petak, kolovoza 30, 2013

ZANEMARIVANJE RIJEČI BOŽJE

Siguran sam da je Jošafat bio uvjeren kako postupa ispravno kad se obvezao pridružiti Ahabu u ratu. Zapravo, Pismo kaže: "Jošafat još reče kralju izraelskom: 'De posavjetuj se prije s Jahvom'" (2 Ljet 18,4). Rekao je: "Hajdemo po pitanju te stvari tražiti savjet Gospodnji. Ništa nećemo raditi dok ne čujemo riječ od njega!"

Bog je Jošafatu i Ahabu dao jasnu riječ, ne ostavljajući nikakvu sumnju u vezi s tim što on misli o čitavoj toj stvari: "Ovo je propast! Idete na vlastiti rizik. Na bojnom polju ne čeka vas ništa nego smrt i poraz" (vidi 2 Ljet 18,16).

U toj točki, Jošafat kao da je bio voljan poslušati istinsku proročku riječ i učiniti sve što mu je Bog rekao. Međutim, poznavatelji Biblije stoljećima se čude zbog onoga što se zatim dogodilo: kad je došla jasna riječ, Jošafat ju je zanemario!

Ljubljeni, koliko god želite možete se hvaliti kako ljubite Boga i kako mu želite biti poslušni. Ali ako ne raskinete s nepoštenjem bezbožnih prijatelja i ne zatražite moć rasuđivanja Duha Svetog, završit ćete zanemarujući Riječ Božju.

Možete se pridružiti svom prijatelju u njegovu ratu, ali kad dođe kritičan trenutak, predat će vas neprijatelju. To je upravo ono što se dogodilo Jošafatu kad je pošao u rat s Ahabom. Ovaj pokvaren kralj smjestio je Jošafatu da bude ubijen; rekao mu je da odjene njegovu kraljevstvu odjeću, dok se on sam odjenuo kao vojnik. Na taj će način, razmišljao je Ahab, neprijatelj poći za Jošafatom, umjesto za njim.

Ironično, ali Ahab je bio ubijen strelicom koja ga je probola kroz majušni otvor na njegovoj bojnoj opremi. A Jošafat je iznenada bio opkoljen neprijateljskim vojnicima, koji su bili spremni sasjeći ga. Kralj je znao da se suočio sa smrću te je povikao Bogu za pomoć. Pismo nam kaže da "mu Jahve pomože i odvrati ih od njega" (2 Ljet 18,31).

Rat je bila katastrofa. Izraelska vojska zbunjeno je pobjegla poput ovaca bez pastira. Jošafat se povukao u Jeruzalem, njegov prijatelj Ahab bio je mrtav, a njegova vojska poražena. Samo milošću Božjom izbjegao je smrt!

Mogu zamisliti misli koje su jurile Jošafatovim umom dok je hitao u Jeruzalem: "O, Bože, hvala ti jer si me izbavio! Sad vidim opasnost hodanja s bezbožnim prijateljem. Nikada više, Gospodine! Ne želim više biti dio toga svjetovnog sustava. Sad je gotovo sa svime time!" 

četvrtak, kolovoza 29, 2013

ISKRENO PRIJATELJSTVO

Ako ste Isusov sljedbenik – ako ste sad u krvnoj Kristovoj lozi – sotona će nastojati uvesti u vaš život nekoga da uništi u vama sve sveto!

Upravo sada možda mislite: "Čekaj malo! Ne želim početi dvoumiti u vezi sa svojim prijateljima i iznenada ih početi sumnjičiti." Ako su iskreni prijatelji, povezani s vašim srcem u Duhu Kristovu, ne morate se ničega bojati ako ispitate svoj odnos s njima. U svoja prijateljstva trebate pogledati u svjetlu Pisma.

Jednostavno je otkriti jesu li vaša prisna prijateljstva od Boga ili ih je ubacio neprijatelj da vas uništi. Jednostavno se sjetite svoga najboljeg prijatelja i onda odgovorite na ova pitanja:
  • Ogovara li, kleveće ili loše govori o drugima? 
  • Je li sklon prepirki u vezi s Pismom, neprestano raspravljajući i nikada ne dolazeći k istini? 
  • Naziva li pobožne ljude farizejima? 
  • Otkrivate li u njegovim riječima duh neposlušnosti, zavisti ili sumnjičenja? 
  • Izbacuje li otrovne riječi protiv svoga supružnika? 
  • Uspijeva li u usađivanju neljubaznih misli u vaš um o drugima? 
  • Počinjete li mu se pridruživati u izbacivanju gorčine? 
Ako vaš prijatelj odgovara ovom opisu – i odvlačeni ste od Isusa zbog njegova prijateljstva – tad možete znati da je tu osobu u vaš život ubacio đavao. Ona ima Ahabov duh i poslana je da uništi Kristovo djelo u vama!

U drugu ruku, iskren, pobožan prijatelj uvijek će u svakoj stvari zauzimati stranu Riječi Božje, a ne jednostavno vašu stranu jer ste prijatelji. Takav prijatelj neće vas savjetovati u gorčini grijeha. Umjesto toga, dovoljno će vas voljeti da vam kaže istinu.

"Čestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi" (Izr 27,6). 

srijeda, kolovoza 28, 2013

LASKAVA PRIJEVARA

Dopustite mi pokazati vam što se događa svakom djetetu Božjem koje ulazi u vezu s opakom, buntovnom osobom, koja u sebi nosi gorčinu. Postoje strašne posljedice.

"Jahvin je strah spopao sva zemaljska kraljevstva oko Judeje, tako da nisu smjela zaratiti na Jošafata" (2 Ljet 17,10). Jošafatovo kraljevstvo, Juda, bilo je blagoslovljeno i silno je napredovalo, tako da se nitko nije usudio doći protiv njih.

Ali kad je Jošafat ušao u srodstvo s Ahabom, Pismo kaže da "Ahab … nagovaraše (Jošafata) da pođe na Ramot Gilead … On odgovori: 'Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj; s tobom ćemo u rat'" (2 Ljet 18,2-3). Jošafat se dragovoljno dao uvući u beznadan rat, rat u kojem Bog nije imao udjela.

Hebrejska riječ za nagovarati u ovom odlomku znači "laskava prijevara". Jošafat si je dopustio da ga Ahab prevarom uvuče u rat, odgovarajući: "Ja sam kao i ti." Drugim riječima: "Ja sam tvoj prijatelj i s tobom sam. Neću te razočarati. Možeš računati na mene!

Je li vaš bliski prijatelj pun gorčine, mržnje, ljutnje – i kreće u neku vrstu rata? Je li uključen u bračni rat, obiteljski rat, osobni rat? Jeste li vi njemu poput Jošafata, nudeći mu pomoć i ohrabrenje? Ako je tako, nastojte izaći, jer ste na putu da prevarom budete uvučeni u sve to.

Tako je, ubrzo ćete otkriti da ste ubačeni u nered svoga prijatelja i od vas će se tražiti zauzeti stav. Primjerice, ako vam je prijatelj u bračnom problemu, bit ćete prisiljeni zauzeti stranu. I na kraju ćete suosjećati s njim – kroz čitavu rastavu!

Pazi, kršćanine, jer kad god pružaš utjehu ili ohrabrenje nekome tko je u pobuni, zauzimaš stranu protiv Duha Svetog. I to te čini sudionikom grijeha tog čovjeka. Tragično, ali kad se Jošafat pridružio Abahovu ratu, samo je ubrzao svoga prijatelja na putu uništenja! 

utorak, kolovoza 27, 2013

PROBOJ

Mihej našoj pozornosti donosi jedno od najslavnijih starozavjetnih proročanstava. On prorokuje o ljudima koji će slijediti Gospodina na novu ispašu: "Svega ću te sabrati, Jakove, sakupit ću Ostatak Izraelov! Smjestit ću ih zajedno kao ovce … kao stado na paši" (Mih 2,12).

Mihej je vidio odriješene ljude Božje, ljude čija srca kucaju kao jedno, ljude tako vođene Duhom da ih otpala crkva naziva izgnanicima. "U onaj dan – riječ je Jahvina – sabrat ću hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo učinio. Od hromih ću Ostatak učiniti, moćan narod od onih što su izgnani. Tada će Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka" (Mih 4,6-7).

Tko sačinjava sveti Ostatak? Ne ponosni, egoistični pastiri, dotjerane zvijezde, kojima se povlađuje. Ne! To su isprobani ljudi koji su bili u ognju kušnje. Među njima su nepoznati ljudi, izopćenici, oni koji su smatrani hromima u usporedbi s visoko i moćno utvrđenom crkvom, i oni koji podižu svoje glasove protiv pokvarenosti u domu Božjem.

Bog kaže: "Ja ću ih sabrati!" Sva ljudska nastojanja da se Božje sluge okupe su uzaludna. To mora učiniti Bog, a ono što dovodi taj Ostatak zajedno, uzrokujući da se slože, jest raskajano srce u jedinstvu s Kristom.

Jeronim, jedan od ranocrkvenih otaca i poznavalac Biblije, opisuje ih kao "onu djecu Božju koji su se pokajali i koji su se izdigli iznad svjetovnih stvari te čeznu za nebom". To su ljudi nebeska uma, umorni od glupavosti i kompromisa, ljudi koji čeznu za svetošću u domu Božjem. Već postoji sveti Ostatak koji iskače između ljudi. Svaki muškarac i žena Božja, čije srce je slomljeno nad grijehom i pokvarenosti u domu Božjem, može osjetiti taj poticaj Duha! Izlaz, proboj, ravno je pred nama! 

ponedjeljak, kolovoza 26, 2013

BOGATSTVO NJEGOVE MILOSTI by Gary Wilkerson

"U kome imamo otkupljenje njegovom krvlju, oproštenje grijeha, prema bogatstvu njegove milosti. Nju nam obilno udijeli" (Ef 1,7).

Mislim da mi u crkvi nismo ni zagrebli površinu milosti. S vremena na vrijeme, u svom hodu s Bogom uzimamo nekoliko gutljaja iz čaše milosti, a onda se ostatak puta postupno počnemo oslanjati na vlastite sposobnosti.

Ne možemo iskopati i odabrati naša područja poslušnosti. Od nas se traži da činimo ono na što nas je Gospodin pozvao. Kad Isus kaže da moramo biti nanovo rođeni, imati vjeru, moliti i tražiti njegovo lice, ljubiti svoga bližnjega, ljubiti svoju ženu kao što Krist ljubi crkvu, svaka njegova zapovijed je da i amen. Međutim, neke crkve više vole određena područja poslušnosti od drugih. One naglašavaju evangelizaciju, ili socijalnu pravdu, ili političku aktivnost, ili služenje siromašnima, ili molitvu. Možda to neće priznati, ali one naglasak drugih crkava drže manje vrijednim u očima Božjim.

Nijedna crkva ne ugađa Bogu kad vozi na jednom cilindru umjesto na osam. On nam jednostavno neće dopustiti da zanemarimo njegove određene zapovijedi. Pročitajte Otkrivenje 3 kako biste dobili sliku njegova nezadovoljstva kad to činimo. Svaki čovjek ili crkva, koji nije poslušan Božjim zapovijedima, živi u neposlušnosti. Međutim, savršena poslušnost nije u području naše sposobnosti. Razlog zašto smo skloni naglašavati određena područja poslušnosti u našim životima je taj što su ona jednostavnija za ispunjavanje od drugih. Čak možemo biti i nagrađeni što ih vršimo. Ali time smo potpuno propustili razumjeti ono što je važno.

Da bismo imali život radosti i pobjede, to uopće ne ovisi o tome uspijevamo li ili ne držati Božje zapovijedi; sve to ima veze s time kako pristupamo poslušnosti Božjim zapovijedima. Kao dijete, ja sam u crkvi bio učen da mogu postići duhovne promjene svojom vlastitom voljom. Vođe mladeži su nam govorile: "Možeš se tako promijeniti da se iskušenja više ne vrate. Iz svega se možeš izdići." Nije bilo potrebno mnogo vremena kako bismo vidjeli jalovost svega toga.

Ono što je važno jest da ne činimo promjene sami. Ono što je važno jest dopustiti Božjoj milosti da nam da snagu za preobražaj – u nama i u svijetu. 

petak, kolovoza 23, 2013

MIHEJEVO PROROŠTVO

Mihej je bio prorok koji je vidio crkvu kroz Božje oči i to je uzrokovalo da mu duša rida i tuguje! U duhu je vidio što je vidio Bog – duboke, strašne grijehe naroda, pastira i vođa. Vidio je idolopoklonstvo. Bludnička crkva zarađivala je bludničku plaću.

"Zato ću zakukati i zaridati, ići ću gol i bos … jer njenoj rani nema lijeka, sve do Jude dopire, dotiče Vrata moga naroda, sve do Jeruzalema" (Mih 1,8-9).

Poslušajte Mihejevu tužaljku: "Jer nesreća silazi od Jahve sve do vrata jeruzalemskih … jer su se u tebi našla zločinstva Izraelova" (Mih 1,12-13).

Mihej je u narodu Božjem vidio neizlječivu bolest i neizbježan sud. Pogledajte što Bog naziva pobunom i vidite što je uzrokovalo njegovu parbu s njima:
  1. Nova zamisao pohlepe, inscenirana od plaćenih slugu Božjih, u vezi s novcem, imetkom, uspjehom. 
  2. Naglasak na njima samima: "Teško onima koji smišljaju nedjelo … jer je sila u njihovoj ruci. Zažele li polja … i kuće, uzimaju ih; čine nasilje (mom narodu)" (Mih 2,1-2). 
  3. Odbacivanje prorokovih upozorenja i govorenje ljudima da propovijedanje o sudu nije od Boga, da je to suprotno njegovu karakteru! "Ne prorokujte … je li Duh Gospodnji (nestrpljiv)?" (Mih 2,6-7). 
Lažni proroci i pastiri otimači rekli su Miheju da ušuti! "Ne propovijedaj toliko o sudu! Mi smo narod Božji; on nas ljubi. Na nama neće biti suda." Doslovno tumačenje je: "Odbaci to! Odbaci ovu poruku o sudu na narod Božji! Prestani sramotiti dobre ljude! To nije od Boga."

Ali poslušajte Mihejev odgovor! "'Ne prorokujte!' – oni prorokuju. 'Ne prorokujte o tome; sramota neće odstupiti'" (Mih 2,6). Drugim riječima, ako se ova poruka ne propovijeda, sramota ovog mjesta nikada neće odstupiti. "Zar moje riječi nisu donijele dobro onima koji hode pravo?" (Mih 2,7). 

četvrtak, kolovoza 22, 2013

IZ SLAVE U SLAVU

Pavao govori o službi u koju je pozvan svaki kršćanin, službi koja ne zahtijeva određene darove ili talente. Nju bi trebali obavljati svi koji su se nanovo rodili, i priznati propovjednici i laici. Zapravo, ova služba prvi je poziv svakom vjerniku i svi drugi pokušaji moraju proizaći iz nje.

Nijedna služba ne može ugoditi Bogu ako nije rođena iz tog poziva. Govorim o službi gledanja Kristovog lica. Pavao kaže: "A mi svi … otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo" (2 Kor 3,18).

Što to znači gledati slavu Gospodnju? Pavao govori o posvećenom, usredotočenom štovanju. To je vrijeme dano Bogu samo da ga se gleda. A apostol brzo dodaje: "Zato, imajući ovu službu …" (2 Kor 4,1). Pavao nam jasno daje znati da je gledanje Kristova lica služba kojoj se svi moramo posvetiti.

Grčka riječ za gledanje u ovom retku vrlo je snažan izraz. On ne govori samo o bacanju pogleda, nego "usredotočenom zurenju". To znači odlučiti: "Neću se maknuti iz ovog položaja. Prije nego išta drugo učinim, prije nego što pokušam obaviti ikakvu drugu stvar, moram biti u nazočnosti Božjoj."

Mnogi kršćani pogrešno tumače izraz "gledati kao u zrcalu" (2 Kor 3,18). Oni misle na zrcalo u kojem im se odražava Isusovo lice. Ali to nije ono što je Pavao ovdje mislio. On govori o intenzivnom, usredotočenom zurenju, kao da ozbiljno virimo u nešto kroz staklo pokušavajući vidjeti što jasnije. Moramo "usredotočiti naše oči" na taj način, odlučni vidjeti slavu Božju na licu Kristovu. Moramo se zatvoriti nasamo u Svetinju nad svetinjama samo s jednom mišlju – da gledamo tako intenzivno i komuniciramo s takvom posvećenošću, da se promijenimo.

Pavao kaže da je osoba koja je nasamo zatvorena s Kristom i koja ga gleda promijenjena. Što se događa dok vjernik gleda Kristovo lice? Pavao piše: "A mi svi koji otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo, u isti se lik preobražavamo iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha" (2 Kor 3,18). 

srijeda, kolovoza 21, 2013

KRISTOV POZIV LAODICEJSKOJ CRKVI

Posljednjoj crkvi, laodicejskoj, Gospodin viče: "Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,19-20).

To je posljednji Kristov poziv crkvi. Pojavit će se duh mlakosti i mnogi će ohladnjeti. Ali on govori svom narodu: "Tražim da me čujete! Otvorite. Pustite me u svoju tajnu klijet. Pustite me da razgovaram s vama i vi sa mnom. Hajdemo razgovarati. Na taj način sačuvat ću vas od časa kušnje koji dolazi na sav svijet."

Ivan u svom otkrivenju govori o danu kad srce našega Gospodina više neće biti osamljeno. "I opazih kako Sveti grad – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža … i on sam, Bog, bit će s njima … i žednome će dati badava iz izvora vode života" (Otk 21,2-6).

To znači slobodno i potpuno zajedništvo, bez zida razdvajanja, bez tamnih očala, bez djelomične spoznaje, nego razgovor licem u lice! Mi mislimo kako će biti slavno provoditi vječnost slaveći našega Gospodina, sagnuti pred njegovim koljenima. Ali jesmo li ikada pokušali shvatiti što će taj velik dolazak kući značiti našem Spasitelju? Sva njegova djeca kod kuće, u mogućnosti dijeliti samo njegovo biće. On će nas posjesti i iz dubine njegova bića poteći će rijeke slavne istine. Kao što je učinio na putu za Emaus, naš Otkupitelj započet će s Mojsijem i voditi nas kroz sve proroke. Otkrit će nam tajne svemira, razotkriti svaki plan. Raspršit će se svaki tamni oblak. Krist će dijeliti s nama svu vječnost!

Vidim da stvarna radost neba nije samo naša, nego i njegova. Naša najveća radost u nebu bit će vidjeti njegovu radost dok nam slobodno govori licem u lice. Vidjet ćemo Krista ispunjenog; njegove potrebe u potpunosti ispunjene. 

utorak, kolovoza 20, 2013

ODLOŽILI SU SVOJU BOJNU OPREMU

"Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan – ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima – stade na taborskim vratima i povika: 'Tko je za Jahvu, k meni'" (Izl 32,25-26).

Hebrejska riječ upotrijebljena ovdje za razuzdati je para, što znači "odriješiti, razotkriti, raspustiti". Ona isto tako znači "nov početak".

Jedna moderna reklama za pivo poziva ovu generaciju da se "noćas otkvači". To jednostavno znači odbaciti sve prošle moralne zapreke, otresti se i osloboditi svih zakona te početi ugađati samome sebi. Činite ono što vas čiti sretnim.

Samo skidanje odjeće nije bila pokvarenost; to je bio samo znak, poruka koju su slali poganima koji su ih gledali. Možete li vidjeti Amaleke po brdima koja su iz okruživala kako izdaleka promatraju ovaj prizor? Ti neprijatelji, koji su drhtali kad su vidjeli Boga na djelu među njima, sad su se smijali i izrugivali: "Pogledaj ih! Poput nas su! Njihov Bog nema snagu. Čak mu ni ne vjeruju. Žele bludničiti, partijati i igrati kao i svi mi ostali. Kakvo licemjerje!"

U ovom jednom činu razuzdanosti omalovažili su svoga Boga u očima bezbožnika! Učinili su da Bog izgleda bezosjećajan, okrutan, nebrižan, bespomoćan. Umrljali su čast i veličanstvo svemoćnog Boga. Više nisu bili primjer, više nisu bili ljudi kojima su se divili, bojali ih se i poštovali.

Odložili su svoju bojnu opremu! Izvrgnuli su opasnosti Božje planove za njihovo spasenje. Govorili su svijetu: "Ne želimo se više boriti s neprijateljima! Ne želimo se odupirati! Dosta nam je bilo odbacivanja, žrtvovanja, budućih nada i dalekih blagoslova. Želimo živjeti sada! Želimo uživati! Želimo se zabavljati!"

Pokvarenost je bila ovo – to je trebao biti njihov nov početak. Ne više ratovanja! Ako će morati živjeti u teškoj, okrutnoj pustinji, onda će odustati od borbe i činiti najbolje što mogu – onako kako oni hoće. 

ponedjeljak, kolovoza 19, 2013

VRATA MILOSTI by Gary Wilkerson

Izaija je prorokovao: "Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja" (Iz 61,4). Izaijini slušatelji nisu mogli dokučiti o kakvoj slobodi i pothvatima on ovdje govori. Jer generacijama je narod Božji bio skršen pod Zakonom, razaran njegovim bremenom.

Jednako je bila istina i za narod Isusova vremena. Teško su bili pritisnuti, prihvaćajući legalistička bremena koja su na njih stavili vjerski vođe. Zbog toga su Kristove riječi bile tako revolucionarne kad je, najavljujući svoju službu, citirao izravno iz Izaije: "Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima" (Iz 61,1).

Isus je znao da će nas dar milosti potpuno osloboditi. A njegova poruka nije bila samo za nespašene. Kad je govorio o oslobođenju sužnjeva, govorio je vjernicima: "Ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni" (Iv 8,36).

Danas smo mi jednako teško pritisnuti kao i ljudi Isusova vremena. Prema našem mišljenju, milost je blaga, lagana, besplatna. Ali milost je najsnažnija sila koju ćete ikada vidjeti na djelu u svom životu. Ona je i jedina sila koja donosi stvaran plod vašem životu s Bogom – vašem molitvenom životu, svjedočenju, dobrim djelima u njegovo ime. Tek kad potpuno uđemo u Božju milost, njegova će se crkva raspiriti i osnažiti da hoda u slavnim djelima koja je on postavio pred nas.

Nakon što ste ovo pročitali, je li se još uvijek naprežete kako biste bili savršeni? Samo je jedan ulazak na put savršenosti: vrata milosti. Već ste savršeni u očima Božjim kroz pravednost njegova Sina Isusa Krista. Evo vaše odgovornosti: prestanite se naprezati.

Vaš napor samo vaš šalje unatrag, a ne naprijed. On uzrokuje da propuštate milost Božju – milost koja donosi slobodu, radost i snagu kako biste činili sve što vas je Bog pozvao činiti. Činjenica je da ćete trebati milost za milošću dok idete naprijed s Isusom. Sad dakle nije vrijeme da udvostručite svoje napore. Sad je vrijeme da se pouzdate u Krista kako će on osigurati svu milost koja vam je potrebno – na svakom koraku – da hodate u jedinstvenom pozivu koji on ima za vas. 

petak, kolovoza 16, 2013

BEZBOŽAN SAVEZ

Kralj Jošafat bio je pravedan čovjek koji je zavladao Judom kad se izraelsko kraljevstvo podijelilo. Srce ovoga čovjeka potpuno je bilo prionulo uz Boga i bio je blagoslovljen i slavljen iznad svih drugih u svojoj generaciji: "Jahve je bio s Jošafatom, jer je hodio pravim putovima svoga oca Davida" (2 Ljet 17,3).

Međutim, Pismo kaže da je Jošafat sklopio savez s pokvarenim kraljem Ahabom koji je vladao sjevernim izraelskim kraljevstvom: "Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu, te se sprijateljio s Ahabom" (2 Ljet 18,1). Biblija kaže za Ahaba: "… razljutio je Jahvu, Boga Izraelova, više od svih kraljeva izraelskih koji bijahu prije njega" (1 Kr 16,33).

Možda se pitate kako se jedan pravedan kralj poput Jošafata našao da pristupi savezu s jednim tako bezbožnim čovjekom. Vjerujem da postoji samo jedan razlog: bio je to dio sotonske zavjere da uništi pravednog Jošafata!

Vidite, Jošafat je očistio zemlju, izgnavši sve Baalove idole i pogubivši idolopokloničke proroke. Međutim, Ahabova pokvarena žena Izebela štovala je Baala i znala je što je Jošafat učinio njezinim idolima. I tako si je za cilj postavila oboriti ovoga pobožnog čovjeka!

Kako bi se ubacila u Jošafatov pobožni dvor, sa svojom je pokvarenom kćeri Atalijom smislila zavjeru. Atalija je susrela Jošafatova sina Jehorama te upotrijebila sav svom šarm da zadobije njegovo srce. Plan je uspio i Jehoram je odlučio oženiti Ataliju. Svoga je oca tražio blagoslov i, što je bilo potpuno nerazborito, Jošafat mu ga je dao.

Zbog tog braka, zlo je ušlo u Jošafatov unutarnji krug i đavao je vjerojatno zaigrao od veselja! Jošafat je mogao upozoriti svoga sina da je Atalija buntovnica koja će ga odvesti od Boga, ali nije. Mogao ga je savjetovati da odmah odbaci tu vezu, ali umjesto toga, nije rekao ništa.

Jošafat je na raspolaganju imao Pisma, a David je vrlo jasno izjavio: "Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca" (Ps 1,1). Jošafat je to znao, ali nije htio zauzeti stav! 

četvrtak, kolovoza 15, 2013

NAJBLIŽI PRIJATELJI

Koga smatrate svojim najbližim prijateljima? Vjerovali ili ne, to pitanje stvar je velike brige Gospodinu jer vaša prijateljstva glasno govore o stanju vašega srca i Bogu i svijetu.

"Gospodine, što misliš o mojim prijateljstvima? Ugađaju li ti?" Jeste li ikada pomisliti postaviti mu ta pitanja? Činjenica je da pravedan prijatelj može biti karika do blagoslova i naklonosti Božje, jer on vas potiče prema svetom stilu života. U drugu ruku, nepravedan prijatelj može biti lanac za svaku vrstu zla, vodeći vas u strašno ropstvo.

Korištenjem riječi prijatelj u ovoj poruci, ne mislim na neposredne članove obitelji. Moja definicija prijatelja ovdje je netko s kime ste blisko povezani, netko u koga imate povjerenje. Ukratko, prijatelj je onaj s kim hodate i razgovarate i kome razgolićujete svoju dušu.

Vjerojatno imate različite krugove prijatelja: "poslovni" krug koji uključuje suradnike, partnere ili stranke; "društveni" krug koji uključuje one s kojima se družite površno. Isto tako, možete imati dodir i s bezbožnim poznanicima. Apostol Pavao kaže da nije moguće izbjeći takvu vrstu kontakata, inače bismo trebali potpuno napustiti ovaj svijet.

Međutim, krug za koji se Bog najviše brine je vaš prisan krug, vaši intimni, povjerljivi prijatelji. To su ljudi koje najviše volite i koji najviše utječu na vaš život. Sasvim je prirodno da se privlačite i slažete u većini stvari te osjećate sigurnost kad otvarate srce jedan drugome.

Biblija nam govori da ne smijemo biti u neznanju u vezi sotoninih prijevara. A jedan od đavoljih najčešćih napada protiv nas je da nam u naš unutarnji krug prijatelja dovede nekoga tko nije pošten, posrednika pakla koji je na poslanju da vas uništi. Sotona posebno koristi taj trik kod osamljenih ili osjećajnih kršćana. On pokušava ljubaznost nepronicljive osobe dovesti u vezu sa zlim duhom!

"Nemojte se varati: Zli razgovori (prijatelji) kvare zdravo ćudoređe (ljude)" (1 Kor 15,33). 

srijeda, kolovoza 14, 2013

ULOŽIMO SLAVLJENJE

Bog se nikada ne tuži na snagu svojih neprijatelja, već na nestrpljivost svoga vlastitog naroda. On želi da se pouzdamo u njegovu ljubav jer je ljubav princip po kome on neprestano djeluje i od kojega nikada ne skreće. Kad mu se izraz lica mršti, kad kori svojim usnama ili udara svojom rukom, pa čak i sve zajedno, njegovo srce gori ljubavlju i sve njegove misli za nas su mir i dobrota.

Svako licemjerje leži u nepovjerenju i duša koja se ne može osloniti na Boga, ne može mu dugo biti iskrena. Jednom kad počnemo sumnjati u njegovu vjernost, počnemo živjeti prema svome vlastitom razumu i brizi za sebe. Poput otpale djece Izraelove, kažemo: "Ustaj! Napravi nam boga … Ne znamo što se dogodi s tim čovjekom Mojsijem" (Izl 32,1).

Kako se ljubav Božja može sačuvati u srcu koje mrmlja? Riječ to naziva "pravdanjem s Bogom". Jedino se luđak usuđuje nalaziti pogrešku kod Boga. On će takva čovjeka tako pobiti da će staviti ruku na usta ili će ga proždrijeti gorčina.

Duh Sveti uzdiše u nama neizrecivim jezikom neba moleći prema savršenoj volji Božjoj. A tjelesno mrmljanje koje izlazi iz srca razočaranog vjernika je otrov. Mrmljanje je spriječilo čitavu jednu naciju ući u obećanu zemlju i ono danas mnoge sprečava od blagoslova Gospodnjih. Uzdišite ako morate, ali ne daj Božje da mrmljate.

Obećanja Božja, za koja je rekao da će nas održati, jesu kao led na zaleđenom jezeru. Vjernik riskira na njemu s neustrašivošću, a nevjernik sa strahom neće li će se slomiti pod njim i ostaviti ga da se praćaka.

Ako Bog kasni, to jednostavno znači da vaša molba zarađuje kamatu u njegovoj banci blagoslova. Sveti Božji bili su tako uvjereni u njegovu vjernost obećanjima da su se radovali čak i prije nego su vidjeli njihovo ispunjenje. Išli su radujući se, kao da su već primili. Bog želi da uložimo slavljenje prije nego primimo obećanja!

U molitvi nam pomaže Duh Sveti, a zar on nije dobrodošao kod prijestolja? Hoće li Otac odbiti Duha? Nikada! Ono uzdisanje u vašoj duši nije ništa manje od samog Boga – a Bog neće odbiti samoga sebe. 

utorak, kolovoza 13, 2013

VJERA BI TREBALA IMATI DOBRO SJEĆANJE

Nakon što je duša koja vjeruje u molitvi rasteretila svoje srce Gospodinu, povjerava se vjernosti, dobroti i mudrosti Božjoj. Pravi vjernik ostavlja oblikovanje odgovora milosti Božjoj. Na koji god način Bog odabere odgovoriti, vjernik to pozdravlja.

David je revno molio za svoju kuću, a onda je predao sve savezu Božjem: "Premda moj dom i nije takav pred Bogom, ipak je on sa mnom uspostavio savez vječan" (2 Sam 23,5).

Oni koji propisuju Bogu kako i kada će odgovoriti, zapravo ograničavaju Sveca Izraelova. S obzirom da Bog ne donosi odgovor na prednja vrata, nisu svjesni njegova dolaska na stražnja. Uzdaju se jedino u zaključke, a ne u obećanja. Ali Bog nije vezan vremenom, načinom ili sredstvima odgovora. On zauvijek čini neograničeno više od onoga što tražimo ili mislimo tražiti. On odgovora zdravljen ili milošću, koja je bolja od zdravlja. On šalje ljubav ili nešto iznad toga. On donosi ili čini nešto čak veće.

On jednostavno želi da ostavimo svoje zahtjeve položene u njegove snažne ruke, da bacimo sve naše brige na njega i da idemo dalje s mirom i spokojstvom, čekajući na njegov odgovor. Kako tragično imati tako velikog Boga i tako malo vjere u njega!

Kad ste na dnu i sotona vam u uho šapće da vas je Bog zaboravio, zatvorite mu usta sljedećim: "Đavle, nije Bog taj koji je zaboravio, nego ja. Ja sam zaboravio sve njegove prošle blagoslove ili sad ne bih ispitivao njegovu vjernost."

Vjera bi trebala imati dobro sjećanje. Naše nagle i hitre riječi rezultat su našega zaboravljanja njegovih prošlih blagodati. Trebali bismo moliti zajedno s Davidom: "Ovo je bol moja, al' spominjem se godina desnice Svevišnjega. Spominjem se djela Gospodnjih; da, spominjem se tvojih pradavnih čudesa" (Ps 77,10-11). 

ponedjeljak, kolovoza 12, 2013

OSNAŽENI NJEGOVOM MILOŠĆU by Gary Wilkerson

Milost Božja treba prekriti sve što god nas on poziva činiti. Pogledajte je li ove riječi opisuju vaše hodanje s Gospodinom: opterećen, pod stresom, potišten, mentalno iscrpljen, izmučen. Sve to dolazi kad god udvostručujemo naša tjelesna nastojanja da ugodimo Bogu. To su jasni znaci da je na djelu zakon, a ne milost Božja.

Sloboda koju je Krist zadobio za nas na križu nije samo dobra vijest za izgubljene, nego je ona dobra vijest i za svakog vjernika. Međutim, mnogi nastavljaju živjeti pod oblakom misleći da nisu Bogu kvalitetan sin ili kvalitetna kći. Oni misle da ih on ljubi jer mora. Evanđelja nam govore drukčije. Isus je pozvao dvanaestoricu grešnih, nesavršenih učenika k sebi, jer je htio njihovo prijateljstvo: "Više vas ne nazivam slugama, jer sluga ne zna što namjerava činiti gospodar. Nazvao sam vas prijateljima, jer vam saopćih sve što sam čuo od Oca" (Iv 15,15).

Isus je odabrao podijeliti duboke želje Očev srca sa ovim prijateljima. To je učinio i s vama kad ste ga odabrali slijediti. Dakle, kad odlazite k njemu u molitvi ili idete u crkvu, njegov stav nije: "Ne valjda opet ti!" Istina je obrnuta! On želi biti s vama, sjediti uz vas, biti vam prijatelj, jer mu je zapravo ugodno s vama.

Možda mislite: "Kako to može biti? Ništa što vidim u svom životu najvjerojatnije ne ugađa Gospodinu." Zbog toga nam Pismo kaže: "Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,4). Nije moguće da itko dugo živi po zakonu. Možemo sami sebi govoriti: "Sutra ću uspjeti. Samo moram ponovno skupiti snagu", ali nećemo uspjeti. Konačno će nas svladati nemoguć teret te ćemo doći do kraja samih sebe. Na kraju svih naših vlastitih nastojanja čeka nas Isus. Jedino u njemu nalazimo istinsku slobodu. 

petak, kolovoza 09, 2013

SNAGA MOLITVE

Kad sumnjamo u snagu molitve, gubimo je. Đavao nam pokušava oteti nadu tako da se čini da molitva više nije učinkovita.

Kako je sotona pametan kad nas pokušava prevariti lažima i nepotrebnim strahovima! Kad je Jakov dobio lažne vijesti da je Josip ubijen, razbolio se od očaja, iako je to bila laž. Josip je bio živ i napredovao je, dok je sve to vrijeme njegov otac tugovao u žalosti, vjerujući laži.

Nevjernički strahovi otimaju vjerniku radost i pouzdanje u Boga. Bog ne uslišava sve molitve; on uslišava samo molitve vjere. Molitva je jedino oružje koje imamo protiv neprijatelja i mora se koristiti s velikim pouzdanjem ili nemamo nikakvu drugu obranu protiv sotoninih laži.

Mi mislimo da nas Bog nije čuo jer ne vidimo dokaz odgovora. Ali možete biti sigurni da što dulje molitva kasni, savršeniji će se na kraju pojaviti odgovor. Isto tako, što je dublja tišina, glasniji je odgovor!

Nedostatak naše strpljivosti dovoljan je dokaz da ne očekujemo mnogo od molitve. Napuštamo tajnu klijet molitve, spremni gurati dalje do željena ishoda na svoj vlastiti način. Čini se da bismo čak bili šokirani ako bi Bog odgovorio.

Abraham je molio za dijete i Bog je odgovorio. Međutim, koliko je godina prošlo prije nego je držao to dijete u naručju? Svaka molitva s vjerom uslišana je istog trenutka kad je izmoljena, ali Bog odabire odgovoriti na svoj vlastiti način i u svoje vlastito vrijeme. U međuvremenu, očekuje da se radujemo u golim obećanjima i veselimo u nadi dok čekano na ispunjenje. Isto tako, on umata svoja kašnjenja u predivan paket ljubavi, kako bi nas sačuvao da ne padnemo u očaj.

"Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje" (Heb 10,36). 

četvrtak, kolovoza 08, 2013

MOLITVA I POSLUŠNOST

Ponekad odlazimo Bogu u molitvi kao da je on bogat rođak koji će nam pripomoći i dati sve što ga vruće molimo, dok mi sami ne maknemo ni prstom da bismo pomogli. Mi svoje ruke podižemo Bogu u molitvi, a onda ih stavljamo u džepove.

I očekujemo da će naše molitve navesti Boga da radi za nas, dok mi besposleno sjedimo misleći: "On ima svu silu; ja je uopće nemam, pa ću jednostavno stajati i pustiti njega da radi."

To zvuči kao dobra teologija, ali nije. Bog na svojim vratima ne želi imati besposlene prosjake. Čak nam ni ne dopušta da budemo dobrotvorni prema onima na zemlji koji odbijaju raditi.

"Naredili smo vam ovo: ako tko neće da radi, neka i ne jede" (2 Sol 3,10).

Nema ništa nebiblijskog u vezi s dodavanjem znoja našim suzama. Uzmite, primjerice, stvar molitve za pobjedu nad tajnom požudom koja se zadržava u srcu. Tražite li jednostavno Boga da je oduzme na čudnovat način, a onda samo sjedite nadajući će da će sama od sebe umrijeti? Nikakav grijeh nikada nije bilo pogubljen u srcu bez suradnje čovjekove vlastite ruke, kao u slučaju Jošue. Svu noć on je ležao ničice i tugovao nad Izraeolovim porazom. Ali Bog ga je podigao na noge govoreći: "Ustani! Zašto si pao ničice? Izrael je sagriješio: prekršili su Savez kojim sam ih vezao … Ustani! Sazovi narod na posvećenje" (Jš 7,10-13).

Bog ima svako pravo podići nas s naših koljena i reći: "Zašto besposličariš, čekajući na čudo? Nisam li ti zapovjedio da bježiš već od svake pojave zla? Moraš učiniti više od puke molitve protiv svoje požude – zapovjeđeno ti je i da bježiš od nje. Ne možeš si dati odmora dok ne učiniš sve što ti je zapovjeđeno."

Ne krivite Boga što ne sluša vaše molitve ako vi ne slušate njegov poziv na poslušnost. Na kraju ćete huliti Boga i optuživati ga za zanemarivanje, dok ćete sve vrijeme vi biti krivac.

srijeda, kolovoza 07, 2013

ZAKAŠNJELE I ODBIJENE MOLITVE

"Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama" (Jak 4,3).

Bog neće odgovoriti na molitvu koja dodaje našoj časti ili pomaže našim iskušenjima. Na prvom mjestu, Bog ne odgovara na molitvu čovjeka koji gaji požudu u svom srcu. Svi odgovori ovise o tome jesu li iz našega srca iščupani zlo, požuda i lakozavodljivi grijesi.

"Da sam u srcu na zlo mislio, ne bi uslišio Gospod" (Ps 66,18).

Test kako bismo znali je li naša molba temeljena na požudi ili ne vrlo je jednostavan. Pokazatelj je kako se ponašamo prema kašnjenjima i odbijanjima. Molitve temeljene na požudi zahtijevaju brze odgovore. Ako požudno srce brzo ne dobije željenu stvar, ono slini i plače, onesvješćuje se i klone – ili iz njega izbija mrmljanje i prigovaranje, optužujući na kraju Boga da je gluh.

"Zašto postimo ako ti ne vidiš" (Iz 58,3).

Požudno srce ne može vidjeti slavu Božju u njegovim odbijanima i kašnjenjima. Međutim, nije li Bog dobio više slave odbijajući Kristovu molitvu da spasi njegov život, kad bi bilo moguće, od njegove smrti? Zadrhtim kad se sjetim gdje bismo mi danas bili da Bog nije odbio tu molbu.

U svojoj pravdi, Bog je obvezan otegnuti s našim molitvama ili ih odbiti dok nisu očišćene od svake sebičnosti i požude.

Bi li mogao postojati jedan jednostavan razlog zašto je većina naših molitva spriječena? Bi li to moglo biti rezultat našega koketiranja s požudom ili lakozavodljivim grijehom? Jesmo li zaboravili da jedino oni s čistim rukama i čistim srcima mogu staviti svoje noge na njegovu svetu goru? Jedino će potpuno odbacivanje omiljenog grijeha otvoriti vrata neba i osloboditi blagoslove.

Umjesto predanja, mi trčimo od savjetnika do savjetnika, nastojeći naći pomoć kako bismo se nosili s našim očajem, prazninom i nemirom. Međutim, sve to je uzalud jer grijeh i požuda još nisu iščupani. Grijeh je korijen svih naših problema. Mir dolazi jedino kad predamo i ostavimo sav naš tajni grijeh. 

utorak, kolovoza 06, 2013

ODBAČENE MOLITVE

Mi nemamo pravo moliti nasumce, što god naši sebični umovi smisle, niti nam je dozvoljeno doći u njegovu nazočnost i dati si oduška našim glupavim zamislima i besmislenim nabrajanjima. Ako bi Bog "potpisao" sve naše molbe bez razmišljanja, na kraju bi ostao bez svoje slave.

Postoji zakon molitve, zakon koji želi iskorijeniti egoistične molitve, a u isto vrijeme i omogućiti iskrenim moliteljima da traže s pouzdanjem. Drugim riječima, moliti možemo što god hoćemo, sve dok je to njegova volja.

"Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas uslišava što god ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili" (1 Iv 4,14-15).

Učenici nisu molili prema volji Božjoj kad su molili s osvetoljubivošću. Molili su ovako: "'Hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?' A Isus, okrenuvši se, prekori ih i reče: 'Ne znate vi kakva ste duha'" (Lk 9,54-55).

Job je u svojoj žalosti vruće molio Boga da mu uzme život. Što bi bilo da je Bog odgovorio na njegovu molitvu? Takva molitva bila je u suprotnosti s voljom Božjom. Riječ upozorava: "Ne nagli ustima svojim i neka se srce tvoje ne požuri izraziti riječ pred Bogom" (Prop 5,2).

Daniel je molio na pravi način. Prvo, otišao je u Pismo i istražio um Božji. Zatim, nakon što je primio jasnu uputu i bio siguran u volji Božju, potrčao je k prijestolju Božjem sa silnim uvjerenjem: "Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeći moliti se" (Dn 9,3).

Mi znamo previše o onome što mi želimo i premalo o onome što Bog želi. Kad nisu prema njegovoj volji, naše molitve su odbačene. 

ponedjeljak, kolovoza 05, 2013

MILOST I ODGOVORNOST by Gary Wilkerson

Kod mene je na djelu uobičajeni sustav ponašanja, refleks koji reagira kad god podbacim u svom hodu s Gospodinom. Govorim o svojoj sklonosti da se okrećem radu umjesto Božjoj neopisivoj milosti da ponovno uspostavim svoj položaj s njim.

Vjerujem da većina od nas ima takav sustav, zbog toga Pavao iznova i iznova kroz čitav Novi zavjet naglašava milost Božju. Iz poslanice u poslanicu on nas podsjeća na dostatnost milosti za naš ispravan odnos s Gospodinom.

Međutim, ovaj uobičajeni sustav ponašanja – poticaj da se okrećemo djelima kako bismo se iskupili za naše nedostatke – neprestano je u nama na djelu. Razlog zašto tako često propovijedam milost jest jer je sam trebam!

Povremeno moja crkva vjerojatno misli da pretjerujem jer mi ljudi kažu: "Znam da sam pod milošću, ali što je moja odgovornost?" To je dobro pitanje. U savezu milosti – u kojem je Bog dao sve što se zahtijevalo za naše spasenje – koju ulogu mi igramo?

Za mnoge od nas, zamisao milosti ne drži snagu u našem dnevnom hodu. Znamo da je Bog izlio na nas dragocjene, skupocjene darove u svome Sinu i Duhu Svetom; zbog toga mislimo da ne bismo smjeli podbaciti ili nezadovoljiti. Dakle, kad se to dogodi, iznenađeni smo. Ne možemo zamisliti da bismo još uvijek mogli biti strašni grešnici nakon svega što je Bog učinio za nas te ga zamišljamo kako od žaljenja maše glavom.

I uvjeravamo se da možemo činiti bolje te udvostručavamo naša nastojanja u molitvi, čitanju Biblije i uključivanju u službu. Činimo to znajući sasvim dobro da naša djela ne čine ništa da bismo stekli pravo stajanja pred Bogom. Mislimo li stvarno da Bog od nas traži više djela? Dva sata molitve umjesto jedan? Želi li doista da budemo još zaposleniji?

Samo dvije stvari izlaze iz tih nastojanja da spasimo sami sebe. Prvo, izbjegavamo suočiti se s našom grešnošću. Drugo, i mnogo gore, otimamo si da pijemo iz Božjega dubokog zdenca milosti. Pavao je rano naišao na ovu dilemu u crkvi. Kad su kršćani u Galaciji pokušali ugoditi Bogu kroz djela zakona, Pavao ih je suočio: "O nerazumni Galaćani! Tko vas začara, vas kojima je Isus Krist kao razapeti bio stavljen pred oči? Htio bih od vas doznati samo ovo: jeste li primili Duha vršenjem zakona ili prihvaćanjem vjere" (Gal 3,1-2). Pitao je: "Mislite li stvarno da se možete poboljšati na križu?" 

petak, kolovoza 02, 2013

IZRAELOVI UZNEMIRIVAČI

Tko su danas stvarni uznemirivači u domu Božjem? Nije to Ilijino društvo koje uzdiše i plače nad gadostima crkve. Nisu to oni koji razotkrivaju grijeh i svjedoče protiv pokvarenih djela vjerskih vođa te onih koji lagodno žive na Sionu. Ne, sva podjela uzrokovana je kompromisom. Sva nevolja u domu Božjem rezultat je otpadništva i odbacivanja zapovijedi Gospodnjih. "Jer gdje je zavist i sebičnost, ondje je javni nered i svaka vrsta zla djela" (Jak 3,16).

Pavao upozorava braću da se "čuvaju onih koji prave razmirice … klonite se njih" (Rim 16,17). Ali tko su bili ti koji su "pravili sablazni suprotno nauci koju su primili"? Nitko drugi nego egocentrične, otpale skupine koje su "služile … svom trbuhu" (Rim 16,18). To dokazuje da razmiricu i podjelu izaziva ponosna, arogantna skrb za vlastite interese. Pavao je rekao: "Oni slatkim i laskavim riječima zavode srca priprostih (onih koji ne sumnjaju)" (Rim 16,18). Zapravo su oni koji stvaraju razdore oni koji popuštaju grijehu, koji pregledaju zla djela i viču za jedinstvom. Pravo Kristovo tijelo nikada nije bilo niti će biti podijeljeno. Oni u svetom jedinstvu s Kristom već su sjedinjeni jedni s drugima. Grijeh je onaj koji stvara razdore!

U Filipima su Pavao i Sila bili dovedeni pred gradske poglavare, optuženi da "bune" njihov grad (Dj 16,21). Bili su išibani i bačeni u zatvor kao rezultat izazivanja bune. Što je bila ta buna? Pavao i Sila izbacili su vračarskog duha iz jedne ropkinje koja je "pribavljala veliku zaradu svojim gospodarima …Kad opaziše njezini gospodari da im propade nada u zaradu, zgrabiše Pavla i Silu" (Dj 16,16.19).

Kad je na bilo koji način ugrožen vlastiti interes, čuje se vika: "Uznemirivači! Razdor! Prijetnja jedinstvu!" Pavao i Sila razotkrili su vjersku igru, demonsku obmanu pod maskom religije. Bio je to vrlo profitabilan plan nekolicine odabranih koji su znali kako manipulirati nerazboritim mnoštvom. Što je podiglo viku: "Razdor"? Bilo je to probuđenje čišćenja. Oni koji su optužili Pavla i Silu za stvaranje razdora imali su skrivene motive i odbili su poziv za pokajanje i hodanje u svetosti.

Bože, daj nam više Izraelovih uznemirivača koji se ne boje dići protiv vjerskog licemjerstva i neposlušnosti!

četvrtak, kolovoza 01, 2013

ILIJA

Ilijina mržnja prema Izraelovu grijehu proistekla je iz njegove vrlo snažne ljubavi za narod Božji. On nije bio mrzitelj ljudi, samo mrzitelj grijeha. On nije bio čovjek osvete, već naprotiv čovjek čije srce je čeznulo da se Izrael vrati Gospodinu. Da bi se razumio duh i snaga koji su bili na Iliji, morate čuti vapaj njegova slomljena srca na gori Karmelu: "'Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da ćeš ti obratiti njihova srca.' I oganj Jahvin pade … Sav narod se uplaši, ljudi padoše ničice" (1 Kr 18,37-39).

Iliju uopće nije zanimalo biti vrednovan kao prorok. On je samo htio vidjeti obnovljenu čast Božju i da se otpadnici u srcu "vrate Gospodinu". Pravi proroci, iako mogu teško vikati protiv grijeha, u srcu su milosrdni, blagi i strpljivi. A kad vide pravo biblijsko pokajanje, graditelji su i obnovitelji pukotina i proboja.

Vjerujem da danas postoji Ilijino društvo pravih pastira. Nisu svi pastiri otpali niti svi traže samo svoju korist. Čujem za sve veći broj svetih pastira koje su povrijedile i odbacile bezbrižne ovace. Neki su doslovce bili istjerani iz svojih crkava jer su propovijedali svete standarde. Ali najokrutnija od svih su takozvana proročanstva i objave oštrih "proročkih glasova" koji nemaju milosrđa niti kvalitete da bi spasili.

Ako biste ikada čuli "proroka" koji iznosi prokletstva na nekoga, možete biti sigurni da ne hoda u Duhu Kristovu. On je često ponosan, samoproglašen Ilija, pun arogancije i požude. Riječ jasno kaže: "Blagoslivljajte … a ne proklinjite" (Rim 12,14). Oni koji hodaju okolo govoreći o proklinjanju trebali bi zadrhtati na ova upozorenja: "Prokletstvo je ljubio, pa neka ga stigne; blagoslova ne htjede, daleko nek je od njega! Prokletstvom nek se odjene kao haljinom, neka kao voda uđe u njega i kao ulje u kosti njegove" (Ps 109,17-18).

Ilijino društvo sastoji se od ljudi koji plaču i svaka proročka riječ koja izlazi iz njihovih usana okupana je u suzama. Oni hodaju u slomljenosti, svetoj žalosti i pokajanju. Oni odbijaju žmirkati na grijeh i ne boje se čovjeka kad se treba dići za Kristovu čast.