utorak, rujna 30, 2014

UZBUNILI SU ČITAV SVIJET

"Došli su ovamo i oni koji su uzbunili sav svijet" (Dj 17,6). Koji svijet su uzbunili? Bio je to vjerski krug u kojem nitko Kristovu kraljevsku vlast nije uzimao ozbiljno.

Žena jednog pastora ovdje u gradu New Yorku mi je rekla: "Crkva Times Square uzrujala je svaku karizmatsku crkvu u ovom gradu! Znate to, zar ne?" Nisam znao. Ne znam, zapravo, je li to istina. Ali ako je to tako i ako je to zbog arogancije za ovom propovjedaonicom ili zbog toga što se ljudi koji odavde izlaze hvališu da je ovo jedina crkva koja propovijeda stvarnu svetost, onda smo u velikoj pogrešci. Ali, u drugu ruku, ako su se pastori i zajednice "uzbunili" jer propovijedamo beskompromisnu Kristovu vlast – ako ljudi ostavljaju neke od tih crkava jer se njihov grijeh nije izložio niti izazvao – ako ljudi odlaze odavde sličniji Isusu, živeći u njegovoj čistoći – onda uzbunjujemo ljude iz pravih razloga!

Iz Riječi Božje mogu vas uvjeriti da ništa toliko ne uzdrma ili ne razljuti mrtve, kompromitirane crkve i pastire kao kad netko djeluje u Kristovoj punini – netko koji živi i propovijeda Pavlovo evanđelje svetosti. Ono je ukor! U svakoj crkvi naći ćete nekoliko kršćana – "priznavalaca pravoga Boga" – kao što ih je Pavao nazivao. Ali onaj dan kad kažete s Pavlom: "… sve smatram blatom, da Krista dobijem" (Fil 3,8) jest dan kad ste obilježeni kao uzbunjivač!

"Braća odmah noću (ot)poslaše Pavla i Silu" (Dj 17,10). Još se jednom činilo kao da je sotona zadobio bitku kad su se Pavao i Sila tijekom crne noći iskrali iz grada. Samo zamislite ponosno hvalisanje ljudi sljedeće subote: "I to je bilo neko probuđenje! Mi smo ovdje bili prije nego su oni došli i još smo uvijek tu kad su otišli. Ljudi jednostavno ne vole ovdje tu vrstu propovijedanja! Hajdemo dalje s Bogom, bez daljnjih prekida od tih huškača svetosti!" Ali Pavao i Sila tako su skrenuli oči obraćenika sa sebe na Isusa da su mogli napustiti grad i to tijelo je tamo još uvijek napredovalo. Crkva je u Solunu pod progonstvom postala tako snažna u vjeri da je postala snažan svjedok po svoj Aziji. Postali su radost Pavlova srca!

ponedjeljak, rujna 29, 2014

ČUVARI SAVEZA by Gary Wilkerson

Slava Novog saveza vidljiva je bila na Gori preobraženja, kamo je Isus odveo trojicu svojih učenika. "… uze Isus sa sobom Petra, Jakova i brata mu Ivana i izvede ih nasamo, na visoku goru. Tada se preobrazi pred njima; lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo. I, gle, opaziše Mojsija i Iliju gdje s njim razgovaraju" (Mt 17,1-3).

Slava je bila tako ogromna da je na trenutak bljesak neba prodro u zemaljsko područje. Iznenada su učenici – Petar, Jakov i Ivan – vidjeli Mojsija i Iliju kako razgovaraju s Kristom. Petar je bio tako zaprepašten da je povikao: "Ovdje moramo sagraditi tri sjenice." Odjednom je vidio nekoliko saveza Božjih – u Isusu, Mojsiju i prorocima.

Ali Bog Otac uklonio je Mojsija (zakon) i Iliju (proroke) iz Petrova viđenja, govoreći: "Moj Sin utjelovljuje sav zakon i proroke, sve čitave saveze – sve što će čovječanstvo ikada trebati. Petre, sad imaš jednu zapovijed, a ona je da se usredotočiš na Krista. Kad ljubiš kao što on ljubi, s mojim Duhom u sebi, ispunjavaš sav Mojsijev zakon i proroke. Pogonska sila tvoga života nije zakon, nego Isus" (vidi Mt 17,5).

Kakav trenutak otkrivenja za Petra – i za nas danas! Ispunjavanje Božjeg zakona nije razlog što čitamo Bibliju ili molimo. To činimo da bismo upoznali našega dobrog Oca. Isto tako, u Očevim očima potrebe čitavog čovječanstva potpuno su ispunjene u Isusu. Zbog toga, dok nas danas gleda, Bog ne vidi da ljudi neprekidno krše njegov savez. Umjesto toga, u nama vidi obilježja svoga Sina i zbog toga gleda na nas kao na čuvare saveza!

Bog ne vidi popis pogrešaka odmah do popisa dobrih djela, s ogromnim jazom između njih. On uopće ne vidi naša djela. On vidi jedino svoga Sina u nama. I dok to čini, obasipa nas svim blagodatima svoga saveza sa Sinom. Naše je čitavo oproštenje. Naše je sav mir. Naše je čitavo prihvaćenje. Čitava milost je naša, bez obzira jesmo li gore ili dolje, napredujemo li ili smo podbacili. Njegova milost prema nama nikada se ne mijenja.

subota, rujna 27, 2014

DANIEL JE U SRCU ODLUČIO by Claude Houde

"Daniel je u srcu odlučio da se neće okaljati" (Dn 1,8). To je bilo hrabro i govori vama i meni danas. Kao tinejdžer, Daniel je bio otet i odveden u sužanjstvo u neprijateljsku i užasnu zemlju. Bio je iščupan i otkinut od svojih ljubljenih, što je moralo biti traumatično iskustvo koje je ostavilo ožiljke. Zbunjen, uplašen i ostavljen, našao se kao zatvorenik u dvoru pokvarenog kralja. Nemoralan i ciničan kralj nadjenuo mu je drugo ime "Baltazar", što znači "Bel će vladati nada mnom; Bele, slijedit ću te i častiti". Bel je bio idol tog vremena, predmet demonskog i odurnog štovanja i idolopoklonstva.

Kralj je naredio Danielu da se potpuno suobliči s filozofijom, mentalitetom te praksom dvora i zemlje. Bio je bačen u prljavštinu nemorala, požude, okrutnosti i nasilja, ali on je bio čovjek velike vjere. Svojim Duhom Bog je na Danielovo srce urezao poslanje, viziju i drukčije vrijednosti. Po vjeri bi uvijek odbijao ime Baltazar. Iz poglavlja u poglavlje vidimo ga da je odlučan i nadnaravno osnažen kako bi se odupro te da ne dopušta nikome da promijeni ono što je on bio pozvan biti i Onoga za kojega je stajao. Ime "Daniel" znači "Bog će biti moj sudac".

Dragi čitaoče, ovo rješenje je i za tebe! Ako tragedija, nepravda ili sam život pokušaju "žigosati ime" na tebe, možeš i moraš se oduprijeti silom Božjom i vjerom. Možeš odgovoriti neprijatelju svoje duše i sudbine jednostavno rekavši da je Bog tvoj sudac, tvoj izvor, tvoja budućnost, tvoja nada i tvoja snaga. I da još nije izrekao svoju posljednju riječ!"

Možda se tvoje ime, životna povijest i stvarnost mogu opisati riječima kao što su: zlostavljan, zaboravljen, gubitnik, kriminalac, nevjeran, rob, rastavljen, sklon samoubojstvu, tragediji, prevari ili trpljenju. Ta tragična iskustva i razdoblja u tvom životu učinili su te osobom kakva si danas. Dok blago podižem tvoju bradu i gledam ti u oči, želim ti reći: "Bog danas ima za poruku tebe, gdje god si u svijetu. Možeš donijeti rješenje i odlučan doći Bogu po vjeri."

Znam da smo često proizvod naše prošlosti, ali ne moramo biti njezini zatvorenici. Zavapivši Bogu po vjeri, predajući svoj život u njegove ruke svakoga dana i primajući njegov Duh koji čini sve stvari novima i mogućima, možeš usmrtiti ono što je bila tvoja prošlosti te zaustaviti sklonosti i navike, ne dopuštajući više da te ograničavaju i određuju.

__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, rujna 26, 2014

JEDNA NEKOMPROMISNA RIJEČ

" Oni … stigoše u Solun, gdje su Židovi imali sinagogu. Pavao, po svom običaju, uđe onamo te je … raspravljao s njima na temelju Pisama, tumačeći i dokazujući kako je trebalo da Mesija trpi i uskrsne od mrtvih. 'A taj Mesija – govorio je – jest Isus koga vam ja navješćujem'" (Dj 17,1-3). Vjerojatno su vođe sinagoge u Solunu godinama održavali tihe, neuznemirene sastanke. Marljivo su poučavali Pismo i činili su se jako sveti izvana.

A onda je na scenu došao Pavao, uzbunjivač, i za samo tri tjedna propovijedanja o kraljevskoj Isusovoj vlasti prevrnuo čitavo ono područje Soluna. Iz iskustva je znao da će svega nekoliko odanih slušati Kristovu riječ, ali da većina neće ostaviti svoju dugo održavanu vjersku tradiciju. Isto tako, znao je da će se ispuniti zavišću i mržnjom prema svemu što će uznemiriti njihov način vršenja stvari. Izjavio je da je njegovo propovijedanje evanđelja izazvalo mučnu borbu: "Usudili smo se, pouzdavši se u svoga Boga, propovijedati vam Radosnu vijest Božju usred mučne borbe (opozicije)" (1 Sol 2,2).

Što je izazvalo tu silovitu opoziciju? Pavao i Sila nisu bili glasni, nisu provocirali i nisu pljačkali crkve. 


Kasnije je, u pismu onima u Solunu koji su ustrajali s Gospodinom, napisao: "Naše propovijedanje ne potječe ni od zablude, ni od nečistoće, niti je učinjeno s prijevarom … ne kao oni koji se nastoje svidjeti ljudima, već Bogu, koji prosuđuje naša srca. Nikada nismo, kako već znate, nastupali ni s laskavim riječima ni s pritajenom željom za bogatstvom. Tomu je Bog svjedok ... Naprotiv, bili smo među vama blagi. Kao majka koja s ljubavlju njeguje svoju djecu … jer ste nam omiljeli, htjeli (smo vam) predati ne samo Radosnu vijest Božju nego i svoj život" (1 Sol 2,3-8). Ti religiozni ljudi koji su se godinama tako prenemagali da ljube Boga, sad su se razbjesnjeli. Postali su ljuta svjetina; napali su Jasonovu kuću i uzbunili ljude i vođe grada (vidi Dj 17). Uzrok sve ove velike mučne borbe bila je ona jedna nekompromisna riječ: "… da ima drugi kralj, neki Isus" (Dj 17,7).

četvrtak, rujna 25, 2014

NEUSTRAŠIV KAO LAV

Mnogo propovijedam na temu molitve jer vjerujem u žarku molitvu pravednika. Ali sama molitva neće uzdrmati grad!

Ilija je bio čovjek snažne molitve, ali bilo je tu nešto više od njegove molitve što je prodrmalo Ahabovo kraljevstvo i razbjesnilo Izebelu. On je zapravo pozvao lažne proroke na goru Karmel i izazvao ih. Izebala je pogubila Božje proroke i odvela Izraela u otpadništvo te užasno idolopoklonstvo štovanja Baala – a nitko je nikada nije izazvao! Iako sedam tisuća vjernika nije pokleknulo pred idolom, bili su tihi, nepoznati i uplašeni. I tada se pojavio Ilija, kojega je Ahab nazvao "upropastiteljem Izraela" (1 Kr 18,17). Ilija je završio na potoku Kišonu s mačem u ruci te pogubio stotine lažnih Baalovih proroka "u ime Jahvino".

S vragom i njegovim mnoštvom Ilija nije bio gospodin. Dok su "skakali i prigibali koljena pred žrtvenikom … Ilija im se naruga" (1 Kr 18,26-27). Zahvaljujući nedostatku svetosti, crkva posljednjih dana šćućurila se pred silama tame, jer Pismo nam kaže: "Pravednicu su neustrašivi kao mladi lav" (Izr 28,1). Neki će reći: "Ali Isus je bio krotak! Nije otvarao usta niti se odupirao kad su ga odveli da ga razapnu." Ali to je bilo zbog toga što je došao čas tame, čas kad je trebao biti predan u ruke neprijatelja. Nije šutio u hramu kad je istjerivao mjenjače novca. Nije šutio kad je vjerske vođe nazivao zmijama – slijepim vođama – obijeljenim grobovima – generacijom guja (vidi Mt 23). Nekima je čak neustrašivo rekao da je sotona njihov otac.

Mnoge crkve danas su pune tihih, gospodskih diplomata koji ne žele uzbibati vode. Nitko ne želi nevolju! I tako đavolje kraljevstvo ostaje neizazvano. Imamo i više nego dovoljno nasmiješenih, sivih kršćana! Čuo sam bijes jednog čovjeka koji mi je rekao: "Hajde da se ti i ja okladimo – za bilo koji iznos novca! Vi ljudi u toj crkvi ne možete zaustaviti ništa. Dobit ćete malo publiciteta, ali nikada se ništa ne mijenja. Ništa vi ne možete zatvoriti. Nemoćni ste." Govorio je o pobačaju i mogao sam u njegovu glasu osjetiti izrugivanje sotone. Bilo je to drsko! Kao da je rekao svim kršćanima: "Svi ste vi duhovni mlakonje. Nećete potrajati; kad se pojavi opozicija, dići ćete ruke. Pobjeći ćete u sigurnost svojih zidova i sakriti se."

Ne! "Pravednicu su neustrašivi kao mladi lav!"

srijeda, rujna 24, 2014

BOG ĆE STAJATI UZ VAS

"Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina … Tad najedanput nastade tako jak potres da se uzdrmaše temelji tamnice. U isti se čas otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi" (Dj 16,25-26). Tamničar, vidjevši što se dogodilo, pao je pred Pavla i Silu govoreći: "Gospodo, što mi treba činiti da se spasim?" (Dj 16,30).

Tamošnji gradski dužnosnici i vjerski vođe otišli su u krevet misleći: "Uspjeli smo! Ovo je bilo posljednji put što smo čuli za ove probisvijete uzbunjivače. Sad smo ih doista ušutkali!" Ali kakva strka sljedećeg dana! Mogu zamisliti kako vojnici kucaju na vrata gradonačelnika, članova gradskog vijeća i vjerskih vođa te im kažu: "Brzo! Spustite se do gradske vijećnice. Imamo velik problem!" U stanju šoka, dužnosnici su vjerojatno odgovorili: "Što? Potres? Vrata tamnice su se otvorila i lanci zatvorenika su spali s njih, a oni čak nisu ni pokušali pobjeći? I tamničar se pridružio njihovoj vjeri?"

Gradski vođe doista su se uplašili jer bio je zločin išibati rimske građane (Pavao i Sila bili su Rimljani). "Kako to mislite da ne žele izaći iz zatvora? Što traže? Da dođemo k njima i ispričamo im se i da ih ispratimo iz zatvora?"
"… dođoše pa im se ispričaše. Nato ih izvedoše i zamoliše da ostave grad" (Dj 16,39).

Volim to! Evo njih; nisu se hvastali svojim duhovnim autoritetom, nego su se ponašali kao veleposlanici kralja Isusa. Dok su gledali kako se Kristova sila ismijava, Pavao i Sila sad su htjeli da ona mala molitvena grupa vidi kako Bog očituje svoju silu onima koji se dižu protiv sila pakla. Otišli su ravno do Lidijine kuće i kakav je to samo sastanak morao biti! Zamišljam kako Pavao kaže onoj kućnoj grupi: "Vidite, đavao može bjesnjeti, možebitne sile mogu prijetiti, ali Bog ima svu silu! Ako zauzmete stav, Bog će stajati uz vas!"

utorak, rujna 23, 2014

POTREBNO NAM JE VIŠE UZBUNJIVAČA

Moja molitva je da svaki ud Kristova tijela postane uzbunjivač! Potrebna nam je vojska uzbunjivača koji su tako ispunjeni Duhom Svetim da će uznemiriti grad New York i svaki drugi grad širom svijeta; uzbuniti njihove pokvarene institucije; izazvati postojeće mrtve crkve; uznemiriti vođe, gradonačelnike, gradsko vijeće, vodstvo zajednice! Drugim riječima, potrebni su uzbunjivači Duha Svetog koji će djelovati po Duhu navješćujući Kristovu kraljevsku vlast tako učinkovito da će se čitavi gradovi uzbuniti.

Pavao i Sila bila su dva najveća uzbunjivača na svijetu! Biblija kaže da su ti "ljudi … predali (riskirali) život svoj za našega Gospodina Isusa Krista" (Dj 15,26). Pavao, Barnaba, Sila i Timotej bili su takvi ljudi, hodajući u sili Duha. Kao što je vidljivo u Djelima 16, kad im je Duh Sveti zabranio da govore Riječ u Aziji, pokorili su se. Kad su htjeli poći u Bitiniju i Duh im nije dopustio, umjesto u Bitiniju otišli su pod vodstvom Duha u Troadu.

Zatim je Pavao imao viđenje kako ih neki čovjek poziva u Makedoniju te su odmah krenuli za Filipe, glavni grad Makedonije. Kad su stigli, jedna ih je mlada žena, vračara, slijedila vičući: "Ovi su ljudi sluge najuzvišenijeg Boga; oni navješćuju put spasenja" (Dj 16,17). Nakon što su to mnogo dana podnosili, Pavao "se okrene i reče duhu: 'Zapovijedam ti u ime Isusa Krista da iziđeš iz nje.' I u isti čas iziđe duh" (Dj 16,18). Iznenada se sav grad uzbunio. Ova vračara očito je bila velika turistička atrakcija, ali sad je bila iscijeljena i slavila je Gospodina!

Pavao je uzbudio status quo. Izazvao je đavla koji je ondje godinama vladao. Robovlasnici izbavljene žene odvukli su Pavla i Silu na trg pred pretore. Optužba je bila: "Ovi ljudi … bune naš grad" (Dj 16,20).

Danas nam je potrebno više takvih uzbunjivača!

ponedjeljak, rujna 22, 2014

ISUS JE ZAUZEO NAŠE MJESTO by Gary Wilkerson

Kad je Isus zauzeo naše mjesto, to je uključivalo više od samog odlaska na križ.

Da, on je zauzeo naše mjesto podnijevši osudu za naše grijehe, ali je zauzeo naše mjesto i u drugom vidu – kao onaj koji je hodao savršeno u savezu s Bogom. Isus je živio kao čovjek koji je bio bez grijeha, besprijekoran, koji je održao svaku svetu zapovijed. I ispunivši zakon savršenom poslušnošću, ispunio je taj savez. To je nevjerojatna novost!

Ali postoji još veća vijest: Isus nije zadržao blagodati tog saveza za sebe, nego ih je podijelio s nama svima. Kad stoji pred Ocem, kaže: "Sa sobom sam doveo svoje prijatelje da sudjeluju u blagoslovima tvoga saveza. Dok stoje pred tobom, stoje u meni. Tako je sva moja pravednost njihova. Oče, njihovo oproštenje aktivirano je kroz naš savez."

Hvala Bogu, nije nas odabrao da držimo savez s njim! Međutim, Čovjek koji ga je savršeno održao traži nas da mu se pridružimo u tom njegovu odnosu saveza s Ocem. A kad pristanemo, hodamo u Kristovu vlastitom Duhu. To je ono što je Ezekiel prorokovao kad je rekao: "Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas … Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe" (Ez 36,26-27).

Neki kršćani poraženi su od pomisli da moraju održavati Božje zapovjedi. Oni misle: "Moram više čitati Bibliju, više moliti, više evangelizirati." Ako razmišljate na taj način, ne živite pod Novim savezom – živite pod mojsijevskim zakonom. To je krajnje jadno, jer nikada ne možete u potpunosti održati zakon; kad prekršite jedan njegov dio, prekršili ste sve.

Kad dođete Kristu, otkrivenje Božjega Novog saveza trebalo bi pojačati svjetlo razumijevanja u vama. Ne treba vam se zapovijedati da tražite lice Božje, da dijelite radosnu vijest o Kristu sa svojim bližnjim, da upoznate slobodu u Onome koji je sve to postigao za vas. Njegova narav počinje mijenjati vašu narav – i te stvari činite srcem punim radosti!

petak, rujna 19, 2014

SUDOVI GOSPODNJI SU ISTINITI

Davidova ljubav za Gospodina nikada nije ohladnjela jer je imao poštovanja za svaku riječ. "Neokaljan strah Jahvin – ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini – svi jednako pravedni, dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka. Sluga tvoj upozoren je njima; tko ih drži, velika mu nagrada" (Ps 19,10-12). "Sluga tvoj upozoren je njima." Tko će upozoriti sve one zavedene ovce čiji pastiri im ne kažu istinu? Oni propovijedanje o sudnjem danu nazivaju negativnim, lažnim proročanstvom, ali David i proroci nazivali su sve to slatkim medom.

Najslađa, najmilosrdnija stvar koju Bog danas čini za svoj narod je da još jednom šalje neustrašive proroke i stražare kako bi probudili crkvu i usadili u nju strah Božji. Kako slatko zvuči: "Ako se ne obratite, umrijet ćete u svojim grijesima!" Med! "Zemlja sa svojim ostvarenjima u ognju će se rastopiti." Med! Vjerujem da možete zajedno s Jeremijom reći: "Kad mi dođoše riječi tvoje, ja sam ih gutao; riječi tvoje ushitiše i obradovaše srce moje" (Jer 15,16).

Isus je upozorio: "Ali tko ustraje do konca, bit će spašen" (Mt 24,13). To govori o onima čija ljubav se nikada ne smanjuje, nego naprotiv, raste i ne odustaje ni u jednoj kušnji. Timotej povezuje to s našim stavovima prema zdravoj nauci: "Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke … te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama" (2 Tim 4,3-4). U samim ovim posljednjim danima dolazi veliki otpor prema čistoj, neiskvarenoj nauci. Zdrava nauka suobličuje slušatelje s pobožnošću, ali mnogi je ne podnose – niti će je. Naširoko se odbacuje propovijedanje o svetosti i proročkim upozorenjima (vidi 2 Sol 2,10-12).

Tisuće kršćana u ponoć će biti tako hladni da ih čak ni sudovi koji će padati neće vratiti natrag k Bogu. Jeremija je oplakivao svoj narod: "Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju" (Jer 5,3). Od Petra imamo ovo upozorenje: "Prema tome, ljubljeni, jer ovo unaprijed znate, čuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zločinaca izgubili svoj čvrsti stav! Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista" (2 Pt 3,17-18). Ne budite zavedeni grijehom, lažnim naukama ili ljutnjom na Riječ!

četvrtak, rujna 18, 2014

MED S NEBA

Moramo naučiti prihvatiti svaku riječ od Njega kao med s neba. Ljubav svakog vjernika prema Gospodinu možete izmjeriti njegovim prihvaćanjem svake riječi koja izlazi iz usta Božjih. Jedan propovjednik jednom je rekao: "Ne mogu služiti Bogu srdžbe! Neću propovijedati ništa drugo nego ohrabrenje – nikakav ukor. Bog je ljubav! Dosta je sa svim tužaljkama i jaucima!" Ovaj čovjek ne zna ništa o Božjem medu.

Gospodin je uputio Ezekiela: "'Sine čovječji, na noge se, da s tobom govorim … šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene. Oni i oci njihovi griješili su protiv mene sve do dana današnjega. Šaljem te k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca … A ti, sine čovječji, poslušaj što ću ti sada reći: Ne budi odmetnik kao što su oni rod odmetnički! Otvori usta i progutaj što ću ti sada dati.' I pogledah, a to ruka k meni ispružena i u njoj, gle, svitak knjige. I razvi se knjiga preda mnom: bijaše ispisana izvana i iznutra, a u njoj napisano: 'Naricanje! Jecanje! Jauk'" (Ez 2,1.3-4.8-10).

Božji jauci bili su med prorocima. "Ne budi odmetnik." Kako bi Ezekiel mogao biti odmetnik? Ne propovijedajući istinu o sudu koju mu je dao Bog. "A to ruka k meni ispružena." Bila je to ruka Božja! Božja ruka držala je svitak, ispisan na obje strane s "naricanjem, jecanjem i jaukom" – sve ispisano prstom Božjim. Što je Ezekiel trebao učiniti s tim teški riječima Božjim? Rečeno mu je bilo da ih pojede! Da njima nasiti svoj trbuh! "I reče mi: 'Sine čovječji, progutaj što je pred tobom! Pojedi taj svitak, te idi i propovijedaj domu Izraelovu!' Otvorih usta, a on mi dade da progutam svitak i reče: 'Sine čovječji, nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!' I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med" (Ez 3,1-3).

Bila je to hrana s neba, mana umočena u med! "Nahrani trbuh i nasiti utrobu svitkom što ti ga dajem!" Utroba predstavlja srce, a "pojedi to" znači uzmi to k srcu, obrati pozornost na to! "I pojedoh ga, i bijaše mi u ustima sladak kao med."

Jeremija je rekao da su svi proroci starih vremena upozoravali na sud i jao. "Proroci koji su bili prije mene i tebe, odiskona prorokovahu mnogim moćnim zemljama i velikim kraljevstvima rat, glad, kugu" (Jer 28,8). Svi proroci živjeli su od svake riječi koja je izišla iz usta Božjih – žalosne riječi kao i radosne. Sve su to progutali kao med!

srijeda, rujna 17, 2014

PRIPREMANJE SIONA

Petar je dao strahovita upozorenja kako bi razbudio čiste umove; kako bi podsjetio na upozorenja prorokâ (vidi 2 Pt 3,1-2). Zatim je išao dalje i rekao: "Ovo prije svega znajte: na koncu vremena pojavit će se izrugivači, koji će živjeti prema vlastitim požudama i pitati (učiti, propovijedati): 'Gdje je njegov obećavani dolazak? Otkada su umrli naši očevi, i dalje sve ostaje kako je bilo od početka stvorenja'" (2 Pt 3,3-4). Petar te izrugivače naziva lašcima! Stvari nisu neprestano jednake od početka stvorenja! Ti propovjednici namjerno zanemaruju Božje prošlo provođenje sudova. "Oni hotimično zaboravljaju da … je ondašnji svijet, potopljen vodom, uništen" (2 Pt 3,5-6).

Ovo je ozbiljna Petrova optužba! On govori: "Oni znaju da je jednom bio propovjednik pravednosti imena Noa, koji je upozoravao na sud sto dvadeset godina. Oni znaju da je Bog već pokazao svijetu da će osuditi zloću i nasilje. Oni znaju da je Bog poslao potop i uništio sve što je disalo na zemlji." Mi imamo učitelje i lažne proroke koji znaju da je Biblija puna upozorenja, puna primjera kako Bog sudi grijeh (primjerice uništenje Sodome), ali namjerno to zanemaruju. Zašto? Jer žive prema vlastitim požudama! Njihova želja za prihvaćanjem ili popularnošću učinila ih je dragovoljno slijepima tako da ne vide Božje pravedne sudove.

Ti propovjednici propovijedaju suprotnu poruku Petrovoj i ostalih apostola. Petar je upozorio: "Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru" (2 Pt 3,13-14).
Zašto smo dosad pošteđeni? Iz istog razloga iz kojega je Bog u Noine dane strpljivo čekao sto dvadeset godina. "… kad ih je Božja strpljivost uporno čekala, u vrijeme Noe, kad se gradila (pripremala) lađa u koju se skloni mali broj – svega osam duša – i bi spašen vodom" (1 Pt 3,20). Gospodin ne nalazi zadovoljstva u smrti grešnika. Čak i sada nas on "strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju" (2 Pt 3,9).

Bog sad čeka da se Sion pripremi, njegov sveti narod posljednjih dana. On izlijeva svoga Svetog Duha, pozivajući ljude potpuno predane njemu, bez ljage i mane, besprijekorne.

utorak, rujna 16, 2014

OD KOJE STE VI ZEMLJE?

Prema Božjoj Riječi, kršćani bi svaki dan trebali živjeti kao da "je kraj svega blizu". Trebali bismo očekivati njegov dolazak, budni i marljivi, kao sluge koje čekaju da se vrati njihov gospodar s dugog putovanja. Trebali bismo se radovati što ćemo napustiti ovu zemlju i obući se u naše novo tijelo. Uvijek bismo trebali čeznuti biti s Gospodinom.

U svojoj poslanici Petar nas upozorava: "Ali će doći dan Gospodnji kao lopov; u taj će dan nebesa iščeznuti s velikom lomljavom, počela će se u ognju rastopiti, a zemlja se sa svojim ostvarenjima neće više naći. Budući da će se ovo sve tako raspasti, kakvi sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega, dolazak kojim će se nebesa u plamenu raspasti, a počela u ognju rastopiti! Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost" (2 Pt 3,10-13).

Na izvornom grčkom 11. redak glasi: "U svjetlu svega što će se raspasti, od koje ste vi zemlje?" Jeste li od ovoga svijeta, koji će se raspasti i rastopiti? Ili ste građanin nebeskog Siona, grada čiji je graditelj Bog? Petar govori da bi vas ova spoznaju koju vam Bog daje o uništenju sadašnjih nebesa i zemlje trebala potaknuti da živite svetim životom i da se ne držite čvrsto ovoga svijeta. Petar zatim ide dalje i kaže da se ne trebamo strašiti dolazećeg uništenja, nego da ga trebamo čekati, iščekivati, i čuvati svoje haljine besprijekornima! "Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru" (2 Pt 3,14).

Kad bi se Petar danas digao iz mrtvih i posjetio Ameriku, bio bi zaprepašten kad bi vidio sve sladunjavo propovijedanje proroka koji se izležavaju na svojim ležaljkama! Pitao bi: "Zašto ne upozoravaju svoj narod na dolazeće uništenje? Bog mi je dao ovu poruku izravno od Duha Svetog! Zašto joj ne vjeruju? Zašto ih tim upozorenjima ne potiču na sveto življenje? Ne znaju li da je Isus dao isto upozorenje kad je rekao: "Sunce će pomrčati, mjesec neće sjati, s neba će zvijezde padati i nebeska zviježđa će se uzdrmati" (Mt 24,29).

ponedjeljak, rujna 15, 2014

SAVRŠEN SAVEZ by Gary Wilkerson

"Zato je u svemu morao postati sličan svojoj braći da bude veliki svećenik milostiv (prema ljudima) i vjeran u odnosu prema Bogu da okajava grijehe (izabranoga) naroda" (Heb 2,17).

Uvijek sam si postavljao pitanje u vezi s jednim izrazom u ovom retku – "morao je". Dakako, ovaj odlomak govori o Isusu. Zašto je Isus morao bilo što učiniti? On je Bog. Čitamo da je on odabrao doći na zemlju, odabrao da liječi, odabrao da ljubi sve oko sebe. Dakle, zašto ovdje kaže da je morao učiniti što je učinio – postati tijelo i poslužiti kao živa žrtva za naše grijehe? Nije li jednako mogao izjaviti s neba: "Poslat ću anđele da donesu otkupljenje čovječanstvu"? Ovdje je jedan od nekoliko slučajeva u Pismu gdje je Gospodin angažiran u zapovjeđenom zadatku. Zašto?

Svi znamo da su pod Novim savezom naši grijesi pokriveni Kristovim davor milosti. Dakle, što je savez? To je sporazum između dvije ili više stranaka od kojih se zahtijeva da ispune određene uvjete. Mnogo je vrsta saveza, uključujući bračni savez, kad dvoje ljudi postaje jedan entitet. Zakoniti ugovori su savezi za poslove kad, primjerice, dva vlasnika udružuju svoja nastojanja tako da obje strane imaju korist. Mirovni ugovori između nacija su savezi kad se zaraćene strane usuglašuju da će prestati s neprijateljstvom te jedna drugoj koristiti na druge načine.

Kroz Bibliju vidimo da Bog sklapa saveze sa svojim narodom. U svakom slučaju on kaže: "Evo što ću učiniti na mom kraju. A dok vi držite svoj kraj, evo koji će vam doći blagoslovi i koristi." Bog uvijek drži svoj kraj tih saveza, međutim, čovjek to nikada nije bio u stanju. Uvijek je podbacio da bi održao svoj kraj u svakom savezu.

Gospodin je unaprijed vidio sve to i od samog početka stvorio planove da uvede savršen savez koji se neće moći prekršiti. Naumio je donijeti savez kao nijedan ranije, savez s jedinstvenom odredbom – jamstvom da nijedna strana nikada neće prekršiti taj savez.

Učinio je to sklapajući savez ne s čovjekom, nego s Čovjekom Isusom. Mnogi kršćani misle da je Novi savez isključivo sporazum između Boga i čovjeka, ali ne – to je savez između Oca i njegova Sina. Krist je bio onaj kojega je Bog odabrao da s njim sklopi taj savez – ne Adam, ne Noa, ne vi, ne ja.

Isus sâm je jamstvo da će se taj savez održati. Svaki drugi čovjek bi u njemu podbacio, ali Isus savršeno drži taj savez. To je naše jamstvo!

subota, rujna 13, 2014

DUBLJE, NE ŠIRE by Jim Cymbala

Stvari Božje imaju obujam i sačuvane su u zapisanom tijelu istine. Poput bunara bez dna, nitko nikada nije izmjerio dubinu Božje istine.

Ulaziti u silu evanđelja – ili molitve, ili Duha Svetog, ili božanske ljubavi – je uranjati sve dublje i dublje u bunar Božji. Svaki muškarac ili žena, upotrijebljen od Boga, sišao je u taj ogroman rezervoar.

Međutim, danas je tendencija samo na trenutak pobrčkati se u istini … a onda iskočiti iz bunara na obližnje tlo. "Vidi ovo, Bog čini novu stvar!" izjavljuju ljudi. Ali, dakako, za šest mjeseci ili tako nešto, novitet se pohaba i oni ponovno skaču na nov komadić trave. Oni se čitav život "igraju škole" (dječja igra) od jedne strane Božjeg bunara do druge, nikada stvarno ne doprijevši do dubine žive vode u njemu.

Kad ste jednom u bunaru, nema razloga za napuštanje ili iskakanje iz njega. Tko će ikada izmjeriti dubinu punine ljubavi Božje? Tko će ikada iscrpsti bogatstvo njegova milosrđa palim ljudskim bićima? Tko će ikada razumjeti stvarnu silu molitve?

U sjevernoameričkim crkvama, hirovi su naročito dolazili i odlazili od 1960-tih godina, samo da bi bili nadomješteni nekim novijim. Leonard Ravenhill iz Britanije, propovjednik i autor sklon probuđenju, rekao mi je kratko prije svoje smrti: "Ljudi kažu da crkva danas raste i širi se. Da, sad je petnaestak kilometara široka i pola centimetra duboka."

Ako uđemo u gimnastičku dvoranu, najvjerojatnije ćemo natrčati na muškarce koji u svojim skupim tenisicama izgledaju poput superzvijezda. Jedini problem je da ne mogu ubaciti loptu u mrežu. Imaju svu opremu po posljednjoj modi, ali ne znaju igrati košarku.

Kao narod Božji, mi imamo svu opremu koja nam je potrebna – ona je tu već dvije tisuće godina. Bog nam je dao sve potrebno kako bismo stavili bodove na ploču s rezultatima i zadobili pobjede u njegovo ime. Dakle, krenimo naprijed s potpunim povjerenjem u ono što smo primili.

Ništa u vezi s Bogom neće se promijeniti. Sutra neće biti željniji pomoći nama, našoj obitelji, našoj crkvi, nego što je upravo sada. Ako jednostavno primijenimo njegova obećanja, vidjet ćemo da će činiti stvari koje nikada nismo mogli tražiti ili zamisliti, upravo kao što je činio u Novom zavjetu.

__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, rujna 12, 2014

DUH ĆE PODIĆI STIJEG

Oni koji ne mole, koji nisu spremni, neće podnijeti dolazeći dan suda. Svladat će ih demonske horde! U Otkrivenju 6,17 postavljeno je ovo pitanje: "Jer dođe veliki dan njihove srdžbe! Tko može opstati?" Svako dijete Božje koje nasamo provodi vrijeme s Njim, održat će se tijekom provale te ljutnje. "Zato uzmite i na se stavite bojnu opremu Božju da se mognete oduprijeti u zli dan i, kad sve nadvladate, održati se" (Ef 6,13). "(On) vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom" (Jd 24).

"Kad neprijatelj navali ko bujica, Duh Gospodnji podići će stijeg protiv njega" (Iz 59,19). Ponekad možete neočekivano biti napadnuti. Uživat ćete na svjetlu radujući se i zahvaljujući mu, a onda kao niotkuda, bit ćete svladani. To može biti vaš kušač, jer sotona će vas izazivati. To može biti strah, koji dolazi iznenada, kao neočekivana bujica. To može biti bolest, koja vas obara i otima vam snagu. To može biti stara požuda za koju ste mislili da ste je svladali; ne tražite je, ali evo, tu je! Ili to može biti potištenost, depresija. Čak ni ne znate što je uzrok tome, ali iznenada ste time preplavljeni.

No možemo reći zajedno s Davidom: "Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih. Poslušaj moje vapaje, jer sam veoma nevoljan. Izbavi me od gonitelja mojih, jer od mene oni su moćniji. Izvedi iz tamnice dušu moju da zahvaljujem imenu tvojemu. Oko mene će se okupiti pravednici zbog dobra što si ga iskazao meni" (Ps 142).

četvrtak, rujna 11, 2014

POPUT ROSE S NEBA

Ako istražujemo proroke, otkriti možemo gdje smo mi u proročanstvu. Nalazimo se u Izaiji 26 i u Ponovljenom zakonu 4,30-31, gdje piše: "Kad budeš u nevolji i u posljednjim danima snađe te sve to, ako se vratiš Gospodu, Bogu svojemu, i poslušaš glas njegov (jer Gospod, Bog tvoj, Bog je milosrdan), on te neće ostaviti niti će te uništiti, i neće zaboraviti saveza s ocima tvojim za koji im se zakleo" Ti redci su za posljednje vrijeme – naše vrijeme!

Amerika je bila osnovana kao zemlja za poštene. Bog nam je bio naklonjen i pokazao nam je svoju dobrotu, ali naša nacija ne prepoznaje Božju silu i njegovo djelo za nas. Zbog toga, Bog će poslati oštre sudove: "Dušom svojom žudim tebe noću, i duhom svojim u sebi te tražim. Jer kad se na zemlji pojave tvoji sudovi, uče se pravdi stanovnici kruga zemaljskog" (Iz 26,9). Noć suda došla je u Izaijinom proročkom viđenju i ljudi vide da ta noć tame pade. Okreću se Gospodinu da ga traže sa svime što je u njima.

Bog podiže molitveni ostatak koji će moliti s porođajnim bolovima. "Kao što se trudna žena pred porođajem grči i viče u bolovima, takvi smo, Jahve, pred tobom. Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo, nismo donijeli duha spasenja zemlji, nit se rodiše stanovnici svijeta. Tvoji će mrtvi oživjeti, zajedno s mojim će truplom ustati. Probudite se i kličite, vi koji boravite u prašini! Jer tvoja je rosa – rosa svjetlosti; i zemlja će izbaciti preminule" (Iz 26,17-19). Tu je žena koja se "grči i viče u bolovima".

Ta žena živa je crkva koja izlazi iz mrtve crkve! Stotine je takvih koji su poput vas. U prošlih nekoliko godina pokušavalo se nešto roditi – vičući od duhovna bola. Željeli ste biti oslobođeni i išli ste ovamo i onamo, tražeći izbavljenje, ali dobili ste samo vjetrove sukobljenih nauka. Međutim, vaše srce bilo je probuđeno i uskrsnuli ste! "Tvoji će mrtvi oživjeti." Probudili ste se i sad pjevate novu pjesmu: "Tvoja je rosa – rosa svjetlosti." Na vama je slava Gospodnja, poput rose s neba, zbog svjetlosti. "Rosa svjetlosti" tumači se kao "rođen od nadnaravnog svjetla". Bog vas je uveo u svjetlo svoje slavne Riječi. Budni ste i pjevate jer ste podignuti iz mrtvih – sa svježim svjetlom njegove Riječi svakoga dana, poput rose.

srijeda, rujna 10, 2014

BOG POZIVA OSTATAK

Proroci Staroga zavjeta unaprijed su rekli da će u posljednjim danima, dok katastrofe budu padale, Bog pozvati ostatak da bude nasamo s njim. Jedan od proroka, Daniel, razumio je Božji božanski sat za svoje vrijeme, jer je proučavao proroke prošlosti. "Ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina, koje se – prema riječi koju Jahve uputu proroku Jeremiji – imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina. Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu" (Dn 9,2-3).

Proučavajući Jeremijina proročanstva, Daniel je otkrio da je sedamdeset godina izgnanstva za Izraela gotovo završilo. Jeremija 29,10-11 kaže: "Jer ovako govori Jahve: Istom kad se Babilonu ispuni onih sedamdeset godina, ja ću vas pohoditi te vam ispuniti dobro obećanje da ću vas vratiti na ovo mjesto. Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume, mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu."

Zašto se Daniel nije radovao? Zašto nije zgrabio ovo obećanje po vjeri i jednostavno mirovao? Zašto je počeo plakati, moliti i postiti, sjedeći u kostrijeti? Jer je otkrio da postoji i uvjet da bi se sva ta dobrota ostvarila. Da, Bog je obećao izbaviti, učiniti im dobro, ali tamo u istom poglavlju stoje redci 12-14: "Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se, i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. I pustit ću da me nađete – riječ je Jahvina … I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izgnanstvo odvedoh."

Grijeh ili nezainteresiranost mogu prepriječiti Božja obećanja. Daniel je otkrio iz Mojsijeva upozorenja u Ponovljenom zakonu da će Izrael biti raspršen zbog grijeha, ali je isto tako zapisao obećanje da može biti izbavljen. "Ondje (u ropstvu) ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom" (Pnz 4,29).

utorak, rujna 09, 2014

SILA U MOLITVI

Bog nam je željan pokazati da imamo silu u molitvi!

"Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice među koljena. Rekao je zatim svome momku: 'Idi gore i pogledaj prema moru.' On ode gore, pogleda i reče: 'Ništa nema ondje!' Ali sedmoga puta reče momak: 'Evo se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora'" (1 Kr 18,42-44).

Ilija je bio ljudsko biće i bio je pod utjecajem istih stvari kao i mi – isti strahovi, čežnje, nade, očaj i potrebe – međutim, njegove molitve postizale su rezultate! Bog nam ovdje pokazuje što učiniti u svakoj krizi: potrčati k njemu! Postanite ozbiljni! Molite kad su vrata otvorena i kad su zatvorena! Ilija je ustrajno molio i nastavio je moliti i čekati dok Gospodin nije odgovorio. Sedam puta slao je svoga slugu da pogleda na horizont tražeći samo jedan mali znak.

Danas, nakon što jednom ili dvaput molimo, dižemo ruke i naljutimo se na Boga. I kažemo: "Ovo za mene ne funkcionira. Molim, ali moj muž i ja još uvijek imamo probleme. Još uvijek nemam što trebam."

Očito je da ljudi ne mole jer misle da to ne funkcionira. Oni ne znaju što znači ustrajati u molitvi, vraćati se iznova i iznova poput Ilije s glavom spuštenom do zemlje. Mi to zovemo "držati se Boga". U Starom zavjetu to se nazivalo "borba s Bogom". Jakovljeva molitva je bila: "Neću te pustiti dok me ne blagosloviš" (Post 32,26). Čekanje i kašnjenje je sa svrhom: da bismo se suobličili s Kristom. Ne možete provesti mnogo vremena u njegovoj nazočnosti a da ga ne upoznate. Što dulje odgovor kasni i ustrajniji postajete, važniji postaje On, a manje važan odgovor. Kako god, na ovaj ili onaj način, vi pobjeđujete!

ponedjeljak, rujna 08, 2014

SUOČENI S TEŠKIM DANIMA by Gary Wilkerson

"Ali ovo znaj: u posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi … ljubitelji požude umjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni" (2 Tim 3,1-5).

Pavao ovdje govori o odanim polaznicima crkve, ali opisuje ih kao one koji samo imaju vanjski oblik pobožnosti. Rekao je da ti kršćani "uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine" (2 Tim 3,7). Drugim riječima, slušaju svako evanđeosko učenje, ali nikada ga ne uzmu k srcu. Zbog toga nemaju sile, rekao je Pavao, jer se "protive istini" (2 Tim 3,8).

Možda se nikada nećemo suočiti s jednakim kušnjama kao novozavjetni vjernici, ali Bog nam još uvijek daje novozavjetnu silu. Pouzdano ćemo se suočiti s vlastitim kušnjama jer nismo imuni na ono što dolazi na ovaj svijet. Ali te poteškoće mogu proizvesti u nama silu kakvu još nikada nismo vidjeti.

Zbog toga si ne možemo više priuštiti da budemo normalni u svojoj vjeri. Sjetite se samo sve veći broj nevjernika u našem svijetu. Svaki pojedini predstavlja dušu koja je na putu u pakao, nekoga za koga je Isus umro. Sami ti brojevi pozivaju nas da se dignemo iznad "normalnog" kršćanstva, da navješćujemo Kristovo evanđelje bez straha ili zapreke. To zahtijeva njegovu silu, koja se ne može postići našim vlastitim zaslugama – ona se prima jedino po njegovoj milosti.

Mnogo puta parafrazirao sam Leonarda Ravenhilla, ali ovaj njegov komentar mora se ponoviti: "Kršćanstvo je danas tako ispod normale da ako bi se jedan kršćanin počeo ponašati kao normalan novozavjetni kršćanin, smatrali bi ga nenormalnim."

Recite mi, slušate li vi samo Riječ Božju ili je i vršite? Postoji li između Kristove sile i vašega života nepodudarnost? Molite sa mnom: "Gospodine, umoran sam od pustog prihvaćanja normalnog kršćanstva. Spoji moj život s tvojom nebeskom silom. Ja sam prazna posuda – ispuni me tvojom silom! Gospodine, što god stajalo, vodi me kamo ti želiš da idem." Molite to i vidjet ćete otpuštenu njegovu silu u svome životu!

subota, rujna 06, 2014

MORAMO MOLITI by Carter Conlon

Knjiga Sudaca opisuje vrijeme kad se Izrael, vlastiti narod Božji koji je bio pozvan da bude nadnaravno svjedočanstvo zemlji, počeo neiskreno baviti njegovom nazočnošću. Odbili su iskreno hodati s Bogom i postali su ležerni u svome štovanju Boga, ako već nisu potpuno odbacili štovanje.

Prijevarno ponašanje prema Bogu uvijek rezultira slabošću, što na kraju daje put neprijateljima toga društva. Pod neprijateljima mislim na one koji ne poznaju Boga, koji nemaju želje da ga upoznaju i koji ne žele da itko drugi bude povezan s njim. Vi i ja živimo u vremenu vrlo sličnom tom razdoblju u Starom zavjetu.

Upravo tijekom razdoblja žetve, došli su Izraelovi neprijatelji, u ovom slučaju Midjanci, da prožderu sve što je narod Božji skupio (vidi Suci 6,2-3). Njihov naum je bio da Izraelce dovedu do siromaštva kako ne bi bili u stanju ispuniti od Boga im danu svrhu na zemlji. Znajući da su daleko malobrojniji od neprijatelja, kojega Pismo zapravo opisuje tako brojnim da je prekrio zemlju poput pijeska, djeca Izraelova počela su vapiti Gospodinu – kao što se počinje događati i u naše vrijeme.

Bog čuje vapaj samohrane majke čija djeca su na ulici; vapaj oca koji ne zna kako će ispuniti potrebe za svoju obitelj. On čuje vapaje onih koji čitaju vijesti i vide užasan kriminal koji se svakodnevno događa u ovoj generaciji.

Dragi moj prijatelju, moramo moliti! Dan i čas zahtijeva da oni od nas koji još poznaju milosrđe Isusa Krista počnu vruće moliti za ovu zemlju. Vjerujem da jedino temeljno probuđenje naroda Božjeg može ponuditi razdoblje odgode jako mračnih dana koji su upravo pred nama. Kako će divno biti ako izvješće u nebu bude glasilo da je 2014. godina bila godina u kojoj smo vi i ja počeli moliti za narod ove zemlje s vjerom i gorljivošću koju nam je jedino Bog mogao dati!

__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, rujna 05, 2014

U MOLITVI IMAMO SILU

Mnogi kršćani rijetko mole, jer su naučeni "sve uzeti po vjeri". U našoj crkvi Times Square mi propovijedamo vjeru, ali ne bez molitve. Mi učimo poslušnost, pokajanje, Riječ, vjeru i molitvu. Govori se: "Zašto moliti? Zašto preklinjati Boga kad je već obećao? Ako zna što trebamo prije nego tražimo, zašto nastaviti tražiti?" Neki čak uče: "Ako tražite kad je već obećao, to je nevjera. Samo zatražite obećanje i mirujte; nema potrebe nad time moliti."

Abraham je imao obećanje da će postati silan narod. Bog mu je već dao ovo obećanje: "Svu zemlju što je možeš vidjeti dat ću tebi …Potomstvo ću tvoje učiniti kao prah na zemlji" (Post 13,15-16). Bog je obećao blagosloviti one koji njega blagoslivljaju i prokleti koji njega proklinju. Abraham je imao toliko vjere da mu je Bog pripisao to kao pravednost: "Abraham povjerova Jahvi, i to mu se uračuna u pravednost" (Post 15,6). Tu je čovjek, siguran u Božja obećanja i pun vjere, ali je ipak iznova i iznova trčao k oltaru kako bi molio (vidi Post 12,8 i Post 13,4). Tako vidimo da ni njegova vjera ni Božja obećanja nisu istisnuli molitvu.

I Mojsije je vrednovao svoju prisnost s Bogom više od ikakva blagoslova. Pogledajte ga kako stoji na vrhu brda s podignutim rukama Bogu uz pomoć Arona i Hura! Bog je već obećao da će Amalečani biti poraženi, a Izraelu je bila obećana pobjeda. Međutim, Mojsije odlazi na brdo da priziva Boga s podignutim rukama. "Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga: 'Jahve mi je stijeg" (Izl 17,15).

U usporedbi s ranom crkvom mi smo nevjernici po pitanju molitve. Mnogi danas gledaju na tajnu molitvu kao na težak i dosadan posao pa to čine samo povremeno. Možete li zamisliti muža i ženu, koji žive u istoj kući, kako jedva razgovaraju, ali u javnosti razgovaraju kao da su prisni? Tako se neki ponašaju prema našem blagoslovljenom Gospodinu! Molitva, skrivena tajna molitva, najsilnije je oružje koje je Bog dao svome narodu; međutim, zanemarivana je, omalovažena i rijetko se koristi.

Bog nam je željan pokazati da u molitvi imamo silu. Dao nam je ovaj slavni podsjetnik: "Mnogo može molitva pravednika ako je žarka" (Jak 5,16).

četvrtak, rujna 04, 2014

SPECIFIČNE RIJEČI OD BOGA

Petar je molio na krovu (Dj 10,9), a i nekoliko kilometara dalje, drugi čovjek, Kornelije, isto je tako molio. "U Cezareji bio neki čovjek imenom Kornelije, stotnik u takozvanoj Italskoj četi. Bio je pobožni priznavalac pravoga Boga sa svim domom svojim. Židovskom je narodu iskazivao mnoga dobročinstva i molio se Bogu bez prestanka. On u jednom viđenju oko devetoga sata dana, jasno vidje kako anđeo Božji dolazi k njemu i veli mu: 'Kornelije!' 'Što je, gospodine?' upita stotnik s očima uprtim u njega i prestrašen. 'Tvoje molitve i dobročinstva – odvrati anđeo – uziđoše pred Boga kao žrtva podsjetnica. Tako, sad pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost nekog Šimuna, kožara, čija je kuća pokraj mora; on će ti reći što ti treba činiti'" (Dj 10,1-6). Kakve detaljne upute!

U isto vrijeme, Petar je imao viđenje. "Dok je Petar svejednako razmišljao o viđenju, reče mu Duh: 'Evo te traže tri čovjeka … pođi s njima …jer sam ih ja poslao'" (Dj 10,19-20). Petar je otišao u Kornelijevu kuću i susreo molitelja. "Prije četiri dana – odgovori Kornelije – upravo u ovo doba, molio sam u svojoj kući molitvu devetoga sata, i najedanput stade preda me čovjek u sjajnoj odjeći te reče: 'Kornelije, uslišana je molitva tvoja … Pošalji, dakle, nekoga u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar! On je gost u kući Šimuna, kožara, pokraj mora.' Ja sam nato odmah poslao ljude k tebi, i ti si dobro učinio što si došao. Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bogom da čujemo sve što ti je Gospodin zapovjedio" (Dj 10,30-33). Duh Sveti je bio tako specifičan da je čak dao oba imena: "Dozovi Šimuna koji se zove Petar" (Dj 10,32).

Kroz čitava Djela čitamo ove riječi: "Bog im reče … Gospodin reče … Duh Sveti reče … Anđeo reče …" Nebo nije bilo zatvoreno. Primili su jasnu misao Gospodnju, vrlu praktičnu, detaljnu i jasnu. Ali riječ s neba došla je jedino nakon mnogo molitve, nakon što su bili nasamo zatvoreni s Bogom u tajnosti.

srijeda, rujna 03, 2014

TRAŽENJE LICA GOSPODNJEG

Knjiga Djela jest izvješće o svetim muškarcima i ženama koji su tražili lice Gospodnje. Od početka do kraja, ona govori kako molitva pokreće Boga. Bez obzira je li u gornjoj sobi, zatvorima, u nekoj tajnoj kući sakriveni od vlasti ili u Judinoj kući na ulici zvanoj Prava – molili su! Ujutro, a ponekad i cijele noći, molili su bez prestanka. Kornelije je uvijek molio, a i Petar je molio na krovu. Uz obalu, u hramu, u pustinji, neprestano su prizivali Gospodina. Provodili su sate i dane nasamo s Bogom dok nisu primili drago, detaljno vodstvo. Kakve im je samo detalje Bog davao!

Ananija je bio čovjek Božji, učenik predan molitvi. "U Damasku bijaše tada neki učenik imenom Ananija, koga Gospodin u viđenju zovnu: 'Ananija!' 'Evo me, Gospodine', odazva se on. 'Ustani i idi – reče mu Gospodin – u ulicu koja se zove Prava pa u Judinoj kući potraži čovjeka iz Tarza zvanog Savla! On je upravo u molitvi.' Savao u viđenju vidje nekoga čovjeka imenom Ananiju kako uđe k njemu i položi ruke na nj da bi opet progledao" (Dj 9,10-12).

Poslušajte detaljne upute koje mu je Bog dao: naveo je samu kuću, vlasnikovo ime i čovjeka za kojega treba moliti. Zatim je Bog rekao: "On zna da dolaziš; zna čak i tvoje ime. I zna što ćeš učiniti kad uđeš k njemu u sobu, jer sam mu ja sve to rekao!" Zašto je Gospodin rekao ovom novom obraćeniku te prisne detalje? Jer je molio! Tri je dana Savao postio i molio. To nije bilo: "Gospodine, što možeš ti učiniti za mene?" Naprotiv, bilo je to: "Gospodine, što bi htio da ja učinim?"

Da je Savao spašen u naše vrijeme, progutao bi ga naš svijet medija, morao bi napisati knjigu i odazivati se na pozive da daje svoje svjedočanstvo u crkvama na svim stranama. Poput Savla, mnogi su čudom spašeni, ali, što nije nimalo slično njemu, ubrzo žive zbunjeni, ne znajući što da rade. Bog je rekao Savlu: "Ustani i hajde u grad, i tu će ti se kazati što treba da činiš" (Dj 9,6). Rekao je: "Idi i moli! Traži moje lice i uči čekati na mene." Nikakva uputa nije došla dok tri dana nije proveo u molitvi. Ali nešto snažno dogodilo se tijekom molitve. Savao je spoznao Gospodnji glas i naučio ovisiti o njegovu vodstvu. Iako tek nanovo rođen vjernik, već je jasno bio vođen od Boga. Nije mu trebao savjetnik ili prorok da mu pokaže što da radi; nije trebao nikoga da mu da riječ znanja. Zašto? Jer Gospodin je rekao: "Ja ću mu pokazati" (Dj 9,16).

utorak, rujna 02, 2014

VIŠE ISUSA

Ne mogu čitati knjigu Djela a da se ne posramim. Apostoli su živjeli i služili u području nadnaravnog. Čak i laici poput Stjepana i Filipa, ljudi koji su posluživali kod stolova, bili su silni u Duhu Svetom, čineći čuda i raspirujući čitave gradove. Pojavili su im se anđeli, raskinuli im lance i izveli ih iz sigurnih zatvora. Imali su silne objave, jasne i detaljne.

Petar je bio pun Duha Svetog, tako da su bolesni na krevetima i ležaljkama bili iznošeni na ulice kako bi njegova sjena pala na njih te bi bili iscijeljeni (Dj 5,15). Hromi su bili iscijeljeni i skakali su u hramu. Zapisano je: "Bog je tako neobična čudesa činio preko Pavlovih ruku da su na bolesnike stavljali rupce za znoj ili pregače što bi dotakli njegovo tijelo, pa su ih bolesti ostavljale a zli duhovi izlazi iz njih" (Dj 19,11-12).

Zašto mi danas ne živimo u takvom području? Nije se Bog promijenio; mi smo se promijenili! S nama je isti Gospodin, imamo ista obećanja, i Bog je i više nego voljan činiti to ponovno. Ali nažalost, danas postoji ideja da nama nisu potrebna čuda. Kaže se: "Ova generacija ima veće otkrivenje; ona je obrazovanija i ima veće znanje. Ne trebamo očekivati da će Gospodin danas to raditi; to je bilo jedino potrebno da bi se ustanovila crkva."

Moj odgovor na to je da ako su čuda bila potrebna da bi se ustanovila crkva, onda su čak potrebnija u ovo završno vrijeme crkve. S obzirom da se grijeh umnožio mnogo puta, zli ljudi postaju sve gori. Obmanjivači su se umnožili, nasilje je otišlo izvan kontrole i pakao je proširio svoje granice. Sotona je sišao s velikim gnjevom. Kako su nauke demona navalile poput bujice, otpadništvo postaje sve gore.

Nalazimo se usred velikog otpada. Pobačaji su napunili zemlju krvnom krivicom. Kod naše mladeži više nema kontrole; kokain, crakc, heroin i alkohol šire se školama, uništavajući i ubijajući te pretvarajući tinejdžere u bolesne, lude lopove i ubojice. Nove bolesti šire smrt širom svijeta.

Više nego ikada u prošloj generaciji potrebno nam je više Isusa, više njegove spasonosne, isjeljujuće sile! Apostoli su znali cijenu nadnaravnog i željno su to platili, ali mi nismo voljni platiti cijenu.

ponedjeljak, rujna 01, 2014

DRŽEĆI OČI NA ISUSU by Gary Wilkerson

"Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena! Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere" (Heb 12,1-2).

U našoj trci vjere može nas spriječiti "grijeh koji lako zavodi". Dok trčimo utakmicu vjere, neprijatelj će nam podmetati nogu da se spotaknemo. To se često događa nakon naših velikih pobjeda. Jednoga trenutka mislimo: "Bog djeluje! Sad ću vidjeti ostvarenje njegova obećanja", ali onda se naša situacija okreće u suprotnom smjeru te se naša vjera spotiče. Ostavljeni smo misliti: "Gospodine, mislio sam da je ovo moj proboj. A sad su stvari gore nego ikada."

Gdje je, dakle, naša nada? Nalazimo je na kraju retka: "Ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena" (Heb 12,1). Iako naše situacije uzrokuju da sumnjamo, a i grijeh nam lako podmeće nogu, trka u kojoj se nalazimo u vezi je s ustrajnošću. Upućeni smo da ustrajemo držeći oči na Isusu. Naša trka nije o skupljanju dovoljno vjere – na svoju ruku ne možemo ništa skupiti. Za našu dobavu vjere moramo gledati u Isusa, jer on je "začetnik i završitelj naše vjere" (Heb 12,2).

Kakva divna stvar: Krist je onaj koji započinje vjeru u našim srcima! Daleko prije nego nas je pozvao da trčimo u našoj određenoj trci, na umu je imao sljedeću misao: "Želim vidjeti da se to ostvarilo." On je začeo vjeru u nama i postavio nas u trku da vidi ostvarenje svojih nauma.

Reci mi što se dogodilo s vjerom koju je Bog zasadio u tvoje srce? Misliš li da je umrla? Jesi li se umorio nakon što si se toliko puta spotakao? Prijatelju, ne očajavaj! Bog je obećao da će začeti vjeru u tebi, a to uključuje ponovno potpaljivanje vjere koju si poznavao. "Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom" (Rim 10,17).

Ako se vaše obećanje još nije ispunilo, budite uvjereni da Bog radi "završavajući vašu vjeru".