srijeda, travnja 30, 2014

NE DAJTE SOTONI NI CENTIMETAR TLA

Isus je rekao svojim učenicima: "Približuje se knez ovoga svijeta. On protiv mene ne može ništa" (Iv 14,30). U biti je rekao: "Kad sotona dođe protiv mene, neće naći mjesta gdje bi mogao steći uporište. Ja sam potpuno pod vlašću moga Oca."

Isto tako, sotona ne može ući u tijelo ili duh vjernika čiji život je potpuno podređen Božjoj Riječi. On mora dobiti mjesto da bi mogao steći uporište. A to se događa jedino kad čovjek zadrži "dio cijene". Dopustite mi objasniti.

U Djelima 5 jedan bračni par imenom Ananija i Safira prodao je komad zemljišta i donio prihod novoj crkvi u Jeruzalemu. Međutim, kad su taj iznos položili do Petrovih nogu, apostol se zbunio. Pitao je: "Zašto je sotona zaposjeo tvoje srce tako da slažeš Duhu Svetomu i da zadržiš za se nešto novca od svoga zemljišta" (Dj 5,3). Čim je Petar izgovorio ove riječi, Ananija je pao mrtav na licu mjesta, a malo kasnije i njegova žena.

Koju je lekciju kroz ovo Bog htio naučiti Crkvu? Ne vjerujem da je to išta imalo s fizičkim komadom zemlje koju su Ananija i Safira posjedovali. Naprotiv, bilo je to u vezi s unutarnjim teritorijem njihova srca.

Ovaj bračni par vjerovao je da može biti poslušan Bogu 95 posto i bez opasnosti ostati neposlušan u jednom malom području. Čuli su čistu Božju Riječ, ali pobunili su se protiv onoga što su znali da je istina. Uvjerili su sami sebe: "Možemo služiti Gospodinu i zadržati tu jednu stvar." Bilo je to laganje Duhu Svetom.

Dakle, dio cijene koju su zadržali nema ništa s novcem, nego s malenim dijelom tla lakomosti u njihovu srcu. Bio je to dovoljno velik komad tla da sotoni daju uporište te su sa svojom jednom ustrajnom neposlušnošću dopustili neprijatelju da ispuni njihova srca.

Zbog toga Pavao upozorava: "Ne dajte mjesta đavlu" (Ef 4,27). Primjer Ananije i Safire je jasan: cijena pobjedonosna života nije mala stvar. To znači podrediti život potpuno Riječi Božjoj, bez ikakvih mračnih mjesta, skrivenih požuda ili pobune. Ne dajte sotoni ni centimetar tla. To je sve što mu je potrebno da bi stekao ulaz i uspostavio bazu vlasti.

utorak, travnja 29, 2014

MALO UPORIŠTE

Jakov nam kaže: "Ako u srcu svom nosite gorku zavist i sebičnost, nemojte se ponositi i nemojte lagati protiv istine! Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgo, već je ona zemaljska, ljudska, đavolska, jer gdje je zavist i sebičnost, ondje je javni nered i svaka vrsta zla djela" (Jak 3,14-16).

Pogledajte kome Jakov ovo upućuje. U 13. retku kaže: "Tko je među vama mudar i pametan?" On govori: "Možda imate veliku duhovnu mudrost i znanje. Ali ako je gorčina u vašem domu, borba u vašem srcu, zavist na vašem radnom mjestu, niste uopće duhovni. Pod lažnom ste obmanom.

Kad Jakov govori o borbi i gorčini, on govori o prepirki i kuđenju. I kaže da je sve to đavolsko i senzualno, da su ta djela zla. Ukratko, svatko tko se drži gorčine, uzrokuje sukob – a što je još gore, otvara srce za demonsku opsjednutost.

Poznajte li ljude čija gorčina ih je odvela do sotonske opsjednutosti? S vremenom je njihova vanjska osobnost počela pokazivati mrak koji su imali u sebi. Na kraju se njihovo tijelo slomilo, razboljeli su se i skvrčili te trpe od mentalne neuravnoteženosti. Gdje god đavao dobiva takvo tlo, radi na krajnjem uništenju.

Dakle, samo naprijed i držite se svojih zamjerki. Držite se svoje gorčine. Nastavite raspirivati svoju borbu. Ako čete tako činiti, bit ćete u potpunoj pobuni protiv Boga i njegove Riječi i otvorit ćete se za sotonu. Postat ćete duhovno slijepi i otvrdnut ćete u srcu.

U drugu ruku, ako ste duhovni, spremni biti poslušni Riječi Božjoj, onda ćete, bez obzira koliko ste povrijeđeni, opraštanjem pokazivati mirnu mudrost blagosti.

Na putovanju u Jeruzalem vidio sam snažan primjer kako sotona može zadobiti demonsko uporište čak i na najmanjem tlu. Dok sam s Maslinske gore gledao dolje na Sveti grad, vidio sam zemljište gdje stoji muslimanska Kupola na stijeni.
Taj malen komad zemljišta vjerojatno je tek dio jutra. Međutim, nekako je sotona stavio svoje ruke na njega i sagradio hram za sebe, koji je sad postao groza pustoši, kao što je spomenuto u Pismu. Đavao je uspio upraviti svoje sile u samo središte Božjega jednom odabranog naroda Izraela. A sve to dogodilo se samo zato što je uspio zadobiti malo uporište. To je živa slika što sotona čini kad stekne i najmanji komad zemljišta.

ponedjeljak, travnja 28, 2014

IDEM S TOBOM by Gary Wilkerson

Pavao je rekao Timoteju: "… molio sam te kad sam odlazio u Makedoniju … da još ostaneš u Efezu" (1 Tim 1,3), ali je Timotej, koji je volio svog mentora, rekao: "Idem s tobom."

Ne znam zašto je Timotej htio ići s Pavlom. Možda jer je jednostavno volio Pavla ili se možda u Efezu razočarao. Čini se da su oni u efeškoj crkvi bili usredotočeni na sebe, živeći samopravednim stilom života i nastojeći izgledati dobro. Kad postanete samopravedni, to često znači da ste prevareni te postanete pohlepno i sebično slavohlepni.

U to vrijeme bila je glad u Makedoniji, a isto tako i u Jeruzalemu, te su crkve tamo prolazile kroz veliko siromaštvo. Dok su se oni u Makedoniji borili, očito je gospodarstvo u Efezu još uvijek bilo dobro te su imali mnoga sredstva koja su čuvali za sebe.

Pavao kaže Timoteju: "Prenesi (Efežanima) da ne budu bahati, da ne polažu nade u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam sve obilno daje na uživanje, da iskazuju dobročinstva, da budu bogati djelima ljubavi, da budu darežljivi i podatni" (1 Tim 6,17-18).

U nekim prijevodima ovaj redak glasi: "Zapovjedi bogatašima u ovom sadašnjem vremenu da budu velikodušni." Zašto bi Pavao rekao nešto što zvuči tako apsurdno? Čini se neprirodno zapovjediti ljudima da budu darežljivi i da ne drže stvari samo za sebe, nego da dijele taj velikodušan dar od Boga. Zašto bi im Pavao zapovjedio da budu darežljivi?

Kad je Pavao rekao Timoteju da "zapovjedi" Efežanima da budu darežljivi, to nije bilo samo da ih navede da daju, nego i da vide da nešto od milosti nedostaje u njihovim životima.

Crkva u Makedoniji imala je nešto što je crkvi u Efezu nedostajalo. Istina, makedonska crkva bila je pogođena siromaštvom u fizičkom životu, ali bila je nevjerojatno velikodušna, jer nisu samo davali, nego su davali iznad svojih mogućnosti (vidi 2 Kor 8,1-3). Čitamo da su Makedonci "usrdno molili za milost da mogu sudjelovati u ovoj službi milosrđa u korist svetih" (2 Kor 8,4).

Makedonska crkva očito je razumjela milost. Hodali su u milosti i Timotej je to htio vidjeti vlastitim očima.

subota, travnja 26, 2014

TVOJA PROŠLOST NEMA BUDUĆNOSTI by Claude Houde

Božja veličina je beskrajna, beskonačna, neizmjerna, bezgranična. Svako svitanje pojavljuje se s njegovim obećanjima, njegovom silom i njegovim opraštanjem. Svako novo jutro najavljuje ljepotu potencijama i novih početaka, ispunjeno riječima života i uskrsnuća i "hajdemo zajedno započeti iznova", pozivajući nas da mu dopustimo napisati njegovu viziju i plan nade na pločama našega srca.

Naš Bog milosrđa kaže vama i meni: "Ja ću te izvući iz živog pijeska fatalizma i rezignacije u koji opasno toneš. Ja ću ti dati svjež vidik i pouzdanje koje ćeš iskusiti, živjeti i okusiti. Iz obilja tvoga uskrslog srca, tvoja će usta započeti ponovno govoriti (vidi Lk 6,45). Ja ću ti dati objavu koju ćeš jednostavno i radosno dijeliti i ona će mijenjati ljude oko tebe. Na tvoje srce želim ispisati moj plan: sudbinu za tvoju budućnost, tvoju djecu, tvoj brak, tvoj studij ili karijeru i nadnaravni razvoj tvoje osobne žetve u meni."

Bog nam nadalje kaže: "Ja imam viziju da u tebe udahnem spoznaju i razumijevanje mnogih dobrih djela koja sam pripremio za tebe u svakom području tvoga života. Bit će ratovi i bitke, s kašnjenjima i brdima koja će se činiti nesavladivima, ali moji sinovi i moje kćeri živjet će po vjeri! Ako obećanje kasni, uzdaj se s vjerom za to obećanje tijekom vremena čekanja. Moj će narod živjeti od vjere."

Dragi prijatelju, gdje god si u svijetu i kakvo god je tvoje iskustvo ili priča, ova poruka je za tebe: tvoja prošlost nema budućnost! "Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?" (Iz 43, 18-19).


__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, travnja 25, 2014

GLAS GOSPODNJI JE SILAN

Ključ razumijevanja kako sotona djeluje protiv crkve Isusa Krista nalazi se u riječi pobuna. Jednostavno rečeno, pobuniti se znači ići protiv vlasti i autoriteta Riječi Božje. Kad je Lucifer objavio rat Bogu, pobunio se protiv riječi Svevišnjeg.

Morate razumjeti, Božja riječ je njegova sila. Kroz nju je stvorio svjetove. I kroz nju drži sunce, mjesec i zvijezde na mjestu. Njegova riječ sve je stvorila i nastavlja proizvoditi život. Svojom riječi Bog ruši kraljeve i podiže nacije. Kroz nju blagoslivlja i spašava, sudi i uništava (vidi Ps 29,3-9).

Sotonin cilj uvijek je iskušavati narod Božji da se pobuni protiv njegove riječi. On je posijao misli pobune u Adama i Evu, tako da su počeli razmišljati: "Znam što je Bog rekao, ali radit ću po svojoj vlastitoj volji." Te misli izazvale su pad čovječanstva.

Sotona je uspio posijati sjeme pobune i u Božji izabrani narod Izrael. Psalmist kaže da je Izrael bio "naraštaj buntovan, prkosan – naraštaj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran" (Ps 78,8). Pismo isto tako kaže za Izraela: "Ali vi niste htjeli onamo; pobunili ste se protiv naredbe Jahve, Boga svoga" (Pnz 1,26).
Morate znati da je Bog svim tim ljudima otkrio svoju riječ vrlo jasno. A ipak su se svi oni pobunili protiv nje. Zašto? Zaveo ih je zli.

Sotona će pokušati i vas kušati da se pobunite protiv riječi Božje. On zna da vas ne može dobiti kroz neka otvorena prosta iskušenja pa će uštrcati u vaš um istančane prijevare preplavljujući vam život bolima, nevoljama, borbama. I pokušat će spriječiti Božje blagoslove u vaš život, upravo kao što je spriječio Pavla u njegovoj službi.

Mnogi su pali kao plijen sotoninih istančanih prijevara. Psalmist kaže za takve vjernike: "… u mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, jer su se pobunili protiv riječi Božjih i prezreli naum Svevišnjega" (Ps 107,10-11).

četvrtak, travnja 24, 2014

POSTOJANO ODUPIRANJE U VJERI

Ako ste ud Kristova tijela, pripremite se da ćete se suočiti s bijesnim đavlom. Možda ne želite o tome razmišljati ili čak to prihvatiti, ali ako ste odlučili slijediti Isusa svim svojim srcem, sotona vas je obilježio za uništenje. I on će preplaviti vaš život nevoljama svih vrsta.

Apostol Petar upozorava: "Blizu je svršetak svega; prema tome, budite umjereni i trijezni da se možete posvetiti molitvi" (1 Pt 4,7). Drugim riječima, kaže: "Ovo nije vrijeme za lakoću življenja. Morate biti trijezna uma o duhovnim stvarima. To je stvar života i smrti."

Čemu potreba za takvom ozbiljnošću? Kraj vremena je blizu i naš neprijatelj pojačao je temperaturu. On nam se prikrada poput lava krijući se u travi i čekajući priliku da skoči. Želi nas proždrijeti – potpuno uništiti našu vjeru u Krista.

Neki kršćani kažu da ne bismo trebali ni govoriti o đavlu, da je bolje da ga jednostavno ignoriramo. Drugi ga pokušavaju isključiti iz postojanja. Liberalni teolozi, primjerice, uvjeravaju da nema đavla, pakla, neba.

Ali neprijatelj naših duša jednostavno neće otići. Malo je biblijskih likova tako jasno i široko identificirano kao on. Opisan je kao Lucifer, sotona, đavao, varalica, sprečavatelj, zli, uzurpator, optuživač, proždirač, bog ovoga svijeta, knez tame, stara zmija.

Ovi istaknuti opisi mi govore da je đavao stvaran. A znamo iz Pisma i da on upravlja vrlo stvarnom silom. Na djelu je na zemlji čak i sada – u našim nacijama, gradovima, crkvama, domovima i pojedinačnim životima. I ne smijemo biti u neznanju u vezi s njegovim metodama i strategijama ratovanja protiv nas.

"Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere! Oduprite mu se čvrsti u vjeri, znajući da vaša braća po svijetu podnose iste patnje" (1 Pt 5,8-9).

srijeda, travnja 23, 2014

BOG ŽELI DA NAŠ ŽIVOT BUDE OTVORENA KNJIGA

Bog želi da naš život bude otvorena knjiga. Zbog toga čezne da nas oslobodi svih skrivenih grijeha – svakoga nepoštenja, svakoga tajnog djela, prevare, laganja, obmane. Zbog toga Duh Sveti traži u nama sve ono što nije slično Kristu. A ako se doista želimo promijeniti, otvorit ćemo se za njegovo djelo u nama.

Možete zaboraviti na svaki savjet, svaku samopomoć ili obnovu odnosa dok ne iskusite Božju promjenu u svakom od tih područja. Sve odložite dok niste spremni odreći se svakoga skrivenog grijeha. Kad se podredite Riječi Božjoj i sili preobražaja Duha Svetog, nećete morati uvjeravati druge da ste se promijenili. Dok hodate u njegovoj istini, Duh Sveti preporučit će vas savjesti svakoga oko vas.

"… nego smo otklanjali skrivene načine rada kojih bi se trebalo stidjeti. Nismo živjeli lukavo niti izobličavali riječ Božju, već smo, naprotiv, otvorenim navješćivanje istine preporučivali sami sebe svakom savjesnom ljudskom sudu pred Bogom" (2 Kor 4,2).

Grčka riječ za preporučiti ovdje znači "Božje odobravanje". Pavao kaže: "Nećete morati nikoga impresionirati da ste se promijenili. Bog će djelovati na njihovu savjest, govoreći im iznutra: 'Ova osoba ima moj blagoslov i odobravanje.'"

Nikakav argument ne može pobiti unutarnji dokaz koji je Duh Božji stavio u vas. Zapravo, vaša promjena ili će utjecati na druge ili će im postati prijekor. Kristovo zračenje koje će izbijati iz vas pogodit će njihovu savjest. I upravo tada otkrit ćete silu da utječete na druge – kroz promjene koje su se dogodile u vama. Otkrit ćete da se odnosi obnavljaju i povratiti svoj duhovni autoritet u svom domu.

Više se nećete baviti promjenama koje se trebaju dogoditi u drugima. Umjesto toga, bit ćete tako ohrabreni promjenama koje Bog čini u vama da ćete shvatiti: "Gospodine, znam da je sve u tvojim rukama te se predajem tvojoj volji. Učini u meni što se mora učiniti."

Sad je vrijeme predati sve svoje situacije u njegove ruke. Zaboravite na pokušaje da se izbavite iz svojih kriza. Umjesto toga, usredotočite se na Božje promjene u vama dok vas čini pobjednikom. Ostanite u njegovoj Riječi, revno prizivajte njegovo ime i uzdajte se u Duha Svetog. Neka neprestani vapaj vašega srca bude: "Promijeni me, o Bože!"

utorak, travnja 22, 2014

PROMIJENI ME, GOSPODINE!

Nisam protiv kršćanskog savjetovanja. Mnogi ljudi reagiraju na savjetovanje koje prime i ono iscjeljuje njihov život, brak i dom. Savjetovanje je uistinu postala glavna služba u crkvi Isusa Krista. Gotovo svaka velika zajednica u Americi ima barem jednoga punovremenog savjetnika u osoblju, a ovdje u crkvi Times Square mi koristimo brojne savjetnike.

Ali vidim sve više i više uznemirenih kršćana koji uopće ne reagiraju na savjetovanje koje primaju. Može im se služiti tjednima, čak mjesecima, bez ikakvih rezultata. Pastor ili savjetnik može ih voditi korak po korak kroz Pismo, pokazujući im jasnu istinu Riječi Božje. Može im reći: "Evo što Bog kaže o tvom problemu. On kaže da bi trebao učiniti ovo i ovo." Suočava ih sa stvarnošću da ako ne ostave svoj grijeh, izložit će se Božjem sudu.

Međutim, nijedan od tih savjeta se ne registrira. Zašto? Na očima tih ljudi duhovni je veo. Na svoju vlastitu krivnju strašno su slijepi i trebaju promjenu.

Otkako sam pastor, našao sam se usred mnogih obiteljskih prepirki i mogu posvjedočiti da se malo od tih ratova riješilo bez nadnaravne intervencije. Zašto? Jer svatko želi da se promijeni onaj drugi.

Jedna mi strana kaže: "Zašto je on tako tvrdoglav? To je strašno. Mora se promijeniti." Zatim čujem sličnu stvar od druge strane: "Kako može biti tako tvrda srca? Zna da činim sve najbolje. Je li to ono što dobivam jer sam dobar prema njoj?"

Uvijek je to krivnja druge osobe; onaj drugi treba promjenu. Zbog toga vjerujem da nikakva količina savjeta neće biti od koristi dok Božji narod nešto ne odluči. Svi mi moramo ovo učiniti našom iskrenom dnevnom molitvom: "O Bože, promijeni me!"

Mi daleko previše vremena provodimo moleći: "Bože, promijeni moje prilike; promijeni moje suradnike; promijeni moju obiteljsku situaciju; promijeni uvjete u mom životu." Međutim, rijetko molimo ovu najvažniju molitvu: "Gospodine, promijeni me. Stvaran problem nije moj supružnik, moj brat ili sestra, moj prijatelj. Ja sam onaj koji stoji u potrebi za molitvom."

"Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se (mijenjajte) obnovom svoga uma" (Rim 12,2).

ponedjeljak, travnja 21, 2014

MALI POČECI by Gary Wilkerson

Mali počeci na kraju utječu na čitave okruge. Kad je moj otac David Wilkerson započeo crkvu na Times Squareu, glavno područje 42. ulice bilo je mračno i prljavo. Svakih nekoliko koraka mogli ste vidjeti dilera droge, prostitutku ili pornografsko kino. Početni pristup moga oca bilo kojoj službi uvijek je bila molitva te me molio da petkom navečer vodim molitvu u crkvi.

Oni prvi sastanci privukli su dvadeset do trideset ljudi. Vjerno smo vapili Bogu da donese promjenu gradu. S vremenom, naši su sastanci narasli na gotovo osamsto ljudi. Dok smo podizali svoje glasove u gorljivoj molitvi, Bog je stavio breme na naše srce za 42. ulicu. I tako smo naš molitveni trud odnosili na tu ulicu, dijeleći tamo letke.

Ubrzo smo zamijetili da nastaje promjena. Bilo je manje ovisnika i prostitutki. Pornografska kina zatvorila su se jedno za drugim. Na kraju se pojavio čovjek za razvoj grada i kupio nekretninu za nekretninom. Danas glavni biznis na Times Squareu ima Walt Disney Company, a 42. ulica sad je vjerojatno najsigurniji blok u gradu New Yorku. Vjerujem da je to djelomično zahvaljujući moliteljima koji su vjerovali Bogu da čini velike stvari.

Prvi učinak pobožnoga svjedočanstva je izgradnja naše vjere. Drugi učinak je izgradnja vjere drugih: "Jer, kad bih se i htio malo više pohvaliti našom vlašću koju nam je Gospodin dao na vašu izgradnju a ne na vašu propast, ne bih bio postiđen" (2 Kor 10,8). Pavao u biti govori: "Ne da je Bog samo silno radio kroz moj život. Njegovo djelo u meni i kroz mene bilo je da raspiri vašu vjeru za veća djela." Naša vjera je zarazna. Ona izgrađuje vjeru drugih da se upuste u veća i neustrašivija djela.

Pavlova posljednja hvala je neobična: "Ako se trebam hvaliti, spomenut ću radi hvale ono što odaje moju slabost" (2 Kor 11,30). Želi reći sljedeće: Naše dobro svjedočanstvo nikada neće donijeti rezultat od naše vlastite snage. Naša hvala uvijek će biti: "Bez Boga nisam pogubitelj divova, nego pastir; nisam graditelj zidova, nego peharnik; nisam izbavitelj, nego pastir koji lutam egipatskom pustinjom."

Naše svjedočanstvo nikada neće doći iz naše vlastite snage, revnosti ili truda. Ako se oslanjamo na išta od toga, naše svjedočanstvo izgubit će svoju silu. Ali što više priznajemo našu nesposobnost, više će Božje sile počivati na nama: "A on mi je odgovorio: 'Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.' Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova" (2 Kor 12,9).

subota, travnja 19, 2014

KAD STE U NEVOLJI, MOLITE! by Jim Cymbala

Jeste li ikada zamijetili da Isus nije pokrenuo kršćansku crkvu dok je netko propovijedao, nego dok su ljudi molili? U prva dva poglavlja Djela učenici nisu činili ništa nego čekali na Boga. Dok su tamo samo sjedili … štujući, komunicirajući s Bogom, dopuštajući mu da ih oblikuje i očisti njihov duh te izvrši one operacije srca koje jedino Duh Sveti može … rodila se crkva. Izlio se Duh Sveti.

Što to govori o našim crkvama danas – da je Bog rodio crkvu na molitvenom sastanku – a molitveni sastanci danas gotovo su izumrli?

Jesam li ja jedini koji je zbunjen kad vjerski vođe u Americi govore o održavanju molitve u javnim školama? Mi toliko molitve nemamo ni u mnogim crkvama! Posramljeni, pomislili biste da bismo trebali biti tiho u vezi s tom određenom temom dok ne prakticiramo ono što propovijedamo u našim vlastitim zajednicama.

Siguran sam da rimski carevi u svojim školama nisu imali molitvu Bogu. Zatim, rani kršćani kao da se nisu brinuli što Kaligula, Klaudije ili Neron rade. Kako bi ijedan car mogao zaustaviti Boga? Kako bi, zapravo, demoni pakla mogli napredovati kad je narod Božji molio i prizivao njegovo ime? Nemoguće!
U Novom zavjetu ne vidimo Petra ili Ivana kako stišću ruke i govore: "O, što ćemo raditi? Kaligula je biseksualac … svoga konja želi imenovati u rimski senat … kakav užasan primjer vodstva! Kako ćemo odgovoriti na tu uvredu!"

Prestanimo igrati igre ili skretati pozornost od slaboga molitvenog života u našim vlastitim crkvama. U Djelima 4, kad su apostoli bili nepravedno uhićeni i zatvoreni i kad su im zaprijetili, oni nisu pozvali na prosvjed niti su posezali za nekim političkim vezama. Umjesto toga, krenuli su na molitveni sastanak. Ubrzo se ono mjesto potreslo od sile Duha Svetog (Dj 4, 23-31).

Apostoli su imali ovaj nagon: kad si u nevolji, moli; kad si zastrašivan, moli; kad si izazivan, moli; kad si progonjen, moli!


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, travnja 18, 2014

ON NAM OTVARA OČI

Duh Sveti traži kako bi nam donio sve veću spoznaju da će nam Bog biti milosrdan čitavim putem kroz naše kušnje. "Zato, imajući ovu službu, jer smo postigli milosrđe, ne malaksavamo" (2 Kor 4,1).

Koja je to milosrdna služba koju smo primili od Duha Svetog? On nam otvara oči na nježnu Kristovu samilost i milosrđe prema nama. On u nas usađuje unutarnju spoznaju da je Gospodin na našoj strani, da je on za nas. I pokazuje nam koliko je Bog predan tome da nas sačuva od pada – koliku sućut osjeća prema nama bez obzira kroz što prolazimo, koliko suosjeća s našim slabostima.

Upravo sada možda se osjećate iskorištavani i nevoljeni. Đavao će vas navesti da povjerujete kako vas je Bog prepustio vašim vlastitim planovima – da zaslužujete trpjeti, da je za vas sve gotovo, da nema nade. Ljubljeni, to su laži iz pakla. Bog vas više od svega želi osloboditi vaše iskrivljene zamisli o njemu. On vas nježno ljubi i već je odredio vrijeme kad će izliti na vas svu svoju blagost i milosrđe.

Kad je bio svladan svojom situacijom, psalmist je žalosno vapio: "Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti … Ne nalazim sna i uzdišem ko samotan vrabac na krovu. Svagda me grde dušmani moji … piće svoje miješam sa suzama … Moji su dani ko oduljena sjena" (Ps 102,5.8-10.12). Jecao je: "U strašnom sam stanju fizički, duševno i duhovno."

Međutim, bilo je to upravo vrijeme kad ga je Bog odlučio izbaviti i Gospodin se brzo pojavio s milosrđem, pomoći i utjehom. Psalmist je svjedočio: "Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ – sada je čas" (Ps 102,14).

Bog je odredio vrijeme kako će izbaviti psalmista kad je bio na najnižoj točki i kad je mislio: "Sveden sam na ništa." Isto tako i danas, Bog je odredio vrijeme kad će nas izbaviti i poslati nam svoju potporu, a to obično dolazi u našem najgorem času kušnje. To je vrijeme kad se više ne borimo da bismo činili stvari po svome. Umjesto toga, priznajemo: "Gospodine, ja ne mogu ništa, sve je zbrka. Sve predajem tebi."

četvrtak, travnja 17, 2014

OTKRIVENO LICE

Apostol Pavao piše: "A mi svi … otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju" (2 Kor 3,18). Korijenska riječi za "otkriveno lice" ovdje ima zapanjujuću definiciju. Ona znači biti krajnje odlučan dopustiti Bogu izložiti svaku skrivenu stvar u srcu – s ciljem oslobođenja od svake pojedine.

Ta vrsta otkrivena lica vapi: "Iskušaj me, Gospodine; vidi postoji li u meni neki grešan put. Pokaži mi gdje ne živim u skladu s tvojom Riječi. Želim biti izbavljen od svega što nije slično tebi. Ukloni moj ponos, ambiciju, sebičan um, moje vlastito zaključivanje. Znam da ne mogu sam osmisliti izlaz iz svoje situacije. Duše Sveti, potrebna mi je tvoja sila i mudrost. Odbacujem svaku nadu da ću riješiti stvari na vlastiti način."

Za mnoge vjernike to je vrlo teška stvar. Oni čitav svoj kršćanski život žive od svoje pameti i mudrosti. Priznati sad da su loše izveli stvari i da im je potrebno predati nadzor jednostavno je preteško.

Prije više godina, Gospodin je mene morao lišiti ponosa u tom području. Sad, hvala Gospodinu, slobodno priznajem kad god zabrljam stvari. Moja neprestana molitva je: "Bože, učinio sam takve glupave stvari. Učinio sam takve strašne pogreške i samoga sebe uveo u strašnu zbrku. Molim te, Gospodine, očisti ih za mene. Ja to ne mogu učiniti. Jedino ti možeš." Presretan sam jer Bog uživa sređivati naše zbrke kad tražimo izvršiti njegovu volju.

Ovdje u ovom odlomku Pavao govori o ogledalu. Ljubljeni, naše ogledalo je Riječ Božja. Jedino nam ona točno pokazuje naše stanje. Pavao nam govori: "Pođite do ogledala Božje istine i pogledajte svoj život. Recite Gospodinu da ne idete dobrim smjerom i da želite biti promijenjeni. Tražite njegova Duha da vas ponizi i da vam otvori svoju Riječ. Odbacite savjete drugih, svoje vlastite ideje, svoje vlastite izume. Umjesto toga, okrenite se Duhu Svetom s potpunim povjerenjem. Vjerujte onome što vam on kaže."

Budete li se oslonili jedino na Duha Svetog, okrećući se od svake druge pomoći, on će skinuti pokrivalo s vaših očiju. On će poslati i Duhom Svetim vođene pomagače u vaš život te ćete se početi mijenjati u samom onom trenutku.

srijeda, travnja 16, 2014

SLUŽBA DUHA SVETOG

Promjena je isključivo djelo Duha Svetog. "Kako neće služba Duha biti u većem sjaju?" (2 Kor 3,8). Mi se jednostavno sami ne možemo promijeniti. Jedino nas Duh Božji može preobličiti u slavan Kristov lik. Svi smo čuli reći: "Kad se čovjek obrati Gospodinu, Bog podiže pokrivalo s njegovih očiju." To je isključivo djelo Duha.

Isto tako čitamo: "A Gospodin je Duh. Gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda" (2 Kor 3,17). Riječ "sloboda" ovdje znači "ne dulje rob; oslobođen podložnosti; slobodan, odvezan". To opisuje slobodu koja dolazi kad nam se iznenada otvore oči. Iznenada vidimo stvari u novom svjetlu. Samo Duh Sveti može uništiti naše dugotrajno viđenje stvari, okrenuti nas i postaviti u pravom smjeru.

Ukratko, okretanje o kojem ovdje Pavao govori znači potpuno pouzdanje u Duha Božjeg. To isto tako znači okrenuti se i od svih nebiblijskih savjeta, svih vlastitih ideja i planova te pozivati samog Duha Svetog da vas vodi.

Pavao je iskusio tu vrstu okretanja. U Djelima 9, dok je još bio poznat kao Savao, bio je na pogrešnom putu, jašući u Damask da tamo progoni kršćane. Govorimo o pokrivalu na njegovim očima! On je zapravo vjerovao da Bogu čini uslugu, uhićujući vjernike i bacajući ih u zatvor.

Ali je Gospodin presreo ovoga čovjeka i u njegovu životu stvorio krizu. Kad ga je Isus susreo na onoj damašćanskoj cesti, obasjao ga je svjetlom koje je bilo tako snažno da ga je doslovce oslijepilo. Slijep morao je biti odveden do jedne kuće u Damasku, gdje je ostao dok nije stigao pobožan Ananija. Ananija mu je rekao: "Brate Savle, poslao me Gospodin Isus, koji ti se ukaza na putu kojim si išao ovamo, da progledaš i da se napuniš Duha Svetoga. I odmah mu spade s očiju nešto kao ljudske i on progleda" (Dj 9,17-18).

Savao je predao svoju prošlost, budućnost i sve drugo Duhu Svetom – i pokrivalo je odmah bilo uklonjeno s njegovih očiju.

utorak, travnja 15, 2014

NEPREKIDNO SMO MIJENJANI

Svidjelo nam se ili ne, mi smo u procesu mijenjanja na ovaj ili onaj način. U duhovnom području ne postoji stvar kao što je puki opstanak; mijenjani smo – ili na dobro, ili na loše. Postajemo ili sličniji našem Gospodinu, ili sličniji svijetu – ili rastemo u Kristu, ili otpadamo.

Dakle, postajete li blaži i nježniji, sličniji Isusu? Pogledate li se svakoga dana trijezno u ogledalo i molite: "Gospodine, želim se promijeniti u tvoj lik u svakom području moga života"?

Ili je vaša gorčina pustila korijen pretvarajući se u pobunu i tvrdoću srca? Jeste li naučili zaštititi se od osvjedočavajučeg glasa Duha Božjeg? Izbacujete li sad iz sebe stvari za koje ste jednom mislili da ih jedan kršćanin nikada nije u stanju izgovoriti? Otvrdnjujete li izvan mogućnosti promjene?

Ako to opisuje vas, dopustite mi jasno reći: Nikada nećete primiti izbavljenje ako se ne promijenite. Vaš život samo će postajati zbrkaniji, a vaša situacija će se pogoršavati. Prestanite graditi svoj slučaj kriveći nekoga drugog ili opravdavajući samoga sebe. Bog vas neće susresti dok se ne probudite i ne priznate: "Ništa se za mene neće promijeniti ako se ja ne promijenim."

Vapite iskreno Gospodinu u molitvi: "Promijeni me, o Bože! Duboko kopaj u meni i pokaži mi gdje sam podbacio i odlutao. Izloži moj ponos, ljutnju, tvrdoglavost i grijeh. Pomogni mi da sve to odložim."

Koliko stručnjaka, savjetnika, usamljenih noći i besplodnih muka morate još podnijeti prije nego se probudite na tu istinu? Da bi se dogodilo ikakvo iscjeljenje ili obnova, morate preuzeti odgovornost. Vaše čudo ovisi o vašoj promjeni.

"Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba. Blizu je Jahve onima koji su skrušena srca, a klonule duše spašava. Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,18-20).

ponedjeljak, travnja 14, 2014

VIDI ŠTO JE BOG UČINIO DANAS! by Gary Wilkerson

Poslanica Hebrejima spominje dvije vrste svjedočanstva. Svi mi više volimo prvu vrstu, kad su sveti osvajali kraljevstva, uništili neprijatelja, pogubili divove. Druga vrsta svjedočanstva potpuno je drukčija: kršćani su bili pilani, gladovali su, smrzavali se, skrivali u pećinama.

Danas je kršćanima lako živjeti od svjedočanstava drugih. Kako se često uhvatimo reći: "Jesi li čuo o duhovnom probuđenju u Africi?" "Crkva u Americi čini veliko djelo među siromašnima." "Naša crkva otvorila je vrata da bi dosegla ovisnike o drogi." Svakako, trebamo se radovati vjernosti onih koji nešto čine u Kristovo ime, ali Pavao odbija živjeti kroz djelo nekog drugoga: "Mi se ne hvalimo preko mjere – plodovima tuđeg truda. Ali se nadamo da ćemo s napretkom vaše vjere sve više i više rasti među vama, već prema veličini našega područja" (2 Kor 10,15).

Možda mislite da vaš život nije dostatan – da ne zaslužujete hvale vrijedno svjedočanstvo – ali nije u tome stvar. Sve se može promijeniti jednom jednostavnom molitvom vjere. Nedavno, baš prije nego sam propovijedao, jedna mi je žena u crkvi rekla nešto što se dogodilo toga tjedna. Nakon trideset osam godina ovisnosti o marihuani, Bog ju je oslobodio! To se dogodilo kroz jednostavan posjet dvojice laika propovjednika iz naše crkve. Dok su sjedili moleći s njom, primila je osvjedočenje u vezi s travom u svom stanu i odmah ju je izbacila.

Oslobođenje ove žene stvarno je i trajno. Ona je postigla hvale vrijedno svjedočanstvo Božje sile oslobađanja, a i dvojica propovjednika laika imaju svjedočanstvo. Bog ih je upotrijebio onako kako sami ne bi mogli osmisliti. Svi troje mogu reći: "Vidi što je Bog danas učinio među nama!"

Vjera počinje rasti u našem srcu s najmanjim početkom. Odjednom shvatimo da ono što je Bog učinio prošli tjedan može ponovno učiniti ovaj tjedan. Ja se želim pohvaliti da naša crkva ima snažne i učinkovite službe koje su se pokrenule upravo na taj način – jer je jedan pojedinac bio vjeran u pomaganju jednoj osobi. U svakom slučaju, djelo jednog vjernika popraćeno molitvom odvelo je do službe savjetovanja, službe milosrđa, službe učeništva i drugih službi. A jednako može biti istina za svakog vjernika. Dok gradimo povijest svjedočanstava, naša će vjera rasti da tražimo Boga za veće stvari.

subota, travnja 12, 2014

IZVOR SNAGE by Carter Conlon

Na trenutak se sjetite svih koji vam se danas suprotstavljaju unatoč vašem nasljedstvu u Kristu. To mogu biti riječi koje su bile izgovorene nad vašim životom kad ste bili mladi: "Glup si! Nikada ništa nećeš postići. Odlazim jer nisi vrijedan da ostanem." Što god je bilo rečeno ili kakva je priroda suprotstavljanja s kojom se trenutačno suočavate, nikako ne zaboravite kako je sve to samo pokušaj da vas se zaustavi na granici ovoga nevjerojatnog Kristovog života.

Jošua je rekao narodu: "Ne bojte ih se; oni su zalogaj za nas" (vidi Br 14,9). Drugim riječima, suprotstavljanje će nas održati; ono će nas odgajati i hraniti. Svakako, to je suprotno onome kako tjelesan čovjek razmišlja. Mi držimo da je suprotstavljanje strašna stvar, veća od nas. Ono čini da se osjećamo poput crva – prijeteće i zastrašujuće. Dakle, kako nas točno ono hrani?

Sjećate li se kad je Isus služio u Samariji, dok su učenici otišli po hranu za njega? Vratili su se k njemu i poticali ga da jede, ali je on odgovorio: "Ja imam za jelo hranu za koju vi ne znate" (Iv 4,32). Zapravo je rekao: "Ja imam izvor snage, kojega vi još niste svjesni. Još ga niste okusili; ne znate što je on ili kako vas može hraniti." Učenici su se zatim okrenuli jedan k drugome i pitali: "Dobro, tko mu je onda donio nešto za jelo?" Ali Isus je objasnio: "Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo" (Iv 4,34). Drugim riječima: "Ovo je moja hrana; ovo je ono što hrani moj život – suočiti se sa svime što stoji u izravnom suprotstavljanju volji Božji te pobijediti to u sili Božjoj."

Zatim je nastavio: "Zar vi ne kažete: 'Još četiri mjeseca pa će doći žetva?' Evo, velim vam: podignite svoje oči te promotrite njive kako su dovoljno bijele za žetvu" (Iv 4,35). Ne znam koliko puta sam čuo kršćane kako kažu da dolazi žetva – veliki dan kad će mnogi doći Kristu. Ali ovdje Isus kaže svojim učenicima: "Čujte, podignite oči i vidite, žetva je već ovdje, spremna da se požanje!"

"Žetelac prima plaću i skuplja rod za život vječni, da se zajedno raduju sijač i žetelac" (Iv 4,36). Onaj tko odlazi u žetvu primit će plaću i ta plaća je ono što mu je potrebno te snaga Božja. Ona će biti dana onom tko kaže: "Gospodine, predajem ti uzde svoga života. Voljan sam činiti djelo Božje bez obzira na suprotstavljanje s kojim se moram suočiti, jer to je gdje ću naći svoju hranu."


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, travnja 11, 2014

GLAS POBJEDONOSNOG KRISTA

Kad je Bog rekao: "Ja ću još jednom potresti ne samo zemlju nego i nebo" (Heb 12,26), u biti je rekao: "Ja sam potresao zemlju kod brda Sinaj. Ali kad progovorim u ove posljednje dane, moj glas potrest će i naravne i duhovne svjetove. Status quo će se potresti; ništa neće ostati kao što je. Sve što god se naziva vjerskim – sve što je od Krista i Crkve – potrest će se glasom kojim će moj Sin progovoriti s neba."

Bog je upozorio Izraela da će svi koji odbiju slušati njegova proroka morati dati račun: "A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom" (Pnz 18,19). Rekao je: "Ići ću za svakom neposlušnošću – i bit ćete odgovorni za sve to."

Pismo otkriva da su oni koji su zanemarivali riječi proroka Božjih pali pod uništenje. Onemoćali su i ogorčili se, umirući bez ikakve radosti ili mira. "Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori s nebesa" (Heb 12,25).

Ljubljeni, niti ćemo mi izbjeći gnjev Božji – niti kao nacija, niti kao pojedinci. A upravo sada Isusov glas trese svaku naciju, od čega institucije, vođe i ekonomije drhte. On govori vjetru i elementima: "Pušite na zemlju." On govori oblacima: "Zadržite kišu!" On govori ekonomijama svijeta: "Sva pohlepa – budi osuđena!"

Bog isto tako zapovijeda: "Zatvori, potresite se! Vlade, potresite se! Financijski sustavi, potresite se! Vojne sile, potresite se! Sudovi i zakonodavna tijela, potresite se! Neka se sve na zemlji trese dok ne ostane nikakav temelj osim Gospodina."

Nije đavao taj koji sve trese. Čitav svijet trese se od glasa pobjedonosna Krista. Čovjek u slavi podigao se u sili na svome prijestolju i izgovorio riječ da se sve potrese.

četvrtak, travnja 10, 2014

BOG GOVORI JASNO

Bog nam i danas jasno govori. Njegov nebeski glas silno odzvanja širom zemlje i taj glas dolazi kroz Čovjeka – Isusa – koji sjedi s desne strane Ocu. Promotrite ove riječi iz Poslanice Hebrejima:

"Niste pristupili k nekom opipljivom brdu, ni gorućem ognju, ni tmurnim oblacima, ni oluji, ni odjekivanju trube, ni glasnim riječima kojih su slušatelji zamolili da im se više ne upravlja nikakav govor budući da nisu mogli podnijeti ove naredbe: 'Ako se i životinja dotakne gore, neka se kamenuje!' Onaj je prizor bio tako strašan da je sam Mojsije izjavio: 'Prestrašen sam i dršćem.'

Naprotiv, pristupili ste k Sionskoj gori, gradu Boga živoga, nebeskom Jeruzalemu: k bezbrojnim anđelima, svečanom zboru i sastanku prvorođenaca koji su upisani na nebesima, k Bogu, sucu svega, k dušama pravednika koji su učinjeni savršenima, k Isusu, posredniku Novoga saveza, i škropljeničkoj krvi koja govori bolje od Abelove.

Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori s nebesa! Njegov je glas onda potresao zemlju, a sad ovo obećava: 'Ja ću još jednom potresti ne samo zemlju nego i nebo.' Ovo 'još jednom' znači da će se promijeniti uzdrmane stvari, jer su stvorene stvarnosti, da ostanu one koje se ne mogu uzdrmati" (Heb 12,18-27).

Jeste li dobili sliku iz ovog odlomka? Kad je Bog govorio prvi put, narod je odgovorio: "Nemoj nam više govoriti s neba. Govori nam kroz čovjeka." I Mojsije je prorekao: "Upravo kao što ste tražili, Bog će vam podići proroka. On će u potpunosti biti čovjek – i govorit će vam riječi Božje."

Isus je bio taj obećani prorok. On je bio utjelovljen Bog, Gospodin u ljudskom tijelu. On je imao službu na zemlji kao čovjek i mnoštvo ga je svjedoka vidjelo kako uzlazi u nebo kao čovjek. Sad ima mistično tijelo, koje je njegova Crkva. Ali Isus je još uvijek čovjek načinjen od mesa, još uvijek suosjeća s nama u svemu kroz što prolazimo.

Danas, u ovim posljednjim danima, Bog još jednom govori s neba i kaže nam da će potresti sve što vidimo.

srijeda, travnja 09, 2014

GOVORI NAM UGODNE STVARI

Nedavno je jedan čovjek napisao našoj službi sljedeće: "Ne znam tko me stavio na listu primatelja vaših poruka, ali molim vas, uklonite odmah moje ime. Ne mogu podnijeti vaše sumorno evanđelje i udaranje protiv grijeha. Nitko od nas nije savršen, čak ni vi. Dosta mi je vašega evanđelja zle kobi."

Izaija je govorio o toj vrsti reakcije: "Ovo je narod odmetnički, sinovi lažljivi, sinovi koji neće da slušaju Zakon Jahvin. Vidovitima oni govor: 'Okanite se viđenja!' a vidiocima: 'Ne prorokujte istinu! Govorite nam što je ugodno, opsjene nam prorokujte! Skrenite s puta'" (Iz 30,9-11).

Riječ "ugodno" u ovom retku znači "lijepo, laskavo". Ukratko, izraelski je narod govorio: "Nemoj nam više govoriti loše stvari. Opiši nam kako ćemo napredovati, kako velike stvari leže pred nama. Ako ne, onda nam se makni ispred lica."

Nijedan vjernik koji skriva grijeh u svom srcu ne želi slušati svetu riječ koja izlaže grijeh. Takva osoba uvijek će pobjeći od glasa istine Duha Svetog. I okrenut će se nekom propovjedniku koji je blag prema grijehu, nudeći ugodne govore i laskava proročanstva.

I tako pitate koju je tešku poruku glas Božji iznio njegovu narodu na gori Sinaj? Rekao je jednostavno ovo: "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene! Ne pravi sebi lika ni obličja … Nemoj im se klanjati niti im iskazuj štovanje" (Pnz 5,6-9).

Tu je bila čista, jednostavna riječ Gospodnja, dolazeći ravno iz njegovih usta. Ona je trebala učiniti da narod poleti do svojih šatora kako bi razbio svoje izrezbarene likove. Trebala bi raspiriti njihova srca i baciti ih na koljena. Ali umjesto toga, oni su vikali: "Ne više grmljavine, ognja, potresanja. Ne više glasnog glasa koji nam govori. Daj nam posrednika koji je poput nas, neka nam on govori. Tada ćemo slušati i biti poslušni."

utorak, travnja 08, 2014

POTREBNA NAM JE UGODNIJA PORUKA

"Ne bojte se – reče Mojsije narodu. – Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim ostane s vama te da ne griješite" (Izl 20,20).

"Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, označio, da tako uzmognete živjeti, imati sreću i dug život u zemlji koju ćete zaposjesti" (Pnz 5,33).

U biti je rekao: "Bog se ne ljuti na vas. To nije čemu služi ovo veličanstveno iskustvo. Ne, on vas želi osnažiti svojim strahovitim strahom. On pokušava izgraditi u vama snažno oružje i to čini da biste mogli živjeti pobjedonosno sve dane svoga života."

Zatim je došla jedna od najčudnijih logika u Bibliji. Vođe su rekle Mojsiju: "Danas smo vidjeli da čovjek može ostati na životu iako mu Bog govori. A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja – kao mi – i ostao na životu?" (Pnz 5,24-26). Rekli su Mojsiju: "Znamo da možemo čuti Boga kako govori iz ognja i preživjeti. Međutim, ako moramo sjediti pod njegovim izravnim, čistim, svetim glasom, to nećemo preživjeti. Zašto bismo umrli? Od svih ljudi na svijetu, mi smo jedini koji su čuli glas Boži i ostali na životu."

Zatim nam Gospodin daje mig što se zapravo događalo: "Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo" (Pnz 5,29).

Oni su častili Boga svojim usnama, ali srca su im bila daleko od njega. Da citiram Izaiju: "Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene, i njegovo štovanje naučena ljudska uredba" (Iz 29,13).

Izraelci su bili tako odani svojim malim zlatnim likovima da ih ništa nije moglo zadržati od idolopokloničkog štovanja. Na kraju su čak zanemarili razgovijetan glas Božji u svojoj njegovoj svetosti i veličanstvu.

Kad su izraelske starješine rekle: "Potrebna nam je ugodnija poruka, inače ćemo pomrijeti", kako su bili u pravu! Kad god sjedite pod propovijedanjem Duha Svetog – slušajući Božju pomazanu, osvjedočavajuću riječ – sigurno ćete umrijeti. To znači, umrijet ćete svojim grijesima.

ponedjeljak, travnja 07, 2014

DŮVĚŘUJME BOHU, ŽE ZJEVÍ SVOJI MOC by Gary Wilkerson

David nikdy neřekl: „Můj otec mě požádal, abych byl pastýřem, a já jsem se snažil. Bojoval jsem se lvy a medvědy nikdy jsem nepřišel o jedinou ovci.“ To by bylo dobré svědectví, ale neoslavovalo by Boha. David se ve skutečnosti chlubil něčím jiným: „Hospodin, který mě vytrhl ze spárů lva a medvěda, ten mě vytrhne i ze spárů tohoto Pelištejce“ (1. Samuelova 17,37).

Když Nehemjáš jako číšník v Babylonu ochutnával víno pro krále, riskoval život. Ale Nehemjáš se chlubil v Bohu: „Obnovil jsem město, aby už Boží jméno nebylo v potupě.“ To, že v jeruzalémských ulicích zesměšňovali Boží jméno, Nehemjáše trápilo – a přimělo ho začít s obnovou hradeb.

Mojžíšovo svědectví nebylo: „Žil jsem ve faraonově paláci a měl jsem velkou moc.“ Chlubil se: „Bůh ke mně promluvil z hořícího keře – a já jsem se postavil faraonovi a řekl jsem: „Propusť můj lid.“ Chlubil se v Bohu i u Rudého moře: „Egyptské vojsko se utopilo!“

Novozákonní věřící se chlubili stejně. Štěpán byl jáhen, který rozdával jídlo vdovám. Už to bylo dobré svědectví. Ale jeho svědectví hodné chlouby přišlo, když kázal zástupu nevěřících. Jeho pomazané kázání je tak rozlítilo, že Štěpána ukamenovali. Jeho svědectví bylo dvojí: byl prvním mučedníkem Církve a jeho věrná oběť později ovlivnila židovského fanatika jménem Saul.

Ještě jsem se nesetkal s křesťanem, který by si neříkal: „Není na tom životě v Kristu něco víc? Kdy uvidíme, jak se na této generaci ukazuje Boží moc?“ Možná teď čelíte nějaké zkoušce a potřebujete Boží pomoc. Teď nestačí slíbit si: „Budu chodit častěji do kostela.“ Je čas říct: „Věřím Bohu, že v mém životě zjeví svoji moc. Zachrání moje manželství, mé děti, dotkne se mých spolupracovníků. Dá mi svědectví hodné chlouby.“

Cílem tohoto poselství není vzbudit pocit viny. Jeho cílem je vzbudit novou lásku v našich srdcích – lásku, která je tak často utlačována strachem a pochybnostmi. Někteří už víru vytěsnili ze svého života – a dávno tak nevěří, že by mohli zažít svědectví hodné chloub. Ale Boží slovo říká něco jiného.

subota, travnja 05, 2014

VJERA SE NE UČI SAMO, NEGO I DOBIVA by Claude Houde

Želim vas pozvati da po vjeri primite viziju za sebe. Bez obzira jeste li tinejdžer, roditelj, student, domaćica ili mlada osoba koja juri za karijerom, svoju vjeru možete nekome proslijediti. Nekoga možete nadahnuti – prijatelja, mamu ili tatu, sina, kćer, drugog vjernika – da ljubi, moli, oprašta, pokaje se, služi te čini nešto divno i plemenito! Molim vas, dopustite svom duhu da čuje kako Bog traži muškarca ili ženu čije srce će kucati s tom vizijom da bez vjere nije moguće proizvesti pobjedonosne ljude.

Vjera se ne uči samo, nego i dobiva! Istina i duhovna stvarnost je da djeca mogu hodati stopama koje ću ja, kao tata, ostaviti za njih. Molim vas, dopustite mi ilustrirati to jednostavnom pričom iz mog djetinjstva, dok sam odrastao u jeftinom i siromašnom stanu u Montrealu.
  • Bila je hladna zimska noć kad je otac još jednom otišao u lokalni bar. Bio je petak i upravo je unovčio ček od plaće. Novac je gorio u njegovu džepu i, kao što je to činio svakoga tjedna, spreman je bio zapiti ga. U tom bezumnom i neshvatljivom trenutku sve drugo je nestajalo. Nije bio u stanju razmišljati o novcu koji će biti potreban za djecu, za plaćanje stanarine ili računa za grijanje. Obećanja koja je iznova i iznova davao svojoj ženi nestajala su svaki put, ugušena slijepom navikom i neodoljivom žeđi da zaboravi ono što mu se i gadilo i što ga je zarobljavalo. Taj čovjek mrzio je sama sebe, ali glasovi u njemu uvijek su pobjeđivali: "To je moja stvar; nikome ne nanosim bol; to je moj izbor; samo nekoliko gutljaja." Iznenada, u tišini hladne noći čuo je šušanj – tihi šum koraka u snijegu. Okrenuo se i ono što je vidio udarilo ga je poput željezne šake u trbuh, oduzimajući mu dah. Slijedio ga je njegov vlastiti sin koji je, uz veliki napor i trudeći se svim snagama, nastojao stavljati svoja mala stopala, korak po korak, u stope koje je njegov tata ostavio u snijegu. Išao je tragovima svoga oca.
Dragi čitaoče, svatko od nas vodi nekoga negdje. Neki dječaci i djevojčice uče lagati, kriviti druge, varati, kritizirati, biti arogantni i uvijek tražiti prečice. Ali naši sinovi i kćeri mogu nas gledati te učiti ljubiti, moliti, raditi, štovati, služiti, opraštati i vjerovati. Mogu od nas učiti govoriti istinu, poštovati ljude, suditi ljude prema njihovu karakteru, a ne boji kože, te biti iskreni, uljudni prema starijima i prijatelji siromašnih.


__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, travnja 04, 2014

SKRIVENI GRIJEH

Kad se Izrael utaborio kod brda Sinaj, iznenada su se našli usred gusta mraka i neopisiva sjajnog ognja. Iz tih strahovitih elemenata govorio je Bog. "Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru" (Pnz 5,22).

Dok se sve to događalo, Izraelci su stajali zaleđeni od straha. Uvjereni su bili da će pomrijeti prije nego glas Gospodnji prestane govoriti. Konačno, glas je utihnuo; munje su se zaustavile; potresanje je stalo i nije dugo prošlo, zasjalo je sunce. Dok je narod gledao okolo, vidio je da su svi još uvijek živi. Čuli su stvaran, glasan glas Božji i živjeli!

Čim je ovo neopisivo očitovanje završilo, očito su Izraelovi starješine i plemenski poglavari sazvali sastanak. Očekivali biste da je to bio najveći sastanak slavljenja u povijesti čovječanstva, međutim, ovaj sastanak nije bio sastanak slavljenja – uopće ne. Nevjerojatno, ali starješine su rekle Mojsiju: "Mi se ne možemo nositi s takvim iskustvom. Ne želimo više čuti Božji strahovit glas. Bude li nam još jednom govorio na ovakav način, pomrijet ćemo. Od sada želimo čuti njegove riječi kroz čovječji glas."

Njihov odgovor bio je apsolutno zbunjujući. Zašto bi netko tako reagirao na tako slavno čudo Božje? Ja vam mogu reći zašto: Izraelci su u srcu imali skriven grijeh. Bili su tajni štovatelji idola.

Nevjerojatno, ali ti ljudi još su uvijek prianjali uz male zlatne idole koje su ponijeli sa sobom iz Egipta. Stjepan je rekao da su te idole "načinili da im se klanjaju" (Dj 7,43). Izraelci su ih izradili da budu slični ogromnoj zlatnoj teladi koju su štovali Egipćani. Vikali su: "Ti si nas izbavio iz Egipta. Ti si naš Bog!" A sad, u pustinji, još uvijek nisu pustili to svoje užasno idolopoklonstvo.

Stjepan je nazvao taj narod "zajednicom u pustinji" (Dj 7,38). Zaprepašteni smo da čak i nakon što im je Gospodin glasno govorio, srca su im još uvijek bila u idolopokloničkom Egiptu. Rekao je o njima: "Nisu se htjeli pokoravati očevi naši … te se srcem okrenuli u Egipat" (Dj 7,39).

Možete vidjeti zašto su ti ljudi drhtali od Božjega glasa. Razlog zašto su mislili da će umrijeti bio je taj što su bili u nazočnosti svetog, snažnog Boga – ne nekog beživotnog, izrezbarenog idola. Duh je dohvatio njihove duše i savjest ih je osuđivala.

četvrtak, travnja 03, 2014

POMAGATI MOLITVOM

Žena jednog pastora ostavila je žalosnu poruku na telefonskoj sekretarici naše službe. Rekla je nejasnim glasom: "Brate Dave, tisuće žena propovjednika potajno piju da bi prikrile svoju bol. To je ono što i ja radim. Pijem da bih otupila bol." Druge žene pastora piše o raspadu njihova braka ili ovisnosti muža o pornografiji.

Ljubljeni, to su ljudi kojima sad ja pomažem u molitvi. Molim za pastire i njihove obitelji, jer znam da im je to potrebno. Naučio sam iz prve ruke da pomoć u molitvi djeluje. Pismo kaže da kad je apostol Petar bio u tamnici u verigama, "Crkva je neprestano molila Boga za njega" (Dj 12,5). I Bog ga je čudom izbavio!

Pavao nije samo tražio molitvene pomagače, nego je i sam bio pomagač. Znao je da je to dio njegova poziva kao propovjednika evanđelja. Pisao je Filipljanima: "Svim svetima … s nadglednicima i pomoćnicima …Zahvaljujem Bogu svome kad god vas se sjetim – svaki put u svakoj svojoj molitvi rado molim za vas sve … jer vas nosim u srcu" (Fil 1,1.3-4.7).

Poznajete li brata ili sestru čiji brak je uzdrman? Ako je tako, što u vezi s tim činite? Govorite li drugima samo o sramoti jer su na putu rastave? Ili donosite njihova imena Gospodinu i borite se za njih u molitvi?

Želite li tu službu da budete pomagač u molitvi? Ako ne znate nikoga s potrebom, započnite moleći za sve kršćanske brakove i za sve svete Božje. Vaše molitve ne moraju biti dugačke. Jednostavno iznesite svoju molbu i vjerujte Bogu da vas čuje.

To mi je slikovito jednom bilo pokazano kad sam bio bolestan u krevetu. Jedan od mojih unuka je ušao i najavio: "Djede, molit ću za tebe." Moj mali pomagač položio je svoju ruku na moju glavu i molio: "Isuse, daj da bude potpuno dobro." Nasmiješio sam se i zahvalio mu, ali me on samo nastavio gledati. Konačno je rekao: "Iscijeljen si. Digni se!" I tako sam se digao – i bio sam iscijeljen! Njegova molitva vjere digla me na noge.
Silna se izbavljenja događaju kad sveti revno traže Boga s djetinjom vjerom za potrebe svoje braće i sestara.

srijeda, travnja 02, 2014

USRED NEVOLJA, PAVAO JE NAUČIO VELIKE LEKCIJE

Najznačajnija lekcija koju je Pavao naučio u svojoj patnji bila je da se mora okrenuti Gospodinu i njegovim obećanjima saveza. Znao je da se više ne može pouzdavati u svoje vlastito tijelo, sposobnosti ili snagu volje. On piše: "Čak smo u sebi smatrali sigurnom smrtnu osudu, ali to bijaše da se ne bismo uzdali sami u sebi, nego u Boga koji uskrisuje mrtve" (2 Kor 1,9).

Njegova kušnja dovela ga je do kraja izdržljivosti. Znao je da mu nije ostalo više nikakve snage kako bi se borio sa silama tame te je smatrao da mu je vlastito tijelo sigurno osuđeno na smrt. Ali Bog ga je čudesno izbavio: "On nas je oslobodio od tolike smrtne pogibli i opet će nas osloboditi. Da, u nj smo postavili nadu da će nas opet osloboditi" (2 Kor 1,10).

Kako je bio izbavljen? Uključeno je bilo nekoliko stvari: prvo, on je bio silan čovjek molitve i, drugo, imao je veliko pouzdanje u Gospodina. Znao je da će Bog održati svoja obećanja saveza. I mogao je reći. "Upravo kao što me Gospodin izbavio u prošlosti, i sada je na djelu izbavljajući me iz ove sadašnje kušnje. Od sada pa do dana svoje smrti, živjet ću pod njegovom silom izbavljenja."

Poput Pavla, i nama je dopušteno prolaziti kroz teška razdoblja, tako da bismo umrli svome oslanjanju na ljudsku sposobnost. Gospodin dopušta da budemo satrveni, bespomoćni i slabi, u nastojanju da nas uvjeri kako ne možemo poraziti neprijatelja nikakvom tjelesnom snagom.

Dok uspoređujemo svoj život s Pavlovim, možemo biti u iskušenju pomisliti: "Nikada neću iskusiti tu vrstu izbavljenja koje je iskusio ovaj čovjek. On je bio dobro upućen u Pisma i primio je velika otkrivenja od Gospodina o Isusu, evanđelju, Novom savezu.

I služio je u sili i očitovanju Duha Svetog. On sam prodrmao je gradove i nacije. Đavao ga nije mogao ubiti, čak ni nakon kamenovanja, napada svjetine, tri brodoloma. Bog ga je čak upotrijebio da podigne mrtvog. Ovaj čovjek bio je jedan od Božjih najpomazanijih slugu u čitavoj povijesti. Bio je jak duhovno."

Prema Pavlu, nije tako. Apostol jasno daje znati da je tu bio jedan drugi važan čimbenik u njegovu izbavljenju: snažno posredovanje molitvenih pomagača. "I vi ćete nas pomagati molitvom" (2 Kor 1,11). Rekao je: "Uvjeren sam da će me Bog izbaviti. I vi pomažete da se to ostvari kroz molitvu."

utorak, travnja 01, 2014

IZBAVLJEN KROZ MOLITVE "POMAGAČA"

"Ne bismo htjeli, braćo, da ostanete u neznanju u pogledu nevolje što nas zadesi u Aziji i koja nas je opteretila preko svake mjere – iznad naše snage – tako da smo izgubili nadu u život" (2 Kor 1,8). Grčka riječ za opteretiti u ovom odlomku znači "teško natovariti, žalosno skršiti". Pavao je rekao tim svetima: "Naša kriza bila je tako ozbiljna da me gotovo skršila. Mislio sam da je sa mnom gotovo."

Kad je rekao da je bio tako opterećen i pritisnut da je izgubio nadu u život, znamo da je uistinu bio na dnu. U drugim odlomcima ne daje važnost svojim trpljenjima. Možda se sjećate kako je stresao otrovnu zmiju koja mu se objesila o ruku. Triput je doživio brodolom, no tu činjenicu spominje samo usput. Bio je šiban, opljačkan, kamenovan, utamničen – međutim, kroz sve to nikada nije prigovarao.

Međutim, u ovom odlomku bio je na točki potpune iscrpljenosti. Vjerujem da je ova nevolja koju je pretrpio bila duševna patnja. Ne možemo točno znati što je bila njegova nevolja, ali 2 Korinćanima 7,5 daje nam nagovještaj: "Kad smo došli u Makedoniju, naše slabo ljudsko biće nije imalo nikakva mira. Naprotiv, u svakom smo pogledu bili u nevolji: izvana borbe – iznutra zebnje."
Vjerujem da je Pavao govorio o boli koju su izazvale ovce kojima je služio. U Korintu su se pojavili lažni učitelji i pokušali okrenuti ljude protiv njega. Sad se bojao da je njegovo stado odbacilo poruku i slijedilo ljude koji u biti nisu imali zanimanja za njih.

Utješio se kad je stigao Tit donoseći mu dobre vijesti o "ljubljenoj djeci" u Korintu. Pavao piše: "Ali Bog …utješi nas Titovim dolaskom; i ne samo njegovim dolaskom nego i utjehom kojom je utješen zbog vas. On je izvijestio o vašoj čežnji, o vašem plaču, vašem žaru za me, da sam se još više obradovao" (2 Kor 7,6-7).

Osjetio sam tu vrstu patnje u svom životu. Povremeno bih riječi ljudi koje sam volio i pomogao im osjetio poput noža u leđima. Mogu reći zajedno s Davidom: "Usta su im glađa od maslaca, a srce ratoborno; riječi blaže od ulja, a oni – isukani mačevi" (Ps 55,22). U takva vremena, najviše sam trebao "pomoć molitava".