petak, ožujka 29, 2013

"NICKY, ISUS TE LJUBI!"

Nisam protiv korištenja modernih metoda u službi. Mi koristimo mnoge takve stvari u našoj službi, ali ne primamo naše vodstvo od tih "alatki službe". Mi provodimo vrijeme na koljenima, tražeći Gospodina za vodstvo u svakom području rada. Međutim, molitva je danas izgubljena praksa u mnogim službama. One se radije oslanjaju na računala i moderne metode nego na Krista.

Danas su uzde crkve preuzeli"stručnjaci". Za grijeh se koriste psihološki izrazi i naziva se "bolešću". Za ovisnika o drogi kaže se da ima "slabost". Oltari su zamijenjeni prostorijama za savjetovanje. Proroci svetosti zamijenjeni su psiholozima i socijalnim radnicima koji izbacuju najnovije besmislene riječi koje su usredotočene na čovjeka. Ukratko, Isus je zbačen s prijestolja, a uzvisuje se Freud.

Prije pedeset godina, Bog me vodio da započnem službu s ovisnicima o drogi i alkoholičarima u gradu New Yorku. Nismo imali novac ni priručnike; samo potpuno oslanjanje na Duha Svetog. U našim uredima bio je natpis: "Ovdje ne sja nitko osim Duha Svetog!" Tijekom bogoslužja u kapeli, molili smo: "Gospodine, naša pomoć nije u psihologiji ili psihijatriji, nego u Duhu Svetom. Ne možemo raditi na glavi ako ti ne promijeniš srce!"

Nicky Cruz, jedan od prvih članova bandi koje smo susreli, bio je duboko u sebi ubojica. Jedan psihijatar kojega smo poznavali, zainteresirao se za njegov slučaj. Nakon što je proveo čitav jedan dan s Nickyjem, zaključio je da je Nicky nepopravljiv, beznadan slučaj. (Taj čovjek nije znao da je Nicky uživao zbunjivati "doktore za glavu".

Međutim, Isus je imao druge planove za Nickyja i za pet minuta postigao je upravo ono što su stručnjaci tvrdili da nije moguće. Nije prošao psihoanalizu niti mu je glava prošla pretragu. Ne, Bog je poslao strelicu u njegovo srce i ta strelica bila je istina evanđelja: "Nicky, Isus te ljubi!"

U jednom jedinom trenutku, nestalo je Nickyjevo kameno srce i bilo je nadomješteno srcem od mesa. Plakao je i sve nas grlio. Bio je nadnaravno promijenjen silom Božjoj, nakon što su ga stručnjaci našega društva otpisali.

četvrtak, ožujka 28, 2013

DAN NAPLATE

Želim vam dati četiri tragične posljedice koje se događaju onima koji skidaju Gospodina s prijestolja.

1. "Izrael je prazna loza, rod je za se donosio" (Hoš 10,1).

Svatko u Izraelu vodio je brigu samo o sebi, a posljedica je bila potpuna praznina. Hošea je govorio vjernicima, pokazujući im sliku onoga što se događa svima koji u svom životu skidaju Gospodina s prijestolja. Takvi ljudi postaju sebični i bijedni i njihovo traganje završava u praznini.

2. "Srce im je razdijeljeno … On će porušiti žrtvenike, polomit će stupove njihove" (Hoš 10,2).
Srce naše nacije je razdijeljeno. Amerikanci samo usnama služe Bogu; ne štuju Gospodina u istini. To je dovelo izravno do sloma svih naših svetih institucija. Kad izgubite vjeru u Boga i zamijenite svoje pouzdanje u nešto drugo, to postaje idol. To se danas događa u našoj naciji. Naše društvo više ne vjeruje Bogu te se umjesto toga okreće vladi, predsjedniku, obrazovnom sustavu, socijalnoj skrbi – sve u nastojanju da nađe nekakvu stabilnost. Bog govori: "Ne budete li se uzdali u mene, učinit ću da podbace institucije u koje se uzdate."

3. "Orali ste zloću, želi bezakonje … jer si se pouzdao u svoj put, u mnoštvo svojih junaka" (Hoš 10,13).

Hošea govori: "Prestao si se pouzdavati u Gospodina i sad ćeš žeti svoje bezakonje!" Čovječanstvo je danas sposobno, obrazovano, puno znanja. Zbacili smo Boga s prijestolja i odbacili Bibliju i molitvu te na prijestolje stavili znanost, psihologiju i obrazovanje. Međutim, pitam vas: Kakva je žetva? Kamo nas je sva naša fina nauka dovela?

4. "Mi nemamo kralja jer se nismo bojali Gospoda" (Hoš 10,3).

Hošea je bio prorok u Izraelu, ali kad je Izrael počeo otpadati, nije imao snage zaustaviti gubitak vjere. Njegove riječi nisu imale autoriteta. Kad god je govorio, narod je samo odmahivao glavom i govorio: "Nemamo vodstva niti znamo što činiti. Besciljno lutamo."

To je upravo ono što se sada događa u našoj zemlji, a ista stvar događa se danas i u crkvi. Mnogi kršćani izruguju svoje pastore, ismijavajući njihov autoritet. Zašto? Zato što riječi tih ljudi nemaju snagu. Ljudi govore: "Nemamo više nikakva vodstva u našoj crkvi. Izgubljeni smo, zbunjeni." Ovo je dan naplate zbog zbacivanja Gospodina s prijestolja!

srijeda, ožujka 27, 2013

ODBACIVANJE SAVJETA GOSPODNJEG

Kad je prorok Hošea opisivao strašnu žetvu koja je bila rezultat zbacivanja Boga s prijestolja njegova gospodstva te vraćanja k ruci tijela, govorio je narodu koji je Gospodin godinama nosio na svojim rukama.

Bog je blagoslovio Izraela i dao mu napredak, dajući mu kuće koje nisu gradili i vinograde koje nisu sadili. Podigao je pobožne ljude da govore kao proroci i dao je narodu jasne riječi vodstva – te je narod godinama bio svjedok Božje vjernosti. Slušali su njegov savjet i nikada se nisu okretali tijelu. Kad im je Bog govorio, slušali su. I čudesno su bili izbavljani od snažnih neprijatelja.

Ali sad se u Izraelu dogodilo otpadništvo i Gospodin ih je optužio za strašnu zloću: "U duboku su pali pokvarenost …" (Hoš 9,9). "… svi su im knezovi odmetnici" (Hoš 9,15).

Koji su to strašan grijeh počinili? Je li to bilo opijanje, seksualna perverzija, gramzljivost, preljub, ubojstvo? Ne, Bog je rekao da je njihova pokvarenost to što su se okrenuli od njegova savjeta, zanemarujući njegovu riječ, te su umjesto toga slušali čovjeka: "Odbacit će ih Bog moj jer ga nisu poslušali" (Hoš 9,17). U očima Božjim, najveća pokvarenost koju vjernik može počiniti je ta da više nije ovisan o njemu.

Gospodin je govorio Izraelu: "Više ne stavljate svoje pouzdanje u mene. Ja više nisam vaš vodič, vaš izvor mudrosti; sad se okrećete mudrosti čovjeka. Po pomoć trčite natrag u Egipat, upravo natrag onamo odakle sam vas izbavio. Odbacili ste moju riječ i okrenuli ste se od mene."

Jedan velik puritanski prorok jednom je zapisao: "Čisti autoritet nikada nije željan suradnje. On samo zahtijeva." Drugim riječima, Bog nam ne kaže: "Ti učini svoj dio, a ja ću moj. Samo se tu i tamo pojavi kod mene." Ne! Bog je čisti autoritet i zahtijeva da ga slijedimo, prije svega u svemu što činimo. Trebamo se potpuno oslanjati na njega, a sve manje od toga šteti njegovoj kraljevskoj vlasti nad našim životima.

utorak, ožujka 26, 2013

USTOLIČEN KAO KRALJ

Apostol Pavao piše da kad Isus ponovno dođe, "pokazat će tko je blaženi i jedini Vrhovnik, Kralj kraljeva i Gospodar gospodarâ" (1 Tim 6,15). Pavao u biti kaže: "Kad Krist dođe, svima će pokazati tko je Gospodin!"

Bog Otac ustoličio je Krista kao kralja nad svim narodima i svom prirodom te kao Gospodara nad crkvom. Pavao kaže: "Nije važno kako stvari izvana izgledaju. Sve se može činiti kao da je izvan kontrole i kao da je đavao preuzeo vlast. Ali istina je to da je Bog sve stavio pod Isusove noge i on je još uvijek kralj nad svime!"

"U njemu je sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega" (Kol 1,16). "On je i Glava Tijela, Crkve … da u svemu bude prvi" (Kol 1,18).

Ovi odlomci dokazuju da je svemoćni Bog postavio Isusa Krista kao Gospodara i sva vlast je predana u njegove ruke. Međutim, svuda oko sebe vidimo da naše društvo i vlast zbacuju Krista s prijestolja, odbijajući priznati njegovu moć i kraljevsku vlast. Uklanjamo Boga iz naših škola i sudova i ignoriramo ga kad stvaramo zakone. I sad žanjemo strašnu žetvu.

Vjerujem da je razlog iza svega prolijevanja krvi, nasilja, rasne mržnje, moralnog srozavanja, zloupotrebe droge i izbijanje smrtonosnih spolnih bolesti u našem društvu, naše odbacivanje Kristova gospodstva. Zakonodavci, pedagozi i mediji učinili su Boga predmetom o kojem se ne smije govoriti.

No moja briga ide dalje od odbacivanja Isusova autoriteta u našoj zemlji. Vjerujem da je problem Kristova zbacivanja s prijestolja daleko gori, daleko tragičniji, jer se događa i u njegovoj crkvi. To je istina! Naš uzvišeni Gospodin zbačen je s trona u crkvama širom naše zemlje i u životima mnogih vjernika.

Razumljivo je da bezbožnici žele zbaciti Krista. Ali kako mora žalostiti Boga kad vidi da su Krista zbacili oni koji se nazivaju njegovim imenom.

ponedjeljak, ožujka 25, 2013

PRAVEDNOST PO VJERI by Gary Wilkerson

Mnogi su kršćani danas iscrpljeni od svojih nastojanja da uklone grijeh. Oni svu svoju snagu izlijevaju u to, sve dok ne ostanu i bez posljednjeg grama radosti. Pobjeda koju je Krist zadobio za njih gubi se u njihovom nepopustljivom nastojanju da uspostave neku svoju vlastitu pravednost.

Pravednost koja se nastoji steći bilo s čime osim s vjerom, uvijek podbaci. Vidite, ne može postojati Božja pravednost i naša pravednost. To bi značilo da su dva Evanđelja: njegovo i naše. Ne možemo miješati našu vlastitu pravednost s Božjom svetom pravednošću.

Možda se pitate: "Ali zar ne bismo trebali uložiti neki trud? Ne kaže li Biblija da trebamo izbjegavati grijeh?" Jedini način da se izbjegne grijeh je kroz Isusa! On nije samo istina koju prihvaćate; on je živi Bog i vaš Spasitelj. Njegovo djelo posvećenja u vama nikada se ne zaustavlja ni danju ni noću.

Kad u Rimljanima 9 Pavao govori o ljudima koji zapravo postižu pravednost, odgovara na pitanje našega vlastitog nastojanja: "Pogani, koji nisu težili za pravednošću, postigli su pravednost koja dolaze od vjere" (Rim 9,30). Ti ljudi nisu se iscrpili svojim vlastitim nastojanjima niti su bili opterećeni svojim neuspjesima. Oni su svu svoju vjeru stavili u Isusovo djelo za njih na križu – i bili su održavani njegovim obilnim životom.

"Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,4). Krist je svrha i svršetak. Ne postoji ništa drugo! "Prema tome, izbor nije stvar ni onoga koji hoće ni onoga koji trči, već Boga koji se smiluje" (Rim 9,16). Ti redci donijeli su slobodu svim generacijama vjernika.

Prijatelju, jesi li i ti iscrpljen od pokušaja da činiš bolje? Jesi li umoran od beskrajnih ciklusa predanja i neuspjeha? Sve to ostavi iza sebe! Neka sva tvoja borba prestane. Tvoj pravi položaj kod Gospodina ne ovisi o tvojoj volji, nego o Božjoj, koji je milosrdan. Za svoju pobjedu uzdaj se u njega samoga.

petak, ožujka 22, 2013

NEOBIČNA RIJEČ

Nedavno mi je Duh sveti dao neobičnu riječ, riječ koju nisam htio čuti. Reko je: "Ograničio si se na vrlo skučenu viziju Gospodnjeg oceana samilosti i milosrđa. Pretrpio si mnogo krivnje, osude i straha jer nisi dopustio Duhu Svetom da ti otkrije veličinu mog opraštanja, iscjeljenja, milosrđa i pomirenja. Ne znaš koliko sam nježan."

Pokazao mi je da je to korijen koji uzrokuje da mnogi dižu ruke i otpadaju. Kad grijeh napada, kad sotona dolazi poput bujice, kad padneš u neku staru naviku ili grijeh, đavao te podjarmljuje. Prvo, preplavljuje te krivnja, a onda ti strah ispunjava srce. Dušu ti svladava osjećaj potpunog neuspjeha i bespomoćnosti. U toj točki, većina vjernika bježi iz milosti – jer njihovo mišljenje o Božjem milosrđu tako je ograničeno.

Dolazi vam sotona i kaže: "Dosegao si krajnju granicu. Iznova i iznova priznaješ svoj grijeh. Ni na koji način Bog ti sad neće oprostiti jer si griješio protiv svjetla. Vratiš li se i još jednom priznaš, okrenut ćeš se i ponovno sagriješiti. Dakle, odustani sad!"

Đavao ne želi da vidite Božji ocean milosrđa; on želi da vidite samo kapi! Zbog našeg neznanja o opraštajućoj, obnavljajućoj snazi Kristove ljubavi, uništavani smo. Bježimo iz milosrđa za nas jer smo užasno vezani ograničenom vizijom. Naše oči nisu se još otvorile na beskrajno milosrđe našega nježnog Oca! Tako smo vezani lažnom, ograničenom slikom njegova milosrđa da nalazimo gotovo nemogućim vjerovati ili prihvatiti ono što kaže Jakov: "Vidjeli ste ishod njegovim nevoljama koji mu je Gospodin dao. Jer Gospodin je pun samilosti i milosrđa" (Jak 5,11).

Ovaj redak znači: "Bog se lako gane našim nevoljama i povredama. On osjeća našu bol i naše neuspjehe i dobar je i suosjećajan s nama. Ljubio nas je i dok smo bili njegovi neprijatelji. Čak i kad ga povrijedimo, brz je pomoći, obnoviti nas i oprostiti nam."

Riječ milosrđe znači "ljubazno i suosjećajno postupanje s prekršiteljem pod nečijom vlašću". Bog ima vlast osuditi nas na pakao svaki put kad sagriješimo; on nas ima pod svojom kontrolom i može s nama što god želi. A njegovo nježno srce želi da bude suosjećajan, dobar i ljubazan prema onima koji su ga najviše iznevjerili.

četvrtak, ožujka 21, 2013

ČVRST DO KRAJA

Nevjera je čak i u svom najslabijem obliku mrska Bogu. To je štetan grijeh, grijeh koji uništava dušu. On sprečava djelo Božje u nama i stoji iza svih odlazaka od Boga.

Možete biti potpuno odbijeni od svih svjetovnih stvari i čeznuti za Isusovim dolaskom. Možete sjediti pod snažnim propovijedanjem i pjevati Bogu slavopoje u njegovu domu. I možete proždirati Riječi Božju svakoga dana. Ali ako ne molite: "O, Bože, daj da čujem ovu riječ u dubini svoga bića; daj da vjerujem da je mogu primijeniti i da će mi ona postati život", onda to nema nikakva učinka. Ono što čujete mora biti pomiješano s vjerom.

"Njima riječ koju su čuli nije koristila ništa, jer se nisu pridružili onima koji su je s vjerom čuli" (Heb 4,2). Neka ova riječ duboko potone u vas: "Ako ono što čitate ili čujete propovijedati nije s vjerom, to za vas nema nikakve vrijednosti."

Pismo kaže: "(Isus) je vjeran onomu koji ga postavi velikim svećenikom, kao što bijaše i Mojsije u svoj kući Božjoj" (Heb 3,2). Na koji način se mjerila njihova vjernost? Kako su doista bili vjerni u svemu?

Oni su se smatrali vjernima jer nikada nisu sumnjali u riječ nebeskog Oca za njih. Oni su znali da će Bog učiniti što je rekao. Vidite, vjernost je jednostavno vjerovati da će Bog održati svoju Riječ.

U tom smislu, Isus i Mojsije "čvrsto su sačuvali do svršetka nadu kakvu su imali od početka" (Heb 3,14). Oni nisu imali vjeru sad-gore-sad-dolje; malo vruću, malo hladnu. Njihova vjera nikada se nije kolebala!

Upravo kao što je Isus u svome pouzdanju bio vjeran Ocu, naša vjernost mjerit će se istim mjerilom: "Krist je vjeran u svojstvu Sina i stoji nad kućom Božjom. A njegova smo kuća mi, ako čvrsto sačuvamo do kraja pouzdanje i slavni ponos nade" (Heb 3,6).

Kako se naše kušnje povećavaju i bitke pojačavaju, naše tijelo može se umoriti. S vremenom, mnogi kršćani dopuštaju da se u njih uvuku strah i sumnja. Oni gube svoje prepuštanje Bogu i svoju djetinju vjeru u njega te u njihovo srce počinje provaljivati sumnja.

Dok gledam put koji ostaje od mog života, vidim ograničeno vrijeme. I više od svega želim se radovati u nadi, čvrst do kraja.

srijeda, ožujka 20, 2013

STRAŽARI NA ZIDINAMA

Stari zavjet završava s ovim nevjerojatnim Malahijinim proročanstvom: "Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe Dan Jahvin, dan velik i strašan. On će obratiti srce otaca k sinovima, a srce sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju" (Mal 3,23-24).

Ovo proročanstvo u velikoj se mjeri ispunilo u službi Ivana Krstitelja. Ivanovu ocu pojavio se anđeo i prorekao da će njegov sin mnoge u Izraelu vratiti Gospodinu, da će "ići pred njim s Ilijinim duhom i snagom, da vrati srca otaca prema djeci, a nepokorne nazoru pravednika, te pripremi Gospodinu sklon narod" (Lk 1,17).

Govoreći svojim učenicima o Ivanu Krstitelju, Isus je rekao: "On je – ako ćete pravo – Ilija koji ima doći" (Mt 11,14). I dodao je: "Tko ima uši, neka čuje" (Mt 11,15). Vjerujem da je htio da vide duhovno značenje Ivanova dolaska, kao što je bilo prorečeno, u Ilijinom duhu i snazi.

Ivan je bio pomazan istim neustrašivim Duhom i snagom koji su bili na Iliji. Otvoreno je govorio o grijesima nepokornosti, o narodu svoga vremena koji je tražio zadovoljstvo. Ubrzo se trebao pojaviti Krist te je iznenada na scenu došao ovaj silan čovjek istine da pripremi narod za Gospodina. Ovaj pustinjski prorok bio je poslan da vrati srce naroda (što je najistinitija definicija pokajanja) Gospodinu. Ivan je propovijedao pokajanje, obnovu, čistoću srca, pravdu i praktičan život svetosti, što odgovara otvorenom priznanju grijeha.

Vjerujem da prorok Malahija, kao i drugi starozavjetni proroci, govori o društvu svetih ljudi koji će se podići upravo uoči Kristova drugog dolaska. Oni će služiti s istim Duhom i snagom koji su počivali na Iliji i Ivanu Krstitelju.

To Ilijino društvo vjernika posljednjih dana obratit će pozornost na Izaijino proroštvo: "Viči iz sveg grla, ne suspreži se! Glas svoj poput roga podigni. Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove" (Iz 58,1). To su stražari na zidinama koji "ni danju ni noću ne smiju zašutjeti … I ne dajte mu mira dok ne obnovi Jeruzalem, dok ga opet slavom na zemlji ne učini" (Iz 62,6-7).

utorak, ožujka 19, 2013

VJERNIK KOJI OSTAJE

"Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi" (Iv 15,10). Isus je bio vjeran i poslušan svakoj zapovijedi svoga Oca i to je nazivao ostajanjem.

Neki kršćani misli da mogu iskopati i odabrati Kristovu zapovijed kojoj će biti poslušni. Ako im se zapovijed ne sviđa, jednostavno je ignoriraju ili ispričavaju svoju neposlušnost: "Ja to ne vidim na taj način; ne vjerujem to tako." Ako se ljudima ne sviđa pastorov poziv na svetost, odlaze i traže pastora koji će naglašavati pozitivnost. To je razlog zašto se danas crkvom širi strašna pošast bezvoljnosti. Mi se tako bojimo djela, tako se ljutimo na legalizam, da smo poslušnosti dali neispravno ime.

Je li moguće da mladica na Isusu ne ostane u njemu? On je rekao: "Ako tko u meni ne ostane, bacit će se kao mladica napolje i osušit će se. Takve potom skupe i u oganj bace da gore" (Iv 15,6). Može li to biti jasnije? Ostajanje uključuje odmor i odgovornost. Moguće je biti u njemu, biti povezan s trsom, i ne imati struju života kojom se donosi rod. Ostajanje je u vezi s apsolutnom poslušnošću Kristovim zapovijedima, jer svaka mladica ima slobodnu volju – životnu silu u tome. Mladica nije pasivna; ona mora crpsti život iz trsa. "Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama" (Iv 15,7). Ovo otkriva da je Riječ Očev nož čišćenja. Kako ijedna mladica može donositi rod ako se Riječ Gospodnja zanemaruje, ne poznaje, ignorira?

Vidimo da plodovi suše niču širom vinograda Gospodnjeg – preljub, blud, opijanje, droga – jer se proces čišćenja kod mnogih zaustavio. Riječ Božja je njegov nož, dvosjekli mač. Većina kršćana danas ne poznaje Riječ Božju jer je ne čita. Nije moguće donositi rod pravednosti bez Riječi koja ostaje u vama. Zanemarivanje Riječi uzrokuje neplodnost i donosi narodu Božjem strašno sušenje.

Vjernik koji ostaje je onaj koji ljubi Boga i boji ga se, koji gladuje za Riječju i drhti od njegove sile osvjedočenja. On uživa kad Riječ kreše i čisti sve zapreke; on moli da se sam Kristov život sve više povećava u njemu i da bude što sličniji njemu te da sve više sazrijeva u poslušnosti i ljubavi.

ponedjeljak, ožujka 18, 2013

KRIST JE SVRHA I SVRŠETAK by Gary Wilkerson

Pavao koristi Izrael kao primjer da pouči što je prava pravednost. "Braćo, želja moga srca i moja molitva Bogu za njih jest da se spase. Uistinu, svjedočim za njih da revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem. Ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti. Jer Krist je svrha i svršetak Zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,1-4).

Pavlov tekst u nama izaziva nekoliko pitanja. Čini li nas opravdanje pravednim? Da, u smislu da nas opravdanje postavlja u položaj kao pravedne. Čini li nas posvećenje pravednim? Da, u smislu da je posvećenje proces funkcioniranja Kristove pravednosti u našim svakodnevnim životima. Isus je naš izvor i opravdanja i posvećenja koje postižemo kroz njegov dar milosti.

Većina kršćana samo usnama pristaje na sve to, govoreći: "Isus je moj izvor za sve." No održava li njihov život stvarno to? Žalosna je istina da mnogi kršćani žive kao da opravdanje dolazi od Boga samog, a da se posvećenje postiže kroz njihova dnevna djela. To je kao da kažu: "Postigao sam milost po vjeri u Isusa. Sad moram neumorno vršiti osobnu kampanju da budem posvećen."

U nekom smislu govore Bogu da mu žele platiti za njegov veliki dar koji su primili: "Hvala što me opravdavaš. Kroz križ si me stavio u pravi položaj sa sobom, a zauzvrat ja ću biti posvećen tebi kroz poslušnost. Ti činiš prvu polovicu posla, a ja ću drugu polovicu.

Takvo razmišljanje vodi ravno u život ropstva. Koliko puta ste se vozili pored neke crkve na kojoj je pisalo: "KRIST JE UMRO ZA VAS. ŠTO STE VI UČINILI ZA NJEGA?" To se širim čitavom crkvom.

Isus je bio razapet i pokopan i treći dan je ustao da bismo mi mogli imati vječni život. Što bismo eventualno mi mogli učiniti zauzvrat? Davati desetinu? Odlaziti na molitvene sastanke? Više evangelizirati? To je upravo ono što je Izrael pokušavao činiti. Oni su "išli za nekim zakonom koji bi činio pravednim" (Rim 9,31). Oni su pokušali angažirati svoju volju da bi postigli pravednost, ali nikada to nisu uspjeli.

Ovaj redak donio je slobodu svim generacijama vjernika: "Krist je svrha i svršetak zakona da se opravda svatko tko vjeruje" (Rim 10,4). Krist je svrha i svršetak. Ne postoji ništa više! "Prema tome, izbor nije stvar ni onoga koji hoće ni onoga koji trči, već Boga koji se smiluje" (Rim 9,16).

petak, ožujka 15, 2013

VIŠE DOBRA NEGO U VAŠEM POČETKU

"Učinit ću vam više dobra nego u vašem početku" (Ez 36,11). Ovo je obećanje o velikom djelu Božjem – većem od Pentekosta – koje će se dogoditi u ove posljednje dane.

Sjetite se svoga duhovnog "početka", kad ste se tek spasili. Bili ste tako sretni i uzbuđeni u vezi s Isusom. A sad vam Bog govori: "Učinit ću bolje od toga za vas!" On će učiniti bolje stvari u crkvi nego ikada ranije. Bolje od Crvenog mora? Bolje od Ilije kad je sazvao oganj s neba i zatvorio kišu? Da, Bog ima nešto bolje.

"Što bi moglo biti bolje?" pitate. "Sama naša vjera građena je na tim velikim primjerima." Ljubljeni, vidjet ćemo najveće otkrivenje Isusa Krista u čitavoj povijesti čovječanstva. A ovdje je veličina tog čuda: Bog će uzeti najprljaviju, najizopačeniju generaciju svih vremena – generaciju najkamenitijih srca u povijesti – te je očistiti, dati joj srce puno ljubavi i uvesti je u sveto stado.

"Umnožit ću im ljudstvo kao stada. Kao sveta stada …" (Ez 36,37-38). Bog će spasiti "stado" – veliko mnoštvo – muškaraca i žena. Vidjet ćemo grešnike spašene iz svih područja života: Židove, muslimane, bogate, siromašne, ubojice, ljude svih pozadina.

Kažete: "To nije nova stvar. Krist je uvijek spašavao pokvarene grešnike. Bog to čini sve od križa." Istina, ali upamtite, grijeh se množi; pokvarenost postaje sve gora. A gdje grijeh obiluje, milost Božja postaje još obilnija.

Kod Crvenog mora đavao je napredovao i prijetio da će se baciti na narod Božji. Razlika danas je u tome da je on već nadvladao otpalu crkvu, zarobivši milijune: "Sa svih vas strana pustoše i plijene da budete posjed ostalim narodima, i na jezike dođoste svjetini klevetničkoj" (Ez 36,3).

No sada, Bog će se pojaviti iz ovog razloga: "Neprijatelji vaši govore o vama: 'Ha! Ha! Visine vječne postat će naš posjed'" (Ez 36,2). Sotona i njegovo mnoštvo izruguju se i smiju govoreći: "Uništili smo Kristovo djelo na zemlji!" Ali Bog kaže: "Zbog svoga imena, učinit ću silno izbavljenje."

Da biste razumjeli ovo čudo, bit će vam potrebna vjera, jer ono će doći u najpotrebnije, najkritičnije vrijeme u povijesti crkve. Bog će učiniti da će njegovo stado hodati u pravednosti. On će donijeti takvo osvjedočenje da će vjernici doslovce mrziti svoje prošle grijehe: "Razmnožit ću po vama ljude … oni će se namnožiti i naploditi … i učinit ću vam više dobra nego u vašem početku" (Ez 36,10-11).

četvrtak, ožujka 14, 2013

UČINI IM TO PONOVNO

Kad je Izrael izašao iz Crvenog mora, zapjevao je slavopoje Bogu za silno izbavljenje koje im je dao. Vjerojatno su jedan drugome govorili: "Veće čudo od ovoga nije se moglo dogoditi! Nijedna generacija u čitavoj budućnost neće moći vidjeti takvo očitovanje Božje snage – i na tako vidljiv način."

David se osvrnuo na Izraelovo čudnovato izbavljenje kod Crvenog mora i rekao: "Dođite i gledajte djela Božja: čuda učini među sinovima ljudskim. On pretvori more u zemlju suhu, te rijeku pregaziše. Stog se njemu radujmo" (Ps 66,5-6).

Izraelu je bilo zapovjeđeno da govori svakoj sljedećoj generacije o Božjoj velikoj čudotvornoj sili u njihovo ime. Oni su svoje izbavljenje kod Crvenog mora trebali koristiti kao svoj primjer, "… predajući budućem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela čudesna što ih učini" (Ps 78,4).

Kao dijete, David je kao očaran morao sjediti dok je slušao priču koja se iznova i iznova ponavljala. Sad je i on pričao svojoj djeci istu priču: "Znate da Bog živi jer je proveo naše praoce kroz Crveno more po suhu. Pričajte sad i vi o tome svojoj djeci i svojoj unučadi!" I oni su to činili.

Nije bilo dovoljno samo govoriti o onome što je Bog učinio u dalekoj prošlosti. Psalmist je htio vidjeti kako Bog izbavlja svoj narod i sada: "Bože, ušima svojim slušasmo, očevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim – u danima davnim. Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio" (Ps 44,2-3).

Psalmist ovdje govori: "Gospodine, sav svoj život slušao sam o tome što si činio u prošlosti, kako su se oni nevjerojatni prizori tvoje slave vidljivo očitovali mojim ocima. Moja djeca su slušala o tome, a sad će i moji unuci."

Zatim je uzviknuo: "Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu" (Ps 44,5). Drugim riječima: "Ali, Bože, ti si i moj Kralj. Učini te stvari ponovno za svoj narod!"

Kad je ovaj psalam bio napisan, Izrael je bio u razdoblju velike kušnje. Narod Božji suočio se s velikom krizom i bilo im je potrebno trenutačno izbavljenje. I tako je psalmist došao Gospodinu sa snažnim argumentom, vapeći mu: "O, Gospodine, tvoja djeca kod Crvenog mora vjerojatno su mislila da se više nikada neće dogoditi kriza kao što je bila njihova. Potrebno nam je snažno očitovanje tvoje silne, ispružene ruke da nas izbavi. Gospodine, učine to ponovno danas!"

srijeda, ožujka 13, 2013

UZNEMIRENO SRCE

Isus je rekao: "Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce" (Iv 14,27). Ali činjenica je da mnogi kršćani imaju uznemireno srce i žive u strahu. Isus je rekao u istom retku i ovo: "Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam." Međutim, malo vjernika može iskreno reći da uživaju neprestani mir uma. Za mnoge mir dolazi i odlazi ostavljajući ih zabrinute, nemirne i izmučene stresom.

Evo što je Zaharija prorokovao o dolasku Mesije: "… da mu bez straha, izbavljeni iz ruke neprijatelja, služimo u svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane" (Lk 1,74-75).

Ljubljeni, Isus je došao na ovu zemlju i umro za grešnog čovjeka da bismo mogli hodati pred Bogom bez straha, uživajući njegov mir sve dane našega života.

Ne strah, samo mir uma i srca sve naše dane! To uključuje dobre i loše dane, dane trpljenja, muke, testiranja i neizvjesnosti. Što god dođe na naš put, trebamo uživati mir sve vrijeme.

Zaharija je dodao ove riječi o Isusu: "… da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj, da upravi korake naše na put mira" (Lk 1,79). Rekao je da će Isus voditi svu svoju djecu na put mira, ne u nemir, prazninu ili strah.

Isus je knez mira. Kad se rodio, anđeli su pjevali: "Mir na zemlji!" Njegovo evanđelje je nazvano evanđeljem mira i on je obećao u vezi sa sobom: "U meni (ćete) imati mir" (Iv 16,33). Mir je ono što evanđelje znači. "Riječ koju posla sinovima Izraelovim evanđeljem navješćujući mir po Isusu Kristu" (Dj 10,36).

U ovom svijetu suočit ćemo se s nevoljom, progonstvom i žestokim kušnjama – "izvana borbe – iznutra zebnje", prema Pavlu (2 Kor 7,5). Bit ćemo napastovani, trpjet ćemo radi Krista i vjetrovi nevolja pokušat će srušiti kuću vjere koju gradimo na Stijeni našeg spasenja – Isusu – ali hodat ćemo u miru zbog njega.

utorak, ožujka 12, 2013

SNAGA ZA STAJATI

Biblija kaže da je radost Gospodnja naša snaga. Bez nje, nemamo snagu za stajati. Ljubljeni, moramo paziti, jer krivica i osuda zbog grijeha apsolutno uništava radost Gospodnju.

Mnogi kršćani su upravo sad u tom ropstvu. Oni ne uspijevaju prihvatiti potpuno i besplatno oproštenje i vjeruju da nemaju prava biti radosni. Kroz čitavo Pismo Bog izlijeva svoje ulje radosti na one koji su naučili mrziti svoj grijeh i ljubiti njegovu pravednost. To je ono što Riječ kaže o Isusu: "Ljubio si pravednost, a mrzio bezakonje, zato te Bog, tvoj Bog, pomazao uljem radosti mimo tvoje drugove"(Heb 1,9).

Ljudi koji su odložili svoje grijehe i hodaju s Gospodinom mogu biti u borbi koja još nije riješena. Ali oni su tako privlačeni Gospodinu da je ishod neizbježan: imat će radost!

Pretpostavimo da se Isus pojavi u tijelu, odjeven kao običan čovjek, i sjedne do vas. Vi kao povrijeđen, poražen kršćanin, mrka pogleda, kriv, osuđen i uplašen ne uspijevate ga prepoznati kad počne razgovarati s vama:

"Ljubiš li stvarno Gospodina?" pita.
Vjerojatno biste odgovorili: "Doista ga jako ljubim!"
"Sagriješio si, zar ne?"
"D-d-da", odgovarate.
"Vjeruješ li da oprašta svima koji priznaju i obrate se od svoga grijeha?"
"Da, ali … žao mi je, gospodine. Vjerujem da sam povrijedio mog Spasitelja, doista ga povrijedio."
"Ako si priznao, zašto nisi primio oproštenje?"
"Učinio sam to mnogo puta!"
"Vjeruješ li da će ti oprostiti 499 puta, kad god priznaš i pokaješ se?"
"Da."
"Mrziš li svoj grijeh? Želiš li još uvijek Isusa?"
"O, da!"
"Zašto onda dopuštaš da ti đavao otima pobjedu križa, snagu krvi Janjeta? Zašto ne prisvojiš njegovu radost i ne gledaš gore?"

Ljubljeni, ne odustajte i ne dižite ruke od radosti Gospodnje! Imate pravo slaviti ga – pjevati, klicati i biti sretni u Gospodinu – jer imate Oca koji oprašta!

ponedjeljak, ožujka 11, 2013

PROVOĐENJE PRAVEDNOSTI by Gary Wilkerson

Tragate li bezuspješno za pravednošću? Jeste li rekli: "Ovo je posljednji put što sam počinio ovaj grijeh", samo da biste ga počinili sljedeći dan? Jeste li molili: "Gospodine, što god je potrebno, raspirit ću revnost u svom srcu", samo da biste se ohladili i pali u svoju staru naviku? Kad niste uspjeli, jeste li malo jače pokušali? I jeste li nastavili padati?

U nekoj točki u svemu tome možda ste se pitali: "Zašto mi Bog nije pomogao? Imam takvu gorljivu želju da budem pravedan, ali uvijek iznova podbacim." Dakle, gdje je Bog kad je u pitanju naše posvećenje? Gdje je njegova pomoć kad se radi o tome da vodimo sveti život?

"Oni revnuju za Boga, ali ne s ispravnim razumijevanjem" (Rim 10,2). Pavao je rekao da je Izrael bio u krivu u svom razumijevanju Božje pravednosti. Oni su mislili da im je jedino potrebno znati što činiti, ali Pavao kaže da je postizanje pravednosti u vezi s tim koga poznajemo.

Poput Izraela, mi po vjeri u Krista imamo pristup do Božje sveprevladavajuće pravednosti. Ali možemo odbiti taj pristup jednako lako kao i oni – oslanjajući se na naša djela umjesto na vjeru u Isusovo djelo za nas.

Bog neće blagosloviti pokušaj uspostavljanja nečije vlastite pravednosti. On blagoslivlja jedino djelo svoga Sina Isusa. Posvećeni smo – naš sveti hod je podržavan – jedino vjerom u Krista i njegovu prolivenu krv za nas. Na taj način, kaže Pavao, Izrael se odbio "podvrći Božjoj pravednosti". Kako često kažemo sami sebi: "Mogu živjeti pravedno", ali se onda ne pouzdajemo u Isusovo sredstvo za pravednost! Ovdje su četiri pokazatelja da smo revni za našu vlastitu pravednost umjesto za Božju:
  • Naljutimo se kad padnemo. I mislimo: "Očekivao sam bolje od sebe." 
  • Ponosni smo kad uspijemo. Kažemo sami sebi: "Duhovniji sam nego ranije." 
  • Osuđujemo neuspjehe drugih. Mislimo: "Hvala Bogu, nisam poput njega." 
  • Postajemo ljubomorni na uspjehe drugih. Mislimo: "Zašto moje provođenje pravednosti ne funkcionira kao njihovo?" 
Kad ne uspijemo, malo se jače trudimo. A problem je da na prvom mjestu nismo mi uspostavili našu pravednost, nego Bog. Da bismo ispravno stajali s njim, to neće biti ni zbog čega što mi činimo. To se događaja po vjeri u njega. To zahtijeva raskajano srce i slomljenost – ponizno priznanje da nas jedino njegova snaga može obnoviti da ispravno stojimo.

petak, ožujka 08, 2013

DONOŠENJE NAJBOLJEGA GOSPODINU

U Starom zavjetu ljudi se nisu mogli približiti oltaru s janjetom koje je bilo s manom, slijepo ili hromo. Gospodinu su trebali donijeti najbolje.

Kakvo vrijeme vi donosite Gospodinu u molitvi? Je li to vaše najbolje vrijeme, kad ste potpuno budni? Ili, naprotiv, dolazite Bogu ujutro da molite o svetim stvarima s umom ispunjenim svime što se treba obaviti toga dana? Ili mu dolazite umorni i iscrpljeni nakon radna dana, vukući se u njegovu nazočnost?

Ljubljeni, vaš um i srce moraju biti tamo gdje su vaše usne! Izaija je govorio o toj vrsti "žrtava paljenica i klanica … (koje će biti) ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve" (Iz 56,7). Oni koji donose ugodne žrtve jesu oni koji "pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino" (Iz 56,6).

Ugodna žrtva na Božjem oltaru nije hroma, mlaka, pospana žrtva, obvezatan prinos posljednjeg trenutka. Naprotiv, ona dolazi iz srca koje je prožeto ljubavlju za Isusa, srca koje neprestano vapi: "Bože, dolazim danas k tebi da te upoznam. Želim više tebe!"

Gospodin kaže onima koji donose takve žrtve: "Njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve" (Iz 56,7). On će čuti naše molitve i dovesti nas na mjesto svetosti, radosti i sile!

"Blaženi oni koji čuvaju propise njegove, čitavim srcem njega traže" (Ps 119,2).

Kad jednom uspostavite naviku moljenja i isključite sve smetnje, Bog želi da ga tražite svim svojim srcem: "Ondje ćeš tražiti Jahvu, Boga svoga. I naći ćeš ga ako ga budeš tražio svim srcem svojim i svom dušom svojom" (Pnz 4,29).

četvrtak, ožujka 07, 2013

SOBA MOLITVE

Jeremija je prorokovao da će svi pastiri koji odbijaju tražiti Boga u molitvi podbaciti: "Da, pastiri pamet izgubiše: ne tražiše Jahve. Zato ih sreća ne prati, i sva se stada raspršiše" (Jer 20,21).

Prizor koji Jeremija opisuje točno je ono što vidimo danas u crkvi. Mnogi pastiri postali su lijeni i ravnodušni. Oni svoj poziv vide samo kao posao – plaću. Oni se oslanjaju o ruku svoga tijela umjesto da traže Boga kroz molitvu da spoznaju njegovo srce. Izgubili su svu snagu da nahrane i sačuvaju ovce i ovce se raspršuju.

Jedinstvo koje je jednom crkve držalo jakima sad se raskinulo. Jeremija je rekao o svome danu: "Šator je moj obaljen, sva užeta pokidana. Djeca me ostaviše: nema ih. Nema ga tko bi opet razapeo šator moj i podigao krila šatorska" (Jer 10,20). Užeta o kojima je govorio, povezujuća sila Božja koja je držala jedinstvo među narodom, bila su pokidana. Stado se razbježalo, a među svećenstvo bila je takva nečistoća da se nitko nije usudio približiti stvarima Božjim. Nijedan svećenik nije bio dostojan dotaći se svetih šatorskih krila.

Želim se obratiti onima koji traže Boga: Imate li sobu molitve? Imati "sobu molitve" znači jednostavno zatvoriti se nasamo s Bogom bilo gdje, bilo kada, te ga tražiti i prizivati njegovo ime u kvalitetno vrijeme (vidi Mt 6,6).

"Molitvena soba" znači "molitvena navika". Imate li svakodnevnu praksu biti nasamo s Bogom? "Praksa" znači disciplinirati samoga sebe da se dođe pred Boga, imati srce koje kaže: "Moram doći i biti nasamo s Bogom; moram danas razgovarati sa svojim Ocem!"

Ponekad je moja tajna soba kad sam sâm u autu. Ona je često moja radna soba kod kuće ili ulice grada New Yorka. Prije nekoliko tjedana bio sam na floridskoj obali, gdje sam satima hodao nasamo s Bogom.

Molitva o kojoj govorim u vezi je s prisnošću s Bogom – biti samo s njim. Isus je upozorio na licemjerje u molitvi. Povukao je dramatičnu razliku između onih koji traže Boga u tajnoj sobi i onih koji mole da bi ih drugi mogli vidjeti kao svete.

srijeda, ožujka 06, 2013

AKO GA TRAŽITE

"A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti" (Mt 6,6).

Kad Isus govori o odlasku u tajnu klijet da se traži Otac, on govori o nečem dalekom značajnijem od fizičke klijeti. Stari zavjet nam govori da je Bog podijelio svoj narod u dvije kategorije: one koji ga redovno traže na svome tajnom mjestu molitve i one koji to ne čine.

Kad se Bog naljutio na Izraela zbog njihova idolopoklonstva, Mojsije je razapet svoj molitveni šator izvan tabora. Pismo kaže: "Tko bi se god htio obratiti na Jahvu, pošao bi k Šatoru sastanka, koji se nalazio izvan tabora" (Izl 33,7). Usred svega idolopoklonstva koje se događalo u Izraelu, narod Božji još si je uvijek uzimao vrijeme da traži Gospodina. Taj ostatak koji ga je tražio znao je da mora izaći iz tabora da i on ne bi upao u otpadništvo koje je preuzimalo narod.

Stoljećima kasnije, narod pod kraljem Asom razumio je zašto ih je Bog blagoslivljao i dao im napredak te ih čuvao u miru od svih njihovih neprijatelja: "… jer smo tražili Jahvu, svoga Boga … on nam je dao mir odasvud uokolo. Tako su gradili i bili sretni" (2 Ljet 14,6).

U jednoj točki tijekom Asine vladavine, vojska od milijun Etiopljana došla je protiv Izraela. "Asa zavapi k Jahvi, Bogu svome: '… Jahve, ti si Bog naš, ne daj snažnu čovjeku protiv sebe!' Jahve razbi Etiopljane pred Asom … te Etiopljani pobjegoše … Etiopljane … je satro Jahve" (2 Ljet 14,10-12). Kad je bio napadnut, Asa je pao na svoje lice i obratio se Bogu u molitvi – i Bog je odgovorio s pobjedom.

Međutim, ubrzo nakon tog trijumfa prorok Azarja došao je k Asi i rekao mu: "Jahve je s vama, jer ste vi s njime; i ako ga budete tražili, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će ostaviti vas" (2 Ljet 15,2). Drugim riječima: "Ako prestanete tražiti Boga i prizivati njegovo ime u svemu što činite, on će vas ostaviti."

Kad god je nakon toga Izrael tražio Gospodina, Bog ga je blagoslovio: "Kad su se u nevolji obratili Jahvi, Bogu Izraelovu, i stali ga tražiti, našli su ga" (2 Ljet 15,4). Kad su tražili Boga u molitvi, uživali su u odmoru i on ih je uvijek izbavljao te im davao riječ i snagu.

utorak, ožujka 05, 2013

UGASITE PLAMEN

Bliski prijatelj rekao mi je nešto na telefon što me iznenadilo. Shvatio sam to kao uvredu i duboko zamjerio. Nisam mu spustio slušalicu, ali skratio sam razgovor te je znao da sam se doista naljutio.

Taj razgovor zapalio je vatru u mom tijelu. Bio sam uznemiren, povrijeđen, razdražen. Počeli su se izlijevati ljutnja, ogorčenost i jad; ukratko, u meni je počelo krčkati.

Hodao sam radnom sobom gore-dolje pokušavajući moliti, ali bio sam tako uznemiren da sam se jedva mogao usredotočiti na Gospodina. Molio sam: "Bože, moj bliski prijatelj me ponizio, a nije bilo razloga za to. Morao je to biti đavao koji me pokušao naljutiti. Ne moram to slušati!"

Dopustio sam da te misli krčkaju oko sat vremena. Konačno je došlo do točke ključanja te sam zavapio: "Gospodine, doista sam vrlo ljut!"

Tada sam začuo tihi Božji glas kako mi govori: "Davide, odmah ugasi taj plamen. Lagano se pirjaš u vlastitim sokovima povrede, ljutnje i mržnje jer si duboko povrijeđen. Ali ono što radiš je opasno i ne smiješ s time nastaviti."

Davno sam naučio da kad Duh Sveti govori, potrebno je slušati. Pokajao sam se na licu mjesta i molio ga da mi oprosti. Zatim sam sjeo i počeo razmišljati: "Što je to bilo što me tako razljutilo? I zašto sam nastavio iznutra kuhati? Ne mogu ostati ljut na tog prijatelja. Dugo smo bliski prijatelji i znam da ću mu oprostiti. Zašto sam tako ojađen?"

Iznenada mi je bilo jasno. Ključanje u meni nije bilo rezultat onoga uvredljivog razgovora. Bio sam ljut jer sam si ponovno dopustio lako se naljutiti. Uznemirio sam se i potresao jer sam ponovno brzo pao u staru naviku za koju sam mislio da sam je pobijedio.

Najbrži način kako "ugasiti plamen" je vjerovati u Kristovo oproštenje. A on je spreman oprostiti sve vrijeme. "Jer si ti, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (Ps 86,5).

ponedjeljak, ožujka 04, 2013

PRAVA PRAVEDNOST by Gary Wilkerson

Svaki Isusov sljedbenik ima određenu glad u svom srcu. To je žarka revnost da bude svet pred Bogom – oslobođen grijeha, pobjednik nad tijelom, čist i besprijekoran pred Gospodinom.

U srce svakoga ljudskog bića zapravo Duh Sveti usađuje tu želju, urođenu čežnju da se živi ispravno. Ljudi svih religija, čak i bez religije, poticani su da žive dobro, čine pravo, vole druge, budu najbolji što mogu biti. Neki očito bježe od te želje i čine suprotno, ali još uvijek su svjesni duboke želje da čine ispravno.

Dakako, svi smo mi podbacili u toj želji zbog svoje grešne naravi. Što se tiče nevjernika, duh ovoga svijeta može im zamračiti um za svaki osjećaj ispravnosti. Što se tiče vjernika, neuspjeh da se živi na način koji časti Boga može im satirati duh.

Ova želja da se živi pravo nalazi se iza značenja riječi pravednost. To znači biti u ispravnom odnosu s Bogom – živjeti s pravim motivima, emocijama i ponašanjem – i prilagoditi se njegovim naumima.

Trebamo znati što je, a što nije biti doista pravedan. Je li pravednost ispravno ponašanje? Ne, možete činiti pravu stvari i dok imate pogrešne motive. Neki kršćani čine prave stvari, ali su motivirani farizejskim duhom. Njihovo izvanjsko ponašanje je pravo, ali iznutra su mrtvi. Dakle, je li pravednost želja ili volja da se bude ispravan? Ne, mnogi ljudi traže pravednost s velikom strašću, ali ne uspijevaju je postići.

Biblija opisuje našu pravednost u dvije riječi: opravdanje i posvećenje. Kao kršćani, trebamo i jedno i drugo u svom životu. Prvi izraz ukazuje na naš položaj ili ispravno stajanje s Bogom. Drugi ukazuje na naš hod s Bogom, naš odnos s njim koji traje.

Ako nismo opravdani, nikada ne možemo biti pravedni. Možemo činiti dobra djela ili provodite sate u molitvi, ali te nas stvari neće učiniti pravednima. To je zbog toga što je opravdanje povezano s vršenjem stvari pravedno. Da bi se to dogodilo, Božji gnjev protiv grijeha treba se ugasiti. Kazna za naše grijehe treba se platiti, tako da ih Bog oprosti.

Svi znamo da Isus čini tu isplatu (ili pomirenje) za naš grijeh. Njegova žrtva na križu ugasila je Božji sveti gnjev prema našem grijehu. Naš Spasitelj ispunio je svaki zahtjev za nas da možemo biti potpuno prihvaćeni od Gospodina i u ispravnom odnosu s njim jednom za svagda.

petak, ožujka 01, 2013

OSUĐENI I OSVJEDOČENI

Spašeni nismo po zakonu, ali nas zakon osvjedočuje i osuđuje za naš grijeh. "Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha" (Rim 3,20).
Zakon je bio dan "da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj" (Rim 3,19). "Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo" (Gal 3,24).

"Zakon je … svet … pravedan i dobar. Prema tome, što je dobro, za me je postalo smrt? Daleko od toga! Već se grijeh, da se očituje grijehom, posluži dobrom i prouzroči mi smrt, kako bi se grijeh, uz pomoć zapovijedi, pokazao neizmjerno grešan" (Rim 7,12-13).

Pavao je govorio: "U stvari nisam mogao priznati svoje grijehe dok nisam znao da su grijesi. Nisam mogao tražiti svetost Božju dok nisam vidio kako sam daleko od njega. Zakon je pogodio metu uništivši moju ravnodušnost prema grijehu. Kad sam kroz njegove zapovijedi vidio Božju svetost, grijeh mi je postao krajnje grešan."

Vjera je osuda koje me tjera ravno u Kristove ruke vapeći: "Milosrđe, Gospodine! Ne mogu se sam spasiti, ne mogu ispuniti tvoj zakon. Vidim grijeh svoga srca!"

Vjera je definirana kao "trčanje osuđenog, raskajanog grešnika u Božje milosrđe u Kristu Isusu". Jedino čovjek kojega osuđuju njegovi grijesi po zakonu Božjem "potrčat će Kristu" da nađe sklonište.

Na dan Pentekosta Petar se digao i ponudio okupljenom mnoštvu evanđelje Božje milosti. Ali najprije ih je stavio pod jasno svjetlo zakona. Upro je prst u njih i rekao: "Vi ste bezbožničkom rukom razapeli i ubili (Isusa)" (Dj 2,23). Ljudi su bili potreseni u svojim srcima, tako osuđeni Riječju Božjom da su povikali: "Što da činimo?" (Dj 2,37).

Adam je dobio evanđelje milosti nakon što mu se "otvoriše oči" (vidi Post 3,7). Tek kad je vidio svoje žalosno stanje i posljedice svoga grijeha, Bog mu je donio poruku milosrđa i nade!