petak, svibnja 30, 2014

DOSTATNOST U SVEMU

Zašto toliko vjernika doživljava slabost, osjećaj očaja i praznine, kao da ne mogu dalje? To je zbog toga što nemaju otkrivenje koje je Duh Sveti dao Pavlu – otkrivenje svih sredstava pomoći koja je Bog omogućio za one koji ih traže po vjeri!

Uklapa li se Pavlov opis bogatog sluge – sluge koji ima sve što mu je potrebno pa i više, sve vrijeme, u svakoj krizi? Jeste li potvrdili to primaknuvši se banci neba?

Nekoliko godina surađivao sam s Kathryn Kuhlman, američkom evanđelistkinjom. U Pittsburghu, PA, i Youngstownu, OH, ispropovijedao sam dušu. Službe su se održavale i ujutro i navečer i obično bih na kraju dana bio gotov. Jedne večeri je gospođa Kuhlman rekla Gwen i meni: "Hajdemo nešto pojesti." Odgovorio sam joj: "Žao mi je, ali previše sam umoran. Moram u hotel da bih se naspavao."

Čudno me pogledala i rekla: "Davide, jesi li večeras propovijedao pod pomazanjem Duha?" Odgovorio sam: "Znaš da sam bio pomazan. Oltari su bili puni!"

Tiho je rekla: "Onda si nešto promašio. Ako služiš pod silom Duha Svetoga, trebao bi biti snažniji na kraju službe, nego na početku – jer on je Duh koji oživljuje! Možeš se podići iznad svoga tijela, jer po Duhu možeš zahtijevati tu slobodu." Od tog vremena dokazao sam tu istinu u mojoj službi.

"A Bog može … da mognete imati uvijek i u svemu sasvim dovoljno svega i još imati viška za koje mu drago dobro djelo" (2 Kor 9,8). Imati viška doslovce znači "uvijek sve više; imati više na kraju nego na početku". Drugim riječima, kad bitka postaje žešća, milost Božja se povećava! Kad slabost dođe na vas, njegova snaga dolazi još veća – ako to vjerujete.

četvrtak, svibnja 29, 2014

SVE ŠTO ON ŽELI JE VAŠA VJERA

Bog ne želi vaš dom, vaš auto, vaš namještaj, vašu ušteđevinu, vaš imetak. Sve što on želi je vaša vjera – vaše snažno vjerovanje u njegovu Riječ. A to može biti jedna stvar koja drugima, naizgled duhovnijim ljudima, nedostaje. Na drugu osobu možete gledati kao na duhovniju od sebe, ali ta se osoba zapravo možda teško bori kako bi sačuvala vanjski izgled pobožnosti.

Međutim, kad Bog gleda na vas, izjavljuje: "Ovo je pravedan muškarac ili pravedna žena." Zašto? Jer ste priznali svoju bespomoćnost kako biste postali pravedni i uzdate se u Gospodina da će vam dati svoju pravednost.

Pavao nam kaže da se u Božjim očima računamo pravednima iz istog razloga kao i Abraham. "Zato se (Abrahamu) to uračuna u pravednost. Ali nije samo za nj napisano 'uračuna mu se', nego i za nas kojima se ima uračunati; za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa" (Rim 4,22-24).

Možda ćete tvrditi: "Vjerujem to! Imam vjeru u Boga koji je uskrsnuo Isusa." Međutim, ovdje su neka pitanja za vas: Vjerujete li da Gospodin može uskrsnuti vaš nesređeni brak? Vjerujete li da može u život dovesti duhovno mrtvog rođaka? Vjerujete li da vas može podići iz jame uništavajuće navike? Vjerujete li da može zbrisati vašu strašnu prošlost i obnoviti vam sve godine koje ste potratili?

Kad sve izgleda beznadno, kad ste u nemogućoj situaciji, kad nema sredstava i nade pred vama, vjerujete li Bogu da će biti vaš Jahve Jira, s obzirom na vašu potrebu? Vjerujete li da je vjeran tome da vam održati svoja obećanja i da kad bi makar samo jedna od njegovih riječi iznevjerila, nebo bi se rastalilo i svemir doživio kolaps?

"Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah" (Iz 55,10-11).

srijeda, svibnja 28, 2014

VJERA SE MORA UTEMELJITI NA RIJEČI

Bog je zabrinut što je njegov narod uzdrman u svojoj vjeri, što se ne želi pouzdavati u njega u svojim krizama. Ljubljeni, naš najgori grijeh je nespremnost vjerovati da će on učiniti što je obećao. To ga sablažnjava više od preljuba, bluda, zloporabe droge i alkohola ili bilo kojega drugog grijeha tijela.

Njegova Riječ kaže: "Gospodin zna kako izbaviti prave štovatelje iz kušnje" (2 Pt 2,9). "Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Ovi reci su ili istina ili laž. Ali ako su istina, moramo stajati na njima. Bog želi da smo u stanju reći: "Gospodine, ako umrem stojeći ovdje, daj da umrem s vjerom. Uzdam se u tebe da ćeš me provesti, dakle, živ ili mrtav, tvoj sam."

Neka svi vjetrovi i valovi pakla dođu na vas. Neka sve dođe na vas. Naš Bog je rekao da je on moguć – i da zna kako vas izbaviti.

Njegova je namjera bila da vi i ja imamo radost, mir, pobjedu i odmor u našem hodu s njim. On traži muškarce i žene koji će se održati protiv onoga što dolazi u ovo mračno doba – sluge koji će stajati prisebni i mirni jer Krist prebiva u njima.

Bog želi da dođete na mjesto takvog pouzdanja da se više nikada nećete bojati, već istinski počivati u njegovoj snazi i sposobnosti. On zna kako vas izbaviti iz svih zamki, nevolja i iskušenja – budete li se pouzdavali u njega.

"Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati. U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište. U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište" (Ps 62,7-9).

utorak, svibnja 27, 2014

OKO GOSPODNJE JE NA NJEGOVOJ DJECI

Usred ovoga "potresanja svih tvari" širom svijeta, što je Božja briga? Je li događaji na Srednjem istoku? Ne! Biblija nam kaže da je Božji pogled na njegovoj djeci: "Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu" (Ps 33,18).

Naš Gospodin svjestan je svakog pokreta svake žive stvari na Zemlji. A ipak je njegov pogled prije svega usredotočen na dobrobit njegove djece. On drži svoje oči na boli i potrebama svakog uda svoga duhovnog tijela. Jednostavno rečeno, što god nas boli, njega zabrinjava.

Da bi nam to potvrdio, Isus je rekao: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu" (Mt 10,28). Čak i usred najvećih svjetskih ratova, Bog nije prije svega usredotočen na tirane. On je usredotočen na svaku situaciju u životu svoje djece.

Krist kaže odmah u sljedećem retku: "Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega" (Mt 10,29). U Kristovo vrijeme, vrapci su bili hrana siromašnih i prodavali su se za dva novčića. Međutim, Isus je rekao: "Nijedan od tih malih stvorenja ne pada na zemlju bez Očeva znanja."

Isusovo korištenje riječi "pasti" u ovom retku označava više od smrti jedne ptice. Na aramejskom to znači "prizemljiti". Drugim riječima, "pasti" ovdje označava svaki mali skok koji majušna ptica učini.

Krist nam govori: "Oko vašega Oca je na vrapcu ne samo kad umire, nego i kad prizemljuje. Kad vrabac uči letjeti, on pada iz gnijezda i počinje poskakivati po zemlji. Bog vidi svaki njegov mali napor i brine se za svaki detalj njegova života."

Isus zatim dodaje: "Dakle, ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca" (Mt 10,31). Doista, on kaže: "A vama su i vlasi na glavi izbrojene" (Mt 10,30). Jednostavno rečeno, Onaj koji je stvorio i izbrojao sve zvijezde – koji je nadgledao svaki pokret Rimskog Carstva i koji drži sve galaksije u orbiti – drži svoje oči na vama. I, pita Isus: "Niste li mu vi mnogo vrjedniji?"

ponedjeljak, svibnja 26, 2014

BLAGOSLOVLJENI STE DA BUDETE BLAGOSLOV by Gary Wilkerson

"Nato im (Isus) iznese usporedbu: 'Bijaše neki bogataš čije polje obilno urodi'" (Lk 12,16).

Bog je darežljiv, milostiv Otac koji voli svoju djecu obasipati darovima. Ali ja vam želim ovdje pokazati jednu suprotnost, jer ova priča skreće u pogrešnom pravcu. 17. redak kaže: "I poče (bogataš) razmišljati u sebi …"

Bog započinje blagoslivljati, a vi počnete razmišljati u sebi: "Što ću s ovim? Što mi je sljedeći korak?" Ovaj misaoni proces vodi vas pogrešnim pravcem, obično prema sebičnosti. U Postanku 26 čitamo o Izaku, koji je mudro pitao Gospodina što bi trebao učiniti s onim što posjeduje, suprotno ovom ludom bogatašu o kojem je govorio Isus.

Kad počnemo u sebi razmišljati, gubimo oštroumlje Duha Svetog. Kad počnemo razmišljati o onome što želimo, skrećemo – i to je točno što se dogodilo ovom bogatašu. Pogledajte ove riječi: "I poče razmišljati u sebi: Što da učinim? Nemam više u što skupiti ljetine" (Lk 12,17).

Čija je to bila ljetina? Pripadala je Bogu. Sve pripada Bogu! I tako je ovaj čovjek postajao sebičan. Ovaj dar od Boga te sve svoje talente i veze počeo je vidjeti kao stvari koje bi se mogle iskoristiti za njegovu vlastitu dobrobit i sebičnost, i te misli počele su prodirati u samu njegovu građu.

"Ovako ću – reče – učiniti: razvalit ću svoje žitnice te sagraditi veće pa ću u njih skupiti svu svoju pšenicu i svoja dobra. Tada ću reći svojoj duši: 'Dušo, imaš mnogo dobra u zalihi za brojne godine, počivaj, jedi, pij, uživaj'" (Lk 12,18-19).

Problem s nekim učenjima o blagoslovu Božjem nije stvarnost da Bog želi blagosloviti, nego zašto Bog želi blagosloviti. Je li blagoslov Božji sav za mene? Trebam li gomilati ta dobra za sebe? Je li to da stvorim za sebe savršenu malu čahuru od ovoga svijeta, koju sam uvijek htio?

Vi ste blagoslovljeni! Crkvo, od samoga početka Božjeg saveza blagoslova s čovječanstvom blagoslovljeni ste da budete blagoslov.

Reći ću ponovno: Blagoslovljeni ste da budete blagoslov!

subota, svibnja 24, 2014

SVETI OČAJ by Carter Conlon

Vi ja i ja živimo u "času svetog očaja", kao što to ja nazivam.

Naše društvo izopačuje se vrlo brzo i užasni zločini događaju se tako često da smo na sve to otupjeli. Nenormalno postaje normalno; zlo postaje dobro. Dok gledate oko sebe, pitate se: "Kako se ja uklapam u ovaj trenutak vremena? Što Bog može učiniti kroz moj život? I ako će nešto učiniti, zašto onda moje molitve, za koje znam da su prema njegovoj Riječi, još uvijek nisu odgovorene?"

Da bismo odgovorili na neka od tih pitanja, pogledajmo u jedno drugo vrijeme u povijesti kad je na jednu naciju došao očajnički trenutak. Prva knjiga Samuelova govori o razdoblju kad nije bilo jasne riječi ni objave. Svećenstvo za koje se očekivalo da predstavlja Boga, bilo je duboko kompromitirano (vidi 1 Sam 2,22-24.3,1). Božji karakter, naum i um bili su sakriveni od naroda, ostavljajući ih bez odgovora na pitanja u njihovu srcu: "Što se događa u našem društvu? Kamo idemo?"

Ova situacija vrlo je bila slična vremenu u kojem mi živimo, kad se čini kao da je nazočnost Božja – njegova sila i briga za nas, za koje znamo iz naše prošlosti – iznenada nestala. Čini se da su u kontroli sad neprijatelji Božji, diktirajući nam kad možemo moliti, što možemo učiti našu djecu, što je pravo, a što krivo. Kao rezultat toga, u srcima ljudi počinje se oblikovati dubok vapaj.

Psalam 107 govori o tim razdobljima svetoga očaja koji se ponavlja kroz povijest. Psalmist opisuje ljude koji su lutali gladni, malaksali i zarobljeni. Bilo je to vrijeme obilježeno ludim upravljanjem Božjom istinom. Međutim, upravo u tim trenucima očaja ljudi općenito počinju vapiti Bogu, kao što je to i u naše vrijeme. U ovoj se generaciji diže vapaj – vapaj koji neophodno ne čuje fizičko uho, ali Bog ga čuje. Ovo vrijeme je poput onoga kad je Bog došao k Mojsiju i rekao: "Čuo sam viku naroda te sam sišao da ih izbavim" (vidi Izl 3,7-8). Drugim riječima, čuo sam njihove uzdahe beznađa. Danas Gospodin čuje vapaje onih čiji su se snovi srušili; vapaje roditelja čija djeca su odlutala; vapaje onih koji pitaju: "Što nam se to događa?"

"Vidio sam jade svoga naroda … i čuo mu vapaj" (Izl 3,7).


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, svibnja 23, 2014

POTRBAN VAM JE DUH SVETI

Da biste bili dobar vojnik u službi našega Gospodina Isusa Krista, nije dovoljno biti samo spašen. Postoji daleko više za vas: morate biti kršteni Duhom Svetim!

U Pavlovo vrijeme neki vjernici nisu ni znali da postoji Duh Sveti: "… upita ih: 'Jeste li primili Duha Svetoga kad ste postali vjernici?' 'Ne, nismo ni čuli da postoji Duh Sveti', rekoše oni" (Dj 19,1-2). Ovi ljudi bili su spašeni, ali jasno je da nisu bili ispunjeni Duhom Svetim.

Vjerujem da smo spašeni kroz silu i službu Duha Svetog. Ali Pismo nam govori da kao dodatak tome postoji i krštenje, ispunjenje koje čini Duh Sveti.

Isus nije poslao svoje učenike u svijet dok nisu bili kršteni Duhom Svetim. Učenici su imali čisto srce i vjeru da iscjeljuju bolesne i bili su svjedoci Njegova uskrsnuća. Čak su bili spremni umrijeti za Isusa, dakle, što bi još moglo biti?

Jasno je da je bilo više! "Ali, primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje" (Dj 1,8).

Želite li stvarno Duha Svetog? Morate biti uvjereni da je to za vas. Morate doći do točke kad ćete znati da ste ništa, da nemate ništa i da ne možete ništa bez sile i vodstva Duha Svetog.

Svakoga sata dana, mnogi širom svijeta pročitali su ovo obećanje u Bibliji ili su čuli kako se o njemu propovijeda. I vapili su u molitvi te su bili kršteni Duhom Svetim.

"U posljednje ću vrijeme – veli Gospodin – izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće … u ono ću vrijeme izliti od svoga Duha" (Dj 2,17-18). On je vaš da ga tražite: "Koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole" (Lk 11,13).

četvrtak, svibnja 22, 2014

SIDRO U OLUJI

"Nada … koju … imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u prostor iza zastora" (Heb 6,18-19).

Sidro duše o kojem se govori u ovom odlomku Pisma je nada. To nije nada grešnog svijeta u kojem živimo, nego nada sagrađena na Božjem obećanju da će sačuvati, blagosloviti i voditi one koji se uzdaju u njega. Biblijska nada nije razmišljanje da se željeni snovi mogu ostvariti ili optimističan pogled na stvari; naprotiv, to je pouzdano očekivanje temeljeno na pouzdanosti Riječi Božje da kao što nas je On usidrio u prošlosti, tako će i u budućnosti.

Ova nada sama naše je sidro u olujama koje u sadašnje vrijeme snalaze zemlju. Pisac Hebrejima opominje: "Ne budite mlitavi, već nasljedujte one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje" (Heb 6,12).

Bog se zakleo "baštinicima obećanja" – svima onima koji su u Kristu. On se zakleo da bi završili sa svim borbama – svim sumnjama – tako da bismo "imali snažnu utjehu – mi što smo se utekli Bogu da se domognemo nade koja nam je određena" (Heb 6,18).

Evo naše nade: Bog se zakleo da će ispuniti svoja obećanja, a Bogu nije moguće lagati!

On je održao svoju riječ Abrahamu i on će održati svoju riječ vama ako mu vjerujete. U ova uznemirena vremena potrebna nam je snažna utjeha.

Nakon svega što je rečeno i učinjeno – i svih propovijedi na temu nade koje su se ispropovijedale – dolazi se do sljedećega: Jesmo li voljni predati sve u Njegove ruke, počivati na njegovoj Riječi, te stajati bez ikakva sumnjanja u ljubav Božju, potpuno uvjereni da će nam njegova obećanja biti ispunjena?

"Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje" (Heb 10,35-36).

srijeda, svibnja 21, 2014

MILOSRĐE BOŽJE

U Djelima 9 vidimo Savla iz Tarza, jednoga od najreligiozniji ljudi koji je ikada živio, kako putuje u Damask. Zašto je bio na tom putu?

Savao je bio tako pun mržnje prema Isusu da je odlučio progoniti crkvu Božju, čak i izvan židovskog teritorija. I tako je bio na putu za Damask, nastojeći uništiti Gospodnji narod.
"A Savao, koji je sveudilj disao prijetnjom ubojstva protiv učenika Gospodnjih, obrati se velikom svećeniku te od njega zatraži pisma za sinagoge u Damasku da bi, ako ondje otkrije pripadnike ovog Puta, i ljude i žene, mogao svezane dovesti u Jeruzalem" (Dj 9,1-2).

Pogledajte Božju akciju prema tom čovjeku koji je kasnije postao najveći kršćanski evanđelist koji je ikada živio. Iznenada je velika zasljepljujuća svjetlost zasjala s neba svuda oko njega: "Kad se na svom putu približi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju" (Dj 9,3-4). Kasnije je rekao: "Ja sam živio sa posve čistom savjesti pred Bogom do ovoga dana" (Dj 23,1).

Što je bila svrha toga blistavog svjetla? Da ga porazi? Da baci na njega krivnju i osudu? Da ga uništi? Da proglasi srdžbu i sud nad njim? Ne, nego da objavi da je njegova nepravda oproštena i da su njegovi grijesi pokriveni.

Zamislimo Savla kako leži pred onim blistavim svjetlom te čuje Isusov glas. Umjesto da čuje optuživanje svetoga Boga zbog puta na kojem je bio, on čuje zapanjujuće riječi: "Ja sam Isus koga ti progoniš!" Ni riječi o pokvarenom stilu njegova življenja – progonstvu i prijetnji. Zašto? Jer je Onaj kojega je progonio bio njegov najveći prijatelj.

Ljubljeni, taj isti Isus nudi i nama isto milosrđe. Zasluživši sud, čujemo ga kako kaže: "Ja sam Isus, tvoj Otkupitelj."

Zahvalite mu danas za njegovo milosrđe koje vam je pokazao.

utorak, svibnja 20, 2014

OČEV POLJUBAC

Veliki blagoslov postaje naš kad smo s Kristom posjednuti na nebesima. Što je taj blagoslov? To je privilegij prihvaćanja: "On nas prihvati u Kristu" (Ef 1,6). U izvorniku prihvaćanje znači "biti visoko naklonjen". Pavlova riječ prihvaćen u ovom retku znači: "Bog nam je visoko naklonjen. Posebni smo mu jer smo na našem mjestu u Kristu."

S obzirom da je Bog prihvatio Kristovu žrtvu, on sad vidi samo jednoga čovjeka – Krista – i one koji su povezani s njim po vjeri. Naše tijelo umrlo je u Božjim očima. Kako? Isus je završio s našom starom prirodom na križu, tako da sad kad nas Bog gleda, vidi samo Krista. Zauzvrat, mi moramo naučiti vidjeti sebe samoga kao što to čini Bog. To znači, ne se usredotočiti isključivo na naše grijehe i slabosti, nego na pobjedu koju je Krist zadobio za nas na križu.

Usporedba o izgubljenom sinu (Lk 15,11-31) nudi snažnu ilustraciju prihvaćanja koje dolazi kad primimo nebeski položaj u Kristu. Poznata vam je ta priča. Jedan je mladić uzeo svoju baštinu od oca i potratio je na grešan život. Zatim, kad je potpuno propao – moralno, emocionalno i fizički – sjetio se oca, ali bio je uvjeren da je izgubio svu njegovu naklonost.

Pismo nam kaže da je ovaj mladić, koji je bio pun žalosti zbog svoga grijeha, povikao: "Nisam dostojan. Sagriješio sam nebu." Ali je onda rekao sam sebi: "Ustat ću, poći ću ocu svome" (Lk 15,18). Kad je to učinio, doživio je blagoslov prihvaćanja. Jeste li uhvatili sliku? Izgubljeni sin okrenuo se od svoga grijeha i vratio k otvorenim vratima koja mu je njegov otac obećao. Hodao je u pokajanju i prisvojio pristup.

Što se dogodilo s njim? "Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga" (Lk 15,20). Kakav prekrasan prizor! Grešnom sinu bilo je oprošteno; njegov ga je otac zagrlio i pokazao mu ljubav, bez gnjeva i osude. Kad je primio očev poljubac, znao je da je prihvaćen.

ponedjeljak, svibnja 19, 2014

MOJE NASLJEĐE by Gary Wilkerson

Jakov, jedan od Izakovih sinova, borio se s Bogom za nešto veće u svom životu. Čak i u utrobi svoje majke, jer mu je brat prvi izlazio, uhvatio je Ezavovu petu i pokušao ga povući natrag. Zašto? Zato što je htio biti prvi – borio se za blagoslov (vidi Post 25,24-26).

Poznata vam je priča o tome kako je Jakov podmitio svoga brata varivom (Post 25,29-34), a zatim prevario i oca da mu da blagoslov koji je pripadao Ezavu (Post 2,27-29). Jakov je bio čovjek koji je uvijek mislio da je prazan i neblagoslovljen. Nije osjećao Božju naklonost te je čitav život proveo trateći vrijeme i snagu ne bi li postigao nešto što je već imao. Uvijek se borio, borio, borio s Bogom … za što? Možete ga čuti kako iznova i iznova govori: "Blagoslovi me, Gospodine! Daj da dobijem svoje nasljeđe."

Borba s Bogom ponekad uzrokuje da izgubimo sam blagoslov koji je on za nas osigurao. Moramo ući u odmor, na mjesto pouzdanja, te reći: "Bože, nije me briga kako situacija oko mene izgleda, pouzdavat ću se u tebe."

Sjećate se stvarne borbe koju je Jakov imao s Bogom? Sišao je anđeo i vodila se cjelonoćna borba. Biblija kaže da se Jakov borio s Bogom i da je nadvladao (Post 32,23-30).

Bog je rekao Jakovu: "Pusti, Jakove. Ova bitka je završila. Čitav svoj život borio si se da budeš blagoslovljen, a nisi znao da sam te već blagoslovio. Dao sam ti moje nasljeđe, moju ljubav, moju milost, moju silu. Dao sam ti sve što ti je potrebno prema mom bogatstvu u slavi i trebaš se prestati boriti za to. Primi to po vjeri i hodaj u poslušnosti meni. Čini što je tvoj otac činio, čini što je Abraham činio, i vidjet ćeš blagoslov Božji u svom životu." I tako je Jakov konačno povjerovao Bogu!

Bog vam želi dati naklonost i obogatiti vaš duhovni život. On želi da vaša moć rasuđivanja bude jasna tako da činite mudre odluke koje vode do blagoslova u vašem životu. Upamtite, Bog vas želi blagosloviti!

subota, svibnja 17, 2014

MIJENJANI ZA TRIJUMF by Claude Houde

"Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću" (Lk 22,31-32).

Isus je usredotočio svoj proročki pogled na Petra i vidio nešto strašno. Vidio je kako ga se Petar odriče i huli njegovo ime da bi dokazao da nije hodao s njim. Isus je dobio kratak uvid u neposrednu budućnost, sotonsku zamku i namjeru, a onda je vido Petra kako gorko plače i posrćući odlazi, ostavljajući sve kako bi se vratio k svojoj ribarskoj lađici. U stanju duboke rezignacije i očaja vraćao se k mrežama svoje prošlosti. Sotona te odlučio prorešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za tebe.

Isus je vidio sumornu prijetnju – demonsku, mračnu, prijeteću i uništavajuću – kako visi nad njim. On vidi i zna što nas može uništiti. On je Alfa i Omega, prva i posljednja stranica našega postojanja. On nikada nije zaprepašten ili zgrožen našim pogreškama, tajnama, neuspjesima. On nikada ništa "ne razotkriva" o nama. On je sve znanje i sva ljubav i nikada ne diže ruke od nas i naše budućnosti.

Isus nije naivan poput drage "mamice" koja je ponekad zaslijepljena nerealnom ljubavlju zbog koje gubi svu bistrinu ili objektivnost o "svom djetetu". Ne, naprotiv, Isus posjeduje božansku spasonosnu sposobnost da živo vidi najgoru prijetnju u Petrovu životu, ali i da moli za njega te da po Duhu Gospodnjem koji je na njemu nadnaravno vidi u budućnost da će svega pedeset dana kasnije, na Dan Pentekosta, Petar stajati usred uznemirenog i bučnog mnoštva i izgovoriti riječi koje će doslovce roditi Crkvu. "Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću."

Isus je unaprijed vidio Petra kako se mijenja za trijumf – od plakanja do štovanja; od odricanja do izbavljenja; od slabosti do vjere; od hule do blagoslova; od ruine do probuđenja – i gotovo od smrti do autoriteta i sudbine. Tako vas vidi Isus! On nikada ne vidi samo ono što ste bili ili što ste sada; on vidi što možete postati po vjeri u njega. On zna što je pripremljeno za vas u nevidljivom području. On želi da naučimo vidjeti sami sebe, kao i druge, kroz tu dimenziju vjere.


__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, svibnja 16, 2014

BUDITE ISPUNJENI DUHOM SVETIM!

I u Starom i u Novom zavjetu Duh Sveti je padao na ljude na najneobičnije načine. Kad je Duh Sveti uzeo potpunu kontrolu, ljudi su počeli slaviti Gospodina u novim jezicima.

Na Pentekost je on došao sa silnim vjetrom. Oganj je pao! Kad Duh Sveti silazi, stvari se uzdrmaju. "Dok su molili, potrese se mjesto na kojem bijahu skupljeni. Svi se napuniše Duha Svetoga te neustrašivo počeše navješćivati riječ Božju" (Dj 4,31).

Ivan Krstitelj je propovijedao: "Ja vas, istina, krstim vodom. Ali dolazi jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Lk 3,16).

Ljubljeni, Biblija je vrlo jasna: Kad Isus dolazi k vama, on vas želi krstiti Duhom Svetim i ognjem! Duh Sveti donosi oganj – vruću, duboku ljubav za Isusa! Zašto su toliki vjernici vrući jedne minute, a onda hladni sljedeće, nikada potpuno predani? Je li to zbog toga što odbijaju da ih Isus krsti Duhom Svetim?

"(Duh Sveti) će, kad dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh" (Iv 16,8). Može li biti da ti vjernici nisu osvjedočeni jer Duh Sveti još nije bio pozvan kako bi zauzeo svoje pravo mjesto u njima? On je Božji visak. Sve što ne doseže Kristov standard, on otkriva i osvjedočuje nas te nam daje snagu da se suobličimo s njegovom Riječi! On u tome doista postaje naš Utješitelj, jer dok nas uvjerava u grijeh, daje nam i snagu da ga ostavimo. To je prava utjeha!

Duh Sveti nikada vas neće navesti da učinite nešto glupo, ali može doći na vas na takav način da će grešnici pomisliti da ste pijani. On u mnogim crkvama nije dobrodošao jer se za njega misli da je previše bučan, previše uznemirujući, previše nepredvidiv!

četvrtak, svibnja 15, 2014

ZADOVOLJNI S PREMALO

Bog ima toliko toga što nam želi dati. On želi "otvoriti ustave nebeske … i izliti na vas punom mjerom blagoslov" (Mal 3,10). On stoji u punom skladištu i kaže: "Ja sam Bog koji daje, ali tako je malo onih koji žele primiti od mene. Oni mi ne dopuštaju da im budem Bog!"

Svakako, trebamo biti zahvalni Bogu za sve što je učinio i već dao. Međutim, ne smijemo biti zadovoljni s onim što mi mislimo da je mnogo! Mnogi su kršćani zadovoljni da sjede u crkvi i budu blagoslovljeni Božjom nazočnošću. Takvi ljudi nisu više od "natopljenih spužava", koje sve upijaju, ali ograničavaju Boga u svom životu kad ih želi pomazati za službu.

Kad su se učenici čudili Kristovim čudima, Isus je odgovorio: "Bog za vas ima i veće djelo!" Većina od nas je poput učenika. Vidimo čudo i zadovoljni smo govoriti o njemu ostatak svoga života. Međutim, kad bismo doista poznavali Boga i dopustili mu da bude Bog za nas, tražili bismo ga daleko više.
  • Po vjeri bismo posegli u nebo vjerujući Bogu da će oboriti bezbožne vođe u lokalnim, državnim i federalnim uredima. Obarali bismo vlasti i sile, kao što je Bog rekao! 
  • Vjerovali bismo Bogu da će nam pomoći natopiti naš grad evanđeljem Isusa Krista. Digli bismo se u vjeri protiv svakog oružja uperenog protiv nas i rušili bismo sotonske utvrde u našim obiteljima i crkvama. 
Naša vizija bila bi bezgranična. Vjerovali bismo Bogu i za veće stvari za njegovo kraljevstvo!

"Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti – njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove" (Ef 3,20-21).

srijeda, svibnja 14, 2014

POZNAVATI NJEGOV GLAS

"Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom" (Iv 10,27).
Oni koji doista poznaju Boga naučili su prepoznati njegov glas iznad svih drugih. On želi da budete apsolutno uvjereni da vam on želi govoriti – reći vam stvari koje nikada ranije niste vidjeli ni čuli.

Vjerujem da se traže tri stvari od onih koji bi htjeli čuti glas Božji:
  1. Neuzdrmano pouzdanje da Bog želi razgovarati s vama. Morate biti potpuno uvjereni u to. On je doista Bog koji govori – i želi da poznate njegov glas tako da možete vršiti njegovu volju. Ono što vam Bog kaže nikada neće izaći iz granica Pisma. 
  2. Kvalitetno vrijeme i tišinu. Morate biti voljni zatvoriti se nasamo s Bogom i dopustiti da se svi drugi glasovi potpuno utišaju. Istina, Bog nam zapravo govori čitav dan. Ali kad god želi izgraditi nešto značajno u mom životu, njegov glas dolazi jedino nakon što isključim svaki drugi glas osim njegova. 
  3. Traženje s vjerom. Ništa ne postižemo od Boga (uključujući da čujemo njegov glas) ako doista ne vjerujemo da je on u stanju prenijeti svoje misli nama – omogućiti nam da razumijemo njegovu savršenu volju! 
Bog nije neozbiljan! On neće dopustiti neprijatelju da vas prevari. Kad Bog govori, slijedi mir, a sotona ne može imitirati taj mir!

"Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca. Njemu vratar otvara, a ovce slušaju glas njegov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van. Kad god izvede sve ovce, krene pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. Za tuđinom sigurno neće ići, već bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa" (Iv 10,2-5).

utorak, svibnja 13, 2014

ZAHVALJIVANJE ZA NJEGOVU DOBROTU

"Razmišljat ću o slavnoj krasoti veličanstva tvojega, i o čudesnim tvojim djelima. I govorit će ljudi o snazi strahotnih tvojih djela, a ja ću kazivati veličinu tvoju. Izlijevat će na spomen tvoju veliku dobrotu, i pravednosti će tvojoj klicati" (Ps 145,5-7). Riječ strahotno ovdje znači da su njegova djela tako velika da izazivaju divljenje i strahopoštovanje.

Ne možemo zanijekati Božji zahtjev da ga trebamo hvaliti u svakoj njegovoj izvrsnosti, ali posebno smo pozvani da ga slavimo za njegovu dobrotu.


Psalmist ustraje na obilnom zahvaljivanju u spomen na Očevu dobrotu. Za Davida nije bilo ništa neobično pjevati te zahvale bogatim izrazima, kao da potiče da se izlije zahvala poput vode iz izvora.

U Psalmu 107,8-9 David piše: "Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima."

Ova istina o zahvaljivanju Bogu za njegovu prošlu dobrotu ganula je moje srce i bio sam potaknut činiti kao i David. Mi smo pozvani slaviti njegovu dobrotu!


Govoreći o dobroti, David započinje s Božjom sklonosti da koristi milosrđe dok suosjeća s našim slabostima i bijedom. To je uzeo iz knjige Izlaska 34,6 gdje je Bog rekao Mojsiju: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat dobrotom i istinom.'"

Ljubljeni, osvrnite se na prošlost i sjetite se kako vam je Gospodin bio dobar. Razmišljajte o njegovom suosjećanju koje nikada nije podbacilo da vas izvede iz vaše nevolje. Nalazim zadovoljstvo hvaleći Boga za sve, posebno za njegovu dobrotu. Ne samo za njegovu prošlu dobrotu, nego i za onu koju svakodnevno vidim – dobro koje sada vidim svuda oko sebe.

"Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge!" (Ps 23,6).

ponedjeljak, svibnja 12, 2014

BLAGOSLOVLJENI STE by Gary Wilkerson

"U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje" (Post 26,1). Ako ste farmer i vaš život ovisi o žetvi, ne želite čuti da je bila glad u zemlji. Niti želite čuti da je bila "različita od prijašnje".

To je ono s čime se Izak suočio. Njegov otac prošao je kroz glad, a sad je on prolazio kroz drugu. Vjerojatno se sjećao kako je teška bila prva glad i u srcu je bio zabrinut.

Biblija kaže nešto zanimljivo: "… Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca u Geraru. Jahve mu se ukaza i reče: 'Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti. U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu. Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje; a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama" (Post 26,1-5).

Ključna riječ u 5. retku je slušati. Abraham je slušao Gospodina, a tako i Izak. Zapravo, Izak je ovdje bio slavno poslušan Bogu. Koliko god mogu, jasno i jednostavno želim reći: Kad si poslušan Bogu, rezultat je njegov blagoslov. Spašeni ste po milosti, međutim, pozvani ste od Boga da budete poslušan narod.

Kad načinite korak vjere te kažete: "Bože, ovo je teško. Nisam siguran da to mogu, ali bit ću poslušan", onda vam se otvaraju prozori neba.

Bez obzira što Bog traži od vas da učinite, poslušajte. Ako vam kaže da date, poslušajte ga. Ako vam kaže da idete, poslušajte ga. Ne budite neposlušni; slušajte što Bog želi da učinite i otkrit ćete da dolazi blagoslov k vama, na vas i oko vas.

subota, svibnja 10, 2014

UPUTE O CRKVENOM ŽIVOTU by Jim Cymbala

Najjasnije upute o crkvenom životu dolaze kad Pavao kaže mladom Timoteju što da radi. "Tako, prije svega, molim da se upravljaju prošnje, molitve, zazivi, zahvaljivanja za sve ljude" (1 Tim 2,1).

Kasnije u istom poglavlju (redak 8) kaže: "Hoću, dakle, da ljudi mole na svakom mjestu, podižući čiste ruke prema nebu, bez srdžbe i prepirke." To je znak kršćanske crkve.

Knjiga Otkrivenja govori da kad je dvadeset četvero starješina palo do Isusovih nogu, svaki od njih je imao zlatnu čašu. Znate li što je bilo u tim čašama? Što je taj tamjan koji je tako miomirisan Kristu? "Molitve svetih" (Otk 5,8).

Samo zamislite … vi i ja klečimo, stojimo ili sjedimo te molimo, stvarno otvarajući svoje srce Bogu – i ono što govorimo tako mu je dragocjeno da to čuva kao blago.

Znate li za crkvu u svojoj okolici koja kaže da zbog toga što je molitva tako velika, tako ključna za Isusovu definiciju crkve, da će se jedne večeri u tjednu usredotočiti na molitvu … i da će biti nazočni svi njezini vođe?

Što se mene tiče, zaključio sam da je molitveni sastanak utorkom u našoj crkvi tako bitan da nikada neću biti odsutan iz grada dva utorka zaredom. Ako to znači da ne mogu prihvatiti određen poziv kako bih propovijedao, tako mora biti. Zašto bih više volio biti negdje drugdje?

Biblija ima sva ova obećanja:

"Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se" (Mt 7,7).

"Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim" (Jer 29,13).

"Nemate, jer ne tražite Boga" (Jak 4,2).

Nije li vrijeme reći: "Dosta! Molit ćemo, jer Bog je rekao da kad molimo, on će posredovati."

petak, svibnja 09, 2014

BOG VAS NIJE MIMOIŠAO

Jedno od najvećih bremena koje imam kao pastor je: "O Bože, kako da donesem nadu i utjehu vjernicima koji podnose veliku bol i trpljenje? Daj mi odlomak koji će izbrisati njihovu sumnju i strah. Daj mi istinu koja će osušiti suze žalosti i staviti pjesmu na usne beznađa."

Odlomak koji sam čuo od Duha Svetog za narod Božji vrlo je jednostavan: "Idite u moju Riječ i stojte na mojim obećanjima. Odbacite svoje sumnjičave osjećaje." Nada se rađa iz Božjih obećanja.

Nedavno sam primio pismo koje sadrži divnu živu ilustraciju toga. Ono je od majke koja piše: "Moja šesnaestogodišnja kći ima fizičku degeneraciju mišića, ligamenata i zglobova i u velikoj je boli dvadeset četiri sata na dan. Bila je balerina i mislila se upisati na Juilliard u gradu New Yorku. Ali kad ju je pogodila ova bolest, snovi su joj se srušili. Liječnik je rekao da na skali od 1 do 10 njezina je bol 14. Količina lijeka protiv boli koja bi bila učinkovita uništila bi joj bubrege te je ne može uzimati.

Usred svega toga, usred nemilosrdnog potresanja tijela i duše, ova majka i njezina kći svjedoče da su stavile svoju nadu u Riječ Božju i Bog im je dao neiskazan mir.

Je li vam neprijatelj pokušao reći da vas je Bog mimoišao? Jeste li bili u iskušenju da zaključite kako Gospodin nije s vama? Jeste li gotovo digli ruke od svoje vjere? Stavite svoju nadu u Gospodnju Riječ za vas: "Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti" (Heb 13,5).

"Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe. Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve" (Ps 9,10-11).

četvrtak, svibnja 08, 2014

BLAGOSLOVI DOBROTE

"Ti ga predusrete blagoslovima dobrote, na glavu mu krunu stavi od suhoga zlata" (Ps 21,4). Na prvi pogled, ovaj Davidov stih pomalo je zbunjujući. Riječ "predusresti" obično se povezuje sa zaprekom, ne s blagoslovima. Moderan prijevod ovdje bi glasio: "Gospodin je zapriječio Davida blagoslovima dobrote"

Biblijska riječ za "predusresti" daje potpuno drukčije značenje. Ona znači: preduhitriti, prethoditi, predvidjeti i unaprijed ispuniti, platiti dug prije dospijeća. Nadalje, gotovo u svakom slučaju ona označuje nešto ugodno.

Izaija nam daje kratak uvid u tu vrstu ugode kad objašnjava da Bog predusreće našu potrebu i ispunjava je prije vremena. "Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvati; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti" (Iz 65,24).

Ovaj redak nam daje nevjerojatnu sliku ljubavi našega Gospodina za nas. Očito je on tako željan blagosloviti nas, tako spreman ispuniti svoju dobrotu u našem životu, da ne može dočekati da mu kažemo naše potrebe. On skače i čini djela milosrđa, milosti i ljubavi prema nama prije nego zatražimo – i to mu je najveće zadovoljstvo.

Dakle, to je upravo ono što David kaže u Psalmu 21: "Gospodine, izlijevaš svoje blagoslove i dobrotu na mene i prije nego ih zatražim. I nudiš daleko više nego što mogu zamisliti tražiti."

Govorio je o nekom strahovitom djelu koje je Bog izvršio za njega u duhovnom području. Bilo je to nešto što mu je dalo odgovore na molitvu, pobjedonosnu silu, pobjedu nad neprijateljima i neiskazanu radost. A Bog je sve to učinio i prije nego je David mogao poći na molitvu te rasteretiti svoje srce ili predstaviti svoju molbu. Kad je konačno izlio svoje srce, otkrio je da se Bog već pobrinuo da porazi neprijatelje. Njegova pobjeda bila je zajamčena i prije nego se mogao primaći bojnom polju!

srijeda, svibnja 07, 2014

DIGNUT ĆE SE POKRIVALO

Pavao opisuje jednu promjenu koja se mora dogoditi prije nego je moguća bilo koja druga promjena:

"Budući da imamo takvu nadu, nastupamo s velikom otvorenošću, a ne kao Mojsije, koji je stavljao pokrivalo na lice svoje da sinovi Izraelovi ne svrate pažnju na svršetak prolaznog (sjaja). Ali njihovi su umovi otupjeli. Do dana današnjega, naime, isto pokrivalo ostaje pri čitanju Staroga zavjeta, kad im se ne otkriva da on u Kristu nestaje. Štoviše, sve do danas svaki put kad čitaju Mojsija, pokrivalo je razastrto na njihovu srcu. Ali, kad se (Izrael) obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo" (2 Kor 3,12-16).

U ovom odlomku Pavao uglavnom govori o sljepoći Židova u vezi s Isusom kao Mesijom. Međutim, on polaže i princip koji se odnosi na sve ljude, i Židove i Nežidove. On govori o otupjelosti na biblijsku istinu. Pogledajte 14. redak: "Ali njihovi su umovi otupjeli."

Morate razumjeti da su ljudi o kojima je Pavao pisao bili iskreni. Vjerno su proučavali Mojsijeve knjige, Zakon i proroke, Davidove psalme. Štovali su Riječ Božju, učeći iz nje i slobodno je citirajući. Ali ipak je bilo pokrivalo na njihovim očima.

Mi mislimo da duhovno pokrivalo pokriva oči Židova, muslimana i drugih, osljepljujući ih na istinu o Isusu. Međutim, postoji i pokrivalo koje osljepljuje oči mnogih vjernika. Oni čitaju jasna Božja upozorenje u Pismu, slušaju kako se o njima propovijeda sa silom, ali time još uvijek nisu dotaknuti. Zapravo, nastavljaju činiti iste stvari koje čuju da ih Riječ Božja odbacuje.

Pavao kaže da prije nego naša sljepoća može biti uklonjena, moramo se obratiti Gospodinu. "Ali, kad se obrati Gospodinu, dignut će se pokrivalo" (2 Kor 3,12-16). Grčka riječ za obratiti ovdje znači "promijeniti smjer". Ukratko, Pavao kaže: "Morate priznati da vas je smjer kojim idete odveo u prazninu, ruinu, očaj."

Ako je vaš život u nekoj vrsti nemira – ako je nešto strašno pogrešno i stvari se pogoršavaju – znate da morate promijeniti smjer. Možda mislite: "Moj muž je na lošem mjestu. Čekam na njega da se promijeni." Ili: "Moja žena ide prema propasti, ako se ne promijeni." Ili: "Moj šef je potpuno u krivu. Nešto se u njemu mora promijeniti." Tako jasno vidimo pogreške i prijestupe drugih, ali slijepi smo na vlastitu potrebu za promjenom. Moramo priznati Bogu: "Gospodine, to sam ja. Ja sam onaj koji treba promjenu. Molim te, Oče, pokaži mi gdje sam pogriješio."

utorak, svibnja 06, 2014

ODUPIRANJE I OBNOVA

Pitate li kršćanina kako se boriti s đavlom, vjerojatno će vam citirati Jakova 4,7: "Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas!" Ali što Jakov misli pod odupiranjem i kako se odupiremo sotonskoj sili?

Kad ste nasamo s Bogom u molitvi, potpuno ste imuni na đavolje planove. Dakle, trčite do njegova prijestolja po vjeri, prizovite ga i stojte na snazi Kristove krvi.

Apostol Ivan piše: "Ženi bijahu dana dva krila velikoga orla da odleti u pustinju u svoje sklonište, gdje će se … hraniti jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena" (Otk 12,14). Vjerujem da su dva orlova krila, o kojima ovdje Ivan govori, Stari i Novi zavjet Božje Riječi. Kad đavao dolazi protiv nas, u stanju smo ga preletjeti na krilima Riječi Božje na mjesto gdje će nas Bog hraniti.

I Apostol Pavao koristi riječi hraniti, pišući: "… othranjen zasadama vjere i dobre nauke" (1 Tim 4,6). Grčka riječ za othranjen ovdje znači obrazovan. Pavao govori da je potrebno biti obrazovan u Pismu, posjedujući mnogo znanja i uvida u Riječ Božju.

Isus je ovdje naš primjer. Kad su odupro iskušenju s Riječi Božjom, đavao je pobjegao. Zašto? Jer je istina razotkrila sotonu, izlažući ga ruglu. Hebrejima kaže da svi koji su se pouzdali u Riječ Božju "po vjeri osvojiše kraljevstva, obaviše pravdu, postigoše obećanja, zatvoriše usta lavovima" (Heb 11,33). Stojeći na Riječi Božjoj, ušutkujemo sile pakla.

Dakle, kad čujete lavlju riku, padnite na svoje lice pred Ocem. Uronite u njegovu Riječ i njegova orlova krila odnijet će vas iznad svake neodoljive bujice iskušenja.

"Al onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se" (Iz 40,31).

ponedjeljak, svibnja 05, 2014

DIVNA MILOST by Gary Wilkerson

Milost, za koju Isus kaže da je izlijeva na nas, bez premca je u povijesti čovječanstva. Riječ "milost" postala je gotovo uobičajena kao riječ "molitva" u Bibliji. Svi mi kažemo: "O, da, vjerujem u milost. Svakako." Pjevamo himnu Divna milost i naglašavamo drugu riječ, slažući se da je milost divna, nešto u čemu svi uživamo.

Ali čekaj malo! To nije sve što je milost! Ona je daleko više nego što možemo uopće zamisliti. Zašto nam srce nije prepuno štovanja ili nadahnuto milošću? Jer je za nas milost postala minimalizirana, prihvatljiva. Postala je normalna, prosječna, nešto s čime smo zadovoljni.

Kad govorim o ovoj revolucionarnoj, nezasluženoj milosti, ovom daru od Boga koji mijenja vaše srce i stvara plod u vama, mnogi od vas kažu: "Milost … da … ali!" Ako ste vi jedan od tih, klatite se u području legalizma. Povlačite se iz područja milosti, uhvaćeni u zamku pokušaja da to učinite sami.

Pogledajte što Pavao kaže o tome galaćanskoj crkvi: "O nerazumni Galaćani! Tko vas začara … Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primili Duha vršenjem Zakona ili prihvaćanjem vjere? Jeste li tako nerazumni da počinjući s Duhom sad svršavate s tijelom?" (Gal 3,1-3).

Žalosno, ali mnogi od nas kažu: "Hvala ti, Isuse, za tvoju milost na križu. Ta milost me očistila i dala mi čist dosje. Hvala ti za nov početak … sad mogu dalje sam."

Problem je što ne možete. Mnogi su sablažnjeni milošću jer ona kaže da ne možemo sami; kad god pokušamo, jadno podbacimo.

Želite li danas biti slobodni? Onda jednostavno kažite: "Sâm ne uspijevam; sâm ne mogu održati zakon Božji. Hvala Bogu za njegovu milost!"

subota, svibnja 03, 2014

NEOPHODAN SASTAVNI DIO by Carter Conlon

Promotrite što je sve Isus morao pretrpjeti – porugu, udarce, lažno suđenje, odbacivanje od onih s kojima je hodao pa čak ih i nahranio u pustinji. Sjetite se križa – nasilja i bijesne opozicije koju je sotona poslao u nastojanju da uništi djelo Božje. Malo je tada neprijatelj znao da je zapravo pribavljao neophodan sastavni dio da osigura uspjeh.

Prema Pismu, "bez prolijevanja krvi nema oproštenja (grijeha)" (Heb 9,22). Oni koji se suprotstavljaju djelu Božjem hrana su za nas. Moralo je biti nasije; morao je biti križ; morala je biti smrt. U 1 Korinćanima 2,8 čitamo da ako bi knezovi ovoga svijeta znali što su učinili, nikada ne bi razapeli Gospodina slave!

Prisjetite se vremena kad su se Petar i Ivan približili hramskim vratima zvanima Krasna te rukom podigli hroma čovjeka – čovjeka koji je mnoge godine proveo proseći dok je vjersko mnoštvo jednostavno prolazimo pored njega. Nitko nije imao problem s njegovom nemoćnošću dok ga Petar i Ivan nisu podigli u Isusovo ime i Bog ga čudnovato iscijelio.

Ljubljeni, ne bojte se opozicije. Ona je neophodan sastavni dio našega života; ona je hrana za nas. Petar i Ivan bili su pozvani pred vijeće vjerskih vođa, koje im je dvaput zaprijetilo. Što je bio rezultat te prijetnje? "Kad su bili pušteni na slobodu, vrate se k svojima te im saopće sve što su im rekli glavari svećenički i starješine. Kako to čuju, jednodušno podignu glas k Bogu: 'Gospodine, stvoritelju neba i zemlje, mora i svega što je u njima …'" (Dj 4,23-24).

Ovdje vidimo da je opozicija zapalila molitveni sastanak. Umjesto da se prignu pred prijetnjama, učenici su savili koljena pred Bogom i počeli moliti: "A sada, Gospodine, pogledaj na njihove prijetnje pa slugama svojim daj da posve neustrašivo navješćuju riječ tvoju. Pruži ruku da se po imenu tvoga svetog Sluge Isusa događaju ozdravljenja i čudesni znaci" (Dj 4, 29-30). Svu tu nevolju donijelo im je iscjeljenje hromog čovjeka i tako su se sad okrenuli Bogu i molili da im da više neustrašivosti, više sile, više iscjeljenja!

Opozicija je hrana – ona nas šalje u nazočnost Božju gdje se nalazi sva naša snaga. Bez opozicije crkva postaje lijena i okreće se k sebi, tražeći silu bez svrhe – što je formula za duhovnu obmanu.


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, svibnja 02, 2014

KAD ZAČUJETE LAVLJU RIKU

Kad sam bio mlad propovjednik, nisam puno razmišljao o duhovnom vojevanju. Mislio sam da nitko tko hoda u pobjedi ne bi smio imati nikakav problem s đavlom. Za mene je to jednostavno bila stvar odupiranja đavlu. Ali ubrzo sam otkrio ričućeg lava kako se svom svojom snagom baca na moju slabost te sam se osjećao bespomoćnim da bi se s njim borio.

Prečesto vidim da đavao čini istu stvar i drugim iskrenim kršćanima. Poznajem mnoge pobožne sluge – ljude čistoga srca, koji hodaju u milosti – svladane demonskom bujicom pomutnje i očaja.

Takvi kršćani godinama mogu revno raditi za Gospodina. A onda, jednoga dana, sotona iznenada uštrca optužujuće misli u njihov um. Preko noći svladani su strašnim nevoljama – neočekivanim kušnjama, požudom, depresijom. Njihove kušnje tako su duboke, čudne i tajanstvene da ti sveti nemaju pojma odakle su došle.

Vjerujem da postoji samo jedno objašnjenje: njihove nevolje demonski su napadi. Iznova i iznova vidim kako se to događa kršćanima koji brzo rastu. Na samom vrhuncu njihova duhovnog rasta, sotona na put pred njih baca staru prijevaru. To može biti stara požuda, nešto za što su mislili da su godinama ranije prevladali. A sada, nakon što su godinama živjeli u pobjedi, hodaju kao po užetu, teturajući na rubu prepuštanja, što bi ih moglo odvesti natrag u strašno ropstvo.

Iskusio sam tu bujicu. A i mnogi vjernici uhvaćeni su u to upravo sada. Preplavljeni su progonstvom, fizičkim napadima, mentalnom patnjom, žestokim iskušenjima iz pakla, prijatelji se okreću protiv njih poput neprijatelja. Sotona je na nas usmjerio jedan brz napad posljednjih dana, s namjerom da nas krajnje očajne svlada.

Kako se odupiremo sotonskoj sili? Ivan nam daje odgovor u Otkrivenju 12: "Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i riječju svoga svjedočanstva" (r. 11). Kad začujete lavlju riku – kad bujica navali te ste svladani – jednostavno potrčite u Svetinju nad svetinjama. Po vjeri uđite u samu nazočnost Boga na njegovu prijestolju, jer Janje vam je otvorilo put kroz svoju krv.

"Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo" (Heb 10,19-29).

četvrtak, svibnja 01, 2014

NIJE MOGAO PORAZITI SINA BOŽJEG

"Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je trudna i vikala je u bolovima i mukama rađanja. Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu nebeskih zvijezda i surva ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja je imala roditi, da joj proždre Dijete čim ga rodi" (Otk 12,1-4).

Sotona je znao da će se iz starozavjetnog ostatka roditi nevjerojatna crkva. To je trebalo biti veličanstveno tijelo te je još jednom objavio rat, držeći da bi sad mogao voditi borbu na svojem teritoriju – Zemlji.

Ovaj odlomak nagovještava kako je sotona znao da ne može dohvatiti dijete u Marijinoj utrobi te je donio odluku da će uništiti Krista čim se rodi. Okupio je sve svoje demonske sile oko Betlehema, šaljući prijevarne duhove da zaslijepe književnike, svećenike i farizeje. Zatim je njegov vlastiti duh ušao u kralja Heroda i opsjeo ga. Ako sâm nije mogao ubiti Krista, imao je u blizini čovjeka koji je bio spreman učiniti to za njega.

Ali Gospodnja vojska nebeskih anđela stajala je i bdjela nad djetetom, tako da ga sotona nije mogao dotaći. Đavao je morao čekati sljedećih trideset godina kako bi tada nastojao proždrijeti Krista. Njegova sljedeća prilika došla je na početku Isusove službe, kad je Duh Sveti najavio da je on Mesija. U toj točki, sotona je odveo Krista u pustinju da ga kuša, međutim, Isus ga je porazio i u toj bitki. Bog je ponovno zaštitio svoga Sina, šaljući anđele da mu služe u vrijeme njegove fizičke slabosti.

Đavao je još jednom, posljednji put, pokušao proždrijeti Krista. Ovaj put poredao je svoje sile nastojeći ga ubiti raspećem i baciti u grob. Poslao je demonske duhove da nahuškaju svjetinu, ulazeći u tijela svećenika, vojnika, političkih voda i lažnih svjedoka. Konačno je pomislio da je došao njegov trenutak vlasti. Sad je naumio ratovati do istrebljenja!

Međutim, znate ostatak priče: Dan uskrsnuća bio je sotonin krajnje ponižavajući poraz. Kad je Isus uzašao u nebo, bio je zauvijek izvan đavoljeg dosega: "Njezino Dijete bi doneseno k Bogu i njegovu prijestolju" (Otk 12,5). Sav pakao se potresao jer je sotona ponovno izgubio. Čak iako je upotrijebio svu svoju silu, još uvijek nije mogao poraziti Sina Božjeg.