utorak, travnja 30, 2013

RAZUZDANI KRŠĆANI

"Mojsije je vidio kako je narod postao razuzdan – ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima" (Izl 32,25). Ovdje korištena hebrejska riječ za razuzdan je para, a znači "izložiti, odbaciti sva ograničenja, ogoliti". To isto tako znači "nov početak". Izraelci su govorili: "Stvari se ne događaju kao što bi trebale. Umorni smo od ove borbe, umorni od čekanja na Boga. Sad ćemo sami uživati. Van sa starim! Želimo novu slobodu, nov početak – i to sada!"

Golost u Bibliji isto tako znači biti bez štita za bitku. Svaki muškarac koji nije imao štit, smatrao se golim. Ovi Izraelci doslovce su bili goli – skinuli su se i plesali pred zlatnih teletom, ali su isto tako odložili i svoju bojnu opremu.

Možete li zamislite njihove neprijatelje Amalečane koji su gledali ovaj divlji prizor s obližnjih planina? Amalečani su jednom drhtali na sam prizor Izraela. Bog je u njihova srca stavio strah prema svom narodu, ali sad su vidjeli kako Izrael odlaže svoju bojnu opremu i skida svoju odjeću. Amalečani su ih izrugivali i ismijavali: "Pogledajte! I oni su kao mi! Njihov Bog nema snagu. Ne vjeruju mu. Vidite li? Odbacuju sve svoje stroge putove. Čeznu za požudom i igrom upravo kao i svi mi. Kakva svetost! Kakvo licemjerje!"

U tom jednom činu razuzdanosti, Izrael je ponizio svoga Bog u očima bezbožnih. Učinili su da Gospodin izgleda kao da je bez srca, okrutan, nebrižan, bespomoćan. Uprljali su njegovu čast, veličanstvo, svemoćnost. Više nisu bili primjer svijetu.

To je točno ono što mi činimo kad sa sebe skidamo svoj plašt vjere i odbacujemo svako pouzdanje u Boga. Bez djetinjeg pouzdanja u Boga, kršćanin stoji gol pred svijetom, izložen svim sumnjama, strahovima i nevjeri!

ponedjeljak, travnja 29, 2013

LUDA VJERA by Gary Wilkerson

Naslućujete li da će Bog u vašem životu osloboditi nešto ogromno? Možda je govorio vašem srcu: "Pripremio sam nešto posebno za tebe. Ubrzo ćeš ući u život sa mnom kakav nisi poznavao." Možda je vaš život već bio vrlo blagoslovljen od Boga. Sad Duh Sveti govori da će se njegovo dugogodišnje obećanje doći do potpunog ostvarenja – i ono će vas zadiviti. Ako to sada opisuje vaš život, mogu vam reći sa svim autoritetom Pisma: Pripremite se istražiti svoje srce.

Ovaj sljedeći dio je ono što ja nazivam "luda vjera". Luda vjera je vjerovati da bez obzira kako su stvari dobre, najbolje tek dolazi. To je vjera koja kaže: "Koliko god maštamo i činimo velike stvari za kraljevstvo Božje, njegova vizija je uvijek veća." Što je Gospodin učinio tijekom ovoga kratkog postojanja crkve u kojoj sam ja pastor, nadmašilo je i moja najveća očekivanja. Nijedan tjedan ne prođe a da netko ne preda svoj život Isusu. Kad god dijelimo hranu siromašnima, mnogi primatelji pitaju: "Zašto to radite?" A mi odgovaramo: "To je Isus!" i oni predaju svoje živote njemu.

Sve se to događa čudom. U tri godine, naša je crkva narasla od tri bračna para na gotovo 1500 ljudi u nedjelju. Novi vjernici brzo sazrijevaju u vjerne učenike, sve više spoznajući Boga.

Bog ne samo da je nadmašio naša očekivanja, nego nam pokazuje i što su njegova očekivanja i to je divno gledati. Još je uvijek četvrt milijuna ljudi samo u našem području koji ne poznaju Krista i prošle godine Gospodin nas je potaknuo da započnemo s dvije nove crkve.

A ovo je najluđi dio uopće: ja vjerujem da veće stvari tek dolaze. Uvjeren sam da će se Bog otkriti na još snažniji način – ne samo u spašavanju, nego i u evangelizaciji i pomoći siromašnima te utjecaju na grad.

Zvuči nevjerojatno, zar ne? Dakako. Ali sad dolazi težak dio. Upravo u toj točki Bog traži od svoga naroda da ispita svoje srce.

Svjesni smo da je naša pravednost kao prljave krpe i da nam je potrebna njegova milost. Ali činjenica je da upravo kad smo na rubu Božjega najvećeg djela u našim životima, on od nas traži da si odgovorimo na ova pitanja: "Postoji li u mom srcu išta što ne ugađa Gospodinu? Jesam li zanemario učiniti nešto što me tražio?" Ja u svom životu ne želim ništa što bi sprečavalo ono što Bog želi činiti!

petak, travnja 26, 2013

STANITE I SLUŠAJTE

Pitam se umori li se Gospodin ikada od svoje djece koja dolaze u njegovu nazočnost i nijednom ne stanu da slušaju! Ništa nije tako prazno i neispunjeno kao jednosmjerna komunikacija. Pokušajte satima nekoga slušati bez da uspijete reći riječ. To vas ostavlja s osjećajem osamljenosti. Čovjek koji je izbacio teret iz svojih grudi odlazi osjećajući se bolje, ali jadan slušatelj ostaje neispunjen.

Koliko puta smo ostaviti svoga Gospodina samoga u tajnoj klijeti, osamljena i neispunjena? Jurimo u njegovu nazočnost sa: "Slava ti, Isuse! Ljubim te, Gospodine! Evo ovdje je moj popis robe za kupovinu i kartica na kojoj stoji koje iscjeljenje trebam. Amen." Koliko puta je on bio spreman i željan otvoriti svoje vlastito srce da govori, kad gle, tamo nije bilo nikoga?

Ako molimo jedan sat, jedan sat govorimo. Ako molimo satima, satima govorimo. Ako molimo cijelu noć, govorimo cijelu noć – milijuni glasova govore i slave. Sav moj propovjednički život proveden je bio u pokušaju da navedem ljude moliti. Vidim da to nije bio problem. Stvaran problem je taj što Spasitelj ostaje u tajnoj klijeti sam, neispunjen, jer nam nije uspio reći nijednu riječ.

Nakon što smo rasteretili svoje srce, ostavili smo klijet molitve. Rekli smo mu naše nade, snove, želje. Ostavili smo to sveto mjesto molitve zadovoljna uma. Da, naš Gospodin je još uvijek bio tamo gorljivo čekajući i čeznući da sudjeluje u razgovoru. Vjerujem da nam je htio reći: "Da, da, hvala za tvoje slavljenje. Prihvaćam to. Tako sam sretan za ovo vrijeme da budeš nasamo sa mnom. Čuo sam tvoju molbu i Otac će ti dati želju tvoga srca. Ali čekaj, molim te! Nemoj sad otići. Imam neke stvari koje želim s tobom podijeliti. Moje srce čezne da se rastereti tebi. Spremio sam tvoje suze. Smirio sam tvoj uznemiren um. Sad dopusti da ja govorim. Dopusti mi da ti kažem što je na mom srcu."

Naš Gospodin Isus želi govoriti. On nam želi reći što lomi njegovo srce u našoj generaciji. On želi govoriti svakom djetetu o divnom planu koji ima za sve koji se uzdaju u njega, otkrivajući slavne istine. On nam želi dati vodstvo za nas same i pomoć u odgoju naše djece; rješenja za naše probleme; nove službe i službe koje će spašavati izgubljene; specifične riječi u vezi s poslom, karijerom, domom, životnim partnerom; istine o nebu, paklu i dolazećim katastrofama. A što je još više, on nam želi govoriti o tome koliko nas ljubi i brine se za svoje vlastite.

"Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,19-20).

četvrtak, travnja 25, 2013

ČOVJEK RAZDIJELJENE DUŠE

Čovjek razdijeljene duše – onaj koji vjeruje da je snaga jednako podijeljena između Boga i sotone – nepostojan je na svim svojim putovima. To objašnjava zašto neki "u vrijeme napasti otpadnu" (Lk 8,13). Oni padaju natrag u strah i ne vide više Božju silnu snagu.

Isus nas je učio da trebamo "bdjeti i moliti da ne padnemo u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo" (Mt 26,41). Duh Božji u vama čezne kako bi vas naučio da se pouzdate u njegovu snagu, ali tijelo traži da se predate strahu. Vjerujem da je to bio strah – ne umor – koji je učenike natjerao da spavaju dok je Isus molio u vrtu. Upravo su čuli vijest da će Isus biti izdan i predan u ruke grešnika, da će Petar postati izdajica, da će se svi sablazniti i razbježati. Iznenada su zaboravili sva njegova čuda, silnu snagu da iscijeli bolesne i podigne mrtve, snagu da umnoži kruh i ribe. Bili su užasnuti što će ih Gospodin napustiti. Zaspali su snom ljudi zle sudbine. Kad nas Isus traži da molimo kako ne bismo pali u napast, zapravo govori: "Molite da se sada naučite uzdati u Božju snagu, umjesto da se morate iznova i iznova vraćati u arenu iskušenja dok ne naučiti lekciju!"

Biblija kaže da Bog zna kako "može izbaviti prave štovatelje iz kušnje" (2 Pt 2,9). Kako? Tako da nas postavi pred paljbu dok iz nje ne izađemo pjevajući: "Veći je onaj koji je u (meni) nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4).

Ne morate se predati kušnji, ali povremeno možete! Čak i najsvetiji ljudi Božji povremeno se predaju. Zbog toga se Bog pobrinuo za posebnu pomoć za one koji padnu. "Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednik" (1 Iv 2,1).

Naš Gospodin nije ni blizu tako ožalošćen našim predanjem kušnji kao time što nismo naučili kako se s time pozabaviti. Više je povrijeđen činjenicom kako se nismo pouzdali u njegovu snagu da će nas izbaviti. Bog nije povrijeđen toliko onim što činimo kao onim što ne činimo. Pobjedonosan kršćanin je onaj čiji život priznaje: "Bog ima kraljevstvo, vlast i slavu zauvijek. Amen!"

srijeda, travnja 24, 2013

DVIJE APSOLUTNOSTI

Što dulje živim za Krista, teže mi je prihvatiti laki lijek koji liječi sve probleme. No u mojim vlastitim borbama, otkrio sam veliku utjehu i pomoć u dvije divne apsolutnosti.

Prva apsolutnost: BOG ME STVARNO LJUBI. Bog ne radi na osuđivanju svoje djece, bili oni ljudi neuspjeha ili ne. On je dobar Otac i želi nas samo podići iz naših slabosti.

Kratak uvid u tu ljubav primio sam nedavno dok sam šetao šumom oko našega imanja. Ne jednom zaustavio sam se da promatram ptice koje su letjele amo-tamo, slobodne i zdrave. A onda iznenada, na zemlji preda mnom skakutala je osakaćena mala ptičica. Jako se trudila poletjeti, ali samo se mogla praćakati u prašini. Zastao sam da je podignem. Tada mi je na um pao poznati redak Pisma: "Nijedan (vrabac) neće pasti na zemlju bez Oca vašega" (Mt 10,29).

Jednom sam mislio da ovaj redak glasi: "Nijedan vrabac ne pada na zemlju bez da Otac to ne zna." Ali taj redak zapravo izjavljuje: "… ne pada bez Oca."
Bog je s nama, čak i kad padamo. Otac ne pada u naš grijeh, ali silazi u naše palo stanje. On nas ne napušta na našem putu silaska. Jer, vidite, mi smo taj vrabac.

Ponekad prepoznamo njegovu veliku ljubav tek kad udarimo o dno. Zadobit ćete veliku pobjedu ako se uvjerite da vas Bog ljubi čak i u vašem ranjenom, osakaćenom stanju. Naša snaga obnavlja se njegovom vječnom ljubavi. Samo počivajte u toj divnoj ljubavi. Ne paničarite. Izbavljenje će doći.

Druga apsolutnost: MOJA VJERA JE ONO ŠTO MU NAJVIŠE UGAĐA! "Bez vjere nemoguće mu je ugoditi" (Heb 11,6). Bog naše pouzdanje računa kao pravednost. "Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,3).

Možda ne razumijem zašto mu je ponekad potrebno tako dugo da posreduje, ali znam da će održati svoju riječ za mene.

utorak, travnja 23, 2013

PRIMANJE BLAGOSLOVA KRIŽA

Bog uživa u upotrebljavanju ljudi neuspjeha – muškaraca i žena koji misle da gotovo ništa ne mogu učiniti ispravno. Jedna mi je žena nedavno napisala: "Moj brak propada. Čini se kao da sve činim pogrešno u odgoju vlastite djece. Osjećam se kao da nisam dostojna ničega i nikoga. Nisam bila dobra žena, majka ni kršćanka. Vjerojatno sam na ovom svijetu osoba najvećeg neuspjeha."

Ona je upravo ona vrsta ljudi koje Gospodin traži – ljudi koji znaju da ako se išta dobro dogodi kroz njih, to mora biti zbog Boga. Svi vješti i hrabri kršćani, koji se hvale svojim velikim sposobnostima, nikada se ne dojme Boga. Bog je pogledao dolje na čovjeka koji je spletkario, nedostojnog slabića zvanog Jakob, i rekao: "Ne boj se, Jakove, crviću … ja sam pomoć tvoja … Gle, činim te mlatilom oštrim, novim, dvostrukih zubaca … kliktat ćeš u Jahvi" (Iz 41,14-16).

Ljudi često koriste Boga da postignu sreću, slavu, čast i poštovanje. Talent, osobnost i pamet koriste se za napredovanje kraljevstva Božjeg, ali on nije impresioniran. Njegova snaga savršeno se očituje u našoj slabosti, u našoj nesposobnosti da budemo poslušni njegovim zapovijedima u našoj vlastitoj snazi.

Bog nas poziva na život svetosti i odvojenosti. Kaže nam da možemo biti oslobođeni ropstva grijeha. Njegova Riječ nam dolazi s nekim nemogućim izazovima: "Oduprite se đavlu! Hodajte u Duhu! Izađite između njih! Ljubite svoje neprijatelje! Ostavite svoje strahove! Odložite svoje požudne želje! Neka nikakav grijeh ne vlada nad vama!"

Kad iskreno pomislite kako malo možete sami učiniti da biste ispunili te izazove, shvaćate kako ste jako slabi. Vaše srce počinje vapiti: "Gospodine, kako možemo postići takve velike, svete stvari?" Tada naš Gospodin preuzima stvari! On dolazi s utješnom porukom: "Odloži svoje oružje. Prestani pokušavati biti tako samodostatan i jak. Ja sam tvoje oružje i tvoja snaga. Daj da ja učinim što sâm nikada nećeš moći. Ja ću ti dati moju pravednost, moju svetost, moj odmor, moju snagu. Ne možeš spasiti sama sebe ili ugoditi meni ni na koji drugi način nego primanjem blagoslova križa po vjeri. Daj da ja budem odgovoran za tvoj rast u svetosti."

ponedjeljak, travnja 22, 2013

U RUCI DAVIDOVOJ NIJE BILO MAČA by Gary Wilkerson

"Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci ... Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put" (1 Sam 17,50-52).

Kad je David pogubio Golijata, stvar se tako dramatično promijenila da su Izraelci natjerali preneražene Filistejce u bijeg. Najvažnije u ovom odlomku je jedan kratak izraz: "(David) nije imao mača u ruci." Bog se pokazao vjernim kroz Davidovo pouzdanje – i to je svakoga izraelskog vojnika ispunilo vjerom. Izrugivanje i sramota su nestali, a povjerenje Izraelaca se vratilo – povjerenje da će se Bog boriti za njih.

Dubok učinak sile Božje na djelu za nas je da se naše pouzdanje obnavlja. Bitka je Kristova, koji nas poziva: "Dođite da vidite moju ruku pobjede. Odrubio sam glavu vašeg optuživača!" Sad smo osnaženi za poći u potjeru te kažemo: "Gospodine, nisi me napustio. Sve si to dopustio – svaku prepreku, čak izrugivanja. Učinio si to u milosrđu da bih ti mogao vjerovati."

Ipak, mnogi od nas se pitaju kad će se Gospodin pokrenuti za nas? Odgovor na to je da se Isus već pokrenuo! Vaša pobjeda je osigurana prije dvije tisuće godina na križu. Njegov trijumf na križu ista je pobjeda koja je natjerala u bijeg svakog diva u vašem životu. Vaš brak možda trpi, ali Krist je porazio sile tame poredane protiv vas i vašeg supružnika. Vaše financije možda nisu zadovoljavajuće, ali Gospodin je pripremio za vas budućnost i nadu. Vaša djeca možda ne vode pobožan život koji ste za njih zamislili, ali Isus je kupio njihovo spasenje. Možda imamo bitke na mnogo bojišnica, ali Krist je osigurao našu pobjedu.

Jeste li sad u stanju vidjeti svoga neprijatelja poraženog? Sjetite se svih optužujućih glasova koje čujete. Svima njima možete odgovoriti: "Đavole, ovo je tvoj kraj. Isusova pobjeda natjerala te u bijeg. Moja pobjeda već je zapečaćena i zadobivena. Kad moj Heroj odluči, pokazat će tu pobjedu i svijet će ga gledati u svoj njegovoj slavi. Svi će znati da bitka nije s mačem i kopljem, nego s Gospodinom."

petak, travnja 19, 2013

OVO JE POBJEDA

"A ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša" (1 Iv 5,4).

Jeste li podbacili? Postoji li grijeh koji vas lako zavodi? Osjećate li se kao kukavica, nesposoban zadobiti pobjedu nad tajnim grijehom? No je li s tom slabošću u vama nazočna i silna glad za Bogom? Čeznete li i poseže za njim? Ta glad i žeđ su ključ za vašu pobjedu. To vas čini drukčijim od svih drugih koji su krivi da su podbacili Bogu. To vas odvaja. Morate održavati tu glad živom. Nastavite žeđati za pravednošću. Nikada ne opravdavajte svoju slabost, nikada joj se ne predajte i nikada je ne prihvaćajte kao dio svoga života.

Vjera je vaša pobjeda. Abraham je imao slabost; lagao je i gotovo gurnuo svoju ženu u preljub. Ali Abraham "vjerova Bogu, i to mu se uračuna u pravednost." Bog je odbio držati njegov grijeh protiv njega – jer je vjerovao!

Sigurno je, podbacili ste. Možda jučer ili čak danas! No vjerujete li da Isus ima snagu konačno vas osloboditi od sile grijeha? Vjerujete li da Isusov križ znači da su okovi grijeha slomljeni? Prihvaćate li činjenicu da je on obećao izbaviti vas iz sotonine zamke?

Dopustite da vam kažem što ja vjerujem gdje točno leži pobjeda. Neka vaše srce prihvati sva obećanja pobjede u Isusu. Zatim neka vaša vjera kaže vašem srcu: "Možda nisam što bih želio biti, ali Bog radi u meni i ima snagu osloboditi me zahvata grijeha na meni. Možda će to biti malo-pomalo, ali doći će dan kad će vjera pobijediti. Neću uvijek biti rob. Nisam đavolja lutka niti ću biti njegova žrtva. Slabo sam dijete Božje, željno Isusove snage. Izaći ću čist kao zlato kušano u vatri. Bog je za mene! Sve to predajem Onomu koji je u stanju sačuvati me od pada i predstaviti besprijekornim pred prijestoljem Božjim – razdraganim pred njegovom slavom."

četvrtak, travnja 18, 2013

NJEGOVO NEPROCJENJIVO BLAGO

Bog je odlučio postići svoje ciljeve ovdje na zemlji kroz ljude sa slabostima.

Izaija, veliki molitveni borac, bio je čovjek upravo kao i svi mi. David, čovjek po Božjem srcu, bio je ubojica i preljubnik koji nije imao moralno pravo ni na jedan Božji blagoslov. Petar se odrekao samoga Gospodina, Boga neba – proklinjući onoga koji ga je najviše ljubio. Abraham, otac narodâ, živio je u laži – koristeći svoju ženu kao zalog da bi spasio vlastitu kožu. Jakov je bio varalica. Adam i Eva pretvorili su savršeno bračno uređenje u noćnu moru. Salomon, najmudriji čovjek na zemlji, učinio je neke od najglupljih stvari koje je povijest zabilježila. Josip je bockao svoju braću gotovo dječačkim veseljem – dok mu ta igra gotovo nije donijela suprotan rezultat. Jona je prezreo milosrđe Božje prema raskajanom narodu, htijući vidjeti čitav grad u plamenu da bi opravdao svoja proročanstva protiv njega. Lot je ponudio dvije svoje kćeri seksom opsjednutim sodomistima.

Popis ide dalje i dalje – ljudi koji su ljubili Boga, ljudi koje je Bog vrlo upotrebljavao, gotovo nisu mogli niže pasti svojom slabošću. Međutim, Bog je uvijek bio nazočan, govoreći: "Ja sam te pozvao i bit ću s tobom. Ostvarit ću svoju volju – bez obzira!"

Jedan od najpoticajnijih redaka Pisma je 2 Korinćanima 4,7: "Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama." Zatim Pavao ide dalje opisujući zemljane posude – umirući ljudi, uznemiravani sa svih strana, tjeskobni, progonjeni, obarani. Pa iako nikada nisu bili ostavljeni ili očajni, ti ljudi koje je Bog upotrebljavao neprekidno su uzdisali pod bremenom svoga tijela, željno čekajući da se obuku u novo.

Bog se smije iz čovječje snage. On se smije iz naših egoističnih nastojanja da budemo dobri. On nikada ne upotrebljava velike i silne, nego slabe stvari ovoga svijeta, da bi posramio mudre.

"Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u očima svijeta, izabra Bog da posrami mudre; što je slabo u očima svijeta, izabra Bog da posrami jake; što je neplemenito i prezira vrijedno u očima svijeta – i čak ono čega nema, izabra Bog da uništi ono što jest da se ni jedan čovjek ne može ponositi pred Bogom" (1 Kor 1,26-29).

Bog stavlja svoje neprocjenjivo blago u zemljane posude, jer se veseli činiti nemoguće s ništa.

srijeda, travnja 17, 2013

USRED OLUJE

"Lađica se već nalazila na morskoj pučini; bili su je valovi, jer je udarao protivan vjetar. Za četvrte noćne straže Isus dođe k njima, hodeći po moru. Kad ga opaziše gdje ide po moru, učenici se preplašiše i rekoše: 'Sablast!' te od straha počeše vikati. Ali im Isus odmah reče: 'Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se'" (Mt 14,14-27).

Učenici su tako bili preplavljeni valovima, tako iznenada svladani, da je pomisao kako je Isus negdje u blizinu i da ih pazi bila apsurdna. Netko je vjerojatno rekao: "Ovo je djelo sotone. Đavao je došao da nas pobije zbog svih onih čuda kojima smo sudjelovali." Drugi je možda rekao: "Što smo učinili krivo? Tko od nas ima grijeh u svom životu? Bog je ljut na nekoga u ovom čamcu!" A sljedeći je opet možda pitao: "Zašto mi? Radimo što nam je rekao da radimo. Poslušni smo. Zašto iznenada ova oluja?"

Ali u najtamnijem času "Isus dođe k njima". Kako je Isusu moralo biti teško čekati na rubu oluje s takvom ljubavi za njih, osjećajući svaku njihovu bol i toliko ih želeći sačuvati od svake povrede! Čeznuo je za njima kao što otac čezne za svojom djecom u nevolji. Međutim, znao je da ga nikada neće u potpunosti upoznati niti se pouzdavati u njega dok pun bijes oluje ne navali na njih. Htio im se otkriti tek kad dosegnu krajnju granicu svoje vjere. Znao je da se lađica neće potopiti, ali da će ih njihov strah potopiti brže nego valovi koji su udarali o lađicu. Strah od smrti bio je od očaja – ne od vode.

"Kad ga opaziše gdje ide po moru, učenici se preplašiše i rekoše: 'Sablast'" (Mt 14,26).

Nisu prepoznali Isusa u oluji. Vidjeli su sablast – prikazu. Pomisao da je Isus blizu, da je velikim dijelom dio onoga kroz što prolaze, nije ni ušla u njihove umove.

Opasnost na koju svi nailazimo je da ne vidimo Isusa u našim nevoljama. Umjesto toga, vidimo utvare. Na samom vrhuncu straha, kad je noć najcrnja, oluja najbjesnija, vjetrovi najglasniji, a beznađe silno poražavajuće, Isus nam se uvijek primiče da nam se otkrije kao Gospodar valova – Spasitelj u olujama.

"Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka" (Ps 29,10).

utorak, travnja 16, 2013

I DANAS MOŽEMO ČUTI NJEGOV GLAS

Milijuni su se obratili jer je jedan čovjek čuo Njegov glas. Savao "… pade na zemlju i ču glas" (Dj 9,4). A kad je postao Pavao, i dalje je čuo glas Gospodnji. On je poznavao glas svoga pastira.

Petar je dopustio da mu dođe glas njegova Spasitelja. "… uziđe Petar … na krov kuće da moli … I neki mu glas reče …" (Dj 10,9.13). Čitava poganska rasa dobrodošla je u kraljevstvo, zajedno s Kornelijevim domom, jer je jedan čovjek bio poslušan Njegovu glasu. I mi moramo dopustiti da Njegov glas dođe k nama. "O da danas glas mu poslušate" (Ps 95,7)! Što Bog može učiniti s kršćanima koji nauče čuti glas s neba!

Umjesto da čekamo kako bi glas Božji došao k nama, mi trčimo k savjetnicima i psiholozima, čitamo knjige i slušamo snimljene poruke nadajući se nešto čuti od njega. Mi želimo vođu kojeg možemo slijediti, plan za budućnost, jasnu riječ vodstva. Ali malo je onih koji znaju kako doći Gospodinu i čuti njegov glas.

Bog želi potresti zemlju još jednom. Čitav svemir spreman je za potresanja Duha Svetog! "Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori s nebesa! Njegov je glas onda potresao zemlju, a sad ovo obećava: 'Ja ću još jednom potresti ne samo zemlju nego i nebo'" (Heb 12,25-26).

On je obećao: "Još jednom moj će se glas čuti. Oni koji čuju prodrmat će zemlju. Nebo i zemlja će se uzdrmati. Time što će se čuti moj glas, što god bude odriješeno na zemlji, bit će odriješeno na nebu."

Posljednjoj crkvi, laodicejskoj, Gospodin viče: "Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,20).

To je posljednji Kristov poziv crkvi: "Otvori! Daj da uđem u tvoju tajnu klijet. Razgovaraj sa mnom i dopusti da ja razgovaram s tobom. Razgovarajmo. Na taj ću te način sačuvati od časa kušnje koja dolazi na sav svijet."

ponedjeljak, travnja 15, 2013

“CHRISTUS VICTOR” by Gary Wilkerson

"Christus Victor" je latinski izraz koji su ranocrkveni oci koristili da bi opisali Isusa i njegovo ispaštanje. Grubo prevedeno, to znači: "Naša pobjeda nije u nama, nego u Kristu." Ako porazimo neprijatelja kad su snage u jednakom omjeru, u iskušenju smo pomisliti: "Zadobio sam ovu bitku." Ali kad je naš neprijatelj visok tri metra; kad ga ukorimo, a se on vraća još jači; kad iscrpimo sva svoja sredstva; kad dižemo ruke i kažemo: "Ja ovo ne mogu", onda Bog kaže: "Sad te imam upravo gdje želim."

Djeca su obično poučavana starozavjetne priče ne kao duhovne istine, nego kao moralne upute. Primjerice, lekcija o Joni obično se predstavlja kao: "Nemoj biti neposlušan Bogu ili ćeš upasti u duboku nevolju."

Većina od nas slušala je u nedjeljnoj školi priču o Davidu i Golijatu, a lekcija je bila: "Budi hrabar i neustrašiv." Problem s tim tumačenjem Davidove priče je da mi našu djecu učimo da čine nešto što nisu u stanju. Nije bilo nijednoga izraelskog vojnika koji bi mogao preživjeti izravnu borbu s Golijatom. Takva borba bila je iznad i najhrabrijeg čovjeka.

Isto tako, kad smo mi u duhovnoj borbi, hrabrost i neustrašivost nisu dovoljne. David je znao da se ne može nositi s Golijatom. Zapravo, on onda još nije ni bio vojnik; bio je premlad. Jedina stvar kojom je David bio oboružan kad se pojavio na bojnom polju bio je kruh i sir za braću. Međutim, razlika je bila u tome da je on znao da ta borba nije njegova, nego Božja. Kad je čuo Golijatovo izrugivanje, posvjedočio je:

"Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu … Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. I sav će ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke, i on vas predaje u naše ruke" (1 Sam 17,46-47).

Duhovna pobjeda nikada nije naša vlastita – ona dolazi od našeg Izbavitelja. U ovoj priči David je slika našeg Izbavitelja Krista. On siječe kroz svu našu tjeskobu i očaj s vlašću koju nijedan demon ne može podnijeti. Onoga dana Golijat nije imao nikakve šanse iz jednog razloga: bitka je bila Gospodnja.

petak, travnja 12, 2013

RAĐANJE RODA

Postoji jedan dio Pisma koji me duboko osvjedočuje. Isus je rekao: "Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar. On siječe svaku mladicu na meni koja ne rađa roda, a pročišćava svaku koja rađa rod, da rodi više roda … Ako tko u meni ne ostane, bacit će se kao mladica napolje i osušit će se. Takve potom skupe i u oganj bace da gore" (Iv 15,1.2.6).

Čitao sam i čitao ove snažne Kristove riječi i nisam mogao izbjeći njihovu osvjedočujuću snagu. Duh Sveti je utisnuo na mene važnost razumijevanja ovih riječi: "Moj je Otac vinogradar. On siječe svaku mladicu na meni koja ne rađa roda."

Ova stvar rađanja rođa kršćana nije kod Boga opcija. On s velikom ljubomorom i brigom nadgleda svoj trs i sve ucijepljene mladice, pažljivo čekajući da mladice rode rod. On stoji u blizini s nožem za čišćenje u ruci, s ljubavlju promatrajući na najmanji dokaz kvarenja, snijeti ili bolesti, koje bi mogle spriječiti rast. Bog očekuje rod od svake mladice. Bez roda, nije moguće dati čast i slavu Bogu ili biti pravi Kristov učenik. Isus je rekao: "Otac moj proslavit će se time što ćete roditi mnogo roda i pokazati se moji učenici" (Iv 15,8).

Rađanje roda je u vezi s ugađanjem Bogu – ispunjenjem našega poslanja u Kristu – te dobivanjem odgovora na naše molitve i prošnje. Isus je rekao: "Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod i da vaš rod ostane, i da vam dadne Otac što god zamolite u moje ime" (r. 16).

Zapravo, rađanje roda prije se tiče onoga što smo postali nego onoga što činimo. Ja rađam rod kad ništa ne sprečava dotok Kristova života u mene. To je ono što je Isus mislio kad je rekao: "Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam rekao" (r. 3). On govori: "Zbog toga što ste vjerovali mojoj riječi – drhteći nad njom i dopuštajući da razotkrije svaki skriven grijeh te donese na svjetlo svaku mračnu stvar i očisti vas – sve su prepreke nestale!"

četvrtak, travnja 11, 2013

KRISTOVO GOSPODSTVO

Onima koji se podvrgnu Kristovu gospodstvu raste snaga i spoznaja o njemu. Oni doslovce dobivaju novu duševnu i fizičku snagu. Oni ne malakšu duž puta jer Isus ulijeva u njih svoju vlastitu snagu dok idu.

"Zato i mi od onoga dana u koji smo to čuli ne prestajemo moliti za vas i prositi da vas Bog napuni potpunom spoznajom svoje volje sa svakovrsnom mudrosti i duhovnim razumijevanjem, tako da živite dostojno Gospodina, da mu budete ugodni u svemu; da budete plodonosni svakom vrstom dobrih djela i da napredujete u spoznaji Boga; da se, ojačani svakovrsnom snagom kako to odgovara moći njegova božanstva, osposobite za savršenu postojanost i strpljivost" (Kol 1,9-11).

One koji se podvrgnu njegovu gospodstvu Bog će sačuvati besprijekornima do dana Kristova dolaska. Ako se podčinimo Isusu – vršeći njegove zapovijedi i ne oslanjajući se na naše vlastito razumijevanje – nikada nam ništa neće nedostajati. On će ispuniti sve što nam je potrebno da bismo mu ugodili. Sam Gospodin držat će nas i sačuvati besprijekornima do samoga kraja!

"U njemu ste postali bogati u svakom pogledu, u svakoj vrsti govora i znanja – kao što se svjedočanstvo o Kristu učvrstilo među vama – tako da ne oskudijevate nijednom milosti dok čekate objavljivanje Gospodina našega Isusa Krista. On će vas učiniti i postojanima do kraja, tako da budete neporočni na dan našega Gospodina Isusa Krista. Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim" (1 Kor 1,5-9).

Naše živote moramo povjeriti Isusu. Tada postaje njegova odgovornost da nas održi i sačuva: "Gospodin je vjeran i on će vas ojačati i sačuvati od Zloga" (2 Sol 3,3). On kaže: "Ako me sačuvate ustoličenog u svome srcu, ja ću vas sačuvati besprijekornima do mog dolaska. Ja ću vas sačuvati od pada!" "Preporuč(ite) svoje duše dobrim djelima vjernomu Stvoritelju" (1 Pt 4,19).

srijeda, travnja 10, 2013

ISUS JE KRALJ MOG ŽIVOTA

Možda kažete: "Želim da Isus bude kralj mog života. Želim činiti sve što mi zapovijeda!" Dopustite mi pokazati vam dva divna blagoslova koji dolazi svima koji Isusa ustoliče kao kralja svoga života.

Prvo, Pismo kaže da ako se podvrgnete Isusu, čekajući da primite njegov savjet i vodstvo, bit ćete dionici njegove svetosti: "Naši su nas zemaljski očevi karali, i mi smo ih poštivali. Zar se nećemo kudikamo radije podvrći Ocu naših duša da postignemo život? Oni su nas, naime, karali za kratko vrijeme, kako im se činilo da je dobro, a on za naše (pravo) dobro, da bismo postali dionicima njegove svetosti" (Heb 12,9-10).

Pavao nam zapovijeda da dođemo Isusu i tražimo ga vlast nad svim našim grijesima i strahovima: "Niti više dajte svojih udova kao oružje nepravednosti u službu grijeha! Naprotiv, prinesite Bogu sami sebe – sebe kao takve koji ste od mrtvih postali živima – a svoje udove kao oružje pravednosti u službu Bogu! Grijeh, naime, neće gospodariti nad vama, jer niste pod Zakonom, već pod milošću" (Rim 6,13-14).

Bog govori: "Ako želite upoznati obilan život – uistinu, pun život – onda se podvrgnite meni i ja ću vam dati život bez straha, krivnje i osude!"

Drugo, oni koji se podvrgnu Kristovom gospodstvu hodat će u miru – bez straha i tjeskobe. "… da nam dopusti da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane … zahvaljujući milosrdnom srcu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine, da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira" (Lk 1,74-75.78-79).

Kakvo divno obećanje! Ako predamo naše živote njemu, on će svojim svjetlom zasjati u našu tamu i voditi nas u mir i počinak. Kad netko ustoliči Krista u svom srcu, to možete prepoznati. Takav život proizvodi mir koji nadilazi svako razumijevanje, a taj mir možete vidjeti na njegovu licu i u ponašanju.

utorak, travnja 09, 2013

SNAGA ZA UĆI

Hebrejima 10 sadrži nevjerojatno obećanje. Ono kaže da su nam Božja vrata uvijek otvorena dajući nam potpuni pristup Ocu:

"Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put on nam je otvorio kroz zastor, to jest kroz svoje tijelo – i budući da imamo velikog svećenika koji je postavljen nad kućom Božjom, pristupajmo k njemu iskrena srca i sa sigurnim uvjerenjem pošto smo očistili srca od zle savjesti i oprali tijelo čistom vodom" (Heb 10,19-22).

Nekoliko redaka kasnije upozoreni smo da se dan Gospodnji brzo približuje: "Ne ostavljajmo, kako neki običavaju, svoga vlastitog sastanka, već se sokolimo međusobno, i ovo to više što više vidite da se približuje Dan" (r. 25). Bog govori: "Pogotovo sada, kad se vrijeme Kristova povratka primiče, morate tražiti moje lice. Vrijeme je da uđete u svoju tajnu klijet i upoznate me!"

Vjerujem da već vidimo znake da smo blizu kolapsa financijskog sustava; nasilje i nemoral sve više jačaju, a naše društvo je ludo za uživanjem. Lažni proroci – "anđeli svjetla" – mnoge su prevarili svojim demonskim doktrinama. A svaki čas možemo očekivati da ćemo vidjeti i veliku nevolju zbog koje će ljudi umirati od straha. Međutim, prije nego se sve to dogodi, pisac Hebrejima kaže:

"Ne dopustite da vam izmakne istina! Ostanite budite i oprezni! Imate otvorena vrata u svetu nazočnost Božju, dakle, ulazite k njemu s punom sigurnošću vjere, iznoseći svoje prošnje. Kristova krv već vam je otvorila put i ništa ne stoji između vas i Oca. Imate svako pravo ući u Svetinju nad svetinjama da primite svu pomoć koja vam je potrebna!"

ponedjeljak, travnja 08, 2013

ŽIVOT PO DUHU by Gary Wilkerson

Većina od nas priznala bi da rijetko osjeća milost Božju na djelu u sebi. Zbog toga smo skloni sumnjati da njegova nazočnost prebiva u nama. Pavao govori o toj našoj dilemi u Galaćanima kad piše: "A velim: živite po Duhu pa sigurno neće udovoljavati požudi tijela" (Gal 5,16).

Ovo zvuči jednostavno, ali mi smo skloni držati ovaj Pavlov savjet kao pretešku zapovijed da bi se poslušala. Stišćemo zube i kažemo: "Danas ću živjeti po Duhu." A kad se jednom spotaknemo, mislimo da nismo bili duhovni, tako da se trudimo još jače. A onda se iznenada ponovno nađemo pod zakonom jer smo pribjegli našoj tjelesnoj sposobnosti umjesto da smo vjerovali kako smo već u Duhu.

Pavao piše: "Ali, pustite li Duhu da vas vodi, niste više pod zakonom" (Gal 5,18). Drugim riječima, Duh Božji prebiva u vama dajući vam sve vrijeme pristup do njegove milosti, koja vas osnažuje. Kad Pavao piše: "Živite po duhu", misli: "Živite po milosti, ne po zakonu."

Zatim nam pokazuje rezultat života po Duhu: "Plod Duha su: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon" (Gal 5,22-23). Ove stvari ne ostvaruju se onim što činimo. One su plod pravednosti koju je Bog stavio u nas – rezultat njegova djela u nama.

Povremeno možda ne osjećate da ljubite, ali ljubav je u vama, jer ju je Bog onamo stavio. Možda ne osjećate radost i mir, ali oboje je Bog usadio duboko u vas. Njegov Duh radi u vama svakoga časa svakoga dana, na svoju veliku slavu i vaš dubok blagoslov.

U jednom od najnevjerojatnijih odlomaka u Pismu, Pavao nam daje Božji odgovor na ljudsko stanje: "Hvala Bogu po Isusu Kristu, Gospodinu našemu …Dakle: ja sâm umom svojim služim zakonu Božjem, a tijelom zakonu grijeha. Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti" (Rim 7,25.8,1-2).

petak, travnja 05, 2013

ONI NE VJERUJU DA BOG ČUJE NJIHOVE MOLITVE

Neki su se vjernici obeshrabrili nad neodgovorenim molitvama i na kraju jednostavno odustali. Oni misle: "Molitva za mene ne djeluje; zašto bih onda molio ako ne djeluje?"

U Izaijino vrijeme Izraelci su imali isti stav. Izaija piše: "Dan za danom oni me traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu … Od mene ištu … i žude da im se Bog približi: 'Zašto postismo ako ti ne vidiš, zašto se trapimo ako ti ne znaš?' " (Iz 58,2-3).

Ljudi su govorili: "Ljubim Boga. Činim pravo te izbjegavam grijeh i sve do nedavna vjerno sam ga tražio u molitvi. Ali znaš što? On mi nikada ne odgovara. Zašto bih onda i dalje mučio svoju dušu pred njim?"

Jakov piše da Bog ne odgovara na molitve onih koji traže nešto samo da bi ugađali sami sebe: "Molite, ali ne dobivate, jer molite s grešnom nakanom: da to potrošite u svojim požudama" (Jak 4,3). Drugim riječima: "Ne tražite volju Božju. Niste spremni pokoriti se onome što on želi. Naprotiv, pokušavate mu nalagati one stvari koje će zadovoljiti vaše vlastito srce."

Naš Bog je krajnje vjeran. Pavao piše: "Bog je istinit, a svaki čovjek lažac" (Rim 3,4). On govori: "Nije važno ako čuješ i milijun glasova koji viču: 'Molitva ne djeluje. Bog me ne čuje!' Neka se svaki čovjek pokaže lašcem, a Riječ Božja je istinita. On je vjeran i čuje nas!"

Isus je rekao: "Sve što s vjerom zamolite dobit ćete" (Mt 21,22). Jednostavno rečeno, Krist govori: "Ako stvarno vjeruješ, bit ćeš voljan čekati i očekivati odgovor od svoga nebeskog Oca. Kako god dugo bude potrebno, ustrajat ćeš, vjerujući da će odgovoriti!"

"O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim" (Ps 31,20). "Ne trpe oskudice koji Jahvu traže" (Ps 34,10).

četvrtak, travnja 04, 2013

IZVRNUTI PRIORITETI

Kršćani koji zanemaruju molitvu izvrnuli su svoje prioritete. Mnogi vjernici obvezuju se moliti ako i kad budu našli vrijeme. Ali svakoga tjedna, traženje Krista postaje im manje važno od pranja automobila, čišćenja kuće, posjećivanja prijatelja, jela, kupovine, gledanja sportskih događaja. Oni jednostavno ne stvaraju vrijeme za molitvu.

Ljudi nisu bili drukčiji ni u Noine i Lotove dane. Njihovi prvi prioriteti bili su jelo i piće, kupovina i prodaja, ženidba i udaja te briga za obitelj. Oni nisu imali vremena slušati poruke o dolazećem sudu Božjem. I tako nitko nije bio spreman kad je sud pao!

Očito se tijekom stoljećâ ništa nije promijenilo. Za mnoge današnje kršćane Bog ostaje na dnu popisa njihovih prioriteta; na vrhu je zarada, sigurnost, užitak, obitelj.

Ljubljeni, Gospodin ne želi vaše ostatke – one zalogajčiće i komadiće vremena kad imate samo trenutak da bacite uvis brzu molitvenu molbu. To nije žrtva molitve.

Prorok Malahija piše: "A kada za žrtvu slijepu stoku prinosite, zar to nije zlo? I kad prinosite hromo i bolesno, zar to nije zlo? Donesi takvo što svome namjesniku, hoće li biti zadovoljan i dobro te primiti? – govori Jahve nad Vojskama" (Mal 1,8).

Malahija govori: "Donosite stare životinje s farme – bezbrižne, lakomislene, polovne darove – da ih žrtvujete u nazočnosti Božjoj. Pokušajte takve darovati dati svom namjesniku te vidite što će se dogoditi!"

Bog je očekivao da će njegov narod pažljivo proći kroz svoje stado te pregledati svaku životinju i odabrati najsavršeniji primjerak za žrtvu za njega. I danas Bog očekuje isto od nas. On želi naše kvalitetno vrijeme, vrijeme bez žurbe. I to vrijeme nam treba biti prioritet!

Jednom sam sreo pastora jedne od najvećih američkih crkava. Taj čovjek bio je jedan od najzaposlenijih propovjednika koje sam ikada vidio. Bez ikakve isprike, rekao mi je: "Nemam vremena za molitvu." Međutim, ono što je mislio zapravo je bilo: "Ne dajem nikakvu prednost molitvi." Kad sam posjetio njegovu crkvu, u zajednici nisam osjetio djelovanje Duha Božjeg. Zapravo, bila je to jedna od najmrtvijih crkava u kojoj sam ikada propovijedao. Kako bi tamo mogao biti ikakav život kad pastor nije molio?

Nijedan kršćanin neće odvojiti vrijeme za molitvu ako mu to ne postane prvi prioritet u životu – iznad obitelji, karijere, razonode, svega. Inače, njegova žrtva je izvrnuta!

srijeda, travnja 03, 2013

JEFTINA LJUBAV

Kad koristim riječ "mlaka" da bih opisao nečiju ljubav za Isusa, ne mislim da je čovjek hladan prema Gospodinu. Naprotiv, mislim da je njegova ljubav "jeftina", da ništa ne stoji. Dopustite mi dati vam primjer: Kad je u Otkrivenju 2 Isus govorio crkvi u Efezu, najprije ih je pohvalio za sve što su učinili. Priznao je da su se jako trudili u vjeri – mrzili su grijeh i kompromis, odbijali su prihvatiti lažne nauke, nikada se nisu pokolebali niti su digli ruke kad su bili progonjeni i uvijek su zauzimali stav za evanđelje. Ali, kaže, ima jednu stvar protiv njih: Ostavili su svoju prvu ljubav za njega! "Ali ima protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4).

Nekako su usred svih svojih dobrih djela iza sebe ostavili dobar, discipliniran hod s Isusom. I sad im kaže: "Ostavili ste svoju prvu ljubav i odbacili skupocjenu disciplinu dolaska u moju nazočnost da razgovarate sa mnom."

Pogledajte, Isus ovdje govori vjernicima koji su započeli sa žarkom ljubavi za njega, a ne hladnim, nominalnim kršćanima koji ga nikada nisu ljubili. On kaže: "Moguće je da revnost onoga tko je jednom imao srce puno ljubavi za mene postane mlaka te da rijetko moli."

Zamislite kako to mora biti uvredljivo Kristu, našem Zaručniku! Kakav bi to bio brak ako muž i žena ne bi imali trenutke prisnosti? I to je upravo ono što Isus ovdje govori. On želi provoditi vrijeme s vama!

Nije važno kako glasno slavite Gospodina u crkvi, koliko tvrdite da ga volite, koliko suza prolijevate. Možete biti darežljivi, ljubiti druge, mrziti grijeh, koriti grešnike, ali ako vaše srce nije neprestano privlačeno u Kristovu nazočnost, izgubili ste svoju ljubav za njega.

Sva su naša djela uzaludna ako se ne vratimo na našu žarku ljubav za Isusa. Moramo shvatiti: "Ljubiti Isusa ne znači samo nešto činiti. To uključuje dnevno discipliniranje održavanja odnosa s njim, a to će me nešto stajati."

utorak, travnja 02, 2013

ZAŠTO JE KRŠĆANIMA TEŠKO MOLITI?

Pismo je jasno da je odgovor za sve u našem životu molitva s vjerom. Apostol Pavao piše: "Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil 3,6). Pavao nam govori: "Tražite Gospodina u vezi sa svakim područjem svoga života i zahvaljujte mu unaprijed što vas je uslišao."

Pavao naglašava da uvijek najprije trebamo moliti, a ne da nam je to posljednje pribježište te najprije idemo k prijateljima, zatim do pastora ili savjetnika te konačno završavamo na koljenima. Isus nam kaže: "Najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati" (Mt 6,33). Najprije trebamo ići Gospodinu!

Naša služba prima žalosna pisma mnogih slomljenih kršćana. Obitelji se razilaze; ljudi koji su godinama vjerno hodali s Kristom žive u strahu i porazu. Svakoga od tih ljudi nešto je svladalo – grijeh, depresija, svjetovnost, lakomost – a iz godine u godinu njihovi problemi kao da postaju gori.

Međutim, ono što me najviše šokira u vezi s njihovim pismima jest da vrlo malo tih kršćana ikada spominje molitvu. Oni se okreću cd-ima, knjigama, savjetnicima, radio programima uživo, raznoraznim terapijama, ali rijetko molitvi.

Zašto je kršćanima tako teško tražiti Boga za njihove očajničke potrebe kad su u razdobljima kriza? Na kraju krajeva, Biblija stoji kao jedno dugačko svjedočanstvo da Bog čuje vapaje svoje djece i odgovara im nježnom ljubavlju.
  • "Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove" (Ps 34,16). 
  • "Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba" (Ps 34,18). 
  • Ovo je sinovsko pouzdanje koje imamo u nj da nas uslišava ako što molimo po njegovoj volji. A ako znamo da nas uslišava što god ga molimo, znamo da već posjedujemo ono što smo ga molili" (1 Iv 5,14-15). 
  • "Sve što s vjerom zamolite dobit ćete" (Mt 21,22). 
Ova obećanja silan su dokaz Božje skrbi.

ponedjeljak, travnja 01, 2013

ON VAS JE STVORIO NOVIM! by Gary Wilkerson

Jeste li oslobođeni? Vjerojatno mislite: "Dakako! Isus me oprao, izbavio i posvetio te živim za njega."

Ali sad slijedi pitanje: Odražava li vaš svagdašnji život slavnu slobodu koju ste upravo opisali? Bi li vaši prijatelji, supružnik, djeca, rekli da ste oslobođeni? Ili ste kao mnoštvo kršćana koji drže da su na duhovnoj ljuljački? Je li vaš hod s Kristom neprestano gore-dolje, jedan trenutak naizgled duhovan, a sljedeći tjelesan?

Mi po vjeri prihvaćamo velike istine o Isusovom djelu za nas – spasenje, otkupljenje, posvećenje, izbavljenje. Međutim, za mnoge od nas to su "duhovne istine" koje postoje u nekom drugom svijetu. Mi svakoga tjedna pjevamo u crkvi i radujemo se nad onim što je Isus učinio za nas, no je li njegov dar slobode stvarnost u našem svakodnevnom životu?

Povremeno se svi borimo da ostanemo čisti u mislima i djelima. Možda ste ovoga tjedna rekli neku neljubaznu riječ supružniku te vas je mučilo: "Što nije u redu sa mnom? Zašto ne mogu biti blagoslov u svom braku?"

Kad god podbacimo u našem hodu s Bogom, pitamo se: "Je li me Bog stvarno oslobodio?" Možda s vremena na vrijeme sumnjate i u svoje spasenje. Prijatelji, to nije sloboda. Što to, dakle, točno znači biti slobodan u Kristu? Prvi dokaz toga dolazi od Isusa koji kaže: "Tko od vas može brigama produžiti život samo za jedan lakat … Najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati" (Mt 6,27.33).

Krist iste riječi nudi svima nama koji se bojimo u vezi s našim duhovnim životom: Ne brinite se tjeskobno! Nije važno koliko osjećate da ste podbacili u svome hodu s njim. On izjavljuje: "Novo si stvorenje" (vidi 2 Kor 5,17). Onoga trenutka kad odlučite slijediti Isusa, on vas čini novim – i to se nikada ne mijenja. Čak i kad mislite da ste predaleko odlutali, Isus kaže obrnuto: "Ne brini se tjeskobno. Ja sam za tebe osigurao sve da imaš zajedništvo sa mnom."