utorak, prosinca 31, 2013

BLAGOSLOVLJENA OPSKRBA NOVOGA SAVEZA

Nakon što je Duh Božji napustio kralja Šaula, njegova mlaka poslušnost otvorila ga je za sotonski utjecaj. Ubrzo ga je počeo uznemirivati zao duh te je završio tražeći savjet od vračare (vidi 1 Sam 28).

Dok čitate izvješće Šaulova života, možda se pitate: "Ali Šaul je nastojao činiti najbolje što je znao i nije tako loše obavio posao. Zašto je Bog bio tako oštar s njim?"

Bog nam kroz ovu poruku govori kako on misli što kaže! On govori: "Pokazujem vam što mislim o vašoj neposlušnosti. Želim čitavo vaše srce, svu vašu ljubav – ne samo mlaku poslušnost!"

Da je Gospodnja poruka Šaulu bila zamagljena ili nejasna, opravdano bismo mogli reći da je Bog trebao popustiti. Ali njegova uputa Šaulu bila je jasna i što je zapovjedio nije bilo upitno. Ni danas ništa nije upitno u vezi s onim što nam je Bog rekao. Znamo što su njegove zapovijedi, jer nam ih je otkrio svojom Riječi i Duhom koji je u našem srcu.

Možda ćete odgovoriti: "Ali ono što je Bog učinio Šaulu dogodilo se pod Starim savezom, pod Zakonom. Mi sad živimo u vrijeme milosti. Sigurno Gospodin neće biti tako oštar s nama kad nismo poslušni kao što je bio sa Šaulom."
Evo Božje riječi na tu temu pod Novim savezom, savezom milosti:

"(Bog) će svakomu dati prema njegovim djelima: onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost – njima život vječni; a onima samovoljnicima i koji se protive istini a pristaju uz nepravednost – njima srdžbu i gnjev. Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se odaju zlu, kako, u prvom redu, na Židova tako na Grka! Naprotiv, slava, čast i mir svakomu tko čini dobro, kako, u pravom redu Židovu tako Grku! Jer u Boga nema pristranosti" (Rim 2,6-11).
Dopustite mi da vam istaknem razliku između Šaula u Starom zavjetu i svih vjernika pod Novim savezom: Kad god netko doista ima želju biti poslušan Božjim zapovijedima – kad ljubi i poštuje Riječ Božju – Duh Sveti snabdijeva ga svom silom i sposobnošću da ispuni te zapovijedi. To je blagoslovljena opskrba Novoga saveza.

ponedjeljak, prosinca 30, 2013

IZ JAME by Gary Wilkerson

Kad sam bio tinejdžer, ljeta sam provodio pomažući na ranču u istočnom Texasu. Upravitelj ranča, Jimmie, bio je ogroman čovjek koji je imao ograničen vid, ali znao je kako raditi razne stvari. Naučio me kako kositi i prikupljati sijeno, primjerice.

Jednoga dana uklanjali smo blato iz gotovo dva metra duboke jame za bunar. Kad je izbila voda, Jimmie je pogrešno prosudio gdje je rupa i zakoračio prema njoj. Moja su usta bila tako puna vode da ga nisam uspio upozoriti te je pao u jamu. Uplašio sam se da je možda od duboka pada slomio nogu i smjesta sam dopuzao da pomognem. Ali kad sam pogledao, Jimmie se ležerno penjao iz rupe kao da se ništa nije dogodilo.

To je bio Jimmiev život. On je bio čovjek s nekoliko jama pred sobom svakoga dana, jer ne samo da je gubio vid, nego je gubio i sluh. Međutim, izašao je iz svake jame u koju je pao i nastavio ići dalje. Za mene je on primjer vjere za svakoga u tijelu Kristovu. Svi imamo jame u koje upadamo – takav je život – ali Božja nam Riječ pokazuje da se kao kršćani trebamo suočiti s našim jamama kroz oči vjere.

Možda ste upravo zaglavili u jami. To može biti teška veza, financijska jama, bolest – nešto u čemu ste već neko vrijeme – i pitate se hoćete li ikada biti u stanju izaći iz nje. Vaš jednom bliski hod s Kristom izgleda kao udaljeni san. Ali Bog vam ima nešto snažno reći u vezi sa sadašnjom jamom.

Jedna vrsta jame je ona koju sami stvorimo. Možemo pasti natrag u staru grešnu naviku ili nezdrav oblik života, koji nas tjeraju da se vrtimo u krugu. Otkrivamo da otpadamo, lutamo, skrećemo sve dalje od obilnoga života za koji se Bog pobrinuo. Ali nije važno u kakvoj smo jami. Naš milosrdni Gospodin stvara izlaz za nas iz svake pojedine jame.
"Ima li tko među vama da svoju jedinu ovcu, kad bi u subotu upala u jamu, ne bi prihvatio i izvadio?" (Mt 12,11). Isus kaže: "Nije važno ako ste sami stvorili svoju jamu. Ni zakon me neće zaustaviti da dođem i podignem vas iz nje."

subota, prosinca 28, 2013

PRAVILAN TEMELJ by Jim Cymbala

S 1977. godinom više je ljudi pokušavalo na bogoslužjima u nedjelju ujutro i navečer sjesti u redove Brooklyn Tabernaclea nego je bilo mjesta. Niže niz ulicu bila je YWCA s dvoranom u kojoj je moglo sjesti gotovo 500 ljudi te smo je nedjeljama počeli iznajmljivati.

Sastanak u YWCA-i bio je privremeno rješenje zbog prenatrpanosti. U nadi da ćemo jednoga dana sagraditi stvarnu crkvu kupili smo parcelu s druge strane ulice. To je zahtijevalo velik korak vjere, ali Bog se pobrinuo za sredstva.

Za početak gradnje planirali smo svečanost, uzbuđeni zbog gradnje nove zgrade – stalnog doma. Hoćete li vjerovati ili ne – te posebne nedjelje tako je jako kišilo da nismo mogli izaći kako bismo zabili lopatu u zemlju! Razočarani, te smo se večeri ponovno ugurali u onu YWCA dvoranu. Ali Bog nam je na sastanku jasno govorio da zemljište s druge strane ulice nije ono kamo on želi zabiti lopatu. Umjesto toga, želio je slomiti naša srca i sagraditi svoju crkvu na tom temelju.

Pljusak je, kao što se ispostavilo, bio poslan po providnosti. Nekoliko mjeseci kasnije, na glavnoj brooklynškoj arteriji sjever-jug na prodaju je bilo jedno veliko kazalište s 1400 sjedišta. U mogućnosti smo bili prodati parcelu i još zaraditi na njoj. Kako bismo kupili kazalište, još smo trebali prodati oronulu zgradu na Atlantic Avenue i tako smo u utorak na molitvenom sastanku položili problem pred Boga.

U srijedu popodne zazvonilo je zvono na crkvenim vratima. Sišao sam da odgovorim i sreo lijepo obučenog stranca, biznismena iz Kuvajta. Ušao je i gledao okolo, dok sam ja zadržavao dah nadajući se da neće previše izbliza pogledati iskrivljene zidove, nečiste kupaonice i upitne vodovodne cijevi.
"Koliko tražite za ovu zgradu?" pitao je.

Očistio sam grlo i nesigurno mu dao iznos. Na trenutak je oklijevao, a onda rekao: "To je u redu. Neka vaš odvjetnik nazove mog. Gotovinsko plaćanje." I s time je otišao. Naše su molitve bile odgovorene na iznenađujući način.
Bog je formirao grupu ljudi koji su htjeli moliti i koji su vjerovali da za njega ništa nije previše. S kakvom god smo se preprekom suočili, Bog je još uvijek mogao promijeniti ljude i izbaviti ih oda zla. On je gradio svoju crkvu u gruboj četvrti i dokle god su ljudi prizivali njegov blagoslov i pomoć, on je bio potpuno vjeran i odgovarao.


__________
Jim Cymbala je s manje od dvadeset članova započeo crkvu Brooklyn Tabernacle u jednoj maloj, oronuloj zgradi u problematičnom dijelu grada. Kao čovjek rođen u Brooklynu, dugo je prijatelj s Davidom i Garyjem Wilkersonom i čest govornik na konferencijama širom svijeta za pastore i vođe, sponzoriranima od World Challengea.

petak, prosinca 27, 2013

ON ŽELI DA VJERUJETE NJEGOVOJ RIJEČI!

Dok razmišljate o borbama kroz koje je Izrael prolazio, možda ste u kušnji reći: "Bože, ne očekuješ li malo previše? Bojali su se i to s pravom. Kako su te mogli kušati kad su jednostavno vikali iz svoje potrebe?"

Međutim, sjetite se da su ti ljudi bili dobro hranjeni i dobro poučavani te okruženi znacima i čudima. Oni nisu bili duhovni novaci niti su bili bez brižnog pastira. Svakoga dana imali su vidljiv zaklon od oblaka kao dokaz da je Bog s njima. I svake noći imali su utješni sjaj vatre na nebu. Svakoga jutra nalazili su manu na tlu, vjerno slanu s neba. Bog se brinuo za Izraela u svemu što su trebali kako bi izgrađivao njihovu vjeru.

Naš Gospodin ne govori nešto tek tako kad upozorava: "Bez vjere mi ne možete ugoditi. Morate uistinu vjerovati da Ja jesam i da ću uvijek nagraditi vjeru. Zbog toga, očekujem da se moja dobro hranjena i dobru poučavana djeca uzdaju u mene!"

A što je s testiranjem s kojim ste suočeni? Što Bog želi od vas u vaše teško vrijeme?

On želi da vjerujete njegovoj Riječi – njegovim obećanjima! On želi da potpuno vjerujete kako je on s vama u vašoj borbi. Bez obzira ako i sav pakao dolazi na vas, njegova nazočnost nikada neće biti uzeta od vas, čak ni usred vaših strahova i suza. Nikakva đavolja strelica – nikakav snažan napad protiv vas – neće vas uništiti. Vaš Otac već ima spreman plan izbavljena.

Bog čeka da se oslonite na njega u slijepom pouzdanju. On želi da budete u stanju suočiti se sa svim svojim žestokim kušnjama i reći: "Možda ne razumijem ovo, ali znam da me moj Gospodin neće ostaviti. Vjerujem da će me provesti kroz ovo!"

Vaša bitka završit će tek kad dođete do potpunog pouzdanja u Gospodina, vjerujući da je s vama u snazi i ljubavi. Dakle, uklonite svaku misao da je Bog zatvorio oči na vašu situaciju. To je iskušavanje Boga te testiranje da dokaže svoju vjernost. A on je to dokazao već mnogo puta!

"Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Bog govori: "Nećeš potonuti. Ja ću proći s tobom kroz sve ovo! Budeš li tražio moje lice i uzdao se u mene, ja ću te izvesti – jer ja sa uvijek s tobom!"

četvrtak, prosinca 26, 2013

MJESTO TESTIRANJA

"Iskušah te kod voda meripskih" (Ps 81,8).

Mi u stvari ne znamo što je u naši srcima (vidi Jer 17,9), bez obzira koliko godina hodamo s Gospodinom, koliko smo sati molili ili koliko smo biblijskog znanja stekli. Ako Bog vidi u nama nešto što nije od vjere – područje u kojem se ne uzdamo u njega da bi nam dao snagu da to pobijedimo – odvest će nas na Meribu (mjesto testiranja / kušnje). Stavit će nas u situaciju koja je, ljudski govoreći, nemoguća i bit ćemo oštro kušani.

Možete iskreno vjerovati da imate dobro srce za svu svoju braću i sestre u Kristu. "Gospodin mi je dao sposobnost da svakoga volim", svjedočite, ali on zna da imate problem u jednom području. Kad god netko zlorabi vašu ljubav ili ljubaznost, vrlo se razljutite. Kad se to dogodi, nosite neprestanu bol i ljutnju u sebi, međutim, neprestano govorite da volite tu osobu.

Kako Bog uzima tu vrstu licemjerja u vama? Dovodi vas na mjesto testiranja. On dopušta nekom jadnom kršćaninu da agresivno nasrne na vas! Iznenada, nađete se kako molite: "Gospodine, zašto si u moj život doveo tog čovjeka? On je trn u mom tijelu! Pokušavao sam ti vjerno služiti, a ono što sam zauzvrat dobio ovo je zlostavljanje!"

Gospodin vas je doveo na Meribu! On pokušava u vama nešto usavršiti. On želi da budete u stanju dići se u svojoj situaciji i povikati: "Znam da je moj Bog sa mnom. On je odredio moje korake i on će me provesti kroz sve moje boli i muke!"

Bog vas je doveo na Meribu, ali to nije kraj. On vas nije ostavio, dakle, ne predajte se i ne prestajte ići naprijed! Gospodin traži vjeru, želeći znati što je u vašem srcu. On zna kako ispuniti vaše potrebe. Samo želi da se uzdate u njega.

srijeda, prosinca 25, 2013

ŠTO BOG ČEKA ČUTI?

Ljudsko biće tjednima može biti bez hrane, ali samo nekoliko dana bez vode. Kad je Izrael došao do Refidima, na vidiku nije bilo vode (Izl 17). Nije dugo prošlo i djeca su zaplakala i obitelji malaksale od žeđi. Bila je to kritična situacija.

Mojsije je razumio putove Gospodnje i znao je što se događa s Izraelom. Shvatio je kako je Bog dopustio da njegov narod bude na muci iznad svake mjere. Zašto? Jer je htio da se potpuno pouzdaju u njega kako se on brine za njih. On je čeznuo da ih vidi kako se dižu u vjeri i kažu: "Bog je moguć!" Pismo nam zatim kaže: "Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'" (Izl 17,7).

I riječ "Masa" i riječ "Meriba" znače isto – "mjesto kušnje i testiranja". Mojsije je trčao kroz tabor vičući: "Ovo je Masa – test, kušnja! Nije kraj. Bog nas nije napustio, dakle, ustrajte! Gospodin traži vjeru, želeći znati što je u našim srcima. On zna kako ispuniti našu potrebu; on samo želi da mu vjerujemo.
Tragično, ali Izrael se nije uzdao u Gospodina i tako je Bog zapovjedio Mojsiju da uzme štap, ode na Horeb i udari po određenoj stijeni. Kad je Mojsije udario stijenu, navalila je voda kako bi utažila Izraelovu žeđ. Gospodin je još jednom dokazao da je sa svojim narodom usprkos njihovoj nevjeri.

Na koji je način Izrael kušao Gospodina u toj prilici? Je li u svojoj ljutnji prema Mojsiju? Ili u mrmljanju? Ili u idolopokloničkom preljubu? Ništa od toga. Evo kako je Izrael kušao Boga: "… kušali su Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'"

Sve vrijeme Bog je imao onu vodu u pričuvi. Mogao ju je dati Izraelu već u prvoj muci od žeđi, ali čekao je. Njegovo je srce čeznulo da njegov poseban, izabran narod prepozna njegovu ljubav za njih i baci se u njegove vjerne ruke. Ali još su jednom podbacili!

I tako ih je Bog još jednom kušao, ovaj put pustivši da gladuju. Mojsije je kasnije rekao: "Bog tvoj … ponizivao te i glađu morio … da te iskuša" (Pnz 8,2-3).

Tu je bio još jedan test vjere. Je li se Izrael držao za svoje prazne želuce i čekao da im Bog pošalje kruha? Jesu li jedan drugoga poticali na vjeru? Sve što je Bog htio bilo je da čuje: "Bože, ti si za nas rastvorio Crveno more i gorku vodu kod Mare pretvorio si u slatku. Uzdamo se u tebe da ćeš nas nahraniti. Živi ili mrtvi, tvoji smo!"

To je sve što je Bog htio čuti!

utorak, prosinca 24, 2013

ON JE U KONTROLI SVEGA

Kad predate svoje srce Isusu, zadobili ste veliku bitku. Sile pakla su poražene i sotoni je otet plijen koji je uzeo od vas dok je vladao vašim životom. Ali nakon toga, dok još uvijek blistate od duhovne pobjede i slobode, dva vas kralja čekaju – ista dva kralja koja su čekala Abrama u Postanku 14,17-24.

Abram se suočio s snažim iskušenjem koje jedno ljudsko biće može iskusiti. Pred njim je bila ponuda bogatstva, materijalnih dobara i slave, ali on nije morao dvaput promisliti u vezi s odlukom. Njegov odgovor na ponudu kralja Sodome bio je brz i jasan NE. Zašto? Ono o čemu je Abram najviše vodio brigu bilo je da sačuva Božji ugled, a ne vlastiti. Zapravo, rekao je kralju Sodome: "Sve te stvari ti vraćam – ljude, bogatstvo, sve, jer moj Gospodin ionako posjeduje sve to. Ako odluči obogatiti me, neka tako bude. Ali ja ne želim da se ti hvališeš kako si me obogatio."

Gdje je Abram stekao takvu odvojenost od svijeta, takvu neovisnost da je bio u stanju odbiti izravnu đavolju ponudu materijalnog blagoslova? Iz Pisma je jasno da je Abram izvukao svoju snagu iz svježeg otkrivenja tko je Bog. Melkisedek mu je otvorio oči na zaprepašćujuću viziju Božjeg karaktera: "(Melkisedek) ga blagoslovi govoreći: 'Od Boga Svevišnjega, Stvoritelja … neka je Abramu blagoslov …što ti u ruke preda neprijatelje" (Post 14,19-20).

U ovaj redak ugrađeno je ime za Jahvu – El Eljon. Ono doslovce znači: "Bog svevišnji, stvoritelj i posjedovatelj neba i zemlje." Melkisedek je izjavio Abramu: "Tvoj Gospodin nije samo Bog iznad svih drugih bogova; on je stvoritelj čitavog svemira. Sve u njemu pripada njemu – sve bogatstvo, stoka, imetak. On je u kontroli svega što vidiš oko sebe.

ponedjeljak, prosinca 23, 2013

ŽIVOT PO DUHU by Gary Wilkerson

Nadam se da nisam jedina osoba koja se ponekad pita: "Živim li stvarno po daru pravednosti koji mi je On dao?" Galaćanima 5,16 kaže: "Živite po Duhu pa sigurno nećete udovoljavati požudi tijela."

Možemo uzeti bilo koji odlomak Pisma i pročitati ga kroz leće milosti ili leće djela i Zakona. Kad čitam Galaćanima 5,16, ponekad uđem u mentalitet "djela" koji kaže: "Moram pokušati to činiti!" I kažem sam sebi: "Dobro, danas ću to činiti; živjet ću po Duhu!" Nestrpljiv sam kako će se stvari odvijati, a onda potpuno iznenada uopće ne živim po Duhu.

Sljedeća stvar koju Galaćanima 5,16 kažu je: "… nećete udovoljavati požudi tijela." Ponekad ovaj odlomak čitamo kroz leće: "Ja sam u tijelu. Ne, ja sam u Duhu. Ali onda se nešto na puti pojavi te se razljutim i opet sam u tijelu!"

Galaćanima 5,18: "Pustite li Duhu da vas vodi, niste više pod zakonom."

Jeste li u Duhu? Je li Isus ikada ušao u vaše srce? Ako jest tako, je li rekao: "Provjerit ću te i ako ti srce bude dovoljno pravedno, pozvat ćemo kasnije i Duha Svetog"?

Ne! Nije to učinio! Ne možete biti spašeni bez da imate Duha Svetog koji živi u vama. Dakle, kad kaže: "Živite po Duhu", ne kaže: "Pokušajte biti duhovni." On kaže: "Duh Božji živi u vama, dakle, živite po njemu!" On vam je dao pristup do svoje pravednosti i sad kaže: "Posebni ga djelom koje sam već stavio u tebe. Počni prakticirati stvari koje već imaš u životu i prestani biti uznemiren, uplašen i pod stresom.

Ne pitajte se jeste li previše u tijelu. Ne morate reći: "Bože, možeš li mi pomoći da postanem duhovniji?" Ne, već ste duhovni – život Božji živi u vama! Duh, dah Božji, je u vama i niste pod Zakonom.

subota, prosinca 21, 2013

OČAJNI ZA DODIROM by Carter Conlon

Znamo da je Isus bio tako pun ljubavi Božje da je dopustio biti predan za potrebe upravo onih koji su mu se suprotstavljali. Kad su ljudi prolazili pored njegova križa i psovali ga, mašući glavom i bacajući kocku za njegovu odjeću, jedino što je izašlo iz njegovih usta bilo je: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine" (Lk 23,24). To je savršena ljubav Božja! I upravo će nam ta savršena ljubav dati snagu da činimo ono što smo pozvani činiti u ovoj generaciji – ljubiti one koji nas mrze, radi njihove vlastite duše.

U drugu ruku, onaj koji se boji nije savršen u ljubavi Božjoj. Slijep je kao i čovjek kojega je Isus dotakao, ali je vidio ljude tek kao stabla koja hodaju. "… stavi na nj ruke i zapita ga: 'Vidiš li šta?' On diže oči i reče: 'Vidim ljude, pričinjaju mi se kao stabla koja hodaju.' Zatim mu ponovno stavi ruke na oči. On potpuno progleda i ozdravi tako da je sve sasvim jasno vidio" (Mk 8,23-25).

Ovaj slijepac imo je samo djelomičan vid, a tako ćemo i vi i ja; ako ne budemo imali srce da vidimo ljude onako kao što ih vidi Bog, uzmaknut ćemo od njihova tvrda pogleda i omalovažavanja. Međutim, kad je čovjek bio voljan da ga Gospodin drugi put dotakne, podigao je oči i iznenada sve jasno vidio.

Ako očajnički želite biti svjedok za Isusa Krista – ako ste umorni što ste jedno u crkvi, a drugo izvan crkve; ako je u vama vapaj koji govori: "Bože, dosta mi je ovoga stanja bez sile! Nije mi važno tko me ismijava ili misli da sam izgubio pamet. Želim tvoju silu da bih mogao stajati za Isusa Krista!" – onda imam dobru vijest za vas: Bog je voljan ponovno vas dotaći, upravo kao što je dotakao i slijepca.


__________
Carter Conlon pridružio se pastoralnom osoblju crkve Times Square 1994. godine na poziv pastora osnivača Davida Wilkersona i postavljen je u službu starijeg pastora 2001. godine. Kao snažan, suosjećajan vođa, čest je govornik na konferencijama za pastore i vođe koje održava World Challenge širom svijeta.

petak, prosinca 20, 2013

VESELO SRCE

Jedna od radnji koja danas razdražuje brakove je šutnja. Jedna mlada žena tražila me da porazgovaram s njezinim mužem. "Kad se u nečemu ne slažemo", rekla je, "sve što čini je da me isključi. Ne prepire se sa mnom, nego izlazi. Kad se ohladi, vraća se kući, ali je poput leda dok se ne složim s njim. Danima može ići bez ijedne riječi. Mrzim to. Radije bih da viče ili da me čak udari. Šutnju više ne mogu podnijeti."

Smrtno je pogrešno reći svome mužu ili ženi: "Pusti me na miru. Ne želim razgovarati. Prolazim kroz teško razdoblje pa me pusti da se sam s tim pozabavim. Sada ne želim biti ni u čijoj blizini." To nije samo glupo, nego i ponižavajuće. Što brak uopće znači ako ne dijeljenje i pomaganje jedan drugome u svakoj krizi?

Čuo sam razne isprike: "Ne osjećam se dobro." "Imao sam doista loš dan." "Živci su mi popustili." Ali te isprike ne daju vam moralno pravo da isključite nekoga tko vas voli. Uvijek držite vrata do svoga srca otvorena da prihvatite pomoć u vrijeme potrebe.

Biblija kaže: "Grad razvaljen i bez zidova – takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom" (Izr 25,28).

Ako je radost Gospodnja naša snaga (Neh 8,10), onda bi snažni brakovi trebali obilovati radošću. Kad brak izgubi svoju radost, postaje slab i ranjiv. Pokažite mi sretan dom i ja ću vam pokazati sretan par u kontroli.

Muževi i žene koji se više ne smiju i ne igraju, više ne vole jedan drugoga. U vezi s pravom ljubavi postoji radosna djetinjastost. Došao sam do zaključka da naši brakovi trpe od previše trezvenih muževa i previše žalosnih žena.

Sigurno, postoje problemi. Postoji bolest, neočekivana nevolja, financijski problemi, nerazumijevanje, bol pa čak i smrt. Ali život ide dalje i sramota je da toliki parovi nikada ne uživaju život. Oni se i dalje nadaju da će jednoga dana biti sretni i zadovoljni. Život brzo prolazi, a sve što oni imaju pokazati od njega jesu bore i crte na njihovim zabrinutim licima.

Ne, hvala! Ne za mene! Budućnost je sada. Bog je na prijestolju i on sve ima pod nadzorom. Postoji vrijeme za plakanje, ali i vrijeme za radovanje. Dobro ima prevagu nad lošim, dakle, gledajte gore i živite.

Biblija kaže: "Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti" (Izr 17,22).

četvrtak, prosinca 19, 2013

STVARNA LJUBAVNA PRIČA

Film iz sedamdesetih naslova Ljubavna priča sadržavao je citat koji je postao poznat: "Ljubav znači da nikada ne moraš reći kako ti je žao." To može proći u filmskom scenariju, ali u stvarnosti to je laž s dna pakla. Prema Riječi Božjoj, ljubav znači naučiti reći: "Žao mi je."

Jedan razdražen muž se hvalisao: "Prošle večeri napustio sam ženu. Ona je uvijek u pravu, a ja uvijek u krivu, ali ne ovaj put. Neću joj dopustiti da me ponovno gazi. Znam da sam u ovoj stvari u pravu i neću se predati. Neću se vratiti dok ne dopuže na rukama i nogama i prizna da je smrtno pogriješila."

Zajedno sa: "Žao mi je", muževi i žene moraju naučiti reći: "Opraštam ti." Isus je upozorio da opraštanje našega nebeskog Oca ovisi o našem opraštanju onima koji su nama sagriješili.

"Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe. No ako vi ne oprostite, ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće oprostiti grijehe vaše" (Mk 11,25-26).

Jesu li vas vaš supružnik prevario? Jeste li povrijeđeni zbog preljuba? Jeste li slučajno otkrili tajnu aferu? Je li bilo pravo pokajanje? Pokušavate li svom snagom oprostiti i zaboraviti?

Možda nikada nećete zaboraviti, ali morate naučiti oprostiti. Dokle god živite, mogu vas pratiti slike supružnika u zagrljaju nekog drugoga. To vas uvijek može boljeti i žalostiti. Ali ako je on (ili ona) pokazao svetu žalost – te je učinio svako nastojanje da se pomiri s vama – morate oprostiti. I više od toga, jednom za svagda morate prestati iznositi prošlost. Mnoge su tisuće brakova preživjele nevjernost, ali samo zbog toga što je svetu žalost radi grijeha slijedilo Kristu slično oproštenje. Ako i dalje izvlačite svu staru, ružnu prošlost, brak će biti u opasnosti.

Biblija kaže: "Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu" (Izr 19,11).

srijeda, prosinca 18, 2013

NEODGOVORENA MOLITVA

Jedna mi je tinejdžerka priznala: "Gospodine, prije dvije godine moji su roditelji smrtno stradali u automobilskoj nesreći. Bili su najbolji roditelji koje jedna djevojčica može imati. Pitam se kako je Bog mogao dopustiti da budu ubijeni na tako nasilan način. Posljednje dvije godine imam gorčinu prema njemu. Ne štiti li Bog svoje vlastite? Ne mogu više moliti sa stvarnom vjerom u njega, jer vjerujem da me iznevjerio. Što da učinim? Pretpostavljam da ćete reći da sam bijesna na Gospodina."

Jedan mlad par koji poznajem gaji gorčinu protiv Gospodina gotovo deset godina. Njihova predivna petogodišnja kći umrla je ubrzo nakon što se razboljela od tumora na mozgu i oni su postali ogorčeni. Ostali su u crkvi, ali više ne vjeruju u učinkovitost molitve. Boje se zanijekati Boga, boje se nazvati ga lašcem ili nevjernim Ocem, ali nikada mu nisu oprostili što je "uzeo njihovo jedino dijete".

Gotovo se svaki kršćanin u jednom razdoblju svoga života morao suočiti s problemom neodgovorene molitve. Molitva ostaje neodgovorena tjednima i mjesecima – čak godinama. Neočekivana bolest ili tragedija zahtijeva nekoga od najmilijih. Događaju se stvari koje nemaju logike i onda vjera počne posrtati. Ali Riječ vrlo jasno govori da osoba koja sumnja nikada ništa neće primiti od Boga.

Isus je razumio tu sklonost svoje djece da postanu ogorčeni prema nebu kad se planine ne miču prema planu. Upozorio je Petra da ne traži ništa kad stoji u nazočnosti Božjoj ako u nekoj stvari nije oprostio.
"Kad stojite i molite, oprostite ako što imate protiv koga, da i vama Otac vaš nebeski oprosti vaše grijehe" (Mk 11,25).

Vjerujem da Isus govori: "Ne stojte u nazočnosti Božjoj tražeći da se uklone gore ili da vam se oproste grijesi ako u svom srcu imate tajnu gorčinu prema nebu. Izbacite to! Neka Duh opraštanja poteče kroz vas. Vapite svome vjernom Ocu. On nije iznevjerio. Odgovorit će. Pobrinut će se. Pokorite se i tražite ga da vam oprosti što ste dopustili da niknu te sumnje."

utorak, prosinca 17, 2013

ISUS I OPRAŠTANJE

Za kršćanina je najteža stvar na čitavom svijetu oprostiti. Jer od svega govora u crkvi o opraštanju, obnovi i iscjeljenju, vrlo malo se od toga uistinu pokazuje. Svi mi volimo misliti o sebi kao o mirotvorcima, ljudima koji podižu pale, uvijek opraštaju i zaboravljaju. Ali i duboko duhovni snose krivnju ranjavanja braće i sestara nepokazivanjem duha opraštanja.

Čak i najbolji kršćani nalaze teškim oprostiti onima koji su povrijedili njihov ponos. Ako se dvojica prijatelja kršćana "raziđu", imat ćete doživotnu gorčinu. Oni to rijetko priznaju, jer svoj neopraštajući duh pokrivaju fasadom kurtoaznih poziva, lijepih riječi i pozivom: "Dođi nas jednom posjetiti." Ali više nikada nije isto. Mi u stvari ne mrzimo drugu stranu, nego samo kao da kažemo: "Nemam ništa protiv njega; samo ga drži dalje od mene. Neka on ide svojim putem, a ja svojim." Ljude kojima ne možemo oprostiti jednostavno ignoriramo.

Najteže je oprostiti osobi koja je nezahvalna. Voljeli ste nekoga tko vam ljubav nije uzvratio. Žrtvovali ste kako biste pomogli prijatelju u potrebi, samo da biste bili kritizirani ili uzeti zdravo za gotovo. Osoba za koju ste skrenuli s puta da biste joj pomogli, zauzvrat ne pokazuje ništa nego nezahvalnost i sebičnost. Vaše dobre namjere i vaša dobra djela pogrešno su protumačeni kao da su bili iz sebičnih motiva. Opraštamo li ikada toj nezahvalnoj osobi? Teško. Smiješimo joj se i mašemo iz udaljenosti za pozdrav, ali odlučili smo "nikada više ništa ne učiniti za nju".

Zatim su tu oni koji su nas prevarili. Takvoj osobi nalazimo gotovo nemoguće oprostiti. Jako vodimo brigu da naše vlastite laži i pogreške budu oproštene, ali ništa nas toliko ne ljuti kao kad otkrijemo da je netko nama lagao.

A što je s osobom koja nam kaže da nismo u pravu? Uvjereni da imamo dobre razloge za sve što činimo, nalazimo krajnje teškim oprostiti osobi koja nam daje na znanje da smo pogriješili. Umjesto da iskreno pogledamo u ono što nam ta osoba govori, opravdavamo naša djela.

U svome učenju na temu molitve Isus je rekao: "Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otputi nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim" (Mt 6,11-12).

ponedjeljak, prosinca 16, 2013

IZ DANA U DAN by Gary Wilkerson

"Zato vam velim: ne brinite se tjeskobno za svoj život: što ćete jesti ili piti; niti za svoje tijelo: u što ćete se obući" (Mt 6,25).

Isus ne želi da se tjeskobno brinete u vezi sa svojim životom. Lako se može postati uplašen u vezi s malim stvarima, kao u što ćemo se obući ili što ćemo jesti. U 27. retku on ide dalje: "Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat?" On kaže: "Ne činite to! Ništa ne možete postići tjeskobno se brinući za svoj život." On nas oslobađa tjeskobe i poziva u slavno otkrivenje slobode koju djeca Božja mogu imati.

U 33. retku ovog odlomka Isus kaže: "Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!" Kaže da on već zna što vam je potrebno i kad ga tražite, dat će vam sve što vam je potrebno.

Aleluja! Krist dodaje svoju pravednost životu onog tražitelja koji gladuje i žeđa za njim. Kad smo kod križa sreli Isusa te postali krvlju otkupljeni i posvećeni njegovi sljedbenici, zadobivena je bila naša pobjeda!

Netko će možda reći: "Znam da mi je on donio svoju pravednost, ali možda sam nešto učinio što mu nije drago i uzet će je od mene." Ne, Biblija ne govori tako. Ona kaže: "Ne brini se tjeskobno za svoju pravednost." Duh Sveti uvjerit će vas u grijeh, a Bog zna tko ste i kroz što prolazite. Želim vas danas uvjeriti da je on snažniji od grijeha i prirode grijeha. "Veći je onaj koji je u vama nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4).

Ishod poznavanja Njega je odmor i mir, tako da noću možete spustiti glavu i mirno spavati. Možete znati da vas on čisti i da čini sve novo. On to ne čini samo jednom, nego svaki pojedini dan u vašem životu. On hoda s vama, radi s vama i nadgleda sve u vašem životu.

subota, prosinca 14, 2013

VJERA UGAĐA BOGU by Claude Houde

Krist se suprotstavio laodicejskoj crkvi koja predstavlja Crkvu posljednjeg vremena. Uputio joj je ovo upozorenje, koje se proteže kroz stoljeća da bi govorilo vama i meni danas: "Ali, jer si mlak … izbacit ću te iz svojih usta" (Otk 3,16). Kakve nevjerojatne riječi! Koji je to zločin, nezamisliv grijeh počinila moderna Crkva? Poslušajte riječi Onoga koji iznad svega traži našu vjeru, pouzdanje i predanje: "Ti tvrdiš: 'Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo; ništa mi ne treba', a ne znaš da si upravo ti nesretan, i bijedan, i siromašan, i slijep, i gol … Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,17.19-20).

Ovaj odlomak Pisma, tako često citiran i primjenjivan izvan konteksta, nije upućen izgubljenom svijetu koji je u potrebi kako bi pustio Isusa ući. Naprotiv, to je izravan i ozbiljan poziv svim modernim vjernicima koji se lijeno izležavaju na krevetu ravnodušnosti, prilično sretni sami sa sobom i onim što imaju. Ova generacija opako je slijepa na duhovno otkrivenje da bez gorljive vjere nije moguće ugoditi Bogu. Isus doslovce i dramatično stoji pred vratima samodostatne crkve i, nažalost, crkve zadovoljne same sobom, koja se pouzdaje u metode, strategije i najsuvremenije paradigme i taktike posuđene sa sekularnog tržišta. On viče: "Dajte da uđem! Pokajte se! Okanite se onih ispucanih kladenaca koji ne nude živu vodu! Ja tražim ljude čija će vjera dopustiti da vide nevidljivo, vjeruju nevjerojatno i primaju nemoguće!"

Može postojati slavljenje, fantastičan glazbeni program, velebne zgrade, impresivna posjećenost, dinamično učenje, svaki zamisliv crkveni i socijalni program, čak kršćanski žargon i biblijsko citiranje, ali bez vjere nije moguće ugoditi Bogu! Kad se jedna iskrena osoba jednostavno okrene k njemu s pravom, žarkom vjerom, Bog za prekrasne božanske intervencije uživa u micanju planina i ekstravagantnom otpuštanju svih sredstava neba.

Kad žarka vjera traži s hrabrošću, to još uvijek otvara nebo, pokreće Njegovo srce i Njegovu ruku te nam daje neograničen pristup do iznenađujućih, neiscrpnih, čudesnih i nadnaravnih sredstava. Bog kaže: "Volim vjeru! Vjera me pokreće! Vjera će vidjeti moju snagu i postići moju naklonost!" Kao pastoru u Montrealu, dovoljno mi je baciti širok pogled na tisuće okupljenih lica u nedjelju ujutro kako bih se podsjetio na čuda modernog vremena, priče i svjedočanstva koja radosno naviještaju našem ciničnom i skeptičnom svijetu da vjera ugađa Bogu!

petak, prosinca 13, 2013

ZNAČENJE KUŠANJA BOGA

Psalmist piše o Izraelovu grijehu: "Boga su kušali u srcima svojim" (Ps 78,18). Hebrejsko značenje ovoga izraza ukazuje da su Izraelci bili "testirani iznad izdržljivosti". To znači da im nisu preostala više nikakva ljudska sredstva kako bi se pobrinuli za sebe. Kad su došli do tog mjesta, vjerovali su da ih je Bog napustio te da je ostao tih i izvan njihova vidika.

Ukratko, to je što znači kušati Boga. To se događa kad su njegovi odabrani i blagoslovljeni stavljeni u vatru testiranja te njihova kriza postaje sve žarća dok strah ne zahvati njihova srca te viču: "Gospodine, gdje si? Gdje je moje izbavljenje? Zašto nisi na sceni? Jesi li sa mnom ili ne?"

Nije moguće da bi jedna nespašena osoba kušala Gospodina s obzirom da takva osoba nema spoznaju Boga ni u jednom području svoga života. Za nju je sve što se događa ili sreća ili nesreća. Samo oni koji su najbliže Gospodinu mogu ga kušati, oni koji su vidjeli njegovu silu, okusili njegovo milosrđe i milost i koji su bili pozvani da hodaju po vjeri.

Čak se i pravedan Ivan Krstitelj suočio s vrstom kušnje koja može voditi do kušanja Boga. Dok je sjedio u zatvoru, vjerojatno se pitao gdje je Bog u njegovoj situaciji. K njemu je došla riječ o svim divnim stvarima koje je Isus činio – iscjeljivao ljude, vršio čuda, privlačio mnoštava koja su jednom hrlila k njemu. A sad je tu sjedio sam, čekajući izvršenje smrtne kazne.

Ivan je znao da se on mora umanjivati da bi Krist mogao rasti. Ali sad je ova misao prošla kroz njegovu glavu: "Umanjivati, da, ali smrt? Zašto moram umrijeti ako je Isus doista Bog? Ako vrši sva ona čuda za druge, zašto mene ne može izbaviti? Gospodine, ovo je sve previše za podnijeti." (Upamtite, Krist još nije uklonio žalac smrti.)

Posljednje riječi koje je Isus poslao Ivanu bile su neopisivo značajne: "Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba" (Mt 11,6). Krist je ovom pobožnom sluzi rekao: "Ne pokolebaj se zbog mene, Ivane. Znaš da ja samo činim što vidim i čujem od Oca. On u svemu ima plan i dostojan je da mu se vjeruje. Ako bi želio da dođem i oslobodim te, znaš da bih bio tamo istoga trena. Budi uvjeren da što god iziđe od ovoga, bit će njemu na slavu. A to će i za tebe značiti vječnu slavu!

Prolaziš kroz svoj posljednji test, Ivane. Neka ti sumnja ne otme vjeru. Umjesto toga, počivaj u Očevoj ljubavi i vjernosti za tebe. Nisi pod kaznom. Naprotiv, u njegovim očima imaš veliku čast. Ostani postojan!"

Vjerujem da je Ivan izdržao. Kad mu je konačno Herod odrubio glavu, otišao je kući u slavu pun vjere i časti!

četvrtak, prosinca 12, 2013

ISUS JE ZNAO ŠTO JE U NJIHOVIM SRCIMA

Učenici nisu imali pojma što je u njihovim srcima, ali Isus je znao i doveo ih je na mjesto testiranja koje je sve to razotkrilo. Dvanaestorici je rekao da uđu u lađicu i prijeđu more, znajući dobro da će ih zahvatiti oluja.

Ti su ljudi mislili da su pouzdani sljedbenici svoga Gospodara. Na kraju krajeva, vidjeli su kako je sa šakom riba i nekoliko kruhova nahranio tisuće. I tako su ušli u lađicu, vjerojatno misleći da više nikada neće sumnjati u Isusa.

Jedna je stvar vidjeti čudotvornu silu u životu vašega pastora, a potpuno druga iskusiti je za sebe. I tako, kad je vjetar počeo zavijati i valovi se počeli dizati, došao je njihov test. Ubrzo se lađica napunila vodom i ljudi su počeli veslati što su brže mogli. Međutim, za svega nekoliko minuta, znali su da će njihova lađica potonuti.

Poslušajte što je izašlo iz srca tih ljudi za vrijeme njihova testiranja: "Gospodine, zar ne mariš što ćemo svi umrijeti? Idemo na dno! Pomogni nam, Isuse! Jesi li ti Bog ili nisi? Zar ne mariš za nas?"

Iskušavali su ga vlastiti učenici! Zapravo su govorili Isusu gotovo iste riječi koje su Izraelci govorili Mojsiju: "Kušali su Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'" (Izl 17,7).

Međutim, sve to vrijeme Isus je znao što radi. Mogao je daleko ranije zapovjediti vjetru i valovima da se utišaju. Takva sila uvijek je bila nazočna u njemu. Ali umjesto toga, dopustio je da njegovi učenici budu testiran u doslovnoj situaciji u kojoj im je u pitanju bio život.

"Kad nastade večer, učenici njegovi siđoše na more te uđoše u lađicu. I bili su na putu prema Kafarnaumu, na drugoj strani mora. Već se i smrklo, a Isus još ne bijaše došao k njima. More se uzbibalo od jakog vjetra … ugledaju Isusa gdje hodi po moru … Oni se uplašiše. A on im reče: 'Ja sam. Ne bojte se!' Tada ga htjedoše uzeti u lađicu i lađica se odmah nađe na obali kamo su išli" (Iv 6,16-21).

srijeda, prosinca 11, 2013

MJESTO KUŠNJE I TESTIRANJA

Mnogi vjernici stižu na mjesto kušnje i testiranja. Ponekad nas Gospodin dovodi na mjesto slično Mari, gdje je voda života gorka (vidi Izl 15,22-23). Kad smo jednom tamo, i mi smo suočeni s neutaženom žeđi, prigovarajući pitanjima i teškim sumnjama. Možda ćete prosvjedovati: "Ne, mene ne možeš uspoređivati s tim idolopokloničkim, preljubničkim Izraelcima! Ne možeš reći da sam ja kao oni!"

Ali jadni Izraelci nisu prepoznali te stvari u vezi sa sobom; oni nisu shvatili što je u njihovim srcima dok nije došlo vrijeme testiranja. Vjerujem da je jednako istina i za narod Božji danas. Prorok Jeremija piše: "Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne" (Jer 17,9).

Sjetite se, to je bio isti narod koji je kasnije, nakon što je čuo njegove zapovijedi, drhtao pred Gospodinom kod gore Sinaj. Tada su brzo rekli: "Sve što je Bog rekao, činit ćemo. Poslušat ćemo svaku zapovijed!" Mislili su iskreno svaku riječ koju su rekli. Bili su puni straha Božjega i bili su uvjereni da neće podbaciti dajući čast Bogu. Ali nisu imali pojma što je u njihovim srcima; zapravo, duhovno su propali.

Vidite, Izrael je živio od iskustva svoga pastora i učitelja Mojsija. Oni nisu imali vlastitu vjeru i kad je Bog uklonio Mojsija iz njihove sredine, za četrdeset su dana otpali.

Ista se stvar događa kod mnogih kršćana danas. Kad čuju kako se propovijeda Riječ Božja, gorljivo se zalažu da će joj biti poslušni svim svojim srcem. Ali u stvarnosti, oni žive od iskustva nekoga drugog. Hrane se učenjem s kazeta, na seminarima, od otkrivenja svojih pastora – a nemaju vlastitoga dubokog iskustva s Kristom.
Ljubljeni, ne možete dobiti pravo Božje otkrivenje od nekoga drugog. Propovjednik vas može raspiriti i nadahnuti i možete se naučiti opskrbljivati biblijskim uputama. Ali dok nemate svoga vlastitog iskustva s Isusom i ne razvijete povijest s njim, ne možete ga poznavati. Njegova riječ mora izraditi svoj put u vaše srce dok ne postane živo iskustvo.

utorak, prosinca 10, 2013

JE LI GOSPODIN MEĐU NAMA?

Tko su ljudi koje Pavao opisuje u 1 Korinćanima 10,8-10, tisuće koje su "u jedan dan pale", mase koje su izginule od zmija, a druge "uništene od Zatirača"? To nisu bili Moapci, Kanaanci, Filistejci ili neki drugi pogani koji su okruživali Izraela. Ne, Pavao ovdje govori o vjernicima – ljudima koje je sam Bog odabrao!

U pustinji je narod Božji bio svjedok nevjerojatnih čuda. Nadnaravnim sredstvima hranjeni su bili duhovnom hranom i pili su duhovnu vodu iz stijene za koju Pavao kaže da je bila sam Krist. Dobro su bili poučavani i dobro se o njima brinulo. Međutim, mnoge od toga istog naroda uništio je žestok Božji gnjev i uništeni su bili zmijama.

Apostol nam govori u 1 Korinćanima 10,5 da ti Izraelci nisu bili po volji Bogu te ih je "poubijao u pustinji". Ovdje upotrijebljena hebrejska riječ znači: "Izbacio ih je iz svoje ruke, razasuvši ih pa tlu poput mnogo praha."

Što to znači? Gospodin je govorio Izraelu: "Neću to prihvatiti od vas. Da ste bili nevini – da niste bili dobro poučeni, da niste primili duhovnu hranu iz moje ruke ili vidjeli dokaz moje slave – onda bih imao posla s vama. Ali usprkos mnogim mojim blagoslovima, izabrali ste požudu i idole. Zbog toga ću vas sada razasuti i potpuno izbaciti iz svojih ruku."

Kako to može biti? Zašto bi se Gospodin tako oštro pozabavio svojim vlastitim narodom nakon što su imali toliko blagodati od njega? Pavao nam vrlo jasno kaže u 9. retku da su izazivali Krista! "Ne izazivajmo Gospodina, kao što su ga neki od njih izazivali."

Što Pavao misli kad kaže da ne "izazivamo Gospodina"? On time misli na jednu epizodu u Izlasku 17 kad su Izraelci iskusili čudo mane – bijele pahuljice koje su sadržavale svu potrebnu hranjivost za održanje. Taj "tanak sloj, nešto poput pahuljica", pojavljivao se na zemlji među njima svakoga dana. Ljudi nisu zaradili niti zaslužili tu nadnaravnu hranu; Gospodin ih je hranio po samoj svojoj milosti, a sve što su oni trebali učiniti bilo je da je skupe. Ali nisu imali vode. Došli su do mjesta zvanoga Mara, gdje je voda bila previše gorka za piće te su još jednom bili u krizi, suočeni s još jednim testom.

Narod je odmah počeo mrmljati na svoga vođu Mojsija, optužujući ga da je nemilosrdan lažac koji ih je odveo u pustinju da ih pobije. A onda vidimo u 7. retku da "su kušali Jahvu govoreći: 'Je li Jahve među nama ili nije?'"

ponedjeljak, prosinca 09, 2013

JESTE LI BILI OSLOBOĐENI? by Gary Wilkerson

Želim vas pitati vrlo jednostavno, ali važno pitanje: Jeste li bili oslobođeni? Isprva bi odgovor vrlo lako mogao biti pozitivan, ali u stvarnosti mnogi od nas žive u nekom obliku imaginarnog, nezbiljskog svijeta. Bili smo oslobođeni; bili smo oprani; bili smo izbavljeni i učinjeni svetima; očišćeni smo, čisti, oprani i živimo za Boga u nekakvom drugom svijetu koji je negdje u sjenovitim mjestima iza našeg razumijevanja.

U stvari, u našem svakodnevnom življenju gdje, tako govoreći, nebo susreće Zemlju, počeli smo imati drukčiji osjećaj o našem životu. Jesam li stvarno bio oslobođen? Mnogi od nas vruće molimo Boga i pokorno ga tražimo: "Gospodine, molim te, oslobodi me! Oslobodi me iz ropstva, oslobodi me od sile grijeha, oslobodi me od navike i ovisnosti." Neprestano tražimo Boga da nas izbavi.

A istina je, ako ste već susreli Isusa Krista, ako ste oprani krvlju Janjeta i očišćeni njegovom dragocjenom krvi, oslobođeni ste u njemu. Pobjedonosni ste i novo stvorenje u Kristu Isusu!

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo. A ovo sve dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom" (2 Kor 5,17-18).

Ne morate doći do oltara te preklinjati, pokorno moliti i valjati se u očaju i krivnji te vapiti: "O, Bože, oslobodi me! Bože, molim te, promijeni me!" Ne, jer on vas je već promijenio. On vas je već učinio novim. On vas je već uvjerio u nepravednost i usadio svoju pravednost u vas. Kao vjernik u Isusa Krista, ne možete ga prisiliti da vas učini pravednim, ali ako ste ga sreli, on vas je već učinio pravednim i potpunim. Aleluja! To je dobra vijest!

subota, prosinca 07, 2013

NOV POČETAK by Jim Cymbala

Prije više od stotinu godina Charles Haddon Spurgeon, veliki britanski pastor, rekao je u jednoj propovijedi: "Stanje crkve može se vrlo točno procijeniti njezinim molitvenim sastancima."

Na prvog molitvenom sastanku utorkom u Brooklyn Tabernacleu, pojavilo se petnaest do osamnaest ljudi. Pred sobom nisam imao program; samo sam se digao i vodio ljude u pjesmi i slavljenju Boga. Iz toga je izašla opsežna molitva. Osjetio sam nov osjećaj jedinstva i ljubavi dok nas je Bog povezivao i sjedinjavao.

U tjednima koji su slijedili, počeli su se primjećivati odgovori na molitvu. Pridružili su nam se novi ljudi s talentima i iskustvom koji su nam mogli pomoći, a počeli su se pojavljivati i nespašeni rođaci i potpuni stranci. O sebi smo počeli misliti kao o "hitnoj službi Duha Svetoga", gdje su ljudi u duhovnoj traumi mogli biti spašeni. I tako sam iz tjedna u tjedan nastavio poticati ljude da mole.

Nismo se okupljali da čujemo rječite molitve jedan drugoga; bili smo previše očajni da bismo to činili. Radije smo se usredotočili uspravno, na Boga, nego vodoravno jedan na drugoga. Većinu vremena prizivali smo Gospodina kao skupina, svi zajednički glasno moleći, i ta praksa nastavlja se do današnjeg dana. Ponekad smo se rukama povezali u molitveni krug ili su različiti ljudi s posebnim bremenima glasno iskazali svoje potrebe. Oblik molitvenog sastanka nije toliko važan kao njegova bit – dotaći Svevišnjeg, vapeći cijelim svojim bićem.

Dok su se ljudi u tim ranim danima u našoj crkvi primicali Gospodinu, primajući puninu Duha i raspirujući svoju prvu ljubav za Boga, sasvim je prirodno da su o tome počeli govoriti na svome poslu, u zgradama gdje su stanovali, na obiteljskim okupljanjima. Ubrzo su počeli dovoditi nove ljude.
Hvala Bogu, od toga dana pa do danas nikada nije bilo razdoblja da bi crkva bila na silaznoj putanji. Njegovom milošću, nikada se nije pojavilo strančarstvo da bi došlo do raskola. Bog nastavlja slati ljude koji trebaju pomoć i često nikada ne otkrijemo kako su saznali za nas.

petak, prosinca 06, 2013

LAŽNI MIR

Amerika je danas pod zavodničkom silom sotonske laži. Međutim, prije nego išta dalje kažem, morate znati da ono što ovdje govorim nema ništa s politikom, nego je sve to u vezi s duhovnom istinom. Činjenica je da su naši nacionalni lideri potpuno odbacili Riječ Božju, ne pokazujući nikakvo poštovanje za biblijsku istinu. I sad je Gospodin dopustio da prevara padne na nas.

Demonska laž koja danas zamračuje Ameriku je lažni mir. To je misao da možemo činiti što god nam ugađa, bez straha od posljedica. Već smo prešli crtu u toj prevari i sad je sud neizbježan.

Pavao iznosi taj božanski sud u Rimljanima 1. On govori o onima koji su se jednom držali biblijske istine, ali su se kasnije pokušali pridržavati istine u nepravdi. Ukratko, željeli su Riječ Božju i svoju požudu u isto vrijeme. I tako ih je Gospodin predao njihovom pokvarenom shvaćanju. Htjeli su vjerovati laži i on je na njih poslao snažnu obmanu.

To je upravo sada stanje naše nacije. Jedan od naših nedavnih Predsjednika, rekao je čitavoj zemlji: "Ja nisam počinio ovaj grijeh", ali kasnije je bio razotkriven upravo za djelo koje je imenovao. Danas osamdeset posto Amerikanaca zatvara oko i na njegov grijeh i na njegovu laž, govoreći da ništa od toga nije važno. Kao što je prorečeno, istina je pala na ulicu.

Amerikanci se kockaju na burzama poput pijanih mornara – i bogate se. Kao dodatak tome, ankete govore da šezdeset pet posto studenata vara i misli da nema ničega pogrešnog u tome. Ljudi svake životne dobi ležerno krše zakone Božje misleći: "To što radim mora biti u redu, jer se mogu s time nositi."

Iz našega glavnog grada neprestano slušamo laži, prikrivanja i manipulacije. Ali jaka obmana pod kojom je naša nacije nije o prljavoj zbrci u Washingtonu, D.C. Ne, sotonina sila obmane ide daleko iznad tih prijevara i pokvarenosti. Njegova velika laž je izljev iz pakla protiv naroda Božjeg.

Pavao upozorava: "Doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škaklju uši, te će odvratiti uši od istine, a okrenut će se bajkama (lažima)" (2 Tim 4,3-4).

Tko su te prevarene mase o kojima Pavao govori? To su prevareni kršćani! On je pisao pismo solunskoj crkvi – obraćajući se nanovo rođenim vjernicima! Ti ljudi sjedili su pod biblijskim učenjem i poznavali su Božju istinu, međutim, držali su se svojih požuda i tražili krivovjerje koje će ih tješiti u njihovim grijesima.

četvrtak, prosinca 05, 2013

TAJNA BEZAKONJA

U pismu kršćanima u Solonu, Pavao govori o budućem događaju koji naziva "Danom Gospodnjim". On piše: "Molimo vas, braćo, za dolazak našega Gospodina Isusa Krista i za naše skupljanje oko njega, da ne dopuštate da vas olako izbezumi i preplaši ni objava, ni govor, ni tobožnja naša poslanica, kao da je već tu Dan Gospodnji. Neka vas nitko i nikako ne obmane! Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne pojavi se Čovjek grijeha …" (2 Sol 2,1-3).

Vjerujem da Pavao govori o Kristovu drugom dolasku te izjavljuje da se njegov povratak neće dogoditi dok se ne dogode dvije stvari:
  1. Dogodit će se veliki otpad. Mnogi koji su jednom poznavali Boga otpast će od istine evanđelja koju su jednom poznavali. 
  2. Pojavit će se Antikrist, Čovjek grijeha. 
"Otpad" se već događa. Mnogi su vjernici danas, kao i kršćani tijekom prošlih nekoliko desetljeća, ohladili u svojoj ljubavi za Boga. S time na pameti, usredotočit ću se na Pavlovu drugu točku, da se Dan Gospodnji neće dogoditi dok "se ne pojavi Čovjek grijeha".

Govori li Pavao ovdje da Isus neće doći dok Antikrist ne sjedne na prijestolje kao vladar i svi saznamo njegov identitet? Ne mislim tako. Pavao je znao da se Krist može vratiti bilo kojeg trenutka, a i Isus sam je rekao da će doći u tren oka kad ga se najmanje očekuje.

Ključ za Pavlovo mišljenje nalazimo u upotrebi riječi "pojaviti". Grčko značenje je "razotkriti". Vjerujem da Pavao govori: "Isus se neće vratiti dok se čitav Antikristov plan i raspored ne izlože te crkva postane svjesna toga." Antikristov plan već je otkriven u Pismu. Pavao izjavljuje: "Tajna bezakonja već očituje svoju silu" (2 Sol 2,7). On govori da će se tajni oblik grijeha, već sada na djelu, inaugurirati u Antikristu. Očito će na izgubljeno čovječanstvo pasti duh bezakonja, zahvaćajući srca ljudi tako snažno da će Čovjek grijeha brzo doći na vlast.

No postoji i drugo značenje tog izraza "tajna bezakonja". Ono dolazi iz grčkog korijena i znači "tiha inicijacija". Pavao govori o tajnoj inicijaciji u kult Antikrista – prepredan, demonski utjecaj koji je vidio da se događa već u njegovo vrijeme.

Upravo sada, ovaj isti tajni duh u punoj je zavodničkoj snazi, pripremajući mase ljudi da prime Čovjeka grijeha. Tisućama se svakodnevno ispire mozak, tiho i u tajnosti, kako bi bili uvedeni u njegovo stado. To sotonsko djelo događa se tako brzo i tako učinkovito da Čovjek grijeha može doći do vlasti u ne tako dalekoj budućnosti.

srijeda, prosinca 04, 2013

IZVEDI ŽIVOT!

Želio bih da sam mogao sresti Pavla u njegovim posljednjim, zrelim danima njegova hoda s Gospodinom. Tada bih ga pitao: "Brate, što te održalo da ne malakšeš i ne odustaneš? Neprekidno si bio pritisnut sa svih strana?"

Vjerujem da bi Pavao odgovorio: "Da, bio sam pritisnut, ali ništa me nije izmorilo."

"Ali često si pisao da si bio zbunjen svojim kušnjama", rekao bih ja.

"Istina, ali nijednom nisam u očaju digao ruke", vjerojatno bi odgovorio.

"Bio si i progonjen više nego itko drugi."

"Da, bio sam. Ali Gospodin me nikada nije ostavio."

"Često si bio obaran, u slabostima i nevoljama."

"Jesam. Ali ništa me nije uništilo."

Danas Pavao svjedoči cijelom svijetu: "U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni" (2 Kor 4,8-9). On želi da narod Božji zna: "Sve vaše nevolje su lake, trenutačne nedaće. One u vama proizvode vječnu težinu slave, daleko iznad svega što možete zamisliti" (vidi r. 17).

Pavao nam govori: "Smrt očituje svoju silu u nama, a život svoju u vama" (2 Kor 4,12). Apostol vrlo jasno izjavljuje: "Evo razloga zašto nas Bog predaje smrti. On to čini da bi se iz nas izlio Kristov život drugima! Ako dopustimo da smrt završi svoj posao, u nama će se pojaviti očitovanje Kristova života. I naše svjedočanstvo proizvest će život u svima koji će to čuti!"

Upamtite, kad udare financijski problemi, kad vas snađe fizička bol, kad su vam ime i karakter oklevetani, sve oči su na vama. Vaši suradnici, članovi obitelji, braća i sestre u Kristu, čak i stranci gledaju i čekaju vašu reakciju.

Što u takvim situacijama vide istjecati iz vas? Vide li vjeru, pouzdanje, predanje? Ili vide očajnog kršćanina koji mrmlja i koji se ne želi pouzdati u uskrslu Isusovu snagu? Ljubljeni, neka smrt završi svoje djelo u vama! Neka ukloni sve što sprečava struju Kristova života iz vas drugima.

Recite Gospodinu: "Oče, znam da mi se ove nevolje ne događaju jer si ljut na mene, nego zato što pokušavaš u mojoj duši nešto postići. Pozabavi se time, Gospodine. Dovedi to k smrti i iz te smrti izvedi život!"

utorak, prosinca 03, 2013

NE ODUSTAJEM!

Siguran sam da je u ranim danima svoga hoda s Kristom Pavao podnosio strašna razdoblja. I, poput većine od nas, vjerojatno je vjerovao da ako se samo dovoljno uzda u Gospodina, bit će zaštićen od svake nevolje.

Prvi put kad je bio bačen u tamnicu, primjerice, možda je vapio za izbavljenjem: "Gospodine, otvori ova zatvorska vrata. Izbavi me odavde radi evanđelja!" Isto tako, vjerojatno mu je i njegov prvi brodolom oštro kušao vjeru. A prvo bičevanje možda ga je navelo da ispituje Božju sposobnost da održi svoju riječ: "Gospodine, obećao si da ćeš me zaštititi. Ne razumijem zašto podnosim ovu užasnu kušnju."

Ali stvari su za njega samo postajale gore. Pismo nam daje malo dokaza da je apostol ikada vidio mnogo olakšanja od svojih nevolja.

Vjerujem da je sa svojim drugim brodolomom morao misliti: "Znam da Gospodin prebiva u meni i zbog toga mora imati razlog za ovu kušnju. Rekao mi je da sve pridonosi dobru za one koji ljube Boga i koji su pozvani prema njegovoj odluci (vidi Rim 8,28). Ako je to njegov put da se pokaže veće očitovanje Kristova života u meni, neka bude. Tonuo ili plivao, moj život je u njegovim rukama."

S trećim brodolomom, vjerojatno je rekao: "Pogledajte me, svi anđeli u slavi! Pogledajte me, svi opaki demoni pakla! Pogledajte me, sva braćo i grešnici! Još jednom uranjam u duboke, mrače vode i želim da svi znate kako me smrt ne može zadržati. Bog mi je rekao da još nisam završio – i ne odustajem! Neću ispitivati mog Gospodina zašto sam testiran na ovaj način. Znam da će ova smrtna situacija završiti u velikoj slavi za njega. Dakle, gledajte kako će moja vjera izroniti čista kao zlato!"
Jednostavno rečeno, naše smrtne situacije znače kraj određenih osobnih borbi. Naš Otac nas dovodi do mjesta gdje shvaćamo da se moramo potpuno osloniti na Krista ili nikada nećemo uspjeti. On želi da kažemo: "Isuse, ako me ti ne izbaviš, sve je beznadno. Svoje pouzdanje stavljam u tebe da ti sve učiniš!"

ponedjeljak, prosinca 02, 2013

USTANI, IDI U SARFATU by Gary Wilkerson

Bog je rekao Iliji da proreče kako na zemlju dolazi suša. To nije služba koja će vas učiniti jako popularnim, ali Ilija je bio poslušan Gospodinu. Gospodin ga je zaštitio i poslao na mjesto pored potoka Kerita. Ovo je divno ime za potok, iako ne znamo je li bio lijep kao što ime divno zvuči. Ipak, nakon nekog vremena, potok je presušio (vidi 1 Kr 17,3-7). Svatko može izvjesnu količinu vremena biti bez hrane, ali nakon nekoliko kratkih dana bez vode, život se ne može održati. Zbog toga mislim da se Ilija zabrinuo kad je snabdijevanje vode presušilo.

Došla mu je riječ Gospodnja: "Ustani, idi u Sarfatu … zapovjedio sam jednoj udovici da te hrani" (1 Kr 1,8-9). Ilija, koji je imao vrlo malo sredstava, pouzdao se u Boga i vjerovao mu, međutim, poslan je bio siromašnoj udovici. "Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva" (1 Kr 1,10).

Ilija ju je tražio malo vode u vrču i malo kruha, a ona je odgovorila: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču" (1 Kr 1,12).

Udovica mu je odgovorila iskreno. Ona i njezin sin su gladovali, a sad je došao Ilija i rekao: "Bog me poslao da me hraniš." Gleda ona u svoje pričuve i razmišlja: "Ovo nije moguće!" A onda mu kaže: "Evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu, da pojedemo i da umremo" (1 Kr 112).

Ilijin odgovor bio je pomalo čudan: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla" (1 Kr 1,13).

Zašto je to rekao? Jer je znao da Bog neće napustiti ovu ženu i njezino dijete. Znao je da ako posluša Boga i blagoslovi druge kroz ono malo što je još imala, i sama će biti blagoslovljena. Što je više dala, više je Bog uvećao ono što je imala (vidi retke 14-16).

Budite poslušni Bogu i vidjet ćete otvorene prozore neba. Bog neće zadržati svoju ruku od vas. On čezne kako bi izlio svoje blagoslove na vas da bi vam pokazao svoju naklonost.