ponedjeljak, lipnja 30, 2014

SIGURAN TEMELJ by Gary Wilkerson

Živimo u vrijeme velike nesigurnosti – nesigurnosti na poslu, u financijama i/ili u odnosima. To može uzrokovati da se osjećamo uzdrmani, nesređeni pa čak i nesigurni u našoj vjeri. U takvo vrijeme Bog želi da znamo da je on siguran temelj. Sve oko nas može i bit će uzdrmano, ali on ostaje postojan.

U Marku 6, odmah nakon snažnog iscjeljenja žene koja je bolovala od tečenja krvi (Mk 5,25-34) te iscjeljenja kćeri nadstojnika sinagoge (Mk 5,35-43), Isus je otišao u svoj zavičaj gdje je naišao na izravnu nevjeru.

Uvijek sam bio iznenađen sljedećim retkom: "I nije mogao ondje učiniti nikakva čuda, osim što izliječi nekoliko bolesnika stavljajući na njih ruke" (Mk 6,5).

Ovaj redak strahovito iznenađuje moju teologiju. Kako može suvereni Bog imati svezane ruke nevjerom ljudskih bića? Istina je zapravo da je Isus slao poruku tom mjestu govoreći: "Žalim, ali drugi imaju takvu vjeru da otvaraju krov kako bi spustili bolesna čovjeka do mene da bih ga mogao iscijeliti, a vi čak ni ne vjerujete da to mogu."

Ovaj odlomak završava ovom nevjerojatnom izjavom: "I čudio se njihovoj nevjeri" (Mk 6,6). Neka to svima bude upozorenje! Ne ostavljajte ovaj odlomak ni s kakvom nevjerom u svom srcu.

Svakako, postoje vremena u našem životu kad Bog može odabrati djelovati na način suprotan našim željama. Mi molimo, preklinjemo, vjerujemo Gospodinu da će posredovati – a on jednostavno ide u suprotnom smjeru. Ali to ne znači kako Bog želi da odbacimo vjeru i nikada ne tražimo, nikada se ne nadamo te živimo bez želja.

Vjerujete li još uvijek da Isus može? Vjerujete li da će? Bez obzira kakva je vaša kušnja, bez obzira kako se daleko sve izvan nade čini, on je spreman posredovati. Tražite ga da u vas udahne vjeru.

subota, lipnja 28, 2014

U PROBLEMU SMO by Jim Cymbala

Kažem da smo u problemu i da je krajnje vrijeme da se probudimo! Osim nekoliko izuzetaka, crkva današnjice je poput crkve u Laodiceji. Zapravo, tako smo institucionalizirali laodicejstvo da mislimo kako je mlakost normalna. Svaka crkva koja zadobiva malo više od nekoliko ljudi za Krista smatra se "istaknutom".

Oštre Isusove riječi odnose se na nas jednako kao i na kršćane na kraju prvog stoljeća: "Niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz svojih usta! Ti tvrdiš: 'Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba'" (Otk 3,15-17). Drugim riječima, izgovarali su divno "pozitivno priznanje". Navješćivali su pobjedu i blagoslov. Jedini problem je bio da Isus time nije bio impresioniran. Odgovorio je:

"… a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol … Ja korim i karam sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati se" (Otk 3,17-19).

Snažan jezik, da nam bude jasno, ali Isus se uvijek snažno bavi onima koje ljubi. "Kojega sina otac ne disciplinira?" pita pisac Poslanice Hebrejima (Heb 12,7).

Laodicejci su bili sveti Božji, sa svim obećanjima koja su mogli zatražiti. Bili su Kristovo tijelo – pjevali su himne, slavili nedjeljama, uživali u fizičkim dobrobitima i bez sumnje smatrali se religioznijima od svojih poganskih susjeda. Ali bili su na rubu da budu izbačeni. Kakav poziv na buđenje!

Kad god Kristovo tijelo upadne u problem, zahtjeva se snažna akcija. Ne možemo samo sjediti i nadati se da će se problem sam riješiti.

Rana Crkva započela je dinamično sa silom. Bili su ujedinjeni; molili su; bili su ispunjeni Duhom Sveti; išli su i vršili Božje djelo na Božji način i vidjeli su rezultate koji su ga proslavljali.

A onda je došao prvi napad (vidi Djela 4,2-3). Kako su odgovorili? Brzo su počeli moliti ovako:

"Gospodaru, Stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima … Sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4,24.29-30).

To je točno ono što su im proroci kroz stoljeća govorili da čine: Kad ste pod napadom, kad se suočavate s novim izazovom, u svako vrijeme, u svako doba, prizovite ime Gospodnje i on će vam pomoći.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, lipnja 27, 2014

RIJEKA ŽIVOTA

U Ezekielu 47, proroku je bilo pokazano sljedeće: u samim posljednjim danima Crkva Isusa Krista bit će slavnija i pobjedonosnija nego u čitavoj povijesti. Pravo Gospodnje tijelo neće oslabjeti niti se smanjiti u sili ili duhovnom autoritetu. Ne, njegova Crkva pojavit će se u sjaju sile i slave i uživat će potpunije otkrivenje Isusa nego itko ikada ranije.

Ezekiel piše: "I bit će vrlo mnogo svakovrsnih riba kao u Velikom mogu" (Ez 47,10). Pojavit će se tijelo vjernika koje će plivati u rastućim vodama Gospodnje nazočnosti.

Ezekielova vizija o rastu vode (Ez 47,3-4) govori o povećanju Duha Svetog. U posljednjim danima bit će povećanje nazočnosti Božje među narodom Božjim.
Sam temelj ove rijeke je križ. Ispunjenje te slike vidimo u sljedećem retku: "Jedan od vojnika kopljem probode bok pa odmah poteče krv i voda" (Iv 19,34).

Sve veća struja vode je slika Pentekosta, kad je učenicima bio dan Duh Sveti. Zajedno s tim darom Duha, Kristovi sljedbenici primili su obećanje da će on biti rijeka života koja izvire u njima. I ta rijeka teći će u sav svijet (vidi Iv 7,38-39).

Prema Ezekielovoj viziji, rijeka života narast će upravo uoči Gospodnjeg dolaska. Bog je odveo proroka na jedan zapanjujući izlet te Ezekiel svjedoči: "… povede me preko vode" (Ez 47,3). Gospodin je nastavio poticati proroka da ide naprijed, dublje i dalje u vodu. Ezekiel kaže da je na kraju voda bila preduboka za njega, presnažna. "… nisam mogao prijeći jer je voda nabujala, takva voda da je trebalo plivati, rijeka koju se nije moglo prijeći" (Ez 47,5).

Samo mogu zamisliti čudo ovog čovjeka kad ga je Gospodin pitao: "Ezekiele, što je to more koje se podiglo? Ako je ova rijeka sva o životu i uskrsloj sili, tko su oni koji će biti tako blagoslovljeni da zaplivaju u takvoj slavi?" Ezekiel je samo mogao gledati ono u čemu mi sad uživamo.

četvrtak, lipnja 26, 2014

PJEVAJ, KLIČI I ŠTUJ!

Čini se kao da sotona ne zna da što više napadaš Duhom ispunjenog slugu, više se slave u njemu podiže! Baci svetoga Božjeg u krizu i on će pjevati, klicati i štovati Isusa! Ako sputate Duhom ispunjeno dijete Božje problemima i nevoljama, ono će pjevati, klicati i štovati čak i više!

Odmah nakon što je Pavao izbacio demone iz opsjednute djevojke (Djela 16,16-18), sotona je počeo raspirivati stvari. Zapalio je mnoštvo protiv Pavla i Sile, tako da su se iznenada našli u strašnoj krizi!

Pretori su ih bičevali i bacili u tamnicu. Sa svakim tragom biča na njihovim leđima mogu čuti kako đavao govori: "I tako mislite da ste zadobili pobjedu? Mislite da ćete izbacivati moje demone i preuzeti vlast nada mnom?"

Đavao kao da nije znao da što više bičujete slugu Božjeg koji hoda u Duhu, više slave išibate iz njega! "Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina, a sužnji ih slušali" (Dj 16,25).

Ako hodamo u Duhu, moramo vjerovati Bogu za nadnaravno izbavljenje iz svakoga sotonskog ropstva, čak ako mora proizvesti i potres kako bi to učinio. To je točno ono što je učinio za Pavla: "Tad najedanput nastade tako jak potres da se uzdrmaše temelji tamnice. U isti se čas otvoriše sva vrata, i svima spadoše okovi" (Dj 16,26).

Sotona će pokušati baciti na vas najstrašnije iskušenje ili nevolju s kakvom ste se ikada suočili. On želi da zaglibite u krivici, osudi i samoispitivanju. Dragi sveti, morate se dići u Duhu i skinuti oči sa svojih prilika i ropstva. Ne pokušavajte sve to odgonetnuti. Započnite slaviti, pjevati i uzdati se u Boga – i on će se pobrinuti za vaše izbavljenje.

srijeda, lipnja 25, 2014

RIZIČNA VJERA

Ništa ne daje takvu čast Bogu kao naše pouzdanje u njega ured poteškoća. U Psalmu 106 vidimo kako je Izrael gledao nevjerojatno čudo kad se nad egipatskom vojskom zatvorilo Crveno more te se utopio svaki vojnik. "Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dušmana. I prekriše vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. Vjerovahu riječima njegovim i hvale mu pjevahu" (Ps 106,10-12). A zatim su sljedeće riječi: "Zaboraviše brzo djela njegova" (Ps 106,13). Kako brzo zaboravljamo čuda i prošle blagoslove!

Našu vjeru ne možemo oslanjati na prošla iskustva – previše smo zaboravljivi – i prošla iskustva sama neće biti dovoljna da nas ojačaju u sadašnjim poteškoćama. Potrebna nam je svježa vjera, usidrena u dnevnom dotoku Riječi Božje, svježe riječi od Boga!

Pouzdajte se u Boga kad ste suočeni s poteškoćama i on će vam povjeriti više svoje milosti, svoje svedostatnosti i svoje snage.

Vjerovati Bogu usred strašnih poteškoća zahtijeva rizičnu vjeru; to je predanje svega u njegove brižne ruke. Dolazi vrijeme kad se moramo otisnuti u dubinu i baciti svu brigu na njega. Ta rizična vjera njemu potpuno ugađa.

Vjera je naša jedina nada, naš jedini izlaz iz poteškoća, dakle, načinimo korak i predajmo sve njemu.

Bog ima plan da nas izbavi iz naših vrućih kušnji. Bez obzira kroz što prolazite, Bog ima plan za svaku poteškoću, plan koji nikada ne može biti začet ni zamišljen ljudskim umom.

Uzmite, primjerice, žestoke kušnje s kojima se Izrael suočio u pustinji. Nije bilo kruha ni bilo kakve hrane. Zamislite da neki odbor ili posrednici dolaze s ovim: "Hajdemo moliti kako bismo sutra kad se probudimo otkrili pahulje anđeoske hrane (mane) s okusom meda kako prekrivaju zemlju" (vidi Izl 16).

Bog je imao plan – čudesan, nezamisliv plan. Dakle, upamtite, Bog ima plan i za nas i moramo mu vjerovati.

utorak, lipnja 24, 2014

POBJEDONOSAN ŽIVOT

Na Golgoti, Isus je đavla lišio svake sile i vlasti. Kad je Krist pobjedonosno ustao iz groba, odveo je bezbrojnu vojsku otkupljenih zarobljenika iz sotonskog zahvata i ta krvlju otkupljena procesija još i danas stupa.

Nevjerojatno, ali Kristov trijumf na Golgoti dao nam je čak i više od pobjede nad smrću. On je za nas stekao neopisiv plijen u ovom životu: milost, milosrđe, mir, oproštenje, snagu, vjeru – sva sredstva potrebna za vođenje pobjedonosna života. "Hvala Bogu, koji nas uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama širi na svakom mjestu miris svoje spoznaje" (2 Kor 2,14).

Bog je stvorio svako sredstvo za održavanje njegova hrama: "Krist … stoji nad kućom Božjoj. A njegova smo kuća mi ako čvrsto sačuvamo (do kraja) pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,6).

Duh Sveti nam ovdje pokazuje čudesnu istinu: Isus nas je u svome Svetom Duhu snabdio svim sredstvima koja su nam potrebna. Ali naša odgovornost je održavati njegov hram, a sredstva za to moraju doći izravno od plijena našega vojevanja.

Za to održavanje Krist nam je dao sve potrebno. On nas je prihvatio u svoju kuću, a on stoji kao ugaoni kamen te kuće koju je potpuno očistio. Na kraju, dao nam je pristup u samu Svetinju nad svetinjama. I tako, sad smo po vjeri potpuno izgrađen hram. Isus nije sagradio kuću koja je samo napola završena.

Sredstva za očuvanje toga hrama u dobrom stanju, mogu se naći u Duhu samog Krista. On je rizničar svega plijena. Ta sredstva otpuštaju se kad vidimo našu potrebu i surađujemo s Bogom, a ta suradnja započinje kad smo usred sukoba.

Naša sredstva su sličnost s Kristov, koju zadobivamo dok smo ukopani u bitki. To su lekcije, vjera, karakter koji stječemo iz vojevanja s neprijateljem.

ponedjeljak, lipnja 23, 2014

SILA USKRSNUĆA by Gary Wilkerson

"Dođoše ukućani nadstojnika sinagoge i rekoše mu: 'Kćerka ti je već umrla'" (Mk 5,35).

Ova vijest vjerojatno je pogodila Jairovo srce poput noža. Upravo je čuo kako Isus govori ženi koja je imala problem tečenja krvi da je njezina patnja završila, a sad je njemu bilo rečeno da je njegova patnja tek započela. Zamišljam ovoga pobožnog čovjeka kako misli: "Kći mi je umrla zbog nedostatka vjere."

U ovom odlomku jedna je važna poruka za svakoga čija situacija se potpuno raspala. Možda vam se ozdravljenje nije ostvarilo ili vam je brak završio. Možda se vaš najmiliji nije vratio Isusu. Mi jednostavno ne razumijemo zašto Bog dopušta da se dogode neke tragedije.

Ova vrsta vjere na koju Isus poziva u ovom prizoru jedna je od najtežih. Sve okolnosti nam govore kako je prekasno da Bog posreduje. Međutim, Isus traži vrlo specifičnu vjeru u takva vremena, vjeru koja govori: "Da, moja situacija je izvan svake nade, ali Isus još uvijek može to učiniti." Ta vrsta vjere tražila se od Abrahama. Kad je podigao nož da ubije svoga sina Izaka u poslušnosti Gospodinu, Izak je već bio smatran mrtvim. Međutim, upravo kad se činilo da su obećanja Božja netočna, Svevišnji je posredovao (vidi Post 22).

Upravo na taj način Isus je posredovao za Jaira. Rekao mu je: "Ne boj se! Samo vjeruj" (Mk 5,36). Ne vjerujem da je Krist ovdje tražio vjeru od Jaira koju mu sam ne bi dao. Upravo kao što je Gospodin kod stvaranja rekao: "Neka bude svjetlo", tako je rekao Jairu: "Neka bude vjera!"

Prijatelju, ako bi ti Isus danas glasno govorio, vjerujem da bi isto rekao o tvojoj situaciji: "Samo vjeru!" On zna da nemaš vlastite snage ni sposobnosti i on stvara vjeru u tebi. On prorokuje nad tobom, govoreći: "Samo vjeruj za svoj brak, za svoju djecu, za svoju fizičku nevolju, za svoje financije, za svoje djelo u službi – za svako područje života koje postaje gore, a ne bolje i koje upravo sada leži na svojoj smrtnoj postelji."

Znamo ostatak Jairove priče. Isus je rekao čitavoj kući: "Zašto bučite i plačete? Dijete nije umrlo, već spava" (Mk 5,39). I vaša situacija može izgledati beznadna, ali ne i Isusu. On je Jairovu kćer podigao iz mrtvih i on je spreman ući u vašu situaciju s istom uskrsnom silom!

subota, lipnja 21, 2014

NISMO BEZ NADE by Carter Conlon

Kad se u srcima naroda Božjeg oblikuje dubok vapaj, što je Gospodnji odgovor? Vjerujem da se odgovor nalazi u Prvoj Samuelovoj knjizi. Bog dopušta dolazak svetog očaja ne samo u jednu naciju, nego i u srce onih koje će upotrijebiti da pozovu narod natrag k njemu. U ovom slučaju, to je bila jalova žena imenom Ana.

"Uz to joj je suparnica njezina zanovijetala, da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda. Tako je bivalo svake godine kad god bi polazili u Dom Jahvin: Penina je zanovijetala Ani. Ana je stoga plakala i nije htjela jesti. Tada joj reče Elkana, njezin muž: 'Zašto plačeš, Ana? I zašto ne jedeš? Zašto ti je srce rastuženo? Nisam li ti ja vredniji nego deset sinova?' Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu – a svećenik Eli sjeđaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. I ojađena u duši pomoli se Ana Jahvi, plačući gorko" (1 Sam 1,6-10).

Ovdje vidimo Anu na mjestu svetog očaja – mjestu na kojem su mnogi od nas danas. Ovaj očaj razlikuje se od onoga koji ima svijet bez Boga. Ljudi bez Boga vape kad ih prilike počnu svladavati i kad očaj i beznađe ispune njihovo srce. U drugu ruku, mi nismo ljudi bez nade. Ipak, u mnogima od naroda Božjeg pojavljuje se dubok vapaj.

Biblija nam govori da je Ana na kraju dosegla točku očaja kad više nije mogla oblikovati ni riječi. Iskusio sam to u svoje vlastito vrijeme molitve – došao sam do točke kad mi više nije ostalo ništa što bih rekao. Ali u tim trenucima, upravo kao što je rečeno u Rimljanima, "Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima" (Rim 8,26).

U vaše srce ulazi od Boga udahnut svet očaj i on nije slučajnost koja se dogodila upravo u taj specifičan trenutak. To je dokaz da Bog želi učiniti nešto u vama i kroz vas.


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, lipnja 20, 2014

GOSPODIN JE STAVIO SVOJU RUKU NA NJEGA

Kad čitam o junačkim djelima pobožnih ljudi u Starom zavjetu, srce mi gori. Te sluge nosile su veliko breme za Božju stvar tako da njihova snažna djela koja su obavili danas zbunjuju kršćane. Njihovi nam primjeri otkrivaju uzorak koji trebamo slijediti. Ti ljudi posjedovali su nešto u svojim srcima i karakteru što je navelo Boga da ih odabere za ostvarenje svojih nauma, a on i nas potiče da tražimo tu istu kvalitetu karaktera.

Ezra je bio čovjek Božji koji je probudio čitavu svoju naciju, čovjek na kome je, prema Pismu, bila ruka Božja. Svjedočio je: "Ja se osmjelih, jer ruka Jahve, Boga mojega, bijaše nada mnom" Ezr 7,28). Drugim riječima, Bog je ispružio ruku, primio ga i promijenio u drugog čovjeka.

Zašto je Bog to učinio? U Izraelu je bilo stotine književnika i svi su oni imali isti poziv da proučavaju Riječ Božju i tumače je narodu. Što je Ezru odvojilo od drugih? Što je uzrokovalo da Gospodin stavi svoju ruku na toga jednog čovjeka i da ga zaduži za više od pedeset tisuća ljudi kako bi ponovno sagradili srušen grad Jeruzalem?

Pismo nam daje odgovor: "Ezra je nastojao svim srcem proniknuti Zakon Jahvin (i) vršiti ga" (Ezr 7,10). Jednostavno rečeno, Ezra je donio svjesnu odluku. Odlučio je da će iznad svega istraživati Riječ Božju i biti joj poslušan i od te odluke nije skretao. Rekao je samome sebi: "Bit ću proučavatelj Riječ i držat ću sve što pročitam."

Daleko prije nego je Bog stavio svoju ruku na njega, ovaj je čovjek bio revan u proučavanju Pisma. Dopustio si je da bude njome istražen i očišćen od sve prljavštine tijela i duha. On je gladovao za Pismom i radovao se u njemu te je dopustio da ono pripremi njegovo srce za svako djelo koje Bog izabere za njega. Zbog toga je Gospodin položio svoju ruku na njega i pomazao ga.

četvrtak, lipnja 19, 2014

LIJEK KOJI LIJEČI

Božja zapovijed da ljubimo svoje neprijatelje može se činiti kao gorak, neugodan lijek. Ali kao i ricinusovo ulje koje sam morao progutati u mladosti, to je lijek koji liječi.

Isus je vrlo jasno rekao: "Čuli ste da je rečeno: Ljubi bližnjega svojega, a mrzi neprijatelja svojega. A ja vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas proklinju, činite dobro onima koji vas mrze i molite za one koji vas zlostavljaju i koji vas progone" (Mt 5,43-44).

Je li Isus ovdje proturječio Zakonu? Uopće ne. On je ukinuo duh tijela koji je ušao u Zakon. U to vrijeme, Židovi su voljeli jedino Židove. Židov se nije smio rukovati s Nežidovom niti dopustiti da njegov plašt dotakne odjeću tuđina. Međutim, to nije bio duh koji je nalagao sveti Zakon: "Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoj ga vodom. Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu, i Jahve će ti platiti" (Izr 25,21-22).

Mi možemo mrziti nemoralna djela onih na vlasti. Možemo mrziti grijehe homoseksualaca, počinitelja pobačaja i svih Kristovih preziratelja. Ali Gospodin nam zapovijeda da ih ljubimo kao ljude – ljude za koje je on umro – i zapovjedio nam je da molimo za njih. Ako ikada mrzim osobu umjesto njezina grijeha, ne predstavljam vjerno Krista.

Bio sam svjedok parade homoseksualaca na Petoj aveniji ovdje u gradu New Yorku. Prolazilo je dvjesto pedeset tisuća homoseksualaca, mnogi od njih napola goli. Neki su nosili parole koje su govorile: "Bog je homoseksualac." Vidio sam i da su neki izašli iz redova i skočili na kršćane koji su nosili parole koje su glasile: "Bog mrzi vaš grijeh, ali vas ljubi."

Zajapurio sam se od ljutnje. Osjećao sam se kao da bih trebao sazvati oganj sličan onome što je pao na Sodomu. Ali onda sam rekao svome srcu: "Ja sam poput učenika koji su htjeli sazvati oganj da proždere one koji su odbili Isusa."

Ljubite svoje neprijatelje! Ljubite one militantne grešnike koji vam griješe u lice! Blagoslivljajte one koji vas proklinju!

To je upravo ono što je Isus rekao. Dakle, činite to!

srijeda, lipnja 18, 2014

NJEGOVO VLASTITO KRALJEVSTVO

Ni u jednom kraljevstvu Bog ne vlada tako vrhovno i snažno kao u svome vlastitom kraljevstvu – kraljevstvu koje je uspostavio u srcima svoga naroda.

Isus je rekao: "Kraljevstvo je Božje u vama" (Lk 17,21). I upravo u tom kraljevstvu – području našega srca – Krist vrhovno vlada nad svojim narodom, vodeći nas, iscjeljujući, upravljajući našim djelima i ponašanjem.

"Nadaleko vlast će mu se sterat, i miru neće biti kraja" (Iz 9,6). Ovaj redak govori o Isusovoj beskrajnoj vlasti kroz vječnost. Međutim, on ima još jedno važno značenje: moramo se uvijek sve više podvrgavati vlasti našega kralja.
Možete li iskreno reći da se iz dana u dan Isusova vlast nad vama povećava? Dovodite li svoje ponašanje sve više i više pod njegovu vlast?

Možda se pitate: Ako je Isus u nebu i sa svim svojim autoritetom vlada s desne strane svoga Oca, kako onda može vladati svojim kraljevstvom ovdje na zemlji? Odgovor nalazimo u knjizi Hebrejima, gdje nam pisac kaže da je u Starom zavjetu Bog govorio svome narodu kroz proroke, a danas je Gospodin odabrao govoriti kroz svoga Sina.

"Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu, koga je postavio baštinikom svega i po kome je stvorio svijet" (Heb 1,1-2).

Isus je Božja izričita poruka nama – božanska Riječ koja je postalo tijelo. Zauzvrat, Otac je poslao Duha Svetog da nas podsjeća na riječi koje je Isus izgovorio dok je bio na zemlji. Na taj način, Isus upravlja nama zapisanom, otkrivenom Riječju Božjom. Biblija je žezlo našega Vladara kojim nam iznosi svoju Riječ.

Ako želite čuti svjedočanstvo čovjeka koji je bio vođen Riječju Božjom, pogledajte u Psalam 119,11: "U srce pohranih riječ tvoju, da protiv tebe ne sagriješim."

utorak, lipnja 17, 2014

PRAVA UTJEHA

"Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu. Kad to vidite, srce će vam se radovati, i procvast će vam kosti ko mlada trava. Očitovat će se ruka Jahvina na njegovim slugama" (Iz 66,13-14).

Dopustite da vam postavim pitanje: Kako dugo će se jedan učitelj baviti tvrdoglavim, jogunastim učenikom koji odbija poslušati savjet? Ne dugo! Prorok Izaija uzima jednu od najuzvišenijih slika među ljudima – sliku majčine ljubavi za njezino dijete – i pokazuje nam nešto od ljubavi koju naš Otac ima za nas.

Jednoj majci iz naše crkve potreban je čitav dan da posjeti sina u zatvoru na sjeveru. Ona ulazi u autobus i satima se vozi samo da bi ga nakratko vidjela. Takva majka s udaljenosti će gledati svoga sina u onoj zatvorskoj uniformi i vidjeti agoniju u njegovim očima – i za svakog putovanja malo više umrijeti u sebi. Ali nikada neće odustati od posjeta. On je još uvijek njezin sin i ona ga voli.

Duh Sveti želi da shvatite kako Bog ima takvu vrstu ljubavi za vas. On nas tješi govoreći nam: "Jednom si rekao da si sve predao Isusu. Dao si mu svoju ljubav i on te još uvijek ljubi. A sad, neću te ni ja pustiti. On me poslao da obavim jedno djelo i ja ću ga nastaviti činiti."

Ne postoji prava utjeha ni za koga na zemlji osim utjeha Duha Svetog. Zbog toga je potrebno da on boravi u vama. Samo on vas može poleći noću, kao u topao krevet, i ispuniti vaše srce savršenim mirom. Samo on vas uistinu može utješiti u vrijeme boli i žalosti. On je onaj koji će vas uvjeriti: "Ovaj utjeha nije samo privremena – ona je vječna!"

ponedjeljak, lipnja 16, 2014

ISUS ĆE by Gary Wilkerson

"A žena neka bolovala dvanaest godina od krvarenja. Mnogo je pretrpjela od pustih liječnika i potrošila sve imanje, a nije od toga imala nikakve koriti. Štoviše, bilo joj samo još gore" (Mk 5,25-26).

Promotrite očajničku situacije ove žene. S vremenom je njezino stanje išlo iz lošega u gore. Međutim, kad je čula da Isus prolazi, "govorila je u sebi: 'Dotaknem li se samo i njegovih haljina, ozdravit ću'" (Mk 5,28).

Skriveno u njezinu srcu bilo je gorušično zrno vjere – ona vrsta koja izrasta u ogromnu, plodnu biljku. Njezina vjera bila je tako jaka da joj nije bilo potrebno da Isus dođe do nje; sve što je njoj bilo potrebno bilo je da posegne i dotakne ga. Pogledajte posljednji izraz u njezinu razmišljanju: "Ozdravit ću." Ona nije samo mislila: "Isus može to učiniti, ako hoće." Ona je bila uvjerena: "Ovo će se dogoditi, jer on je Bog." To je bila čvrsta vjera poput kamena – ona vrsta vjere koja vjeruje Bogu za čuda i temeljena je na njegovoj dobroti.

Zamislite što je ovo stanje učinilo njezinu životu. Preko dvanaest godina išla je iz slaboga stanja, preko slabijeg, do još slabijeg. Možda to opisuje i vaš život. Problemi su se namnožili, računi nagomilali i vaše su se brige umnožile. Vidjeli ste odgovorene molitve drugih ljudi, ali vaše kao da padaju na gluhe uši. Sad je vapaj vašega srca: "Dokle, Gospodine? Zašto da se više nadam kako ćeš me čuti?"

Volim vjeru ove žene. Ništa nije radilo u njezinu korist, a ipak je s vjerom posegnula k Isusu: "Ili ću umrijeti od ovoga, ili će mi se danas dogoditi iscjeljenje." Njezina vjera nije bila jednostavno "Isus može", nego "Isus će".

Kad je dotakla Isusove haljine, "odmah joj prestade teći krv, i ona na svom tijelu osjeti da je ozdravila od bolesti. Isus odmah osjeti u sebi da je sila izišla iz njega, okrenu se narodu i reče: 'Tko mi se dotače haljina?'" (Mk 5,29-30).

Jeste li zamijetili da nije Isus inicirao ovo iscjeljenje, nego ženina vjera. Sam je joj Isus rekao: "Kćeri, tvoja te vjera ozdravila! Hajde u miru i budi iscijeljena od svoje bolesti" (Mk 5,34). Njezina vjera bazirala se na Božjoj dobroti te je izjavila: "Gospodine, ako si ti i zaboravio na moju potrebu, ja nisam zaboravila tvoju vjernost." Njezina priča je da nam kaže kako i mi možemo imati istu vrstu vjere – onu koja kaže: "Gospodine, ti ćeš."

subota, lipnja 14, 2014

OVO JE VJERA S POKAJANJEM by Claude Houde

Isus je imao viziju da će Petar postati stup njegove Crkve i da će on biti onaj koji će po prvi put otvoriti vrata kraljevstva Božjeg nežidovskom narodu, trenutak u povijesti (Dj 10) koji je kroz vjekove donio bezbrojnu žetvu duša.

Dragi čitaoče, molim te, nikada ne zaboravi da je Crkva Isusa Krista više od dvije tisuće godina kasnije jaka gotovo milijardu ljudi, a da je započela s jednostavnom porukom čovjeka kojega je većina smatrala duhovnim gubitnikom. Oni koji su bili blizu njega mogli bi vam reći da je on "mnogo pričao", ali da je jadno podbacio kad se trebalo dokazati na djelu; samo još jedna žalosna priča o potraćenom potencijalu. Isus je gorio vizijom da će po vjeri Petar postati čovjek Božji, čovjek hrabrosti i vječnog utjecaja. Dragi prijatelju, to je vjera s pokajanjem! To je vjera koja viče: "O, Gospodine, nauči me vidjeti samoga sebe i druge s vjerom koja će nadići granice prilika, pozadina, tragedija, neuspjeha te moga ljudskog razumijevanja i sposobnosti."

Ljepota Crkve svuda širom svijeta ne nalazi se u njezinim zgradama, arhitekturi ili programima. Sjaj i vrijednost Crkve u 21. stoljeću je u svjedočanstvu života promijenjenih po vjeri s pokajanjem, jedne po jedne osobe, rađanje ljudi koji imaju priču, poruku milosti, nade i izbavljenja za stvarne ljude sa stvarnim životima koji danas žive u stvarnom svijetu. To je ono što je mene motiviralo da odgovorim po vjeri s pokajanjem na Njegov poziv i za Njegovu stvar te da posvetim svoj život djelu Božjem.

Vjerujem da u srcima milijuna muškaraca i žena svih životnih dobi i životnih iskustava postoji neutaživa žeđ, traganje i san za Bogom kojega još ne poznaju, kojega još nisu našli u tradicionalnoj religiji, za Bogom koji po vjeri nudi mogućnost nalaženja novog pravca i nade.

Dragi čitaoče, gdje god jesi, molim te, pridruži mi se u jednostavnoj molitvi: "Gospodine, povećaj našu vjeru! Želimo završiti s fatalizmom, ritualima, nevjerom i cinizmom. Želimo promijeniti pravac." Ljubljeni, tada ćete čuti glas koji će vam dopustiti da podignete glavu i obrišete suze sa svog lica, dok vam govori ove riječi nade: "Blago žednima i gladnima … jer će se nasititi" (Mt 5,6).

Vjera s pokajanjem uvijek će primiti uskrsnuće.


__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, lipnja 13, 2014

PREPLAVLJENI LJUBAVLJU BOŽJOM

Otac vas ljubi! Upravo u ovoj točki razumijevanja mnogi vjernici iznevjere Boga. Voljni su biti iznova i iznova osvjedočeni o grijeh i pogrešku, ali ne dopuštaju Duhu Svetom da ih preplavi Očevom ljubavlju.

Legalist voli živjeti pod osvjedočenjem. On nikada ne razumije ljubav Božju niti dopušta Duhu Svetom da tom ljubavlju posluži njegovoj duši.

Mi u crkvi Times Square učimo da pravednik, pravi ljubitelj Isusa, voli ukor. On uči željeti dobrodošlicu Duhu Svetom da izloži sva njegova skrivena područja grijeha i nevjere – jer što se više bavi grijehom, sretniji i slobodniji postaje.

Mijenjaju se stavovi koje vidim u odgovoru na moju službu ovih poruka. Kad pišem poruku koja grmi sudom, preplavljen sam odgovorima odobravanja. Kad govorim o Isusovoj ljepoti i ljubavi, primam pisma koja kažu: "Više ne propovijedaš istinu!" Kao da ti ljudi kažu: "Ako ne koriš, onda ono što govoriš ne može biti evanđelje!"

Takvi vjernici nisu nikada ušli u veliko ljubavno poslanje Duha Svetog. To je područje u kojem morate učiti hodati po Duhu, a ne po osjećajima! Hodanje po Duhu znači dopustiti Duhu Svetom da čini u vama ono za što je poslan. A to znači dopustiti mu da preplavi vaše srce upravo sada ljubavlju Božjom. "Ljubav je Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan" (Rim 5,5).

Izaija je rekao: "Kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti – utješit ćete se u Jeruzalemu" (Iz 66,13). Izaija je pisao tvrdoglavom narodu Božjem koji "okrenu za srcem svojim" (Iz 57,17).

četvrtak, lipnja 12, 2014

POTPUNO POUZDANJE U KRISTA

Kad govorim o potpunom pouzdanju u Krista, ne mislim samo na njegovu spasonosnu silu, nego i na njegovu silu očuvanja. Moramo se uzdati u njegova Duha da će nas sačuvati i osposobiti nas da se suobličimo s Isusom.

Sjetite se svoga vlastitog svjedočanstva. Jednom ste bili odrezani od Boga pokvarenim djelima. Koje ste dobro djelo učinili kako biste ispravili stvari s njim? Nijedno! Nitko nikada nije bio u stanju spasiti samoga sebe.

Isto tako, nitko nikada nije bio u stanju učiniti ili sačuvati samoga sebe svetim. U Kristovu svetost uvođeni smo svakodnevno po samoj vjeri, vjerujući u ono što Božja Riječ kaže: "… kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti" (1 Pt 1,15).

"I vas, koji ste nekad bili otuđeni i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima, sada Bog izmiru u Kristovu smrtnom tijelu, smrću, da vas izvede preda se svete, neporočne i besprijekorne, ako doista ustrajete u vjeri" (Kol 1,21-23).

Pogledajte izraz: "Ako doista ustrajete u vjeri." Isus kaže: "Nastavite se pouzdavati u mene, živeći po vjeri. Ja ću vas predstaviti pred Ocem kao čiste, besprijekorne i svete."

Ne postoje stupnjevi svetosti, samo stupnjevi zrelosti u Kristu. Bezumno se mjeriti s nekim drugim kojega zamišljate kao "svetog". Svi smo mi mjereni jednim mjerilom: svetošću Kristovom. Ako smo u njemu, njegova svetost je naša u jednakoj mjeri.

Nikada ne smijete gledati u drugog kršćanina i reći: "O, htio bih da sam svet kao on!" Možda nemate disciplinu te osobe ili njezin molitveni život; možda se češće borite i činite više pogrešaka od nje. Ali ona nije prihvatljivija kod Oca od vas. Ne smijete se uspoređivati ni s kim, jer nitko u Očevim očima nije ljubljeniji od vas!

Dragi sveti, odbacite svako pouzdanje u tijelo i donesite ovaj proglas: "Prisvajam svetost koja je u Kristu Isusu. Ja sam dio njegova tijela i moj me Otac vidi jednako svetim jer boravim u njemu."

srijeda, lipnja 11, 2014

BREME BOLI

Na ovaj ili onaj način, svi mi bolujemo. Svaka osoba na zemlji nosi svoje vlastito breme boli.

Kad ste duboko povrijeđeni, nitko ne može isključiti unutarnje strahove i najdublju agoniju. Ni najbolji prijatelji ne mogu razumjeti bitku kroz koju prolazite ili zadobivene rane.

Postoji li pomast za slomljeno srce? Postoji li iscjeljenje za te duboke unutarnje boli? Mogu li se komadići ponovno složiti da bi srce postalo još snažnije? Da! Apsolutno da! Ako ne, onda bi Riječ Božja bila obmana, a sam Bog lažac. A to ne može biti!

Bog vam nije obećao bezbolan stil života, nego vam je obećao "sretan ishod". Obećao je da će vam pomoći podnijeti bol. Obećao vam je snagu da ponovno stanete na noge kad zbog slabosti posrnete.

Naš dobar Otac je rekao: "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Vaš vas nebeski Otac promatra s nepokolebljivim okom. Svaki pokret je uočen; svaka suza spremljena. On se poistovjećuje s vašom boli i osjeća svaku vašu povredu. I neće dopustiti da vaša povreda pokvari vaš um. On nikada neće dopustiti da potonete u svojim suzama i obećava da će doći, upravo na vrijeme, da obriše suze i da vam radost umjesto žalosti.

U mogućnosti ste razveseliti svoje srce i biti radosni u Gospodinu. Božje oko je na vama – i on nam zapovijeda da se dignemo i otresemo sve one strahove koji uzrokuju sumnju.

"Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove" (Ps 34,16).

utorak, lipnja 10, 2014

NE ZNATI NIŠTA OSIM KRISTA

"Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28). Muškarci i žene Božje žive unutar ovoga vrlo malog kruga; samo njihovo postojanje obavijeno je Kristovim interesima.

Za ne znati ništa osim Krista, mora biti neprestani dotok otkrivenja od Duha Svetog. Ako Duh Sveti pozna um Božji, ako on istražuje duboke i skrivene stvari Oca i ako je on izvor žive vode, onda izvor tekuće vode mora biti neprestano, nikada završeno otkrivenje Krista! Ono čeka svakoga slugu Gospodnjeg koji je voljan čekati na Gospodina – tiho, s vjerom, uzdajući se da će mu Duh Sveti pokazati um Božji.

Danas nam je potrebna njegova nepogrešiva riječ – istinsko, živo otkrivenje. Samuel je imao tu vrstu riječi od Boga i sav je Izrael to znao. Kad je govorio, od svih glasova u zemlji njegov vlastiti glas je nadjačao i nijedna riječ nije pala na zemlju.

Danas mnogi pokušavaju prosijati sve glasove da bi čuli jasnu riječ od Boga. Sveti Božji umorili su se od paljbe glasova dok nalaze samo nekoliko biti istine. Krist sam je svjetlo! Svijet leži u tami i jedino svjetlo raspršuje tu tamu.

Pavao je rekao: "Bog koji je zapovjedio: 'Neka iz tame zasvijetli svjetlo', on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu" (2 Kor 4,6).

Možda ste upravo na mračnom mjestu. Vaša dobra djela neće raspršiti tu tamu niti će je naše propovijedanje o socijalnim potrebama probiti. Nijedno vaše osobno iskustvo neće to učiniti. Ići ću korak dalje – čak ni vezanje sila tame neće funkcionirati bez svjetla Kristova. Sva tama nestaje u svjetlu Božje slave pokazane na licu Isusa Krista! Proučavajmo Krista samog u tajnoj klijeti. Mi služimo istom Bogu i uči nas isti Duh Sveti kao i sve druge koji su poznavali Krista u punini.

ponedjeljak, lipnja 09, 2014

ISUS JE BLIZU VAS by Gary Wilkerson

Jeste li suočeni s krizom koja vas je natjerala na koljena? Fizička bol, financijski nemir, bračni problem? Traje li vaša kušnja tako dugo da vam je duh potonuo u beznađe?

Mnoštvo kršćana suočava se s mučnim situacijama izvan njihove kontrole i stvari izgledaju beznadne. Iscrpili su sve svoje izvore, ali ustraju ići naprijed vjerujući da će Bog ispuniti njihovu potrebu, no njihova situacija ide iz lošega u gore. Što više mole, kao da je Bog dalje te misle da se više ne brine.

Ako to opisuje vas, želim vas ohrabriti. Ne dižite ruke – Isus je blizu vas. On želi ne samo ispuniti vašu potrebu, nego vam dati i proboj vjere. Kako god očajno izgleda vaša situacija, on želi dati infuziju vašem duhu s ovom istinom: "Isus još uvijek može to učiniti."

Jedan prizor u Markovom evanđelju upućuje na četiri vrste vatre s kojima se može suočiti naša vjera. Prva je kad iznenada pada na nas nesreća; druga je kad naša kušnja traje tako dugo da se ne vidi kraj; treća je kad prilike neprestano postaju sve gore; i četvrta je kad potpuno prestanemo vjerovati.

Jair je bio bogobojazan čovjek koji se našao u krizi. "Dođe jedan od nadstojnika sinagoge imenom Jair te mu se, kad ga opazi, baci pred noge. Usrdno ga je molio: 'Kćerkica mi je na umoru. Dođi i stavi na nju ruke da ozdravi i može živjeti'" (Mk 5,22-23).

Zamislite Jairov očaj! Njegova kćerkica bila je smrtno bolesna i kad je čuo da je Isus iscjelitelj blizu, odlučio je: "Stavit ću svoju vjeru u njega." Potrčao je k Mesiji, pao na svoje lice i vruće molio za čudo: "Gospodine, ako to ne učiniš, nemam nade. Liječnici mi ne mogu pomoći. Ti moraš učiniti da se moje čudo dogodi."

Pogledajte točan izraz koji je Jair upotrijebio u gornjem retku: "Da može živjeti" (Mk 5,23). Riječ "može" označava Jairovu vjeru u Kristovu sposobnost. Vjerovao je Gospodinu za nemoguće, izjavljujući: "Isuse, ti možeš!" Znao je da ako Krist samo dotakne njegovu kćer, bit će iscijeljena.

Znamo ostatak Jairove priče. Isus je rekao čitavom domu: "Zašto bučite i plačete? Dijete nije umrlo, već spava" (Mk 5,39).

Vaša situacija može izgledati kao da je bez nade, ali Isusu nije. On je podigao Jairovu kćer iz mrtvih i spreman je ući u vašu situaciju s istom uskrsnom silom!

subota, lipnja 07, 2014

PROBAJ I VIDI DA JE GOSPODIN DOBAR by Jim Cymbala

Tijekom posljednjih trideset godina više je knjiga napisano o braku nego u svih proteklih 2000 godina crkvene povijesti. Ali pitajte bilo kojeg pastora u Americi ne postoji li proporcionalno tome više poremećenih brakova danas nego u bilo kojem drugom razdoblju vremena. Imamo svaku moguću knjigu i video kako-do-uspjeha, ali domovi se još uvijek raspadaju.

Bračni par koji moli zajedno ostaje zajedno. Nisam naivan; u svakom braku bit će teški trenuci. Ali Riječ Božja je istinita kad kaže: "Prizovi me i ja ću ti pomoći. Jednostavno mi daj priliku" (vidi Ps 91,15).

Jednako je istina i za roditeljstvo. Možemo posjedovati gomile dobrih knjiga na temu odgoja djece i provođenja "kvalitetnog vremena" s njima. Međutim, danas u crkvi imamo više problema s mladim ljudima nego u bilo koje ranije vrijeme. To nije zbog nedostatka znanja; to je zbog toga što nismo vapili za silom i milošću Božjom.

Pisac Hebrejima navodi najvažniju aktivnost svih kršćana: "Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16). Ne kaže: "Pristupajmo k propovijedi." Mi u Americi učinili smo propovijed središtem crkve, nešto što Bog nikada nije namjeravao. Propovjednici koji stvarno rade svoj posao potiču ljude da dođu do prijestolja milost. To je pravi izvor milosti i milosrđa.

Svakog propovjednika i svakog pjevača Bog će jednoga dana pitati: "Jesi li dovodio ljude tamo gdje se može nešto dogoditi … do prijestolja milosti? Ako si ih samo zabavljao, ako si im samo škakljao uši i davao im topao, nejasan trenutak, jao si ga tebi! Kod prijestolja milosti mogao sam promijeniti njihove živote!"

Bog je izabrao molitvu kao svoj kanal blagoslova. Prostro je stol za nas sa svakom mudrošću, milošću i snagom, jer točno zna što trebamo. Ali jedini način kako to možemo dobiti je da se primaknemo stolu i okusimo te vidimo da je Gospodin dobar. Primicanje k stolu naziva se molitvom vjere.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, lipnja 06, 2014

NAJVEĆA OPASNOST

Najveća opasnost s kojom se svi suočavamo je ne biti u stanju vidjeti Isusa u našim nevoljama te umjesto toga, vidjeti duhove. Na vrhuncu straha, kad je noć najcrnja i oluja najžešća, Isus nam se uvijek primiče da nam se otkrije kao Gospodin valova, Spasitelj u oluji. "Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka" (Ps 29,10).

U Mateju 14, Isus je naredio svojim učenicima ući u lađicu koja je bila na putu u oluju. Biblija kaže da ih je primorao ući u lađicu. Drugim riječima, ustrajao je da uđu u lađicu, iako je bila na putu u nemirne vode, da bude bacana amo-tamo poput pluta. A gdje je bio Isus? Gore na planini nadgledao je more, moleći za njih da ne padnu na ispitu za koji je znao da je pred njima.

Kasnije je došao k njima hodajući po vodi (vidi Mt 14,25). Ali nijedan učenik ga nije prepoznao! Nisu ga očekivali vidjeti na vodi usred oluje. Ni u snu nisu očekivali da bi bio s njima ili čak blizu njih u oluji.

Barem jedan učenik trebao bi prepoznati što se događa i reći: "Prijatelji, vidite, Isus je rekao da nas nikada neće ostaviti ni napustiti. On nas je poslao na ovo poslanje; usred njegove volje smo. Rekao je da su koraci pravednika određeni od njega. Pogledajte ponovno! To je naš Gospodin! Upravo je ovdje! Ni na trenutak nismo bili izvan njegova pogleda!"

To je bila samo jedna lekcija koja se trebala naučiti – samo jedna. Bila je to jednostavna lekcija, ne neka duboka, mistična, neka lekcija koja bi potresla zemlju. Isus je htio da se pouzdaju u svoga Gospodina u svakoj oluji života. On je jednostavno htio da održavaju svoje veselje i pouzdanje čak i u najcrnjim satima kušnje. Samo jedna jednostavna lekcija, ali vrlo važna!

"Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta" (Mt 28,20).

četvrtak, lipnja 05, 2014

ZAHTJEV ZA VJERU

Apostoli su rekli Gospodinu: "Daj nam više vjere" (Lk 17,5).

Isus je odgovorio na njihov zahtjev za vjeru ovako: "Tko će od vas svome sluzi koji ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, reći: 'Brzo dođi i sjedi za stol!' Neće li mu, naprotiv, reći: 'Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij!' … Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti'" (Lk 17,7-8.10).

Krist ovdje govori o nama, njegovim slugama, i Bogu, našem Gospodaru. On kaže da mi trebamo hraniti Boga. Možda ćete pitati: "Kakvu hranu bismo mi trebali donositi Gospodinu? Što utažuje njegovu glad? Kako to možemo činiti?"

Biblija nam govori: "A bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). Jednostavno rečeno, Božja najslasnija hrana je vjera. To je hrana koja mu ugađa.

Vidimo to ilustrirano kroz čitavo Pismo. Kad je stotnik molio Isusa da iscijeli njegova bolesnog slugu samo jednom riječju, Kristu je živa vjera ovog čovjeka bila prava gozba. Odgovorio je: "Zaista, kažem vam, tolike vjere ne nađoh ni u koga u Izraelu" (Mt 8,10). Isus je rekao: "Ovaj poganin, autsajder, hrani moj duh. Kakav hranjiv obrok mi je dala vjera ovog čovjeka." Kad se žena koja je krvarila (Lk 8,43-48) progurala kroz gomilu i s vjerom dotakla njegov ogrtač, Isus je odmah bio svjestan njezine vjere te je bila iscijeljena. Njezina vjera mu je ugodila.

Uočio sam u Isusovim riječima u Luki 17,8 grubu izjavu: "Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij." On kaže: "Ti ne jedeš prvi, ja jedem prvi." Drugim riječima, ne smijemo trošiti našu vjeru na naše vlastite interese i potrebe. Naprotiv, naša vjera je da utaži glad našega Gospodina.

srijeda, lipnja 04, 2014

HODAJUĆI S NJIM

"Vjerom je Henok prenesen" (Heb 11,5).

Ovo je nevjerojatna istina, gotovo iznad našeg shvaćanja. Sva Henokova vjera bila je usredotočena na jednu veliku želju njegova srca: da bude s Gospodinom. On više nije mogao podnijeti ostati iza zastora – jednostavno je morao vidjeti Gospodina – i tako ga je Bog premjestio u odgovoru na njegovu vjeru.

Naš brat Henok nije imao Biblije, ni pjesmarice, ni učitelja, ni Duha Svetog, ni razderani zastor s pristupom u Svetinju nad svetinjama. Ali poznavao je Boga!

"Onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,6). Kako znamo da je Henok vjerovao da je Bog nagrađivač? Jer to je jedina vjera koja ugađa Bogu, a znamo da mu je Henok ugodio! Bog je platitelj, što znači, on dobro plaća za vjernost. Kako Bog nagrađuje one koji ga traže?

Tri važne nagrade dolaze od vjerovanja Bogu i hodanja s njim u vjeri:
  1. Prva nagrada je Božji nadzor naših života. Osoba koja zanemaruje Gospodina ubrzo ispada iz nadzora kad dolazi đavao i preuzima stvar. Kad bi samo počela ljubiti Gospodina, hodati i razgovarati s njim! Bog bi joj ubrzo pokazao da sotona nema stvarne vlasti nad njom, te bi dopustila Kristu da je nadzire. 
  2. Druga nagrada koja dolazi po vjeri je "čisto svjetlo". Kad hodamo s Gospodinom, nagrađeni smo svjetlom, vodstvom, sposobnošću rasuđivanja, otkrivenjem – određenim "znanjem" koje nam daje Bog. 
  3. Treća nagrada koja dolazi s hodanjem po vjeri je zaštita od svih naših neprijatelja. "Neće uspjeti oružje protiv tebe skovano" (Iz 54,17). U izvornom hebrejskom ovaj redak se tumači kao: "Nikakav plan, nikakav instrument uništenja, nikakva sotonska artiljerija neće te gurati ili prijeći preko tebe, nego će biti uništena."

utorak, lipnja 03, 2014

HODAJUĆI UGODNO PRED GOSPODINOM

"Henok je hodio s Bogom" (Post 5,24). Originalno hebrejsko značenje za hodati kazuje da je Henok hodao rukom u ruci s Bogom, neprestano razgovarajući s njim i primičući mu se sve bliže. Henok je živio 365 godina – ili "godinu" godina. U njemu vidimo novu vrstu vjernika. Gospodin je bio sam njegov život – toliko da na kraju svoga života nije vidio smrt (vidi Heb 11,5).

Henok je naučio ugodno hodati pred Bogom usred pokvarena društva. On je bio jedan običan čovjek s istim problemima i bremenima koje nosimo i mi, ne pustinjak sakriven u pustinjskoj spilji "skrivajući se da bude svet". Bio je uključen u život sa ženom, djecom, obvezama i odgovornostima.

"Henok je hodio s Bogom, potom iščeznu; Bog ga uze" (Post 5,24). Iz hebrejskog znamo da ovaj redak govori o Henokovu prenesenju, činjenici da nije okusio smrti. Ali to znači i nešto dublje. Izraz "iščeznu", kao što je korišten u Postanku 5, isto tako znači da "nije bio od ovoga svijeta". U svom duhu i svom razumu on nije bio dio ovoga pokvarenog svijeta. Svakoga dana dok je hodao s Gospodinom postajao je sve manje vezan za stvari ovoga svijeta. Poput Pavla, dnevno je umirao ovom zemaljskom životu i bio je podignut u duhu u nebesko područje.

Međutim, dok je hodao na zemlji, Henok je vršio sve svoje odgovornosti, ali ništa od zahtjeva ovoga života nije ga moglo spriječiti da ne hoda s Bogom.

Hebrejima 11,5 kaže jasno: "Prije, naime, nego (Henok) bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu." Što je to bilo u vezi s Henokom da je toliko ugodilo Bogu? To što je njegov hod s Bogom proizveo u njemu onu vrstu vjere koju Bog voli.

Ova dva retka ne mogu se razdvojiti: "Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu. A bez vjere nemoguće mu je ugoditi, jer onaj koji želi pristupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže" (Heb 11,5-6). Ovaj posljednji redak često čujemo, ali rijetko u vezi s prvim. Međutim, kroz čitavu Bibliju i svu povijest, oni koji su blisko hodali s Bogom postali su muškarci i žene duboke vjere. Ako Crkva dnevno hoda s Bogom, neprestano s njim saobraćajući, rezultat će biti ljudi puni vjere – prave vjere koja ugađa Bogu.

ponedjeljak, lipnja 02, 2014

BITNOSTI MILOSTI by Gary Wilkerson

"Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao. Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog unaprijed pripremi da u njima živimo" (Ef 2,8-10).

Ovo su četiri bitnosti milosti za svakog Isusovog sljedbenika:
  1. Milost je sama, ona nema pomoći. Ne možemo pomagati djelu Kristove milosti bez njezinog razvodnjavanja ili umanjivanja. 
  2. Milost je nezaslužena. Kad uoče neku nepravdu u svom životu, mnogi od nas misle da moraju ponovno "napumpati" milost dobrim djelima. Ne, Kristova milost prema nama potpuno je nezaslužena, nikada samo djelomično. 
  3. Milost se ne mijenja. Božja milost ne primjenjuje se manje one dane kad manje molimo. Ona ne radi na taj način. Čak su i Njegova upozorenja protiv grijeha znak njegove drage milosti. 
  4. Milost je beskrajna. Ni Otac ni Sin neće biti nevjerni savezu koji su sklopili. On će trajati kroz vječnost, nikada se neće prekršiti, tako da dok smo skriveni u Kristu, u savezu smo s Ocem – te na taj način sigurni i zaštićeni. 
Dopustite mi reći i ovo: Znam da je savez koji je Bog sklopio sa svojim Sinom Isusom dublji, jači i dalekosežniji nego što to itko od nas može shvatiti. Mnogi kršćani podbace u njegovoj slavnoj milosti te našim životima dominira strah. Kad pogriješimo, kažemo drugima: "O, ne, prekršio sam savez s Gospodinom." Ništa ne može biti više neistina. Isus je onaj koji je u savezu s Ocem, ne mi!
To je razlog zbog kojega je Krist morao postati potpun čovjek, poput nas. On potpuno ispunjava savez za nas – i poziva nas da sudjelujemo u svim njegovim blagodatima. Kroz njega smo potpuno očišćeni, potpuno u miru s Bogom i obilujemo njegovom milošću. Ne možemo ništa dodati njegovu svršenom djelu – njegova milost je u potpunosti dostatna. Naša je uloga da primimo taj slavan dar – i da hodamo u njem s radošću!