petak, listopada 31, 2014

DOPUSTITE MU DA VAM BUDE SVE

Jednom davno stajao sam uz oltar pored moje žene i čuo svoga oca (koji je bio pastir) kako pita Gwen: "Prihvaćaš li Davida kao svoga zakonitog muža?" Izmijenili smo zavjete govoreći: "Hoću." Gwen me voljela na tisuću načina, ali nikada bolje, nikada više, kao kad mi je dopuštala da budem muškarac kuće. Bilo je potrebno neko vrijeme kako bi me pustila da činim stvari koje čini muž – posebno s obzirom da nisam baš neki mehaničar. Ali naučila je taktično me ohrabrivati da ispunjavam tu ulogu.

Bog je naumio da muž i žena pokazuju njegov odnos s nama, njegovom zaručnicom: "Jer suprug ti je tvoj Stvoritelj" (Iz 54,5). Mi smo "zaručnica koja je nakićena za svoga muža" (Otk 21,2). Ali Isus nije kao neki zemaljski muž. Kad kaže: "Hoću", on ima svu silu i slavu da to tako bude. Zavjete našeg Gospodina svojoj ljubljenoj možete naći kroz čitavu njegovu Riječ.

Naša ljubav za njega to prihvaća, stoji na tome i dopušta Isusu da bude Bog za nas. Ovdje su neki zavjeti koje je dao svima koji su se obvezali na svoju ljubav i vjernost njemu:

"Nosit ću vas i dalje, pomagati, izbavljati" (Iz 46,4). "Može li žena zaboravit svoje dojenče? … Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću" (Iz 49,15). "Velikodušan je u praštanju" (Iz 55,7). "Izliječit ću ga … i utješiti" (Iz 57,18). Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti" (Iz 65,24). "Jer je on sam rekao: 'Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti'" (Heb 13,5).

Isus je naša pravednost, zdravlje, izbavljenje, stijena spasenja, dnevni kruh, utjeha, skrbnik, snažna ruka, obrana, svjetlo, radost, mir – sve naše u vrijeme potrebe! Dopustite mu da vam bude Bog. Ne bojte se i ne pokušavajte sami izraditi stvari. Dokažite mu da ćete se pouzdavati u njegovu silu!

četvrtak, listopada 30, 2014

"ONA JE OVO UČINILA ZA MENE!"

"Najedanput se pojavi neka žena koja bijaše javna grešnica. Ona, kad saznade da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese sa sobom alabastrenu posudu pomasti, stade iza njega do njegovih nogu te plačući poče mu suzama prati noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati pomašću …Tada se (Isus) okrenu prema ženi pa reče Šimunu: 'Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću: ti mi nisi vodom polio noge, a ona mi suzama opra noge i otr kosom svojom. Ti mi ne dade poljupca, a ona, otkako uđoh, ne prestaje mi ljubiti noge. Ti mi ne namaza glavu uljem, a ona mi noge namaza pomašću'" (Lk 7,37-38.44-46).

Jeste li ikada oprali njegove noge svojim suzama? Jeste li došli k njemu ne tražeći ništa za sebe, svoju službu ili obitelj? Jeste li mu došli jednostavno izlijevajući na njega dar miomirisa, alabastrenu posudu ljubavi i štovanja? Poslušajte vapaj njegova srca: "Ti mi ne dade poljupca. Ni vode za noge! A ona je sve to učinila za mene!"

U Mateju 26 druga je žena došla k Isusu i izlila miomiris na njegovu glavu dok je sjedio i jeo. Učenici su to vidjeli i srdito rekli: "Čemu ovo rasipanje? Moglo se to skupo prodati pa dati siromasima" (Mt 26,9). Mi smo upravo kao ovi učenici; mislimo da je potraćeno vrijeme biti sam, služeći njegovim potrebama, kad toliko siromašnih i napaćenih ljudi treba naše vrijeme i molitvene prošnje. Isus je rekao: "Zašto dosađujete ovoj ženi? Ona je izvršila djelo ljubavi prema meni. Siromaha ćete uvijek imati sa sobom, a mene nećete imati uvijek" (Mt 26,10-11). U biti je rekao: "Ona je ovo učinila za mene!"

srijeda, listopada 29, 2014

PROVOĐENJE VREMENA S ISUSOM

Zašto je Isus rekao: "A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti" (Mt 6,6)? To je zbog toga što Gospodin želi prisnost. On želi biti nasamo zatvoren s ljubavi svoga srca! Mnogi će moliti i nikada neće promašiti molitveni sastanak. Ići će na svaki sastanak kućne skupine i to je svakako biblijski da se dvojica ili trojica slože u molitvi. Ali doći će trzaj od Gospodina i on će šapnuti: "Dođi nasamo – zatvori vrata – hajde da budemo samo nas dvojica." Tajna molitva u sobi najprisnija je stvar koju možete podijeliti sa svojim Gospodinom. Ako nemate takav odnos, zapravo ga ne poznajete.

Bez prisnosti s Isusom, čak i vaša dobra djela mogu postati zla. "Mnogi će mi u onaj dan reći: 'Gospodine, Gospodine, zar nismo pomoću tvoga imena prorokovali, pomoću tvoga imena izgonili zle duhove, pomoću tvoga imena čudesa činili?' Tada ću im kazati: 'Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od mene, zlotvori!'" Što Isus govori? Ključ je: "Ne poznajem vas." Nije bilo prisnosti. Neki čine strahovito puno u njegovo ime, a da ga u stvari ne poznaju. To znači da možemo postati tako zahvaćeni činjenjem dobroga, programima, pomažući drugima, da gubimo dodir s Isusom."

Kad provodimo vrijeme nasamo s njim, razmišljamo li ikada o njegovim potrebama? Isus je postao čovjek sa svim ljudskim potrebama, uključujući potrebu za prijateljstvom i ljubavi. On je osjećao odbacivanje upravo kao i mi, ne odbacujući nikada svoju ljudsku prirodu. Isus je Bog, ali još uvijek i čovjek. To što suosjeća s našim slabostima, znači da još uvijek doživljava boli i potrebe čovjeka. Nedavno sam pomislio: "Gospodine, kad si bio na zemlji, jesi li se ikada pitao ljubi li te netko jednostavno zbog tebe, kao Isusa, kao čovjeka?" Pogledajte mnoštvo koje ga je pritiskalo sa svih strana vapeći za pomoći, milosrđem, vidom, iscjeljenjem, hranom, znacima i čudima! On ih je vidio kao ovce bez pastira; čuo je njihove vapaje i zaplakao. Ali tako malo ih je došlo koji nisu trebali ništa – tako malo ih je došlo samo da ga ljube.

utorak, listopada 28, 2014

LJUBITI ISUSA

Isus zna što to znači biti prevaren! Bio je strpljiv i dugo je podnosio dok mu je kroz čitavu povijest njegov ljubljeni Izrael bio nevjeran, iznova i iznova čineći duhovan preljub. Isusovo srce žudi za vjernom zaručnicom. On čezne za ljudima koji će imati oči samo za njega, bez ikakve druge ljubavi između.

Što je to što donosi radost ženi ili mužu? Vjernost – sposobnost pogledati jedan drugome u oči i vidjeti povjerenje. Nikakve laži ni tajne! Tako je to i s našim odnosom s Isusom. "Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. Muževljevo se srce uzda u nju, i blagom neće oskudijevati" (Izr 31,10). Može li Isus pogledati u naše srce i pouzdati se u nas?

Poznajem jedno evangeličko sestrinstvo koje provodi sate samo "ljubeći Isusa". One se kaju za nevjerstvo njegove prijevarne zaručnice. Pokušavaju ispuniti njegovo bolno srce – ispuniti nedostatak ljubavi – i govore o "njegovoj povredi". Isus doista mora biti povrijeđen kad je tako malo onih koji ga ljube svim svojim bićem. Srce mi se lomi i sa suzama molim: "O, Isuse! Kako sam ti godinama bio nevjeran. Koliko puta su stvari ovoga svijeta preuzele moje srce. Jurio sam za autima, antikvitetima, sportom. Bila su razdoblja kad sam volio slavu od ljudi, želio stvari, trošio vrijeme ne te druge stvari." "Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve" (1 Iv 2,15).

Isus je postavio vrlo uznemirujuće pitanje: "Hoće li Sin Čovječji, kada dođe, naći pouzdanja (vjere) na zemlji?" (Lk 18,8). Riječ "vjera" na grčkom znači "oslanjanje na nekoga i vjernost nekome". Njemu! On je prorekao veliki otpad, tako da će i njegovi izabrani biti vrlo kušani. I tako, mnogi će pasti i juriti za ovim svijetu s požudom i užitkom. Moj vapaj je: "O, Gospodine, privuci me k sebi! Daj da budem onaj kome možeš vjerovati! Daj da te ljubim bez rezerve! Daj mi čistu, svetu ljubav, bez primjese!"

ponedjeljak, listopada 27, 2014

MILOST KOJA DAJE SNAGU by Gary Wilkerson

Većina kršćana ima teške brige u svom životu – dijete koje bježi od Boga; brak pun napetosti; gomilanje računa i nedostatak novca da ih plati. Zašto biste bili zabrinuti u vezi s padom natrag na djela ako ste suočeni s takvim problemima?

Vjerujem da ne postoji primjenjivija stvar od robovskog stava djela-nad-milošću. On ima svagdašnje implikacije jer izravno utječe na to kako se bavite svojim problemima.

Recimo da mladić s pornografskom ovisnošću želi biti oslobođen. Ali isto tako teži za mentalitetom "djela". Jedne noći čita sljedeći odlomak: "Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje" (Ps 119,9). Mladić misli da ako više čita Bibliju, naći će slobodu. Čita sljedeći odlomak koji kaže: "Molite jedan za drugoga." I tako se pridružuje nekoj odgovornoj skupini ljudi te traži da mole za njega.

Sva djela koja je poduzeo su dobra, ali u svom srcu on ovisi o vršenju tih stvari – o djelima – kako bi osigurao slobodu koju traži. Međutim, taj mentalitet samo ga tjera dublje u ropstvo i očaj. Slijeđenje Krista nije oslanjanje na djela – radeći, kako bi se primilo što jedino Bog može osigurati po vjeri.

Drugi mladić u istoj crkvi isto se tako bori s pornografijom. On moli: "Gospodine, bespomoćan sam bez tebe; to i predobro znam. Međutim, znam isto tako da si ti moja nada. Dolazim sad k tebi ostavljajući iza sebe svoj očaj i uzdajući se u tebe da ćeš učiniti djelo u meni. Znam da mi je potrebna samo jedna stvar da bih nadvladao taj grijeh: tvoja milost koja daje snagu. Neka me sad preplavi. Inače sam bez nade."

Ovaj čovjek primit će Božju milost koja daje snagu. Zašto? Jer je odvalio svaku prepreku koja ga je sprečavala od te milosti – sve s jednom jednostavnom molitvom.

Ova dva primjera možda nisu na površini jako različita. Ali u duhovnom području, dogodilo se tektonsko pomicanje. Jedno srce otišlo je iz staroga saveza koji je zarobljavao i koji je govorio: "Ovo moram zaraditi" i okrenulo se savezu koji kaže: "Tvoja milost tjera sav moj napor."

Kad dođemo do te točke, vidjet ćemo da Bog čini stvari u našem životu koje nikada ne bismo učinili kroz vlastite napore. Potičem vas da ne zanemarite veliko spasenje koje ste dobili. Okrenite se k Isusu koji je uvijek veći – i čija milost je vaša snaga za sve.

subota, listopada 25, 2014

ŽELJA ODREĐUJE SUDBINU by Claude Houde

Ja sam pastor crkve New Life na južnoj obali Montreala u Kanadi. Našu smo crkvu započeli s nekoliko ljudi u majušnoj prostoriji u zgradi koju smo iznajmili od školskog vijeća. Danas svakoga tjedna u crkvu dolazi preko 3500 ljudi, nešto što se nikada nije dogodilo u Quebecu. Manje od dva posto stanovništva evanđeoski su vjernici. Evanđeoska crkva u našoj naciji traje preko pedeset godina, s prosječnom posjećenošću manje od osamdeset ljudi.

Kako možemo objasniti ovu neuobičajenu žetvu? Zašto smo blagoslovljeni s preko dvadeset uzastopnih godina rasta u jednom od najneprijateljskijih i najsekularnijih okruženja u Sjevernoj Americi? Mi ne održavamo evangelizacije vani i ne nastojimo provoditi posljednje trendove u metodama i strategijama rasta moderne crkvene. Prolazimo kroz jedan program izgradnje za drugim i održavamo više službi u nedjelju te eksponencijalno iz godine u godinu sve više rastemo. Zašto? Jednostavno zato što su muškarci i žene svih dobi i iz svake moguće etničke i socijalne pozadine doživljavali s odlučnošću preobražavajuću silu vjere. Svake godine stotine se krštavaju i pričajući priče o milosti, hrabrosti i iskupljenju – čudesne, divne priče koje su potpuno neobjašnjive izvan "djela Božjega"! Oni pozivaju svoje prijatelje, susjede, obitelj, kolege s posla ili školske prijatelje da "kušaju i vide kako dobar je Jahve: blago čovjeku koji se njemu utječe" (Ps 34,9). I Bog umnaža crkvu.

U modernom, sekularnom i ciničnom francuskom Quebecu, kao i svuda širom svijeta, vjera s odlučnošću je paljenje vatri probuđenja i mijenjanje života. Tisuće "Daniela" doživljava proboje i izbavljenja koja su neoboriva. Ne postoji nikakav "sustav zvijezda", čudni misteriji, dotjeran profesionalizam niti ikakvi trikovi. Postoje jedino moderni "Danieli", muškarci i žene koji svakodnevno žive u svjetlu i slobodi, sili i mogućnostima vjere s odlučnošću. Oni razumiju da želja određuje sudbinu i, ako to ljudima nije moguće, Bogu je sve moguće.

__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, listopada 24, 2014

ISUS DOLAZI SA ZAPOVJEDNIČKIM ZOVOM

"Jer će sam Gospodin sa zapovjedničkom zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima" (1 Sol 4,16-18).

Na grčkom "zapovjednički zov" znači pobuditi riječju, probuditi, pokrenuti, potaknuti na akciju. Glas arkanđela čut će svi pobjednici. "Na vratima je! Dođite, ljubljeni! On kojega ljubite dolazi da vas uzme." To nije diskretan dolazak, učinjen tiho u nekom ćošku. Ne! Isus dolazi s glasom trube, s mnoštvom anđela, sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela. Mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije, kako bi se susreli s njim u zraku. Oni će ga prvi zagrliti. Mislite li da će oni biti tihi? S novim tijelima? Vječno izbavljeni i nakon dugog vremena konačno kod kuće s Isusom? Ljubljeni, tamo će biti gromoglasno radovanje! I dok se oni budu radovali, on će u sav svijet poslati svoje anđele da okupe njegovu djecu. Kakva će to biti dobrodošlica!

Ali evo značenja njegova dolaska, iznijetoga u nekoliko riječi: "I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom" (1 Sol 4,17). Kako je glupo prepirati se hoćemo li živjeti na zemlji ili u nekom nebu. Nebo će biti gdje god će biti Isus. Neki su uporni da nikada nećemo napustiti ovu zemlju, da će Isus sići k nama i uspostaviti svjetovno kraljevstvo. Sve što ja želim jest ovo: "I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom."

Želite li vi zauvijek biti s Gospodinom? Znate li da je to i njegova želja da bude s vama? "Oče, htio bih da oni koje si mi dao budu gdje sam ja, zajedno sa mnom, da promatraju slavu koju si mi dao" (Iv 17,24). Ostavite vremena i razdoblja u Očevim rukama i svaki dan svoga života živite kao da Krist dolazi za sat vremena. Ali upamtite, dok ne dođe, mnogo je posla koji se još mora obaviti.

četvrtak, listopada 23, 2014

NJEGOV DOLAZAK BIT ĆE VELIKO SLAVLJE

Za nas koji tvorimo zaručnicu ne smije biti nikakva straha kad se on pojavi. "Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama, da se mognete radovati i veseliti i u čas kad se objavi njegova slava" (1 Pt 4,13).

Nikada ne zaboravite da on one koji ga čekaju neće iznenaditi, one koji "iščekuju i požuruju dolazak dana Božjega" (2 Pt 3,12). Oni koji iščekuju njegov dolazak "iskorišćuju vrijeme, jer su ovi dani zli" (Ef 5,16). Oni ne sjede pred televizorom, prožeti sebičnim snovima i ludim ambicijama! Oni su zauzeti, ukrašujući se kao zaručnica na čekanju, radeći dok on ne dođe. One koji su pripremljeni taj dan neće iznenaditi. Za one koji ga očekuju Isus neće doći kao lopov u noći!

To će isto tako biti Gospodnji dan radosti, jer on je željan biti sa svojom zaručnicom: "Ja pripadam dragome svome, i on je željan mene" (Pnp 7,10). Mi zaboravljamo na njegovo uzbuđenje, njegovu radost, njegovo iščekivanje. Da, on čezne za svojom zaručnicom! On se radovao kad su se učenici vratili s istjerivanja đavola (vidi Lk 10,17-22). On je proslavljen čovjek, sudjelujući u svim našim osjećajima, pun radosna očekivanja što ima zaručnicu, što ima pravo na nju i što će je privući k sebi.

Obećao je da će se pokazati onima koji čekaju njegov dolazak. "… drugi put će se pokazati … onima koji ga iščekuju da im dadne potpuno spasenje" (Heb 9,28). Ovaj put ne dolazi da plaća za grijeh, nego da otkrije svoju slavu svojoj zaručnici. To očitovanje već je započelo s obzirom da pokazuje svoju silu i slavu svome svetom ostatku. Oni će biti podignuti magnetskim privlačenjem. On nije varalica; naprotiv, on se bori, čisti, poziva i privlači bliže.

srijeda, listopada 22, 2014

VIDJET ĆEMO GA!

"Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo" (Dj 1,11).

Tijelo od mesa i kosti bilo je položeno u grob, a i uskrslo tijelo bilo je od mesa i kosti koje je Toma dotakao (vidi Iv 20,26-29). On je dotakao njegove ruke i stavio ruku na njegov bok. Ovo je uistinu bio čovjek – proslavljen – koji je uzašao Ocu! Isus nije pred njima iščeznuo; bio je podignut u zrak i oblak ga je odnio ispred njihovih očiju. Kakav strahovit prizor je to morao biti: Isus blista … zrači od slave … glave podignute prema nebu polako se diže iznad njih. Apostoli su morali pasti na koljena!

Čitavo to uzašašće gledali su očiju usredotočenih na njega: "Dok su očiju uprtih u nebo gledali" (Dj 1,10). Nisu trepnuli okom i on je nestao! Istina je, bit ćemo promijenjeni u tren oka: "… svi ćemo se preobraziti, u jedan hip, u tren oka, na glas posljednje trube" (1 Kor 15,51-52). Pavao govori o našoj tjelesnoj promjeni kad ćemo "skupa s njima (uskrsnim mrtvima) biti odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu" (1 Sol 4,17). On će doći brzo, iznenada, i u jednom trenu bit ćemo tjelesno promijenjeni.

Pisac knjige Hebrejima nagovještava da će narod Božji vidjeti kako se taj Dan približava: "Ne ostavljajmo … svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan" (Heb 10,25). "Ali znamo: kad se to očituje, bit ćemo mu slični, jer ćemo ga vidjeti onakva kakav jest" (1 Iv 3,2). "Evo dolazi u pratnji oblaka! I vidjet će ga svako oko, i oni koji su ga proboli" (Otk 1,7). "… i gledat će njegovo lice. A njegovo će ime biti na njihovim čelima" (Otk 22,4). Stjepan, "pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i vidje slavu Božju i Isusa gdje stoji Bogu s desne strane" (Dj 7,55). Stjepan je slika onih koji žive u posljednjim danima – "pun(i) Duha Svetoga" – koji će dobiti otvorene oči i otvoreno nebo. Mi ćemo vidjeti Isusa kako dolazi u slavi sa svim svetim anđelima i vidjet ćemo pratnju njegove slave!

utorak, listopada 21, 2014

PRIPREMANJE DA MU SE IZAĐE U SUSRET

"Zato ga sabrani upitaše: 'Gospodine, hoćeš li sada obnoviti kraljevstvo u Izraelu?' 'Ne spada na vas – odgovori im – da znate vrijeme i priliku koje je Otac odredio svojom vlasti.' … Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim. Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, najedanput stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: 'Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo'" (Dj 1 1,6-7.9-11).

Isus je okupio one koji su bili odabrani da vide kako uzlazi Ocu – "… sastavši se s njima" (Dj 1,4). Sam Isus pozvao je na Maslinsku goru oko sto dvadesetoricu. Mislim da nisu znali niti shvaćali što će se dogoditi. Pokušao ih je pripremiti za svoj odlazak Ocu: "… odlazim k Ocu te me više nećete vidjeti" (Iv 16,10). Kako bi ograničen um mogao shvatiti takve riječi? Kako će otići? Hoće li ponovno umrijeti? Hoće li ga odnijeti anđeli? Hoće li doći kola kao po Iliju ili će jednostavno nestati u zraku bez traga? U vezi s tim Isus ih je upozorio: "Čuli ste da sam vam rekao: Idem i vratit ću se k vama. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem k Ocu" (Iv 14,28). Rekli su: "Što je ono malo o čemu govori? Ne znamo što hoće da kaže" (Iv 16,18).

Na isti način na koji je okupio učenike ponovno će okupiti svoj narod da nas pripremi za svoj povratak. Ali hoćemo li razumjeti? Bog je uvijek imao narod, ali uoči svoga dolaska on će učiniti upravo kao što je učinio kad je odlazio. On to zapravo čini upravo sada! To se događa ovdje u crkvi Times Square i širom Amerike, Kine, Europe, Rusije. Pozivom Duha Svetoga skupljaju se male i velike grupe "da bi mu izašle u susret". One su čule trubu! One su čule povik: "Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!" (Mt 25,6).

ponedjeljak, listopada 20, 2014

KRIST NAS JE OSLOBODIO by Gary Wilkerson

Sjetite se svih ovih blagoslovljenih stvari: prisna molitva s Gospodinom; čitanje predivne Riječi; radosno navješćivanje njegova evanđelja. Sve to divne su radnje koje tvore radostan, ispunjen život. Međutim, mi od njih često činimo djela na kojima se bazira zasluga – mukotrpne, moralne obveze i dužnosti. Čineći tako, zanemarujemo "toliko spasenje" – spasonosnu milost koja ne podbacuje. Vidite, čak i kad podbacimo, Novi savez ne podbaci. Prema Pavlu, ta istina trebala bi nas osloboditi, a ne zasužnjiti.

"Za tu slobodu Krist nas je oslobodio. Prema tome, budite nepokolebivi i ne dopustite da vas ponovno upregnu u jaram ropstva" (Gal 5,1). Kroz čitavu ovu poslanicu Pavao pita vjernike: "Zašto biste se vraćali na djela Staroga saveza? Taj sustav samo će vas ponovno zasužnjiti. Primili ste Novi savez koji vas oslobađa da ljubite Boga i služite mu sa savršenom slobodom."

Pavao pokušava Galaćanima krajnje grubo objasniti da nas evanđelje kroz milost osnažuje u Duhu. Ali Galaćani su i dalje nastojali živjeti izvan evanđelja kroz očale djela. Bili su uvjereni: "Ako učinim ovo, primit ću blagoslov. Ako ne, primit ću prokletstvo."

Možda to danas ne vidimo u sebi, ali skloni smo činiti nešto slično. Naš stav je: "Učinit ću svoje najbolje kako bih bio poslušan Božjim zapovijedima i on će me morati blagosloviti." Ali Bog kroz Novi savez kaže drukčije: "Već sam te blagoslovio prije nego si pokušao biti poslušan mojim zapovijedima. Isto tako znam da ne možeš savršeno držati moju Riječ pa ću ti ja dati snagu po mom Duhu da te sačuva. Moja milost bit će sila iza tvojih djela, ne tvoja vlastita snaga."

To je srž evanđelja. Sve to čini Bog! Dakle, kad nam je rečeno da "dobro pazimo ono što smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj" (Heb 2,1), to ne znači da trebamo dobro paziti kako bismo držali propise. Umjesto toga, trebamo dobro paziti na evanđelje milosti koje nas je oslobodilo.

subota, listopada 18, 2014

MILOSRĐE JE ZARAZNO by Nicky Cruz

"Kad Isus … vidje silan narod … sažali se nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira" (Mk 6,34).

Naša se služba u Oslu u Norveškoj udružila s velikom luteranskom crkvom. Bila je to jedna od malobrojnih crkava koje su bile voljne pomoći nam. Njihova djeca bila su duboko predana Gospodinu, ali bili su potpuno iznenađeni našim metodama evangeliziranja. Europski kršćani su tihi, ponizni ljudi koji svoju vjeru uglavnom drže za sebe. Ideja propovijedanja na ćošku ulice usred neke četvrti odvela ih je daleko od njihovih sigurnih zona. Isprva nisu željeli ići s nama, ali za nekoliko tjedana nismo ih mogli zaustaviti. U njima se zapalila vatra za evangeliziranje – izvorna strast duše.

Mnogi od njih putovali su vlakom dva ili tri sata svakoga jutra da bi nam pomogli, zatim su kasno navečer ponovno putovali kući. Nisu mogli dovoljno dobiti. I bili su silno željni saznati više o našoj djeci iz New Yorka. Kad smo im rekli da su mnogi od naše djece bivši članovi bandi i ovisnici o drogi, jedva su to mogli povjerovati. Bili su zaprepašteni nad onim što je Isus učinio u njihovim životima – i što još uvijek čini.

Ali ono što ih je najviše privuklo bilo je izvorno suosjećanje naše djece za druge. Kad je netko bio povrijeđen, naša bi djeca plakala s njim, zagrlila ga, molila s njim. Svako jutro započelo je s nekoliko sati molitve i slavljenja u crkvenoj zgradi i luteranska djeca nisu mogla dobiti dovoljno. Ljubav naše djece isijavala je za njih, nešto što nikada nisu iskusili. Ubrzo ih je zahvatilo oduševljenje. Širilo se poput divlje vatre srcima svih koji su radili s nama.

Kad je konačno naša evangelizacija završila, djeca iz Norveške nisu mogla podnijeti da vide kako odlazimo. Naša skupina tako ih je privukla, tako su zavoljeli našu djecu, da su u zračnoj luci satima plakali prije nego što je naš zrakoplov odletio. Na tom putovanju naša su djeca sklopila životna prijateljstva i ostavila neizbrisiv dojam na živote onih koje su ostavili.

To je ljepota prirode suosjećanja. To je jedna od najomiljenijih i najzaraznijih ljudskih emocija. Ona se ne može krivotvoriti i njezin utjecaj ne može se objasniti, ali vrlo je stvaran. I vrlo snažan!

__________
Nicky Cruz, međunarodno poznat evanđelist i plodan pisac, obratio se Isusu Kristu iz živote nasilja i kriminala nakon susreta s Davidom Wilkersonom u New Yorku 1958. godine. Priča njegova dramatičnog obraćenja ispričana je najprije u knjizi Davida Wilkersona Na život i smrt, a kasnije i u njegovoj vlastitoj vrlo traženoj knjizi Trči mali trči.

petak, listopada 17, 2014

SVJEŽA RIJEČ SVAKOGA DANA

Svima koji žele čuti, Bog govori svježu riječ svakoga dana, ali mnogi je ne mogu čuti, jer im srce otvrdnjuje. U Hebrejima čitamo: "Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja" (Heb 3,7-8). Božji glas je glas "danasa". On želi da čujemo glas koji se odnosi na sada.

Isus nas je upozorio na slušače kamena tla: "Posijani na kamenito tlo jesu oni koji, kad čuju riječ, odmah je primaju s radošću, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni. Nato, kad dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, smjesta podlegnu" (Mk 4,16-17). To se odnosi na one koji vole čuti, koji s radošću primaju sve što Bog kaže. Ali Riječ ne potone u njih. Božji glas ih ne mijenja. Ostaju neslomljeni, sa srcem koje se pretvara u kamen. Gdje su kamena srca? U Zatvoru? Na ulici? Nažalost, najtvrđa srca mogu se naći u domu Božjem među onima koji čak ni ne znaju da otvrdnjuju!

Dopustite mi reći kako kršćani razvijaju tvrdo srce. Odbijaju dopustiti glasu Božjem da smrska njihovu tvrdokornu volju. Oni čuju glas Božji u njegovoj Riječi, u propovijedanju, a ponekad čak i tihi glasić. Međutim, ne žele mu se pokoriti! Riječ ne može pustiti korijen. A tu je i nešto gore. Svakoga dana Bog poziva svoj narod u tajnu klijet molitve jer želi govoriti. On želi govoriti o poslušnosti, o problemima, o budućnosti, o davanju vodstva. "I premda vas neumorno opominjem, vi ne slušajte, a kad vas zovem, vi se ne odazivate" (Jer 7,13). Svaki put kad obijemo taj poziv te umjesto toga idemo za svojim vlastitim interesima i poslom stavljajući druge stvari ispred Boga, svaki put kad promašimo dan da ne čujemo, svaki dan kad odbijamo čuti, naše srce postaje hladnije i hladnije. Svaki put kad radije slušamo drugi glas nego da čekamo kako bismo čuli njegov glas, malo više otvrdnjujemo.

Kad se odbijamo disciplinirati kako bismo bili nasamo s Bogom da čujemo njegov glas, postajemo stranci tom glasu. Sramotno je primijetiti što se danas događa u tolikim crkvama, s tolikima koji više ne prepoznaju glas Božji. Gospodin vidi kako otvrdnjuju, ali još se uvijek brine za njih i ljubi ih. I tako okreće svjetlo svoga Svetog Duha na njih, donoseći riječ koja pali i probija – gromoglasni glas – da bi ih probudio. Ali njih riječ sablažnjava; sama Riječ Božja, koja je tu da ih izbavi, sablažnjava ih te se razljute i presušuju! "Kad iziđe sunce, uvenu i usahnu" (vidi Mt 13,6).

četvrtak, listopada 16, 2014

VRIJEME JE DA SE ZATVORE VRATA

"A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti" (Mt 6,6).

Božji glas čuju oni koji se susreću s njim u tajnoj molitvi. Bog je vrlo pažljiv kome govori. On govori jedino onima koji toliko vrednuju njegov glas da isključuju cijeli svijet kako bi bili sami i čekali na njega.

Bog nam kaže: "Ako želiš čuti moj glas, zatvori se nasamo u tajnu klijet molitve. Moli u tajnosti i ja ću te nagraditi." Posao, požuda, pohlepa i brige živote zagušuju glas Božji. Isus nas je upozorio da ne postanemo tako zaposleni da ne bi stali i čuli njegov glas. U usporedbi o sijači, "riječ" je njegov glas: "Ima drugih koji su posijani u trnje. To su oni koji su čuli riječ, ali svjetske tjeskobne brige, varavo bogatstvo i požude za svim ostalim navale te uguše riječ, i ostane bez ploda" (Mk 4,18-19).

Bojim se da je netko, tko ovo upravo čita, ugušio glas Božji. Ugušiti ovdje znači "zatrpati" ili "istisnuti" njegov glas. Bog vam je jednom jasno govorio i to je bila velika radost. Još ga ljubite, ali imate sve manje i manje vremena za njega. Sad vas zovu posao, bogatstvo, brige, problemi, a i sve ostalo proždire vaše vrijeme! Glas Božji sad postaje mutan. On vas poziva, vabi, upozorava: "Nastavi tako i potpuno ćeš istisnuti moj glas iz sebe!"

Možete postati tako zaposleni i tako zaglibiti u problemima i brigama da vam čuti njegov glas ne bi bilo ni od kakve koristi, jer ga ne biste slušali. Isus kaže da bi to bilo bez ploda (redak 19).

"Ima ih koji su posijani na dobru zemlju; oni slušaju riječ, primaju je i donose plod: jedan tridesetorostruk, drugi šezdeseterostruk, treći stostruk" (Mk 4,20).

srijeda, listopada 15, 2014

GOVORI LI BOG JOŠ UVIJEK?

Samuel je jasno čuo glas Božji, tako jasno da "Jahve … nije pustio da ijedna od njegovih riječi padne na zemlju" (1 Sam 3,19). "Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu, i riječ se Samuelova obraćala svemu Izraelu" (1 Sam 3,21-4,1). David je čuo kako mu Bog govori i zauzvrat je i on govorio Bogu! Božji glas bio je njegova radost i njegov život. Rekao je: "Bog prozbori u svetosti svojoj: Klicat ću" (Ps 60,6).

Mnogi danas ne vjeruju da Bog još uvijek govori ljudima. Kažu da govori jedino kroz svoju Riječ, da je sve što želi ili treba reći zatvoreno u kanonu Pisma. Sigurno je da Bog nikada neće reći nijednu riječ suprotnu Pismu, ali "Bog …u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu" (Heb 1,1-2). I njegov Sin još uvijek govori svojoj djeci! Rekao je da njegove ovce poznaju njegov glas i da neće slušati tuđi glas. Znamo da je Bog govorio ljudima u Starom zavjetu. Ali kako je u Novom zavjetom? Kako je u posljednjim danima?

Bog je govorio Savlu (Pavlu) na putu za Damask: "Iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče: 'Savle, Savle, zašto me progoniš?'" (Dj 9,3-4). Ostatak svoga života Pavao je svjedočio: "Čuo sam njegov glas." Pred kraljem Agripom je rekao: "Ja sam čuo glas što mi govori hebrejskim jezikom … Ustani … jer zato ti se ukazah da te postavim slugom i svjedokom kako onome što si vidio, tako onome što ću ti objaviti" (Dj 26,14.16).

I Petar je čuo i poslušao glas Božji. U molitvi je čuo kako mu Bog govori: "I čuh glas koji mi reče: 'Ustani, Petre! Kolji i jedi!' A ja odgovorih: 'Nikako, Gospodine …' Nato mi po drugi put reče glas s neba … Ponovi se tako triput" (Dj 11,7-10).

Isus poziva posljednju Laodicejsku crkvu da čuje njegov glas i otvori: "Evo svojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,19-20).

utorak, listopada 14, 2014

NJEGOV GLAS

Jedan od najvećih blagoslova koji pravi vjernik ima je da čuje i prepoznaje glas Božji. I danas je moguće čuti glas Božji s takvom sigurnošću i jasnoćom kao što su ga čuli Abraham i Mojsije, jednako jasno kao i Samuel i David, Pavao i Petar, apostoli, te Ivan na otoku Patmosu! Bog je obećao da će se tijekom ovih posljednjih dana njegov glas još jednom čuti. Dao nam je obećanje i upozorenje u vezi sa svojim glasom. On će skupiti svet, odvojen ostatak u duhovni Sion i učiniti da prepoznaju njegov glas. "Naprotiv, pristupili ste k Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima" (Heb 12,22).

Ovu poruku Bog ima za sve koji su pozvani da izađu: Glas Božji koji je potresao zemlju u prošlim generacijama čut će se ponovno silno u jednom posljednjem potresanju! "Njegov je glas onda potresao zemlju, a sad ovo obećava: 'Ja ću još jednom potresti ne samo zemlju nego i nebo'" (Heb 12,26). Tu je Božje upozorenje njegovoj svetoj, vjernoj djeci. "Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori s nebesa" (Heb 12,25).

Zašto Bog skuplja ljude iz mrtvih crkava? Zašto Duh viče: "Izađite iz Babilona, moj narode! Ne sudjelujte u njegovim grijesima"? To je zbog toga što Bog u ova uznemirena posljednja vremena mora imati narod (sionski narod) koji neće biti zbunjen lažnom naukom. To su ovce koje ne slijede lažne učitelje, koje poznaju glas svoga Gospodara. Bog im jasno i pouzdano govori i oni žive od njegova glasa! Njegov glas ih vodi, njegov glas ih tješi i njegov glas upravlja svime! Jedna velika karakteristika svetog naroda je da oni nisu u nedoumici u vezi s glasom Božjim. Poznaju ga, čuju ga i vođeni su njime. On je pouzdan, postojan i jasan.

ponedjeljak, listopada 13, 2014

ISUS JE VEĆI by Gary Wilkerson

"Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet. Sin, koji je odsjev njegova sjaja i otisak njegove biti, koji svemir uzdržava svojom silnom riječi …" (Heb 1,1-3).

Prvo poglavlje Hebrejima ponavlja istinu koju svaki kršćanin zna, ali malo tko zapravo shvaća: "Isus je veći." Pisac je tako usredotočen na ovu temu da nema vremena ponuditi pozdrav. I ne daje svojim čitateljima upute, kao što vidimo u nekim poslanicama; umjesto toga, na umu ima samo jednu stvar: "Isus je veći!" Ispunjen je ljubavlju i uzbuđenjem i svladan je Kristom.

"Isus je veći od čega?" možda ćete pitati. U Hebrejima 1 nalazimo odgovor: Veći je od svih proroka, svećenika, kraljeva i anđela. Što god navedete, on je veći od toga. Nama koji poznajemo Krista kao svoga živog Spasitelja to nije novost; da, bio je nazočan kod stvaranja i upravlja vječnošću kao kralj. Da, veći je od svega što možemo zamisliti.

Međutim, mnogi kršćani spotiču se nad jednostavnom istinom kad je u pitanju spoznaja da je "Isus veći". Problem je ovaj: Isus je veći od djela zakona, ali živimo kao da naša djela znače više od Kristove spasonosne milosti. Tvrdimo da smo spašeni njegovom milošću, ali kad god pogriješimo, padamo natrag u djela da bismo se obnovili. To je starozavjetni mentalitet, mentalitet koji vodi u ropstvo – međutim, malo nas je koji shvaćamo da smo upali u to.

Ako u Hebrejima čitamo dalje, vidimo da je Bog imao u vidu s nama sklopiti "veći savez": "Krist je dobio toliko uzvišeniju službu koliko je posrednik boljega Saveza, boljega jer je uzakonjen na boljim obećanjima … 'Evo dolazi vrijeme – veli Gospodin – u koje ću … sklopiti Novi savez"' (Heb 8,6.8).

Isus je veći!

subota, listopada 11, 2014

GOVOREĆI RIJEČ NEUSTRAŠIVO by Jim Cymbala

Kakve su stvari bile važne u crkvi iz knjige Djela? Molitva apostola daje nam jedno od jasnih mjerila: "Slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju" (Dj 4,29)

Ne postoji takva stvar kao što je "naučena neustrašivost". Neustrašivost može jedino dati Duh Sveti; ne možete doći do nje kroz neki seminar. Druga poslanica Timoteju 1,7 kaže: "Uistinu, Bog nam nije dao duh bojažljivosti, već duh snage, ljubavi i trijeznosti."

Novozavjetni propovjednici neustrašivo su ulazili u sukob, uzdajući se da će Duh Sveti proizvesti osvjedočenje potrebno za obraćenje. Oni se nisu bojali.

Poslušajte Petra na dan Pentekosta: "… koga ste vi bezbožničkom rukom razapeli i ubili" (Dj 2,23). To je bila posljednja stvar koju je ono mnoštvo htjelo čuti. Kad bi David Letterman imao popis od deset stvari koje ne smije reći židovskom slušateljstvu, broj jedan bi bio: "Zamislite ovo – svojim vlastitim rukama upravo ste ubili Mesiju, onoga koga je Izrael stoljećima čekao."

Ali Petrova neustrašivost nije otjerala ljude. Umjesto toga, probola je njihovu savjest. Krajem dana ogromna se skupina ljudi pokajala za svoj grijeh i obratila.

U sljedećem poglavlju, Petar je bio jednako izravan mnoštvu koje se okupilo nakon iscjeljenja hroma čovjeka. "Vi ste se odrekli Sveca i Pravednika. Tražili ste da vam se kao milosni dar dadne jedan ubojica, a začetnika života ubiste … Dakle, obratite se i povratite se da vam se izbrišu grijesi, tako da od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe" (Dj 3,14-16.19-20).

Kad je nekoliko godina kasnije Pavao propovijedao u Efezu, njegov sukob s poganskim idolopoklonstvom bio je tako izravan da je izbila pobuna. "Puni gnjeva počeše vikati: 'Velika je efeška Artemida!' I sav se grad uzbuni" (Dj 19,28-29). Ovo mi baš ne zvuči tržišno orijentirano ili korisno.

Ipak, podignuta je bila snažna crkva. Apostoli su shvatili da bez neustrašivog, snažnog stava u navješćivanju Riječi Božje neće moći sagraditi crkvu koju je Isus htio. Svaka crkva u svakom gradu na svijetu mora doći do istog zaključka.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, listopada 10, 2014

ŽIVOT POKAJANJA I ODVOJENOSTI

Bez života pokajanja i odvojenosti od svijeta ne može biti pravog probuđenja. "Rod se Izraelov odvojio od svih tuđinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca" (Neh 9,2). Gdje god je biblijska obnova, tamo će uvijek biti sve veća svjesnost Gospodnjeg poziva na odvojenost od svega što je svjetovno i čulno.

Tijekom godina sam zapazio da odvojen, Kristom prožet kršćanin koji živi svetim životom najviše utječe na sekularni svijet. Bezbožni očekuju da kršćani budu odvojeni i čisti, potpuno "drugi". Na njujorškim ulicama koje su preplavljene zločinom, s demonskim duhovima koji bjesne na svim stranama, jedino čist, odvojen, Kristom ispunjen kršćanin može natjerati neprijatelja u bijeg. Ljudi u kompromisu se uplaše, a i njihovi vlastiti grijesi ih osuđuju.

Bog podiže ostatak vjernika koji žele probuđenje, ali jedino probuđenje koje će suobličiti vjernike s Isusom Kristom. A kad ono dođe u svoj punini, većina kršćana neće to prepoznati ili, ako prepozna, odbacit će. Odvojen ostatak čut će glas trube i znat će što Bog govori.

Bog posjeduje sve što mi imamo. Mi govorimo: "Gospodine, dajem ti ovo natrag!" Ali mi zapravo nikada ništa nismo posjedovali. "Ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim … moje je sve što se miče u poljima … jer moja je zemlja i sve što je ispunja" (Ps 50,10-12). Gospodin nam govori: "Popni se na krov i ispitaj svoje srce!" Jesi li ti samo upravitelj njegova posjeda? U svjetlu vječnosti, u svjetlu krhkosti života, koliko trošiš na sebe u usporedbi na njegovo djelo?

Veliki ishod izlića Duha Svetog je položiti sve na Božji oltar kad skinemo oči sa stvari koje posjedujemo. Za Pentekost je rečeno: "Mnoštvo je vjernika bilo jedno srce i jedna duša. Nitko nije nazivao svojim ono što mu je pripadalo, već je među njima sve bilo zajedničko" (Dj 4,32).

četvrtak, listopada 09, 2014

DUH RADOSTI I SLAVLJA

"I još im reče Nehemija: 'Pođite i jedite masna jela i pijte slatko, i pošaljite dio onima koji nemaju išta pripremljeno, jer ovo je dan posvećen našem Gospodu. Ne žalostite se: radost Jahvina vaša je jakost.' I leviti umirivahu sav narod govoreći: 'Umirite se: ovaj je dan svet. Ne tugujte!' I ode sav narod da jede i pije, i da šalje obroke, i da slavi veliko slavlje, jer su shvatili riječi koje su im objavljene" (Neh 8,10-11).

Gdje god se obnovila ljubav za Riječ Božju i gdje je došlo do pokajanja, tamo uvijek izbija silan val radosti i slavlja. Ali danas u zemlji postoji lažna radost i lažno slavlje: to je slavlje svoga ja i idolopoklonstva – igranje oko zlatnog teleta! Potrebna nam je velika moć rasuđivanja da spoznamo razliku između prave radosti pokajanja i lažnog radovanja idolopoklonika.

Mojsije i Jošua sišli su s gore u veliku viku u taboru: "Niti viču pobjednici … tu ja samo pjesmu čujem" (Izl 32,18). Vikali su, pjevali i plesali, ali Mojsije je sve vrijeme znao da je to od tijela. Znao je da su tvrdoglav, buntovan narod, pun požude, preljuba, golotinje i senzualnosti. Bila je to vika idolopoklonstva!

Možete li vi reći razliku? Ako nema propovijedanja Zakona da osudi grijeh, nema plakanja i lica na podu, ako nema ljubavi za Božju Riječ koja kori i nema pokajanja, onda nema duhovnog klicanja, nema svete pjesme! Budite pažljivi da ne budete zahvaćeni pjesmom idolopoklonstva.

Zašto je bila takva velika sreća, takav svečan duh radosti u ovom probuđenju zapisanom u Nehemiji? "… jer su shvatili riječi koje su im objavljene" (Neh 8,12). Drugim riječima, raspoznali su ih i uzeli k srcu – pokorili su se!

srijeda, listopada 08, 2014

DUBOKO POKAJANJE

"… podignutih ruku … zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje … I čitahu iz knjige Božjeg zakona po odlomcima i razlagahu smisao, da narod može razumjeti što se čita. Potom namjesnik Nehemija, i svećenik i književnik Ezra, i leviti koji poučavahu narod, rekoše svemu narodu: 'Ovo je dan posvećen Jahvi, Bogu vašemu! Ne tugujte, ne plačite!' Jer sav narod plakaše slušajući riječi Zakona" (Neh 8,6-9).

Njihova prva reakcija na Riječ bila je uzbuđenje i radost! Vikali su "podignutih ruku … Amen! Amen!" David je rekao: "Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte" (Ps 134,2). Ali Riječ ih je ubrzo bacila ničice na zemlju. To je pravo pokajanje – kad smo Riječju Božjom bačeni na tlo. "… zatim su kleknuli i poklonili se pred Jahvom, licem do zemlje … sav narod plakaše slušajući riječi Zakona." Drhtali su pred Riječju Božjom, zatim su je uzeli k srcu i pokajali se.

Kad dođe probuđenje Duha Svetog, kršćani ne zamjeraju, ne ogovaraju, ne kleveću i ne nalaze pogreške. Ne pokušavaju ispraviti crkvu ni pastore. Ne sjede besposleno pred televizorom! Ne! Oni su ničice pred Bogom plačući jer je Riječ pogodila njihovo srce. Ne osuđuju druge i ne gledaju druge. Osvjedočeni su Riječju jer nisu zadovoljili.

U Rimljanima 12,9-21 apostol Pavao govori o obilježjima onih koji su stvarno raskajani. On započinje govoreći: "Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja (licemjerja). Mrzite zlo, prianjajte uz dobro! Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi! U davanju časti prednjačite jedan drugome! U revnosti budite neumorni! Budite gorljivi Duhom! Gospodinu služite! Nadom se veselite, u nevolji budite strpljivi, u molitvi ustrajni" (Rim 12,9-12).

utorak, listopada 07, 2014

ČITAV NAUM BOŽJI

Prvi dokaz probuđenja je velika želja da se čuje Riječ Gospodnja i pokori joj se.

"Tada se skupi sav narod kao jedan čovjek na trg koji je pred Vodenim vratima. Rekoše književniku Ezri da donese knjigu Mojsijeva zakona što ga je Jahve dao Izraelu. I prvoga dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donese Zakon pred zbor ljudi, žena i sviju koji su bili sposobni da ga razumiju. I uši svega naroda bile su pozorne na knjigu zakona … Ezra je otvorio knjigu na očigled svemu narodu … a kad ju je otvorio, sav narod ustade" (Neh 8,1-3.5).

Vapaj njihova srca je bio: "Donesi nam pravu Riječ Gospodnju!" Ezra je stao na podignutu, drvenu propovjedaonicu i čitao Riječ Božju šest sati dok je mnoštvo stajalo pozorno slušajući i doznajući da je razlog njihova trpljenja bila njihova vlastita tvrdoglavost i buntovnost. Siguran dokaz probuđenja u duši, crkvi ili gradu je glad za Riječju Božjom. Otpali kršćani ne žele čuti Riječ – ona im je dosadna! Ono što oni žele je uzbuđenje. Otpali propovjednici ne propovijedaju mnogo Riječi Božje, umjesto toga daju kratke propovijedi. Oni ne propovijedaju Zakon jer to stvara osvjedočenje i uzdrma crkve! Ona čini da se oni koji su u kompromisu uzvrpolje!

Gdje je Duh Sveti na djelu, ljudi u zajednici vape za Riječju. Primam stotine pisama izgladnjelih svetih koji vape: "Tako smo gladni. Ne čujemo više pravu Riječ. Dobivamo mrtvo slovo bez pomazanja!" Gdje je Bog na djelu tamo su Biblije svugdje. Tamo je uzbuđenje u vezi s propovijedanjem i učenjem i pravo strahopoštovanje za Riječ.

Kako žalosno da je u mnogim karizmatskim crkvama propovijedanje gotovo izgurano. Oni žele samo glazbu, zabavu i posebne pjevače na središnjoj pozornici! Kad Duh Sveti dolazi, Riječ je dobrodošla. Vapaj ljudi je tada: "Gospodine, želim sve to: dobro, loše, zapovjedi, obećanja, čitav naum Božji!"

ponedjeljak, listopada 06, 2014

DJELO MILOSTI by Gary Wilkerson

Krist ne treba pomoć od nas kod svoga djela milosti!

Možda se pitate: "Nemam li ja udjela u djelu milosti?" Ako želite nešto pridonijeti Kristovu djelu, samo ćete izazvati zbrku. Nemoguće je nešto dodati njegovoj slavnoj milosti s našim krpama nepravednosti. Mi nemamo milosti – samo je primamo. Mogli bismo je dati, ali to je Božja milost, ne naša.

To je ono što znači Hebrejima 10,29 kad kaže da "gazimo" krv Kristovu kad pokušavamo dodati nešto Božjoj milosti. Mi je zapravo razvodnjavamo, vrijeđajući slavno djelo koje je on učinio. Zapravo mi uvijek funkcioniramo na jedan od dva načina: (1) dopuštamo Bogu da kaže da smo nedostatni i prihvaćamo cjelokupnost njegove milost ili (2) njegovu milost nazivamo nedostatnom i svojim trudom nastojimo nešto dodati.

Možda ćete reći: "Ali ako bih tako vjerovao, nikada ništa ne bih učinio za Boga." Zapravo je istina obrnuta. Kad živite u Kristovoj milosti, činiti više djela nego ikada – jer ih činite s radošću, a ne s mrzovoljnim osjećam obveze. Odlazite na molitvu jer volite Božju svetost. Proučavate njegovu Riječ ne zato što sadrži vašu listu što činiti danas, nego jer je ona izvor vašega života, izvor vašega mira, radosti i vodstva.

Jednostavno rečeno, milost osnažuje pobožnu akciju. Dakle, ako ste jadni u svom hodu s Kristom – ako ste umorni, idete u crkvu iz straha za svoje spasenje – onda ste otpali od prisvajanja njegove milosti. Upravo sada, on vas poziva natrag, govoreći: "Uđi u savez koji imam s Ocem. Želim na tebe izliti moju milost, osnažiti te svojim Duhom za život."

Kroz njega potpuno smo očišćeni, potpuno pomireni s Bogom i obilujemo u njegovoj milosti. Ništa ne možemo dodati njegovu svršenom djelu – njegova milost je potpuno dostatna. Naša uloga je da primimo taj slavni dar i hodamo u njemu s radošću!

"Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao" (Ef 2,8-9).

subota, listopada 04, 2014

VELIKA VEČERA by Carter Conlon

"Neki čovjek pripremi veliku večeru na koju pozva mnoge. Kad bijaše vrijeme večeri, posla slugu svoga da rekne uzvanicima: 'Dođite, već je sve gotovo'" (Lk 14,16-17).

Drugim riječima, čovjek je poslao poziv na svoju veliku gozbu, jednako kao što Gospodin poziva vas i mene da dođemo na njegovu nevjerojatnu gozbu života i snage. Tamo se mogu naći objava, vodstvo, sredstva i budućnost. Sve je spremno.

Međutim, oni koji su bili pozvani na gozbu počeli su iznositi svoje isprike zašto ne mogu doći. Nema sumnje, neki ljudi jednostavno nisu htjeli ići. Međutim, ne mogu a da ne mislim kako su neki među njima osjećali obvezu donijeti nešto na tu gozbu. Možda ih je bilo stid njihova vlastitog nedostatka sredstava, što ih je na kraju odvelo do toga da otklone poziv.

S tom istom dilemom suočavamo se i vi i ja danas. Bog kaže: "Želim učiniti nešto kroz tvoj život." To je nevjerojatan poziv od Gospodina. Međutim, za mnoge ljude tu je prirođen osjećaj da nešto trebaju sami donijeti. Na kraju krajeva, uobičajena je praksa danas čak i u našem društvu da je dar koji čovjek donosi na vjenčanje jednake vrijednosti hrani koja je stavljena pred njega.

Svakako, znajući da je cijena gozbe bila krv njegova Sina Isusa Krista, besmisleno je misliti da bismo vi i ja ikada mogli donijeti nešto što bi se moglo usporediti s tom cijenom, čak ako i osjećamo da smo nekako obvezni. Čini se da nam je potrebno dugačko vrijeme kako bismo došli do točke da shvatimo da je to gozba "dođi kakav jesi". Prorok Izaija je rekao: "Dođite svi vi koji nemate novac; dođite vi koji nemate vještine; dođite vi koji nemate sposobnosti. Dođite i kupite i budite zadovoljni! Jedite ono što će vas uistinu nasititi i ispuniti" (vidi Iz 55,1-2).

U Luki 14,33 Isus je nastavio: "Tako, dakle, tko se god između vas ne odreče svega svoga imanja, ne može biti moj učenik." To ne znači da morate dati svoju kuću, isprazniti bankovni račun i napustiti posao. Isus je zapravo rekao da morate odbaciti vlastite misli kako biste to ikada mogli učiniti u svojoj vlastitoj snazi. Snage koje se protive Kristovu svjedočanstvu u ovoj generaciji presnažne su. Društveni trendovi idu u suprotnom pravcu od Riječi Božje. Bitka je prejaka, a naša prirodna sredstva nisu dovoljna kako bi ispunila našu potrebu. Zbog toga moramo izabrati da ćemo odbaciti svako uzdanje u samoga sebe i pojaviti se, upravo kao što jesmo, na nevjerojatnoj gozbi Božjoj.

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, listopada 03, 2014

VELIČINA NJEGOVE SILE

Primam ogromnu količinu proroštava i dugačkih "duhovnih" pisama od kršćana koji tvrde da provode dane i tjedne pa čak i mjesece u molitvi. Jedan muž me molio da ispravim njegovu ženu. Ljudima je govorila da je umrla i otišla u nebo, da je plesala s Isusom i da je zatim skakala s njim s visina! Tvrdi da joj je njezino otkrivenje došlo nakon što je satima molila.

Zašto ti dragi nisu vani među ljudima, propovijedajući uskrsla Isusa? Zašto sve svoje vrijeme provode koreći druge, bez slomljenosti za izgubljene? Najbolji lijek za takvo stanje je da se izađe među grešnike i propovijeda Isusova ljubav. Mi molimo: "Duše Sveti, dođi!" Ali za što? Da bi nas samo blagoslovio i ispunio naše potrebe? Ili nas opremio i otkrio nam slomljeno srce našeg Gospodina? Posljednje Isusove riječi prije napuštanje zemlje bile su: "Idite po svemu svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju" (Mk 16,15).

Mi smo molili da Bog zatvori bar u susjedstvu crkve Times Square. Vlasnik nam je rekao: "Vi ste ljudi u stvarnom problemu. Ne znate s kim imate posla." Ne! On nije znao da ima posla s Isusom, koji je rekao: "Dana mi je sva vlast" (Mt 28,18). Zbog toga, "s pouzdanjem možemo reći: 'Gospodin je pomoćnik moj; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?'" (Heb 13,6). Pavao je molio "da uvidite … koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, što je pokaza u Kristu … iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodstva i iznad svakog imena koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koji će doći. I sve mu je podložio pod noge" (Ef 1,18-22).

Sotona je neke od vas učinio da se bojite – bojite pada, bojite lakozavodljivog grijeha ili navike i da se bojite ljudi. Ali Riječ kaže: "Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas" (Jak 4,7). Niste vi onaj koji bježi!

"Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja … U sjednici svojoj on me sklanja … na hridinu on me uzdiže" (Ps 27,3.5).

četvrtak, listopada 02, 2014

SLUŽBA "FILIP"

Za svakog vjernika koji hoda u Kristovoj svetosti postoji služba "Filip".

"Filip siđe u glavni grad Samarije i tu propovijedaše Krista. Narod je jednodušno poklanjao pažnju Filipovim riječima, kad ga je slušao i gledao čudesa koja je činio. Nečisti su duhovi, naime, izlazili s velikom vikom iz mnogih opsjednutih, a mnogi uzeti i hromi ozdraviše. I nastade velika radost u onome gradu" (Dj 8,5-8).

Filip nije bio čovjek propovjedaonice, ali Duh Sveti ispunio je jednog laika koji je jednostavno vjerovao u Kristovu silu uskrsla života. On je bio čovjek trga koji je, kamo god je išao, očekivao čuda. Mi nećemo utjecati na ovaj grad ili na bilo koji drugi dok svaki član Tijela ne postane Kristom prožet Filip, evanđelist laik s vjerom da izbacuje zle duhove i moli za spasenje i iscjeljenje suradnika. Mi možemo i hoćemo uzbuniti ovaj pokvaren grad!

Prije mnogo godina, u Plymouthu u Engleskoj započeo je pokret Plymoutske braće. Bila je to pobožna skupina koja je iznijela evanđelje na ulice. Kakvo su samo imali breme za duše! Izbilo je veliko probuđenje i Krist im se otkrio kao proslavljen Čovjek u nebu. Ali tako ih je proželo proučavanje Krista, tako su se usredotočili na svoj oblik bogoštovlja, da su izgubili svoje breme za umiruće duše. Razdijelili su se u dvije skupine, Otvorenu i Zatvorenu braću. Zatvorena braća na kraju nisu dopuštala nikome da sudjeluje zajedništvu s njima osim po pozivu. Danas sve što je preostalo od izvornog pokreta samo su velika književna djela ljudi kao što su bili Darby, Stoney, Mackintosh i Raven – sve divna učenja o Kristu i svetosti. Ali uvukao se duhovni elitizam i više nije bilo žara za izgubljene. Potrebni su nam zajedno duboka, čista Riječ i gorljiva strast za izgubljene.

Ako nismo poslušni Gospodnjoj zapovijedi da propovijedamo evanđelje, bit ćemo usredotočeni samo na sebe i opsjednuti svojim vlastitim problemima.

"Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju" (Mk 16,5).

srijeda, listopada 01, 2014

TIHI SVJEDOCI?

Pavao je raspirio stvari propovijedajući Isusa kralja s uskrsnom silom: "… na trgu svaki je dan s onima koje bi tu zatekao navješćivao … Isusa i uskrsnuće" (Dj 17,17-18). Ako postoji ijedno mjesto gdje kršćani skrivaju svoje svjetlo, to je njihovo radno mjesto. Mnoštvo kršćana u ovoj zemlji sjedi u domu Božjem i navješćuje svoju ljubav za Isusa, međutim, kad odu na posao, bojažljivi su i srame se Krista.

Zašto takva kukavička tišina o Isusu od kršćana koji mole, proždiru Riječ i hodaju u svetosti? Zbog toga što naša srca nisu ozlojeđena – što je potpuno suprotno Pavlu – kad vidimo ljude predane idolopoklonstvu svuda oko sebe (vidi Dj 17,16). Nemojmo se usuditi reći: "Ali Pavao je bio propovjednik. On je bio pozvan na to djelo!" Svi smo mi poslanici Isusa Krista i zapovjeđeno nam je da nikada ne skrivamo svjetlo pod posudom.

Atenjani su bili točno poput ljudi s kojima danas radite, "ni na što drugo ne trošeći vrijeme nego da neku novost kažu ili čuju" (Dj 17,21). Tako je to i širom ove nacije – većina oko vas na poslu predana je idolopoklonstvu, naklapanju, praznovjerju svih vrsta.

Pavao veličinu ovog problema nije ostavio za kasnije. Njega nije porazilo što sotona drži taj grad, jer znao je da ima tajno oružje protiv toga – evanđelje sile uskrsnuća! On je skinuo oči s onoga što je đavao činio i usmjerio ih na ono što Isus može učiniti u uskrsnoj sili! Nije mario što su ga nazivali "brbljavcem", besposličarom, propovjednikom besmislica.

Jesu li vas ikada nazvali "brbljavcem"? Možda vam je netko rekao: "Ne narušavaj moja prava. Prestani gurati svoju vjeru u mene! Prestani me pokušavati navesti da vjerujem kao ti!" Ništa od takvog izrugivanja nije moglo zaustaviti Pavla jer mu je srce krvarilo. On je znao da ako ne zauzme stav za Krista, oni oko njega umrijet će u svome grijehu.

Nije dovoljno samo ispravno živjeti ili biti dobar primjer. Previše dugo skrivali smo se iza starog klišeja: "Djela govore glasnije od riječi." Tvrdimo da smo tihi svjedoci i da živimo Njegov život, ali naše svjedočanstvo mora uključivati i izgovorenu Riječ: "Stražari ti glas podižu" (Iz 52,8). "Kako li će čuti bez propovjednika?" (Rim 10,14).