petak, svibnja 31, 2013

ZNEK ZRELOG VJERNIKA

Znak zrelih vjernika je odbijanje da budu "okolo tjerani svakim vjetrom nauke" (Ef 4,14). Takvim vjernicima ne mogu manipulirati nikakvi učitelji. Oni ne moraju juriti okolo, jer se goste na zelenoj paši i rastu u Kristu. Oni su naučili Krista. Njih neće zarobiti glazba, prijatelji, osobnost ili čuda, nego glad za čistom Riječi.

Pavao je rekao: "… da budu u svemu na čast nauci Boga, našega Spasitelja" (Tit 2,10). Što je Kristova nauka? Milost Božja nas uči "da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te da živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (Tit 2,11-12). Kristova nauka će vas preobražavati u Kristovu sliku. Ona će razotkriti svaki skriven grijeh i svaku zlu čežnju.

Kori li vas vaš učitelj s autoritetom, govoreći i potičući vas da ostavite grijeh te odbacite sve idole, kao što je uputa u Titu 2? Učite li strastveno mrziti grijeh? Ili napuštate crkvu još uvijek bez dubokog uvjerenja? Poruka Kristove nauke je: "Očistimo se od svake tjelesne i duševne ljage, i privedimo k savršenstvu svoju svetost u strahu Božjemu" (2 Kor 7,1).

Mnogi nam pišu da im njihovi pastori kažu: "Ja nisam ovdje da propovijedam protiv grijeha; ovdje sam da uzdižem Isusa." Ili: "S ove propovjedaonice nećete čuti nijednu osuđujuću propovijed! Ovdje sam da podignem strah i depresiju s mojih ljudi." Čak i pentekostni propovjednici imaju dvije krajnosti. Neki viču teško, legalističko evanđelje bez ljubavi, uglavnom o djelima; drugi propovijedaju protiv grijeha kao kukavice, sve povlačeći u istoj poruci.

Kristova nauka je nauka o pobožnosti i svetosti. "Ako tko uči drugu nauku i ne pristaje uz spasonosne riječi Gospodina našega Isusa Krista i uz nauku koja je u skladu s pravim štovanjem, taj je naduta neznalica; boluje od zapitkivanja i ispraznog prepiranja. Od toga nastaju: zavist, svađa, psovke, zla sumnjičenja" (1 Tim 6,3-4).

Propovijedanje Kristove nauke blagoslivljat će vas, jačati i hrabriti, ali i osvjedočiti tako duboko da nećete moći sjediti pod njim i još uvijek visjeti na tajnom grijehu.

četvrtak, svibnja 30, 2013

GLEDANJE KRISTOVA LICA

Pavao govori o službi koja ne zahtijeva naročite darove ili talente; naprotiv, nje bi se trebali prihvatiti svi koji su se nanovo rodili. Ta služba je prvi poziv svakom vjerniku i nijedna služba ne može ugoditi Bogu ako nije rođena iz tog poziva.

Govorim o službi gledanja Kristova lica. Pavao kaže: "Mi svi … otkrivenim licem slavu Gospodnju kao u zrcalu gledamo" (2 Kor 3,18).

Što to znači gledati slavu Gospodnju? Pavao ovdje govori o odanom, usredotočenom štovanju, vremenu koje je dano Bogu jednostavno da ga se gleda. Apostol brzo dodaje: "Stoga, imajući tu službu …" (2 Kor 4,1). Pavao jasno izjavljuje da je gledanje lica Kristova služba kojoj se svi moramo posvetiti.

Grčka riječ za gledanje u retku iznad vrlo je snažan izraz. On ukazuje ne samo na bacanje pogleda, nego na "usredotočeno zurenje". To znači odlučiti: "Neću se pomaći iz ovog položaja. Prije nego radim išta drugo, prije nego pokušam obaviti ijednu stvar, moram biti u nazočnosti Božjoj."

Mnogi kršćani pogrešno tumače izraz "kao u zrcalu gledamo". Oni misle na zrcalo, s Isusovim licem koje im se odražava. Ali to nije Pavlovo značenje ovdje. On govori o intenzivnom i usredotočenom zurenju, kao da se usrdno viri u nešto kroz staklo, nastojeći vidjeti to jasnije. Mi trebamo "usredotočiti naše oči" na taj način, odlučni vidjeti slavu Božju na licu Kristovu. Trebamo se zatvoriti u svetinju nad svetinjama samo s jednom mišlju – da zurimo tako intenzivno i komuniciramo s takvom odanošću, da u nama nastane promjena.

Što se događa dok vjernik gleda lice Kristovo? Pavao piše: "… preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18).

Grčka riječ za preobraženje ovdje je "metamorfoza", što znači preinačenje, preobraženje. Onaj tko često usredotočuje svoj pogled na Krista "metamorfozira" se. Događa se preobraženje. Taj se čovjek neprestano mijenja da bude sličan Isusovom liku.

srijeda, svibnja 29, 2013

NEŠTO GORE OD NEUSPJEHA

Sjedio sam u autu te plakao i razmišljao kakav sam strašan čovjek neuspjeha. Neuljudno sam bio izbačen iz sudnice nakon što sam mislio da me Bog vodio da svjedočim sedmorici tinejdžera ubojica. Zadrhtim kad se sjetim koliko bih blagoslova propustio da sam toga mračnog sasa odustao. Kako sam danas sretan što me Bog poučio da se suočim sa svojim neuspjehom te da idem dalje do njegovih sljedećih koraka za mene.

Poznajem dva istaknuta čovjeka Božja – oba od njih služila su tisućama – koja su pala u grijeh koji je David počinio s Bat-Šebom. Jedan od njih zaključio je da ne može dalje i danas pije i psuje Krista kojega je jednom propovijedao. Drugi se pokajao i počeo ispočetka. On sad vodi međunarodni misijski program koji doseže tisuće za Krista. Njegov neuspjeh ostao je iza njega i on postojano ide naprijed.

U mom radu s ovisnicima i okorjelim grešnicima, uočio sam da je većina onih koji su se vratili na svoju staru naviku postala jača od svih drugih kad su se suočili sa svojim neuspjehom i vratili Gospodinu. Oni su posebno svjesni sotonine sile i potpuno odbacuju pouzdanje u tijelo.

Kad je Adam sagriješio, htio se sakriti od Boga. Kad je Jona odbio propovijedati Ninivi, strah ga je otjerao u ocean da pobjegne od nazočnosti Gospodnje. Kad se Petar odrekao Krista, bojao se suočiti s njim.

Bog mi je pokazao istinu koja mi je mnogo puta pomogla: ponekad je mnogo gori od neuspjeha strah koji ide s njim. Adam, Jona i Petar bježali su od Boga ne zato što su izgubili svoju ljubav za njega, nego zato što su se bojali da je previše ljut na njim da bi razumio. Sotona koristi takav strah kako bi natjerao ljude misliti da nema koristi pokušavati.

Ako bi se David predao neuspjehu, možda više nikada ne bismo čuli o njemu. Međutim, on je otrčao u dom Božji i uhvatio se za rogove oltara te našao oproštenje i mir i vratio se do svoga najljepšeg razdoblja. A jednako može biti istina i za vas.

utorak, svibnja 28, 2013

RAZMOTRITE LJUDE NEUSPJEHA

Biste li smatrali Mojsija čovjekom neuspjeha? Teško! On je Izraelu bio što su Washington i Lincoln zajedno bili Americi – pa i više. Ali pogledajte izbliza život toga velikog donosioca zakona. Karijera mu je započela s ubojstvom, a nakon toga slijedilo je četrdeset godina skrivanja od pravde.

Mojsije je bio čovjek straha i nevjere. Kad ga je Bog pozvao da izvede Izraelce iz ropstva, branio se: "Ja nikada nisam bio čovjek rječit … u govoru sam spor" (Izl 4,10). Sav je svoj život čeznuo ući u obećanu zemlju, ali njegovi su ga je neuspjesi spriječili. Pa i uz sve to, u Poslanici Hebrejima 3,1-2 Bog uspoređuje Mojsijevu vjernost s Kristovom. Mojsijevi neuspjesi nisu ga spriječili da uđe u Božju dvoranu pobjednika.

O Jakovu obično razmišljamo kao o velikom molitvenom borcu koji se borio s anđelom Gospodnjim i nadvladao. No život tog čovjeka bio je ispunjen velikim neuspjesima. Kao mlad, prevario je svoga slijepog oca da bi ukrao bratovo nasljedstvo. Prezreo je svoju ženu Leu dok je njegovao veliku tajnu ljubav za njezinu sestru Rahelu. Nije prihvatio svoju odgovornost kao muž.

Tu je bio čovjek uhvaćen u mrežu lukavštine, krađe, nevjernosti i poligamije. Ipak, mi još uvijek štujemo Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva.
Kralj David, silan ratnik i pjevač psalama, uživao je u zakonu Gospodnjem i govori o sebi kao o pravedniku koji neće stajati među grešnicima. Međutim, kako su šokantne slabosti toga velikog čovjeka. Uzevši Bat-Šebu od njezina muža Urije, poslao je tog čovjeka, koji nije nimalo sumnjao, u smrt na prvu crtu svoje vojske. Prorok Natan je izjavio da je ovaj dvostruki grijeh dao veliku priliku neprijateljima Gospodnjim da hule.

Zamislite toga velikog kralja kako stoji uz lijes svoga mrtvog vanbračnog djeteta s otetom ženom uz sebe te svijet pun neprijatelja koji psuju Boga zbog njegovih poznatih grijeha. Međutim, Bog je nazvao Davida čovjekom po svome vlastitom srcu (1 Sam 13,14).

Ako ste obeshrabreni svojim neuspjesima, imam dobru vijest za vas. Nitko nije bliže kraljevstvu Božjem od muškarca ili žene koji mogu pogledati porazu u oči, suočiti se s njim i krenuti dalje u život mira i pobjede. Usprkos neuspjehu, nastavite dalje! Često nakon neuspjeha čovjek čini svoje najveće djelo za Boga.

ponedjeljak, svibnja 27, 2013

PRAVI ISUSOV POKRET by Gary Wilkerson

Koji povrijeđen muškarac, žena ili dijete ne bi otrčao na mjesto gdje Bog odgovara na dugotrajne nevolje i gdje se događaju duboka, čudesna iscjeljenja? To je istinski "Isusov pokret". A to se ne događa s planovima, domišljatošću ili organiziranim događanjima; to se događa kad se pojavljuje Bog. Gdje god se očituje njegova slava, bilo kroz istinsko propovijedanje ili jednostavno svjedočanstvo, ljudi će dotrčati da to okuse.

"Narod se … strča k njima" (Dj 3,11). Veliko je značenje u ovoj riječi. Ljudi nisu dolazili jedan po jedan, nego su došli svi zajedno, svaki pojedini dotaknut veličanstvenom silom Božje nazočnosti.

Božja slava ima takav učinak. Ona nas stapa u strahopoštovanju. Doista, to je Božja želja za nas – da odbacimo sve razlike, oprostimo sve uvrede i pođemo k onima koji trebaju naše oproštenje ili koji trebaju nama oprostiti.

Ne možemo očekivati da će se slavan Bog koji nadahnjuje strahopoštovanjem pokrenuti u našoj sredini ako pristajemo uz jezik koji govori zlo, srce koje ključa zamjeranjem, duh koji odbija oprostiti drugome. Zašto bi nevjernici dojurili u crkvu gdje vladaju pakost i podjela? Naša srca spajaju Božja djela slave, ali kako možemo biti spojeni ako odbijamo odbaciti naše podjele?

Zašto se Božja slava očituje u nekim crkvama i ljudima, ali ne i u drugima? Petar nudi odgovor u onom prizoru u hramu. Rekao je onim začuđenim ljudima: "Izraelci … Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših proslavi svoga Slugu Isusa" (Dj 3,12-13).

Bog je stavio sve svoje veličanstvo, slavu i silu u jedan izvor: Krista. Njegova slava nije se objavila u pametnim i moćnim ljudima ili kroz briljantne planove i osmišljene strategije. Njegova slava nalazi se u jednom jedinom izvoru – Isusu.

Ako želimo Kristovu slavu u našim životima i našim crkvama, ona neće doći kroz našu snagu ili planove. Ona će doći ako se ispraznimo da bi nas on mogao napuniti. Moramo reći zajedno s Ivanom Krstiteljem: "On mora rasti, a ja se umanjivati" (Iv 3,30).

petak, svibnja 24, 2013

CHUDÝ ČLOVĚK ÚPÍ K BOHU

V prvních verších Žalmu 51 čteme, že se David odvolává na Boží odpouštějící milostrdentví: “Smiluj se nade mnou, Bože, pro milosrdenství svoje, pro své velké slitování zahlaď moje nevěrnosti, moji nepravost smyj ze mne dokonale, očisť mě od mého hříchu!"

David věděl co má dělat: "Ty, kdo úpěli, Hospodin slyšel, ze všech soužení je vysvobodil." Žalm 34:17 Drazí svatí, toto je vaše vítězství nad hříchem: absolutní důvěra že nezáleží na tom jak bolestivě jsi hřešil nebo padal, vy sloužíte Pánu který je připraven odpustit, dychtí po tom vás uzdravit, a má v sobě mnohem více milosrdenství než byste kdy potřebovali.

Ten zlý k vám přichází a říká,“Ne! Jestli se dostaneš z toho háčku příliš lehce, skočíš do hříchu znova.” Nechá vás cítit se ubohými, nehodnými zvednout ruce k chvále Bohu, nebo dokonce přijmout jeho Slovo. Ale máme zdraň: Úpějte jako David úpěl, z celého vašeho srdce. Jdete k Bohu a řekněte mi, “Pane, Ty mě miluješ. Vím, že jsi připraven mi odpustit. Přiznávám se.”

V ten moment jste čistí s Bohem. Nemusíte platit za váš hřích. Bůh vás miluje tak moc, že za vás dal svého Syna, který za to už vlastně zaplatil. Milosrdný, milující advokát touží po tom vám pomoci a postarat se o vás:”Toto vám píšu, děti moje, abyste nehřešili. Avšak zhřeší-li kdo, máme u Otce přímluvce, Ježíš Krista spravedlivého." 1 Jan 2:1

Moje malá vnučka chtěla jít po nízké betonové zdi. Jak jsem jí jistil ze zadu, snažila se mě rukou odehnat. Nechal jsem ji jít samotnou a ona poté spadla (ale aniž by si ublížila). Kdyžupadla, já jsem jí nesekýroval a neřekl jsem jí, “Podívej co jsi udělala. Užnejsi moje vnučka!”

Pán mi řekl, “Davide, dopřeješ si takto milovat toto dítě, ale mě nedovolíš milovat tě také tak. Ty se naplňuješhrdostí nad tvými dětmi, ale nedovolíš mě udělat to stejné s tebou.”

Bible říká, že Bůh se těší svými dětmi!

četvrtak, svibnja 23, 2013

STRAH GOSPODNJI

Nekada sam običavao govoriti: "Ne dolazite naprijed da biste bili spašeni samo zato što se bojite pakla. Dođite u jednostavnoj vjeri." Ali bio sam u krivu. Apostol Pavao je rekao: "Prožeti, dakle, strahom Gospodnji, nastojimo uvjeravati ljude" (2 Kor 5,11). Postoji sveti strah koji vodi do pokajanja.

Istina je da je pakao pripremljen za đavla i njegove anđele. Isto je tako istina da su kršćani spašeni nezasluženom milošću i da je vjera u Krista vjernikova sigurnost.

Ja sam jednom zasvagda, uz Božju pomoć, iskočio iz kobne trke tjelesnosti i svjetovnog razmišljanja. Napustio sam natjecateljsku utrku. Ne trčim više u tjelesno motiviranim, sebičnim trkama, koje ugađaju čovjeku.

Ja želim učiniti više nego samo napustiti mentalnu povezanost sa stvarima, kućama, automobilima, zemljištima, imecima. Ja želim snagu i milost da potisnem svoje apetite, da odbacim svako smeće, da prodam što mi ne treba, da prestanem kupovati, graditi i skupljati nepotrebne stvari, te da svoje oči tako usredotočim na Krista i vječnost, da stvari ovoga svijeta izgube svoj zahvat na meni i da materijalizam više ne bude moj gospodar.

Ljubljeni, ako ovu poruku netko od vas ne može prihvatiti, ako vas ona i najmanje ljuti ili uznemiruje, možda biste i vi trebali učiniti što ja činim u posljednje vrijeme. Iz dana u dan zatvarajte se nasamo s Bogom te tražite Duha Svetog da tako okrene sveto Božje svjetlo da istraži vašu dušu. Budite smrtno ozbiljni s Bogom. Kao i ja, ubrzo ćete otkriti koliko ste vremena potratili i koliko vas je ludih želja i čežnja hendikepiralo te pasti na svoje lice pred Bogom priznajući hladnoću i prazninu u svom srcu.

Ako to učinite iskrena srca, počet ćete zahvaljivati Bogu što vam je duboko potresao savjest i potaknuo vas da trčite drukčiju trku.

Sveti Božji, naš Gospodin ubrzo dolazi na oblacima slave da podigne svoju zaručnicu – zaručnicu bez ljage i bez bore. Zaručnicu očišćenu od lakomosti, ponosa i svjetovnih ambicija.

Hoćemo li provesti naše posljednje sate na zemlju trpajući novac u vreće s rupama? Ne, hvala! Ja idem dalje. Ja više ne želim korijene koji će me držati dolje. Hvala Bogu za dobre stvari koje mi je dao – obitelj, lijepu kuću, moderan transport – ali ja sad svakodnevno pripremam svoje srce da ode od svega toga te da me prihvate Spasiteljeve ruke!

utorak, svibnja 21, 2013

ČEKANJE NA NJEGA

Zapovijed proroka Samuela kralju Šaulu je bila: "Idi u Gilgal i čekaj … ja ću doći i dobit ćeš upute" (vidi 1 Sam 10,8). Šaulova jedina odgovornost je bila čekati! Bog je htio čuti kako će Šaul reći: "Bog drži svoju riječ; nikada riječ sa Samuelovih usana nije pala na zemlju. Bog je rekao da čekam na uputu i ja ću čekati."

Ali ponos razmišlja: "Bog sigurno nije mislio tako. Možda sam krivo čuo." Umjesto da stojimo na riječi Božjoj, počinjemo odgonetavati stvari na svoju ruku. Ležeći u krevetu u sitne sate, kažemo: "Gospodine, evo kako ja vidim da se to može postići!" Pokvareno je činiti nešto vrlo logički i razumno kad to nije jasna Božja riječ vodstva. Ako išta želite dokazati Bogu, dokažite da ćete strpljivo čekati na njega da djeluje.

"Samuel ga upita: 'Što si učinio?' A Šaul odgovori: 'Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do određenog dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu, pomislio sam: sad će udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neću stići molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu.' Samuel tada reče Šaulu: 'Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi učvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka. A sada se tvoje kraljevstvo neće trajno održati: Jahve je potražio sebi čovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio" (1 Sam 13,11-14).

Šaul je čekao sedam dana – ali to čekanje nije bilo sveto. Bio je nestrpljiv, ljut, uplašen i razočaran. Mi moramo čekati s vjerom, vjerujući da se Bog brine za nas, da nas ljubi i da će doći na vrijeme. Ova stvar čekanja tako je važna da vam moram pokazati neke retke pisma koji će to potvrditi.

"I reći će se u onaj dan: "Evo, to je naš Bog, na njega čekasmo, i on će nas spasiti. Ovo je Gospod, na njega čekasmo, radujmo se i veselimo se njegovu spasenju" (Iz 25,9).

"Jer od vijeka se nije čulo niti se ušima slušalo niti je koje oko vidjelo ijednoga boga osim tebe koji bi takvo što učinio onomu koji na nj čeka" (Iz 64,4).

ponedjeljak, svibnja 20, 2013

POKAŽI NAM SVOJU SLAVU by Gary Wilkerson

Petar i Ivan bili su na putu u hram kad su naišli na hroma prosjaka. Čuvši čovjekovu molbu da mu daju milostinju, Petar je odgovorio: "Ja nemam ni srebra ni zlata, ali što imam, to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina ustani i hodaj" (Dj 3,6).

Prosjak je odmah bio zdrav! Bilo je to čudo koje je glasno odjeknulo: "Kako ozdravljenik nije ostavljao Petra i Ivana, sav se narod, preneražen, strča k njima u trijem zvani Salomonov" (Dj 3,11). Tu je bio još jedan divan prizor očitovanja Božje slave.

Ozdravljen čovjek "nije ostavljao" Petra i Ivana. Tu je slika čovjeka koji se čvrsto drži, bez srama. Bilo je to kao da ovaj čovjek kaže: "Božja nazočnost je stvarna! Godinama sam ovdje sjedio proseći za pomoć, ali nikada nisam doživio nešto takvo. On je raspirio moju dušu iznad svega što sam dosad poznavao!"

Bog ljubi srce koje ga se čvrsto drži i ide za njim govoreći: "Gospodine, tvoja slava je prevelika da bih je propustio. Čvrsto se držim nade koju si mi dao – nade za iscjeljenje, za promjenom, za tvojom nazočnošću u mom životu i mom svijetu."

"Sav narod" se strčao da vidi što se dogodilo (Dj 3,11). Kad Bog otkriva svoju slavu u sili, reakcija nije mala. Veličina njegove sile zahtijeva pozornost svih unaokolo.

Pretpostavimo da se čudnovato iscjeljenje ovog prosjaka dogodilo u crkvi u kojoj sam ja pastor. Mi ne bismo bili u stanju kupiti dovoljno stolaca da primimo mnoštvo ljudi koji bi došli. Ne mislim samo na one koji traže spektakl. Svi mi čeznemo za dodirom Božjim u našim životima. Vjernici i nevjernici jednako su danas povrijeđeni; lutaju poput ovaca bez pastira i traže ono što je stvarno. I tako kad se Božja slava očituje donoseći novinu života, ona privlači pozornost svih, ne samo nekolicine.

"Sav (je) narod (bio) preneražen" (Dj 3,11). Kad je narod vidio da je prosjak iscijeljen, čudili su se: "S ovim se ništa ne može usporediti. Sigurno je Bog na ovom mjestu!"

Dopustite mi da vas pitam želite li vi više od svoga života u Bogu? Želite li da njegova slava dođe u vaš dom, brak i živote vaše djece te da tako promijeni stvari da svi budu preneraženi? Znate što, to je ono što i Bog želi! On želi da budete preneraženi njegovom slavom i promijenjeni njome. I želi da svijet oko vas bude zaprepašten kad njegova slavna sila donese nov život u situacije gdje je poraz bio zakon.

petak, svibnja 17, 2013

BESKRAJNA SAMILOST

Jedna me lijepa devetnaestogodišnja bolničarka zaustavila nakon jednoga evangelizacijskog sastanka. Sa suzama je izjecala žalosno priznanje: "Gospodine Wilkersone, ja sam lezbijka. Osjećam se prljavo, nečisto. Crkva koju sam pohađati zamolila me da više ne dolazim. Pastor je rekao kako ne može riskirati da zavedem nekoga u njegovoj zajednici. Čini mi se da mi je samoubojstvo jedini izlaz. Živim u velikom strahu i osudi. Moram li se ubiti da nađem mir?"

Nastavila se povlačiti od mene kao da je previše nečista da bi bila u mojoj nazočnosti. Pitao sam je ljubi li još Isusa. "O da", odgovorila je. "Svaki svjestan trenutak moje mu srce vapi. Ljubim Krista sa svime što je u meni, ali vezana sam ovom strašnom navikom."

Kako je divno bilo vidjeti njezino ozareno lice kad sam joj rekao koliko je Bog ljubi, čak i u njezinim borbama. Rekao sam joj: "Nikada se ne predaj svome grijehu. Bog povlači crtu upravo tamo gdje si. Svaki impuls prema njemu računa se kao pravednost. Svaki korak natrag preko te crte, dalje od njega, jest grijeh. Ako mu se primičemo, on se primiče nama. Zadrži svoj duhovan impuls! Ljubi Isusa sve ako još i nemaš pobjede. Prihvati njegovo dnevno oproštenje. Živi dan po dan! Budi uvjerena da Isus ljubi grešnike pa tako mora ljubiti i tebe."

Nasmiješila se osmjehom olakšanja i rekla: "Gospodine Wilkersone, vi ste prvi pastor koji mi je ikada ponudio zraku nade. Duboko u svom srcu znam da me On još uvijek ljubi i znam da će me osloboditi iz ovog ropstva. Ali svatko me je toliko osuđivao. Hvala vam za vašu poruku nade i ljubavi."

Čitatelju ove poruke, živiš li ti pod osudom? Jesi li sagriješio protiv Gospodina? Jesi li ožalostio Duha Svetog u svom životu? Vodiš li izgubljenu bitku s prejakim iskušenjem?

Sve što trebaš učiniti je da istražuješ Riječ Božju te ćeš otkriti Boga milosrđa, ljubavi i beskrajne samilosti. David je rekao: "Ako se, Jahve, grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,3-4).

četvrtak, svibnja 16, 2013

NJEGOVA DOBROTA

Čitavom čovječanstvu trebali bismo propovijedati o Gospodnjoj dobroti. David je rekao: "… kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas. Tajit neću dobrote tvoje, ni tvoje vjernosti velikoj skupštini" (Ps 40,11).

David nije samo prisvojio ovu divnu poruku za sebe, nego je znao da je ona jako potrebna čitavoj zajednici i povrijeđenim ljudima. Bio je zahvalan Bogu za takvu veliku ljubav, jer je bio okružen svojim vlastitim neuspjesima: "… krivice me moje sustigoše da gledat ne mogu" (Ps 40,13). Kako god ljudi jako sagriješe, Bog ih još uvijek ljubi. Zbog toga je poslao svoga Sina. I to je ono što mi svijetu trebamo propovijedati!

Možete li reći zajedno s Davidom: "Nisam zatajio tvoju dobrotu velikoj skupštini"?

Vjerojatno je jedan od najčešće citiranih i ispjevanih stihova Riječi Božje ovaj: "Dobrota je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit" (Ps 63,3). Možda ćete pitati: "Što misliš pod time da je njegova dobrota bolja od života?" Život je kratak! Vene poput trave, koja je ovdje jedan čas i sljedeći je više nema. Međutim, njegova dobrota trajat će zauvijek. I milijarde godina od sada Isus će biti jednako blag i dobar prema nama kao što je i sada. Drugi vam mogu uzeti život, ali ne mogu vam oduzeti njegovu dobrotu.

Najveće navješćivanje njegove dobrote je radosno slavljenje. Stanite i razmislite na trenutak: Bog se više ne ljuti na vas. Ako ste spremni ostaviti svoje grijehe, on će vam oprostiti i obnoviti vas upravo ovog trenutka.

Riječ kaže da ništa ne može doći između našega Gospodina i nas: ni grijeh, ni krivnja, ni osuđujuće misli. Možete reći: "Moj život je blagoslov Gospodinu i mogu se radovati i slaviti ga. Čist sam, slobodan, oprošteno mi je, opravdan sam, posvećen, izbavljen."

Ako doista možete razumijeti koliko je on nježan prema vama – koliko strpljiv, brižan, spreman oprostiti i blagosloviti – nećete moći doći k sebi. Klicat ćete i slaviti ga sve dok ne ostanete bez glasa!

Ljubljeni, Isus dolazi – i mi smo spremni poći. Imate dobroga, nježnog Oca koji se brine o vama. On je spremio u bocu svaku vašu ikada prolivenu suzu. On vidi svaku vašu potrebu i zna svaku vašu pomisao – i ljubi vas!

srijeda, svibnja 15, 2013

PJESMA POBJEDE

Djeca Izraelova bila su u beznadnoj situaciji!

Pred njima je bilo Crveno more; slijeva i zdesna bile su planine; a faraon i njegova željezna bojna kola sustizali su ih odostraga. Činilo se da je narod Božji bespomoćno uhvaćen u zamku – poput žrtve, čekajući samo da bude uništen. Međutim, vjerovali ili ne, Bog ih je uveo u taj opasan položaj sa svrhom!

U izraelskom taboru bilo je to vrijeme panike. Muškarci su drhtali od straha, a žene i djeca su plakali dok su se tiskali oko djedova i baka te druge rodbine. Iznenada su Mojsija napali razdraženi poglavari porodica te vikali: "Ovo je zasigurno kraj! Nije li u Egiptu bilo dovoljno grobova da nas tamo pokopaš? Jesi li nas morao dovući ovamo za umremo? Rekli smo ti u Egiptu da nas pustiš. Bolje bi bilo da smo robovi tamo nego da pomremo u ovoj jadnoj pustinji" (vidi Izl 14,10-12).

Pitam se je li se Mojsije na trenutak uznemirio u vezi s tom situacijom. Međutim, kad je ovaj čovjek Božji zaplakao, čini se da ga je Gospodin ukorio: "Zašto zapomažete prema meni?" (Izl 14,15).

Nitko u Izraelu nije mogao znati kakvo veliko izbavljenje će Bog donijeti! Iznenada su vjetrovi razdvojili more i narod je prošao po suhu između vodenih bedema. Kad su ih faraon i njegova silna vojska pokušali slijediti, vode su se slile natrag i sve ih potopile.

Kakav je to morao biti prizor! Kad je narod Božji na drugoj strani pogledao unatrag, vidio je svoga silnog neprijatelja uništena poput kositrenih vojnika. Tada se, kad su još jednom shvatili da ih je Bog izbavio iz nemoguće situacije, u taboru podigla pjesma! Pismo je zapisalo njihovu reakciju – pjesmu koju su pjevali:

"Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: 'U čast Jahvi zapjevat ću, jer se proslavio, konja i konjanika u more on je vrgao. Moja je snaga, moja pjesma – Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja ću slaviti, on je Bog oca moga, njega ću veličati" (Izl 15,1-2).

utorak, svibnja 14, 2013

MOLITVENI PAYSON

Dr. Edvard Payson, poznat kao "Molitveni Payson", bio je pastor u Portlandu u Maineu prije gotovo 200 godina. 1806. godine, samo nekoliko godina nakon Deklaracije o neovisnosti, Ameriku je poharala oštra depresija. Bilo je to mračno razdoblje i dr. Payson je živo zapisao tragediju u njegovu području. Evo što je zapisao:

"Poslovi su stagnirali, mnogi propadaju. Stotine … su izbačene iz posla i očajni su. Drhtim za moju jadnu zemlju. Bojim se da su naši grijesi pripomogli sazvati sud na nas. Neki od našim divnih mladih obraćenika izgubili su sve, ostali su bez domova; ali drago mi je što ih vidim vesele i mirne pod svime time. Drugi, koji nemaju Boga, izgubili su razum, neprestano se brinu i očito umiru od slomljena srca."

Dr. Payson i njegova zajednica pretrpjeli su otimanje svih svojih dobara. On sam u ta je teška vremena živio siromašno. 28. prosinca 1807. godine, napisao je svojoj majci u pismu:

"Stanje se pogoršava. Velik broj bogatih trgovaca sad živi u siromaštvu. Poslovi svakodnevno propadaju. Ubožnica je već puna, a potrebno je pobrinuti se za još stotine. Mnogi koji su odrasli u obilju, sad za svoju svakodnevnu hranu ovise o drugima.

Majko, možda ćeš me žaliti i reći: 'Jadan Edward!' Ali nikada, kao sada, nisi imala više razloga radovati se zbog mene i vikati: 'Bogat Edward!' Neka je blagoslovljen Bog, moja vjera ne stoji na takvim klimavim temeljima da bi ih uzdrmao taj metež. Bog me u svim tim nevoljama drži mirnim, strpljivim i čak sretnim. Ne mislim time da ne osjećam bol, jer je osjećam. Sve moje svjetovne nade su uništene. U ovim prilikama nije moguće ne osjećati bol. Ranije sam mislio kako znam da je ovaj svijet podmukao i da su njegova uživanja samo za jedan čas, ali ova su me teška vremena naučila da se odbijem od stvorenih stvari i da idem za stvarima Božjim. Moja molitva je da ako Bog u pričuvi ima za mene koji svjetovan blagoslov, neka mu bude po volji da mi umjesto njega da svoju milost."

Edward Payson je prestao nastojati trčati svoju trku života sam (vidi Heb 12,1). On je radosno mogao podnijeti otimanje svega što je posjedovao, jer je bio u ovom svijetu, ali nije bio od njega.

"'Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.' Prema tome, vrlo ću se rado – radije nego da tražim oslobođenje – hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova" (2 Kor 12,9).

ponedjeljak, svibnja 13, 2013

VEĆE STVARI TEK TREBAJU DOĆI by Gary Wilkerson

Bog kroz nas želi učiniti silne stvari. On kroz nas želi svijetu iskazati svoju ljubav. Dakle, ako se držimo ikakve stvari koja stoji na putu da bi on to ostvario – neke samovolje, odbijanja da se pouzdamo u njega za sve – on nas na to upozorava.

Ponekad Bog želi da dodamo nešto našim životima prije nego on donosi svoje najbolje. To može uključiti nešto što nismo učinili, zbog toga želi da pitamo: "Odgovaram li presporo na nešto što Bog traži da učinim?"

Primjer toga nalazimo u Djelima, kad su učenici dodali novog čovjeka da nadomjesti Judu. Dok su bili u gornjoj sobi, bacili su kocku i izabrali Matiju. To se čini kao mala stvar. Ovi isti ljudi vidjeli su Isusa kako čini čuda, otvara slijepima oči, izbacuje demone, čak podiže čovjeka iz mrtvih. Vidjeli su kako kraljevstvo Božje napreduje na zemlji kao nikada prije u povijesti. A kad je Krist uzašao u nebo, dao im je ovu nevjerojatnu riječ: "Činit ćete i veća djela kad vam jednom pošaljem svog Duha. On će vam dati snagu. Veće stvari tek se trebaju dogoditi" (vidi Dj 1,1-8).

Uistinu, ovi isti učenici trebali su u svojoj generaciji poći dalje od Izraela i Srednjeg istoka, u Europu, Indiju i Afriku, te propovijedati Radosnu vijest o Kristu svim nacijama. Zašto je bilo tako važno dodati još jednog učenika? Učinili su to iz jednoga jednostavnog razloga: Petar je držao da je to nešto što Bog od njih želi.

"U ono vrijeme Petar ustade te pred svom braćom … reče: 'Braćo, trebalo je da se ispuni Pismo koje proreče Duh Sveti na Davidova usta o Judi … On je pripadao nama i zadobio udio, to jest ovu našu službu'" (Dj 1,15-17). Petar je mislio na Psalam 109,8: "Njegovu službu nek dobije drugi" (Ps 109,8).

Ovdje je velika lekcija za Kristovu crkvu danas, a ona glasi da nikada ne previdimo stvar koja zanovijeta našem srcu, bez obzira kako je mala. Bog stavlja svoj prst na te stvari iz jednog razloga – da otkrije reakciju našega srca. Veće stvari tek trebaju doći!

petak, svibnja 10, 2013

BAVLJENJE SUMNJOM

Ako se ne pozabavite svojim sumnjama, bit ćete predani duhu mrmljanja i prigovaranja. Na taj način živjet ćete i na taj način umrijet ćete. Vaše sumnje ne mogu se potisnuti, one moraju biti iščupane s korijenjem.

Pogledajte Izraela samo tri dana nakon oslobođenja iz Egipta! Pjevali su, tresli tamburinima i svjedočili o sili i snazi silnog Boga, hvaleći se da ih je on vodio i zaštitio. A onda su stigli do Mare, što znači "gorke vode". Ovo je za njih trebalo biti mjesto testiranja.

Bog jednostavno nastavlja dopuštati krizu za krizom dok konačno ne naučimo lekciju. Ako nastavimo odbijati naučiti je, doći će vrijeme kad će nas predati našoj vlastitoj gorčini i mrmljanju. "Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli … Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: 'Što ćemo piti'" (Izl 15,22.24).

U nedjelju su Izraelci imali dobro vrijeme – pjevali su, plesali, slavili. A onda je došla srijeda i našli su se u nevolji. Još jedna kriza i – krahirali su.

Kako je narod tako brzo mogao izgubiti pouzdanje? Jer ga nikada nisu ni imali. Pod njima se nikada nije izgradio taj temelj. I tako su ponovno pali na ispitu. Apsolutno ništa nisu naučili iz svojih ranijih kriza i ponovno su propustili priliku zablistati veličinom svoga Boga.

Od toga dana nadalje, Izrael nije bio u stanju išta naučiti od Boga. Čak su počeli uzimati njegovu dobrotu zdravo za gotovo. Nisu imali hrane i on im je poslao manu s neba. Poslao im je prepelice na dva lakta iznad zemlje izvan tabora. Ali nije se čula ni jedna riječ hvale! Umjesto toga, ljudi su se predali pohlepi, gomilajući sve što im je Bog dao. Izrael je postao tvrde šije!

O, kakva sramota ići iz krize u krizu i u tom procesu ništa ne naučiti! To sa sobom nosi prokletstvo da ćete biti predani duhu mrmljanja.

četvrtak, svibnja 09, 2013

ISCIJELI MOJU NEVJERU

"Ali ištite s vjerom, bez ikakva sumnjanja, jer je onaj koji sumnja sličan morskom valovlju koje vjetar podiže i tamo-amo goni" (Jak 1,6-7).

Svijet je pun kršćana koji se ne žele pridržavati Riječi Božje. Oni misle da je nevina stvar sjediti za stolom u domu Božjem te mrmljati i prigovarati, kao da Bog ne čuje. Bog čuje naše mrmljanje! Ono je optuživanje da se on ne brine, insinuacija da nas je ostavio.

Bog me upozorio da ne iskazujem prigovarajuće sumnje i strahove – ni svojoj ženi, ni prijateljima, ni dragima, ni kolegama. Bog kaže da te sumnje odnesemo na križ i kažemo: "Isuse, iscijeli moju nevjeru. Izvadi je."

Izrael je proveo četrdeset godina u previranju – optužujući, mrmljajući, pun gorčine i zavisti. Kakav jadan život su vodili dok su tvrdili da su djeca Božja, tvrdili da su sveti. Ali to je bilo njihovo svjedočanstvo, ne Božje.

Morate doći do mjesta gdje mu vjerujete. Ako to naučite sada, kad sljedeći put dođe vrijeme krize, pjevat ćete i klicati slavopoje svoje Izbavitelju! O, pobjeda će biti tamo, ali što je još važnije, zadat ćete smrtni udarac svakoj sumnji, strahu i nevjeri.

Gdje započeti? Pogledajte ravno u ogledalo Riječi Božje. Razmotrite svoje riječi i djela u proteklih trideset dana: Jeste li mrmljali? Prigovarali? Možda ćete odgovoriti: "Da, ali nisam mrmljao Bogu!" O, jeste! Nije važno gdje ili kome ste mrmljali, sve to bilo je upućeno Bogu.

Kamo god se okrenem u Bibliji, vidim: "Vjeruj mi i ja ću te provesti. Samo predaj svoje putove meni." Što to zahtijeva? Jednostavno ovo: Stoj mirno i gledaj spasenje Gospodnje! Pitate: "Ali što ako se ništa ne dogodi?" Ovaj odgovor otkriva sumnju i strah.

Ljubljeni, okrenite se danas Bogu i recite: "Gospodine, učinio sam sve što znam u svojoj situaciji. Znam da zapravo ništa ne mogu učiniti da bih sredio problem. Uzdat ću se u tebe i čekati na tvoju pobjedu."

Neka vas Bog učini svjedočanstvom ovom svijetu, svjedokom njegove vjernosti. Ljubite ga svim svojim srcem upravo sada. Predajte mu sve svoje probleme, svu svoju vjeru i sve svoje pouzdanje!

srijeda, svibnja 08, 2013

PJESMA USRED TEŠKIH VREMENA

"I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: 'Pjevajte nam pjesmu sionsku!' Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj" (Ps 137,3-4).

Narod Božji bio je na najtežem mjestu svoga životnog vijeka. Dok su bili odvođeni, njihovi porobljivači su zahtijevali od njih pjesmu. Međutim, u njima nije više bilo života, ništa osim potištenosti, očaja i beznađa.

Mnoštvo kršćana danas je u istom položaju. Možete biti uhvaćeni u zamku svoje vlastite situacije ili je došao đavao na vas s nekim starim iskušenjem. Na rubu ste da se predate, misleći: "Neću uspjeti. Usprkos svega mog plakanja i molitve, staro ropstvo ovaj će me put zauvijek zaskočiti."

Kad je Izrael pao u babilonsko ropstvo, njihovi su im porobljivači vikali: "Pjevajte nam! Svirajte nam! Čuli smo sve o vama i što je vaš Bog činio za vas. Izvadite sad svoje tamburine i iznesite harfe. Zasvirajte nam pjesmu. Pokažite nam svoju radost u svome Bogu!"

Ne vjerujem da je ovaj zahtjev bio upućen samo u izrugivanju. Vjerujem da je bio i žalosna molba. Babilonski bogovi ostavljali su ih praznima i suhima. Nisu imali nade. Ali čuli su da Izrael pjeva svome Bogu, Bogu koji ih je proveo kroz nemoguće situacije. Govorili su: "Ovi ljudi imaju Boga koji za njim može rastvoriti more. Njegova vatra pada s neba i on se diže protiv njihovim neprijatelja. U njihovu Bogu mora postojati nešto!"

Kao i sav svijet, htjeli su vidjeti ljude koji podnose iste probleme kao i oni i suočavaju se s istim bitkama kao i oni, međutim, mogu pjevati, klicati i održavati svoju vjeru i usred najmračnijih sati! Babilonci su zahtijevali pjesmu, jer je u srcu svakog čovjeka bilo nešto što je vapilo: "Gdje na licu zemlji postoji nešto što te može navesti zapjevati kad sve izgubiš?" Bilo im je potrebno svjedočanstvo! Važno je da djeca Božja, bilo gdje i bilo kad, zapjevaju pjesme o Sionu: "Bože, vjerujem ti, bez obzira što se događa!"

Svijet nam viče: "Ti nam možeš pokazati čudo! Nije otvaranje Crvenog mora ono što će nas se dojmiti. Niti je to da slijepac progleda ili hromi prohoda. Nego je to da se, gledajući u najmračniji trenutak svoga života, u situaciju koja je beznadna svakom ljudskom razmišljanju, ipak možeš smiješiti s radošću, pjevajući hvalospjeve Bogu. To je čudo koje želimo vidjeti."

utorak, svibnja 07, 2013

POSAO SLUGE

Ponosu se gadi ideja o poslu sluge. Danas svatko želi biti sve samo ne sluga. Popularna dječja igra u Americi zove se "Gospodari svemira". Ali to postaje i teologija mnogih kršćana. Mi citiramo ovaj redak Pisma: "Stoga nisi više rob, nego sin. A ako si sin, i baštinik si po Bogu" (Gal 4,7). Ono što Pavao zapravo govori jest da sin koji je ispravno odgajan zna da je zakoniti kraljev sin sa svim pravima, ali toliko voli svoga oca da odabire ulogu sluge. Pavao je isto tako rekao da je on "sluga Isusa Krista" (Rim 1,1), a Jakov je rekao za samoga sebe da je on "sluga Boga i Gospodina Isusa Krista" (Jak 1,1).

Sluga nema svoju vlastitu volju; njegova volja je riječ njegova gospodara. Križ predstavlja smrt svim mojim planovima, mojim vlastitim zamislima, željama, nadama, snovima. A što je još više, on znači apsolutnu smrt mojoj vlastitoj volji. To je prava poniznost. "… ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu" (Fil 2,8). On je rekao svojim učenicima: "Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao" (Iv 4,34). Drugim riječima: "Odbijam uzeti stvari u vlastite ruke. Čekam čuti svaku uputu od mog Oca!"

Ivan je zapisao: "… kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu" (1 Iv 4,17). Svaki pravi kršćanin mora biti voljan reći: "Doista želim činiti njegovu volju." Ali tu je gdje griješimo. Mi napućivamo naša srca na nešto što mi želimo, nešto što izgleda dobro, što zvuči logično, ali to nije volja Božja. Postit ćemo, moliti i posredovati. Isplakati rijeku suza. Zahtijevati. Citirati Bibliju. Tražiti druge da se slože s nama. Jedna od najvećih zamki za kršćane je dobra ideja koja nije Božji um, dobra strategija koja nije od njega, dobro smišljen plan koji nije njegov. Može li vaša želja preživjeti križ? Možete li je ostaviti i umrijeti joj? Morate biti u stanju reći sa svom iskrenošću: "Gospodine, možda me ne zaustavlja đavao, nego ti. Ako ovo nije tvoja volja, može me uništiti. Predajem to križu. Učini to na svoj način, Gospodine!"

ponedjeljak, svibnja 06, 2013

UPORNA VJERA by Gary Wilkerson

"Jesam li zanemario učiniti nešto što me tražio? Ne želim da išta u mom životu spriječi ono što Bog želi učiniti."

Bog uvijek dovodi svoj narod do te točke. Zašto? Jer prije nego može ostvariti svoje najbolje, mora u nama nešto duboko učiniti. Želi nam dati svoju pobjedu, ali isto tako želi i našu potpunu odanost.

Prvih šest poglavlja Jošue opisuju veličanstveno djelo koje je Bog učinio među svojim narodom u razdoblju od nekoliko godina. Izrael je upravo bio oslobođen nakon četiristo godina ropstva. I izašao je iz četrdesetgodišnjeg lutanja po pustinji. Na kraju svega toga, Bog ih je blagoslovio. Sad su bili na granici Kanaana, zemlje u kojoj teče mlijeko i med, koju im je godinama ranije Bog obećao. I tako su je prešli i – što se dogodilo? Odmah se Jošua okrenuo mlađoj generaciji muškaraca i odvojio ih Bogu. Pismo koristi riječ "obrezanje" da bi se opisala njihova priprema, ali dublje značenje je: "Učinjeni su spremnima."

Zašto je Jošua to učinio? Sad kad su prešli rijeku, suočili su se s debelim, neprobojnim jerihonskim zidinama. Iscrpljenim Izraelcima bilo bi nemoguće zauzeti ovog neprijatelja. Međutim, Bog im je rekao: "Ja sam vas prošlih godina blagoslovio. Iskusili ste moja neopisiva bogatstva. Ali vaš posao još nije gotov."

Kako su se Izraelci pripremili za tu bitku? Nisu naoštrili svoje mačeve i ulaštili svoju bojnu opremu. Umjesto toga, priprema je bila u njihovim srcima. Bog je zapovjedio da okruže grad pjevajući pjesme, moleći i čekajući na njega. Konačno, naredio im je da podignu trube i otežući zatrube. U jednom jedinom trenutku, one silne zidine s lomljavom su se srušile.

Jošua i njegovi ljudi izvršili su zatim silna junačka djela, porazivši svoje neprijatelje, naslijedivši velika zemljišta i vidjevši pobjede kao nikada ranije. Zapravo, Jošua je učinio nešto što nije učinio ni Mojsije – porazio je trideset jednog kralja. To je bilo deseterostruko povećanje broja kraljeva koje je porazio Mojsije. Vjerujem da je to slika što Gospodin želi učiniti u našim životima. On želi donijeti deseterostruko povećanje, izliti svoga Duha na neopisive načine i želi da vjerujemo da sve to on želi učiniti za nas. Ukratko, on želi da posjedujemo upornu, nepokolebljivu vjeru.

petak, svibnja 03, 2013

ON NIJE PRIJETIO

Evo jedne zapanjujuće istine povezane s Kristovim trpljenjem: "On … vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio" (1 Pt 2,23).

Kakva velika izjava: "Mučen nije prijetio." Nijednom se nije dizao protiv onih koji su ga napadali. Nikoga nije kaznio niti se ikome osvećivao.

Kako drukčije od nas! Mi, kad trpljenje postane nepodnošljivo, prijetimo, branimo se, neprestano štitimo svoja prava i ugled. A što je najgore, prijetimo Bogu. To je vrlo istančana stvar i većina od nas nije ni svjesna što čini. Kad nam molitve nisu odgovorene – kad nevolja i nesreća pogađaju naše živote – kad se čini kao da nas je Gospodin pustio da padnemo te završimo osamljeni i u boli – odmičemo se od Boga. Manje molimo i čitamo Bibliju. Još uvijek ga ljubimo, ali naša revnost popušta. Počinjemo skretati i vjera nam postaje nejasna, neaktivna. Sve te reakcije prijetnja su našem Gospodinu.

Svaki put kad se povlačimo i ne tražimo Gospodina svim svojim srcem, prijetimo mu. To je suptilan način na koji kažemo: "Gospodine, učinio sam sve svoje najbolje, a ti si me iznevjerio."

Gospodin ima beskrajno strpljenje s onima od nas koji su povrijeđeni. On s ljubavlju čeka dok se ne vratimo pod njegovu nježnu skrb. Ali to može postati stil života, prijetnja Božjoj vjernosti, ako odbijamo probuditi se i obnoviti svoju vjeru i nadu u njega. Neki postaju razočarani i ravnodušni te se predaju svojim požudama i strastima. Prepuštaju se svojim željama jer se borba činila beznadna. To je njihov način na koji kažu: "Kakva korist? Prizivao sam Boga da mi pomogne i da me izbavi, ali pomoć nikada nije došla. Još uvijek je ta stvar u meni, nakon svim mojih suza i molitava."

I konačno dolazi do ovoga: "Imam pravo to činiti – jer sam tako jako povrijeđen." To je prijetnja Bogu; način da mu jednakom mjerom vratimo što nije odgovorio na molitvu u zadanom roku.

Ljubljeni, postoji nada! Gospodin nad Vojskama je s nama! On sâm naš je čuvar. On neće pustiti da njegova djeca odu ili padnu. On nas drži na dlanu svoje ruke.

Činimo kao što je i Krist činio. On "je to prepuštao pravednom Sucu" (1 Pt 2,23). "Prepustiti" znači staviti svoj život potpuno u njegove ruke. Prestanite se boriti, prestanite pokušavati išta činiti u svojoj vlastitoj snazi, te prepustite svoje tijelo i dušu Gospodinu nad Vojskama!

četvrtak, svibnja 02, 2013

BOG JOŠ UVIJEK ODABIRE SLABE

"Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake" (1 Kor 1,27).

Bog još uvijek odabire slabe da obznani svoju snagu. Jeste li se ikada žalili zbog slabosti? Jeste li se osjećali beznačajni, krhki i beskorisni Bogu? Jeste li gledali druge koji su se činili tako jaki i tako savršeni te pomislili o sebi da ste u usporedbi s njima previše grešni i previše mlitavi da bi vas Bog upotrijebio? Bog ne traži duhovne divove, naprotiv, obične svete s djetinjom vjerom koji su izgubili svako pouzdanje u tijelo.

Bog će posramiti jake i mudre, pomazujući kao svoje instrumente one koji se smatraju slabima i ludima. Gospodin mimoilazi one koji se oslanjaju na ruku tijela, koji se uzdaju u svoje talente, svoje znanje, svoje zaleđe, svoju obiteljsku reputaciju. Umjesto toga, on će podići one koji su slomljena srca, slabi i umorni. On će izliti na njih duh slavljenja i krstit će ih ljubavlju. On će im pokazati svoju veličinu, vjernost, saveze, te će postati jaki u Gospodinu i njegovoj silnoj moći.

Je li u vama duh koji vas potiče da idete do novih i viših mjesta u Gospodinu? Zapalila li se u vama vatra za Boga? Osjećate li da vas nešto vuče da obnovite vjeru i pouzdanje u Boga? Budite zahvalni! To je poziv Isusa Krista, Gospodina!

Njegova obećanja za nas su velika i dragocjena: "O, kako je velika, Jahve, tvoje dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim. Zaklanjaš ih štitom lica svoga od zavjera ljudskih; u šatoru svom ih skrivaš od jezika svadljivih" (Ps 20-21).

"… stoji pisano: 'Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.' A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh sve ispituje, čak i dubine Božje" (1 Kor 2,9-10).

srijeda, svibnja 01, 2013

TKO JE ZA JAHVU?

"Stade (Mojsije) na taborskim vratima i povika: 'Tko je za Jahvu, k meni!' Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega" (Izl 32,26).

Kako će Bog skršiti pokvarenost u Izraelu? Koga će odabrati da budu njegovi instrumenti u vrijeme zla? Hoće li sići anđeli da provedu pravedan sud? Aron i njegovi sinovi već su se pokvarili, koga će, dakle, Bog podići da zablistaju kao njegovi vojnici svetosti?

Od svih ljudi, odabrao je sinove Levijeve – sinove ubojice koji je, zajedno sa svojim bratom Šimunom, učinio da Jakovljeva obitelj omrzne pred poganima. Šimun i Levi uzeli su mačeve i pogubili Šekema jer im je silovao sestru Dinu. Ubili su i njegova oca Hamora te uzeli njegove ovce, stoku i magarce, njihovo bogatstvo, žene i djecu.

O, jedinstvena milosti Božja – odabrati najnedostojnije, najslabije od svih njih – da budu njegovi instrumenti! "Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega … Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog" (Izl 32,26.28).

Možda je duboko u njima bilo nešto što je govorilo: "Mi nećemo iznevjeriti Boga kao naš otac! Mi nećemo donijeti sramotu imenu našega Boga; dići ćemo se i zauzeti stav za Gospodina!"

Mojsije im je obećao: "Bog će vas nagraditi ako se posvetite i zauzmete stav među svojom obitelji, prijateljima i braćom" (vidi Izl 32,29). I Bog ih je doista nagradio polusvećeničkim redom zvanim leviti, koji su bili predani službi doma Božjega.

Biti na Gospodnjoj strani znači uzeti njegov mač i koristiti ga da bi se suzbile sile nevjere i oborile sve sumnje i strahovi. To znači viti vjeran Bogu i njegovoj Riječi bez obzira što gomila čini, bez obzira kako su naši prijatelji postali bezvjerni, bez obzira kako su naši najbliži svjetovni. Mi moramo napraviti korak i izjaviti: "Ja sam za Jahvu! Dižem se protiv svih napada na veličanstvo i vjernost našega Boga!"