ponedjeljak, ožujka 31, 2014

HVALE VRIJEDNO SVJEDOČANSTVO by Gary Wilkerson

Živimo u vrijeme kad biblijska predskazanja postaju vidljiva stvarnost. Pavao je napisao da će u posljednje dane doći teška vremena na zemlju (vidi 2 Tim 3,1). Upravo sada događaju se stvari koje prije nekoliko godina ne bismo mogli ni zamisliti.

Isus je predskazao da će ljudi postati ljubitelji samih sebe, ljubitelji novca, puni mržnje i drskosti. Danas se naši nacionalni vođe ne mogu složiti u većini osnovnih principa. Ako se netko usudi spomenuti grijeh, nazvan je netolerantnim te ga se izopći. Kako se Božja Riječ gura na marginu kulture, grijeh sve više i više vlada.

Pastori osjećaju duhovno bombardiranje. Iz tjedna u tjedan saznajem da je još jedan brak u fazi raspadanja. Djeca režu vlastitu kožu jer se mrze. Droga se širi kao nikada. I sve je manje glasova pomoći, s obzirom da svaki mjesec 1500 pastora napušta službu.

Kao Kristovo tijelo, ne možemo biti slijepi na te stvari. Stari zavjet govori o Jisakarovim sinovima, grupi koja je imala spoznaju o vremenu te umješnost da zna kako se pozabaviti svijetom (vidi 1 Ljet 12,33). Može li se danas isto reći za Kristovo tijelo? Ako raspoznajemo vrijeme, znamo da ovo nije trenutak za polumjere. Jedini način da se pozabavimo svijetom je da ne dopustimo da crkva bude trgovina kao obično. Isus je rekao za određene demonske duhove: "Ova vrsta ne izlazi osim molitvom i postom" (Mt 17,21). U ova vremena, naše molitve moraju biti žarke – jer bez duhovne promjene stvari izgledaju previše bezbojno.

Isus nas je pozvao da usred tame budemo svjetlo. I evo naše poruke za takva vremena: "Veći je onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4). Bog je učinio strahovita djela u životu svoga naroda i svaki od nas je pozvan navješćivati njegovu slavu kroz hvale vrijedno svjedočanstvo.
Kako izgleda hvale vrijedno svjedočanstvo? Evo na kakvu hvalu mislim: "A tko se hvali, u Gospodu neka se hvali" (2 Kor 10,17). Da bismo se hvalili hvalom o kojoj Pavao govori, moramo imati hvalu vrijednu Božje slave.

petak, ožujka 28, 2014

POMAGAČI U MOLITVI

Pavao je bio svjestan svoje potrebe za molitvom svetih te je svugdje tražio "molitvene pomagače". Vruće je molio Rimljane: "Ali zaklinjem vas, braćo, Gospodinom našim Isusom Kristom i ljubavlju Duha: borite se sa mnom u molitvama Bogu upravljenima za me, da budem izbavljen …" (Rim 15,30-31). A Solunjane je molio: "Braćo molite i za nas" (1 Sol 5,25).

U grčkom riječ "boriti se" ovdje znači "truditi se sa mnom kao suradnik u molitvi; hrvati se za me u molitvi." Pavao nije tražio da ga se samo jednom brzo spomene pred prijestoljem. On je vruće molio: "Borite se za me u molitvi. Vodite duhovnu bitku za mene i za evanđelje."

Kad je bio u tamnici spreman položiti svoj život, poticao je Filipljane da mole za njega: "… jer znam da će mi ovo izići na oslobođenje vašom molitvom zbog koje mi Duh Isusa Krista daje potrebnu pomoć" (Fil 1,19). On je znao da je obilježen čovjek, da su sotonine horde spremne uništiti ga. A tako je to i sa svakim pravim slugom evanđelja. Svaki pastor, propovjednik i evanđelist treba pomagače u molitvi koji će neprestano posredovati za njega.

Uvjeravam vas, ne bih vam ovo pisao da nemam pomagače u molitvi koji godinama stoje sa mnom. Nedavno sam se podsjetio na ovo dok sam u Europi održavao propovjedničke konferencije i večernje evangelizacije. Čitavo vrijeme bio sam po Duhu Božjem svjestan da me nose molitve mnogih ljudi.

U Nici u Francuskoj Amerikanci nisu omiljeni, naročito američki evanđelisti. Svi su bili u brizi za večernju evangelizaciju, pitajući se može li se uopće održati. Francuska buja skepticizmom, ateizmom, agnosticizmom, nevjerom. A sastanak kakav smo namjeravali održati nikada se nije pokušao održati.

Međutim, kad je došlo vrijeme, tisuće su se okupile. No onda sam se počeo osjećati bespomoćno. Nisam znao što bih propovijedao jer nijedna poruka koju sam pripremio kao da nije odgovarala. Moj prevoditelj i ja prethodno smo pregledali neke bilješke, ali nisam bio siguran da su dobre za taj sastanak. Upozorio sam ga: "Nisam siguran što ću govoriti."

Međutim, kad sam se popeo na podij, Duh je snažno pao na mene. Osjećao sam molitve tisuća svetih koje su me podržavale i kad sam počeo govoriti, Duh Sveti je ispunio moja usta. Propovijedao sam četrdeset minuta i čitavo vrijeme bila je strahovita tišina. Kad sam završio, jednostavno sam rekao: "Ako trebate Isusa, molim vas, dođite naprijed" i stotine ljudi skočilo je u odgovoru na noge.

četvrtak, ožujka 27, 2014

USTRAJNOST U MOLITVI

Neki biblijski učitelji tvrde da je u pitanju nevjera ako iznova i iznova tražimo isto od Boga. Ne, to je pogrešno i to je oslabilo vjeru mnogih. Bog nam zapovijeda da tražimo, molimo i postimo – da vapimo žarkim, iskrenim prošnjama (vidi Mt 7,7).

Od samog početka, prave sluge pretvarale su Božja obećanja u molitve:
  • Isus je znao da mu je Otac obećao sve stvari prije postanka svijeta, međutim, ipak je sate molio kako bi se volja Božja ostvarila na zemlji. Čak je iznio usporedbu ilustrirajući ustrajnost u molitvi. U nju je bila uključena "dosadna udovica", koja je uporno tražila pravdu od suca dok je nije dobila (vidi Lk 18,1-8). 
  • Bog je Ezekielu dao divna proročanstva o Izraelovoj obnovi, obećavajući da će ruševine ovoga naroda postati kao vrt edenski. Međutim, rekao je da se njegova Riječ neće ispuniti bez molitve: "Još ću ovo domu Izraelovu dati neka zatraži da učinim za njih" (Ez 36,37). Drugim riječima: "Dao sam vam obećanje, ali želim da molite kako bi se ostvarilo. Tražite me svim svojim srcem dok ne vidite da se to ispunilo. Ja ću učiniti, ali najprije morate tražiti." 
  • Daniel je pročitao Božje obećanje Jeremiji (Dn 9,2) da će nakon sedamdeset godina Izrael biti obnovljen. Kad je vidio da se određeno vrijeme približava, mogao je čekati u vjeri za ispunjenje Božjega obećanja, ali umjesto toga, ovaj pobožan čovjek pao je na svoje lice i molio dva tjedna – dok nije vidio da Gospodin sve ostvaruje. 
U Starom zavjetu izraelski svećenik nosio je na naprsniku imena svih Izraelovih plemena. To pokazuje da su u molitvi potrebe naroda neprestano bile na svećenikovu srcu. Za kršćane danas to daje divnu sliku Krista koji nas nosi na svom srcu i predstavlja naše potrebe Ocu. Štoviše, svaki kršćanin danas je svećenik Gospodinu i uvijek trebamo nositi potrebe drugih na našem srcu (vidi Jak 5,14-16).

srijeda, ožujka 26, 2014

NE MALODUŠNE MOLITVE

Kao sluge Gospodnje, neprestano smo u opasnosti od neprijatelja. Naša ljubav za Isusa prijetnja je čitavom paklu i ne možemo poduzeti nikakvo sveto djelo bez nailaženja na raznorazne zamke koje nam postavlja sotona.

Nedavno me nazvala jedna bračna savjetnica: "Kamo god se u našoj crkvi okrenem, bračni parovi se razilaze", rekla je. "U tijelu Kristovu sad je doslovce pošast toga."

Čujem razne razloge za previranja u kršćanskim domovima: neusklađenost, nedostatak komunikacije, gubitak privlačnosti, nevjernost. Ali u stvari to je daleko više od toga. Iza svega toga je napad iz pakla protiv svetih Božjih.

Uzrok raspada domova među nekršćanima nije tajna. Ali među pravednima, svako takvo previranje ima uzrok. Razmislite o tome. Kako mogu posvećeni kršćani, koji godinama sjede pod svetim propovijedanjem, iznenada ne imati vlasti u svome domu? Svi oni dobro znaju da će Božja prisega saveza biti njihova snaga. Znaju da on obećava uništiti svaku sotonsku silu koja dolazi protiv njih. Dakle, zašto đavao nadvladava? Zašto je njihov brak pod neprestanom prijetnjom?

Ja vjerujem da je to zato što je barem jedan partner otvorio vrata sotonskoj obmani. Možda su oba dopustila neki kompromis u svoj život ili su se duhovno ulijenila. I sad je gnjevan đavao stekao utvrdu u njihovu srcu i domu.

Ako ste pod takvim napadom, trebali biste pitati što su i učenici pitali: "Učitelju, zašto mi nismo mogli istjerati one demone?" Isus je odgovorio da određeno demonsko ropstvo neće reagirati na polaganje ruku ili na jednokratnu mlaku molitvu. Takve utvrde tako su duboko ukopane da je jedini način kako bi se izbacile ustrajna molitva i post.

Međutim, crkva danas kao da je oslijepila na silu molitve. Na oči milijuna palo je pokrivalo. Sad kad se suoče s nevoljom, posljednje mjesto kamo se okreću je Isus. Odbacuju tajnu klijet te se umjesto toga okreću psihologiji, savjetnicima, knjigama, prijateljima – bilo kamo samo ne Gospodinu.

Ako kažete da je vaš brak uništen i želite da bude iscijeljen, pitam se koliko vremena provodite nasamo s Bogom? Koliko puta gasite televiziju na jedan sat samo da biste sjedili pred Isusom i rasteretili mu svoju dušu? Koliko obroka propustite da biste postili za svoj brak?
"Mnogo može molitva pravednika ako je žarka" (Jak 5,16).

utorak, ožujka 25, 2014

FOKUS MOLITVE

Molitva je često jedno od najsebičnijih područja kršćanskog života. Kad razmislite o tome, većinu fokusa naših molitava je na naše vlastite potrebe. Dva glavna predmeta našega posredovanja su naš vlastiti duhovni rast i potrebe naše obitelji te prijatelja.

Povremeno možda posegnemo izvan našega malog kruga za koji smo zabrinuti i molimo za druge. Međutim, obično kad kažemo: "Molit ću za tebe", to ne činimo. Ili molimo jednom, a onda brzo zaboravljamo tu potrebu.

Nedavno sam ispitivao svoj vlastiti molitveni život u svjetlu Pisma i bio sam osvjedočen o svom uskom krugu i ograničenjima moje vlastite molitve. Poput većine vjernika, provodim mnogo svoga molitvenog vremena tražeći Gospodina u vezi s mojim životom s njim. Vapim da me učini svetim, da postanem poput njega, da primim vodstvo za život, da imam njegovo pomazanje na mojoj službi. I uživam u divnom zajedništvu s njim tiho ga štujući, osvježen u njegovoj nazočnosti.

Posredujem svakodnevno i za obitelj. Tražim Gospodina da zaštiti moju djecu od đavoljih planova – da učini moje sinove da budu poput hrastova zasađenih uz rijeku Božju, da učini moje kćeri sjajnim kamenjem u njegovom dvoru te da učini da sva moja unučad ljubi Isusa. Molim i za naše crkveno tijelo. Posredujem i za pojedince koji su u nevolji i za mnoge misionare i službe koje potpomažemo.

Možda ćete reći: "Brate Davide, sve je to pohvalno. Utješno je znati da se zatvaraš nasamo s Gospodinom da bi bio u zajedništvu s njim i da moliš za sve te potrebe."

Ali prema Riječi Božjoj, divno zajedništvo nije dovoljno. Da, to je tajna duhovnog rasta i na zemlji ne možemo imati veće iskustvo. Ali ako odlazimo k prijestolju samo za našu osobnu poduku i potrebu, sebični smo. Jednostavno ne možemo zanemariti ozbiljno moliti za strašne potrebe svih oko nas.

"Tada reče svojim učenicima: 'Žetva je velika, a poslenika malo. Zato molite gospodara žetve da pošalje poslenike u žetvu svoju" (Mt 9,37-38).

ponedjeljak, ožujka 24, 2014

BOGOM DANI SNOVI by Gary Wilkerson

Postanak 37,5 nam kaže: "Josip usni san ..." Bog je Josipu govorio izravno u snovima i on se nije povlačio; dopustio je da snovi zapale iskru pobožne ambicije u njegovu srcu. Riječ san pojavljuje se u Bibliji 113 puta, a preko 30 puta u odlomcima u koje je uključen Josip.

Postanak 37,5 nastavlja: "… i kaza ga svojoj braći, a oni ga zbog toga još više zamrze." Mnogi od nas stide se snova koje Bog stavi u naše srce. Taj stid djelomično dolazi od straha od mišljenja drugih. Ali dok ne izgovorimo našu Bogom danu ambiciju, ona se neće ostvariti. Dajući glas našem snu, to je sam po sebi korak vjere.

Godinama je moj san bio da vodim živo tijelo poput crkve The Springs, ali kad sam izgovorio taj san, u očima ljudi mogao sam vidjeti sumnju. Bilo bi mi lako valjati se u njihovoj sumnji, jer na kraju krajeva, ranije sam bio pastor samo malih crkava. Ali, hvala Bogu, njegov Duh me ohrabrio da nastavim govoriti "da" snu koji je on stavio u mene – i pouzdavati se u njega da će ga ostvariti.

Ništa nije lakše kao predati se nemarnosti da se uništi Bogom dani san. Josip se mogao predati grijehu kad ga je Potifarova žena pokušala zavesti. Ali kad živite za Boga, učinit ćete sve kako biste izbjegli da ga ožalostite. Josipovo poštenje razbjesnilo je Potifarovu ženu, ali kad ju je odbio, govorio je u korist pravednosti. "Kako bih ja mogao učiniti tako veliku opačinu i sagriješiti protiv Boga" (Post 39,9).

Vrijeme je da uzmete san koji vam je Bog odavno dao. Možda ste zaglavili u nekoj rupi, ali ono što vidite kao dugačku kušnju, možda Bog održava teren za vašu časnu službu njemu. Bojite li se sna? Tražite Boga da vaš strah zamijeni vjerom. Dolazite li iz nefunkcionalne pozadine? Uzdajte se u njega da će vas voditi usprkos dugotrajnim ožiljcima. Bojite li se da ste predugo griješili? Sjetite se njegova obećanja da će ići za svakom ovcom koja je odlutala.

Bog u život vjere prima svakog grešnika i on će izbaviti svakog slugu koji se pouzdaje u njega iz svake jame u koju je upao. Neka ništa ne sprečava velik i visok poziv u koji vas Gospodin poziva. On vas želi postaviti na uspješan put koji donosi slavu njegovu imenu.

subota, ožujka 22, 2014

KAKO ZAPOČINJE PROBUĐENJE by Jim Cymbala

Proučavate li bilo koje veliko probuđenje u prošlosti, uvijek ćete naći muškarce i žene koji su čeznuli kako bi vidjeli promjenu trenutačnog stanja – u sebi i u svojim crkvama. Prizivali su Boga bez odustajanja i molitva je začela probuđenje, koje je opet začelo više molitve. To je poput Psalma 80, gdje psalmist Asaf oplakuje žalosno stanje svoga vremena: razrušeni zidovi, divljanje životinja, spaljeni vinogradi. Zatim u 19. stihu vruće moli: "Probudi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje."

Duh Sveti je Duh molitve. Tek kad smo puni Duha, osjećamo potrebu za Bogom kamo god se okrenemo. Možemo voziti auto i naš će se duh spontano početi uzdizati Bogu s potrebama i molbama, posredujući ravno tamo usred prometa.

Ako naše crkve ne mole i ako ljudi ne gladuju za Bogom, od kakvog je značaja koliko ljudi posjećuje službe u našoj crkvi? Kako bi to impresioniralo Boga? Samo zamislite da anđeli kažu: "O, vaše crkvene klupe! Ne možemo vjerovati kako su divne! Ovdje gore u nebu godinama razgovaramo o njima. A kako vaše stepenice idu do propovjedaonice – to je predivno."

Ako ne želimo iskusiti Božju blizinu ovdje na zemlji, zašto bismo uopće željeli poći u nebo? On je tamo središte svega. Ako ne uživamo u njegovoj nazočnosti ovdje i sada, onda nebo neće biti nebo za nas. Zašto bi on ikoga poslao onamo tko ne čezne žarko za njim ovdje na zemlji?

Ne mislim reći da smo opravdani po djelima molitve ili po bilo kojim drugim djelima pobožnosti. Nisam legalist. Ali nemojmo se varati o tome kakvo će nebo biti: tamo ćemo uživati u nazočnosti Božjoj, imati vremena ljubiti ga, slušati i davati mu slavu.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, ožujka 21, 2014

ZAUVIJEK NJEGOVI!

Možda se pitate koliko puta će vam Gospodin oprostiti vršenje istog grijeha iznova i iznova. Budite mirni, njegovo nevjerojatno oproštenje je neograničeno. Kad god sagriješite, možete otići k Isusu i naći izbavljenje. Međutim, Gospodnje oproštenje nije besmisleno ili slijepo. Budite uvjereni, naš nebeski Otac nam oprašta, ali u određenoj točki nas kažnjava da ne bismo više nastavili griješiti.

Kad je moje četvero djece odrastalo, morao sam ih kazniti kad su nešto pogrešno učinili. Pozvao bih ih u svoju sobu i kaznio ih, a oni bi briznuli u plač vičući: "Ne, tata! Žao mi je. Molim te, oprosti mi!"

Oprostio sam im, ali to me nije zaustavilo da ih ne kaznim. Znao sam da ako to ne učinim, to će za njih biti beznačajno, prije šala nego sredstvo stege. Isto tako, Božji zakon uvijek je tu da nas podsjeća na njegovu svetost, podsjećajući nas na njegove putove – i da misli što kaže!

Želim vas ostaviti s riječju nade. Ako ste upravo sada u dubinama zbog svoga grijeha, ohrabrite se. On vas kažnjava zbog svoje nježne ljubavi. On želi da znate što to znači bojati ga se!

Što, točno, znači bojati se Gospodina? To znači biti u stanju reći: "Znam da me moj Otac ljubi. Siguran sam, zauvijek njegov, i znam da me nikada neće napustiti. On osjeća moju bol kad god se borim i strpljiv je sa mnom dok vojujem protiv grijeha. Uvijek je spreman oprostiti mi kad god ga prizovem, ali isto tako znam kako mi neće dopustiti da i dalje budem neposlušan njegovoj Riječi. Moj nebeski Otac neće me poštedjeti – jer me duboko ljubi."

To je to što to znači. Bog želi da prihvatimo njegovo opraštanje tako da bismo ga se bojali. "Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,4). Jednom kad se bojimo Gospodina, željet ćemo više nego da mu budemo samo poslušni. Željet ćemo mu ugađati, staviti smiješak na njegovo lice. To je blagoslovljen rezultat svetoga straha Božjeg.

četvrtak, ožujka 20, 2014

JEDINO PO VJERI

Jedno od temeljnih obećanja Novoga saveza nalazi se u Jeremiji 31,34: "Oprostit ću bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati." A Pavao dodaje u Novom zavjetu: "Vas koji ste zbog prekršaja … bili mrtvi, oživi zajedno s njim; oprosti nam dobrohotno sve prekršaje" (Kol 2,13). Bog nam je obećao svoje oproštenje – za svaki grijeh.

Međutim, ovo obećanje oproštenja ograničeno je na određene ljude. Ono se odnosi samo na one koji su, satrti i bolesni od svojih grijeha, sišli u dubine krivnje, podnijeli istraživanje duše koje provodi Duh Sveti te se pokajali i okrenuli Kristu po vjeri!

Isus sam kaže: "Neće svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!' ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 7,21). Žalosno, ali mnoštvo kršćana nije uopće uznemireno svojim grijehom; njihov porok ih ni najmanje ne smeta. Uvjerili su sami sebe da je Bog tako milosrdan i pun milosti da će im oprostiti ako i tvrdoglavo ustraju u grijehu.

Nikada! Oni su si prisvojili lažan mir, gušeći osvjedočenja, istraživanja i djelovanja Duha Svetog. Tražili su oproštenje prije nego je njihova krivnja mogla doći u svetu žalost.

Međutim, u isto vrijeme, Božje oproštenje može se postići jedino po vjeri. Ne možemo doći do njega razmišljajući. Kristov dar pomirenja kroz krv tako je dubok, milostiv, tajanstven, da je daleko izvan ljudske mogućnosti razumijevanja. Mi možemo osjećati osudu, strah i krivnju nad našim prijestupima, ali naš nebeski Otac s ljubavlju stoji uz nas sve vrijeme, spreman oprostiti. Kristova krv, Očeva ljubav, Gospodnja želja da oprosti – svi ti blagoslovi poznati su jedino po vjeri: "Zakonom se nitko ne opravdava pred Bogom, to je očito, jer pravednik će živjeti od vjere" (Gal 3,11).

srijeda, ožujka 19, 2014

GOSPODIN JE DOBAR I SPREMAN OPROSTITI

Mnogi vjernici postaju tako svladani svojim neuspjesima da s vremenom osjećaju kako su u zamci, izvan mogućnosti ikakve pomoći. Izaija je pisao o takvim vjernicima: "O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna" (Iz 54,11).

Neki se na kraju razljute na Boga. Umore se od čekanja da se pokrene i viču optužujući ga: "Gospodine, gdje si kad te trebam? Vapim za izbavljenjem, ali ne odgovaraš. Učinio sam sve što znam, ali još uvijek nisam slobodan. Umoran sam od kajanja i plakanja, nikada ne vidjevši promjenu." Mnogi takvi vjernici jednostavno dižu ruke od pokušaja i predaju se svojoj požudi.

Drugi padaju u maglu duhovne bezvoljnosti. Uvjereni su da se Bog više ne brine za njih. Kažu sami sebi: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica" (Iz 40,27). "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi" (Iz 49,14).

A drugi opet usredotočuju svu svoju pozornost na svoj grijeh, pokušavajući se držati u neprestanom stanju osvjedočenja. To samo uzrokuje da su zbunjeni te vape: "Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?" (Ez 33,10). Činjenica je da osjećaj osvjedočenja nije kraj sam po sebi. Kad smo poniženi krivnjom i žalošću nad našim grijehom, od nas se ne očekuje da se odmaramo u tim osjećajima. Oni su da bi nas otjerali do kraja nas samih – i do pobjede križa.

Nakon svega plakanja i vapaja Gospodinu, David je završio svjedočeći: "Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,4). Duh Sveti počeo je preplavljivati njegovu dušu uspomenama na Božja milosrđa i prisjetio se svega što je naučio o Očevoj opraštajućoj prirodi. "Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrđu velik" (Neh 9,17).

Ubrzo se David radovao, podsjećajući se: "Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (Ps 86,5).

utorak, ožujka 18, 2014

BOG SE NIJE LJUTIO NA JONU

"Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati?" (Ps 30,3).

Mnogi se kršćani bore kao David. Kad se sveti, pravedan strah Božji usadi u njihove duše, njegova strašna veličanstvenost neprestano se pojavljuje pred njima. Poput Davida, i oni vape: "Gospodine, tko može opstati pred tobom? Tko može podnijeti tvoju svetost?"

Jona je postavio isto pitanje. Bio je na dnu oceana, nesposoban pobjeći od svoje dileme, kad je zavapio: "Ti me baci moru u dubine, i voda me opteče. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me … siđoh do korijena planina" (Jon 2,4.7).
Tko je bacio Jonu u te dubine mraka? Bog! Nebeski Otac odveo je ovoga proroka sve do samoga dna i pripremio veliku ribu da ga proguta.
Bog se nije ljutio na Jonu, ali zašto je onda dopustio da mu se to dogodi? Jer je htio zaustaviti svoga slugu da ne bježi od njegove volje. Želio je da Jona slijedi njegov plan, tako da bi bio blagoslovljen. Ukratko, odveo je Jonu u dubine da bi ga obnovio.

Jona 2,3 nam govori točno ono što je Bog tražio: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah i ti si mi čuo glas."

Gospodin je čekao da se Jona okrene k njemu, da zavapi njemu samome. "Pomislih: odbačen sam ispred očiju tvojih. Al' ipak oči upirem svetom Hramu tvojem" (Jon 2,5). "Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve" (Jon 2,8).

Danas Gospodin čini s nama istu stvar – dopušta da potonemo u očaj nad našim grijehom, sve dok nemamo nikakav drugi izvor nego okrenuti se njemu. Na kraju, iz utrobe našega pakla, vapimo: "O, Gospodine, molim te, čuj me! Nemam nade. Ti me moraš izbaviti!"

Vjerojatno ste zbog svoga grijeha udarili o dno. Kao da ne možete zadobiti pobjedu nad tim lakozavodljivim grijehom i Gospodin je dopustio da siđete u dubine. Međutim, sve to je sa svrhom. On se nada da ćete i vi poput Jone "ipak oči uprijeti k njemu".

Budite uvjereni, kad je Jona zavapio Gospodinu, Bog ga je brzo izbavio: "Tada Jahve zapovjedi ribi, i ona izbljuva Jonu na obalu" (Jon 2,10). Bog je rekao ribi: "Dosta je! Sad ga ispljuni. Moj sluga me je zazvao i ja ću mu odgovoriti."

ponedjeljak, ožujka 17, 2014

ŽIVOTNI DAH OD BOGA by Gary Wilkerson

"Pogledah, i gle, po njima narasle žile i meso; kožom se presvukoše, ali daha još ne bijaše u njima" (Ez 37,8). Kakav tragičan prizor! Znam crkve koje imaju svaki mogući program i strategiju – ali nemaju života. Tolike crkve imaju seminare, konferencije, knjige, internetske stranice te sastanke za svaku dobnu skupinu i potrebu. Sve te stvari dizajnirane su za dobro – ali ako Duh Božji ne udahne svoj dah u njih, nisu ništa. Zapravo, takve stvari imaju prepredenu silu da nam otmu život koji Bog želi za nas.

Odlazimo li u crkvu s nedostatkom zanimanja, prevareni smo te mislimo da smo duhovni. To može izgledati kao da se suhe kosti prikupljaju, ali u stvarnosti nedostaje im životni dah od Boga. Ja bih prodao tisuću bogoslužja i 10 tisuća strategija za jedan dah od njegova Duha. Samo Bog može udahnuti život u ono što činimo – da bi te suhe kosti mogle živjeti.

"I reče mi: 'Prorokuj dahu'" (Ez 37,9). Hebrejska riječ za "dah" ovdje je ruach, što znači Duh Božji. Bog je još jednom zapovjedio Ezekielu da prorokuje. Prvi put trebao je prorokovati kostima, znači ljudima, ali ova druga zapovijed je da prorokuje samom Bogu – ruachu, Duhu Svetom.

Što Bog govori u ovom retku? Govori nam da propovijedanje jedan drugome – glasno izgovaranje nauke – nije dovoljno. Ne možemo samo čovjeku govoriti o stvarima Božjim. Moramo i Bogu govoriti o čovjeku, vruće ga moleći da djeluje. Bog poziva muškarce i žene vjere kako bi mu vapili da uđe u njihovu situaciju i promijeni stvari. Samo Božji Sveti Duh može donijeti život. Naše oči ne mogu vidjeti, naše uši ne mogu čuti, naša usta ne mogu govoriti ništa od njega, ako on najprije nas ne oživi.

Kad to učini, rezultati nas zadivljuju: "I stadoh prorokovati kao što mi zapovjedi, i dah uđe u njih, i (kosti) oživješe i stadoše na noge" (Ez 37,10).

Božji dah nas postavlja na noge s neustrašivošću. Ista stvar dogodila se u Djelima 2: "… stupi Petar s Jedanaestoricom" (Dj 2,14). Evanđelje koje je Petar navješćivao na Pentekost nije bilo drukčije od evanđelja koje je znao te se sad digao i govorio ga sa silom s visine.

Život koji je Bog spreman udahnuti u nas jest onaj koji oživljuje suhe kosti, onaj koji dovodi život u zamračeno, beznadno okruženje. Isus iz kaosa proizvodi život. Iz pepela proizvodi ljepotu. A u užasnu situaciju koju je neprijatelj namislio samo za uništenje, Isus udiše novi život!

subota, ožujka 15, 2014

KLJUČ by Carter Conlon

"Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci" (Mt 7,12). Kao da je Isus rekao: "Ako bih bio povrijeđen, želio bih da me netko utješi. Ako bih bio izgubljen, htio bih da netko dâ sve što mora kako bi me izbavio."

Što god želite da drugi čine vama, činite vi njima. To je zapravo ključ koji otključava sva sredstva za koja nam je Isus rekao da ih tražimo. To je ključ za podnošenje poruga onih koji mu se suprotstavljaju i ključ da se bude ljubazan neprijateljima. To je srce Božje koje kaže: "Nisam voljan da itko propadne" i to je ono što vam dopušta da primite udarac u lice, a da ne uzvratite. To je ključ za radost i ljubav na radnom mjestu usprkos grubosti onih oko vas.

Obećanje na kraju tog poglavlja Pisma kaže: "Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona ne sruši, jer je sagrađena na litici" (Mt 7,24-25). Kuća je sagrađena na djelu Božjem na zemlji. Zbog toga je Pavao mogao biti na lađi koju je udarala oluja, još uvijek stojeći, jedući i ohrabrujući one koji su trebali otplivati u sigurnost (vidi Dj 27). Tu se sve radilo o slavi Božjoj i drugim ljudima, a ne o njegovom vlastitom očuvanju. Pavao je mogao vidjeti što obični ljudi nisu mogli. Kapetan lađe i drugi mornari nisu to mogli vidjeti, ali Pavlove oči bile su otvorene i primio je nevjerojatnu objavu, jer izabrao je biti upotrijebljen za slavu Božju i za druge. On je slika onih koji će u posljednje dane imati ulje za svoje svjetiljke (Mt 25,1-13).

Potičem vas da proučavate Mateja od 5. do 7. poglavlja. Ova tri poglavlja čitao sam iznova i iznova i vjerujem da ona daju jasnu objavu onoga kakav bi kršćanski život trebao biti. Što više proučavate ta poglavlja, sve uvjereniji ćete biti da ne možete ovaj život živjeti sami – potrebna vam je snaga Božja. Zbog toga vam Gospodin kaže: "Tražite!" (Mt 7,7).


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, ožujka 14, 2014

PRIZOVITE NJEGOVO IME

"Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega. O Jahve, sve su mi želje pred tobom, i vapaji moji nisu ti skriveni" (Ps 38,9,10).

Jeste li očajni poput Davida? Jeste li se zatvorili nasamo s Gospodinom te pali na svoje lice vapeći mu? Mlitava, mirna, lijena molitva neće postići ništa. Ako ne rasterećujete svoju dušu Bogu, ne želite zapravo iscjeljenje – želite van!

Morate glasno vapiti kao David: "Gospodine, čuj moju molbu! Neću te pustiti dok mi ne odgovoriš!"

Dopustite da vam ilustriram kakav je David očaj imao. Zamislite da ste na putu kuću i kad skrenete iza ugla u svoju ulicu, vidite vatrogasna kola parkirana ispred vaše kuće. Crni dim izlazi kroz prozore i čitavo mjesto samo što nije završilo u plamenu, a znate da su vam supruga i djeca u klopci.

Recite mi, kako mirni i tihi biste bili u tom trenutku? Kako dugo biste stajali ne čineći ništa, nadajući se da će se vatra ugasiti sama od sebe? Biste li sjedili i tiho molili: "Isuse, nadam se da ćeš ugasiti ovu vatru"? Ne! Ako biste imali ikakvu ljubav u svom srcu, pojurili biste kroz dim u svoj dom pokušavajući nešto učiniti.

Ako je vaš brak u problemu, onda vaša kuća gori – i vaš odnos će planuti. Ako dopustite da se ta vatra nastavi, sve ćete izgubiti.

Imate li, dakle, strah Božji u sebi u vezi sa svojim brakom? Jeste li opterećeni krivnjom i osudom nad svojom ulogom u tom rasulu? Ako je tako, ne pokušavajte olakšati svoju savjest. Bog vam šalje svoju snažnu riječ jer vas ljubi. On vas milosrdno upozorava pokušavajući vas probuditi prije nego se uništite. Trčite k njemu i revno molite. Svako iscjeljenje započinje hitnim prizivanjem njegova imena!

četvrtak, ožujka 13, 2014

POSTOJI LI IKAKVA NADA?

David je u očaju vapio: "Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja" (Ps 130,2). Ovo mi zvuči poput molbe umirućeg čovjeka. David očito nije samo izgovarao "misaone molitve". Bio je ničice na tlu – slomljen, skršen, zazivajući Boga iz dubine svoga srca.

Znao je da njegova duša treba olakšanje te se okrenuo samom Bogu da nađe to olakšanje. Zaključio je: "U takvom sam užasnom stanju da mi jedino Gospodin sad može pomoći. Ne mogu se oslanjati na savjetnike, prijatelje, čak ni na obitelj. Moja jedina nada je u molitvi. I tako, vapit ću dan i noć dok Bog ne čuje moju molbu!"

Mnogi kršćanski brakovi očajnički trebaju izbavljenje kakvo je David tražio. Širom zemlje vidim bračne parove kako tonu u tamne jame očaja. Supružnici tvrde da vole jedan drugoga, ali u svojoj komunikaciji čak se ne ponašaju ni civilizirano. Više ljubaznosti pokazuju prema strancima nego jedan prema drugom. S vremenom, njihov dom postaje ledena zloba. Oni ne znaju, ali slobodno padaju u uništenje; njihov odnos brzo juri izvan kontrole. Možda je vaš brak pao tako nismo da niže ne može. Oboje ste udarili o dno i svakoga se jutra budite pitajući se postoji li više ikakva nada.

Ljubljeni, morate se probuditi i vidjeti svoje stanje. Pali ste u crnu rupu, punu bezbožnih stavova i to stanje jednostavno neće nestati samo od sebe. Ako ne poduzmete korake, postajat će sve gore dok jedan od vas konačno ne uništi brak.

Probudite se sad na glas Duha Svetoga! U vašem braku je grijeh i to grijeh koji ste oboje počinili. Morate se pozabaviti s njim ili ćete zauvijek ostati na dnu mračnog bunara.

Dakle, kome odnosite svoj jad? Iznosite li ga svojem najbolje prijatelju? Ako je tako, ne gradite li slučaj protiv svoga supružnika? Ako se nalazite sa savjetnikom, tražite li zapravo opravdanje da sve to završite?

Molim vas, nemojte pogrešno tumačiti moje opaske; vjerujem u bračno savjetovalište. Ali ako ozbiljno želite doći do izvora problema, samo je jedno mjesto kamo da odete. Ne morate gledati dalje od svoga vlastitog srca. Grijeh je ravno u vama i, poput Davida, morate vapiti Gospodinu za milosrđe.

srijeda, ožujka 12, 2014

STRELICA ISTINE

Većina kršćana osjeća olakšanje znajući da nisu uključeni u Pavlov popis strašnih prijestupa: "Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Nemojte se varati! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega" (1 Kor 6,9-10). Mnogi iskreni vjernici čine svaki mogući napor da ne pretvore njegovu milost u raspuštenost, a ipak shvaćaju da njihov život nije dosegao njegov sveti standard.

Dok čitaju sljedeći redak, osjećaju oštru strelicu istine: "Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga" (1 Kor 6,11). Iznenada im na pamet pada njihov grijeh koji ih lako zavodi, a kojega se nikada nisu uspjeli riješiti. I misle: "Čekaj malo! Ja sam izbavljen i posvećen. Zašto onda ne mogu ostaviti ovu naviku? Zapravo nisam doista slobodan!"

Možda ste se nedavno vratili u staru požudu. Možda ste posjetili pornografsku stranicu na Internetu ili ste se upleli u preljub ili homoseksualni grijeh. Ili ste možda ukrali robu od svojega poslodavca ili potajno pijete na putu s posla. Što god je vaša naviku, znate da u tom području niste slobodni.

Nemojte se iznenaditi ako se počnete osjećati kao David: "Spominjem se Boga i uzdišem … daha mi nestane" (Ps 77,4).

Kad god Gospodin vidi da se jedno od njegove djece bori s nekom požudom ili ropstvom, brzo djeluje da nas vrati na put poslušnosti, mira i počinka. Kako on to čini? On u naš život dovodi stanje koje nas prisiljava da se suočimo sa svojim grijehom!

To često znači da moramo sići u dubine, kao što je Bog učinio s Jonom. On nam dopušta da osjećamo njegov ukor i da nas naše prilike progutaju. No Jona je upravo u najmračnijim dubinama vapio Bogu. I Gospodin je brzo odgovorio na vapaj svoga sluge, obnavljajući mu svoje blagoslove i volju!

utorak, ožujka 11, 2014

GOSPODINE, ČUJ GLAS MOJ

"Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja! Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,1-4).

David je patio radi skandala koji je prouzročio u Izraelu. Njegov grijeh bih je otkriven i sav je svijet znao za njega. Njegov jad nad sramotom koju je uzrokovao bio je ogroman te je vruće molio Boga: "Ne daj da ruglo budem luđaku" (Ps 39,9).

Znam brojne kršćane koji su poput Davida. Ljube Isusa, ali strašno su sagriješili protiv svijetla koje su primili. Čuli su mnoge pravedne propovijedi, godinama dnevno čitali Bibliju, proveli bezbrojne sate u molitvi, međutim sagriješili su protiv svih Božjih blagoslova. Kako? Jer su imali grijeh koji ih je lako zavodio, s kojim se nikada nisu pozabavili!

S vremenom je njihov grijeh isključio njihovo zajedništvo s Isusom i sad im je Duh Sveti ukazao na njihovu naviku, držeći je pred njima. On ih je upozoravao: "Ne više – ovaj grijeh mora nestati! Neću žmirkati na ovo što radiš. Od sada nadalje imaš rok. Razotkrio sam ti tvoj grijeh, a ubrzo će možda biti razotkriven svijetu!"

Kad god sad ulaze u dom Božji, ne mogu ni glavu podići. I vape kao David: "Moji su grijesi toliki da se ne mogu izbrojiti! Moja grješnost ima vlast nada mnom, ne mogu čak podići ni lice prema nebu!"

Izgubili su svu radost, veselje i slobodu koju su jednom uživali. Nisu u stanju ni moliti ni pjevati s nekim životom ili snagom. I nose sa sobom veliki osjećaj neuspjeha. Postali su slabi, bolesni u duši, pognuti, spremni malaksati. A znaju da je sve to jer je njihov grijeh odrezao njihovo zajedništvo s Bogom!

Opisuje li to stanje vaše duše u ovom trenutku? Ako je tako, hvala Bogu za njegovo milosrđe. On u vas usađuje sveti strah Gospodnji!

ponedjeljak, ožujka 10, 2014

MOGU LI OVE KOSTI OŽIVJETI? by Gary Wilkerson

Bog je pitao Ezekiela: "Sine čovječji, mogu li ove kosti oživjeti?" (Ez 37,3).

Kakvo pronicljivo pitanje! Bog isto pita i nas danas: "Mogu li suhe kosti u tvojoj situaciji oživjeti? Može li tvoje buntovno dijete biti obnovljeno? Mogu li tvoji nespašeni najmiliji biti dovedeni Kristu?"

To je pitanje vjere: "Vjeruješ li da se to može dogoditi?" To je i pitanje želje: "Želiš li da se to dogodi? Je si li ožalošćen nad suhim kostima u svome životu?" Ako je tvoj odgovor ne, to je znak suše – nedostatak duhovnog pomazanja (žara) nad mračnim stanjem svijeta.

Evo Ezekielova odgovora: "Jahve Gospode, to samo ti znaš" (Ez 37,3). Bio je to odgovor pouzdanja: "Gospodine, samo ti znaš te stvari. Dao si mi ovo viđenje užasne smrti. Hoćeš li reći da te kosti mogu živjeti? Je li to doista moguće?" Upravo ovo pitanje podiglo je Ezekielovu vjeru. To je bilo ono što je Bog čekao čuti i on isto čini s nama da bi potaknuo našu vjeru.

"Tad mi reče: 'Prorokuj ovim kostima'" (Ez 37,4). Kad jednom naša vjera počne djelovati – nakon što smo čekali na Boga te je raspirio našu vjeru – on nas poziva da djelujemo. Traži nas da "prorokujemo", što znači, da se s vjerom obratimo našim suhim kostima. Moramo izgovoriti riječ života u našu obitelj, vjerujući da će Bog dati snagu našim riječima. Moramo izgovoriti riječ života na naš posao, znajući da nas on drži u svojoj ruci, bez obzira na mrak okoline. Da bi to učinili, Bog mora udahnuti svoj životu u naše biće: "… duh svoj udahnuti ću u vas, i oživjet ćete" (Ez 37,6).

Bog je upravo to učinio za Ezekiela. Prorok svjedoči: "I ja stadoh prorokovati kao što mi bješe zapovjeđeno" (Ez 37,7). Možete li vi to reći o svom životu s Bogom? "Izrekao sam blagoslove i mir u živote ljudi. Rekao sam i teške stvari. Rekao sam sve što je Gospodin htio da kažem i kroz sve to znao sam da je sa mnom." To je sila navješćivanja evanđelja.

Što se dogodilo kad je Ezekiel prorokovao s vjerom? "… nastade šuškanje i pomicanje, i kosti se stadoše pribirati" (Ez 37,7). Riječ "šuškanje" ovdje odzvanja Djelima 2 kad je Duh Sveti na Pentekost udahnuo novi život u učenike. Ezekiel je bio svjedok nečega sličnog, kad su se sve suhe kosti u dolini iznenada pokrenule i ispunile životom. Skupile su se i oblikovale živa tijela: "Žilama ću vas ispreplesti, mesom obložiti, kožom vas obaviti i duh svoj udahnuti u vas i oživjet ćete – i znat ćete da sam ja Jahve" (Ez 37,6).

subota, ožujka 08, 2014

ZARAZNA VJERA by Claude Houde

Daleko predugo u mnogim evanđeoskim crkvama patetičan i sladunjav stav lažne poniznosti ispričava, opravdava i ohrabruje kršćane da kažu: "Ne gledaj u mene! Ne gledaj u čovjeka, gledaj samo u Boga!" Dopustite da budem jasan. Ispravno je, zdravo i biblijski držati pogled, odanost i krajnje pouzdanje u Bogu i to u Bogu samom. Ljudi će uvijek biti pogrešivi i nesavršeni; mogu nas razočarati i povrijediti. Apostol Pavao nas podsjeća da se vječno i savršeno blago kraljevstva Božjeg nosi i izrađuje u posudama od zemlje, ljudske prirode te ljudske krhkosti i nesavršenosti.

Međutim, vrijeme neznanja i okretanja leđa našoj odgovornosti i vrhovnom biblijskom pozivu da očitujemo vjeru, ljubav, oproštenje, čistoću, velikodušnost i gorljivo srce za Boga i njegov dom našoj djeci i najbližima mora doći kraju. Bez arogancije ili pretvaranja, već naprotiv posjedovanjem unutarnjeg jakog duhovnog osjećaja ovisnosti o Bogu, apostol Pavao gorljivo poziva mlade vjernike koji su ga okruživali: "Nasljedujte mene, kao što i ja nasljedujem Krista" (1 Kor 11,1). Kasnije je rekao Timoteju: "Ono što si od mene čuo … povjeri pouzdanim ljudima koji će biti sposobni i druge poučiti" (2 Tim 2,2).

Moramo se početi sagledavati na taj način. Kad shvatimo i jasno se suočimo s važnošću našega života, nemjerljivom mogućnošću utjecaja koju svi nosimo u sebi, iz dubine naše duše diže se vapaj k Bogu: "O Gospodine, povećaj moju vjeru!" Dragi čitatelju, dopusti da ti kažem to ovako: Svatko od nas mora biti zarazan!

Dopustite da vam postavim ovo pitanje: Što vaša vrijednost, gorljivost i prioritet pokazuju onima koji promatraju vaš hod i govor u vašem svakodnevnom životu? Dopustite da vas izravno pitam: Ako bih bio u vašoj blizini, učio od vas i imitirao vas, što bih "uhvatio"? Znate kao i ja da su vjera, ljubav, radost i žar nekih ljudi prenosivi. Biti u njihovoj blizini čini nam dobro, nadahnjuje nas, ozdravlja i pomiruje s ljudskom rasom! Volimo biti oko njih i hvala Bogu za njihovu vjeru koja proizvodi nadu i gura nas naprijed prema novim vrhuncima želja, predanosti i mogućnosti u Bogu.


__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, ožujka 07, 2014

UKLANJANJE SVIJEĆNJAKA

U Otkrivenju 2,5 Krist nam daje riječ koja nam daje znati da će biti najbolje da obratimo pozornost na nju. On kaže: "Pokaj se i opet počni činiti prva djela! Inače, ako se ne pokaješ, doći ću k tebi i ukloniti tvoj svijećnjak."

Isus ovdje govori da ako se ne pokajemo, on će ukloniti sav duhovni autoritet koji smo primili. To uključuje naš utjecaj na grad, zajednicu, susjedstvo, na one koji su u području našeg utjecaja. Svaka mrvica utjecaja koju imamo bit će nam oduzeta.

Upravo sada crkve širom svijeta zatvaraju svoja vrata. Njihova svjetla doslovce su se ugasila jer to je sud kojem su se izvrgli zbog odbijanja pokajanja. Bog je rekao da će izgubiti svoju moć rasuđivanja, duhovne blagoslove, financije, samu njegovu nazočnost. Sad su mrtve i beživotne, ostalo je samo sjećanje na njegove prošle blagoslove.

Prije trideset godina propovijedao sam u mnogim takvim crkvama. U to vrijeme bile su prepune revnih vjernika, dok danas jedva sjedi nekoliko desetina ljudi u njihovim redovima. Ubrzo će i oni iščeznuti i vrata će se zauvijek zatvoriti. Bog je ispisao "Ikabod" iznad njihovih vrata, što znači: "Duh Gospodnji je otišao!"

Međutim, ljubljeni, Bog daje ovu istu poruku svakom kršćaninu pojedinačno. On kaže: "Ako se odbiješ pokajati – ako ostaneš u svojoj ravnodušnosti – uklonit ću tvoj svijećnjak. Više nećeš imati nikakva utjecaja nad svojom obitelji, suradnicima – bilo nad kime."

Ali dok čitamo ove riječi, ne trebamo se bojati. Isus završava svoju opomenu ovako: "Pobjedniku ću dati da jede od stabla života koje se nalazi u Božjem raju" (Otk 2,7). Dragi sveti, Isus je to stablo! On nam govori: "Ako se pokaješ, ja ću ti davati neprestani život iz samoga mog bića. I sve dok me nastaviš ljubiti, brinut ću se za struju nadnaravnog života u tebi. Taj život otkrivat će se kroz tvoju moć rasuđivanja, ljubav za ljude, dobra djela za moje kraljevstvo!" To je obilježje svakoga kršćanina koji doista ljubi Isusa.

Isus obećava da će vas vaša sveta žalost, raskajano srce i obnovljena ljubav za njega odvesti u život. Dakle, molite mu se upravo sada: "Gospodine, daj mi doista raskajano srce. Vrati me da budem kao što sam bio kad sam te tek počeo ljubiti. Međutim, ovaj put odvedi me dublje u sebe nego što sam ikada bio."
Kad se pokajete, Duh Božji počet će stvarati u vama novo otkrivenje Kristove slave i učiniti da to postane poznato svima oko vas!

četvrtak, ožujka 06, 2014

EFEŠKA CRKVA

Možda se sjećate sedam crkava koje spominje Ivan u Otkrivenju 2 i 3. Među njima je efeška crkva, zajednica koju Isus vrlo pohvaljuje.

Volim razmišljati o našoj crkvi na Times Squareu da je poput efeške crkve. To tijelo vjernika djelovalo je u jednom od najnastanjenijih gradova na svijetu, nikada ne sustajući usred strašne pokvarenosti. Ti ljudi živjeli su požrtvovno, mrzili grijeh i odbijali prihvatiti lažne nauke. Stajali su jaki u vjeri, ljubeći Boga svim svojim srcem, bez obzira na iskušenja koja je sotona bacao u njih.

Međutim, Krist je znao da nešto nije bilo u redu među tim ljudima. On je toliko ljubio tu crkvu – ona je bila sjajna svjetiljka nacijama – da nije mogao mirno sjediti i pustiti je da umre. I tako je rekao Efežanima: "Ali imam protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4).

Rekao je: "Vaša se vatra gasi! Blijedi ljubav za mene koja je jednom motivirala vašu vjernost. Jednom ste nosili moje breme za izgubljene, ali sad ste zadovoljni pukim sjedenjem i slušanjem propovijedi. Postali ste potpuno ispunjeni svoji vlastitim osobnim brigama dok zanemarujete moje. Daleko ste otpali od mjesta gdje ste jednom stajali!"

Isus im je zatim rekao: "Sjeti se odakle si pao" (Otk 2,5). Rekao je: "Razmisli i sjeti se! Nekad si čeznuo doći u moj dom, da budeš s mojim svetima, da nosiš moje breme. A sad je jedan sat u nedjelju ujutro mnogo za tebe!"

Tako, dragi kršćanine, goriš li još uvijek za Isusa? Ljubiš li ga jednako gorljivo kao kad si tek bio spašen? Ili si izgubio zanimanje za njegove stvari, napuštajući svu službu? Imaš li previše drugoga u svom životu? Ako je tako, Gospodin ti kaže: "Imam protiv tebe nešto – ostavio si svoju prvu ljubav!"

Poslušajte što nam Isus kaže u toj točki: "Pokaj se i čini prva djela" (Otk 2,5). On kaže: "Plači nad svojom sve većom ravnodušnošću. Budi skrušen i uzmi to ozbiljno. Tada neka te tvoja žalost vodi natrag tamo gdje si bio kad si me tek počeo ljubiti!"

srijeda, ožujka 05, 2014

"DUBOKO ORANJE"

"Ili prezireš njegovu obilnu dobrotu, iščekivanje i strpljivost, a ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k pokajanju?" (Rim 2,4).

Ne slažem se sa svom naukom puritanskih pisaca, ali volim njihov naglasak na svetosti. Ti pobožni propovjednici nazivali su svoje propovijedi "dubokim oranjem". Vjerovali su da ne mogu posijati pravo sjeme vjere dok tlo srca njihovih slušatelja ne bude duboko izorano.

Puritanci su činili sve da njihovo propovijedanje ide duboko, drobeći svu neizoranu zemlju duša svojih slušatelja. Njihove propovijedi stvarale su izvorno pokajanje u njihovim zajednicama, a zauzvrat je to tijekom godina stvorilo snažne, zrele i vjerne kršćane.

Međutim, danas je većinu propovijedanja samo sijanje bez oranja. Danas čujem jako malo propovijedi koje kopaju dublje od površine. Duboko oranje ne iznosi samo bolest grijeha; ono kopa do samog uzroka bolesti. Mnogo propovijedanja koje danas čujemo usredotočeno je na poboljšanje, dok se ignorira bolest. Ono nudi recept bez da je osiguralo operaciju!

Žalosno, ali mi uzrokujemo kako ljudi misle da su iscijeljeni od grijeha kad uopće nisu znali da su bili bolesni. Stavljamo na njih plašt pravednosti, a da uopće nisu znali da su bili goli. Potičemo ih da se pouzdaju u Krista, a da čak ne shvaćaju da imaju potrebu za pouzdanjem. Takvi ljudi završavaju misleći: "Neće mi nauditi da u svoj život dodam i Isusa."

C.H. Spurgeon, snažan engleski propovjednik, rekao je sljedeće o potrebi za pokajanjem:

"Vjerujem da tužno pokajanje još uvijek postoji, iako ga u posljednje vrijeme nisam mnogo čuo. Ljudi danas uskaču u vjeru jako brzo … nadam se da moj stari prijatelj pokajanje nije mrtav. Očajnički sam zaljubljen u pokajanje; ono je sestra bliznakinja vjeri.

Ne razumijem mnogo vjeru suhog oka; znam da sam ja došao Kristu putem oplakanog križa … Kad sam po vjeri došao do Golgote, bilo je to s velikim ridanjem i preklinjanjem; priznavao sam svoje prijestupe, želeći naći spasenje u Isusu, jedino u Isusu."

utorak, ožujka 04, 2014

EVANĐELJE POKAJANJA

"Žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa spasonosno i stalno pokajanje" (2 Kor 7,10). Dok sam čitao ovaj odlomak, otkrio sam da ispitujem vlastitu službu, pitajući se: "Jesam li skratio evanđelje koje je Isus propovijedao, evanđelje pokajanja? Jesam li zapravo prinio škare svojoj Bibliji i uklonio visoku cijenu slijeđenja Krista? Jesam li spustio njegov standard govoreći ljudima da samo vjeruju i budu spašeni?"

Jesmo li skratili izvorno osvjedočenje o grijeh? Jesmo li skočili i ponudili spasenje onima koji se zapravo nisu pokajali, koji nisu požalili za svoje prijestupe, koji su tražili vjeru da bi iza nje mogli samo sakriti svoju požudu?

Neprestano slušamo pretjerivanja u vezi s brojkama ljudi koji dolaze Isusu kroz različite službe. Kršćani izvještavaju da dok su propovijedali u zatvorima, školama i na drugim mjestima sastanaka, mase su bile spašene. Kažu: "Svatko je na tom mjestu predao svoje srce Isusu. Kad sam završio s propovijedi, svi su došli naprijed po spasenje."

Prečesto se zapravo događa da svi oni samo ponove molitvu. Samo izmole što im je bilo rečeno da mole, mnogi od njih ne shvaćajući što govore. Većina ih se vrati na svoje neznabožačke putove.

Takvi ljudi nikada ne iskuse duboko djelo Duha Svetog. Kao rezultat toga, nikada se ne pokaju, nikada ne tuguju nad svojim grijesima – i nikada doista ne vjeruju. Tragično, ali ponudili smo im nešto što Isus sam nikada nije ponudio – spasenje bez pokajanja.

Vjerujem da je crkva čak izvadila osjećaje iz osvjedočenja. Razmislite o tome – sad rijetko vidite suze na obrazima onih koji su se spasili. Svakako, znam da suze nikoga neće spasiti, ali Bog nas je sve učinio ljudskim bićima, s vrlo stvarnim osjećajima. I svaki grešnik koji je bio vezan paklom, na kojega djeluje Duh Sveti, prirodno osjeća duboku žalost nad putovima koji su žalostili Gospodina.

Apostol Petar osjetio je tu vrstu svete žalosti kad je zatajio da poznaje Isusa. Iznenada je bio preplavljen sjećanjem na ono što mu je Isus rekao: "'Prije nego dvaput zapjeva pijetao, triput ćeš me zatajiti.' I briznu u plač" (Mk 14,72).

ponedjeljak, ožujka 03, 2014

SASVIM SUHE KOSTI by Gary Wilkerson

U viđenju u Ezekielu 37, Bog je odveo proroka u dolinu punu suhih kostiju. "I spusti se na me ruka Jahvina, i Jahve me u svojem duhu izvede i postavi usred doline pune kostiju. Provede me kroz njih, svuda oko njih, i gle, bijaše ih u dolini veoma mnogo, i bijahu sasvim suhe" (Ez 37,1-2). Kakav strašan prizor – ogroman prostor pun kostura kako daleko je Ezekiel mogao vidjeti.

Možda se pitate poput Ezekiela: "Bože, sve što mogu vidjeti pred sobom teške su stvari. Zašto me vodiš kroz ovu mračnu dolinu?" To je zato što u dolini suhih kostiju nema drugog izvora života. Tamo nemamo vlastiti dah, ni silu ili snagu. Dolina smrti dovodi nas na mjesto potpune ovisnosti. 2013. godina bila je jedna od najtežih godina moga života – međutim, kad se osvrnem, zahvalan sam Bogu za svaki njezin trenutak. Usred svim suhih kostiju moga života, vidim da je Bog osmislio mjesto gdje moj život završava, a njegov započinje.

Dolina suhih kostiju u Ezekielovom viđenju otkriva nam dvije stvari:

Prvo, ona predstavlja stanje naroda Božjeg. Volim Kristovu crkvu; ne mogu je dovoljno proučiti ili dovoljno moliti nad njom. Ona je Božja najveća posuda na zemlji da iskaže njegovu narav i pokaže njegovu silu. Ali isto tako imam i breme jer su danas mnoge crkve ispunjene suhim kostima. To nije kritika, to je stvarnost. Kao kršćani, možemo postati suhi prije nego to shvatimo. Isus je to rekao ovako: "Imam protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4). Možemo se kretati, a ipak ne imati nikakva života u sebi.

Druga stvar koju vidim u Ezekielovom viđenju suhih kostiju je naša kultura. Jednom smo bili nacija koja je častila Boga. Sedamdeset posto Amerikanaca jednom je ispovijedalo Krista i pohađalo crkvu. Posljednje statistike pokazuju da je taj broj sad tek osam posto. Živimo usred duhovne tame – stanujemo u dolini suhih kostiju!

Kako može crkva suhih kostiju – crkva koja je bez života, bez molitve, mlaka – ikada govoriti kulturi suhih kostiju? To se ne može dogoditi ako naš duh ne oživi, probuđen Duhom Svetim.

subota, ožujka 01, 2014

STVARNA SILA by Jim Cymbala

Sotonina glavna strategija s narodom Božjim uvijek je bila da mu šapće: "Ne zovi, ne traži, ne oslanjaj se na Boga da će učiniti velike stvari. Uspjet ćeš svojom vlastitom pameti i snagom." Istina je zapravo da se đavao ne boji jako naših ljudskih nastojanja i preporuka. Ali zna da će njegovo kraljevstvo biti oštećeno kad naša srca podignemo Bogu.

Poslušajte Davidovu pouzdanu tvrdnju u Psalmu 4,3: "Ali znajte da je Gospod izdvojio pobožnika svojega; Gospod će prisluhnuti kad ga zazovem." To je bio Davidov stav, poticaj i posebno njegov pristup vojevanju. Nije važno što filistejska vojska ima. Ako zazovemo Boga, on će nam dati pobjedu. Ako otpadnemo i ne zazovemo, može nas poraziti i majušna vojska.

Gotovo mogu čuti Davida kako govori: "Možeš juriti za mnom, možeš me progoniti, možeš činiti što god želiš – ali kad zazovem Boga, bit ćeš u problemu! Gospodin će čuti kad ga zazovem."

Pogledajte kako Bog definira bezakonike u Psalmu 14,4: "Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino …" To je božanska definicija bezbožnika. Činit će mnoge stvari, ali neće se poniziti i prepoznati Božju svemoćnost prizivajući njegove ime svim svojim srcem.

Spasenje nije moguće dok osoba u poniznosti ne prizove ime Gospodnje (Dj 2,21), jer Bog je posebno obećao da će biti bogat milosrđem onima koji zazovu njegovo ime (vidi Rim 10,12-13).

"Zazovi me u dan tjeskobe", kaže Bog u Psalmu 50,15, "oslobodit ću te, a ti ćeš me slaviti." Bog iz naših života želi slavu, ali jedini način da dođe svježa slava i čast je ako stalno dolazimo k njemu u vrijeme potrebe i nevolje. Tada će posredovati i pokazati se jakim za nas te ćemo znati da je to on učinio.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.