petak, siječnja 31, 2014

IZVOR NAŠEG ŠTOVANJA

Mojsije je mogao štovati iako nije bio pun nade za Izraela. Znao je da je narod sklon otpadništvu – da kriju zlatne idole koje su iznijeli iz Egipta. Iako je nagovorio Boga da ih poštedi nakon štovanja zlatnog teleta, sad je vjerojatno mislio: "Koliko će Bog još mirno podnositi njihovu tajnu požudu i mrmljanje? Kad će njegova strpljivost doći kraju?"

Ovdje bi se moglo činiti da je Mojsijevo zagovaranje za Izraela bilo suosjećajnije od Božjega osjećaja za taj narod. Ali istina je zapravo da Bog nije imao namjeru uništiti taj narod. On je na umu već imao sva svoja obećanja za njih.

Ne, ovo je bio "test milosrđa" za Mojsija. Gospodin je pitao svoga slugu: "Kako ćeš me predstavljati mom narodu? Kao osvetoljubivog Boga koji je jedino pun suda? Ne, ja sam milosrdan, strpljiv, uvijek spreman oprostiti mom narodu."

To je bilo otkrivenje! I to je zadovoljilo Mojsijevo srce. Uistinu, dok je još uvijek štovao i klanjao se, počeo je prisvajati slavu Božju koju mu je Bog otkrio: "Božje milosrđe pratit će nas do kraja! On je strpljiv i oprostit će nam. Kakva je to slava! Kakva utjeha i kakva nada!"

Odmah je počeo moliti: "Onda reče: 'Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu" (Izl 34,9).

Ovaj odlomak nepogrešivo dokazuje da je otkrivenje slave Božje sastavni dio štovanja!

Otkrivenje slave Božje trebalo bi biti izvor svega našeg štovanja. Trebali bismo redovno zahtijevati njegovu slavu, svjedočeći: "Gospodine, znam da si svet i pravedan i da nećeš žmirkati na grijeh. Ali vidio sam i tvoju slavu i znam da nisi tu kako bi me uništio.
Ne osuđuješ me u mojim borbama. Naprotiv, pokazuješ mi koliko si dobar i strpljiv prema meni. Znam da zaslužujem odbacivanje. Tako često podbacim da bih trebao biti potpuno odbačen. Ali otkrio si mi da si milosrdan, milostiv i suosjećajan!"

četvrtak, siječnja 30, 2014

OTKRIVENJE SLAVE BOŽJE

Pismo je jasno kako je moguće da svaki iskren Isusov sljedbenik vidi i razumije slavu Božju. Doista, naš Gospodin otkriva svoju slavu svima koji traže i revno mole za nju. Vjerujem da će otkrivenje slave Božje opremiti njegov narod za pogibeljna vremena koja su pred nama. Pavao izjavljuje da to otkrivenje "može sagraditi i dati vam baštinu među svima posvećenima" (Dj 20,32).

Suprotno mišljenju nekih kršćana, slava Božja nije nekakvo fizičko očitovanje. To nije neka zanesenost koja vas snalazi niti neka vrsta nadnaravne aure ili izbijanje anđeoskog svjetla. Jednostavno rečeno, Božja slava otkrivenje je njegove naravi i osobina.

Kad molimo: "Gospodine, pokaži mi svoju slavu", zapravo molimo: "Oče, otkrij mi tko si ti." A ako nam Gospodin doista da otkrivenje svoje slave, to je onda ono kako želi biti poznat nama.

Mojsijevo iskustvo sa slavom Božjom pokazuje tu istinu. Gospodin ga je poslao da izbavi Izraela bez da mu je dao cjelovito otkrivenje tko je Bog Izraelov. Gospodin mu je samo rekao: "Idi i reci: Ja Jesam te šalje" (vidi Izl 3,14). Ali nije dao nikakva objašnjenja tko je "Ja Jesam".

Vjerujem da je zbog toga Mojsije zavapio: "Pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,18). Vrlo je gladovao i žeđao da upozna tko je taj veliki Ja jesam – da upozna što znače njegova narav i karakter.

Gospodin je odgovorio na njegovu molitvu. Prvo, uputio ga je da se sakrije u rasjeklini stijene. Međutim, dok je čekao da se pojavi slava Božja, nije čuo grmljavinu, nije vidio munje ni osjetio podrhtavanje tla. Naprotiv, Božja slava došla mu je u jednostavnom otkrivenju: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup" (Izl 34,6-7).

srijeda, siječnja 29, 2014

MOJSIJE SE POKLONIO

Kad je Mojsije vidio otkrivenje slave Božje – da je dobar, brižan, ljubazan, milostiv, opraštajući – brzo je pao na koljena i poklonio se. "Mojsije smjesta pade na zemlju i pokloni se" (Izl 34,8).

Otkrivenje Božje naravi svladalo je tog čovjeka. Vidio je koliko je Bog milosrdan, strpljiv i ustrajan sa svojom djecom, uključujući narod tvrde šije, idolopoklonike i one koji ga žaloste. Ovim otkrivenjem Mojsije je bio potaknut da potrči iz rasjekline stijene, padne na tlo i poklon mu se.

Važno je primijetiti kako se sad prvi put spominje da je Mojsije štovao. Prije tog otkrivenja slave Božje, nalazimo Mojsija kako moli i posreduje, plače i preklinje Boga za Izraela razgovarajući s njim lice u lice. Čujemo ga kako pjeva slavopoje Gospodinu na pobjedničkoj strani Crvenog mora i priziva Gospodina kod gorkih voda Mare. I čujemo ga kako očajnički vapi Bogu kod Refidima, kad je narod bio spreman kamenovati ga jer im nije osigurao vodu. Ali sad prvi put čitamo riječi: "Mojsije se pokloni."

Vjerujem da nam ovaj redak mnogo govori o crkvi danas. On govori da kršćanin može revno moliti bez da ikada stvarno štuje. Da, moguće je biti molitveni borac i posredovati, a još uvijek ne biti i štovatelj Božji. Možete preklinjati za svoju nespašenu djecu, moliti za potrebe čitave crkve, biti svet i krotak u traženju Božjega bremena – a ipak ga nikada uistinu ne štovati.

Ne želim dodavati mnoštvu definicija što znači štovanje. Već postoje mnoge knjige izdane na temu različitih tehnika štovanja (klanjanja). No ukratko, reći ću ovo: Štovanje se ne može naučiti. To je spontan izljev, djelo srca svladano otkrivenjem slave Božje i njegove neopisive ljubavi.

Štovanje ili klanjanje je odgovor zahvalnosti. Ono prepoznaje da bismo davno bili uništeni našim grijehom, izvrgnuti potpunom gnjevu Božjem za sve naše pogreške i neuspjehe, ali umjesto toga Bog je došao k nama sa snažnim otkrivenjem: "Još uvijek te ljubim!"

U toj točki, Mojsije više nije preklinjao za grešni Izrael niti je tražio Gospodina za vodstvo. Niti je vapio za čudom izbavljenja, ili za silom, ili za mudrošću. Sad se divio otkrivenju slave Božje!

utorak, siječnja 28, 2014

OTKRIVENJE SLAVE BOŽJE

Pismo je jasno kako je moguće da svaki iskren Isusov sljedbenik vidi i razumije slavu Božju. Doista, naš Gospodin otkriva svoju slavu svima koji traže i revno mole za nju. Vjerujem da će otkrivenje slave Božje opremiti njegov narod za pogibeljna vremena koja su pred nama. Pavao izjavljuje da to otkrivenje "može sagraditi i dati vam baštinu među svima posvećenima" (Dj 20,32).

Suprotno mišljenju nekih kršćana, slava Božja nije nekakvo fizičko očitovanje. To nije neka zanesenost koja vas snalazi niti neka vrsta nadnaravne aure ili izbijanje anđeoskog svjetla. Jednostavno rečeno, Božja slava otkrivenje je njegove naravi i osobina.

Kad molimo: "Gospodine, pokaži mi svoju slavu", zapravo molimo: "Oče, otkrij mi tko si ti." A ako nam Gospodin doista da otkrivenje svoje slave, to je onda ono kako želi biti poznat nama.

Mojsijevo iskustvo sa slavom Božjom pokazuje tu istinu. Gospodin ga je poslao da izbavi Izraela bez da mu je dao cjelovito otkrivenje tko je Bog Izraelov. Gospodin mu je samo rekao: "Idi i reci: Ja Jesam te šalje" (vidi Izl 3,14). Ali nije dao nikakva objašnjenja tko je "Ja Jesam".

Vjerujem da je zbog toga Mojsije zavapio: "Pokaži mi svoju slavu" (Izl 33,18). Vrlo je gladovao i žeđao da upozna tko je taj veliki Ja jesam – da upozna što znače njegova narav i karakter.

Gospodin je odgovorio na njegovu molitvu. Prvo, uputio ga je da se sakrije u rasjeklini stijene. Međutim, dok je čekao da se pojavi slava Božja, nije čuo grmljavinu, nije vidio munje ni osjetio podrhtavanje tla. Naprotiv, Božja slava došla mu je u jednostavnom otkrivenju: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup" (Izl 34,6-7).

ponedjeljak, siječnja 27, 2014

ČINITI DJELO EVANĐELISTA by Gary Wilkerson

Ja sam pastor i moji sati ispunjeni su radom mog poziva. Ali u posljednje vrijeme moje srce je potaknuto da činim djelo evanđelista. Nedavno sam tražio Boga da tijekom dolazećeg tjedna otvori vrata petorici ljudi kako bih im mogao svjedočiti o Isusu. Istoga dana sjedio sam s obitelji u restoranu kad je prošao jedan stariji čovjek i stavio nam ruku na ramena dok je prolazio. Bila je to brižna gesta te sam se s njim upustio u razgovor.

Ime mu je bilo Skip i imao je osamdeset pet godina. Ispričao nam je da mu je žena upravo doživjela moždani udar. "U braku smo bili tolike godine, a sad leži u krevetu kod kuće", rekao je. "Preopterećen sam brigom za nju. Izašao sam da malo predahnem." Kad sam ga pitao možemo li se pomoliti za njega, suze su mu došle na oči. Upravo je čekao da mu netko kaže kako se Bog brine.

Kasnije tog tjedna, podijelio sam Isusovu ljubav s jednim beskućnikom tinejdžerom. Unutar nekoliko dana imao sam važne i snažne susrete s drugima. Molitva ne samo da snažno otvara vrata, nego otvara i naše oči za potrebe na samom našem pragu – i na Božju želju da ispuni te potrebe.

U svakoj od naših zajednica ljudi su spremni vidjeti kako crkva vjerno radi ono što vjeruje – da Bog želi osloboditi ljude iz svakog zatvora. Oni žele znati da postoji nada za njihov očaj. Gospodin je spreman pokrenuti se kao rezultat naših molitava; on nas sad treba da se pokrenemo u vjeri kako bismo vidjeli da njegova sila mijenja živote.

Potičem vas, nastavite iskreno moliti – za svoje ljubljene i za sve koje susrećete. Bog možda već djeluje u njihovim životima, iako to ne shvaćate. Dakle, kad čujete kucanje na vratima, budite vjerni i otvorite ih. Isus je spreman iznenaditi nas svom svojom spasonosnom ljubavi koja izbavlja i mijenja.

petak, siječnja 24, 2014

A ONDA ĆE DOĆI GOSPODIN

Danas je žestina iskušenja i kompromisa mnogo puta jača nego u generaciji ranije. Primjerice, sotona je opremio čitavu tehnologiju našeg vremena – kvareći je prijevarom, senzualnošću, požudom i iskušenjem. Zašto se danas suočavamo s tako užarenom peći iskušenja? Zašto se požuda i seks koriste za prodaju svakoga mogućeg zamislivog proizvoda? Zašto su bezbrojne porno web stranice na Internetu? Tko je meta te bujice prljavštine?

Ne sekularni svijet, koji je već prevaren. Ne, sotonina meta nije nitko od njih. Naprotiv, on manipulira medijem da bi u zamku uhvatio srca pobjedonosnih kršćana. On želi oslabiti i uništiti svjedočanstvo evanđelja.

Upravo sada, u životima mnogih vjernika peć se zagrijava sedam puta jače. Sotona je stvorio situacije u njihovim domovima, na njihovim poslovima i u njihovim odnosima koje su žarče nego ikada. Predaju se i mnogi jednom snažni kršćani te dižu ruke od Boga. Oni više ne mole za pomoć. Umjesto toga, misle: "Moja kušnja je prežestoka za mene da bih je preživio!"

U Danielu 3 Bog je okrenuo đavolji plan u priliku da se čitava babilonska nacija izloži njegovu svjedočanstvu. S obzirom da se trojica mladića nisu htjela pokloniti, Bog ih je izbavio. I oni su naciji donijeli jasnu objavu Gospodina Isusa Krista!

Babilonski kralj je svjedočio: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj? … Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri, i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu" (Dn 3,24-25).

Brzo je kralj poništio prvu naredbu štovanja idola te izdao novu: "Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj" (Dn 3,29).

Ljubljeni, sve se to dogodilo zbog svjedočanstva ove trojice mladića – pravednih ljubitelja Boga koji su bili voljni u vjeri položiti vlastite živote.

Da, stvari će postati žarke ekonomski, fizički, mentalno, duhovno i u svakom drugom smislu. Ali Bog već ima svoju ruku na odvojenim, pobožnim muškarcima i ženama na svakom mjestu. I njegovo evanđelje propovijedat će se kao svjedočanstvo.

A onda će doći Gospodin!

četvrtak, siječnja 23, 2014

GLAD ZA KRISTOVOM PUNINOM

Ako gladujete i žeđate za Kristovom puninom, sotona će proglasiti otvoren rat protiv vas. Kad vidi dokaz da je vaša predanost stvarna – vaša revnost u molitvi, odricanje od sebe samoga – upotrijebit će svako oružje iz pakla da uništi vaše svjedočanstvo. Zašto? Jer vaše svjedočanstvo Božji je odgovor na otpadništvo i rasulo!

To je ono što znači ognjena peć u Danielovoj knjizi. Sotona je osmislio i razradio plan kako da uništi jedino preostalo svjedočanstvo Božje sile u Babilonu. Plan je kulminirao u užarenoj peći, s namjerom da uništi sav živi dokaz Božje istine evanđelja (vidi Daniel 3).

Tri pobožna mlada Izraelca služila su u babilonskoj vladi na visokim položajima. Bili su to ljudi koji su bili vidljivo svjedočanstvo evanđelja koje su propovijedali. Odvojili su se od sjetilnoga babilonskog stila života, predajući umjesto toga svoje živote molitvi. Ova trojica mladića nisu bili proroci ni svećenici, nego laici koji su ostali vjerni Bogu i koji su bili čisti u srcu usred onih idolopokloničkih masa.

Dakako, ovo je raspirilo sotonin bijes te je ušao u srce babilonskoga pokvarenog kralja. Kralj je podigao ogroman zlatni lik i proglasio ga službenim nacionalnim bogom, predmetom koji se trebao štovati. Zatim je sazvao sve dužnosnike i sluge iz svih nacija pod babilonskom rukom da bi uveo novu religiju. Kad je ceremonijalna glazba započela, svatko se trebao pokloniti ovom novom bogu.

Sotona je potaknuo kralja da podigne i ogromnu zidanu peć koju je tako užario da je to bilo svakome vidljivo. Zašto je sotona to učinio? Sigurno je znao da ne postoji guverner, sudac ili policajac negdje u Babilonu koji bi se odupro novom proglasu. Njih se nije trebalo iskušavati ili im prijetiti.

Zapravo, svi su oni vjerojatno bili skamenjeni, pitajući se: "Hej, tko bi htio zaljuljati čamac? Dobro nam je – imamo napredak, hranu i piće, dobar život. A ova nova religija laka je za dušu. Tko bi htio odustati od svega toga?"
Čemu je dakle služila užarena peć? Sve to potpuno je bilo sotonino djelo – manipulacija koju je spremio da uništi ovu trojicu mladića. Htio je uništiti jedino preostalo Božje svjedočanstvo u Babilonu!

Trojica mladića odgovorila su na kraljevu zapovijed: "Bog, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti" (Dn 3,17).

srijeda, siječnja 22, 2014

BOG TRAŽI ČOVJEKA

Izrael je u vrijeme proroka Ezekiela živio raskalašeno i bio je pun ponosa. Muškarci su činili gadosti sa ženama svojih bližnjih i čak su oskvrnjivali svoje snahe. Proroci koji su jednom bili sveti sad su otpali i više nisu razabirali između svetoga i svjetovnoga. Vođe nacije postali su grabežljivi vuci tražeći nepoštenu zaradu, prolijevali su krv, govorili laži i opterećivali siromašne.

Izrael je zaboravio Božje putove te je nacija tako oslabila i postala nemoćna da ih je Bog učinio predmetom ismijavanja kod sekularnog svijeta. Rekao je: "I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama" (Ez 22,4).

Kakva strašna optužba! Bog je govorio Izraelu: "Tako ste prezreli svete stvari potpuno se predajući požudi da ću ukloniti vaše svjedočanstvo!"

U ono vrijeme Ezekiel je bio stariji čovjek, blizu da nestane iz tog prizora. Kako se, dakle, Bog pozabavio s tom situacijom? Rekao je Ezekielu: "Tražio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem i ne nađoh nikoga" (Ez 22,30).

Zamislite to! Izraelova sudbina stajala je na tome hoće li Bog moći naći jednoga pouzdanog, pravednog čovjeka. Međutim, rekao je Ezekielu: "I ne nađoh nikoga. I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti" (Ez 22,30-31).

Bog je istu stvar rekao i proroku Jeremiji: "Prođite ulicama jeruzalemskim … tražite … pa ako nađete ijednoga čovjeka koji čini pravo i traži istinu, oprostit ću" (Jer 5,1). Rekao je proroku: "Oprostit ću čitavoj naciji ako nađem jednoga čovjeka koji će stati u proboj. Sve što trebam je jedna duša koja je potpuno predana mojoj volji!"

Ljubljeni, danas u crkvi čujemo bebelske glasove koji vape za relevantnim suvremenim putovima da se dosegne svijet. I isprobavaju se mnogi bizarni, tjelesni programi. Međutim, u mnogim godinama moje službe, vidio sam takve programe i oni su se pojavili i nestali. Oni se potpuno oslanjaju na zadovoljenje tijela i nemaju ništa s križem. Mnoštvo koje privlače živi praznim, neispunjenim životom, jer nikada nije bilo izloženo evanđelju odvojenosti od svijeta s njegovim požudama. Svijet se ruga tim programima, prepoznajući ih sve kao puku glupost.

utorak, siječnja 21, 2014

BOG JE PODIGAO ČOVJEKA

U Nehemijino vrijeme, jeruzalemski zid bio je razoren, a grad doslovce gomila kamenja. Crkva je bila potpuno otpala, bez ijednoga preostalog svjedoka. Zle sile koje su okruživale Izrael žestoko su ih progonile, izrugujući se svakom poslu koji su pokušavali poduzeti.

Kako je Bog odgovorio u vrijeme takvog rasula? Je li poslao dobro izvježbanu vojsku da im pomogne? Je li poslao kraljevsku gardu da pobije njihove poznate neprijatelje? Ne, Bog je podigao čovjeka – Nehemiju.

Nehemija je bio čovjek s Božjim bremenom na srcu. On je svoje vrijeme provodio u molitvi, postu i tugovanju, jer bio je slomljen nad Izraelovim stanjem. I neprestano je uranjao u Božju Riječ, upijajući proročanstvo i djelujući po Duhu.

Iako je perzijskom kralju služio kao peharnik, ostao je odvojen od pokvarenosti koja ga je okruživala. Usred sve one senzualnosti, nemorala i bezbožnosti koji su bili u Izraelu, sačuvao je sveti hod s Gospodinom. A zauzvrat, svi koji su ga čuli kako propovijeda, bili su očišćeni u duši.

Ubrzo je probuđenje svetosti projurilo zemljom. "Svećenici i leviti očistili su sebe, a zatim su očistili narod, vrata i zid" (Neh 12,30). I Dom Božji je bio očišćen; sve što je bilo od tijela bilo je izbačeno. Nehemija je poslao radnike u hram rekavši im: "Želim da odavde izađe svaki komad prljavštine. Ne ostavljajte ništa što ima veze s idolopoklonstvom i senzualnošću" (vidi Neh 13,8-9).

Ljubljeni, to je Božji koncept probuđenja! Sve to u vezi je s pometanjem svih prostorija vašega srca koje su nečiste i neposvećene. On ne želi da ostane ijedno mračno mjesto.

Gdje je Nehemija dobio takav duhovni autoritet da su kompromitirani drhtali i da je vratio sveti strah u hram? Kralj mu to nije dao. Ni biskup. Niti je to naučio u biblijskoj školi.

Ne, Nehemija je svoj autoritet dobio na koljenima – plačući, slomljen, želeći upoznati Božje srce. A s obzirom da je bio čovjek molitve, u stanju je bio priznati grijehe čitave nacije: "Neka uho tvoje bude pažljivo i oči tvoje otvorene, da čuješ molitvu sluge svoga. Molim ti se sada, danju i noću … i ispovijedam grijehe sinova Izraelovih … sagriješili smo ja i kuća oca mojega. Veoma smo zlo činili prema tebi ne držeći naredaba tvojih" (Neh 1,6-7).

ponedjeljak, siječnja 20, 2014

DJELA VJERE by Gary Wilkerson

Jednom kad je apostol Petar čudom bio oslobođen iz zatvora (vidi Dj 12,7-11), otišao je u kuću molitve da one koji su posredovali za njega izvijesti o čudu. Kad je pokucao, skupina je još uvijek bila u žarkoj molitvi. Nisu imali pojma kako su njihove molitve za njihova brata bile učinkovite. Pismo kaže da su njihove molitve bile "neprestane", što znači, da su se držali Boga i nisu odustajali. To je ona molitva na koju Krist poziva svoju crkvu. Ona je ustrajna i žarka u svojoj želji da vidi oslobođenoga ljubljenog, prijatelja ili čak grad.

Ali kad su ti vjernici saznali da su njihove molitve odgovorene, dogodila se jedna zanimljiva stvar – nisu vjerovali! Sluškinja im je rekla da je na vratima Petar. "Od radosti zaboravi otvoriti vrata, utrča unutar i javi da je Petar pred vratima. 'Ti si luda!' rekoše joj na to. Ali ona je svejednako tvrdila da je istina. Oni rekoše: 'Bit će njegov anđeo'" (Dj 12,14-15). Očito su vjerovali da ga je Herod već ubio.

Bog je u poslu oslobađanja. On jednom riječju čini nemoguće i kad svoje ljude oslobodi, oni su doista slobodni. Ali možda ste zamijetili nešto u svom vlastitom životu što se događa kad se borite s problemom. A to je, Bog prvih nekoliko vrata otvara za vas – a onda posljednja ostavlja vama da ih vi otvorite po vjeri. On je nadnaravno otvorio vrata za Petra, ali ova posljednja zahtijevala su vjeru i djelo čovjeka.

Zašto Gospodin to čini? On zna da i s našim najgorljivijim molitvama možemo u svom srcu imati majušni ugao nevjere. Da, Bog je suveren u svojoj moći, ali želi da se njegova zaručnica uključi u njegova djela izbavljenja. Svaki izvorni pokret Božji kroz povijest zahtijevao je muškarce i žene da se dignu i kažu: "Želim da se računa na mene. Možda ću biti slab i sramežljiv, ali Bog daje čast onima koji djeluju po vjeri."

Da, sve započinje s molitvom. Žarka, učinkovita molitva pokreće Boga da otvori željezna vrata i oslobodi zarobljene. Petrova priča to jasno pokazuje. Ali ovaj prizor pokazuje i to da ako ne radimo u vjeri kako bismo otvorili posljednja vrata, neki zarobljenici će ostati stajati vani. Tu je dakle posljednji dio žarke molitve: vjerno djelo.

subota, siječnja 18, 2014

PROVJERI VITALNE ZNAKOVE by Jim Cymbala

Molitva je izvor kršćanskog života; kršćaninu uže za spašavanje. Inače, to bi bilo kao da u rukama držite malo dijete dražesno odjeveno – a ono ne diše! Zaboravi čipkastu odjeću – stabiliziraj djetetove vitalne znakove! Nema koristi razgovarati s nekim u komatoznom stanju. Zbog toga velik naglasak na učenje u današnjim crkvama proizvodi tako ograničene rezultate. Učenje je dobro samo tamo gdje se život može kanalizirati. Ako su slušatelji u duhovnoj komi, ono što im govorimo može biti dobro i pravo, ali duhovni se život ne može naučiti. 

Pastorima i crkvama mora postati dovoljno neudobnu da kažu: "Ako nemamo molitveni život, nismo novozavjetni kršćani." To uvjerenje čini da se malo meškoljimo, ali kako će inače doći proboj do Boga?

Ako doista razmislimo o onome što Djela 2,42 kažu – "Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajedničkom život, lomljenju kruha i u molitvama" – vidimo da je molitva gotovo dokaz crkvene normalnosti. Prizivanje imena Gospodnjeg četvrti je vrijedan znak na tom popisu. Ako moja ili vaša crkva nije molitvena, ne bismo se smjeli hvaliti našom pravovjernošću ili brojkama posjećenosti nedjeljom ujutro.

Moja žena Carol i ja rekli smo jedan drugome više nego jednom da ako se duh slomljenosti i prizivanje Boga ikada u Brooklyn Tabernacleu smanji, znat ćemo da smo u problemu, čak ako budemo imali 10 tisuća posjetitelja na službi.
Tijekom bezbrojnih večernjih molitvenih sastanaka utorkom, nalazim se okružen svetim glasovima molitve i posredovanja koji ispunjavaju crkvu i prelijevaju se iz svakoga nazočnog srca. Kako se sastanak primiče završetku, čujem vapaje majki za djecom koja su odlutala, muškarce koji traže Boga da im pomogne naći zaposlenje, a neke kako zahvaljuju za nedavne odgovore na molitvu. Ne mogu a da ne pomislim: "Ovo je najbliže nebu što mogu dospjeti u ovom životu. Ne želim odavde otići. Ako bih bio pozvan u Bijelu Kuću da se susretnem s nekim dostojanstvenikom, nikada mi to ne bi donijelo tu vrstu mira i duboke radosti koje osjećam u nazočnosti ljudi koji prizivaju Gospodina."


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, siječnja 17, 2014

GOSPODIN JE IMAO ČOVJEKA

Bilo je to teško vrijeme u Izraelu kad su u zemlji bujali pokvarenost i otpadništvo. U to vrijeme, Kovčeg je otišao od Izraela. Eli, veliki svećenik nacije, ulijenio se i postao zadovoljan sam sa sobom, dopuštajući svojim sinovima da oskvrnjuju službu svećenstva. Pod njihovim su vodstvom u hramu bujali blud i preljub. A Eli se tako naučio na svoj lagodan način života da nije učinio ništa kako bi ih zaustavio.

U jednoj točki Gospodin je ispisao riječ "Ikabod" (što znači, Duh Gospodnji je otišao) nad cijelim vjerskim sustavom. Sotonske su se sile još jednom podigle do velike moći i za prirodno oko Božje djelo izgubilo je mnogo tla te je vjerojatnost oporavka izgledala nemoguća.

Ali Gospodin je sve vrijeme imao čovjeka na mjestu – malo dijete imena Samuel. Dok su svi propovjednici oko njega bili uključeni u blud i gramzljivost, Samuel je učio slušati glas Božji. Dok je postajao sve prisniji s Gospodinom, Duh Sveti ga je ispunjavao proročkom riječi. I postao je svjedočanstvo – živ dokaz sile Božje!

Pismo kaže da kako je Samuel rastao, nijedna od njegovih riječi nije pala na zemlju, što znači da je dosljedno govorio sa silom i vlašću. Zbog svoga pobožnog autoriteta, nijedna nacija nije bila u stanju dići ruku protiv Izraela četrdeset godina.

"Samuel je rastao, a Jahve je bio s njim i nije pustio da nijedna od njegovih riječi padne na zemlju. Sav Izrael, od Dana do Beer Šebe, spozna da je Samuel postavljen za proroka Jahvina. Jahve se i dalje javljao u Šilu, jer se objavljivao Samuelu" (1 Sam 3,19-21).

Gospodin je još jednom podigao jednoga jedinog čovjeka kao svjedočanstvo cijeloj naciji. Bogu nije bila potrebna vojska, ljudska organizacija ili "nova stvar". Sve što je njemu trebalo bio je jedan pravednik – netko čija služba je bila potpuno podređena njegovim svetim putovima!

četvrtak, siječnja 16, 2014

BOG JE SVE TO UČINIO KROZ JEDNOG ČOVJEKA

Promotrite položaj Izraela u Egiptu. Božji narod bio je u nevjerojatnom rasulu i u velikom otpadništvu. Sotona je držao Izraela pod petom, manipulirajući političkim silama onoga vremena da donose zakone protiv njih i progone ih. Neprijatelj je izrugivao i ismijavao Božje svjedočanstvo na zemlji.

Bio je to mračan trenutak u Izraelovoj povijesti i s vremenom se narod obeshrabrio. Počeli su otpadati, odajući se egipatskim zadovoljstvima i senzualnosti. Idolopoklonstvo i nečistoća su bujali. Njihova situacija izgledala je beznadna i vjera naroda polako je odumirala.

Što je bio Božji odgovor na ovo podizanje sile tame? Je li podigao okolna carstva da posluže kao njegova šiba protiv Egipta? Je li potaknuo građanski rat među Egipćanima? Je li poslao anđele osvetnike? Ne, ništa od toga Bog nije učinio. On je imao potpuno drukčiji plan i položio je svoju ruku na jednoga jedinog čovjeka, podižući Mojsija.

"Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu, Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja. Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv" (Ps 103,6-8).

Mojsije je bio čovjek molitve, potpuno zatvoren nasamo s Bogom. On je rekao ne zadovoljstvima, lagodnom životu i iskušenjima Egipta, živeći umjesto toga pod potpunom vlašću Duha Svetog. Nije imao svojih vlastitih planova i ambicija. Odbacio je svaku ljudsku sposobnost, oslanjajući se na velikog Ja Jesam kao svoj jedini izvor pomoći. Sa svetog tla došao je s objavom Božje svetosti iz prve ruke.

Dakle, u najcrnjem času Izraelove povijesti, kad se činilo da će narod Božji podleći neprijatelju, Gospodin je podigao čovjeka koji je usred svega toga djelovao kao svjedočanstvo. A taj čovjek oborio je čitavu naciju dok je podizao drugu. Sve to Bog je učinio kroz jednog čovjeka!

srijeda, siječnja 15, 2014

DOTAĆI NACIJE ZA KRISTA

"Ali, primit ćete snagu pošto Duh sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje" (Dj 1,8).

Zapanjen sam i zbunjen mnoštvom pastora, i mladih i starih, koji jure svijetom tražeći strategije da bi proizveli rast u svojim crkvama. Danas mnogi propovjednici pohađaju seminare, konvencije te organizacije za analizu problema i planiranje budućeg razvoja, gdje mladi profesionalci u službi koriste dijagrame i ankete da im pokažu kako sagraditi veće crkve. Drugi pastiri opet jure na "probuđenja", nadajući se naučiti nove metode kako da Duh Sveti padne na njihove zajednice.

Upravo sada misijska društva šalju više radnika nego ikada. Njihov poklič postao je: "Moramo dobiti više ljudstva na misijskom polju! Potrebno je više kvalificiranih muškaraca i žena da bi se zadobile nacije za Krista."

Nakon nekoliko godina, previše se poslanih misionara vraća kući. Demonske sile u onim stranim nacijama su ih porazile, obeshrabrile, izmučile. Zašto? Jer se njihovi životi nisu podudarali s evanđeljem koje su propovijedali; oni nikada nisu razvili spoznaju Kristova gospodstva iz prve ruke ili puninu Duha Svetog.

Ljubljeni, potrebno je više od novih ideja ili strategija da se dotaknu nacije za Krista. Svi naši planovi uzaludni su ako Isus nije na prijestolju svakog područja našeg života.

Nikada u povijesti nije bilo takve divlje navale demonskih duhova koji izlaze iz utrobe pakla. Bezakonje preplavljuje zemlju i nacije se dižu protiv nacije. A sve to događa se jer je sotona otpustio svoje demonske horde u konačnom ratu protiv svetih!

Međutim, Bog nikada nije uhvaćen nespreman ni s čim što se događa u našem svijetu. Njega nije iznenadila strašna pošast droge niti prolivena krv kroz pobačaje. Što je, onda, njegov odgovor u ovo vrijeme nemira i pokvarenosti? Što će Bog učiniti u vrijeme takvog rasula?

Njegov odgovor je isti kao što je uvijek i bio – donijeti Kristovu pobjedu na obnovljen način. Bog je uvijek odgovarao podižući svjež ostatak muškaraca i žena koji su čisto svjedočanstvo njegove snage spasenja i posvećenja, a jednako je istina i za danas. Njegov plan je dovesti u ovu scenu Antikristove aktivnosti tijelo odvojenih, Kristom ispunjenim pobjednika – pobožnih muškaraca i žena koji će živjeti potpuno podređeni njegovoj vlasti i gospodstvu!

utorak, siječnja 14, 2014

DOKAZ ČINJENICE

"Ova Radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svem svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak" (Mt 24,14).

Mnogi u crkvi danas pokušavaju utvrditi blizinu Kristova povratka čitajući znakove vremena. Takve znakove vidimo u specifičnim događajima; primjerice, povratak Židova u Izrael. Međutim, jedna od najjasnijih izjava koju je Isus dao o njegovu drugom dolasku sadržana je u gornjem retku. Kraj će doći tek kad se evanđelje bude propovijedalo svim narodima – kao svjedočanstvo.

Riječ koju Isus koristi za "svjedočanstvo" u ovom retku doslovce znači "dokaz činjenice". Krist govori ovdje ne samo o propovijedanju evanđelja, nego njegova predstavljanja kao svjedočanstva. Ukratko, on kaže da je evanđelje koje propovijedamo učinkovito jedino ako je potkrijepljeno životom koje svjedoči u korist njegove stvarnosti.

Pomislili biste da bi u Americi, naciji u kojoj je tisuće evanđeoskih crkava, trebalo biti snažno evanđeosko svjedočanstvo. Ali mnoge crkve kompromitirale su pravo Kristovo evanđelje. Činjenica je da je sa svim evanđeoskim propovijedanjem u mnogim od tih crkava, vrlo malo svjedočanstva o Kristovu gospodstvu podržano u životima ljudi. Oni nisu pravo svjedočanstvo gradu ili naciji.

Svakako, postoje izuzeci. Mislim na jednoga baptističkog pastora koji je jednom planirao sagraditi ogromnu novu zgradu. Zajednica mu je neprestano rasla i počeo je proučavati pokret rasta crkve. Ali onda je njegova žena bila potaknuta na molitvu i traženje Gospodina i ubrzo je i pastor činio isto. Brzo je ostavio svoj san o ogromnim brojkama i počeo biti svjedočanstvo onoga što propovijeda.

Za nedavnu propovijed, podigao je veliki zaslon na pročelju crkve. Rekao je svojoj zajednici: "Božji Duh mi je govorio o grijesima ove crkve. I danas ćemo ih vidjeti pred svojim očima."

I na onom zaslonu pokazao je grijeh za grijehom – preljub, blud, alkoholizam, drogiranje, pornografiju. A onda je započeo svoju propovijed: "Nećemo sad početi graditi veliku crkvu. Prije nego možemo išta drugo činiti, moramo postati ispravljen živ Kristov šator. Najprije mi moramo živjeti evanđelje!" Danas Duh Božji silno djeluje u toj crkvi. Ljudi hrle Gospodinu, ispravljajući svoje živote – jer slušaju evanđelje sa svjedočanstvo iza njega.

ponedjeljak, siječnja 13, 2014

DUHOVNI ZATVORI by Gary Wilkerson

Duhovni zatvori su oni koje sotona koristi da nas zatvori i oni u kojima se držimo. Sa snažnim primjerom iz Petrova život, Riječ Božja nam pokazuje kako izaći na slobodu iz tih zatvora.

U Djelima 12, Petra je zatvorio kralj Herod. Tisuće u Jeruzalemu spasile su se kroz silna djela Božja i Herod je osjetio prijetnju. Svakako, kad god Bog nadnaravno djeluje kroz svoj narod, to razgnjevi neprijatelja.

Sad je Herod spustio svoj pogled na Petra: "Vidjevši da je to drago Židovima, uhvati još i Petra. Bilo je to upravo u vrijeme beskvasnih kruhova (Pashe)" (Dj 12,3). Herod se htio osigurati: ako pogubi najhrabrijeg vjernika na Uskrs, crkveni najsvetiji blagdan, uplašit će kršćane tako da će utihnuti.

Poslao je vojnike da uhvate i dovedu Petra: "Njega, pošto ga uhvati, baci u tamnicu … bijaše naumio da ga poslije Pashe izvede pred narod" (Dj 12,4).

Značenje riječi "izvesti" otkriva da je Herod htio javno mučiti Petra.
Riječ "uhvatiti" u ovom odlomku ne znači samo "zgrabiti". Naprotiv, ona označava silu daleko iznad naše vlastite. Petra nisu uhitile samo vlasti, nego su ga zatvorile i duhovne sile koje su manipulirale moćnim čovjekom za demonske završetke. Je li vam poznata ta vrsta duhovnog zatvora? Možda ste baš sad u jednome od njih. Mislite: "Gospodine, molio sam tisuću puta, ali ništa se ne mijenja. Kako ću ikada postati slobodan?"

Ono što zatim čitamo mijenja sve: "Petra su dakle držali u tamnici, no crkva se žarko molila Bogu za njega" (Dj 12,5). Ova jedna mala riječ – "no" – mijenja čitavu sliku. Ona kaže: "Neprijatelj je u tom prizoru i riče poput lava, no tu je i Lav iz Judina plemena. On je spreman otkriti se i sve promijeniti."

Volim tu sliku "žarke molitve" u ovom retku. Mala skupina poniznih muškaraca i žena održava molitveni sastanak. Poput mnogih kršćana, vjerojatno imaju malo utjecaja u svom svijetu, međutim, i najdeblje zatvorske zidine nemaju nikakve šanse protiv njihovih molitava.

"One noći prije nego ga je Herod kanio izvesti Petar spavaše okovan u dvoje verige među dvojicom vojnika, a stražari pred vratima čuvahu tamnicu. Najedanput se pojavi anđeo Gospodnji" (Dj 12,6-7).

Kad je Petar pogledao, vidio je da su mu lanci spali, ali čuvari to nisu vidjeli. "Nije znao da je taj doživljaj s anđelom stvarnost; mislio je da vidi utvaru" (Dj 12,9).

Ono što se zatim dogodilo srce je ove poruke: "Kad prođoše prvu i drugi stražu, dođoše k željeznim vratima koja vode u grad. Ona im se sama otvoriše. Iziđoše …" (Dj 12,10).

subota, siječnja 11, 2014

POSTAVLJEN GOVORITI by Carter Conlon

Na početku moga kršćanskog života, Bog me primorao da u srcu osjećam ljubav za izgubljene. Da, bila su vremena kad su mi se suprotstavljali pa čak i prijetili. Ipak, jednostavno nisam mogao ostati tih, jer sam se izvorno brinuo za ljude i bio sa prisiljen govoriti im o Isusu Kristu. Muškarci i žene oko mene umirali su u svojim grijesima i netko sa suosjećanjem Božjim morao im je govoriti. To je poziv za svaki naš pojedini život.

Pavao je to rekao ovako: ".. ja sam postavljen glasnikom, apostolom i učiteljem. Zbog toga ovo i trpim" (2 Tim 1,11-12). Rekao je: "Trpim, pozvan sam, postavljen sam." Na isti način, svaki od nas postavljen je od Boga da bude glasan svjedok istine. Nismo pozvani da u ovo vrijeme budemo tihi. Pozvani smo da stojimo za ono što vjerujemo; da svjedočimo kako nas je Bog promijenio i nastavlja raditi u našim životima. Pozvani smo da stojimo bez srama, a ne da se povlačimo od podrugljiva pogleda palog čovječanstva. Bog je stvorio put za nas da činimo tako.

Prije tih redaka, Pavao je rekao Timoteju: "Dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest, oslanjajući se na snagu Boga koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Kristu Isusu" (2 Tim 1,8-9). Prema njegovoj vlastitoj odluci i milosti! Kao da Bog kaže: "Vidio sam te da dolaziš i stvorio sam ti put. Stvorio sam ti put da prerežeš konopce potrebe za slavom i odobravanjem čovjeka. Stvorio sam ti put da ispuniš moj sveti poziv u svom životu – ne samo djelomično, nego u punoj mjeri. Stvorio sam ti put da voliš ljude nadnaravnom ljubavi. Voljan sam te ispuniti mojim Duhom Svetim, dajući ti hrabrost da stojiš kao glas kraljevstva Božjeg – ne svojom sposobnošću, nego mojim Duhom.


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, siječnja 10, 2014

POSTOJANI U VJERI

Evanđelje po Luki govori nam o ocu koji je doveo svoga demonom opsjednutog sina Isusu. Krist je rekao ocu: "Dovedi ovamo svoga sina! Dok se opsjednuti primicao, zli duh baci ga na zemlju i poče grčiti" (Lk 9,41-42). Riječ grčiti znači silovito trzati, strašno tresti.

Ovaj mladić došao je Kristu da bude oslobođen, premještan iz kraljevstva tame u kraljevstvo svjetla. Đavao je vidio da će izgubiti još jednu žrtvu te je bijesan bacio mladića na zemlju u posljednjem, silovitom napadu. Htio ga je ubiti i uzeti mu dušu prije nego ga Isus izbavi.

Sotona će danas pokušati učiniti istu stvar i vama. Onoga trenutka kad krenete prema Kristu, isprobat će posljednji napad kako bi vas progutao. Stavit će pred vaše oči najzamamnija iskušenja. Pokušat će vas oboriti lažima, govoreći vam da nikada nećete biti oslobođeni od grijeha i požude. Pokušat će vas uvjeriti da ćete uvijek biti njegovi, ne Božji!

Ali dopustite mi da vas podsjetim: onoga trenutka kad krenete prema Isusu, đavao postaje bespomoćan. On ne može nikoga zaustaviti tko krene Kristu! Nije mogao zadržati ni demonom opsjednuta mladića da ne dospije do Isusa. Sve što Krist mora učiniti je da kaže riječ: "Isus zaprijeti zlom duhu. Zatim ozdravi dječaka i predade ga ocu njegovu" (Lk 9,42).

Jakov nam kaže: "Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas" (Jak 4,7). Dakle, kako se odupirete neprijatelju? Samo po vjeri! Jednostavno dođite Isusu, uzdajući se da će vas izbaviti od sotonskog stiska: "Oduprite mu se čvrsti u vjeri" (1 Pt 5,9).

Još danas možete biti slobodni. Možete reći sotoni: "Kad završim s čitanjem ove poruke, bit ću slobodna osoba. Isus će me izbaviti od svake požude i bezbožne strasti. Sve će to nestati jer je on tako rekao."
Vremena pred vama mogu biti teška. Ali Očevo slavno, blistajuće sunce sjat će za vas sve sjajnije!

četvrtak, siječnja 09, 2014

ISUS KUCA NA VRATA

"Vi imate đavla za oca i hoćete da vršite želju oca svoga" (Iv 8,44).

Ove riječi rekao je Krist vjerskom mnoštvu koje je mislilo da su dobri u očima Božjim. Izvana su bili čisti i religiozni, ali iznutra bili su puni požude, senzualnosti, nečistoće i gramzljivosti.

Postoji bolest zvana bolest grijeha koja pogađa đavolju djecu. Što čovjek pada dublje u grijeh, ta bolest postaje kritičnija. Svoj vrhunac ona doseže kad grijeh iznenada izgubi svoje zadovoljstvo, postaje dosadan i više ne ispunjava.

Bolest grijeha otjerala je poznatoga mladog tv glumca u samoubojstvo. Ovaj glumac glumio je u hit seriji i zaradio bogatstvo. Upravo je potpisao ugovor za filmove i izlazio je s jednom prekrasnom glumicom. Imao je slavu, bogatstvo i dobro zdravlje.

A onda mu je beživotno tijelo bilo nađeno u jeftinom porno hotelu. Očito, ništa od zadovoljstava ovoga svijeta nije ga zadovoljilo. Život mu je postao prazan i beznačajan i na kraju je samoubojstvo sve to dokrajčilo. Kao rezultat bolesti grijeha, nastupila je smrt.

Ako nikada niste predali svoj život Isusu, onda je sve do sada đavao imao potpunu kontrolu nad vama. Vladao je i upravljao vašim životom. Ali možda sad sotona vidi da promjena dolazi k vama i zna da gubi svoj stisak na vama.

Grijeh vam je iznenada izgubio svoj sladak okus. Ne odlazite na pokvarena mjesta kamo ste jednom često odlazili i niste više željni partijanja. Novac vas više ne zadovoljava ni seks ni ono što posjedujete. Osjećate da u vama raste praznina.

I sad ste ovdje i čitate ovu poruku. Možda ste voljni pročitati Bibliju. Nitko vas na to ne nagovara; nešto u vama potiče vas da je uzmete.

Dragi, upravo sada Isus kuca na vrata vašega srca i đavao to zna. A ono čega se sotona boji najviše je da ćete otvoriti vrata Kristu!

srijeda, siječnja 08, 2014

OPOVRĆI ĐAVOLJE LAŽI

Đavao dolazi na nas sa žarkim kušnjama, ali ne trebamo ga se bojati. John Knox, jedan od najsnažnijih britanskih propovjednika, velik je primjer kako možemo opovrći đavolje laži. Njegovo strahovito propovijedanje uzrokovalo je da su kraljevi i kraljice drhtali. Njegov pravedan život podupirao je evanđelje koje je propovijedao i bio je beskompromisan do kraja.

U njegovim kasnijim godinama, kad je postao neizlječivo bolestan, sotona se suočio s još jednim rokom. Ovaj čovjek razbjesnio je pakao vjerojatno koliko i apostol Pavao. I tako ga je za kratko vrijeme koliko mu je preostalo, odlučio poslati u vječnost sa strahom i nevjerom.

Knox je zapisao: "Sotona me čitav život testirao i napadao. Ali moj sadašnji test napao me najstrašnije. Odlučio me proždrijeti i završiti sa mnom. Ranije bi uvijek pred moje oči stavljao sve moje grijehe. Pokušao me uhvatiti u zamku s privlačnostima ovoga svijeta. Ali Duh je slomio te napade. Sad me napao na drugi način. Ovaj lukav đavao trudio se uvjeriti me da sam nebo zaradio svojom vjernošću mojoj službi!"

Knox je znao da spasenje dolazi po vjeri samoj. To je propovijedao čitav svoj život, jasno izjavljujući da nitko ne može biti spašen svojom vlastitom pravednošću, bez obzira koliko dobrih djela učinio. Ali sad je sotona pokušao srušiti ovog propovjednika da posrne nad svojom vlastitom vjernošću!

Upravo prije nego je umro, posvjedočio je: "Neka je blagoslovljen Bog koji mi je dao snagu da zgazim i ugasim ovu goruću strelicu odlomcima iz Pisma. Milošću Božjom, ono sam što jesam, ali milošću Božjom u meni. Kroz Isusa Krista postigao sam pobjedu! Za ovo kratko vrijeme kušač me neće ponovno dotaći. Ubrzo ću ovo smrtno tijelo zamijeniti blagoslovljenim besmrtnim po Kristu Isusu!"

Hvala Bogu za svjedočanstvo Johna Knoxa! Da bi se odupro sotoni, koristio je Pismo i Gospodin ga je izbavio. Otišao je kući u slavu pjevajući Božje slavopoje!

utorak, siječnja 07, 2014

NOVA SNAGA

Pitajte bilo koga tko je bio pozvan od Boga da napravi korak u neko novo djelo Kraljevstva i reći će vam da je sotona došao na njega s gnjevom, bacajući jednu nevolju za drugom. Tako je to bilo i u Kristovu životu.

Čim je bio kršten, s pojavom goluba i glasom s neba koji ga je proglasio Janjetom Božjim, sotona je krenuo na posao. Znao je kako ima samo četrdeset dana i noći da pokuša proždrijeti Isusa i zaustaviti njegovu službu (vidi Mt 4).

Čim je Isus proglasio Petra stijenom vjere, došao je sotona da rešeta ovog učenika, goneći ga u nevjerstvo i izdajstvo (vidi Lk 22,21). Sotona je znao da mora brzo djelovati u njegovu životu, prije nego se Isusove riječi o ovom učeniku mogu ostvariti – ali je iskušenje na kraju propalo!

Znam što ta vrsta paklenog napada znači, jer mi se to dogodilo kad mi je Bog uputio svjež poziv u službu! Nakon što sam mnogo vremena proveo u molitvi, osjetio sam poziv Božji da proširim svoju službu govoreći pastorima širom svijeta. (Nisam napuštao službu u crkvi Times Square ili službu pisanja ovih poruka. Samo sam dodavao ovaj povremeni aspekt službe, prema vodstvu Duha Svetoga.)

Planirao sam govoriti okupljenim pastorima u Francuskoj, Rumunjskoj, Poljskoj i na Balkanu. Čim sam isplanirao ovo putovanje, pojavio se sotona. Do tog vremena bio sam na vrhuncu zdravlja, ali iznenada sam bio fizički smlavljen. Za svega nekoliko sati postao sam tako slab da sam jedva hodao. Osjetio sam oštre, mučne unutarnje boli i ubrzo su mi se na trbuhu pojavili prištići.

Prijatelj liječnik mi je rekao da imam herpes, bolest koja dolazi od ostataka dječjih ospica. Đavao kao da se smijao, govoreći: "I tako započinješ s novom službom? Nećeš ako se mene pita!"

Međutim, za nekoliko tjedana moga putovanja, sve su bolna mjesta nestala. Gospodin me podigao i dao mi novu snagu. Sve je to bilo vojevanje iz pakla! Uvijek je to bilo tako tijekom svih mojih godina službe. Svako novo prihvaćanje poziva od Gospodina slijedili su demonski napadi.

ponedjeljak, siječnja 06, 2014

U JAMAMA by Gary Wilkerson

Ako krenemo od Postanka 37, vidimo Josipovu priču koja glasi poput epizode televizijskog programa "Cops" ("Policajci"). Jedan od njegove braće bio je silovatelj, a drugi je pokušao ubiti Josipa i na kraju ga je prodao u ropstvo. Čak je i Jakov, njegov vlastiti otac, propustio posredovati kad su ga braća mučila. Za disfunkciju ove obitelji kaznu je platio Josip.

Opisuje li to vas? Godinama ste odsutni od doma, ali još uvijek na duši nosite ožiljke od kaosa svoje obitelji. Ili je možda vaš kaos na radnom mjestu, gdje uporni grijesi drugih izravno utječu na vas. To se dogodilo Josipu kad ga je žena njegova gospodara pokušala zavesti. Kad ju je Josip odbio, da bi mu se osvetila, lagala je o njemu i bio je bačen u još jednu jamu, zatvor za osuđenike na smrt.

Biblija je jasna da je sa svakom jamom u koju je pao Bog bio na djelu, ubrzujući proces postizanja nauma za svoje kraljevstvo. Čujem kako Bog kaže za njega: "Želim nekoga tko je voljan vjerno podnijeti svaki test, tako da ga mogu postaviti na strateški položaj kako bi spasio moj narod. Za taj posao odabrao sam Josipa."

Sjetite se nevjerojatne putanje Josipova života. Tu je pastir tinejdžer koji je za nekoliko godina postao drugi u zapovjedništvu najvećega svjetskog carstva. To me tjera da molim: "Bože, izvadi me iz moje udobne zone. Želim u mom životu vidjeti na djelu tvoje naume."

Jeste li voljni reći: "Gospodine, radosno idem kamo god želiš da idem"? Znam mnoge kršćane koji žude za takvom vrstom vjere. Oni vape: "Gospodine, mora postojati više u ovom hodu. Ne želim samo zauzimati mjesto na zemlji. Želim da radiš u meni tako da mogu utjecati na tvoje kraljevstvo."

Što su veći naši snovi za djelo Božje, veća će biti naša jama. Vjerujete li Bogu za brak koji odražava njegovu slavu? Onda budite spremni da ćete imati brak testiran gotovo iznad vaših granica. Istina je da nas vjera baca u jamu gotovo svaki put. Ako želimo Boga da koristi naše živote, onda je bolje da se pripremimo za jamu.

"Iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu" (Post 50,20).

subota, siječnja 04, 2014

BEZ VJERE NIJE MOGUĆE IMATI by Claude Houde

"Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo. Zbog nje su stari postigli pohvalno svjedočanstvo" (Heb 11,1-2).

Jedan od najvećih privilegija moga kršćanskog života bila je radost što sam mogao biti oko velikih patrijarha vjere i poznavati ih. Neki od tih velikana krajnje su poznati, s međunarodnim službama, dosežući milijune, a onda postoje i drugi, iako daleko manje poznati, koji su do kraja života ostavili utjecaj na moju vjeru i službu.

Svjedočanstvima tih ljudi i žena vjere nadahnut sam, potaknut na dobra djela, motiviran i pokrenut. Jedan od takvih ljudi s karakterom okaljena čelika bio je pastor Bernard Sigouin. O, znam, vjerojatno nikada niste čuli za njega, ali pakao ga se bojao, a nebo slavilo njegovu vjeru.

Pastor Bernard bio je među onim vjernicima koji su postali kršćani u pedesetima kad su u francuskoj provinciji Quebecu, koja je u to vrijeme bila u duhovnoj tami, bjesnjela oštra progonstva. Postao je vjernik u jednom od prvih valova Kvibečana koji su s vjerom odgovorili na poziv Božji za službu u našoj naciji. Bio je smion i dragocjen pastor, kao i osnivač i graditelj mnogih crkava u tom dijelu Kanade, koji se još uvijek smatra jednim od najneevangeliziranijih polja svijeta. Primio sam tu čas da služim s tim dragocjenim pastorom kad je ušao u jesen svoje službe i svoga života.

Pastor Bernard i ja postali smo prijatelji. Godinu dana prije njegove smrti sjedio sam s njim u restoranu jedući doručak. Kao mlad pastor volio sam provoditi vrijeme s tim dragocjenim čovjekom. Naša crkva brinula se za njega i htio sam učiniti nešto posebno – htio sam ga blagosloviti. Rekao sam:

"Pastore Bernarde, htjeli bismo za vas i vašu ženu nešto učiniti. Biste li htjeli poći na putovanje i vidjeti ocean ili nešto drugo?" Znao sam da je čitav svoj život bio prožet radom Božjim i nije imao mnogo vremena za odmor i takve aktivnosti.

Uhvatio me za ruku i pogledao ravno u oči te rekao: "Ako želiš nešto učiniti za mene, moli Boga da mi da još jednu godinu da mu služim." To je bilo sve što je htio.

"Po vjeri su mu ugodili i po vjeri su imali svjedočanstvo!"


__________
Claude Houde, vodeći pastor Eglise Nouvelle Vie (crkve Novi život) u Montrealu, Kanada, čest je govornik na konferencijama za crkveno vodstvo Expect koje održava World Challenge širom svijeta. Pod njegovim vodstvom crkva Novi život narasla je sa šačice ljudi na više od 3500 ljudi u dijelu Kanade sa svega nekoliko uspješnih protestantskih crkava.

petak, siječnja 03, 2014

NJEGOVO VRIJEME JE KRATKO

Možda ste nedavno obnovili svoje predanje molitvi sa svom revnošću. Ili ste možda posvetili um i tijelo Bogu kao živu žrtvu. Povikali ste: "Neću više živjeti samo polovično. Dajem sve što imam Isusu!"

Takva predanja raspiruju đavolji gnjev kao ništa drugo. On zna da je svatko, čiji je život potpuno predan Bogu, velika prijetnja njegovu kraljevstvu. Đavao predobro zna da će svatko naći Boga tko ga traži svim svojim srcem i da će molitveni sveti na kraju pobijediti.

Ali sotona zna i da postoji razdoblje između trenutka kad je ta molitva izgovorena i kad je odgovorena. Ljubljeni, to je đavolje kratko vrijeme za rad! On zna da je uporna udovica vapila jedno vrijeme prije nego je bila uslišana. Isto tako će i naš odgovor doći u pravo vrijeme. A u međuvremenu dok čekamo na Gospodina, đavao nas pokušava proždrijeti!

Činjenica je da Bog ne skače svaki put kad zavapimo: "Gospodine, dajem ti sve!" Bog zna da jednokratan, emotivni vapaj uvijek ne prati posvećenje, predanje i glad za Kristom. Zbog toga njegov Duh ne odgovara dok u nama ne vidi ustrajnu odluku, neku vrstu dokaza da nećemo odustati od naše gladi.

Sotona i to prepoznaje. Od promatranja naših života on zna kad nismo ozbiljni u vezi s našim predanjem Gospodinu. Ako nismo ozbiljni da ćemo ga slijediti do kraja, ne trati vrijeme na nas. Pušta nas u našoj slabosti i grijehu.

Ali onoga trenutka kad vidi pravu odanost u nama, želju da budemo oslobođeni od grijeha, odluku da odbacimo svu ludost te se obučemo u Krista, zna da je njegovo vrijeme kratko. Zna da će biti samo kratko razdoblje prije nego izađemo iz njegovih kandži te hodamo u slavi, djelujući po vjeri, živeći u pobjedi. Tada on započinje bacati sve iz pakla u nas!

Otkrivenje 12 nam govori: Kršćanine, hajde dalje, iskorači iz svoga mrtvila! Predaj svoje tijelo Isusu kao živu žrtvu. Traži Boga sa svime što je u tebi, ali budi spreman suočiti se s kušnjom svoga života, jer sotona će doći na tebe sa svom svojom moći!
Sotona zna vaše slabe točke i pokušat će vas odnijeti u bujici nevolja i iskušenja. Pomahnitao je jer vas vidi na rubu pobjede te zna da je njegovo vrijeme kratko.

četvrtak, siječnja 02, 2014

KRATKO VRIJEME

"Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena" (Ok 12,12).

Gornji odlomak iz Otkrivenja govori da je svetima Božjim sotona proglasio rat do istrebljenja. To isto tako znači da đavao ima rok kako bi završio svoje djelo: "Svjestan da ima samo još malo vremena."

Kao sljedbenici Isusa Krista, neprekidno trebamo biti svjesni da je đavao vani da nas uništi. Zbog toga Pavao kaže da koliko god možemo moramo znati o taktici i planovima našeg neprijatelja: "… da nas ne bi prevario sotona; njegove nakane vrlo dobro poznajemo" (2 Kor 2,11).

Petar nam daje ovo upozorenje: "Budite trijezni i bdijete: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere" (1 Pt 5,8). To ne znači da đavao lebdi negdje u svemiru dajući naredbe svojoj demonskoj vojsci. Znamo da je sotona bio zbačen na zemlju kad ga je Krist porazio na križu. Tako, đavolje kraljevstvo ograničeno je na ovdje i na sada (Otk 12,9).

Suprotno mišljenju nekih kršćana, sotona ne posjeduje svemoćnost. Isus ga je porazio i oduzeo mu svu vlast. Niti je sotona sveznajući, što znači da ne može čitati misli. Niti je svenazočan – ne može svugdje biti u isto vrijeme. Ograničen je na jedno mjesto u jedno vrijeme.

Ali sotona ima poglavarstva i sile postavljene širom zemlje i vojsku demona koji mu na poziv dojavljuju vijesti. Čuju vas kad molite i vide vašu poslušnost Bogu. I to je ono što raspiruje sotonin gnjev protiv vas!

Riječ u Otkrivenju 12,12 koja kaže da je đavao svjestan da ima samo još kratko vrijeme nije o vremenu koje je sotoni preostalo prije Kristova povratka. Naprotiv, tu se radi o neprestanim rokovima, nizu kratkih razdoblja koja đavao ima da obavi svoj posao. Sve je to o kratkim razdobljima koja ima kako bi zaratio protiv svetih Božjih!

srijeda, siječnja 01, 2014

KOME VJEROVATI?

Jedan iskren kršćanin postavio mi je sljedeće pitanje: "Kome vjerovati? Kroz godine pročitao sam riječi mnogih propovjednika koji su bili uvjereni da je kraj blizu. Međutim, iznova i iznova su promašili. Sad razumijem da su neki samo pokušali prodati svoju knjigu. A drugi su stvarno mislili da im Bog govori da je kraj na dohvat ruke. Dakle, kome vjerovati?"

S vremena na vrijeme bio sam krajnje slomljen pred Bogom u vezi s tim stvarima vapeći mu što sam glasnije mogao: "O, Gospodine, godinama sam propovijedao da je sud na vratima. Pisao sam knjige i iznosio upozorenja o dolazećoj ekonomskoj krizi, međutim vidim da se događa upravo suprotno. Vidim da Amerika napreduje i sretna ide svojim putem. Naša nacija ubija preko pet tisuća beba na tjedan. Kližemo u jamu nevjerojatne nečistoće i tebe guramo iz svake institucije. Kako dugo, Gospodine?"

Mislim da ja iskazujem isti vapaj razočaranja koji je Bogu podigao i Jeremija. On je godinama vjerno prorokovao o događajima koji se još nisu ispunili. Vapio je: "Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: 'Nasilje! Propast!' Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan" (Jer 20,7-8).

Jeremija nije mogao prestati upozoravati narod Božji. Iako su se njegova proročanstva činila kao izmišljena, nastavio je prorokovati. Osjećam da u mojoj duši gori isti oganj kao u Jeremijinoj. I sve sam uvjereniji da naša nacija samo što nije bačena u uništavajuću depresiju. Kako god visoko dionice na burzi lete, kako god nevjerojatno se mogu oporaviti, Amerika je još uvijek na rubu silnog sloma. Bog je otvrdnuo svoje lice protiv ove nacije zbog prolijevanja krvi i arogancije prema njegovu imenu te njegov sud slijedi.
Međutim, zahvaljujem Bogu za mnoga obećanja koja nam je dao u svojoj Riječi da će zaštititi i blagosloviti svoj narod u svim olujama.

Božji molitveni narod nema potrebe za strahom. Ne trebamo se brinuti ni plašiti. Naš nebeski Otac sve ima pod kontrolom. Iako vidim da na našu naciju dolaze njegovi sudovi, radujem se jer znam što je naš Gospodin obećao u svojoj Riječi.
"… sam po pravdi sudi krug zemaljski, izreče pucima osudu pravednu. Jahve je tvrđava tlačenom, tvrđava spasa u danima tjeskobe. Nek se uzdaju u te koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onih što ljube tebe, o Jahve" (Ps 9,9-11).