petak, veljače 28, 2014

ŠTO ZNAČI POKAJATI SE?

Neki kršćani vjeruju da pokajanje jednostavno znači "okrenuti se" i poći u suprotnom smjeru. Ali Biblija nam kaže da je pokajanje mnogo više od toga.
Potpuno, doslovno značenje riječi "pokajati se" u Novom zavjetu je "osjećati kajanje i grižnju savjesti radi grijeha počinjenih protiv Boga; biti skrušen, žaliti; željeti promijeniti pravac". Razlika je u riječi "željeti". Pravo pokajanje uključuje želju za promjenom!

Štoviše, samo to da ti je žao ne čini pokajanje. Naprotiv, prava žalost vodi do pokajanja. Pavao izjavljuje: "Žalost, naime, koja je po promisli i volji Božjoj rađa spasonosno i stalno obraćenje, dok žalost svijeta rađa smrt" (2 Kor 7,10).

Pavao ovdje govori o žalosti koja je bez isprika – žalosti koja je istinska, koja "prianja" uz život raskajane osobe. Ta vrsta pobožne žalosti prirodno proizvodi pokajanje koje uključuje mržnju prema grijehu, pravedan strah Božji i želju da se ispravi sve pogrešno.

Ne bi nas, onda, trebalo iznenaditi što Pavao propovijeda pokajanje vjernicima. On je iznio snažnu poruku pokajanja kršćanima u Korintu. Bog je korintske vjernike bogato blagoslovio, jer sjedili su pod snažnim učiteljima Riječi, no njihova zajednica obilovala je grijehom.

Pavao najprije svjedoči Korinćanima: "Dokaze svog apostolstva pružio sam među vama u savršenoj strpljivosti: kako čudesnim znakovima, tako silnim djelima" (2 Kor 12,12). Ali onda im govori vrlo izravno: "Bojim se, naime, da vas slučajno na svom dolasku neću naći kakve bih htio" (2 Kor 12,20).

Čega se Pavao bojao? Jednostavno ovoga: "… da me opet, kad dođem, ne bi kod vas ponizio Bog moj pa se rastužim zbog mnogih koji su prije sagriješili, a nisu se pokajali za nečistoću i bludnost i razvratnost koju počiniše" (2 Kor 12,21).

Ovaj blag pastir volio je svete u Korintu koji su se kompromitirali. Međutim, znao je da su bili dobro poučeni kako je život teškog grijeha pogrešan. Rekao im je: "Kad vam dođem u posjet, vidjet ćete da ću objesiti glavu od žalosti. Suze će mi ispuniti oči i glas će mi naricati od žalosti.

Ako vidim da nastavljate u nečistoći, bludu i požudi, bit ću krajnje slomljen, jer evanđelje nije obavilo svoje djelo u vašem srcu. Još se niste pokajali za svoj grijeh. I glasno ću vas pozvati da se pokajete!"

četvrtak, veljače 27, 2014

NA DAN PENTEKOSTA

Koje evanđelje je Petar propovijedao okupljenoj masi na Dan Pentekosta? Biblija nas uči da kad su ljudi čuli tog apostola kako svjedoči, "potresoše se u srcu te rekoše …: 'Ljudi, braćo, što da učinimo'?' A Petar im kaza: 'Pokajte se, i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha, i primit će dar Duha Svetoga'" (Dj 2,37-38).

Petar nije rekao tim ljudima neka samo "vjeruju i budu spašeni". Niti je od njih tražio da samo donesu odluku, da daju glas za Isusa. Ne, rekao im je da se najprije pokaju i da onda budu kršteni u poslušnosti Kristu!

Koje evanđelje je Pavao propovijedao poganskim Atenjanima na brdu Marsu? Rekao im je vrlo izravno: "Bog sada zapovijeda ljudima svima i svagdje da se pokaju" (Dj 17,30).

Ovi grčki intelektualci nisu imali problema s vjerovanjem u Boga. Zapravo, mogli biste reći da je sama njihova razonoda bila "vjerovati" u mnogo bogova – prvo u onoga, zatim u onoga. Kojega god boga je netko uvjerljivo propovijedao, vjerovali su u njega. I tako, vjerovali su – ali činili su to dok su živjeli u grijehu. Takva vjera nije bila dovoljna!

Pavao je rekao tim ljudima: "Ne! Ne! Isus jednostavno ne može biti dodan vašem popisu bogova. Možete vjerovati u sve njih, ali ne možete to učiniti s Isusom. On je došao da vas spasi od vaših grijeha i zapovijeda svim svojim sljedbenicima da se pokaju i očiste."

Kasnije je propovijedao isto evanđelje pokajanja kralju Agripi: "Ne bijah neposlušan nebeskomu viđenju, nego onima u Damasku najprije, pa u Jeruzalemu i po svoj zemlji judejskoj, i poganima, navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu čineći djela dostojna pokajanja" (Dj 26,19-20).

Govorio je: "Gdje god sam bio, propovijedao sam pokajanje. A pravo pokajanje se potvrđuje svojim djelima!"

Ti odlomci nam jasno daju znati da je apostolska crkva otvoreno propovijedala isto evanđelje koje su propovijedali Ivan i Isus: "Pokajte se za oproštenje svojih grijeha!"

srijeda, veljače 26, 2014

PROPOVIJEDANJE POKAJANJA

Koja je bila prva poruka koju je Isus iznio nakon što je u pustinji izašao iz kušnje? Pismo kaže: "Od toga časa Isus poče propovijedati: 'Pokajte se, jer približilo se kraljevstvo nebesko'" (Mt 4,17).

Isus je pozivao ljude na pokajanje prije nego ih je pozvao da vjeruju. Marko piše: "Dođe Isus u Galileju propovijedajući evanđelje o kraljevstvu Božjem i govoreći: 'Ispunilo se vrijeme i približilo se kraljevstvo Božje! Pokajte se i vjerujte evanđelje'" (Mk 1,14-15). Krist je propovijedao: "Najprije se pokajte – i vjerujte."

Na drugom mjestu Isus kaže o svome poslanju: "Nisam došao pozvati pravednike, nego grješnike na pokajanje" (Mt 9,13). A Galilejcima je rekao: "… kažem vam, nego ako se ne pokajete, svi ćete tako propasti" (Lk 13,3).
Isusovo evanđelje čitavo je o pokajanju!

I Ivan Krstitelj propovijedao je pokajanje da pripremi Izraela za Kristov dolazak. Ivanova poruka Židovima bila je jednostavna i izravna: "A u one dane pojavi se Ivan Krstitelj, propovijedajući u Judejskoj pustinji i govoreći: 'Pokajte se, jer približilo se kraljevstvo nebesko'" (Mt 3,1-2).

Ljudi su dolazili iz svih krajeva da čuju Ivana kako propovijeda. A on im je bez uvijanja govorio: "Ubrzo će se među vama pojaviti Mesija pa vam je bolje da se pripremite kako biste ga sreli! Možda ste uzbuđeni što dolazi, ali kažem vam, vaše srce nije pripremljeno, jer se još uvijek držite svojih grijeha.

Izvana izgledate čisti i sveti. Ali iznutra puni ste mrtvačkih kosti! Vi ste generacija zmija otrovnica, potpuno bez straha Božjeg (vidi Mt 3,7-12). Međutim, uopće ne mislite da ste grešnici. Upozoravam vas – prije nego što možete vjerovati u Spasitelja i slijediti ga, morate se pozabaviti svojim grijehom. Dakle, pokajte se i obratite od svoga grijeha te živite tako da pokazujete pravu promjenu!"

utorak, veljače 25, 2014

VRIJEME JE DA DJELUJEMO U LJUBAVI

"Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš" (Lk 6,36).

Riječ "milosrđe" ovdje je izvedenica iz misericordia, grčke riječi za "bijedu". Puno značenje ove riječi je "uzeti k srcu bijedu drugoga, s namjerom da mu se da utjeha i olakšanje". Dakle, biti milosrdan znači preuzeti bol nekog drugoga.

To je upravo ono što naš Gospodin čini za nas. Koliko puta je Isus uzeo našu bijedu i patnju, dajući nam zauzvrat utjehu, odmor i oproštenje? Kako često je obrisao vaše suze i rekao vam ljubaznu riječ kad je niste zaslužili? Činio je to iznova i iznova.

Kako to da u svom srcu ne nalazite da preuzmete bijedu i bol nekog drugoga za koga znate da je povrijeđen? Grčka riječ za "ljubaznost" ima svoje korijene u riječima "proreći" i "blag dodir". Jeste li vi prorok nade svojoj braći i sestrama u Kristu, nudeći im riječ nade od Gospodina, s blagim dodirom utjehe? Prema Pismu, sve što trebate učiniti je da budete njegov prorok ljubavi kako biste drugima predstavili tko je Isus.

Riječ "suosjećanje" znači "biti dotaknut bijedom drugih, odlučan da se nešto učini u vezi s tim." To ne znači primaći se nekome u grijehu i reći mu: "Brate, imam za tebe riječ s neba. U svom životu imaš grijeh!"

Ako u svom životu ima grijeh, on to već zna! I vjerojatno bi vam odgovorio Jeremijinim vapajem: "Molim te, na bavi se sa mnom u ljutnji ili ćeš me dokrajčiti. Već sam dovoljno na dnu. Nemoj me tjerati još niže."

Ako imate otkrivenje slave Gospodnje, znate što znači okusiti njegovu ljubav, milosrđe i oproštenje. I promijenjeni ste tom slavom. Sad Isus kaže, uzmi tu slavu i sjaji njome na svijet oko sebe. Vrijeme je da djeluješ u ljubavi, kao što to Gospodin neprestano čini za tebe!

ponedjeljak, veljače 24, 2014

SJEDNI I GLEDAJ by Gary Wilkerson

Ezekiel je bio velik prorok koji se silno kretao u Duhu. U Ezekielu 37 Bog mu je dao objavu koja, vjerujem, u sebi ima pravovremenu poruku duhovnog buđenja za suhu crkvu današnjice.

Kao i većina starozavjetnih proroka, Ezekiel je služio Izraelova kralja. Često je to značilo putovati s kraljevskom vojskom i svjedočiti užasima rata. Ezekiel je vidio mnogo krvoprolića koja nitko ne bi trebao vidjeti. Međutim, vidio je objavu koja je nadilazila sve što je ikada vidio. Ovo viđenje bilo je od Duha Svetog te je svjedočio: "… spusti se na me ruka Jahvina" (Ez 37,1).

U ovom životu bit ćemo svjedoci mnogih teških stvari. Prije nekoliko tjedana molio sam s majkom dvadesetdvogodišnjeg sina koji je iznenada umro; bio je to mladić kojega sam poznavao od njegove druge godine. Iz godine u godinu vidim brakove koji se raspadaju. Gledam kako ovisnost o drogi uništava mlade živote u njihovim najboljim godinama. Dok se svakodnevno vozim do ureda, mislim na 80 posto stanovništva našega grada koje ne poznaje Isusa.

Kad je Bog stvorio čovječanstvo, nije za nas naumio da ćemo iskusiti grešne stvari koje nas snalaze. Međutim, čak i kad smo svjedoci tragedije, počivamo u ruci Božjoj kao Ezekiel, a Biblija kaže da nas nikakva sila odande ne može iščupati. Ova istina mora biti čvrsto uglavljena u našem srcu. Ako se moramo boriti s mračnim silama koje dolaze protiv naših obitelji, naših mladih ljudi i naših zajednica, moramo znati da smo neprestano štićeni i promatrani.
Bog je rekao Ezekielu: "Sjedni i gledaj što ti želim pokazati. Namjeravam izvršiti divno djelo, no nećeš to moći shvatiti svojim ljudskim shvaćanjem. Potreban ti je moj Duh da ti otkrije što ću učiniti."

Hebrejska riječ za "sjesti" u Ezekielu 37 ista je riječ koja se nalazi u Luki 24,49 kad je Isus rekao svojim učenicima: "Ostanite (sjedite) u gradu dok se ne obučete u silu odozgo" (Lk 14,49). U obje rečenice to znači: "Odložite svoje planove i strategije. Zatim čekajte na mene da vas ispunim svojom silom."

Uvjeren sam da crkva danas očajnički treba čuti tu riječ. Kako često planiramo seminare, koncerte i konferencije – događaje koji neće učiniti nikakve razlike ako Krist u njih ne udahne život! Jedino kad nas ispuni Duh Sveti imat ćemo nešto stvarno dati.

subota, veljače 22, 2014

ČINI SE NEMOGUĆIM by Carter Conlon

U Mateju 4 Duh Sveti odveo je Isusa u pustinju. Bio je bez hrane četrdeset dana kad mu je prišao sotona i rekao: "Ako si zaista Sin Božji, naredi da ovo kamenje postane kruh" (Mt 4,3). Drugim riječima: "Ako si Sin Božji, moraš li prolaziti kroz poteškoće? Ne bi trebao trpjeti i biti u potrebi. Samo zapovijedi ovom kamenju da se pretvori u kruh."

Ali Isus je odgovorio: "Pisano je: 'Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih'" (Mt 4,4). Drugim riječima: "Moj me otac poslao na zadatak i ja ću ga ispuniti. To ne znači da će mi uvijek biti udobno. Ali imam riječ od Oca da ću završiti ovo putovanje s pobjedom i mnogi će doći sa mnom."

Mnogi ljudi u našoj generaciji tražili su lagano putovanje i nastojali iskoristiti silu Božju kako bi svaki kamen pretvorili u kruh – svako teško mjesto pretvorili u lako. Ali Isus je rekao svojim učenicima: "Ili koji bi od vas čovjek, ako sin njegov u nj zaišće kruha, dao mu kamen?" Drugim riječima, Bog će vam dati što vam je potrebno da bi vas proveo kroz svaku poteškoću s kojom se budete suočili. Ne morate odgonetavati put iz svoje dileme ili pokušati koristiti silu Božju da biste sva teška mjesta pretvorili u lagana.

Isus je nastavio: "I ako zaišće ribu, zar bi mu dao zmiju?" Ovo je nevjerojatna izjava, jer Otac je poslao svoga Sina da postane ribar moje i vaše duše, a posljedično tome, pozvao je i nas u svoj posao da postanemo ribari ljudi. To je bio spasonosni naum Božji na zemlji, a uključivao je križ – odbacivanje, podnošenje izrugivanja i ismijavanja ljudi koji su se suprotstavljali svom vlastitom spasenju. Međutim, zmija je došla k Isusu u pustinji i rekla: "Ovdje su sva kraljevstva svijeta. Sve što moraš učiniti je da se pokloniš preda mnom i priznaš da Božji putovi nisu jedini putovi. Samo savij koljeno i zaobiđi križ – zaobiđi patnju i dat ću ti sve ovo odmah sada."

Ako tražite ribu, Otac vam neće dati zmiju. Možda pitate: "Gospodine, ne želim biti samo lagano svjedočanstvo o tome tko si ti u mojoj generaciji. Hoćeš li me učiniti ribarom ljudi kao što je bila rana crkva?" I upravo drukčije od zmija koje pokušavaju navesti mnogo crkve ove generacije da pođu drugim putem, Bog neće doći k vama i reći: "Ne, život bi trebao biti lagan. Ne trebaš patiti za Kristovu stvar." Umjesto toga, on će vam obećati da će vas provesti kroz svaku poteškoću koja će se pojaviti dok hodate sa svrhom u ovoj generaciji i dovest će vas do pobjedonosnog kraja.

petak, veljače 21, 2014

ŠTO SE GODODILO S POKAJANJEM?

Što se dogodilo s pokajanjem? Danas rijetko čujete tu riječ spomenutu u većini crkava. Pastori rijetko pozivaju svoju zajednicu da tuguju i plaču jer su svojom grješnošću ranili Krista.

Umjesto toga, poruka koju danas čujemo s mnogih propovjedaonica glasi: "Samo vjeruj. Prihvati Krista i bit ćeš spašen." Tekst korišten da bi se opravdala ta poruka je iz Djela 16,30-31. U tom odlomku apostol Pavao bio je u zatvoru kad se iznenada zemlja potresla i sva su se vrata na ćelijama otvorila. Tamničar je odmah pomislio da su svi zatvorenici pobjegli, što je značilo da bi se suočio s egzekucijom. U očaju, izvukao je mač namjeravajući se ubiti, ali su ga Pavao i Sila zaustavili uvjeravajući ga da nitko nije pobjegao.

Vidjevši to, čovjek je pao ničice pred apostolima i zavapio: "'Gospodo, što mi treba činiti da se spasim?' 'Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom'" (Dj 16,30-31).

Dok čitamo ovaj odlomak, važno je sjetiti se da je tamničar bio na rubu samoubojstva, s mačem u ruci. Već je bio na točki pokajanja – na koljenima, slomljen i dršćući pred apostolima. Njegovo srce uistinu je bilo spremno prihvatiti Isusa u pravoj vjeri.

U Evanđelju po Marku, Krist kaže svojim učenicima: "Tko bude vjerovao i pokrstio se, spasit će se; tko ne bude vjerovao, osudit će se" (Mk 16,16). Iz onoga što je Isus ovdje rekao jasno je da se spasenje jednostavno nalazi kroz prihvaćanje Isusa i krštenje.

Međutim, prije ove svoje izjave Isus kaže: "Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju" (Mk 16,15). U biti kaže da prije nego će ljudi moći vjerovati u njega, mora im se propovijedati evanđelje.

A što je evanđelje o kojem Isus govori? To je evanđelje koje je propovijedao sam Isus – evanđelje pokajanja.

Razmislite o tome! Što je bila prva poruka koju je Isus iznio nakon što je izašao iz kušnje u pustinji? Pismo kaže: "Pokajte se, jer približilo se kraljevstvo nebesko" (Mt 4,17).

četvrtak, veljače 20, 2014

VRIJEME ZA RADOVANJE

Adam i Eva unijeli su prijevaru u svoj brak te zatim produbili svoju pobunu krijući se od Božje nazočnosti. Bog se nikada ne krije, to čini jedino čovjek. Bog je bio živo angažiran kod toga prvog braka između prvog muškarca i žene i on jednako vodi brigu o svakom kršćanskom braku danas.

Malo brakova može uspjeti ako se oba partnera kriju od Boga. Pokažite mi brak bez jednog partnera koji je blizu Isusa i ja ću vam pokazati brak s malo šanse za preživljavanje. Barem jedan od partnera mora biti u dnevnom savjetovanju s Gospodinom. Najbolje je kad i muž i žena razgovaraju s njim, ali ako jedan partner bježi od Boga, još je važnije da je drugi u stanju trčati u tajnu klijet molitve po pomoć i vodstvo. Žena moliteljica često može spasiti brak, kao što može i muž molitelj.

Sama ljubav nije dovoljna da bi održala brak snažnim; to može jedino sila Božja. Ta sila je na djelu upravo sada iscjeljujući i održavajući brakove. Gdje Isus vlada, brak može uspjeti.

"Onomu koji vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom … slava, veličanstvenost, vlast i moć" (Jd 24-25).
Znamo da je radost Gospodnja naša snaga (vidi Neh 8,10), zbog toga bi snažni brakovi trebali obilovati radošću. Kad brak izgubi svoju radost, postaje slab i ranjiv.

Da, svaki brak suočit će se sa izazovima. Tu mogu biti bolest, financijski problemi, nerazumijevanje ili bol, ali život ide dalje. Bog je na prijestolju i sve ima pod kontrolom. Zahvalan sam Bogu za partnera koji me voli te planiram uživati svaki trenutak svoga života i održavati radost. Postoji vrijeme za plakanje, ali i vrijeme za radovanje. Dobro nadmašuje loše, dakle gledajte gore i živite!

srijeda, veljače 19, 2014

CRKVA ZAPOČINJE DOMA

Vidjeli smo u Pismu da je prava crkva Božja svugdje gdje vjernici služe Gospodinu – i da bi se to trebalo događati u domu. Apostol Pavao nam govori o Priski i Akvili: "… crkva koja se sastaje u njihovo kući" (Rim 16,5).

Mnogi kršćani dolaze kući na treštanje televizije i daju malo, ako uopće imalo, vremena za služenje Kristu. Oni nikada ne mole. Oni se nikada ne zatvaraju u tajnu klijet da bi tražili Gospodina ili posredovali za svoga supružnika ili djecu. Ali prigovaraju da ne mogu naći crkvu.

Nije važno ako nema muža ili oca u vašem domu da djeluje kao svećenik. Možete biti samohrana majka ili samac. Nije važno tko ste, Bog kaže da ste kraljevski svećenik i pozvani ste služiti mu.

Možda ćete reći: "Ali već sam našao prvu crkvu i susrećem Gospodina tamo svakoga tjedna. Slušam pobožno propovijedanje i ulazim u divno štovanje. Zadovoljan sam svojom crkvom."

Radujem se s vama zbog toga. Ali ako crkvu vidite samo kao svoju lokalnu zajednicu, onda još uvijek niste pronašli pravu crkvu. Od Boga blagoslovljena pravedna crkva započinje tamo gdje živite.

Ako ne služite Gospodinu u svom domu, onda ste najvjerojatnije usredotočeni samo na svoje vlastite osobne potrebe. I nećete naći pravu crkvu dok ne uđete u svoju tajnu klijet molitve. Naći ćete je dajući Isusu kvalitetno vrijeme – služeći njegovoj želji da ima zajedništvo s vama.

Kad vaš dom postane crkva, sve vaše najdublje potrebe bit će ispunjene – ne ljudskim sredstvima, nego nadnaravno od vašeg Oca u nebu. Isto tako, bit će ispunjene i potrebe vaše djece, sve zato što Duh Sveti razgovara s vama u tajnoj klijeti molitve. Tada možete poći u bilo koju crkvu, bez obzira kako izgleda mrtvo. Zašto? Da biste se tamo mogli povezati s drugim gladnim tražiteljima. On svugdje ima gladne sluge i nadnaravno će vas dovesti k onima koji dijele vašu glad za služenjem Gospodinu.

utorak, veljače 18, 2014

BOG ODVRAĆA SVOJE LICE OD POKVARENOSTI

Bog "odvraća lice svoje" od svih ludorija i izrugivanja (vidi Jer 33,5). No on se nikada ne krije od onih koji se zatvaraju s njim nasamo. Rekao je molitvenom Jeremiji: "Evo, ja ću zaliječiti njihovu ranu, ja ću ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira" (Jer 33,6).

To su bile nevjerojatne riječi! Bog je rekao proroku: "Vjerovao ili ne, Jeremija, iscijelit ću svoj narod. Zapravo, odvest ću ih u obilje mira i istine! Blizu je veliko čišćenje, s novim milosrđem. Moja Crkva još će jednom biti mjesto radosti i pravoga slavljenja, gdje će svi lanci biti raskinuti!"

Zatim je Gospodin dao ovo slavno obećanje saveza: "Ovako govori Jahve nad Vojskama: Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez čovjeka i bez živinčeta, i u svim gradovima opet će biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja" (Jer 33,12). Rekao je: "Svugdje u gradovima podići ću mnoštvo pobožnih pastira. Oni će mi služiti u istini te će moje ovce leći i odmoriti se!"

U svakom gradu i naselju, bilo na planini ili u dolini, na sjeveru ili jugu, bit će torovi za ovce, za stada, s pastirima da ih nadgledaju. I "opet će prolaziti ovce ispod ruke pastira koji će ih brojiti" (Jer 33,13). Ovaj redak govori o prisnoj, osobnoj brizi za svaku ovcu. Bog je rekao: "Ti pobožni pastiri brinut će se za moj narod pojedinačno!"

Gospodin je zatim ukratko iznio svoj blagoslov obnove, govoreći: "Evo, dolaze dani … kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu" (Jer 33,14). Ovo "dobro obećanje" zvuči gotovo predobro da bi bilo istinito. Ne da će Bog samo očistiti svoju Crkvu i obnoviti svoj narod, nego će ih opskrbiti pobožnim pastirima!
Jedino Gospodin može izvršiti takvo nevjerojatno djelo. Nikakav evanđelist, učitelj ili novi pokret ne mogu to ostvariti. To će se dogoditi jedino obećanjem saveza. Vjerujem da je Bog izgovorio ova obećanja Jeremiji za naše vrijeme.

ponedjeljak, veljače 17, 2014

ON NAS NE OSUĐUJE by Gary Wilkerson

"… tužitelj naše braće, koji ih je optuživao dan i noć pred našim Bogom" (Otk 12,10). Sotonino optuživanje jedna je stvar radi koje je Isus došao da se pozabavi s njom kao naš živ savez. Bog nije poslao teologiju da skrši sotonine laži – poslao je Isusa! Najranije proročanstvo u Postanku izjavljuje da će sotona vrebati Mesiji petu, ali da će mu Isus satirati glavu (vidi Post 3,15). Prije dvije tisuće godina, Isus je donio tu stvarnost u naše živote.

Povremeno se probudim usred noći s bezrazložnom tjeskobom. Kao da sam učinio nešto loše, ali ne znam što. Taj osjećaj dolazi od optužitelja. On šapće: "Nisi dobar, bezvrijedan si, breme drugima. Pogledaj u svoju prošlost koliko puta si zabrljao. Nikada se nećeš promijeniti." Naš odnos s tim glasom započeo je u edenskom vrtu, ali kad je došao Isus, izjavio je: "Ovo sada završava." On dodaje jednu nevjerojatno pouzdanu riječ: "Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu" (Iv 5,45).

Ženi uhvaćenoj u preljubu Isus je rekao: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada ne griješi više" (Iv 8,11).

Apsolutno je bitno graditi na čvrstom temelju spoznaje da nas Bog ne optužuje! Taj temelj nije baziran na zakonu, optuživanjima ili očaju, nego na slavnom, milostivom djelu samog Boga. Kad čuje tužbu protiv nas, kaže Isusu: "Satri je."U tom trenutku čujemo glas Duha Svetog kako kaže: "Ne slušaj tu laž. Ona je bila uništena na križu. Bog te ne optužuje, jer te njegov Sin oslobodio."

Sagriješit ćemo – Biblija je jasna u vezi s tim. Ali kad to učinimo, glas koji ćemo čuti bit će glas Duha Svetog. On donosi osvjedočenje za naše prijestupe, no to osvjedočenje ima nadu, to osvjedočenje vodi do radosnog pokajanja, a ne do očaja.

Dobili smo Isusa i u vrijeme obeshrabrenja čut ćemo njegov glas iznad svih drugih. "Niti ja te ne osuđujem." Neka vas Bog ispuni svojom milošću da gradite na tom temelju – i radujete se!

subota, veljače 15, 2014

IMITIRAJTE NJIHOVU VJERU by Claude Houde

"Sjećajte se svojih starješina koji su vam navijestili riječ Božju. Promatrajući ishod njihova življenja nasljedujte njihovu vjeru. Isus Krist isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti" (Heb 13,7-8).

Često imam suze u očima dok razmišljam o ovom odlomku i njegovim rezultatima. Ozbiljno se obraćam svakom roditelju, pastoru, zrelom kršćaninu i osobi na utjecajnom mjestu, svima koji čitaju ove riječi. Shvaćate li kako ovaj odlomak izjavljuje da narod Božji (naša djeca, obitelj, prijatelji i svaka dragocjena duša koju nam Gospodin stavlja na put) mora biti u stanju vidjeti našu vjeru i pouzdanje u Boga u svakoj kušnji i oluji, u naše duboke vrijednosti, žar, reakcije, odluke i prave prioritete te doslovce imitirati našu vjeru? Taj nepromjenjiv i važan princip znači da moj život mora postati svjedočanstvo, proglas i neoboriv dokaz da je Isus Krist jučer, danas i zauvijek isti.

Bog želi da moja vjera i pouzdanje u njega pozivu svakoga tko promatra moj život – a u kušnji je otuđiti se – da vjeruje kako je Bog vjeran, da se nikada ne mijenja i da se onaj tko se pouzdaje u njega nikada neće razočarati! Bog želi da vaša i moja djeca svjedoče svojim prijateljima kako su odlučili živjeti za Boga zahvaljujući promatranju mamine i tatine žive vjere, neprestano, u strašnim tragedijama i kušnjama njihovih života, u svakoj boli i pritisku. "Vjera mojih roditelja mi dokazuje da je Bog živ i da je isti jučer, danas i zauvijek."

Od krajnje je važnosti da svaki vjernik shvati kako posjeduje područje utjecaja koje je samo njegovo. Svi mi imamo ljude koje možemo dotaći ili utjecati na njih, djelo dovršiti ili svrhu postići, koje nitko drugi ne može. Dragi čitaoče, na ljude koje je Bog predodredio da ti utječeš na njih – vječna sudbina u koju si pozvan da je ispuniš – ne može utjecati ni najveći čovjek Božji na svijetu! Tvoja vjera mora proizvesti plod pouzdanja u Boga u ljudima koji te okružuju.


__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, veljače 14, 2014

ŠTO TRAŽITE U CKRVI?

Možda tražite crkvu koja će vašu djecu u nedjelju ujutro učiti. Ili možda tražiti istinsko zajedništvo. Možda žudite za dobrim slavljenjem i štovanjem. Ili pokušavate ispuniti neku drugu duboku potrebu u svom životu.

Dopustite da vam dam ovu riječ o Božjoj istinskoj crkvi: Biblija kaže da ste vi postavljeni kao kraljevski svećenik Gospodinu. Tako je, vi trebate biti pastir, propovjednik, svećenik. I prava crkva mora otpočeti u vašem domu.

Biblija kaže da je svaki vjernik pozvan k pobožnom Sadokovom svećenstvu: "Svećenici leviti, potomci Sadokovi, koji su mi vjerno služili u mojem Svetištu, kad su ono sinovi Izraelovi odlutali od mene – oni smiju pristupati k meni da mi služe: služit će preda mnom prinoseći mi pretilinu i krv – riječ je Jahve Gospoda. Oni smiju ulaziti u moje Svetište i pristupati k mojem stolu da mi služe i da vrše službu" (Ez 44,15-16).

Ne morate ići u biblijsku školu ili na svom zidu imati dokument da ste ordinirani kako biste bili dio Božjega kraljevskog svećenstva. Svatko tko je opran u Isusovoj krvi podignut je kao svećenik Gospodinu.

Ja sam odrastao u obitelji koja je održavala ono što se nazivalo "obiteljski oltar". Moj je otac vjerovao da se redak u Hebrejima, koji kršćanima zapovijeda da ne ostavljaju svoga sastanka, odnosi i na obitelji. Zbog toga nismo smjeli propustiti obiteljski oltar.

Ako smo moja braća i ja bili vani igrajući se s prijateljima kad je došlo vrijeme za obiteljski oltar, uvijek smo ulazili u kuću kad su naši roditelji zvali: "Vrijeme je za molitvu!" Svi u susjedstvu su znali da Wilkersonovi idu k oltaru!

Moj otac s veseljem je preuzeo ulogu svećenika i pastira našega doma. A što je s vama? Jeste li ispitali svoje srce da budete svećenik svojoj obitelji?

četvrtak, veljače 13, 2014

GDJE SU SVI POBOŽNI PASTIRI?

Bog je rekao proroku Jeremiji: "Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako ću umnožiti potomstvo sluge svojega Davida, i levite i svećenike koji mi služe" (Jer 33,22). Rekao je: "Dajem ti ovo obećanje saveza – da ću umnožiti sveto svećenstvo koje će pasti moje namnoženo stado."

Možda se pitate: "Gdje su svi pobožni pastiri koje nam je Gospodin obećao? Gdje oni služe? Kažeš li da možemo naći pravednu crkvu u bilo kojem gradu, naselju ili selu? Nema dovoljno biblijskih i teoloških škola na svijetu da bi se počelo ispunjavati to nevjerojatno proročanstvo. Znam da Gospodin podiže vojsku pobožnih mladih pastira, ali njih je itekako premalo i daleko su jedan od drugoga."

Kako će Bog to učiniti? Odgovor nalazimo u knjizi Otkrivenja: "Njemu, koji nas ljubi i koji nas je oprao od grijeha svojom krvi i učinio nas kraljevstvom svećenika za Boga svoga Oca" (Otk 1,5-6). Bog nas je sve učinio svojim svećenicima! Svatko tko je opran u Isusovoj krvi član je njegova kraljevskog svećenstva.

Apostol Petar odzvanja time u 1 Pt 2,5: "Dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećeništvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu." Bog nas je pozvao da budemo svećenici koji služe njemu.

Vidite, Gospodnji koncept "crkve" daleko je drukčiji od našega. Mi mislimo za crkvu da je ona kako bi služila ljudima. To je mjesto gdje se sve potrebe naroda Božjeg – duhovne, fizičke i emocionalne – ispunjavaju. Svakako, sve to je dio što tvori crkvu. Ali istinska crkva, prema Pismu, započinje sa službom Isusu Kristu. Njegov koncept crkve je svako mjesto gdje se služi njemu.

srijeda, veljače 12, 2014

GOSPODIN, PRAVDA NAŠA

"U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici" (Jer 33,15). Koji su to "dani" o kojem Bog ovdje govori? On govori o vremenu kad će se ova objava ispuniti, a "izdanak pravedni" nije nitko drugi nego Gospodin Isus Krist!

Ljubljeni, Bog je ispunio ovu objavu kroz smrt i uskrsnuće njegova Sina Isusa Krista. On je uspostavio svoju crkvu, ali njezino ime nije baptistička, pentekostna ili nekoga drugog imena, nego jednostavno: "Gospodin, Pravda naša" (Jer 33,16).

Međutim, tu se nalaze najdivnije vijesti od svih. Bog je rekao da "će mi (ova crkva) biti na radost, na hvalu i čast pred svim narodima svijeta: kad čuju za sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im je dati" (Jer 33,9).

Doslovno značenje ovoga posljednjeg izraza je: "Drhtat će i biti preneraženi, puni strahopoštovanja za Boga." Bog je rekao: "Učinit ću nešto tako zapanjujuće, tako očito puno moga obilnog mira i istine, da će ljudi drhtati od straha!"

Međutim, što će uzrokovati taj strah i drhtanje? Je li oštra poruka o sudu? Propovijedanje zakona? Iskazivanje Božje srdžbe? Ne! Sav strah i drhtanje doći će kroz otkrivenje Božje dobrote i pokazivanje njegova nezasluženog blagoslova, osiguravajući svome narodu obilje mira i odmora.

Kad je Gospodin obećao da će biti pravda svoga naroda po vjeri, jesu li Izraelci iznenada počeli hodati bezbrižno, spuštajući svoj standard svetosti? Ne, uopće ne. Naprotiv, njegovo obećanje mira i odmora učinilo je da zadrhte od straha.

Sliku toga svetog drhtanja vidimo u Marku 4. Kad je životima učenika zaprijetila oluja, Isus je ukorio vjetar i more, govoreći: "Utišaj se! Umukni" (Mk 4,39). Kako su učenici reagirali na to? Pismo kaže: "Njih spopade velik strah, te su jedan drugomu govorili: 'Tko je, dakle, ovaj, da mu se i vjetar i more pokoravaju?'" (Mk 4,41).
Zašto je te ljude spopao velik strah? Jer je smirio oluju i donio mir i tišinu. Ukratko, drhtali su od dobrote koju je Krist pokazao svojim bezvjernim, nevrijednim sljedbenicima.

utorak, veljače 11, 2014

PRONALAŽENJE PRAVE CRKVE

Postoji jedan prigovor koji neprestano slušam od kršćana širom svijeta: "Nigdje ne mogu naći dobru crkvu! Potrebno mi je mjesto gdje će se mojoj obitelji služiti – gdje možemo čuti pravu riječ s neba i gdje moja djeca mogu odrastati znajući pravu pravednost. Ali jednostavno ne mogu naći takvu crkvu!"

Ako imate problem s pronalaženjem dobre crkve, imam za vas i dobru i lošu vijest. Prvo, loša vijest: Nikada nećete naći pravu crkvu – pravednu, od Boga blagoslovljenu crkvu – dok je ne počnete tražiti na pravom mjestu.

A evo i dobre vijesti: Bog nam jasno pokazuje u svojoj Riječi gdje možemo naći tu svetu, blagoslovljenu crkvu. Zapravo, nadam se da ću vam točno pokazati kamo možete ići kako biste je našli.

Prorok Jeremija našao je pravu crkvu "dok je … bio još zatvoren u tamničkom dvorištu" (Jer 33,1). Dok je ovaj pobožan prorok Jeremija sjedio u zatvoru, Jeruzalem, koji je za starozavjetnu crkvu predstavljao središte štovanja, ležao je poharan. Jednom je to bilo sveto mjesto – ispunjeno slavom Božjom – u kojem su služili sveti proroci i posvećeni svećenici.

Ali Jeruzalem je postao pun bolesti i smrti, ispunjen lažnim prorocima, duhovno mrtvima. Da ste u to vrijeme bili jedan od svetog ostatka, ne biste bili u stanju naći jednu jedinu pravednu kuću bogoštovlja niti pobožnog pastira. Sve jednom sveto i blagoslovljeno bilo je poharano.

Dok je Jeremija gledao taj strašan prizor, srce mu je bilo slomljeno. Tako se usredotočio na ruševine oko sebe da je iz vida izgubio obećanje Božjega saveza svome narod. Mogao je nastaviti očajavati, rasipajući svoje dane u mozganju i tonući dublje u beznađe. Mogao je misliti: "Nema koristi; Bog je sakrio svoje lice od nas. Nema više nijedne prave kuće bogoštovlja!"

Ali iznenada, Gospodin je progovorio ovom proroku, rekavši mu: "Spusti se na koljena, Jeremija! Stavi svoje srce u položaj molitve. Vjeruješ da više ništa nije ostalo od moje crkve, ali pokazat ću ti silne stvari koje sam isplanirao za moj narod" (vidi Jer 33,3).

Ako kršćani danas žele naći pravu crkvu, moraju započeti s molitvom! Nitko neće naći pravu Božju crkvu uskačući u autobus, vlak ili avion te jureći oko svijeta u potrazi za njom. Do njegove crkve jednostavno ne možemo dospjeti nikakvim modernim prijevozom. Jedina pouzdana karta je naša tajna klijet molitve!

ponedjeljak, veljače 10, 2014

BLAGOSLOV KRISTOVE NAZOČNOSTI by Gary Wilkerson

Krist je iznio blaženstva slomljenom, beznadnom tijelu vjernika: "Blago vama koji ste slomljeni, koji tugujete, koji ste siromašni u duhu. Sad ste blagoslovljeni, ne zato jer ste nešto učinili da biste to zaradili, nego zato što sam ja s vama" (vidi Mt 5,2-11)

Kakvo otkrivenje! Blagoslovljeni smo jednostavno zato što je Isus s nama. Blagoslov Emanuela – "Bog je s nama" (Mt 1,23) – otkriva čitavo novo značenje u svjetlu Izaijina proročanstva: "Postavio sam te za Savez narodu … da ponovno razdijelim baštinu opustošenu" (Iz 49,8). Blagoslov Kristove nazočnosti utišat će sve glasove koji nas optužuju.

To utišavanje doslovce se dogodilo kod žene uhvaćene u preljubu (Iv 8,1-11). Vjerski vođe doveli su je Isusu i zahtijevali da je i on optuži, ali u tajnosti su imali drugi razlog zašto su mu je doveli. Htjeli su optužiti njega.

Jeste li ikada čuli kršćane kako optužuju Boga za nešto? U mom pastoralnom savjetovanju ja sve vrijeme čujem ljude: "Bog u mom životu ne radi. Vjerno molim, ali on ne odgovara. Učinio sam sve što sam mogao, ali još me ipak nije oslobodio." To je točno ono što sotona želi da učinimo – da optužimo Boga u svom srcu. To stvara beskrajan ciklus ropstva.

Isus je odgovorio optužiteljima žene uhvaćene u preljubu i svojim vlastitim: "Uspravi se te im reče: 'Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju'" (Iv 8,7). Bog više nije bio Onaj koji je bio optužen. Isus je okrenuo reflektor kamo pripada – na njihov vlastiti grijeh. Odgovorili su "izlazeći jedan po jedan" (Iv 8,9).

Pogledajte što je zatim Isus rekao ženi. "Gdje su? Nitko te ne osudi?" (Iv 8,10). Jedan drugi prijevod ovog retka glasi: "Gdje su oni tvoji optužitelji?" To je točno ono što Isus kaže nama danas: "Gdje su tvoji optužitelji? Gdje su glasovi koji kažu: 'Ti si grešan, beznadan; ti si promašaj'? Nestali su! Ja sam sada tvoja pravednost i sve sam ih utišao."

Kad ti glasovi nastave vikati u naše uši, iznad svih tih glasova čut ćemo drugi glas: "Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom" (Iv 10,27). Kristov glas će nam reći: "Utišao sam tvoje optužitelje." Njegova istina reže kroz svu buku i odzvanja njegovim mirom, koji nadilazi svaki razum.

subota, veljače 08, 2014

GOSPODINE, POMOZI! by Jim Cymbala

David Jeremiah, moj dugogodišnji prijatelj iz crkve Shadow Mountain Community blizu San Deiga, nekoliko je puta propovijedao u Brooklyn Tabernacleu. Odmah nakon što mu je bio dijagnosticiran rak, nazvao je i tražio molitvu. Nekoliko mjeseci kasnije, vratio se da nas posjeti tijekom evangelizacijskog sastanka koji smo održavali u Madison Square Gardenu. Kasnije je propovijedao na jednom od naših nedjeljnih bogoslužja. Čitava zajednica veselila se što vidi ovoga divnog brata za kojega smo svi posredovali u molitvi.

Ganut ljubavlju i zahvalnošću koje je proizvela njegova pojava, kasnije je napomenuo s naše propovjedaonice: "Čim sam saznao za svoju bolest, nazvao sam ovamo, jer sam znao koliki naglasak stavljate na molitvu.

Zapravo, netko me baš pozdravio u predvorju i napomenuo: 'Pastore Jeremiah, doista smo vapili Bogu za vas.' Zbog toga sam vas i nazvao. Znao sam da vaše molitve neće biti samo mehanički izgovorene, nego stvarno žarko prizivanja Boga za moju potrebu. I Bog me proveo kroz ovu moju kušnju."

To je doslovno značenje hebrejske riječi koja je bezbroj puta upotrijebljena u Starom zavjetu kad su ljudi prizivali Boga. To znači vapiti, preklinjati za pomoć. To je bit istinske molitve koja dotiče Boga.

Charles Spurgeon jednom je napomenuo da je "najbolji stil molitve onaj koji se ne može nazvati nikako drukčije nego vapajem."

Nije li to ono na što nas Bog poziva kroz čitavu Bibliju? "Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš" (Jer 33,3). Bog nije daleko i nije odsječen. On govori neprestano kroz stoljeća: "Pomoći ću ti, stvarno hoću. Kad ne znaš kamo da se okreneš, okreni se k meni. Kad si spreman dići ruke, podigni ih k meni. A iza njih stavi glas i ja ću doći i pomoći ti."


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, veljače 07, 2014

OTKRIVENJE SLAVE BOŽJE

Jednom kad primimo otkrivenje slave Božje, ne možemo nastaviti postupati s drugima na stare načine. Sve to mora se promijeniti.

"Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće! Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome kao što je i Bog vama oprostio u Kristu" (Ef 4,31-32).

Bog nam govori kroz Pavla: "Vidjeli ste moju slavu i znate moju narav i karakter – da sam milostiv, spreman oprostiti. Sad želim da vi pokazujete drugima tko sam ja."

Iako je Mojsije imao to otkrivenje slave Božje, u jednoj točki pogrešno je predstavio to ljudima. Postao je nestrpljiv s Izraelom nad njihovom neposlušnošću te je srdito udario stijenu svojim štapom, kao da kaže: "Vi buntovnici tvrde šije!"

Bog to uopće nije uzeo olako. Jednom kad vam otkrije svoju slavu – svoju ljubaznost, dobrotu, milost i milosrđe – njegova strpljivost ne podnosi vaše pogrešno predstavljanje njegove slave drugima. Sad je Mojsije pogrešno predstavio tu slavu Izraelu i kao rezultat toga, iako je bio jedan od najkrotkijih, najpobožnijih likova u Starom zavjetu, zadržan je bio od punine Božje. Nije mu bilo dopušteno ući u obećanu zemlju.

Drugu ilustraciju toga nalazimo u jednoj od Isusovih usporedaba. On govori o sluzi kojemu je gospodar oprostio veliki dug. Gospodar je ovom čovjeku pokazao nevjerojatnu dobrotu, milost i oproštenje. Međutim, ubrzo nakon što mu je bilo oprošteno, našao je čovjeka koji je njemu dugovao mali iznos te ga je počeo daviti dok mu ne plati. Upravo onaj koji je iskusio veliku ljubav i oproštenje zauzvrat nije pokazao milosrđe.

Isus govori u ovoj usporedbi: "Pogrešno predstavljate Očevu ljubav! On vam je kroz svoju dobrotu i oproštenje vaših grijeha dao da dotaknete njegovu neopisivu slavu. Međutim, sad kad ste vidjeli njegovu slavu, pogrešno je predstavljate svijetu."

Ovo je ukratko sabrano u Pavlovoj zapovijedi: "Budite milosrdni drugima, upravo kao što je on bio milosrdan vama."

četvrtak, veljače 06, 2014

PUNINA SLAVE BOŽJE

Sjaj koji je izbijao iz Mojsijeva lica i srca bio je rezultat što je vidio samo malo punine naravi Božje (Izl 34,29). Pa i tako, kad su Izraelci vidjeli promjenu na Mojsijevu licu, znali su da je imao nadnaravno iskustvo. Njegova sestra, brat i drugi uzviknuli su: "Ovaj je čovjek bio licem u lice s Bogom. Bio je u drugom svijetu" (vidi Izl 34,29-35).

Danas imamo nešto daleko slavnije od onoga što je imao Mojsije. Mi zapravo dodirujemo i pipamo slavu Božju. "Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života" (1 Iv 1,1).

Ivan ovdje govori: "Bog nam je otkrio puninu svoje slave u Kristu. Vidjeli smo njegovu slavu utjelovljenu u osobi i razgovarali s njom. Čak smo je dodirivali!"

Danas ne samo da vidimo puninu slave Božje, nego ona sad prebiva u nama. Njegova slava zasvijetlila je u našim srcima: "Bog koji je zapovjedio: 'Neka iz tame zasvijetli svjetlo', on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu" (2 Kor 4,6).

Pavao ovdje kaže: "Isus Krist, Bog u tijelu, utjelovljuje sve što je Bog. A s obzirom da znamo da je Bog dobrota, ljubav, milosrđe, milost i strpljivost, možemo isto tako biti uvjereni da je to i Kristova narav. Kako Isus živi u našim srcima, znamo da slava Božja nije samo tamo negdje u svemiru. Ne, punina njegove slave je u nama, kroz Kristovu nazočnost."

"… očitova se milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude" (Tit 2.11). Tko je ta milost? To je Isus Krist – pun milosrđa, dobrote, ljubavi!
"… da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (r. 12). Pavao nam govori: "Ova milost koja prebiva u vama otkrivenje je Kristove dobrote. Budete li prebivali u njemu, njegovo otkrivenje učit će vas svetom življenju!"

srijeda, veljače 05, 2014

SVE VIŠE POPUT ISUSA

"Izraelci bi vidjeli kako iz Mojsijeva lica izbija svjetlost. Tada bi Mojsije opet prevukao koprenu preko lica dok ne uđe da s Jahvom govori" (Izl 34,35). Izraz lica jedne osobe izvanjski je pokazatelj onoga što je u njezinu srcu. Kad je otkrivenje Božje slave Mojsiju postalo stvarno, ono je promijenilo sam njegov izgled.

Pavao je svjedočio: "… odluči onaj koji me izdvoji u utrobi majke moje i pozva svojom milošću da u meni objavi Sina svoga da ga propovijedam" (Gal 1,15-16).

Rekao je: "Ja u sebi imam daleko više od neke nauke koju je netko smislio, više od puke osnovne spoznaje o Kristu. Ja imam otkrivenje tko je Krist – otkrivenje o njegovoj milosti, milosrđu i ljubavi. I to otkrivenje postalo je sam izvor svega što jesam i što činim. To je sama bit moga života."

Otkrivenje Božje slave doista je čudesno. Međutim, mnogi su upravo to otkrivenje pretvorili u dozvolu za grijeh. Juda govori o ljudima "koji na mjesto milosti našega Boga stavljaju raspuštenost i niječu našega jedinog Gospodara i Gospodina, Isusa Krista" (Jd 4).

Prema Pavlu, takvi ljudi griješe "da se poveća milost" (Rim 6,1). Oni u biti kažu: "Ako se Bog voli pokazivati kroz milosrđe i opraštanje, onda ću mu dati svaku priliku. Griješit ću i pustiti ga da me ljubi, tako da milost može teći. Kakvo će to svjedočanstvo svijetu biti! Ja ću biti predmet sve te ljubavi koja silazi s neba."

Takvi ljudi lako se uoče. Izdaje ih njihov izgled. Izaija govori o Izraelcima koji "prkose pogledu Slave njegove. Lice njihovo protiv njih svjedoči" (Iz 3,8-9). Prorok je govorio: "Vaš grijeh svjedoči protiv vas u samom vašem izgledu. Što god je u vašem srcu, otkriva se u vašem izrazu lica."

U drugu ruku, čak i najočitiji grešnici mogu reći kad ste "bili s Isusom". Kako to mogu reći? Izgledate im kao nitko drugi! Kažu: "Drukčiji si. Ponizan si i kao da ništa u vezi s tobom nije skriveno. Nema ništa tajanstveno u vezi s tobom i čini se da u sebi ne nosiš nikakve zamjerke ili gorčine. Da nije tako, ja bih to znao. Tvoj život otvorena je knjiga."

Grijeh, međutim, nosi određen izgled. Nikakav osmijeh ne može ga prikriti i njegov glas odzvanja prazno – kao mjed što ječi ili cimbal što zveči.

Oni koji su prisvojili slavu Božju mijenjaju se svakoga dana. Njihovo lice postaje sve više nalik na Isusovo!

utorak, veljače 04, 2014

JER KOGA JAHVE LJUBI

Povremeno su me tijekom mojih godina službe svladavali neprijatelji koji su se podizali protiv mene. U takva vremena osjetio sam disciplinu Gospodnju poput šibe na leđima. Sjećam se posebno jednog razdoblja kad su me klevetali na svim stranama. Drugi pastori su me pitali: "Davide, čujem sumnjive stvari o tebi. Jesu li istinite? Dolazi li sve to o tebi od đavla ili ti Bog pokušava govoriti?"

Čak me i to pitanje povrijedilo te sam od svega toga bio potpuno svladan emocionalnom boli. Od bitke koja je trajala postajao sam fizički iscrpljen i jedva sam se mogao nositi s odlaskom u crkvu kako bih propovijedao. Jednoga jutra moja me žena doslovce morala podići sa stolca u radnoj sobi. Na pola puta do crkve, rekao sam joj da ne mogu dalje. Nisam bio u stanju suočiti se s još jednom osobom na našim bogoslužjima koja se pitala jesam li varalica.

Konačno sam zavapio: "Gospodine, što sam učinio da ovo zaslužim? Gdje je moj grijeh?" Tada me Bog uputio do ove Jeremijine molitve: "Kazni me, Gospode, ali po pravdi; ne u gnjevu svojemu, da me ne uništiš" (Jer 10,24).

Tijekom toga teškog razdoblja testiranja, ove riječi od Jeremije postale su moja dnevna molitva: "Gospodine, ako moraš, kazni me i osudi. Ali, molim te, ne učini to u gnjevu! Ako čujem još jednu ljutitu riječ, to će me uništiti. Molim te, nemoj me svesti na ništa. Već sam dovoljno nisko!"

Kad god sam izgovorio ovu molitvu, Gospodin mi je odgovorio: "Davide, ako odaberem ispraviti te, to je zato što te ljubim. Ovo testiranje nije u vezi s mojim sudom. Milosrdan sam i dobar prema tebi, dakle, stoj mirno i gledaj moju slavu!" Ova spoznaja o njegovoj slavi, provela me kroz ovo i dovela na mjesto potpunog počinka – i Bog me obranio na svim stranama.

Ljubljeni, jednom kad imate ovo otkrivenje slave Božje, nikada se više ne morate bojati da će vas ispravljati u gnjevu. On nosi svoju šibu u nježnoj, dragoj ruci. On će vas disciplinirati, ali samo s blagim suosjećanjem. On vas nikada neće povrijediti ili odbaciti. Zar ovo ne bi trebalo učiniti da se naše srce rastali pred njim u štovanju?

"Jer koga Jahve ljubi, onoga i kori, kao otac sina koga voli" (Izr 3,12).

ponedjeljak, veljače 03, 2014

ISUS JE SAVEZ by Gary Wilkerson

Kad je prorokovao ove riječi, Izaija je govorio o Isusu: "Ovako govori Jahve: U vrijeme milosti ja ću te uslišiti, u dan spasa ja ću ti pomoći. Sazdao sam te i postavio ZA SAVEZ NARODU, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu" (Iz 48,8).

Kao crkva Isusa Krista, slavimo ovu Izaijinu proročku najavu svakoga Božića. Prorok izjavljuje da će Bog poslati svoga Sina kao odgovor na svaki vapaj i molitvu. Međutim, u ovaj redak ugrađeno je više nego što obično povezujemo s pričom o djetešcu u štalici. Rečeno nam je da je Isus bio poslan u ljudskom obličju da otkrije Božji savez s čovjekom: "Postavio sam te za Savez narodu."

Kad nam je Bog dao svoj Novi savez, nije uspostavio novi sustav s novim nizom pravila. Umjesto toga, poslao nam je osobu, Isusa, kao Savez.

Stari savez bio je niz pravila temeljenih na uvjetima. Glasio je: "Ako učiniš ovo ili ono, onda će ti Bog dati život. Ali ako ne, promašit ćeš Božji blagoslov." Dakako, ljudi su neprestano podbacivali ne zadovoljavajući Božji standard. Nisu bili u stanju držati njegov zakon, koji je bio svet i čist, i kao rezultat toga, njihove živote progonili su krivnja, sramota i očaj.

Nekako smo negdje zaključili da se Božji Stari savez treba podesiti i prilagoditi. Ali Isus nije došao kako bi preinačio Savez; on je došao kao Savez. On nije došao da nam pokaže blagoslove milosti; On je blagoslov milosti.

Kroz svu crkvenu povijest, ljudi poput Luthera i Wesleya naglašavali su kako je važno da narod Božji razumije Novi savez. Oni su gledali na njega kao na stvar ispravnog dijeljenja Riječi Božje – shvaćajući što je zakon, a što milost. Ako ne uspijemo shvatiti ovu jednu stvar, rekli su, osuđeni smo na život očaja. Luther i Wesley znali su da je to istina jer sami su iskusili taj očaj.
Evo razlike: Pod Novim savezom, Božji zakon više nije vanjski standard za kojim trebamo težiti. Umjesto toga, njegov zakon zapisan je na našim srcima po Duhu Svetom: "Ljubav je Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan" (Rim 5,5). Ispunjeni smo Duhom Svetim – samim životom samog Boga – kako bi nam pomogao da budem poslušni njegovoj svetoj Riječi. Krist nas je ljubio i dao samoga sebe za nas da možemo imati ovu novinu života.

subota, veljače 01, 2014

TRAŽITE SADA! by Carter Conlon

"Molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi, i tko kuca, otvara mu se" (Mt 7,7-8). Zanimljivo, gotovo na kraju svoga života na zemlji, Isus je rekao i ovo: "Do sada niste ništa u moje me molili. Molite i primit ćete da vaša radost bude potpuna" (Iv 16,24). Morate znati da je Isus to rekao svojim učenicima na Posljednjoj večeri, dakle, čuti da nisu ništa tražili do tog vremena vjerojatno im je bilo zbunjujuće. Na kraju krajeva, sama bit discipline je odnos između učitelja i studenta – traženje i primanje. Činjenica da su učenici ostavili svoje mreže i počeli slijediti Isusa bila je temelj tog odnosa. Oni su tražili, a on im je odgovarao i davao što im je trebalo.

Međutim, ono što im je Isus zapravo govorio bilo je da neminovno dolazi nezapamćeno vrijeme nevolje. Vi i ja znamo da je Isus trebao biti uhvaćen i kao rezultat toga, svi će se učenici razbježati. On im je zapravo rekao: "Uplašit ćete se i vaše srce nastojat će ispuniti osjećaj gubitka i žalosti. Ali ja ću biti s vama da vam dam unutarnju snagu koja je na raspolaganju jedino onima koji su voljni činiti moje djelo na zemlji." Tu misao vrlo jasno vidjet ćete predstavljenu učenicima u dijelovima od 13. pa sve do 18. poglavlja Evanđelja po Ivanu. "Dok hodate putem koji sam vam odredio kao mom Tijelu, imat ćete nadu, viziju i radost. Do te točke niste tražili ono što je stvarno vaše. Ali sad, ako ste voljni tražiti, primit ćete sve što će vam biti potrebno."

U Mateju 25,4-8 Isus daje ilustraciju vremena svoga povratka. Pet mudrih djevica uzelo je ulje u svojim lampama, a pet ludih nije imalo ulja. Kad je udarila kriza, lude su rekla mudrima: "Izgleda da vi vidite nešto što mi ne vidimo. Stojite ovdje govoreći: 'Dolazi Zaručnik!' ali mi ne vidimo ništa nego tamu i nesreću. Dajte nam nešto od svog ulja." Ali, tragično, tražile su prekasno.

Ljubljeni, vrlo je teško primiti sredstva koja je Krist voljan dati kad jednom udari nesreća. Sjetite se Noina vremena! Prije nego je došao potop, Bog je zatvorio vrata arke i zapečatio Nou i njegovu obitelj u njoj. Zamislite sliku kad je kiša počela padati i kad su ljudi izvana počeli udarati po vratima! Nisu mogli ući jer je arka bila zatvorena – vrijeme traženja je prošlo; vrijeme da se dobije potrebna snaga bilo je prošlost.

Sada tražite Isusa ono što vam je potrebno!


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.