srijeda, srpnja 31, 2013

PISMO KOJE JE PRIMILA NAŠA SLUŽBA

"Dragi pastore Davide, prije nekoliko godina moj muž je izgubio posao koji mu je bio jako važan. To je za njega bilo tragično jer je izgubio svako samopoštovanje i dobru zaradu i nikada se nije oporavio. Iako je zaposlen, njegova sadašnja plaća više je nego upola manja od ranije. Sad sam ja glavna hraniteljica obitelji.

Prije nekoliko tjedana tražila sam nešto za čitanje kad me Gospodin odveo do jedne kutije s papirima koju sam držala. Izvukla sam jednu od vaših starih propovijedi – 'Mjesto gdje mudrost izdaje'.

Kroz vašu poruku Bog mi je pokazao da sam se predala ljutnji prema svom mužu. Ovisila sam o njemu, što znači, o tijelu. A trebam se okrenuti samom Isusu kao svojoj nadi, kao jedinom koji se može pobrinuti za mene i izvesti me iz ovih problema. Sad znam da me moj muž nikada neće moći iz toga izvesti. Međutim, dok sam čitala vašu poruku, primila sam sigurnost da je Bog sa mnom.

Još nisam izašla iz kušnje. Još uvijek je vrlo teško. Ponekad kad pogledam pred sebe, vidim potencijalne katastrofe koje nas opkoljuju kao djecu Izraelovu. Međutim, Bog mi je pokazao da sam sumnjala u njegovu ljubav za mene i njegovu vjernost da će se brinuti za mene.

Isto tako, shvatila sam, kao što ste učili, da sam bila dobra u potiskivanju svojih strahova i da nikada nisam zadala smrtni udarac svojim sumnjama. Sad želim staviti točku na sve to. Odlučila sam slaviti Boga za ljubav i brigu za mene, iako još nisam vidjela rješenje svega."

Dragi sveti, možda ćete se suočiti s više loših dana. Ali morate doći do mjesta gdje ćete moći reći: "Isuse, sve svoje brige bacam sad na tebe. Ja sam baštinik bogatstva Božjeg u Kristu Isusu. Znam da to bogatstvo uključuju potpuno snabdijevanje svih mojih fizičkih potreba."

Možete vjerovati i pouzdavati se u Boga za to!

utorak, srpnja 30, 2013

OČEVA UTJEHA

Zamislite posvojenog sina koji je odrastao i naslijedio vlasništvo nad čitavim očevim bogatstvom, međutim, on i dalje nastavlja živjeti sa slugama pod uvjetima ropstva.

Bi li bilo ispravno da otac toga mladog čovjeka tješi u njegovu ropstvu, uvjeravajući ga da je ljubljen i da će sve biti u redu? Dakako da ne. Svaki otac koji voli svoga sina htjet će da sin zatraži svoje nasljedstvo i ostavi svoje siromaštvo. On će ga poticati da prisvoji bogatstvo koje je njegovo!

Isto tako, Bog nas samo ne tješi u našem ropstvu. Naprotiv, dolazi nam govoreći: "Sine, kćeri, kad ćeš zauzeti svoje mjesto uz mene? Kad ćeš doći u moju kući i prihvatiti sva sredstva koja su zakonito tvoja?"

"A da ste zbilja sinovi, dokaz je što Bog u vaša srca posla Duha svoga Sina koji viče: Abba – Oče! Stoga, nisi više rob, nego sin. A ako si sin, i baštinik si Božji po Kristu" (Gal 4,6-7).

Ako je Isus tvoj Gospodin i Spasitelj, onda si dijete Božje. A ako si njegovo dijete, automatski si baštinik i subaštinik s Kristom svega Očevog bogatstva!

Dakako, naš položaj kao baštinika nema ništa s materijalnim bogatstvom. Reći da je Krist umro da bi nas obogatio u zlatu i srebru je bogohulstvo. Biblija izjavljuje: "U njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni" (Kol 2,9). To znači da je Bog dao Isusu sva bogatstva u slavi. Zbog toga, on ima svako sredstvo potrebno da bi nas izveo iz našega lošeg dana s kojim se eventualno suočimo.

Međutim, pitate: "Zar Boga ne zanima naša fizička dobrobit? Svi moji loši dani u vezi su s nedostatkom financija. Neprestano se brinem kako da spojim kraj s krajem."

Ljubljeni, vaš Otac započinje s ispunjenjem svih vaših fizičkih potreba. Njegova Riječ obećava: "Moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu" (Fil 4,19). Grčka riječ za potrebu ovdje je iz korijenske riječi koja znači "upravljati svim poslovima, svime što nedostaje ili je potrebno".

Pavao govori: "Bog je vjeran i vodi brigu o svemu što vas brine – poslu, financijama i svemu ostalom. To pokriva vaše zaposlenje, hranu, odjeću, dom. Međutim, postoji i bogatstvo njegove dobrote – snaga, mudrost, milost, kao i bogatstvo njegove potpune sigurnosti spasenja. A, iznad svega ovoga, postoji i njegovo neistraživo bogatstvo."

ponedjeljak, srpnja 29, 2013

SNAGA U TEŠKIM VREMENIMA by Gary Wilkerson

Posjetio sam jednu crkvu u El Salvadoru, u kojoj je prosječna zarada članova četiri dolara dnevno. Zaprepastio sam se kad sam saznao da ljudi daju dva od svojih četiri zarađenih dolara za dobrotvorne svrhe. Kad sam ih pitao zašto toliko daju, svi su odgovorili: "Jer nam je Isus rekao da dajemo siromašnima."

Kad sam im ukazao da su i sami u potrebi, odgovorili su: "O, ne! Blagoslovljeni smo i zauzvrat želimo blagoslivljati."

To nisu srca koja su nesveta ili koja se nadimaju od taštine. Možemo li isto reći za sebe? Kao kršćani, hoćemo li biti revni u blagoslivljanju drugih kad imamo malo na svojim vlastitim računima? Ili, kad dođe do blagoslivljanja kao što smo sami bili blagoslovljeni, hoćemo li se povlačiti?

Dolazeća teška vremena otkrit će stanje naših srca. Po prvi put u povijesti manje od 50 posto Amerikanaca identificira se kao vjernici neke vrste. Ta brojka čak je i niža – 30 posto – za ljude ispod tridesetih. Mnogi od njih na pitanje o vjeroispovijesti ne kažu ništa. Procjenjuje se da će unutar desetljeća ta generacija biti potpuno izgubljena, završivši u sekularizmu i bezbožnosti. A netolerancija prema kršćanima samo će se povećavati.

Što da činimo u vezi s tim? Pisac Poslanice Hebrejima odgovara: "Sjećajte se prijašnjeg vremena kada ste, tek prosvijetljeni, podnosili čestu borbu – patnje …" (Heb 10,32). Bog je one patnje ranih kršćana pretvorio u oružje za snagu evanđelja: "… dijelom javno izvrgnuti izrugivanjima i nevoljama … radosno ste podnosili otimanje svojih dobara, jer ste znali da imate bolje i trajno imanje. Prema tome, ne gubite svoga pouzdanja! Njemu pripada velika nagrada. Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje, jer: 'Još malo, vrlo malo, i doći će onaj koji ima doći … Moj će pravednik živjeti od vjere; ako li otpadne, duša moja neće nalaziti zadovoljstva u njemu.' A mi ne pripadamo onima koji otpadaju da propadnu, nego onima koji vjeruju da spase dušu" (Heb 10,33-39).

Ne zavaravajmo se, ovo je težak odlomak, ali u njega je ugrađena i dobra vijest. Bog nam govori da će on usred sve veće tame činiti nešto slavno, podižući crkvu posljednjih dana kao svjedočanstvo njegove snage u teškim vremenima.

petak, srpnja 26, 2013

ON NAS JE POSVOJIO

Vjerujem da su poteškoće često da bi nas dovele u zrelost i izvele iz djetinjeg ropstva. Pogledajte kako djeca reagiraju: jedne se minute smiju, a već sljedeće viču; lako se povrijede i mnogo plaču. Usprkos svega toga, pobožni roditelji vole i tješe svoju djecu u raznim životnim iskustvima.

Isto tako, kao kršćani, mi se ponekad durimo ili imamo tjelesne izljeve gnjeva kad se suočimo s teškim razdobljima. I vičemo: "Dobro, Bože, ako je to način kako ćeš postupati sa mnom, ako ćeš i dalje dopuštati da mi se događaju loše stvari, zašto bih ti se onda uopće molio?"

Međutim, naš nebeski Otac nas ljubi i tješi kroz svaki izljev gnjeva, kroz naša bremena i djetinja stanja gore-dolje. Njegova velika želja je da usred svojih kušnji počnemo uviđati tko smo i što kao njegova djeca posjedujemo. On zna da kad god smo bacani amo-tamo vjetrovima i valovima naših emocija, često zaboravljamo da smo njegova djeca te počinjemo živjeti daleko ispod naših privilegija. Međutim, njegova Riječ nam govori da smo njegovi baštinici i subaštinici s naših starijim bratom Isusom.

"Sve dok je baštinik malodoban, ničim se ne razlikuje od roba, iako je gospodar svega" (Gal 4,1). Pavao govori o rimskom običaju onoga vremena. Bogataš bi posvojio dijete i zatim ga smjestio kod skrbnika dok ne navrši osam godina. Od osme do dvadeset pete godine, dijete je bilo stavljeno pod nadležnost staratelja. Kroz sve te godine, dijete je ostalo baštinikom bogatstva, međutim, u stvari nije imalo nadzor ili vlast nad svojim životom.

Pavao kaže da takvo dijete ilustrira one koji su pod zakonom. Zakon je skrbnik koji nas uči Božjim zapovijedima. Ali dolazi vrijeme kad naše školovanje završava te trebamo preuzeti svoje mjesto kao baštinik Božjega bogatstva po Kristovoj milosti. Međutim, mnogi kršćani još uvijek žive prema dobrim djelima i propisima, ne shvaćajući svoj položaj kao sinova Božjih. "Tako i mi: kad smo bili malodobni, robovali smo" (Gal 4,3). Oni još uvijek služe Bogu kao robovi, vezani strahom, krivnjom i očajem, jer ne razumiju svoje posvojenje.

Pavao kaže takvim vjernicima: "U svom razmišljanju još ste uvijek djetinjasti i mučite se pod ropstvom zakona koji ste uspostavili sami za sebe. Ne vidite da ste sad gospodari nad svim stvarima, u stanju da budete dionici svega što posjeduje vaš Otac. On vas je posvojio, ljubio i stavio u školu da vas pripremi."

četvrtak, srpnja 25, 2013

ČAK JE I APOSTOL PAVAO IMAO LOŠE DANE

Pavla je pogodio loš dan dok je putovao u Makedoniju. "Kad smo došli u Makedoniju, naše slabo ljudsko biće nije imalo nikakva mira. Naprotiv, u svakom smo pogledu bili u nevolji: izvana borbe – iznutra zebnje" (2 Kor 7,5). Ovaj pobožan čovjek je priznao da je njegova unutarnjeg čovjeka mučila ne samo jedna zebnja, nego mnoge zebnje.

Pavao zaista nije bio nadčovjek. Bio je podređen istim ljudskim emocijama kao i svi mi. U jednoj točki svi su se vjernici u Aziji okrenuli protiv njega, ljudi za koje bi on dao svoj život. Zapisao je: "Što vas više ljubim, manje sam ljubljen" (2 Kor 12,15).

Da, Pavao je imao strašne dane. Ali nikada se nije predao svojim osjećajima i iskušenjima koja su ga pratila. U svoje najgore vrijeme je svjedočio: "Pun sam utjehe; preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše" (2 Kor 7,4). Zatim dodaje: "Bog, koji tješi potištene, utješi nas" (2 Kor 7,6).

Prolazite li kroz loš dan, loš tjedan, dugačko razdoblje beznađa? Jeste li oboreni, obeshrabreni, s mislima da dignete ruke? Ako je tako, što onda mislite, kako Bog reagira na vašu kušnju? Kori li vas ili kažnjava? Ne, nikada! Pavao izjavljuje: "Gospodin vam nije nikada bliže, nikada spremniji pomoći, nego kad ste na tlu i povrijeđeni."

"Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji" (2 Kor 1,3-4). Grčka riječ za tješiti ovdje znači "utješiti ili ohrabriti, pozvati na svoju stranu". Kakva divna istina! Kad prolazimo kroz loše dane, naš nebeski Otac ih koristi da nas privuče bliže k sebi.

srijeda, srpnja 24, 2013

KAD DOĐE LOŠ DAN

Moji loši dani najčešće dolaze kad sam nasamo s Gospodinom, istražujući njegovu Riječ. Dok naslućujem čitav ocean istine pred sobom, svladan mogu biti osjećajima neznanja, znajući da je najvjerojatnije nikada neću moći dokučiti, zbog njezine obimnosti.

Postajem čak frustriraniji kad čitam velika djela propovjednika koji su živjeli prije tristo godina. Na kraju vapim: "O, Gospodine, u usporedbi s ovim duhovnim velikanima ja sam u svom razumijevanju poput malog djeteta. Oni su živjeli u navodno neprosvijećenom dobu, a ipak, kao mladi ljudi, pisali su o stvarima koje ja trebam tek shvatiti u svojoj starosti. Zašto mi je to tako teško shvatiti?"

Jedini odgovor koji primam jest onaj koji čujem u Pavlovim riječi: "To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao" (Ef 2,9). Sva sila je u Bogu, uključujući sila za shvaćanje istine i održavanje pobožnog života. Ovo veliko blago nalazi se u zemljanim posudama tako da sva slava može pripasti njemu.

Ako vaš loš dan uključuje demonski napad na vašu vjeru, možda ćete biti u kušnji pomisliti kako ste neduhovni već zbog toga što kroz to prolazite. Međutim, ništa ne može biti dalje od te istine.

Sav u suzama nazvao me jedan pobožan mladić i rekao: "Upravo imam najgori dan u životu i ne znam što da radim! Danas me spopao neki čudan osjećaj i ne mogu ga se otresti. Brate Dave, ne znam je li Bog uopće postoji!"

Ovaj mladić nije imao pojma odakle dolaze njegovi osjećaji sumnje i bio je šokiran i povrijeđen od strašnih misli koje su mu ušle u um. Priznao je: "Ne mogu osjetiti Božju nazočnost. A sad ne mogu i ne sumnjati je li on uopće postoji. Što da radim? Ne želim gajiti ove strašne misli!"

Rekao sam mu: "Ne boj se i ne budi obeshrabren. Vjeruj mi, to je stari đavolji trik koji voli izvoditi na mladim vjernicima koji su dragocjeni Bogu. On želi udariti na tvoju vjeru i zbuniti te."

Tom mladiću mogao sam reći istu stvar koju sam rekao i svom sinu Garyju kad je prolazio kroz loše razdoblje: "Izdrži ovo razdoblje. Tvoj nebeski Otac točno zna kroz što prolaziš i provest će te kroz to. Upamti, Bog je obećao da te nikada neće napustiti. Nastavi ga tražiti – po vjeri jedino!" 

utorak, srpnja 23, 2013

BLAGO U ZEMLJANIM POSUDAMA

Kršćanski život nije život mirne plovidbe. Svaki vjernik imat će loše dane, bez obzira koliko je svet. Većina kršćana zna da Isus nije spasitelj samo "dobrih vremena". On nije s nama samo kad stvari idu dobro, nego i tijekom naših loših dana. Kad nas pogode teški dani, on ne nestaje govoreći: "Vratit ću se kad sve to riješiš." Ne, on je vjeran i brižan u svako doba.

Apostol Pavao govori to kad piše: "Ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama" (2 Kor 4,7). Blago o kojem Pavao govori je spoznaja i nazočnost Isusa Krista.

Grčka riječ koju Pavao koristi za zemljano je "krhka glina", što znači "slabo, lako lomljivo, lako kušano". On govori: "Da, mi držimo Isusovu nazočnost u samom našem tijelu. Ali naše tijelo je slabo, lako kušano i lako lomljivo."

Činjenica je da svi mi podnosimo ono što Biblija naziva "slabostima". Za mnoge kršćane zajednička slabost tijela je krhka građa ili slabo zdravlje. Pavao govori o Timotejevim čestim bolestima, nazivajući ih "čestim slabostima" (1 Tim 5,23). Grčka riječ za slabost ovdje znači "boležljivo, bez snage, nemoćnog tijela ili uma".

Međutim, postoje i druge slabosti uz fizičke i one se jednako teško podnose. Po mom mišljenju, slabosti uma vjerojatno su najraširenije. Govorim o onim neobjašnjivim razdobljima kad vas izdaju osjećaji i obmanjuju vam um. Dopustite mi objasniti.

Krivnja, strah i tjeskoba sve su slabosti uma. Možete biti progonjeni zbog prošlosti ili zbog nekog grijeha koji još uvijek prianja uz vaš život. A te slabosti ne mogu ne utjecati na vaše osjećaje.

Ako prolazite kroz takvu vrstu kušnje, morate razumjeti da niste neduhovni dok podnosite takve napade. Još uvijek ste dijete svoga nebeskog Oca i on neće dopustiti da se borite sami. On će poslati Duha Svetog da otjera sve vaše sumnje. Ne pokušavajte raspravljati s đavlom, jer njemu ne možete dokazati ništa. Umjesto toga, kad dođe sljedeći napad, trčite svome nebeskog Ocu. A onda mirno stojte – sa strpljivošću i nadom!

ponedjeljak, srpnja 22, 2013

ŽIVJETI ŽIVOT OSNAŽEN BOGOM by Gary Wilkerson

Mnogi od nas žele znati Božji put i čuti evanđeosku istinu, ali izbjegavaju je živjeti. Žalosno, ali u današnjoj crkvi prihvatljivo je uživati u propovijedima i štovanju, a onda se vratiti kući potpuno nepromijenjen.

Pavao je rekao svoje vlastito svjedočanstvo: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage" (1 Kor 2,4). Ako ne živimo život osnažen Bogom, problem je s nama, a ne s Gospodinom.

Bog svom narodu nije prestao davati silu 100. godine nove ere. Isus nikada nije rekao: "Činit ćete veća djela od ovih – do Reformacije." Pavao je propovijedao poruku evanđeoske sile i htio je tu silu i za Timoteja iz posebnog razloga: "U posljednje će doba nastati teška vremena, jer će ljudi biti samoživi, lakomi, umišljeni, oholi, psovači, nepokorni roditeljima, nezahvalni, bezvjernici, bez ljubavi … neprijatelji dobra, izdajnici, naprasiti, bahati, ljubitelji požude mjesto ljubitelji Boga. Oni će sačuvati vanjski oblik pobožnosti iako su se odrekli njezine sile. I njih se kloni" (2 Tim 3,1-5).

Ovdje Pavao govori o polaznicima crkve, opisujući ih kao one koji imaju samo "formu pobožnosti". Ti kršćani htjeli su odlaziti u sinagoge, čitati duhovne tekstove ili sudjelovati u vjerskim aktivnostima. Međutim, Pavlov savjet Timoteju je: "Kloni ih se." Govorio je: "Opasno je biti oko tih ljudi, jer počinješ misliti da je njihov način života prihvatljiv. Mogu izgledati pobožno, ali Gospodin gleda srce – i on vidi nesvetost i taštinu."

Pavao je rekao da ti kršćani "uvijek uče, a nikada ne mogu doći k pravoj spoznaji istine" (2 Tim 3,7). Drugim riječima, slušaju sva evanđeoska učenja, ali ih nikada ne uzimaju k srcu. To ih čini da su bez sile, kaže Pavao, jer se "protive istini" (2 Tim 3,8).

Pogledajte kako Pavao započinje ovaj odlomak: "U posljednje će doba nastati teška vremena" (2 Tim 3,1). On daje jasno znati da "normalno" kršćanstvo neće biti održivo u danima koji dolaze, da će pogibeljna vremena usahnuti površnu vjeru. Ja sam vjerojatno najmanji proročanski kršćanin koji živi, ali čak i ja mogu vidjeti loša vremena na vidiku. Kad globalne ekonomije posrnu, prosječni Amerikanac suoči se s financijskom katastrofom i politički potres se pojača, tad se nešto mora dati.

Što će većina kršćana učiniti kad stvari uistinu postanu loše? Jesu li naša srca doista pripremljena da se nose s teškim vremenima? Moja molitva je da mi reagiramo kao crkva u Djelima kad je saznala za dolazak gladi. Oni nisu gomilali rezerve za dolazeću nepogodu, nego su umjesto toga prikupili sredstva za druge crkve za koje su znali da će trpjeti. 

petak, srpnja 19, 2013

RAZMOTRITE SVOJE PUTOVE

Hvala Bogu za proroka Hagaja! Tu je čovjek Božji koji je živio u pobjedi, koji je imao um Božji, koji je hodao u milosti i za koga je nebo bilo otvoreno. Došao je na gradilište nezavršena hrama u Jeruzalemu te upozorio Zerubabela i Jošuu: "A vama je vrijeme da stanujete u pokrivenim kućama, dok je ovaj Dom razvaljen. I zato ovako sada govori Jahve nad Vojskama: Razmotrite svoje putove" (Hag 1,4-5).

To je bio poziv da se ostavi usredotočenost na sebe – ne samo na vlastitu udobnost, nego i na vlastiti očaj. Hagaj je govorio: "Zaboravite prošlost! Vrijeme je da se dignete iz svoga mrtvila. Usprkos svega svog griješenja, Bog želi da nastavite s njegovim djelom gdje ste ga napustili. Sad uzmite svoje instrumente rada i povratite svoje pouzdanje u Gospodina. Vratite se u svoju tajnu klijet molitve, natrag na pouzdanje u Boga. Ubrzo ćete ponovno čuti njegov glas!"

Pismo kaže: "Jahve probudi duh Zerubabelu … i duh Jošui … i duh svemu ostalom narodu te oni dođoše i prionuše na posao u Domu Jahve nad Vojskama, Boga svojega" (Hag 1,14). Zatim im je Bog dao ovo obećanje: "Stoga dobro pripazite od današnjeg dana unapredak … od ovoga dana ja ću blagosloviti" (Hag 2,18-19).

Zerubabel i Jošua još su jednom hodali u vjeri i pravednosti. Sad im je prorok donio najbolju riječ od svih: Bog će srušiti prepreku koja ih je gotovo uništila! "Što si ti, goro velika? Pred Zerubabelom postaješ ravnica! On će izvući krunišni kamen uz poklike: 'Hvala! Hvala za njega'" (Zah 4,7).

Ljubljeni, to je ono zbog čega je vaša sadašnja kušnja. Bog će još jednom raspiriti vaše srce i vidjet ćete ispunjenje svoga poziva. Duh Sveti uništit će svaku utvrdu u vašem životu – ne vašom snagom, nego njegovom. Tada ćete završiti put koji je Bog stavio pred vas. Tada ćete i vi poput Zaharije vikati: "Hvala! Hvala! Bog mi je bio milosrdan i vjeran!" 

četvrtak, srpnja 18, 2013

NE SILOM NITI SNAGOM

"Ne silom niti snagom, već duhom mojim! – riječ je Jahve" (Zah 4,6).

Gospodin je poslao dva čovjeka na poslanje da ponovno sagrade razrušen hram u Jeruzalemu. Zerubabel i veliki svećenik Jošua bili su pobožni vođe koji su poslušali Gospodina i obavljali njegovo djelo revno i vjerno.

Isprva su se morali mučiti s teškom opozicijom. Skupine otpalih, idolopokloničkih Židova i zavidnih Samarijanaca suprotstavljale su se tom djelu, nastojeći ga spriječiti na svaki način. Konačno su te skupine uspjele da Kir presudi protiv poslanja ove dvojice. Nakon toga, Zerubabel i Jošua umorili su se od borbe, suprotstavljanja, klevetanja i pogrešnog prosuđivanja te je sljedećih šesnaest godina djelo Božje stajalo.

Međutim, Zerubabel i Jošua nikada nisu primili od Boga nalog da se povuku. Biblija nije zapisala nikakav nalog od Kira kojim bi zapravo opozvao njihovu dozvolu da grade. Tako njihov posao ni na trenutak nije trebao stati. Činjenica je da je Bog još uvijek imao svu potrebnu silu kako bi im pomogao napredovati.

U takva vremena uvijek se pojavljuje sotona nudeći iskrivljenu teologiju kako bi podupro kompromitirajući stil života. U ovom slučaju nauka je bila: "Nije još Božje vrijeme. Riječ od Kira to jasno govori. Gospodin će nam dati znati kad je dobro vrijeme za graditi. U međuvremenu, gradimo naše kuće. Trebamo uživati u našoj vjeri!"

Jednostavno rečeno, izraelski narod – uključujući i ova dvojica pobožnih muškaraca – snosili su krivnju za očitu nevjeru. Izgubili su svoje pouzdanje u Boga da ih vodi i podupire.

Vidim isti duh nevjere na djelu i danas. Propovjednici mi vrlo izravno kažu:"Brojim dane do umirovljenja. Dosta mi je ljudi! Više se ne želim baviti njihovim stvarima. Čim dođe datum moga umirovljenja, odlazim."

Ne! Neka to nikada ne bude stav nijednoga sluge Božjeg. Duh Sveti je oživljujući Duh i ako živite i služite u Duhu, onda što stariji postajete i što dulje služite, jačat ćete kroz sve to. Sa svakom godinom, djelo Božje trebalo bi vam postajati uzbudljivije! 

srijeda, srpnja 17, 2013

POVRATAK U EGIPAT

Izaija govori o Kristovom iscjeljenju mucava jezika (vidi Iz 33,19). Hebrejska riječ za "mucavo" u ovom odlomku znači "nepotpun, krnji govor". To je glas nesigurnosti i oklijevanja, glas koji izgovara riječ bez sile ili ikakva odjeka istine.

Poslušajte prorokove ozbiljne riječi na tu temu: "Pokvarenjak govori ludosti, i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela" (Iz 32,6). Hebrejska riječ za ludost ovdje znači "glupavost; pokvaren zločin". Ona dolazi od riječi nabal, što znači "glupan, luđak".

Izaija nam govori: "Jedino pokvaren, lud čovjek nastoji iznositi riječ Božju dok je u grijehu. Riječi koje izlaze iz njega su kao krajnja glupost!" Takav čovjek "o Jahvi oholo govori … gladnoga ostavi prazna želuca … žednome napitak uskrati" (Iz 32,6). Njegova vlastita pogreška završava tako da zavodi druge.

Uvjeren sam da jedan određen grijeh, više nego bilo koji drugi, uzrokuje takvo očito iskrivljavanje istine. To je grijeh nevjere koja buja u mnogim službama danas.

Bog grijeh nevjere naziva "povratkom u Egipat". "Teško onima što slaze u Egipat po pomoć … ne gledajuć s uzdanjem u Sveca Izraelova, i od Jahve savjeta ne tražeć" (Iz 31,1). "Teško sinovima odmetničkim … Oni provode osnove koje nisu moje … Zaputiše se u Egipat" (Iz 30,1-2).

Izaija se zaprepastio kad je vidio mnoge Izraelove vođe kako se bacaju na svoje konje i galopiraju u Egipat, nastojeći dobiti savjet u vezi s nacionalnom politikom i sigurnošću. To su bili isti ljudi koji su rekli proroku da nemaju vremena tražiti Gospodina niti se savjetovati s njim. Ali Bog njihova djela nije uzeo olako. Nazvao je sve to buntom i najavio jao svima njima!

Ni danas se ništa nije promijenilo. Mnoštvo kršćana križari zemljom, pohađajući seminare i konvencije, s mentalitetom "povratka u Egipat". Oni se umrežuju, smišljaju strategiju, posuđuju svjetovne metode, dobivaju tijelom nadahnute savjete. Ukratko, traže bilo što novo što bi ih moglo uzbuditi.

Ali sluga koji je molitelj i koji se potpuno pouzdaje u Boga zna da nema vremena za egipatske ideje. Jedino mjesto kamo on trči je njegova tajna klijet – gdje dobiva savjet na svojim koljenima!

utorak, srpnja 16, 2013

ISTINSKI SLUGA BOŽJI

Kad je prorok Izaija predskazao dolazak Krista i njegova kraljevstva, dao je obrise istinskih Kristovih slugu. Na taj način odredio je našu službu u ovim posljednjim danima, govoreći u biti: "Želim da znate obilježja istinskih ljudi Božjih, onih koji će služiti uoči dolaska Kneza mira da preuzme vlast!"

Izaija započinje ovim riječima: "Gle, kralj će kraljevati u pravednosti" (Iz 32,1). Zatim prorok dodaje: "I čovjek će biti kao utočište od vjetra, i zaštita od oluje, kao potoci u suhoj zemlji, kao sjena visoke stijene u žednom kraju" (Iz 32,2).

Meni je jasno da Izaija govori o Kristu. I nastavlja nam govoriti da će istinski sluga Božji propovijedati Kristovu svedostatnost! Taj će se vjernik zatvarati kako bi bio nasamo s Isusom, vjerujući da će Gospodin njegovu dušu učiniti dobro navodnjenim vrtom. On živi u tihom pouzdanju; duh mu počiva u punini mira.

U duši toga istinskog sluge Božjeg ne bjesni "oluja" zbog grijeha. Naprotiv, on se u potpunosti pouzdaje u Duha Svetog da će usmrtiti njegove grijehe te mu je duh slobodan kao u ptice. Nema straha ni brige, jer sve je čisto između njega i Gospodina. U njegovu je srcu pjesma, jer Krist je njegovo veselje.

Štoviše, ovaj sluga zna da mu nitko ne može nauditi jer se oslanja na sigurnost i utjehu Božjeg obećanja da će obraniti pravedne. Nikakvo oružje skovano protiv njega neće uspjeti jer se sam Bog diže protiv svakog jezika koji dolazi protiv njega. Bog je njegova obrana u žednom kraju.

Izaija ističe dva istaknuta obilježja pravednog sluge. Prvo, on ima moć rasuđivanja i, drugo, izrazito poznaje glas Božji: "Oči onih koji vide tada neće biti zaslijepljene, uši onih koji čuju tada će slušati" (Iz 32,3).

Primjer toga vidimo u susretu Isusa s Natanaelom. Kad je vidio Natanaela kako dolazi prema njemu, povikao je: "Evo pravog Izraelca, bez lukavstva" (Iv 1,47). Drugim riječima: "Pogledajte, braćo! Dolazi čovjek koji nije licemjer. U njemu nema obmane ni nemorala. On je čista posuda!" 

ponedjeljak, srpnja 15, 2013

VEĆINA KRŠĆANA JE BEZ SILE by Gary Wilkerson

"Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti" (Lk 12,48).

Većina kršćana je bez sile. Za neke čitatelje, ova izjava je hrabra, a za druge je ona očigledna. Kako god, to je komentar u vezi s crkvom koji radije ne bih htio davati.

Promotrite kako "normalno" kršćanstvo danas izgleda za tipičnog vjernika. Taj čovjek malo je sebičan i malo materijalist i većina njegovih svakodnevnih odabira u vezi je s tim da poboljša svoj život. U to su uključena i njegova duhovna traganja – od njegovih crkvenih grupa do onoga što skida s interneta ili seminara koje pohađa.

Ništa nije pogrešno ni u jednome. Naš Gospodin želi da naši životi budu blagoslovljeni, ali za neke kršćane to nije ništa više od svjetovnih traganja. Sva su ona za poboljšanjem života, a ne za kraljevstvom Božjim i ona mogu iz vjernika iscijediti istinsku snagu evanđelja.

Ono što danas prolazi za normalno kršćanstvo mora biti uvreda Bogu. To nije samo biti bez sile, nego i bez žara, bez žrtve. Drugim riječima, bez križa, a onda i bez Krista. Nemojte me pogrešno razumjeti. Zagovaram milost Božju i ni na koji način ne bih stavio nepotrebno breme ni na koga. Ali vrijeme je da crkva napravi duhovnu inventuru kako bi vidjela vode li nas naša "duhovna" traganja bliže srcu Božjem ili uzrokuju da trčimo u krugu.

Dopustite mi postaviti pitanje. Mislite li da bi za vaše duhovno zdravlje bilo bolje pohađati crkvu koja ne propovijeda mnogo evanđelja, ne uči mnogo Riječ Božju i nema mnogo žara za njegovo kraljevstvo? Crkvu gdje nitko zapravo ne živi njegove zapovijedi? Ili bi bilo bolje da pohađate crkvu koja uzvisuje Riječ Božju, navješćuje evanđelje i ima kućnu grupu za svaki tip vjernika?

Ponizno sugeriram da bi ova druga opcija mogla biti daleko opasnija za vaše duhovno zdravlje. Zašto? Jer Isus izjavljuje da će se od onoga kome je mnogo dano mnogo tražiti. Za onoga čiji život ne odgovara biblijskoj istini koju je on učio, Sudnji dan bit će zastrašujući. 

petak, srpnja 12, 2013

KAD BOG VIŠE NE GOVORI

Izaija vjerno prorokuje Izraelu da bi se "uši onih koji čuju" jednoga dana otvorile. Ali, nažalost, njegovi su slušatelji začepili svoje uši za glas Božji. Oni su se željeli i dalje držati svojih grijeha!

"Jer zvao sam vas, a vi se niste odazvali, govorio sam, a vi niste slušali, nego ste činili što je zlo u očima mojim, izabrali ste što mi nije po volji. Stog ovako Jahve Gospod govori: Evo, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati. Evo, sluge će moje piti, a vi ćete žeđati. Evo, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti. Evo, sluge će se moje radovati od sreće u srcu, a vi ćete vikati od boli u srcu, i kukati duše slomljene" (Iz 65,12-14).

Kako je tragično odbiti čuti draga upozorenja Duha Svetog! Kad god začepimo uši za Božju zapovijed da usmrtimo grijehe svoga tijela, osuđeni smo iskusiti svaku vrstu žalosti i boli.

Morate razumjeti da ne govorim o sluzi Božjem koji je svladan grijehom koji mrzi. Niti govorim vjerniku koji si ne dopušta odmora dok ga Duh Sveti ne oslobodi. Naprotiv, govorim o vjerniku koji je naučio voljeti svoj grijeh, koji je položio glavu u Delilino krilo. Takav čovjek ima neosjetljivu savjest.

Sluga koji nastavlja ići svojim grešnim putovima čut će glasove, ali nijedan od njih neće biti Božji. Umjesto toga, taj će čovjek biti predan obmani: "I ja ću izabrati za njih nevolje nesmiljene, pustit ću na njih ono čega se plaše. Jer zvao sam, a nitko se ne odazva, govorio sam, a nitko ne posluša, nego su činili što je zlo u očima mojim, izabrali ono što mi nije po volji" (Iz 66,4).

Kakva strašna stvar je kad Bog više ne govori! A kako poticajno je znati da će nas Duh Sveti s ljubavlju opominjati i čuvati od grijeha.

četvrtak, srpnja 11, 2013

DJELA TAME

"Ali ako ti je oko bolesno, čitavo će ti tijelo biti u tami. Postane li tamom svjetlost koja je u tebi, kolika li će biti tama?" (Mt 6,23). Pismo jasno daje na znanje da su skriveni grijesi "djela tame". Znamo iz Riječi Božje da svjetlo nema nikakva zajedništva s tamom.

Petar nam govori da je Krist "otišao propovijedati duhovima koji su se nalazili u tamnici, onima koji su nekoć bili nepokorni" (1 Pt 3,19-20). Te duše je u tamu bacila nepokornost. Tako i danas, svaki samovoljan čin neposlušnosti čini da svjetlo sposobnosti rasuđivanja u nama zamračuje. S vremenom se naše poimanje istine izopačuje i na naše "otvoreno nebo" navlače se oblaci.

Gospodin silno pati kad skriven grijeh donosi gustu tamu na naše duše. I ništa ga ne žalosti više nego kad se odupiremo i odbijamo njegova upozorenja i uvjerenja. Promotrite tragičan slučaj opisan u jednom pismu koje smo primili:

"Moj muž potpuno se predao internetskoj pornografiji. Predala sam papire za rastavu, a njega uopće nije briga. Prije nego se sve to dogodilo, bili smo u sretnom braku dvadeset pet godina. Nisam mogla razumjeti zašto je toliko vremena provodio zatvoren u svojoj sobi s računalom. A onda sam jednoga dana ušla i ostala šokirana nad odvratnom prljavštinom koju sam vidjela na monitoru.

Postao je opsjednut. Osobnost mu se promijenila, postao je podao. Znala sam da je postao ovisnik. Rekao je: "Tako je, kako je. Radit ću kako mi se sviđa."

Apostol Pavao upućuje užasnu izjavu onima koji hodaju "u ispraznosti svoga uma" (Ef 4,17). Takvi ljudi opravdavaju svoj grijeh i više ne traže oslobođenje od njega. Pavao kaže za njih da su "zamračeni u svom razumu, otuđeni od Božjeg života zbog neznanja koje u njima vlada i zbog okorjelosti njihova srca" (r. 18).

Kako su postali tako zamračeni i slijepi? Pali su pod sljepoću koja dolazi na sve koji se predaju grijehu: "Izgubivši svaki ćudoredni osjećaj, predali su se raspuštenosti da sa svom pohlepom čine nečistoću svake vrste" (r. 19).

John Owen, puritanski pisac, jasno iznosi tragičan rezultat: "Čovjek pod snagom neke neodoljive požude nalazi se pod lažnom sigurnošću i ne razabire dolazeća pogibeljna vremena." 

srijeda, srpnja 10, 2013

OTVORENO NEBO

Isus se okrenuo Natanaelu i rekao: "Zaista, zaista, kažem vam … vidjet ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sinom Čovječjim" (Iv 1,51). Grčki izraz ovdje upotrijebljen dolazi iz korijenskog značenja koje nagovještva "ponavljanje". Drugim riječima, Isus je govorio Natanaelu: "Bog će ti otvoriti neprekidna otkrivenja."

Isto tako, Bog sklapa ovaj savez sa svakim propovjednikom evanđelja čiji život je iznad sramote, bez skrivenog grijeha ili mračnih tajni. Takav sluga prima neprestani dotok otkrivenja Kristove slave. I služi kao prorok Božji, neprestano primajući svježu riječ s neba.

Često sam zaprepašten svježim, pomazanim riječima koje ovih dana čujem od brojnih nepoznatih mladih propovjednika. Primamo na desetine audio vrpca iz svih krajeva zemlje i povremeno neke od njih sadrži takvu poruku. Kad čujem takvu čistu objavu Krista, ponekad nazovem tog propovjednika koji je to propovijedao i tražim nove vrpce.

Ako vrpce potvrde dosljednost u objavi i poruci, propovjednik može biti pozvan da govori u crkvi Times Square. Zapravo, tako smo dobili i našega sadašnjeg pastora Cartera Conlona.

Takvi su sluge iskreni i jednostavni u svom hodu s Bogom i njihovi životi otvorena su knjiga. Odani su svojim obiteljima i ne pokazuju ni trun ambicije. Umjesto toga, sretno vode male zajednice, provodeći mnoge od svojih budnih sati nasamo u molitvi. Sama njihova nazočnost puna je Duha Božjeg, a otkrivenje Krista teče iz njih poput rijeke života.

Osoblje naše crkve sačinjavaju i pobožne starješine. Često kad čujem te ljude kako poučavaju, u strahopoštovanju se pitam: "Gdje su te sluge dobile takva nevjerojatna otkrivenja Kristove slave, sile i dostatnosti? Nemaju teološkog obrazovanja, međutim, poučavaju čista, sveta otkrivenja!"

Poput Natanaela, to su sluge u kojima nema krivnje, tajne navike ili grijeha. Zbog toga mogu vidjeti, čuti i razabrati glas Božji upućen njima te jasno prepoznati Njegove otkucaje srca. 

utorak, srpnja 09, 2013

MILOST JE BESPLATNA

"Otac mu odgovori: 'Sine, ti si uvijek sa mnom. Sve je moje tvoje. Ali se ipak trebalo veseliti i radovati, jer ti ovaj brat bijaše mrtav i opet oživje, bijaše izgubljen i nađe se'" (Lk 15,31-32).

Mlađi sin, izgubljeni sin, zaglibio je u osamljenosti koju mu je donio grijeh. Bio je mrtav svojoj vlastitoj volji i u svojoj bijedi iskusio je nešto što je bilo iznad njegove boli, iskusio je izgubljenost.

Kad se sjetio oca, htio se vratiti k njemu – potpuno se predati. Znao je da ocu nikada neće moći otplatiti ili mu ugoditi nekim dobrim djelima. Isto tako, shvatio je da potpuno ovisi o očevoj milosti i ljubavi da bi se ostvarila bilo kakva obnova.

Ali stariji sin nikada nije osjetio izgubljenost niti kako je beznadno pokušati premostiti jaz između njega i oca i tako se nikada nije suočio sa svojom potrebom da umre sebi.

Ljubljeni, ovaj jaz nikada se ne može premostiti djelima, obećanjima ili vlastitim trudom. Naše prihvaćanje u Očevoj ljubavi dolazi jedino po krvi Isusa Krista. Nema drugog odgovora. Jedino križ premošćuje taj jaz.

Možda ćete prosvjedovati protiv svega što sam ovdje napisao. Možda ćete reći: "Brate Wilkersone, govoriš grešnicima da ako se samo pokaju, sve će iznenada biti u redu – i da će Bog izbrisati njihovu prošlost te ih odmah uvesti u svoju naklonost i blagoslov."

Da, to je točno ono što kažem, jer to je upravo ono što Isus govori u ovoj usporedbi! Kad god se grešnik u krajnjem pokajanju, slomljenosti i poniznosti okrene Gospodinu, odmah je uveden u drage ruke svoga Pastira.

Milost se besplatno daje onima koji su umrli osjećajima vlastite dostojnosti i koji imaju spoznaju koliko su izgubljeni! 

ponedjeljak, srpnja 08, 2013

BISMO LI TREBALI PREZIMITI U FENIKSU? by Gary Wilkerson

Pavao i "neki drugi zatvorenici" bili su prevoženi do Rima, ali na svom putovanju naišli su na mnoge poteškoće. S obzirom da je plovidba bila tako opasna, Pavao je htio ostati u mjestu zvanom Dobra pristaništa, ali bio je nadglasan. "Budući da luka nije bila prikladna za zimovanje, većina je savjetovala da se odande otplovi ne bi li kako stigli do kretske luke Feniksa … te ondje prezimili" (Dj 27,12).

Kad prolazimo kroz oluju, iz vida možemo izgubiti činjenicu da je brod na kojem jesmo bojno polje. Mi smo u ratu sa sotonom te se neprestano suočavamo s bitkom sa silama tame. To je dobar razlog zašto si ne možemo priuštiti "prezimiti u Feniksu".

Mi vodimo vojevanje protiv neprijatelja koji donosi depresiju, napada brakove i zarobljava novu generaciju tinejdžera heroinom, sve većem problemu u mnogim gradovima. Ušli smo u ratovanje vjerujući da će Kristovo slavno evanđelje osloboditi zarobljene, da je on vjeran i da će raskinuti lance onima koji su u ropstvu, osloboditi obitelji koje su u glibu nevolja i dosegnuti najpotrebnije svojom velikodušnom ljubavi. Da bismo bili u toj bitki, nužno je da smo usredotočeni na poslanje koje nam je on dao i da čujemo njegov glas koji nas vodi. Naše poslanje uvijek je drugo, a ono što je prvo jest "znam komu sam vjerovao" (vidi 2 Tim 1,12).

Govori li to i vama? Je li u vašem srcu vaš brod preuzeo prednost nad Isusom? Jesu li vas preuzele tjelesne brige – bez obzira je li to zarada za dobar život ili da imate uspješnu službu? Božji visok poziv nije za vas. Nemojte pogrešno razumjeti; on ne želi da prestanete marljivo raditi ili služiti s odanošću. Međutim, može li biti da vam upravo sada govori o onome što je najvažnije u vašem srcu?

Ako ste prezimili u Feniksu, on vas poziva natrag na vaše putovanje do Rima. Uklonite sve što vas sprečava da niste na "poslanju za Isusa".

petak, srpnja 05, 2013

IZGUBLJENI SIN I NJEGOV BRAT

Obojica, i izgubljeni sin i njegov brat bili su jednako grešni. Mlađi sin nije razumio svrhu milosti, što znači urasti u zrelost svetosti. A stariji sin nikada nije upoznao očevo srce. On je uvijek nastojao zaraditi očevu ljubav poslušnošću i djelima. Nije mogao prihvatiti da ga njegov tata bezuvjetno voli, bez obzira na njegova dobra djela. Zapravo, otac ga je volio jednostavno zato što je bio njegov prvorođeni sin.

"Njegov otac iziđe i poče ga moliti. Tada će on ocu: 'Evo ti služim tolike godine i nikada ne prekrših ni jedne tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da bih se mogao proveseliti sa svojim prijateljima. A kada ti se vrati taj sin, pošto je s bludnicama razasuo svoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele'" (Lk 15,28-30).

Stariji je sin govorio ocu: "Sve ove godine tako sam teško radio da ti ugodim, ali nikada mi nisi pokazao takvu ljubav. Barem je ja nikada nisam osjetio." Ovo ukratko iznosi korijenski problem sina koji je prosvjedovao. Mislio je da je on, kroz dobra djela, zaradio što je njegov mlađi brat primio po milosti.

Svaki legalist ima poteškoća kako odbaciti djela tijela. Zašto? Jer naše tijelo želi raditi za Boga! Mi želimo biti u stanju reći: "Zaradio sam svoje mjesto u Gospodinu. Postio sam, molio, učinio sve da pobijedim. Teško sam radio i sad sam konačno uspio."

Ako smo iskreni, vidjet ćemo da naše tijelo uvijek prosvjeduje protiv ovisnosti o Gospodinu. Mi se ne želimo oslanjati na njegovo milosrđe i njegovu milost ili priznati da nam jedino on može dati snagu, mudrost i vlast da živimo kao pobjednici.

Moramo biti pažljivi da ne prosvjedujemo poput starijeg brata. To je prosvjed ljudske ispravnosti – a ona je smrad u nosnicama Božjim! 

četvrtak, srpnja 04, 2013

VAPAJ RASKAJANA SRCA

"Njegov stariji sin bijaše u polju. Kad na povratku stiže blizu kuće te ču pjesmu i igru, dozva k sebi jednoga od slugu i upita ga što je to. 'Došao ti brat – odgovori – pa tvoj otac zakla ugojeno tele, što opet sina ima zdrava.' On se na to razljuti i ne htjede ući" (Lk 15,25-28).

Stariji brat izgubljena sina odmah se razljutio. Na kraju krajeva, godinama je marljivo služio svome ocu, nikada ne prekršivši nijednu zapovijed. Prema zakonu, bio je pošten i samoga je sebe savjesno držao čistim.

Međutim, vireći kroz onaj prozor, stariji je sin vidio prizor najveće milosti ikada dane čovječanstvu: otac je grlio raskajana, izgubljena sina. Nije mu postavljao nikakvih pitanja niti mu je držao lekciju; umjesto toga, odjenuo ga je u novu odjeću i vratio na njegov raniji položaj potpune naklonosti i blagoslova. A onda ga je uveo na gozbu!

Prizor koji je stariji sin vidio bio je da se čovjek – bez obzira kako je nisko potonuo – može pokajati, ako jednostavno digne ruke od upravljanja svojim vlastitim životom i vrati ocu. Međutim, stariji brat prosvjedovao je svemu tome i odbio doći na gozbu. Zašto? On nije htio imati udjela u onome što je smatrao lakom milosti!

To je tipično legalističko razmišljanje i prosvjedovanje protiv velikodušnog izlića milosti na otpadnika koji se vratio. Mnogi kršćani, sjedeći do ovisnika o drogi ili alkoholu u crkvi, misle: "Hvala Bogu, ja nikada nisam tako griješio. On sutra ponovno može pasti."

Pismo kaže da je takav ponos smrtonosniji od bilo koje ovisnosti: "Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne" (1 Kor 10,12).

Istina je zapravo ovo: kad je izgubljeni sin vidio svoga starijeg brata kako ga poprijeko gleda kroz prozor, vjerojatno je pomislio: "O, moj brate, kad bi samo znao koliko ti se divim! Ti nisi nikada otišao i griješio kao ja. Ti imaš bolje svjedočanstvo. Sav svoj život ja ću morati živjeti s uspomenom kako sam osramotio dobro obiteljsko ime. Znam da ništa od ovoga ne zaslužujem. Zapravo, ti bi trebao biti na mome mjestu. Kako bih htio imati zajedništvo s tobom!"

To je vapaj doista raskajana i ponizna srca! 

srijeda, srpnja 03, 2013

IZGLEDNJELI KRŠĆANI

Luka piše o izgubljenom sinu: "Kad potroši sve, nasta ljuta glad u onoj zemlji, te on poče oskudijevati. Tada ode u najam nekom čovjeku u onoj zemlji, a taj ga posla na polje da čuva svinje. Uzalud je čeznuo da bar jednom napuni trbuh ljuskama od mahuna što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao" (Lk 15,14-16).

Vidio sam tu vrstu gladi među kršćanina. Jednom su imali čudesno svjedočanstvo milosti i milosrđa, ali zbog grijeha, postali su duhovni kosturi, bez ikakva života.

Luka piše: "Tada dođe k sebi i reče: 'Koliko najamnika u mog oca obiluje kruhom, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći ću ocu svome pa mu reći: 'Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika'" (Lk 15,17-19).

Mlad izgubljen sin morao je priznati: "Na kraju krajeva, ne mogu se nositi s tim blagoslovima. Griješio sam protiv Boga i obitelji i potratio sve što sam dobio."

Pokajanje nije samo okrenuti se i vratiti Bogu, ono je više od toga. To je potpuno predanje upravljanja vlastitim životom, povratak Bogu s ovim priznanjem: "Gospodine, od svoga života načinio sam zbrku i sad ponizno dolazim k tebi moleći te da ti preuzmeš moj život!" Tada Bog počinje činiti posebno djelo obnove.

Kad se sin vratio, bio je u domu svoga oca potpuno obnovljen – ne kao sluga, nego kao sin. Bio je voljan pokoriti se svome ocu i biti pod njegovom upravom. Štoviše, želio je prisnost sa svojim ocem. Izgubio je svako zanimanje za stvari ovoga svijeta i bio je spreman raditi kao što njegov otac zapovijeda (vidi retke Lk 15,20-23).

Kakav divan prizor potpune obnove! 

utorak, srpnja 02, 2013

ŠTO NAS MILOST UČI?

U crkvi Times Square propovijedamo o Božjoj milosti, milosrđu i blagosti prema nama, o njegovu opravdanju, posvećenju te prihvaćaju u njegovu Sinu. Sva ta nauka usredotočena je na Božju milost prema nama po Isusu Kristu. Ali što nam se događa kad pokušamo gomilati to bogato nasljeđe?

Pogledajte što se dogodilo izgubljenom sinu u Luki 15,11-32. Jednom kad se natovario očevim bogatstvom, ono je počelo gorjeti i stvarati rupu u njegovu džepu te se odlučio okrenuti svijetu i zadovoljiti svoju požudu u srcu. Rekao je samom sebi: "Moj blagoslov trajat će dugo vremena!"

Uvjeren sam da mnogi kršćani ne mogu rukovati blagoslovima milosti. Oni uživaju u poruci Božjega nezasluženog oproštenja, ispunjavajući svoje umove svakim biblijskim odlomkom koji govori o njegovu milosrđu i suosjećanju. Oni vole slušati priču o pastiru koji ide za izgubljenom ovcom, jer im to donosi veliku utjehu. Međutim, jednom kad nagomilaju rezerve svega bogatstva, slavnu istinu o Božjoj milosti prema njima, to počne stvarati rupu u njihovoj tjelesnoj kesi. I to im postaje dozvola za grijeh!

Na taj način izgubljeni je sin pogrešno iskoristio svoje bogatstvo. Trošio je bogatstvo svoga oca na tulumarenje, kockanje, opijanje, posjećivanje prostitutki. Iz noći u noć tratio je svoje blagoslove, padajući dublje i dublje u grijeh. Međutim, svakoga jutra kad se digao, stresao je sa sebe svako osvjedočenje, vratio se do svojih zaliha i rekao samome sebi: "Ima tu još mnogo za mene. Mogu se nositi s tim."

Na isti način danas mnogi kršćani odlaze na neko mjesto zabranjenog zadovoljstva tražeći da potroše svoje bogatstvo na raskalašen život. Njihova požuda ih nosi u krevet preljubnika, do fiksa kokaina, do homoseksualizma, do pornografije, do alkohola ili droge. Međutim, oni se neprestano u svome grijehu tješe govoreći: "Božja milost je i više nego dovoljno za mene. On će me ljubiti bez obzira što radim u tijelu. Njegovo milosrđe traje zauvijek!"

Ne! Božja milost nikada nije bila s namjerom da bude izopačena ili potraćena. Zapravo, ona je s namjerom da ima upravo suprotni učinak. Pavao piše: "Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda, te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (Tit 2,11-12). Božja milost nas uči pobožnosti, pravednosti i svetom strahu Gospodnjem!

ponedjeljak, srpnja 01, 2013

NE PREDAJTE SE by Gary Wilkerson

Pavao se ni na trenutak nije uznemirio kad je došla katastrofa. Pogledajte ovaj prizor: "Već dugo ne bijaše volje za jelom. Tada se diže Pavao, stade pred njih te reče: 'Ljudi, trebalo je mene poslušati i ne otiskivati se s Krete te tako izbjeći i ovu patnju i ovu štetu. A sada vas opominjem da budete odvažni, jer nitko od vas neće propasti, osim lađe. Noćas mi se ukaza anđeo onoga Boga kome pripadam i komu služim, te mi reče: 'Ne boj, se Pavle! Ti treba da dođeš pred cara. I evo, Bog ti milostivo daruje živote svih koji s tobom plove.' Zato, ljudi, budite odvažni! Vjerujem Bogu da će biti tako kako mi je obećano. Ali treba da se nasučemo na neki otok" (Dj 27,21-26).

Ne znam za vas, ali meni ne bi bilo svejedno kad bih čuo takvu riječ. "Moj će se brod razbiti? Ah, Gospodine, što se ovdje događa?"

Što biste vi učinili kad bi vam se reklo da će vam brod potonuti? Kako biste reagirali ako bi vašem pozivu prijetile prilike izvan vaše kontrole? Mnogi od nas imaju krizu identiteta jer naš je identitet zavijen u naš poziv – bez obzira je li taj poziv naša obitelj, posao ili čak služba za Boga. Naš brod može biti naš dom, novi auto, uspjeh naše djece u sportu ili stotinu pa više drugih stvari. Trebali bismo zahvaljivati Bogu za brodove u svom životu, ali nijedan od njih ne vrijedi jednako kao Krist i ljudi kojima nas je poslao služiti. Naš identitet ne može biti ni u čemu osim u Kristu.

Pavao je to znao, pa čak i kad se njegov brod raspao na komade, nikada nije skinuo oči sa svog poziva, koji je bio Krist. Bio je miran kroz čitavu oluju, jer je imao breme za sve na brodu i imao je Božje jamstvo da će svi biti pošteđeni. Nečiji dragocjen brod bio je na putu da potone, ali Pavao ih je sve ohrabrivao: "Moramo ustrajati."
Ako vas je Bog pozvao u nešto, nije važno kakve će se oluje pojaviti. On kaže: "Nije gotovo. Kad se sve čini da je izvan kontrole, ja sam u kontroli. Ne odustaj!"