveti nije bio s Davidom. Bog je mogao poslati anđele; mogao je izgovoriti riječ; mogao je poslati nebesku vojsku da skloni Davida iz nevolje. Umjesto toga, dopustio je sve to da bi David mogao doći do kraja samoga sebe i potpuno se baciti na Gospodina. Ne bismo imali nijedan od velikih psalama pouzdanja i vjere da David nije bio testiran.

Neki od vas ste s Davidom u Siklagu – ili ste na putu onamo! U 1 Samuelovoj 30 priča govori da su Amalečani svladali narod Božji, poharavši živote i imetak. David je bio u velikoj nevolji kad su njegovi vlastiti judi rekli da će ga kamenovati, jer su njega okrivili za ovu katastrofu. "Ali se David ohrabri u Jahvi, svome Bogu" (1 Sam 30,6). Kad se okrenuo Gospodinu (r. 8), bio je uvjeren da će mu biti vraćeno sve što se izgubilo. U 19. retku vidimo konačan ishod: "Sve je vratio David."

David je povratio obitelj i svoja dobra, ali bilo je još mnogo toga što mu je bilo vraćeno. Najvažnije je bilo to da je povratio svoje pouzdanje u Boga, svoju sigurnost da je Bog još uvijek s njim. Obnovila se snaga njegova pomazanja, zajedno s novom mržnjom prema neprijatelju. Toga dana David je primio diplomu! Naučio je tražiti Gospodina i ohrabriti se u njemu. Od toga dana, postajao je jači i jači – i nadvladavao.

četvrtak, studenoga 06, 2014

KAD ČINITE PRAVO, A STVARI JOŠ UVIJEK IDU KRIVO

David je primjer čovjeka koji je imao srce za Boga, slika onoga koji čini pravo (osim grijeha s Bat Šebom i Urijom). "David je činio sve što je pravo u očima Jahvinim, i za svega svoga života nije odstupio ni od čega što mu je zapovjedio, osim onog što je učinio Uriji Hetitu" (1 Kr 15,5). Od trenutka kad je Samuel izlio ulje nad njim pomažući ga za kralja nad Izraelom, "Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13). Piše: "Šaul se poče bojati Davida jer je Jahve bio s njim … David je imao uspjeha na svim svojim putovima, jer Jahve bijaše s njim … Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom" (1 Sam 18,12.14.18).

Što je, dakle, David dobio za svu tu dobrotu? Nevolju sa svih strana! Ali upamtite, Bog je još uvijek bio s njim.

Sjetite se kad je ovaj isti pobožan čovjek neustrašivo stajao pred divom Golijatom. Sjetite se mnoštva koje je klicalo: "David je pobio svojih deset tisuća." Ali sad se zgurio od straha i njegov najbolji prijatelj otuđio se od njega. Tako je svladan panikom da se pravi luđakom kako bi spasio kožu. Završava krijući se u spilji Adulam s četiristo nezadovoljnika koji su se okupili oko njega. Rekao je: "Ipak ću jednoga dana poginuti od Šaulove ruke. Zato nema ništa bolje za me nego da se spasim u zemlju Filistejaca" (1 Sam 27,1). Razdirali su ga mnogi strahovi. Vjerojatno se sjetio dana svoga pomazanja kao velike pogreške, misleći: "Gospodine, ne možeš biti sa mnom; ne mogu ja biti tvoj pomazanik. Sve ide krivo. Nema koristi. Očito si ljut na mene." Jeste li ikada rekli nešto slično?

Ali Bog nije ostavio Davida – ni na trenutak. Jer znamo da "Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana" (1 Sam 16,13). Tako je to i s vama i sa mnom. Onoga dana kad nas je Duh Božji doveo k Isusu i pomazao nas, došao je da ostane, da prebiva. U vašoj kušnji, u vašoj nelagodi, on je vaš utješitelj. Stvari mogu izgledati da idu krivo, ali za vas koji se uzdate, Bog sve ima pod kontrolom.

srijeda, studenoga 05, 2014

POČIVANJE U GOSPODNJEM TAJMINGU

Ako ne vjerujete u tajming Duha Svetog, nikada nećete razumjeti zašto se čini da molitve kasne. Svako obećanje Božje podići će se da vas testira – osim ako počivate u Gospodnjem tajmingu! Zapisano je za Josipa koji je bespomoćno ležao u zatvoru: ".. do vremena kad se ispuni riječ njegova, riječ Gospodnja ga kušaše" (Ps 105,19). Ovaj redak u vezi s tajmingom Duha Svetog nalazi se između ove dvije izjave: (1) "Sputaše uzama noge njegove, u gvožđe mu vrat staviše" (r. 18) i (2) "Kralj naredi da ga driješe … oslobodi njega" (r. 20).

Josipova kušnja čekanja slomila mu je srce. Poslušajte njegovu jadnu molbu peharniku, nakon što mu je otkrio da će biti obnovljen i oslobođen iz zatvora: "Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio tobom, pa mi učini ovu uslugu: spomeni me faraonu i pokušaj me izvesti iz ove kuće … ovdje nisam ništa skrivio, a baciše me u tamnicu" (Post 40,14-15).

Netko će možda pitati gdje je bila Josipova vjera. Bio je tako blizu Boga da je mogao tumačiti snove i tajne. Bog mu je govorio, zašto onda nije samo počivao i uzdao se u Boga da će ga izvesti? Zašto takva jadna molba peharniku da razgovara s faraonom? Bio je kušan Riječju! Možete je čitati, moliti, propovijedati, ali dok nije iskušana u vama, neće proizvesti život. Neki od vas oštro ste kušani Riječju upravo sada. Vidjeli ste da Bog odgovara na mnoge molitve, ali upravo sada gledate u dugačku neodgovorenu molitvu. Vaš vapaj, klicanje, podignute ruke, bol, sve izgleda kao da je neuslišano, bez dokaza bilo kakvog odgovora.

Dopustite mi reći što je potrebno da se pobijedi u ove posljednje dane. Mi moramo stajati na svakom obećanju i molitvi s vjerom, djelotvorno, žarko, bez sumnje, a onda čekati i počivati, uzdajući se da će Gospodin učiniti što je pravo, u njegovo vrijeme i na njegov način. Malo kršćana danas strpljivo čeka da Bog djeluje u svoje vrijeme. Što više kasni, neki ljući potaju. Neki na kraju dižu ruke, misleći da Bog ne odgovara.

Recite s Habakukom: "Počinut ću (tiho čekati) kada dan tjeskobni svane … Jer smokvino drvo neće više cvasti, niti će na lozi biti ploda … polja neće donijeti hrane … u oborima neće biti ni goveda. Ali ja ću se radovati u Jahvi i kliktat ću u Bogu, svojem Spasitelju. Jahve, moj Gospod, moja je snaga … i vodi me na visine" (Hab 3,16-19).

utorak, studenoga 04, 2014

KAD SE MOLITVE ČINE NEODGOVORENE

Pogledajmo u duboku agoniju jednoga vrlo svetog čovjeka Biblije te vidimo ako možete pogoditi tko govori: "Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti … Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao …Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi" (Tuž 3,1-2.7-8.18).

Tko je bio taj čovjek koji je digao ruke od nade, koji je rekao da je Bog odbio njegove molitve? Nitko drugi nego prorok Jeremija. "Oblakom si se obastro, da molitva ne prodre do tebe" (Tuž 3,44). Ali to isto tako možete biti vi ili ja tijekom neke krize u našem životu, kad se čini da je Bog zatvorio nebo. Vapite li i vi s Jeremijom: "Ja sam onaj koji je vidio nevolju. Ja sam u situaciji iz koje ne mogu izaći"?

Ne mislite da je Jeremija nastavio očajavati! Poput Davida, i on je došao na mjesto nade i pobjede. Sjetio se da je njegov Bog pun suosjećanja i milosrđa: "To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. Oni se obnavljaju svako jutro: tvoje je vjernost velika! 'Jahve je dio moj', veli mi duša, 'i zato se u nj pouzdajem.' Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino … Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: jer ako i rastuži, on se smiluje po svome velikom milosrđu" (Tuž 3,21-26.31-32).

Psalmist David je rekao: "Jer je Jahve plač moj čuo. Čuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu" (Ps 6,8-9). On je spremio svaku suzu, primio svaki vapaj, saslušao pažljivo svaku molitvu. Možete mirno počivati uvjereni da ako morate proći i kroz vruću peć nevolja, on će biti ravno tamo s vama. Bog ima naum za sve što dopušta i za svaku tešku kušnju on daje posebnu milost.

ponedjeljak, studenoga 03, 2014

TAKVO I TOLIKO SPASENJE by Gary Wilkerson

"Zato treba da dobro pazimo na ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj. Jer, ako se riječ koju su saopćili anđeli pokazala sigurnom, i ako je svaki prekršaj ili neposluh riječi primio pravednu kaznu, kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje?" (Heb 2,1-3).

Zakon koji je Bog dao čovjeku "pokazao se sigurnim". Međutim, to se čini poput paradoksa. Ako je bilo nemoguće da itko održi taj zakon, kako može biti siguran? Prije svega, zakon nikada nije bio s namjerom da bude sredstvo našega spasenja; on je bio s namjerom da nam pokaže našu potrebu za spasenjem. A zakon je to sigurno činio. Međutim, iznova i iznova Pismo otkriva kako je čovjek jadno podbacio u držanju Božjeg zakona.

Još nešto možemo vidjeti u ovom odlomku. Pisac koristi riječ "toliko" kako bi opisao što je Isus učinio. Krist je sklopio savršen savez s Ocem, savez koji radi da bi osigurao "takvo i toliko spasenje" (Heb 2,3). Govorimo o nečem sigurnim! Kristov dar spasenja oslobađa nas od zakona grijeha i smrti i dizajniran je da radi u našem životu. Štoviše, Novi savez milosti Božja je sila na djelu u našim životima. On nam daje snagu da slijedimo njegove zapovijedi njegovom snagom, ne našom vlastitom. "Bog je isto tako donio svjedočanstvo … darovima Duha Svetoga koje dijeli po svojoj volji" (Heb 2,4).

S takvim i tolikim spasenjem, zašto bi ga itko zanemarivao? Evo zašto? Naučeni smo da odgovaramo na zakone djelima. Čak i u području vjere, skloni smo pasti natrag na djela. Dajemo mentalni pristanak za spasenje po milosti, ali duboko dolje u sebi mnogi od nas još uvijek vjeruju da su djela put za osiguranje Božjih blagoslova.

Naši umovi od djetinjstva su naučeni da padamo natrag na držanje zakona kad god podbacimo. U svakom domu postoje osnovna pravila: očistiti sobu; pomoći raspremiti stol. To je sporazum koji se temelji na nagradama i kazni i većina roditelja to koristi kako bi održavala zdrav duh.

Ovaj sustav može dobro funkcionirati u obiteljskom životu, ali ne u životu kraljevstva. Međutim, s obzirom da je većina od nas odrasla na taj način, godinama kasnije nastavljamo gledati život kroz te leće. Kad god u bilo čemu padnemo, naša reakcija je da padamo natrag na djela.

Djela nikada ne mogu postići što jedino križ može osigurati niti dodati jedan stupanj svetosti našem životu. Djela koja su uistinu sveta rezultat su Božje milosti. Ona su ono što činimo iz zahvalnosti, radosti i vjernosti jer smo primili "takvo i toliko spasenje".

subota, studenoga 01, 2014

HRPA KOLAČIĆA by Carter Conlon

Kad nas Bog poziva da hodamo u nadnaravnom – u stvarima za koje sami sebe smatramo nekvalificiranima – vrlo je vjerojatno da će se u našem srcu pojaviti strah. To je bio slučaj s Gideonom i zbog toga mu je Gospodin dao savjet što da učini: "One noći reče mu Jahve: 'Ustani, navali na tabor, jer ti ga predajem u ruke. Ako se bojiš napasti, siđi najprije u tabor s Purom, momkom svojim; slušaj što govore; ohrabrit ćeš se i napast ćeš tabor" (Suci 7,9-11).
Drugim riječima: "Ako se bojiš, siđi u neprijateljski tabor. Čut ćeš što govore i to će ti dati snagu da uđeš u ono što je, gledajući tjelesno, samoubilačka misija."

"On siđe sa svojim momkom Purom do prvih taborskih straža … Kad je Gideon došao, a to jedan baš pripovijedaše svome drugu što je sanjao: 'Usnuo sam kako se pogača ječmenog kruha kotrlja u midjanski tabor: dokotrlja se do jednog šatora i pogodi, a šator pade, prevrnu se.' A drug mu odgovori: 'Nije to drugo nego mač Gideona, Joaševa sina, Izraelca. Bog mu je predao u ruke Midjance i sav tabor'" (Suci 7,11-14).

Od Gospodina biste očekivali da se pojavi s nečim posebnijim, možda da Midjanac kaže: "Vidi sam kako silaze kola anđela, tisuće i tisuće! Bili su ljuti i sve su nas pobili! Bježimo odavde!" Ne, umjesto toga, vidio je pogaču kruha kako se valja niz brijeg i jednostavno pomeće sav njihov tabor. A iz toga je onaj drugi čovjek odmah zaključio: "Ovo nije ništa drugo nego mač Božji i mač Gideonov! Predao je sav naš tabor u Gideonove ruke."

Kako je neprijatelj to znao? Znali su jer su se iznova i iznova našli u podređenom položaju. Znali su što se događa kad se iznenada samo nekoliko Božjih ljudi digne i odluči ići naprijed. Znali su kakva se opasnost pojavila pred kraljevstvom tame kad se niz brijeg počela valjati ječmena pogača!

Znate li što je ječmena pogača? To nije ništa drugo nego kad se skupi hrpa kolačića i odluči kretati kao jedan! Vi i ja živimo u vremenu kad moramo predati naš ponos i naše ljudsko razmišljanje; moramo predati htijenje da budemo veći nego što jesmo. Mi smo kolačići pozvani na gozbu – svaki pojedini od nas. Ja sam uvijek bio ništa i još uvijek sam ništa i uvijek ću biti ništa. Sve što imam je ono što mi Bog odlučuje dati.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.