četvrtak, listopada 31, 2013

JEZABELIN DUH

Jezabelin duh mrzi proroke Božje i sveta proročanstva. "Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: 'Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih'" (1 Kr 19,1-2).

Kršćani povezani s Jezabelinom naukom nemaju nimalo poštovanja za svete proroke Božje. Hladno sjede, nedotaknuti kao Jezabela dok je Ahab u detalje opisivao čudotvorno očitovanje nadnaravnog autoriteta na gori Karmelu.

Tako je to i sada. Učitelji Jezabeline nauke i oni poput Ahaba, koji su njezine žrtve, nisu otvoreni za osvjedočenje Duha Svetog ili za poruku pokajanja i svetosti. Čuju je, ali zatim odlaze svojim putem još odlučniji u njihovim naukama nego ranije. Nema straha Božjega pred njihovim očima.
Pouzdan znak lažnog učitelja i Jezabeline nauke je obaranje proročkih upozorenja te odbijanje slušanja o sudu. Oni to nazivaju duboko pesimističkim porukama. Smiju se i izruguju. Jeremija kaže da su takvi pastiri slijepi i gluhi, a Gospodin im je rekao da budu poslušni: "A oni ne poslušaše, uho svoje ne prignuše, već pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega; okrenuše mi leđa, a ne lice" (Jer 7,24).

Oni koji uče Jezabelinu nauku tvrde da su proroci, ali postoji test pravih i lažnih proroka. Jezabelini proroci prorokuju samo dobre stvari, samo mir i napredak. "Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jačaju ruke zločincima, te se nitko od zločina svojih ne obraća. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora! I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: Evo, nahranit ću ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potječe pokvara u svoj zemlji. Ovako govori Jahve nad Vojskama: Ne slušajte riječi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viđenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih; govore onima što preziru riječ Jahvinu: 'Bit će s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neće snaći'" (Jer 23,14-17).

Oni s Jezabelinim duhom ne odvraćaju narod od pokvarenosti. Oni govore o snovima i ludo postupaju za propovjedaonicom. 

srijeda, listopada 30, 2013

NAJVEĆA PREVARA

Najveća prevara u modernim crkvama je korištenje Riječi Božje da bi se stavio znak odobrenja na gramzljivost. Izvana gledano, Jezabelina nauka funkcionira (vidi 1 Kr 21,14-16). Ona je Ahabu dala što je htio. Imao je svoja prava, jer kad je čovjek bio kamenovan zbog velikog nevjerstva kralju, sav njegov imetak vratio se kralju.

Nabot Jizreelac rekao je Ahabu da mu neće dati baštinu svojih očeva jer mu je Gospodin to zabranio.

"(Ahab) je legao na postelju i okrenuo lice, i nije htio okusiti hrane. Dođe mu njegova žena Izebela i reče: 'Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?' … Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi, i budi dobre volje. Ja ću ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca" (1 Kr 21,4-7).

Poslušajte Jezabelinu nauku: "Ti si kralj, broj jedan, i imaš prava. Neka te ništa ne zaustaviti od onoga što želiš." Rekla je Ahabu: "Budi sretan! Ja ću ti to nabaviti." To je lažno evanđelje u lijepom omotu. "Ne preznojavaj se! Ne budi žalostan ili neka te ne osuđuju one želje koje te izjedaju. Ja ću ti to nabaviti." Poput varljivih metoda koje je koristila Jezabela, te nauke iskrivljuju i pogrešno koriste Pismo.

Ali Ahab nije mogao uživati u onome što je primio zbog dosadnog proroka Božjeg. "Tada bi upućena riječ Jahvina Iliji Tišbijcu: 'Ustani i siđi … u susret Ahabu … Eno ga u vinogradu Nabatovu u koji je sišao da ga zaposjedne. Reci mu: 'Umorio si, oteo si! … Na mjestu gdje su psi lizali Nabatovu krv, lizat će psi i tvoju …' Ahab reče Iliji: 'Nađe li me, neprijatelju moj?' Ilija odgovori: 'Nađoh te, jer si se prodao da činiš što je zlo u očima Jahvinim'" (1 Kr 21,17-20).

Zamislite Ahaba kako hoda svojim novim posjedom, govoreći: "Nije li život lijep? Ah, Izebela! Možda se ne slažem sa svim njezinim metodama, ali ona zasigurno postiže stvari." Ali svaki njegov korak uporno je slijedio prorok Ilija.

Tako je i danas. Bog je slao proroke koji su glasno vikali upozoravajući na Jezabelinu nauku o materijalizmu, čineći je neugodnom za kršćane kako ne bi mogli uživati u svojim igračkama i u onome što su stekli. Prodali su se. Ne mogu to vidjeti, ali iza svega toga je grijeh. Svaki put kad vičem protiv nauke prosperiteta, osjećam Ilijin duh i snagu na sebi. Čut ćete sve više i više razotkrivanja ove Jezabeline nauke. Svugdje će se jasno i glasno čuti proročki glasovi kako viču: "Grijeh! Imate jer ste se prodali grijehu." 

utorak, listopada 29, 2013

OPASNOST USTRAJANJA NA TAJNOM GRIJEHU

Tri istaknuta znaka Jezabeline nauke bila su nađena u Jezabeli (Izebeli) Staroga zavjeta, majci i utjelovljenju lažnih nauka. Isus je njezino ime poistovjetio s lažnom naukom, sa svakom naukom koja uči da nešto zlo može biti dobro, da svjetovno može biti čisto.

Na hebrejskom Jezabela znači "časna, kreposna, bez idolopoklonstva". Najbezbožnija i najomraženija žena u čitavoj Bibliji, idolopoklonica i spletkarica, nazvana je kreposnom, bez grijeha. Nešto loše nazvano je dobrim. A što je ironično, i "časnom".

Kako je postala časna? "Ahab, sin Omrijev, činio je u očima Jahvinim više zla od svih svojih prethodnika. I malo mu bijaše što je hodio u grijesima Jeroboama, sina Nebatova, nego se još oženi Izebelom … i poče služiti Baalu i klanjati mu se" (1 Kr 16,30-31). Ahab znači "onaj koji je obilježen prirodom svoga oca". Jezabela predstavlja lažnu nauku, a Ahab je njezina žrtva. Biblija izjavljuje da nije bilo dovoljno što je Ahabovo srce naginjalo grijehu, idolopoklonstvu i kompromisu, on je u svoj život doveo sotonski utjecaj koji će ga potvrditi u njegovu grijehu. "Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da čini što je zlo u očima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela" (1 Kr 21,25).

Poruka ovdje glasi da kršćani koji ustraju u tajnom grijehu i požudi, prihvaćaju i žene se lažnom naukom koja ih samo potiče i potvrđuje u njihovim grijesima. Posljednja stvar koju je Ahab trebao bila je Jezabela. Ona je iz njega izvukla najgore, uveličala to i uništila ga. Tako je to s lažnom naukom. Ako postoji ijedan grijeh, požuda i svjetovnost u vama, posljednja stvar koju trebate je nauka koja će iz vas izvući najgore.

Kad je David sagriješio s Bat-Šebom, nije mu trebao lažan prorok s ublažujućom porukom da mu kaže koliko ga Bog ljubi. Potreban mu je bio nekompromisan prorok Natan, vičući mu s uperenim prstom: "Ti si taj čovjek!"

Oni koji propovijedaju Kristovu nauku pokazuju ljudima razliku između zla i dobra. S njihovih usta ne izlazi mješavina. "Neka mi narod uče razlikovati sveto od nesvetoga, lučiti nečisto od čistoga" (Ez 44,23).

Imamo čitavu jednu generaciju konfuzne djece koja ne mogu prepoznati zlo kad ga vide. Lažni proroci su ih prevarili. Oni dobrim nazivaju kad se rockeri purpurno obojene kose i odjeveni kao sadomazohisti kočopere i vrte za propovjedaonicom. Kažu nam da je seks izvan braka dobar sve dok ste zaljubljeni i sve dok doista poštujete drugu osobu. Lažni proroci postali su branitelji grijeha. 

ponedjeljak, listopada 28, 2013

PRAVI PENTEKOST

U Djelima 11 čitamo o povijesnoj promjeni u crkvi koja je došla kroz neimenovane Duhom ispunjene vjernike. Oni su bili prvi koji su poganima trebali odnijeti dobre vijesti o Isusu izvan granica judaizma: "A među njima neki … kada dođoše u Antiohiju, počeše propovijedati i Grcima i navješćivati im kao Radosnu vijest: Isus je Gospodin" (Dj 11,20). Volim riječ "neki" koja se ovdje koristi. Ti odani, neimenovani vjernici nisu imali pojma kakvu su bitnu ulogu odigrali u povijesti.

Pentekost nije samo jedan događaj koji se dogodio prije 2000 godina, nego živ fenomen koji se još uvijek događa širom svijeta. U ovom trenutku male skupine ljudi vape Bogu – i njegov Duh pada na njim dajući im snagu da budu njegovi svjedoci nespašenom svijetu.

Pentekost se događa sad i u Varanasi, gradu u sjevernoj Indiji koji sam nedavno posjetio. Kad je prije nekoliko godina onamo stigla jedna mlada kršćanka, manje od jedan posto stanovništva pohađalo je crkvu. Ona je počela dovoditi ljude Isusu, jednoga po jednog, i ti obraćenici počeli su druge dovoditi Gospodinu. Ta mlada žena nije Pentekost zadržala za sebe i sad je tamo na tom području tisuće dinamičnih vjernika sa snažnim svjedočanstvom za Krista. Širom svijeta postoje i drugi poput nje – kršćani koji vape Duhu da ponesu Očevu ljubav dalje.

Nekoliko puta moj mi je otac, David Wilkerson, ispričao što ga je najviše žalostilo dok je bio pastor male crkve u Pennsylaniji u 1950-tima. Bila je to pentekostna crkva i bogoslužja su tekla određenim tokom. Sestra ta-i-ta svirala je orgulje i zajednica je pjevala neke tradicionalne pjesme. Netko bi se digao i iznio poruku u jezicima, a onda je netko drugi dao tumačenje. Nakon toga, tata je propovijedao. Zatim je prinio molitvu i ljudi su došli do oltara vapeći da Duh Sveti siđe. A onda su svi otišli kući.

Ta crkva nije posezala za drugima, nije imala službu milosti. Tijekom onih nekoliko godina dok je moj otac ondje bio pastor, vrlo je malo ljudi bilo dovedeno Kristu. Bili su to kršćani koji su tražili Pentekost za sebe, ali nikada nisu upoznali Pentekost koji je Bog imao na umu za njih. Očeva žalosna molitva sve je govorila: "Gospodine, ako je to Pentekost, ne želim ga. Ako je to iz tjedna u tjedan klub "blagoslovi me", ne želim ništa imati s tim."
Iz njegove želje za pravim Pentekostom tata je prestao gledati televiziju i umjesto toga, provodio je vrijeme u molitvi. Ostalo je povijest. Desetljećima kasnije, njegova knjiga Na život i smrt prodavala se u mnogim milijunima, s preko 1000 centara Teen Challengea širom svijeta koji rade na spašavanju izgubljenih i slomljenih. Sva ta djela danas navješćuju Božju aktivnu silu kroz Duha Svetoga.

petak, listopada 25, 2013

JEZABELINA NAUKA

Pročitajte Otkrivenje 2,18-29 i vidjet ćete da je Krist upozorio crkvu na Jezabelinu nauku. "… podnosiš Jezabelu, ženu koja sama sebe naziva proročicom i koja zavodi moje sluge učeći ih da bludno griješe i da jedu idolima žrtvovano meso" (Otk 2,20). Grčka riječ za Jezabelu ovdje je istoznačnica za "lažnog učitelja". Ona jasno predstavlja lažne nauke. Isus to čini jasnim nastavljajući: "… vama ostalima … koji ne dijelite ove nauke" (Otk 2,24).

Tu je skupina ljudi Božjih, punih dobrih djela i milosrđa, koji imaju neki oblik vjere i postojanosti. Ali sa svime time što je dobro i pohvalno, događa se nešto vrlo opasno, nešto tako zavodljivo da Krist upozorava kako će poslati sud i učiniti ih primjerom svim crkvama. Određeni članovi te crkve prodali su se sotoni. Njihova dobra djela, milosrđe, služba, vjera i postojanost zamračilo je zavođenje lažne nauke. Bili su pod čarolijom lažnog učenja, učenja koje se lažno prikazalo kao prava Riječ, ali je zapravo bilo zlo.

Opasno je sjediti pod pogrešnim učenjem i Krist tu stvar ne uzima olako. Njegove oči oštro promatraju Crkvu te dolazi upozoriti, razotkriti i spasiti svoj narod od ove strašne obmane. Kamo odlazite u crkvu, koga slušate, učenje koje je preuzelo vaše srce – sve to je vrlo, vrlo ozbiljno.

Znak zavedenog kršćanina je da je "nošen okolo" tražeći neko novo, drukčije, strano učenje. Biblija upozorava: "Ne dopuštajte da vas drugi zavode raznim stranim naukama" (Heb 13,9). To govori o trčanju od mjesta do mjesta, od seminara do konferencije, od crkve do crkve, ne imajući korijena. Uši takvih ljudi uvijek nešto svrbi da čuju nešto novo, nešto senzacionalno, nešto zabavno, nešto ugodno njihovu tijelu. Imamo takve i u crkvi Times Square: tumarala, ljude koje nose vjetrovi nauka. Oni su se pridružili Atenjanima koji "ni na što drugo ne troše vrijeme nego da neku novost kažu ili čuju" (Dj 17,21). Pavao je upozorio Timoteja: "Ljudi neće podnositi zdrave nauke, nego će prema svojim strastima sebi nagomilati učitelje da im škaklju uši" (2 Tim 4,3).

četvrtak, listopada 24, 2013

OBORENI I OBESHRABRENI

Slabost, slomljenost, uznemirenost, tugovanje – sve to oborilo je Davidov duh. Osjećao se suhim, bez vodstva, kao da tijekom godina nije naučio ništa. Kao da mu se "svjetlost vida očinjeg gasi" (Ps 38,10). Rekao je: "Izgubio sam svoje duhovno razumijevanje. Ne mogu dosegnuti Boga kao nekada!"

Znam kako se David osjećao. Vodio sam evangelizacije na kojima su povremeno tisuće došle Kristu. Pomogao sam dovesti do oslobođenja u Isusu mnoge ovisnike o drogi i alkoholu. Moj živio bio je pun mnogih bogatih blagoslova. Ali često bih samo nekoliko dana nakon tih događaja bio svladan obeshrabrenjem te završio misleći: "Gospodine, nisam za tebe postigao ništa!"

To je djelo sotonina duha obeshrabrenja. To nas čini metom sila pakla svega nekoliko trenutaka nakon velikih duhovnih pobjeda!

Taj težak, demonski duh spustio je Davida tako nisko da se skamenio u nazočnosti Božjoj. Rekao je: "A ja sam kao gluh i ništa ne čujem, i, kao nijem, usta ne otvaram. Postadoh ko čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora" (Ps 38,14-15).

Hebrejsko značenje ovoga posljednjeg izraza je "čovjek koji više nema odgovora ili argumenata". David je rekao: "Gospodine, previše sam obeshrabren da bih čak podigao ruku prema tebi. Ne mogu moliti jer sam previše zbunjen da bih govorio. Iscrpljen sam i prazan. Nemam što reći."

David je izrekao sveopći vapaj pravedne duše koja podnosi napad obeshrabrenosti: "Umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom" (Ps 38,18). Riječ "propasti" ovdje u hebrejskom znači "pasti". David je govorio Bogu: "Neću uspjeti, Gospodine. Na svome sam samom kraju i samo što nisam pao!"

O svojim osjećajima neuspjeha možemo govoriti Bogu što god hoćemo. Možemo mu govoriti o našem očaju nad našim grijesima i glupim pogreškama. Ali nikada se ne smijemo zabavljati mišlju da nas je odbacio.

David je naš primjer čovjeka koji se obeshrabrio, ali je sačuvao vjeru. Čak i na svojoj najnižoj točki, nije si dopustio valjati se u nevjeri. Vapio je: "Jer u tebe se, o Jahve, uzdam, ti ćeš me uslišati, Jahve, Bože moj" (Ps 38,16).

srijeda, listopada 23, 2013

DOBRA RIJEČ

Naš Gospodin ima divan plan za svako dijete koje ga ljubi i nikakav sotonski plan protiv njegove djece ne može nikada izmijeniti te planove. Bog zna žalosti, borbe i bol s kojima se danas možda suočavamo, ali zna i slavne stvari koje je položio ispred nas. On zna otkrivenje koje ćemo primiti, korisnost u kojoj ćemo uživati, plod koji ćemo vidjeti, radost i mir koji ćemo imati. On ima "dobru riječ" za sve koji ga ljube!

"A nama je to Bog objavio po Duhu" (1 Kor 2,10). Gospodin nam želi pokazati svoju "dobru riječ" u vezi s onim što je pripremio za nas, a njegov Duh je poslanik koji donosi tu dobru riječ. Duh Sveti dat će otkrivenjem Božjim krila našoj potištenosti te ćemo poletjeti iz sotonske zamke poput orlova!
Poslušajte ove divne riječi iz Izaije:

"Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskim stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. Al onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se" (Iz 40,28-31).

Djelo Duha Svetog je ohrabriti nas, a naš posao je jednostavno uzdati se u njega da će ispuniti ono za što ga je Otac poslao.

Pođite sad u svoju tajnu klijet makar u svome obeshrabrenom stanju i umirite se pred Gospodinom. Ako i nemate dovoljno snage govoriti, možete s ovom molitvom posegnuti k njemu u duhu:

"Gospodine, znam da tvoj Duh boravi u meni i znam da si ga ti poslao da me utješi, ojača i otkrije mi um Kristov. Zbog toga se sada okrećem k tebi s jednostavnom, djetinjom vjerom. Reci riječ utjehe mom srcu jer mi nije preostalo više snage. Podigni me i vodi."

Nećete malaksati! Izaći ćete iz svoje kušnje pobjedonosni, jer vaša je vjera kušana kao zlato. Vidjet ćete da će Gospodin ispuniti svako obećanje koje vam je dao!

utorak, listopada 22, 2013

U VRIJEME OBESHRABRENJA

Prva stvar koju Duh Sveti često čini u vrijeme obeshrabrenja je da vas podsjeti na dragocjena Isusova obećanja. Učinio je to meni kad mi je preplavio dušu obećanjima iz Riječi Božje. "Tvoj život nije završio", uvjeravao me. "Ne znaš to, ali najbolje je tek pred tobom." Djelo Duha Svetog je poništiti neprijateljeve laži i donijeti ohrabrenje s visine!

Mnoštvo kršćana svakoga dana ulazi u Božju nazočnost očekujući da će ih ukoriti. Kako to mora žalostiti Gospodina! Kad odlazimo na molitvu, trebali bismo biti spremni čuti dobru riječ od našega dragog Oca. Godinama sam svaki put kad sam ulazio u svoju molitvenu prostoriju očekivao čuti ukor od Gospodina. Hvala Bogu, on me naučio bolji put.

U drugu ruku, postoje čitave denominacije koje izbjegavaju svako spominjanje svetog ukora. Oni vrlo malo govore o grijehu, jer žele propovijedati samo pozitivne, optimistične poruke. U svemu tome zanemaruju svaki osvjedočujući ukor koji donosi život, koji su izgovorili Krist i novozavjetni pisci. Takve crkve tvrde da propovijedaju evanđelje ljubavi, milosrđa i ljubavi. Ali nažalost zloupotrebljavaju milost Božju, pretvarajući je u dozvolu za grijeh.

Ne pišem ovu poruku takvim ljudima. Naprotiv, govorim pobjedonosnim kršćanima koji izbjegavaju grijeh kao jedan od načina ljubavi prema Gospodinu. Govorim onima koji uživaju prisnost s Kristom jer neprestano gladuju i žeđaju za njim. Ako to opisuje vas, a oboreni ste i potišteni, znajte da se to događa jer ste pod napadom zbog ljubavi prema Isusu.

Budite sigurni da će svi koji čekaju na Gospodina primiti njegova slavna obećanja:

"Odvijeka se čulo nije, uho nijedno nije slušalo, oko nijedno nije vidjelo, da bi koji bog, osim tebe, takvo što činio onima koji se uzdaju u njega" (Iz 64,3).

"Kako stoji pisano: 'Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube. A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje" (1 Kor 2,9-10).

ponedjeljak, listopada 21, 2013

ODJEVENI U SILU by Gary Wilkerson

Zahvaljujem Bogu kako njegovo obećanje da se "njegovi učenici obuku u silu" (vidi Lk 24,49) nije završilo s crkvom iz Djela. Međutim, u nekom smislu to je upravo tamo gdje se ono danas zaustavilo za mnoge u crkvi. Mi pripisujemo Božju silu propovjednicima, vođama, autorima, svakome s "govornicom". Ali je li Bog na djelu u crkvenim redovima? Radi li sila Duha kroz svakog odraslog vjernika, vjernicu ili dijete na način na koji bi to Gospodin htio? Ako smo spašeni, onda bismo trebali biti ispunjeni silom Božjom da činimo djela Božja.

Evo kako se to dogodilo u Djelima: "Onoga istog dana nastade velik progon Crkve u Jeruzalemu, te se svi kršćani, osim apostola, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim" (Dj 8,1). Prema ovom retku, apostoli su ostali u Jeruzalemu. Ali svi ostali vjernici raspršili su se širom onog područja. "Oni sad što su bili raspršeni prolazili su iz jednog kraja u drugi propovijedajući Evanđelje Riječi. Tako Filip siđe u glavni grad Samarije i tu propovijedaše Krista" (Dj 8,4-5). I tako je bila otpuštena nova sila za služenje.

Dopustite mi dodati da je ovdje spomenut čovjek imena Filip bio laik. Dok je propovijedao, slijedili su znaci i čuda. Demonom opsjednuti bili su oslobođeni. Hromi su bili iscijeljeni i skakali su od radosti. Kasnije, kad je u Samariju došao Petar da bude svjedok tim djelima, vidio je "veliku radost u gradu" (Dj 8,8). Čitav grad bio je dotaknut radošću Božjom! Samo jedan jedini laik učinio je velik utjecaj.

Zatim vidimo Ananiju, Isusova sljedbenika koji je živio u Damasku. Nije nam mnogo rečeno o Ananiji, ali znamo da je bio ispunjen Duhom Svetim – i imao je neugodan posao pred sobom. Bog ga je pozvao da svjedoči Savlu, poznatom lovcu na kršćane, koji je u to vrijeme bjesnio protiv crkve. Ananija je bio pozvan na samu bojišnicu i znao je da ako nije ispravno čuo Boga, mogao bi biti ubijen.

Morao je svladati vrlo stvaran strah za svoj život, ali postigao je to ljubavlju Božjom. Iznenada se ispunio samilošću za čovjeka koji je samoga sebe nazivao smrtnim neprijateljem svakog kršćanina. I tako je otišao s vjerom te je priča Savlova obraćenja poznata svima. Njegova promjena u Pavla – najpoznatijeg Isusova sljedbenika svih vremena – možda je bilo najvažnije obraćenje u povijesti. Pavao se nije samo spasio, nego je napisao i veći dio onoga što je postalo Novi zavjet. 

petak, listopada 18, 2013

SVE ŠTO TREBATE

"A Utješitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene, naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,26).

U određenoj točki svoga života, iskusio sam naročito težak napad obeshrabrenja. To se dogodilo kad sam bio bliže Isusu nego ikada prije. Dok sam jednoga jutra pripremao propovijed, svladao me snažan očaj. Došao je kao niotkuda, potpuno me pritisnuvši. Koliko god sam pokušavao, nisam ga se mogao otresti.

Dok sam sjedio za stolom s otvorenom Biblijom, pokušavao sam dalje raditi na propovijedi, ali nisam mogao uznapredovati. Iznenada sam bio bombardiran sumnjama o mojoj sposobnosti da sastavim pravu poruku od Gospodina. Um mi je bio preplavljen užasnim mislima koje su mi govorile: "Ne razumiješ ono što je Pavao pisao. Nisi još shvatio što znači 'stari čovjek' i 'novi čovjek'. Nisi dokučio što znači 'umrijeti grijehu', s obzirom da grijeh još uvijek postoji. Kako se usuđuješ propovijedati Riječ Božju?"

Sjedio sam ondje tri sata, odlučan iskopati poruku, ali ništa nije nadošlo. Usred prijepodneva, sve riječi sa stranica Biblije kao da su skupile. Misli su mi bile zbunjene, a duh tup i nisam bio u stanju išta čuti od Gospodina.
Potonuo sam dublje u očaj i postao uvjeren da nemam ništa dati ljudima u našoj crkvi. I tako sam zatvorio Bibliju i napustio radnu sobu.

Dok sam hodao oko kuće, očajanje je raslo. Pokušao sam odgonetnuti zašto je prije svega to došlo na mene, ali nisam imao pojma. Konačno sam otišao u svoju molitvenu prostoriju i sjeo na pod. Nisam bio u stanju smisliti ni riječi da bih je rekao Gospodinu. Umjesto toga, vapio sam mu iz svoga duha: "Gospodine, ne znam što činiti. Osjećam se tako na tlu da ne mogu ni posegnuti prema tebi, a znaš da te nisam nikada ljubio više nego sada. Molim te, pomogni mi."

Kad đavao dolazi svojim duhom obeshrabrenja, bombardira vas jednom laži za drugom. Kad završi, ostaje vam jedino da vapite: "O, Bože, nikada neću uspjeti!"

To je upravo bilo što je đavao učinio meni. Dok sam bio u molitvi, približno pola sata podnosio sam njegovo bombardiranje paklenim lažima. A onda se Božji tihi glasić probio do moga duha s ovim dragim i suosjećajnim riječima: "Davide, jako si ljubljen. Ne brini se. Moja je ruka na tebi. Pod oštrim si napadom, ali ne boj se. Ne treba ti nikakva tvoja vlastita snaga za ovu bitku – ja imam sve što ti je potrebno!" 

četvrtak, listopada 17, 2013

POD NAPADOM

Kad ste pod napadom neprijateljeva duha obeshrabrenja, nećete imati volje za molitvu. Ali još uvijek morate odlaziti na tajno mjesto i biti u Isusovoj nazočnosti. Ne brinite se oko pokušaja da izmolite izlaz iz svog očaja. To je vrijeme za Duha Božjeg da dođe i radi u vama te da vas podigne iz jame.

Kad idete Gospodinu, budite iskreni s njim u vezi sa svojom slabošću i bespomoćnošću. Recite mu: "Isuse, suh sam. Nije mi preostala nikakva snaga. Ako ikada uspijem izaći iz ove potištenosti, to ćeš ti morati učiniti."

U takva jadna vremena, Gospodin je vrlo strpljiv s nama. On ne očekuje da se snažno i gorljivo trudimo moliti. On zna naše stanje i suosjeća s nama. Samo sjedite u njegovoj nazočnosti i uzdajte se u njegova Duh da će učiniti u vama ono za što je poslan. Bez obzira kako ste nisko oboreni, on vas nikada neće ostaviti!

Mi zamišljamo da svaki put kad iznevjerimo Gospodina, Duh Sveti odleti poput ptice jer je ožalošćen. Ali kako bi me Duh Božji mogao napustiti kad ga najviše trebam? Ako me ostavi svaki put kad iznevjerim te padnem u duboko obeshrabrenje, kako može biti moj Utješitelj?

Isus nam je obećao: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Utješitelja koji će ostati s vama zauvijek … Neću vas ostaviti siročad. Vratit ću se k vama" (Iv 14,16.18).

Kad se đavolji težak duh obeshrabrenja spusti nad vaš život, možete biti tako izvan sebe da nećete moći ni šapćući izreći molitvu. Ali ako je i tako, možete razgovarati s Isusom u svome duhu. Samo mu blago recite: "Gospodine, pomogni mi. Ovaj napad je previše za mene. Ne mogu ništa učiniti osim sjediti s vjerom. Pouzdajem se da će tvoj Duh to istjerati iz mene."

srijeda, listopada 16, 2013

ŽESTOKA KUŠNJA

U vrijeme obeshrabrenja, David nije mogao odgonetnuti zašto je tako klonuo. Pitao je: "Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni?" (Ps 42,6). Međutim, njegova pitanja nisu bila pitanja sumnje u vezi s Bogom. On je zapravo započeo ovaj psalam iskazujući svoju duboku žeđ za Gospodinom: "Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna je duša Boga, Boga živoga; o kada ću doći i lice Božje gledati?" (Ps 42,2-3).

Usred svoga obeshrabrenja, David vapi za otkrivenjem Gospodina. Govorio je: "Bože, nikada te nisam ljubio više nego sada, zašto onda podnosim takvo strašno obeshrabrenje?"

Povremeno je doživljavao očaj i potištenost zbog svoga grijeha. Podnosio je Gospodnje kažnjavanje zbog ponosa kad je brojio svoje ljude za borbu, što je bilo protiv zakona Božjeg. I osjećao je bol šibe Božje kad je izvršio preljub s Bat-Šebom te sredio da joj muž bude ubijen. Srce mu se slomilo nad kaznom koju je navukao na svoju obitelj zbog tih grijeha.

Mnogi su vjernici danas potišteni jer ih Duh Sveti želi dovesti u pobjedu, ali se oni odupiru. Izabrali su put tijela, a to uvijek vodi do boli i obeshrabrenja.
Međutim, ovdje govorim vjernicima koji su se pokajali, onima koji traže Boga svim svojim srcem. Te vjerne sluge zahvatilo je drukčije obeshrabrenje, obeshrabrenje koje dolazi na njih iznenada, kao niotkuda, bez vidljiva razloga.

Kad napad dođe, nemojte misliti da je to nešto neobično. Bog dopušta takvo žestoko testiranje svih svojih svetih. Petar piše: "Prestanite se čuditi, ljubljeni – kao da vam se što neobično događa – požaru koji bjesni među vama" (1 Pt 4,12).

Ako je to istina za vas, možete biti apsolutno sigurni da ste pod napadom. Sotona je poslao oblak obeshrabrenja da vas svlada. To je bilo stoljetno neprijateljevo oružje protiv izabranika Božjih, ali Bog je uvijek imao pobjedu!

utorak, listopada 15, 2013

DUH OBESHRABRENJA

"Pogurih se i zgrčih, povazdan lutam žalostan … Iscrpljen sam i satrven posve, stenjem od jecanja srca svojega … Srce mi udara silno, snaga me ostavlja, i svjetlost vida očinjeg gasi se … A ja sam kao gluh i ništa ne čujem i, kao nijem, usta ne otvaram. Postadoh ko čovjek koji ne čuje i koji u ustima nema odgovora" (Ps 38,7.9.11.14-15).

Dok sam čitao ovaj psalam, zamišljao sam Davida kako je pao u očaj. Možda je ono što ga je najviše uznemirilo bilo to što nije mogao razumjeti zašto je iznenada oboren tako nisko. Ovaj čovjek gladovao je za Gospodinom, izlijevajući mu svakodnevno svoje srce u molitvi. Štovao je Boga i pisao psalme veličajući njegovu milost. Ali sad, u svom potištenom stanju, sve što je mogao učiniti bilo je zavapiti: "Gospodine, na kraju sam snage i nemam pojma zašto se to događa!"

Poput mnogih obeshrabrenih kršćana, David je pokušao otkriti zašto se osjeća tako prazan i slomljen u duhu. Vjerojatno je ponovno oživio svaku pogrešku, grijeh i ludo djelo u svom životu te pomislio: "O, Gospodine, jesu li me sva moja lakoumna djela ostavila tako ranjena da sam bez nade?"

Na kraju je zaključio da ga to vjerojatno Bog kažnjava. Zavapio je: "Jahve, u srdžbi svojoj nemoj me karati, i nemoj me kazniti u svojemu gnjevu" (Ps 38,2).

Dopustite mi istaknuti da David u ovom psalmu nije pisao samo o svome vlastitom stanju. On opisuje nešto s čime se u nekoj točki svoga života suočavaju svi odani Isusovi sljedbenici koji ga ljube – našavši se pod napadom mučnog duha obeshrabrenja, koji dolazi ravno iz utrobe pakla. Nijedan kršćanin to sâm ne donosi na sebe niti mu to šalje Gospodin; takav napad obično nema veze ni s kakvim specifičnim grijehom ili pogreškom vjernika.

Vrlo jednostavno, duh obeshrabrenja sotonino je najsnažnije oružje protiv Božjih izabranika. On to najčešće koristi pokušavajući nas uvjeriti da smo na sebe navukli gnjev Božji time što nismo dosegli njegove svete standarde. Ali apostol Pavao nas potiče da ne postanemo plijen đavolje zamke: "… da nas ne bi prevario sotona; njegove nakane vrlo dobro poznajemo" (2 Kor 2,11). 

ponedjeljak, listopada 14, 2013

SAD KAD JE POBJEDA ZADOBIVENA by Gary Wilkerson

Kao kršćani znamo da je Isus zadobio za nas pobjedu na Golgoti. Porazio je smrt, sotonu i snagu grijeha. Pitanje koje je ostalo za vjernike jest: "Što sad? Znam da je Isus zadobio moju pobjedu na križu, ali što je s mojom sadašnjom borbom? Gdje je njegova pobjeda za bitku koja bjesni u mom životu upravo sada?"

To je važno pitanje, ali Riječ ima odgovor za svakog kršćanina. Odgovor započinje s ovim prizorom: "Filistejci skupiše svoje čete za rat … kod Soka u Judeji" (1 Sam 17,1). Ova slika predstavlja duhovnu istinu koja se nikada ne mijenja: sile tame postrojene su protiv naroda Božjeg.

Kad je Isus postao vaš Spasitelj, učinio vas je novim stvorenjem, ali iako ste se vi promijenili, svijet se nije promijenio. Zbog toga, postoje sile koje su se poredale protiv vas: svijet, đavao pa čak i vaše tijelo, koji ratuju protiv vašega duha.

Ponekad su bitke s tim silama vanjske – napadi na brak, financije, djecu – a ponekad su unutarnje. Ponekad nas izjedaju brige: "Može li moj brak preživjeti ovu dugačku, hladnu tišinu?"

"Hoće li moje dijete ikada predati svoj život Gospodinu?"

"Jesam li dostojan nazvati se kršćaninom?" Svi ti pritisci guraju nas prema sumnji i očaju, uzrokujući da se pitamo: "Gdje je Bog u svemu tome? Ne mogu ga vidjeti iza mojih svakodnevnih bitaka."

Povremeno vičemo: "Dosta!" te povlačimo crtu u pijesku i govorimo: "Umoran sam od udaraca neprijatelja." Ali đavao i dalje prelazi crtu. To se dogodilo Izraelu kad se suočio s Filistejcima. "Filistejci su stajali na gori s jedne strane, Izraelci na gori s druge strane, a dolina bila među njima" (1 Sam 17,3). Je li to zaustavilo neprijatelja? Uopće ne. Filistejci su doveli veliko oružje u obliku Golijata, diva od čovjeka.

David je znao da se on ne može nositi s Golijatom, ali je isto tako znao da ta bitka nije njegova, nego Božja. Kad je čuo Golijatovo podrugivanje, izjavio je: "Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti … Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu … jer je Jahve gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke" (1 Sam 17,46-47).

Duhovna pobjeda nikada nije naša vlastita; ona dolazi od Izbavitelja. 

četvrtak, listopada 10, 2013

BOLJE OD PENTEKOSTA

Ivan Krstitelj nije preživio do Pentekosta! Nije vidio razdijeljene ognjene jezike niti je čuo buku silna vjetra. Nije vidio potresen Jeruzalem i obraćeno mnoštvo. Ali je rekao da je njegovo veselje doseglo vrhunac. On je čuo nešto bolje od buke vjetra, bolje od pohvalna svjedočanstva, bolje od glasa radosne zaručnice. Čuo je Spasiteljev glas.

"Tko ima zaručnicu, taj je zaručnik. Ali zaručnikov prijatelj, koji stoji i sluša ga, od srca se veseli zaručnikovu glasu. Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac" (Iv 3,29).

Ivan je okusio najveće veselje koje jedan Isusov sljedbenik može poznavati. Rekao je: "Mirno sam stajao i čuo ga kako mi govori. Od njegova glasa srce mi je poskočilo. Govorio je meni osobno. Čuo sam svoga Gospodina i to je moje veselje. Moje veselje je već sâm njegov glas."

Ivan je mogao reći: "O, da, ljubim ga. Štovao sam ga do njegovih nogu i rekao mu koliko sam nedostojan. Ali moje veselje nije bilo u onome što sam ja rekao njemu, nego što je on rekao meni. Čuo sam njegov glas i radovao se već u zvuku njegova glasa."

Neki ljudi uče da Gospodin više ne govori ljudima osim kroz otkrivenu Riječ. Oni ne mogu vjerovati da ljudi i danas mogu biti vođeni i blagoslivljani tim tihim glasićem.

Isus je rekao: "Moje ovce slušaju glas moj; kad ih zovem, čuju me … drugoga ne slušaju …" Danas se bojimo svih iskorištavanja, bojimo se da ćemo biti odvedeni u otkrivenja suprotna Riječi Božjoj. No svaka lažna vizija, lažno proroštvo, lažno vodstvo, izravan je rezultat vlastitog ponosa i samovolje. Ljudi zlorabljuju svaki dar Božji. Međutim, Bog ipak izravno govori srcima onih koji su voljni čuti.

"Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima, na kraju, to jest u ovo vrijeme, govorio nam je po Sinu …" (Heb 1,1-2).

"Zato, kako veli Duh Sveti: 'Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja'" (Heb 2,7-8). 

srijeda, listopada 09, 2013

LEKCIJA SLUŠANJA

Bog je Iliju morao naučiti lekciju o slušanju te ga je zbog toga odveo na vrh gore Horeb i dao mu jednu slikovitu propovijed.

"Glas mu reče: 'Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.' Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe, i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: 'Što ćeš ovdje, Ilija?'" (1 Kr 19,11-13).

Kad je vjetar počeo zavijati, mislim da je Ilija pomislio: "Vrijeme je, Gospodine. Otpuhni Izebel ravno s prijestolja – baci nju i njezine grešne prijatelje vjetru. Sve ih otpuhni!" Ali Bog nije bio u vjetru!

Iznenada je došao velik potres te je Ilija rekao: "Ovo će ih dobro uplašiti! Bog će im vratiti milo za drago. Istrest će ih ravno iz njihovih cipela! Gospodine, vidim da osvećuješ svoga slugu." Ali Bog nije bio ni u potresu.

Nakon potresa, oganj! Nebo se zacrvenjelo od užarenih plamenova! Ilija je povikao: "Gospodine, nisu prihvatili oganj koji je pao na oltar – sad ih spali! Spali pokvarenog Ahaba! Sprži Izebelu! Učini da tvoj oganj proždre zle. Bože, znam da si u ognju!" Ali Bog nije bio ni u ognju!

"Poslije ognja šapat" (r. 12).

Možete li to zamisliti? Prorok koji se nije bojao uragana, zemljotresa ili nebeske vatre, uplašio se šapata. "Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem" (r. 13).

Ilija je pokrio lice kaputom! Zašto? Nije li ovaj prorok razgovarao s Bogom mnogo puta? Nije li bio veliki čovjek molitve? Nije li ga Bog silno upotrebljavao? Da! Ali Ilija je bio stranac tom šapatu!

Kad je konačno dopustio da mu taj glas govori – u samoći, tišini, daleko od svakog očitovanja sile – primio je najjasnije upute u čitavoj svojoj službi.

"Idi u Damask; prođi kroz pustinju; pomaži Hazaela za kralja aramskog, pomaži Jehuu za kralja nad Izraelom i pomaži Elizeja za proroka namjesto sebe …" (vidi 1 Kr 19,15-16)

Danas su tolika djeca Božja tako zaposlena da nikada ne čuju glas koji im dolazi. Oni su silno odani i silno zaposleni svjedočeći, čineći dobro, moleći za duhovno probuđenje, posteći. Međutim, čuju sve osim glasa Gospodnjeg.

utorak, listopada 08, 2013

KRATAK UVID U ISUSOVO SRCE

"Tko će od vas svome sluzi koji ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, reći: 'Brzo dođi i sjedi za stol!' Neće li mu, naprotiv, reći: 'Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij!'" (Lk 17,7-8).

Uopće nemamo problema poistovjetiti se sa slugom u njegovoj dužnosti prema gospodaru. Uopće nemamo problema staviti na se pregaču i posluživati Gospodina s punim stolom slavljenja – dobrom gozbom štovanja. Mi našega Gospodina volimo hraniti. Naša je najveća radost, naše vrhovno ispunjenje, služiti Gospodinu.

Ali imamo poteškoća s posljednjim dijelom – Gospodnjim dijelom. "… pa poslije ti jedi i pij!" To je previše da bismo mogli shvatiti. Nakon što smo mu služili, mi ne znamo kako sjesti i dopustiti mu istu radost koju smo mi uživali dok smo služili njega! Mi našem Gospodinu otimamo radost koju bi imao služeći nama.

Mi mislimo da naš Gospodin dobiva dovoljno zadovoljstva iz onoga što mi činimo za njega, ali postoji daleko više. On odgovara na našu vjeru i raduje se kad se kajemo. On govori Ocu o nama i raduje se u našem djetinjem pouzdanju. Ali ja sam uvjeren da je njegova najveća potreba imati zajedništvo jedan-na-jednoga s onima koji su ostali ovdje na zemlji. Tu potrebu mu ne može ispuniti nijedan anđeo u nebu. Isus želi razgovarati s onima koji su na bojištu.

Gdje dobivam takvu predodžbu da je Krist osamljen i imati očajničku potrebu govoriti? Sve je to u onom izvješću kad se Krist pojavio onoj dvojici učenika na cesti za Emaus. Upravo onoga dana kad je uskrsnuo, dvojica su učenika išla iz Jeruzalema u Emaus. Bili su ožalošćeni jer ih je Gospodin napustio, a kad im se on približio, nisu ga prepoznali. A on je želio razgovarati jer im je toliko toga imao za reći.

"I dok su tako razgovarali i pretresali, približi im se sam Isus te pođe s njima … I poče od Mojsija te, slijedeći sve proroke, protumači im što se na njega odnosilo u svim Pismima" (Lk 24,15.27).

Za ovu dvojicu učenika nije moglo biti bolje iskustvo te su se vraćali natrag govoreći: "Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio …" Mi mislimo na radost učenika, ali što je s Isusovom radošću? Vidim uskrsla Gospodina; suze mu teku niz njegove proslavljene obraze i srce mu je puno radosti. Ispunjen je, njegova je potreba namirena. Vidim ga presretna. Služio je u svome proslavljenom tijelu; iskusio je svoje prvo dvosmjerno zajedništvo. Izlio je svoje srce, ali je i njegovo osamljeno srce bilo dotaknuto i njegova potreba ispunjena. 

ponedjeljak, listopada 07, 2013

KAKO POBIJEDITI ISKUŠENJE

Sila da podnesemo i da se ne predamo iskušenju ne dolazi od toga što smo naše umove nakljukali redcima Pisma, dali prisege i obećanja, provodili sate u molitvi i postu ili se čak predali nekoj velikoj duhovnoj stvari. Sve te stvari su za pohvalu za normalan kršćanski rast, ali u njima ne leži naša pobjeda.

Jednostavna tajna kako da podnesemo bilo koje iskušenje leži u tome da slomimo strah od sotonske sile! Strah je jedina sila nad čovjekom koju ima sotona. Bog nam ne daje duh straha. To je jedino od sotone! Ali čovjek se boji đavla. Plaši se demona. Boji se neuspjeha. Boji se da se njegovi apetiti i navike ne mogu promijeniti. Boji se da će njegove unutarnje želje eruptirati i nadzirati mu život. Boji se da je jedan od tisuću koji je drukčiji, pun požude i izvan mogućnosti pomoći.

Čovjek se boji da neće moći ostaviti svoj grijeh. Sotoni pripisuje silu koju nema. Čovjek viče: "Ovisnik sam i ne mogu prestati! Kao začaran sam od sile đavolje. Đavao me tjera da to činim!"

Strah ima muku. Dokle god se bojite đavla, ne možete slomiti silu nijednog iskušenja. Sotona uspijeva na strahu te kršćani koji se boje đavla imaju malo ili nimalo snage da se odupru.

Sve to je temeljno na laži! Laž je da sotona ima snagu slomiti kršćane pod pritiskom. Uopće ne! Isus je došao da uništi svu silu đavolsku nad krvlju opranom djecom Božjom. Često sam se pitao zašto Bog dopušta duhovnim ljudima da budu tako kušani. Zašto Bog ne ukloni svaku kušnju umjesto da "daje sretan ishod, da je možemo podnijeti" (1 Kor 10,13)? Odgovor je jednostavan. Jednom kad naučite koliko je sotona slab, jednom kad naučite da vas on ne može natjerati ni na što, jednom kad naučite da Bog ima svu silu da vas sačuva od pada, od tada nadalje moći ćete sve "podnijeti" što sotona baci u vas. I moći ćete proći kroz sve to bez straha da ćete pasti!

Nismo izbavljeni od iskušenja, već od straha od đavla da će nas navesti da mu podlegnemo. Kušani ćemo biti dok ne dođemo do mjesta "počinka" u našoj vjeri. Taj počinak je nepokolebljivo pouzdanje da je Bog porazio sotonu, da sotona nema prava na nas i da ćemo izaći iz kušnje poput zlata kušanog u vatri. 

petak, listopada 04, 2013

POTUNO OTKRIVENJE

Zašto je Mojsije tako očajnički tražio objavu slave Božje? Vjerujem da se razlog nalazi u ovom retku: "Tamo ću se sastajati sa sinovima Izraelovim, a Šator će se mojom slavom posvetiti" (Izl 29,43). Riječ posvetiti ovdje znači "očistiti". Bog je rekao: "Mojsije, dok me ti i ljudi štujete, sastat ću se s vama i dati vam moju nazočnost. A kad vam otkrijem svoju slavu, ona će vas očistiti."

Ovo je jedan od najsnažnijih redak u čitavom Pismu. On nudi nadu svakom koji se bori s lakozavodljivim grijehom i žudi za oslobođenjem i očišćenjem. Bog jamči: "Vaš hram bit će očišćen otkrivenjem moje slave, a to otkrivenje na raspolaganju vam je sada u mom Sinu, Isusu Kristu!"

Ovo otkrivenje o Kristu nalazimo jedino kad uronimo u Pismu! Pavao kaže da dok dopuštamo da nam Riječi Božja sve više odražava otkrivenje Isusa, mijenjamo se iz slave u slavu: "A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18).

Ovo otkrivenje slave Božje osigurat će nam silu očuvanja za naše živote: "Vrh svega slava će biti zaklon" (Iz 4,5). Drugim riječima, slava Božja sačuvat će nas čiste u našem najgore času. Sotona će nam možda lagati: "Poražen si! Varalica si, lažac, preljubnik." Ali mi možemo odgovoriti: "Ne, đavle, imam Velikog svećenika i očišćen sam objavom njegove slave!"

Kad je Bog otkrio Mojsiju sve one stvari o svojoj naravi, dao mu je potpuno otkrivenje da on "krivca nekažnjena ne ostavlja" (Izl 34,7). Azarja je prorokovao kralju Asi u njegovu najnaprednijem času: "Jahve je s vama, jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas" (2 Ljet 15,2). Drugim riječima: "Budete li prezreli slavu Božju, budete li ispričavali svoj grijeh i zanemarivali Gospodina, neće vas očistiti!"

Ono što nam Bog ovdje govori tako je jednostavno: "Uzmite si vrijeme da upoznate mog Sina! Istražujte moju Riječ i tražite me u svojoj tajnoj klijeti molitve. Tada, dok budete boravili u mojoj nazočnosti, oči će vam se početi otvarati na moju slavu. Ona je sva otkrivena u Kristu – potpuno otkrivenje moje ljubavi, milosti, milosrđa, dobrote." 

četvrtak, listopada 03, 2013

OČITOVANJE NJEGOVE NAZOČNOSTI

Mojsije je tražio Boga da ima trajno očitovanje njegove nazočnosti: "… da te shvatim …" (Izl 33,13). A Bog mu je odgovorio: "Ja ću osobno s tobom poći i počinak ti priuštiti" (Izl 33,14).

Mojsijev zahtjev bio bi sasvim dovoljan za većinu vjernika. Svi mi želimo nazočnost Božju – da nas vodi, daje nam snagu, blagoslivlja nas. Stvarno, što bi više jedan vjernik mogao poželjeti? Međutim, za Mojsija nije bilo dovoljno imati sigurnost Božje nazočnosti. Znao je da postoji više te je zavapio: "Pokaži mi svoju slavu" (r. 18).

Bog mu je pokazao svoju slavu. Ali ona se nije pojavila u nekom sjajnom oblaku ili u očitovanju sile tako da se zemlja potresla. Ne, Bog je iskazao svoju slavu u jednostavnom otkrivenju svoje naravi: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestupe" (Izl 34,6-7). Božja slava bila je otkrivenje njegove dobrote, milosrđa, ljubavi i suosjećanja!

Čuo sam mnoge kršćane kako kažu: "O, kako je prošle večeri u našoj crkvi sišla slava Božja! Bilo je nevjerojatno slavljenje; ljudi su bili udareni Duhom." Ali to nije dokaz očitovanja slave Božje. Tu nema ništa s Bogom izuzev ljudskih emocija. To ne uključuje otkrivenje tko je on!

Neki će se možda prepirati: "Ali što je s iskustvo učenika na Gori preobraženja? Nije li to bilo očitovanje slave Božje? Tu je bilio neodoljivo svjetlo i nadnaravno pojavljivanje Mojsija i Ilije"?
Ali slava Božja nije bila u Mojsiju, Iliji ili spektakularnom svjetlu. Naprotiv, njegova slava bila je u Isusu: "Lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo … i začu se glas iz oblaka: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Njega slušajte'" (Mt 17,2.5).

Bog je rekao: "Tu je moja utjelovljena slava – u Kristu!" Doista, Isus je ispunjenje svega što je Bog rekao Mojsiju da je on: milostiv, milosrdan, strpljiv, pun dobrote i istine, drži milosrđe tisućama, oprašta opačinu, prijestupe i grijeh. I sad je Gospodin rekao: "Tu je živa slika moje slave. Sve to utjelovljeno je u mom Sinu!" 

srijeda, listopada 02, 2013

OBLAK NJEGOVE NAZOČNOSTI

Kad je Izrael bio u pustinji, Bog im je pokazao svoju nazočnost kroz oblak. Taj oblak bio je očitovanje Božjega obećanja da će biti sa svojim narodom. Oblak se spustio i prekrivao šator noću i danju te služio kao njihov vodič za sve što su poduzimali. Kad se oblak pokrenuo, oni su se pokrenuli, kad je stao, i oni su stali. Ljudi nisu trebali održavati odborske sastanke kako bi odgonetnuli kamo da idu ili budućnost. Oni su svoje pouzdanje stavljali u taj vidljiv oblak Božje nazočnosti.

Danas taj isti oblak njegove nazočnosti lebdi nad vašom tajnom klijeti molitve. On svakoga dana čeka kako bi vas obmotao svojim mirom. On će vas voditi, davati vam snagu i mir. I dat će vam detaljno vodstvo za vaš dom, posao i odnose.
Vaša tajna klijet može biti bilo gdje – pod tušem, u autobusu, u podzemnoj ili tijekom smjene na poslu. Sve možete isključiti i reći: "Gospodine, sad imam pola sata. Ljubim te, Isuse, i štujem. Ovo vrijeme je moja klijet s tobom!"

Divna je stvar biti zatvoren nasamo s Bogom, razvijajući postojan molitveni život. Bog obećava da dok postajete sluga koji traži i moli, njegova nazočnost izbit će iz vašega života zatvarajući i otvarajući vrata te stvarajući njegov božanski red svuda oko vas. Međutim, dogodit će se i nešto veće od toga: nazočnost Božja vodit će vas u otkrivenje njegove slave!

Razlika je između nazočnosti Božje i njegove slave. Većina kršćana poznaje njegovu nazočnost – njegova velika djela u svome životu – ali malo ih poznaje njegovu slavu. U Izlasku smo dobili kratak uvid u tu razliku: "A onda oblak prekri Šator sastanka i slava Jahvina ispuni Prebivalište" (Izl 40,34).

Apostol Pavao piše da je tijelo vjernika šator Božji: "Ne znate li da ste hram Božji i da Duh Božji prebiva u vama?" (1 Kor 3,16). Poput Izraelaca koji su živjeli pod oblakom Božje nazočnosti, i mi smo neprestano pod pokrivalom Božje milosti. Međutim, koja je razlika između gledanja Božje nazočnosti i gledanja njegove slave?

utorak, listopada 01, 2013

SVIM SVOJIM SRCEM

Bog daje stanovita, posebna obećanja onima koji su odlučili tražiti ga svim svojim srcem. Jedno takvo obećanje je savez njegove nazočnosti. Međutim, taj savez strogo je uvjetovan. Pismo daje jasno znati da ako pristajemo uz propis tog saveza, uživat ćemo neopisiv blagoslov Božje nazočnosti u našim životima. To se ne odnosi samo na stvar spasenja, nego to govori kako trebamo biti takvi tražitelji Boga da se njegova strahovita nazočnost izlije na nas tako da je svi vide i spoznaju.

Bog je otkrio taj savez svoje nazočnosti kroz neimenovanog proroka koji je donio poruku Eliju, velikom svećeniku u Izraelu. U to vrijeme, Eli je bio otpadnik. Gospodin mu je govorio upozoravajući ga zbog dopuštanja grijeha i kompromisa. Ali Eli je zanemario sve riječi Božje. Sad mu je ovaj neimenovani prorok rekao: "Rekao sam doduše da će dom tvoj i dom oca tvojega stupati preda mnom dovijeka, ali sada – riječ je Jahvina – neka je to daleko od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će osramoćeni" (1 Sam 2,30).

Izraz "osramoćen" u vezi je s podizanjem nazočnosti Božje. To ne znači da će ta osoba propasti, nego naprotiv, da će morati hodati u snazi svoga vlastitog tijela. Bog je rekao Eliju: "Namjeravao sam blagosloviti tvoj dom, iskazati ti naklonost. Ali prezreo si me; omekšao si na grijeh, dopustivši da me tvoja požuda odgurne. Sad ću ja ukloniti svoju nazočnost od tebe."

Mnogi ljudi dolaze Kristu s velikim začetnim izljevom vjere. Ali s vremenom njihova se revnost smanji i počnu zanemarivati Gospodina. "Sramote" njegove zapovijedi i okreću se svojim starim, grešnim putovima. Međutim, još uvijek vjeruju da je Božja nazočnost ostala s njima. Ali to je laž, prevara. Biblija je jasna da ako vi napustite njega, on će napustiti vas.