četvrtak, veljače 28, 2013

OPRAVDAVAJUĆA VJERA

Opravdanje i pravednost dolaze jedino po vjeri. Spašen sam po vjeri, učinjen pravednim po vjeri i sačuvan po vjeri u Kristovu krv. To je sam temelj evanđelja. Ali nije sva vjera opravdavajuća. Biblija jasno govori o dvije vrsti vjere: jednoj koja opravdava i drugoj koja nema vrijednosti – vjeri koju imaju čak i đavli.

Knjiga Djela spominje da je i Šimun vrač "povjerovao", ali njegova vjera nije bila opravdavajuća. "I sam Šimun postade vjernik (te) primi krštenje" (Dj 8,13). Ponudio je Petru novac da dobije silu Duha Svetog, ali Petar mu je odgovorio: "Vidim da si otrovna žuč i bezbožni okovi" (Dj 8,23). Rekao je: "Tvoje srce još uvijek je vezano grijehom."

Petar mu je rekao da će bez pokajanja i on i njegov novac propasti. Šimun je doista povjerovao, ali nije postigao Božju pravednost u Kristu. Njegova vjera nije bila opravdavajuća, ona vjera koja čisti srce i donosi pravednost Kristovu.

Pismo kaže da su mnogi judi "povjerovali (u Isusa) jer su vidjeli čudesa koja je činio. Ali im se sam Isus nije povjeravao … jer je sam poznavao čovjekovu nutrinu" (Iv 2,23-25). Ti su ljudi imali neko vjerovanje u Krista, ali to nije bila vjera onih koji primaju "vlast da postanu djeca Božja" (Iv 1,12).

Opravdavajuća vjera je više od vjere odobravanja; ona čini više od samog priznanja Boga. Jakov uvjerava: "Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš! I đavli to vjeruju i – dršću" (Jak 2,19). On govori o mrtvoj, privremenoj vjeri, ne vječnoj.

I Isus je upozorio na tu vrstu vjere, govoreći da neki vjeruju neko vrijeme, "ali nemaju korijena … (te) u vrijeme napasti otpadnu" (Lk 8,13).
Ali postoji i opravdavajuća vjera, vjera koja "čisti srce" (vidi Dj 15,9) i "postiže pravednost" (Rim 10,10).

Da bi vjera bila opravdavajuća, mora biti popraćena željom za poslušnošću i vjernošću Bogu. Takva vjera sadrži vitalnu snagu, princip vječne poslušnosti i ljubavi za Boga.

srijeda, veljače 27, 2013

NE BUDITE MAZGA

"Učit ću te, put ti kazat kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom. Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im krotiš vođicama i uzdom, inače im se ne primiči" (Ps 32,8-9).

U ova dva kratka stiha Bog nam daje veliku lekciju u vezi s vodstvom. Na osnovu spoznaje da je on voljan voditi nas u svemu možemo graditi veliku vjeru.

Međutim, Riječ Božja govori da čovjek može biti vjernik koji uživa sve duhovne blagodati djeteta Božjeg, a ipak ostati svojeglava mazga kad se mora pokoriti Njegovim putovima vodstva. Bog je rekao o Izraelu: "Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj pa rekoh: Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove" (Ps 95,10).

Razmislite o čemu ovdje Bog govori: "Nakon četrdeset dugačkih godina primanja mojega brižnog vodstva i čudnovatih izbavljenja, oni još uvijek nemaju pojma kako ja radim. Čak nikada ni ne pokušavaju razumjeti moje principe vodstva. Za njih su moja vodstva samo niz nepovezanih blagoslova, ništa više od otvorenih vrata i bijega iz krize."

Ja osobno umoran sam biti kršćanin poput mazge, bez razumijevanja principa Božjeg vodstva. Ne želim da Bog za mene kaže: "Da, Davidu je oprošteno. Molio je i ja sam ga iznova i iznova izbavljao iz nevolje. Doista, vodio sam ga divnim putovima i moja ruka bila je nad njim. Ali u svom srcu nikada nije razumio moje putove."

Ljubljeni, nemojte tjerati Gospodina da bude strog s vama u svom vodstvu. Nemojte biti kao mazga, bez razumijevanja. Bog ne želi vikati vodstvo u svoju djecu ili nas prisiljavati da vršimo njegove naredbe. On želi narod koji ga dovoljno poznaje da se pokrene i na njegov najmanji poticaj.

utorak, veljače 26, 2013

OSJEĆAJ NEDOSTOJNOSTI

Žalosno, ali pogođeni smo osjećajem nedostojnosti. Okrećemo se prema sebi razmišljajući: "Opet sam to učinio! Nisam se uopće promijenio. Nikada neću biti sličan Kristu. Još uvijek se ponašam poput djeteta, ne kao zreli kršćanin. Zašto se nisam promijenio?"

Ljubljeni, đavao želi da se nastavite brinuti nad svojim manama i nedostatkom rasta misleći da je trka nemoguća, tako da se obeshrabrite i odustanete.

Sigurno je da ćemo se povremeno spoticati, jer trka će se nastaviti dok se Gospodin ne vrati. Ali uvijek se moramo dići na noge i nastaviti dalje.

Božja Riječ govori o pobjedi: "Jer sve što je od Boga rođeno pobjeđuje svijet" (1 Iv 5,4). "Pobjednik će baštiniti ovo: Ja ću mu biti Bog, a on će mi biti sin" (Otk 21,6-7).

Pobijediti znači "pokoriti sva iskušenja i prepreke i dobiti najbolje iz njih". Što su vaše prepreke? One su svaka nova reakcija u tijelu, svaki neuspjeh da se bude sličan Kristu, svako pojavljivanje ljutnje, gorčine ili nespokojstva.

David je zapisao: "Grijeh je moj svagda preda mnom" (Ps 51,3). Ovaj čovjek bio je razotkriven pred cijelim svijetom kao preljubnik i ubojica. Isto tako, zapisao je: "Zloće moje glavu su mi nadišle, kao preteško breme tište me … Pogurih se sav i zgrčih, povazdan lutam žalostan" (Ps 38,5.7).

Što da se David brinuo i uzrujavao nad svojim pogreškama? On se pokajao svim svojim srcem te je zbog toga mogao reći: "Okrenuo si moj plač u igranje, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću" (Ps 30,12).

Najbrži način osloboditi se "osjećaja nedostojnosti" je pouzdati se u Kristovo oproštenje. On je spreman oprostiti sve vrijeme: "Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (Ps 86,5).

ponedjeljak, veljače 25, 2013

GLEDAJUĆI U ISUSA by Gary Wilkerson

Nosim breme za one od vas koji upravo prolazite kroz kušnje, borbe i nemir duše. Želim da znate kako vas Bog vidi točno gdje jeste i nije vas zaboravio; zapravo, on hoda uz vas kroz vašu situaciju. On želi da budete svjesni njegove velike ljubavi za vas i želi da ta spoznaja rastjera sav strah koji je zahvatio vaše srce.

Ne trebamo se bojati suočiti s dolinama u našim životima, jer Bog je s nama. Usred tih situacija, on nas traži da učinimo jednu stvar – da gledamo u njega. On je naša stijena, naša snažna kula i naše spasenje. Jedino se u njega možemo pouzdati – sve drugo će podbaciti, a on je siguran za svu vječnost.

Nedavno sam u zatvoru u Louisiani imao privilegij služiti zajedno s pastorom Jimom Cymbalom iz Brooklyn Tabernaclea. Iako oni zatvorenici nisu u idealnoj situaciji, čuli smo svjedočanstvo za svjedočanstvom o životima koji su spašeni. Usprkos njihovim vanjskim okovima, oni uistinu žive u spoznaji i nadi Kristove ljubavi. Neki čak traže premještaj u druge zatvore kako bi mogli podijeliti Evanđelje. Kakvo ohrabrujuće svjedočanstvo o pobjedonosnom životu koji je ispunjen vjerom.

Dakle, dok se suočavate sa svojom kušnjom, znajte da je Isus vaš odgovor. U ovom životu imat ćemo nevolje, ali naša velika nada je svršeno Kristovo djelo na križu. On je uzeo sav grijeh, bolest i žalost na sebe. On sve to nosi za nas da bismo mi mogli živjeti životom pobjede i nade. Ovaj krajnji čin ljubavi učinjen je za vas u vašoj situaciji – Gospodin želi pokazati svoju ljubav i snagu u vašem životu.

"Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa, koji namjesto određene mu radosti podnese križ" (Heb 12,2).

petak, veljače 22, 2013

AKO IMATE LJUBAV

"Ako tko, jer je svjestan Boga (koji ovo traži), trpi nepravedno i strpljivo ponosi patnje, to je (Bogu) ugodno … On koji ne učini grijeha i u čijim se ustima ne nađe prijevare, on koji vrijeđan nije zauzvrat vrijeđao, mučen nije prijetio, nego je to prepuštao pravednomu Sucu" (1 Pt 2,19-23).

Petar govori o tome kako je Isus u svojim rukama držao svaku situaciju u životu. Kad su ga ljudi vrijeđali i klevetali, nije uzvraćao niti im prijetio. Kad su se htjeli prepirati s njim, nije se prepuštao. Umjesto toga, jednostavno je otišao.

"Ta na to se i pozvani, jer je i Krist trpio za vas i ostavio vam primjer da idete njegovim stopama" (r. 21). Petar je jasan: Isus treba biti naš primjer ponašanja.

Apostol Pavao dodaje: "Ako nemate ljubavi – što znači, ljubavi Kristove – ništa ste." Prema 1 Kor 13, ljubav znači biti dobrostiv prema svima, bez izuzetaka … ne biti zavidan … ne se hvalisati ili promicati samoga sebe … tražiti interese drugih iznad vlastitih … ne se dati lako izazvati … ne misliti zlo ni o kome … ne se radovati kad netko padne, čak ni neprijatelj.

I Petar i Pavao vrlo jasno izjavljuju u tim odlomcima: "Naša zapovijed vama je da ne bude među vama uzvraćanja udaraca, osvete, prijetnje. Umjesto toga, predajte svoju uznemirenost, strah i gorčinu Kristu."

Naše srce možda odgovara: "Gospodine, to je ono što želim." Možda zadobijemo nekoliko pobjeda i počnemo se osjećati sigurnima. Zatim, kao niotkuda, netko kaže ili učini nešto što zabode ružnu, neočekivanu, zajedljivu strelicu u nas – i brzo nam dojure ljute misli. I prije nego smo svjesni, izbacujemo otrovne strelice natrag u onoga koji nas je naljutio.

Shvatili smo da smo iznevjerili iako smo se jako trudili moleći, tražeći Boga, oslanjajući se na istinu i uživajući u mnogim uspjesima. Kad je neprijatelj došao poput bujice, potpuno smo iznevjerili u svom nastojanju da budem poput Isusa.

"Strpljivo trčimo na utakmici koja nam je određena" (Heb 12,1). Jednostavno morate imati strpljenja sa sobom i svojim rastom. Na kraju krajeva, utakmica će trajati dok se Isus ne vrati. Da, spoticat ćete se, posrtati i krivudati, ali ako i podbacite, dići ćete se i nastaviti dalje.

četvrtak, veljače 21, 2013

JESTE LI LJUTI NA BOGA?

Vjerujem da za kršćanina ne postoji ništa opasnije od ljutnje prema Bogu. Šokiran sam sve većim brojem vjernika koji su kivni na njega. Zašto? Uvjereni su da se on ne brine jer nije odgovorio na određenu molitvu ili djelovao za njih.

Jona je imao misionarski poziv od Boga i otišao je u Ninovu da iznese poruku koju je primio o sudu. Nakon što je iznio tu poruku, sjeo je na obronku čekajući da Bog počne sa sudom. Prošlo je četrdeset dana i ništa se nije dogodilo. Zašto? Jer se Niniva pokajala te se Bog predomislio i nije ih uništio.

Većina bijesa protiv Boga započinje s razočaranjem. Bog nas može pozvati, dati nam breme, poslati nas. Zatim, kad stvari ne idu kao što smo planirali, možemo misliti da smo pogrešno bili vođeni ili da smo izdani. Bog razumije naše vapaje od boli i zbunjenosti. Na kraju krajeva, naš vapaj je ljudski. I nije drukčiji od Isusova vapaja na križu: "Oče, zašto si me ostavio?"

Ako nastavljamo njegovati duh ozlojeđenosti, on će izrasti u bijes. I Bog će nam postaviti isto pitanje kao i Joni: "Srdiš li se s pravom?" (Jn 4,9).

Jona je odgovorio: "Da, s pravom sam ljut nasmrt" (isti redak). Ovaj prorok bio je tako pun srednje da je rekao: "Sve mi je jedno jesam li živ ili mrtav. Moja služba je promašaj. Imam svako pravo ljutiti se na tebe."

Božja Riječ kaže da postoji nada: "Ovako govori Jahve: Prestani kukati, otari suze u očima! Patnje će tvoje biti nagrađene" (Jer 31,16). Drugim riječima: "Prestani prigovarati. Nagradit ću tvoju vjernost."

"Prema tome, braćo moja ljubljena, budite čvrsti, nepokolebljivi, uvijek napredujte u djelu Gospodnjem, svjesni da vaš trud u Gospodinu nije uzaludan" (1 Kor 15,58).

Ljubljeni, vaši vapaji i molitve nisu uzaludni. Sva vaša bol i suze su sa svrhom. Bog vam govori: "Misliš da je sve gotovo. Vidiš jedino svoj neuspjeh i ruševinu, a ne i rezultate. I tako kažeš: 'Ovo je kraj.' Ali ja kažem da je ovo početak. Ja vidim nagradu koju ću izliti na tebe. Za tebe imam dobre stvari na pameti – divne stvari. Dakle, prestani plakati!"

srijeda, veljače 20, 2013

POTPUNO POUZDANJE U KRISTA

Kad govorim o potpunom pouzdanju u Krista, ne mislim samo na pouzdanje u njegovu spasonosnu snagu, nego i pouzdanje u njegovu silu očuvanja. Moramo se uzdati u njegova Duha da će naš život suobličiti njegovom – što znači, sačuvati nas u Kristu.

Jednom ste bili otuđeni, odrezani od Boga zlim djelima. Dakle, koje dobro djelo ste učinili da ispravite stvari s njim? Nijedno. Nitko nikada nije bio u stanju samoga sebe učiniti svetim. Naprotiv, u Kristovu smo svetost uvedeni jedino po vjeri, prihvaćajući što Riječ Božja kaže: "Jer stoji pisano: 'Budite sveti jer sam ja svet'" (1 Pt 1,16).

Da, on želi da vaš praktičan, dnevni život dostigne veličinu vaše vjere. Ali činjenica je da mu i za to moramo vjerovati. Moramo se uzdati u njegovo obećanje da će nam dati Duha Svetog i da će nas on suobličiti Kristu u našem dnevnom životu.

"I vas, koji ste nekad bili otuđeni i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu smrću, da vas izvede preda se svete, neporočne i besprijekorne, ako doista ustrajete u vjeri" (Kol 1,21-23).

"Ako doista ustrajete u vjeri." Vidite, Isus je rekao: "Samo se nastavite pouzdavati u mene živeći po vjeri i ja ću vas predstaviti kao čiste, bez mane i svete pred Ocem." To je djelo posvećenja Duha Svetog.

Nijedan kršćanin nije svetiji od drugog, jer ne postoje stupnjevi svetosti – samo stupnjevi zrelosti u Kristu. Možete biti dijete kršćanin i još uvijek biti apsolutno sveti u Isusu. Svi smo mi mjereni jednim mjerilom – svetošću Kristovom. Ako smo u Kristu, njegova svetost je naša u jednakoj mjeri.

Nikada ne smijete gledati u drugoga kršćanskog vođu ili laika te reći: "O, htio bih biti svet kao on!" Možda nemate molitveni život te osobe ili možda činite više pogrešaka nego on, ali njega Otac ništa više ne prihvaća nego vas. Ne smijete se uspoređivati ni s kim – jer nitko nije ljubljeniji u Očevim očima od vas!

utorak, veljače 19, 2013

JEDINI NAČIN KAKO POSTATI SVET

Nemoguće je da bi itko od nas postigao svetost u očima Božjim svojom vlastitom moći ili snagom volje. Moramo doći k njemu govoreći: "Gospodine, nemam ti što dati. Sve ti moraš učiniti."

Ali mi ostajemo uvjereni: "Kad bih samo mogao postići pobjedu nad ovom jednom požudom, ovim preostalim grijehom, bio bih u stanju živjeti sveto." I tako uzimamo u ruku mač snage volje, obećanja i dobrih namjera odlučni ubiti neprijatelja u svom srcu. Ali nikada ne možemo biti sveti stojeći na tlu vlastite pravednosti.

Vi i ja suočavamo se s istim gorućim grmom kao i Mojsije. A taj grm je slika gorljive Božje revnosti protiv svega tjelesnog donesenog u njegovu nazočnost, lažno prikazujući to kao svetost. On nam kaže: "Ne možeš stajati preda mnom na tom tjelesnom tlu. Samo je jedno tlo sveto i to je vjera u mog Sina i njegovo djelo na križu."

To je jedini način na koji Bog može spasiti i pomiriti čitav svijet. Ako bi naša djela bila zaslužna za naše spasenje, samo bi odabran broj ljudi mogao biti kandidat za spasenje – ali ja vjerujem da je Krist umro za sve.

Možemo vidjeti najgore lopove, ubojice, ovisnike o drogi i alkoholu – ljude koji nemaju nikakvih dobrih djela – i posvjedočiti: "Pokajanjem i vjerom oni mogu biti predstavljeni kao pravedni u Kristu Isusu."

To je prava spasonosna sila Božja. Međutim, mnogi kršćani žive kao da su njihova djela dovoljna. Sudnjega dana oni će stajati pred Bogom u svome tijelu i reći: "Pogledaj što sam sve učinio za tebe, Gospodine. Radio sam da ostanem čist i svet. Prorokovao sam, hranio gladne, iscjeljivao bolesne, izbacivao demone. Sve to sam činio da bih ti ugodio!"

Ali Bog će odgovoriti: "Ništa od toga nisi činio silom moga Duha. Sve to činio si u svojoj vlastitoj snazi. Ja prihvaćam pravednost samo jednog Čovjeka – svoga Sina. A ne vidim svoga Sina u tebi."

"Po njemu ste vi u Kristu Isusu koji nam postade mudrost od Boga, pravednost, posvećenje i otkupljenje, da bude kako je pisano: 'Tko se ponosi, neka se u Gospodinu ponosi'" (1 Kor 1,30-31).

ponedjeljak, veljače 18, 2013

ODSAD by Gary Wilkerson

Nakon što je anđeo najavio: "… našla si milost (naklonost) kod Boga …" (Lk 1,30), Biblija govori da je Marija "začela". To je ono što nam se dogodi kad nađemo milost ili naklonost kod Boga – on nešto novo rađa u našim životima. Ako imate djecu, znate da kad jednom stignu, ništa više nije isto – vaš svijet se potpuno preokreće. A tako je i kad Božja naklonost pada na naše živote.

Marija je to shvatila. Vidjela je da će stvari biti drukčije, bez obzira kakva nevolja dođe s time. Anđeo joj je rekao da će njezino dijete oslobađati zarobljene – i to je raspirilo Marijinu dušu te je zapjevala:

"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju" (Lk 1,46-50).

Želim se usredotočiti na dva naglašena izraza iz Marijine pjesme. Prvi, "jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju." Marija je shvatila da je Bog vidio njezinu situaciju, njezino srce, njezine strahove, nade i snove. Bog "gleda" i na vas i mene na isti način. On vidi ravno u naše potrebe, čežnje i strahove, uključujući i misao: "Moj život je previše nemoguć da bi ga čak i Bog mogao ispraviti. Nikada se ništa neće promijeniti."

S Božjom naklonošću, možemo svjedočiti zajedno s Marijom: "Blagoslovljen sam od Gospodina jer me vidi u svim mojim prilikama. On može učiniti promjene bilo kada u mom životu i začeti stvari koje ne mogu ni zamisliti."

U drugom izrazu Marijine pjesme – shvaćajući da Bog radi promjenu u njezinu životu – izjavila je: "Odsad ću hodati u Božjoj naklonosti. Ostavljam svu svoju borbu tražeći sigurnost i predajem sve svoje potrebe i želje njemu."

Ovo je značajan trenutak koji Božja naklonost donosi u naše živote. Riječ "odsad" čini promjenu u našem pravcu za 180 stupnjeva. Svatko tko hoda u Božjoj naklonosti može reći: "Odsad moja ovisnost više nema snage nada mnom. Moj težak brak će omekšati zbog ljubavi Božje. Moje dijete koje bježi od Boga osjetit će njegov poziv i osvjedočenje."

petak, veljače 15, 2013

U NJEGOVOJ NAZOČNOSTI

"Nijedan se čovjek ne može ponositi pred Bogom" (1 Kor 1,29). Ovaj redak nije samo novozavjetna istina, nego je bio istina i u Mojsijevo vrijeme. Mojsije nije mogao izbaviti narod Božji u vlastitoj snazi. Morao je naučiti, jednom za svagda, da se djelo Božje ne čini ni kroz kakvu ljudsku sposobnost, nego kroz potpuno pouzdanje i oslanjanje na Gospodina.

To je istina i za svakog kršćanina danas. Potrebno je odbaciti sve što tijelo pokušava donijeti Bogu. Doista, Bog nam kaže kao što je rekao Mojsiju: "Samo je jedno tlo na kojem mi se možeš primaći i to je sveto tlo. Ne možeš imati pouzdanje u vlastito tijelo, jer nikakvo tijelo ne može opstati u mojoj nazočnosti!"

Kad je razgovarao s Mojsijem, Bog se usredotočio na obuću (vidi Izl 3,5), jer su naše noge dva najosjetljivija dijela tijela. A što je obuća, ako ne zaštita za naše tijelo? Ona nas štiti od raznih stvari, kamenja, zmija, prljavštine i prašine, vrućeg nogostupa.

Vidite li što je Bog ovdje govorio Mojsiju? Koristio je svakodnevnu, običnu stvar da bi ga naučio jednu duhovnu lekciju, upravo kao i Isus kasnije kad je koristio novčiće, bisere, deve i gorušično sjeme. Bog je govorio: "Mojsije, svoju obuću obuvaš da ti tijelo sačuva od povrede. Ali nikakva tjelesna zaštita neće te moći sačuvati kad te pošaljem u Egipat – jazbinu grijeha – da se suočiš s tvrdim diktatorom. Naći ćeš se u situaciji iz koje te jedino ja mogu izbaviti. Dakle, ako ne odbaciš svako oslanjanje na vlastito tijelo – svoju krotkost, revnost i poniznost – nećeš biti u stanju obaviti ono za što te pozivam. Sve tvoje sposobnosti bit će bezvrijedne ako ih ja ne posvetim."

Doista, kad je Mojsije odveo približno tri milijuna ljudi u pustinju, suočio se s raznoraznim testovima i kušnjama. Bez trgovina živežnih namirnica, trgovačkih centara pa čak i bez izvora vode, potpuno se morao za sve oslanjati na Boga.

On je već pokušao djelovati kao izbavitelj u snazi svoga tijela. Četrdeset godina ranije, uzeo je mač u ruku i ubio jednoga okrutnog Egipćanina, goniča robova. Ali sad je Bog rekao: "Mojsije, tvoja revnost mora biti posvećena ili će te uništiti. Jesi li voljan odložiti mač i staviti sve svoje pouzdanje u mene?"

četvrtak, veljače 14, 2013

MI SMO NJEGOVO TIJELO!

"Vi ste tijelo Kristovo, a pojedinci udovi" (1 Kor 12,27). Mi smo sami udovi tijela Kristova! Po vjeri smo postali kost njegove kosti i meso njegova mesa. I sad smo svi usvojeni u jednu obitelj: "Tako smo mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a s obzirom na pojedince, udovi jedan drugome" (Rim 12,5).

Vidite, iz groba je izašao novi Čovjek. A od vremena križa, svi koji su se pokajali i vjerovali u toga novog Čovjeka sabrani su u njemu: "Mi smo svi – bilo Židovi, bilo Grci; bilo robovi bilo slobodnjaci – kršteni jednim Duhom u jedno tijelo. I svi smo napojeni jednim Duhom. Jer tijelo se ne sastoji od jednoga uda, već od mnogih" (1 Kor 12,13-14).

Nema više crnih, bijelih, žutih, crvenih, židova, muslimana ili pogana. Svi smo mi od jedne krvi u Kristu Isusu. A zbog Kristova djela na križu, čovjek se više ne mora truditi biti svet držanjem zakona i zapovjedi. On ne može postati svet dobrim djelima, pravednim djelima, ljudskim trudom ili borbama tijela.

"… da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu – ubivši u sebi neprijateljstvo" (Ef 2,16). "… neprijateljstvo … sruši u svome tijelu, tim što uništi Zakon zapovijedi s njegovim odredbama, da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga čovjeka, tvoreći mir" (Ef 2,14-15).

Otac je mogao prihvatiti samo jednoga Čovjeka – novoga, uskrslog Čovjeka! A kad je taj novi Čovjek predstavio svome Ocu sve koji su imali vjeru u njega, Otac je odgovorio: "Prihvaćam vas sve kao svete – jer ste u mome svetom Sinu!" "… dobrostivo nas obdari u Ljubljenome" (Ef 1,6).

Štoviše, zapečaćeni smo Duhom Svetim: "… da u provedbi punine vremena obuhvati pod jednu glavu u Kristu sve … u (kojemu) ste, prigrlivši vjeru, i zapečaćeni Duhom, svetim, obećanim" (Ef 1,10.13).

Tako, vidite, svetost nije nešto što činimo, postižemo ili izrađujemo. Naprotiv, to je nešto što vjerujemo. Bog nas prihvaća kao svete jedino ako imamo vjeru u Krista i ostajemo u njemu. Put do svetosti nije kroz ljudsku sposobnost, nego po vjeri!

srijeda, veljače 13, 2013

SVETE GRANE

Kad čitate 1 Pt 1,15: "Budite sveti jer sam ja svet", možda se uznemirite. "Misliš li da i ja moram biti svet kao što je bio svet Isus? Nemoguće! On je bio bez mrlje, savršen. Kako bi itko na zemlji mogao živjeti tim standardom?"

Sama svrha zakona bila je pokazati da je nemoguće doseći Božji standard svetosti. Nikakva količina ljudske volje, snage ili sposobnosti nikada nas ne bi mogla učiniti svetima. Zbog toga može biti samo jedan put kako da postanemo sveti: moramo biti u Kristu i njegova svetost mora postati naša.

"Ako je korijen svet, svete su i grane" (Rim 11,16). Pavao kaže da zato što je Isus, korijen, svet i mi grane smo svete. A Ivan piše: "Ja sam trs, vi ste mladice (grane)" (Iv 15,5). Drugim riječima, zato što smo u Kristu, učinjeni smo svetima njegovom svetošću.

Činjenica je da Bog prepoznaje kao svetoga samo jednog Čovjeka – Isusa Krista. U očima Božjim bila su samo dva predstavnika ljudi kroz povijest: prvi, doslovan Adam, i drugi Adam, koji je Isus. Čitavo čovječanstvo obuhvaćeno je u prvom Adamu i kad je on sagriješio, svi smo postali grešnici. Zatim se pojavio Isus kao novi Čovjek i kroz njegovo pomirenje na križu, čitavo čovječanstvo potencijalno je sabrano u njemu. Danas Bog prepoznaje samo toga jednog Čovjeka, Isusa – a on je svet.

Poput Adama, bez Kristova izbavljenja, nikada ne možemo biti sveti. Kako god dugo živjeli ili se teško trudili; koliko god molitava izgovorili ili kako često čitali Bibliju; bez obzira koliko požuda pobijedili, nikada nećemo biti savršeno sveti.

Isus sam stoji u savršenoj svetosti. Ako itko ikada može stajati pred nebeskim Ocem tako da ga prihvati, taj čovjek mora biti u Kristu. Mi stojimo pred Ocem bez ikakve naše zasluge ili vlastitih prava. Stojimo jedino po Kristovoj milosti.

utorak, veljače 12, 2013

SVE DANE MOGA ŽIVOTA

Stari zavjet pun je slika i sjena novozavjetnih istina. Kad god mi je teško razumjeti istinu iz Novog zavjeta, vraćam se natrag na njezin nagovještaj u Starom. Zapravo, vjerujem da je svaka pojedina epizoda ili priča u Starom zavjetu puna zrele istine za novozavjetne vjernike.

Jedan takav primjer je odlomak u vezi s Mojsijem kod gorućeg grma. Vjerujem da je ova određena priča puna duboke novozavjetne istine na temu svetosti.

Dok je Mojsije bio sam na gori Horebu, pasući ovce svoga tasta, iznenada mu je pozornost privukao čudan prizor: jedan grm kao da je bio u plamenu, no nije sagorijevao.

Mojsije je odlučio primaći mu se da to pobliže osmotri i kad se približio, iz grma ga je pozvao Bog. "'Hajde da priđem – reče Mojsije – i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.' Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne" (Izl 3,3-4).

Grm je gorio a da nije sagorijevao jer je Bog bio nazočan u njemu. Bilo je to slikovito predstavljanje Božje svetosti. Doista, gdje god je on nazočan, to mjesto je sveto.

Novi zavjet nam govori da smo pozvani biti sveti "kao što je i Bog svet".
  • "Kao što je svet onaj koji vas je pozvao, postanite i sami sveti u svemu življenju, jer stoji pisano : 'Budite sveti jer sam ja svet'" (1 Pt 1,15-16). Drugim riječima: "Pisano je, zabilježeno, određeno jednom za svagda: Trebamo biti sveti kao što je i naš Bog svet." 
  • "Bog nas, uistinu, nije pozvao k nečistoći, nego k posvećenju" (1 Sol 3,7). Bog nas nije pozvao samo k spasenju, u nebo, ili da primimo njegovo oproštenje. Već su te stvari blagodati našega pravog poziva, koji je da budemo sveti kao što je on svet. 
Svaki vjernik u crkvi Isusa Krista pozvan je da bude čist i besprijekoran u očima Božjim. Tako, ako ste nanovo rođeni, vapaj iz vašega srca treba biti: "Bože, želim biti poput Isusa i hodati svet pred tobom sve dane svoga života."

ponedjeljak, veljače 11, 2013

ODSA by Gary Wilkerson

Nakon što je anđeo najavio: "… našla si milost (naklonost) kod Boga …" (Lk 1,30), Biblija govori da je Marija "začela". To je ono što nam se dogodi kad nađemo milost ili naklonost kod Boga – on nešto novo rađa u našim životima. Ako imate djecu, znate da kad jednom stignu, ništa više nije isto – vaš svijet se potpuno preokreće. A tako je i kad Božja naklonost pada na naše živote.

Marija je to shvatila. Vidjela je da će stvari biti drukčije, bez obzira kakva nevolja dođe s time. Anđeo joj je rekao da će njezino dijete oslobađati zarobljene – i to je raspirilo Marijinu dušu te je zapjevala:

"Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome, jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju. Gle! Odsad će me blaženom zvati svi naraštaji, jer mi velike stvari učini Silni, čije je ime sveto, i čije se milosrđe proteže od koljena do koljena nad onima koji ga štuju" (Lk 1,46-50).

Želim se usredotočiti na dva naglašena izraza iz Marijine pjesme. Prvi, "jer milostivo pogleda na neznatnu službenicu svoju." Marija je shvatila da je Bog vidio njezinu situaciju, njezino srce, njezine strahove, nade i snove. Bog "gleda" i na vas i mene na isti način. On vidi ravno u naše potrebe, čežnje i strahove, uključujući i misao: "Moj život je previše nemoguć da bi ga čak i Bog mogao ispraviti. Nikada se ništa neće promijeniti."

S Božjom naklonošću, možemo svjedočiti zajedno s Marijom: "Blagoslovljen sam od Gospodina jer me vidi u svim mojim prilikama. On može učiniti promjene bilo kada u mom životu i začeti stvari koje ne mogu ni zamisliti."

U drugom izrazu Marijine pjesme – shvaćajući da Bog radi promjenu u njezinu životu – izjavila je: "Odsad ću hodati u Božjoj naklonosti. Ostavljam svu svoju borbu tražeći sigurnost i predajem sve svoje potrebe i želje njemu."

Ovo je značajan trenutak koji Božja naklonost donosi u naše živote. Riječ "odsad" čini promjenu u našem pravcu za 180 stupnjeva. Svatko tko hoda u Božjoj naklonosti može reći: "Odsad moja ovisnost više nema snage nada mnom. Moj težak brak će omekšati zbog ljubavi Božje. Moje dijete koje bježi od Boga osjetit će njegov poziv i osvjedočenje."

petak, veljače 08, 2013

SNAGA DUHA SVETOG

Oni koji su bili na putu u gornju sobu vrlo su ljubili Isusa. Bili su puni sućuti, požrtvovni i voljeli su duše. Ali još nisu bili kvalificirani da bi bili njegovi svjedoci. Potrebno je više od ljubavi za Isusa i više od sućuti za duše da biste bili kvalificirani biti njegov svjedok.

Oni su se obrazovali u Kristovoj školi. Ozdravljali su bolesne, izbacivali demone i vršili čuda. Na Gori su čak vidjeli Isusa odjevenog u njegovu vječnu slavu.

Bili su u blizini kad mu je znoj bio kao kapi krvi dok je molio i vidjeli su ga dok je visio na križu. Vidjeli su ga kad je uskrsnuo i vidjeli su njegov prazan grob; jeli su s njim i razgovarali s njim u njegovu proslavljenom tijelu. Čak su ga vidjeli kao je odlazio u nebo! No još uvijek nisu bili spremni svjedočiti o njemu.

Zašto Petar ne bi mogao poći među ono mnoštvo u Jeruzalemu i odmah svjedočiti o njegovu uskrsnuću? Nije li vidio taj događaj iz prve ruke? Mogao bi čak propovijedati: "Isus je živ! Uzašao je u nebo! Pokajte se!"

Petar je dao snažnu izjavu glavnim svećenicima: "Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju" (Dj 5,32).

Na riječi Duha Svetog koje je govorio kroz Petra, svećenici "se vrlo rasrdiše te ih nakaniše ubiti" (Dj 5,33). Duh Sveti je govorio kroz Petra i na Dan Pentekosta i koji su ga čuli, "svi se u srcu potresoše" (Dj 2,37).

Stjepan, ispunjen Duhom Svetim, propovijedao je vjerskim vođama: "Ljudi tvrde špije, neobrezanih srdaca i ušiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetome! Kako očevi vaši tako i vi … Kad to čuše, uskipje im bijes u srcima te počeše škripati zubima na njega" (Dj 7,51.54).

Kad se pojavite nakon traženja Boga, puni Duha Svetog, bit ćete u stanju neustrašivo stajati pred svojim suradnicima, obitelji, bilo kim, i vaše svjedočanstvo izazvat će jednu od dvije reakcije. Ili će zavapiti: "Što moram učiniti da se spasim?" ili će vas željeti ubiti! Govorit ćete riječ koja će ih probosti u srce. Razlika je u snazi Duha Svetog.

četvrtak, veljače 07, 2013

ODNIJETI TO DO KRIŽA

Pod Starim savezom zahtijevala se apsolutna poslušnost. Božji zakon nije dopuštao ni najmanju neposlušnost. Jednostavno rečeno, duša koja je sagriješila je umrla.

Ove zapovijedi jasno su bile izložene, govoreći da je savršena poslušnost ono što traži sveti Bog. Međutim, zakon nije stvorio sredstvo u ljuskom tijelu za takvu poslušnost i čovjek se našao krajnje nesposoban provoditi zahtjeve zakona. Pavao je zakon nazvao "… jarmom koji ni naši očevi ni mi ne mogosmo nositi" (Dj 15,10).

Međutim, Pavao isto tako govori o zakonu kao "čuvaru da nas vodi u Krista, da se vjerom opravdamo" (Gal 3,24). Zakon razotkriva naše srce učeći nas da smo bez snage volje bespomoćni kao mala djeca, u potrebi za spasiteljem.

U toj točki, možda ćete se pitati: "Zašto bi Bog zahtijevao savršenu poslušnost od nas, a ne bi nam osigurao snagu da to postignemo?" Biblija je jasna: Bog nas je morao dovesti do mjesta gdje smo shvatili da nemamo snage pobjeći od svoga grijeha.

Izraelu je bilo potrebno četiristo godina nevolja kako bi naučili da ne mogu osigurati vlastito izbavljenje. Nisu se mogli riješiti svojih gospodara u vlastitoj snazi. Potreban im je bio izbavitelj – Bog koji bi sišao i izveo ih iz njihova ropstva.

A da bi Izrael shvatio svoju potrebu za izbaviteljem, potrebna su bila stoljeća – sve do vremena Zaharije. Konačno se narod uvjerio da im je potreban spasitelj koji će mu "biti ognjen zid unaokolo i Slava njegova sred njega" (Zah 2,9). Sam Bog trebao im je biti oganj unaokolo i slava među njima!

Međutim, mnogi kršćani danas još uvijek nisu naučili tu lekciju. Žive pod zakonom; bore se u svome tijelu; daju obećanja Bogu; pokušavaju se osloboditi od svoga grijeha. Svakoga se dana bude govoreći: "Ovo je dan, Gospodine! Naći ću snagu i volju da slomim ove lance. Još samo malo truda i bit ću slobodan!"

Ne! To se nikada neće dogoditi. Jedino će završit u više krivnje. Zakon je da nas otjera do križa da priznamo svoju bespomoćnost i potrebu za izbaviteljem.

srijeda, veljače 06, 2013

DOBROTA GOSPODNJA

"Svakog napastuje njegova vlastita požuda. Ona ga izvlači i mami" (Jak 1,14). Svi smo mi mamljeni našim požudama, svaki pojedini od nas bez izuzetka!

Jakov zatim dodaje: "Zatim, požuda, pošto začne, rađa grijeh" (Jak 1,15). Ovdje on govori o procesu rađanja. U svakom pojedinom našem srcu je utroba požudâ i svaki grijeh koji počinimo rađa se iz te utrobe. I upravo kao što dva djeteta nisu slična, nisu ni dva grijeha. Svaka osoba stvara svoju vlastitu vrstu grijeha. Kako godine prolaze, mnogim kršćanima postaje udobno s njihovim tajnim grijehom te, poput Lota, oslijepe na njega i počnu ga uzimati olako.

Sjećam se mnogih takvih primjera u tijelu Kristovu. Mi žmirkamo na grijeh traženja da nas drugi veličaju ili na grijeh žudnje za položajem. Žmirkamo na grijeh ponosa nad našim duhovnim korijenima, našim biblijskim znanjem, našim dosljednim molitvenim životom. Sebe možemo vidjeti kao ponizne, ljubazne, poučljive – ali nismo.

Bog nijedan naš grijeh ne uzima olako. Naučio sam to na težak način. Danas, kad pogledam unatrag na preko pedeset godina službe, zadrhtim kad vidim ona razdoblja kad me prevario grijeh ponosa.

Sjećam se da sam bio poseban govornik na određenoj propovjedničkoj konferenciji. Mislio sam: "Gospodin me blagoslovio takvim velikim otkrivenjem. Nimalo me nije impresioniralo nijedno od ovih velikih imena ovdje. Bog me od rođenja odvojio kao pomazanog propovjednika."

Ne dugo nakon toga, završio sam pod istraživačkim svjetlom Duha Svetog i ono se uperilo ravno u moj ponos. Da se nisam oslonio na Pavlove riječi da ostavimo ranije stvari iza sebe, pao bih u očaj. Ali Bog mi je pokazao milosrđe i zahvalan sam mu za milost i strpljenje prema meni, i tada i sada.

Danas je vapaj moga srca: "Gospodine, znam da nisam ponizan, skroman propovjednik kao što sam uvijek o sebi mislio. Bio sam hvalisav, samouvjeren, nagao. Sad shvaćam da je svako pomazanje koje imam zbog tvoje dobrote!"

utorak, veljače 05, 2013

ČUVANJE LJUBAVI ZA NJEGA

"Prema tome, sjeti se odakle si pao, obrati se i opet počni činiti prva djela! Inače, ako se ne obratiš, doći ću k tebi i ukloniti tvoj svijećnjak s njegova položaja" (Otk 2,5).

Isus govori: "Sjeti se kakav si bio kad sam te tek spasio. Radovao si se jer sam došao živjeti u tvoje srce! Nisi mogao dočekati nedjelju da pođeš u crkvu i provodio si sve svoje slobodno vrijeme istražujući moju Riječ, učeći o mojoj ljubavi za tebe. Molitvu nikada nisi smatrao teretom, jer sam ti značio sve. Ljubio si me više od samog života. Ali sad si otpao od svega toga. Sad dobivam tako malo tvog vremena, tako malo tvoje pozornosti. Ohladio si prema meni. Nešto drugo posjeduje tvoje srce!"

Pogledajte ozbiljno upozorenje u ovom retku: "Obrati se … Inače, ako se ne obratiš, doći ću k tebi i ukloniti tvoj svijećnjak s njegova položaja." Mnoge godine teolozi su pokušavali ublažiti ovo upozorenje, želeći da to znači nešto drugo. Ali to se ne može ublažiti – to znači točno ono što kaže.

Isus nam govori: "Ako tvrdiš da goriš za Boga, a ja više nisam radost tvoga srca, uzet ću od tebe svaki tračak svjetla koje imaš! Kakva god dobra djela činiš za mene, više nećeš biti moj svjedok. Jednostavno neću priznati ništa što činiš jer si izgubio svoju ljubav za mene."
Je li vaša ljubav za Isusa isključiva? Uzimate li redovno kvalitetno vrijeme da biste bili s njim? Ili su se druge stvari uvukle u vaše srce, preuzimajući vaše misli i sklonosti?

Isus traži da se upravo sada pokajete i počnete iznova. On želi da stanete i shvatite: "Čekaj malo! Vidim kako se ova stvar uvukla u moj život i otima mi moju isključivu ljubav za Isusa. Ne mogu to dalje dopustiti. Gospodine, oprosti mi! Zapali moj svijećnjak iznova."

Danas se vratite u svoju prvu ljubav. Tražite ga milost i snagu da započnete iznova čuvati svoju ljubav za Krista.

ponedjeljak, veljače 04, 2013

NAKLONOST ZA ČITAV ŽIVOT by Gary Wilkerson

Daje li Bog naklonost, obilno blagoslivlja i obasipa svojom milošću gladna srca koja čekaju? Odgovor je da – i tu ilustraciju nalazimo u Luki 1.

Mariji se pojavio anđeo da joj navijesti predivne događaje koji će se dogoditi u njezinu životu: "Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: 'Raduj se, milosti (naklonosti) puna! Gospodin je s tobom! Na te riječi ona se prepade i poče razmišljati što znači taj pozdrav" (Lk 1,26-29).

Poznavatelji Biblije kažu da je Marija bila vrlo mlada, vjerojatno tinejdžerica. Zamislite kako joj je ovaj susret morao biti čudan. Ona je bila jednostavna djevojka iz nepoznatog sela i obitelji, a pred njoj se pojavio anđeo: "Anđeo joj reče: 'Ne boj se, Marijo, jer si našla milost (naklonost) kod Boga. Evo, ti ćeš začeti i roditi Sina komu ćeš nadjenuti ime Isus" (Lk 1,30-31).

Marija kao da je bila nesigurna u vezi s onim što je čula, što je lako razumjeti. Živeći u kulturi gdje su dominirali muškarci, imala je malo utjecaja i vjerojatno malo očekivanja za svoj život. Imala bi sve prednosti dobre žene i majke, ali ništa iznad toga.

Mnogi smo poput Marije. Svoje prilike voljeli bismo vidjeti promijenjene. Voljeli bismo vidjeti iscijeljene rođake. Čeznemo da naše problematično dijete nađe svrhu života u Kristu ili da naš zategnut brak bude obnovljen i sretan kao u početku. Poput Marije, mislimo: "Gospodine, moj život uopće ne pokazuje tvoju naklonost. Potrebno mi je da u njega uneseš tvoje svjetlo." Kako bismo se mi osjećali ako bismo čuli glas s neba koji nam govori: "Imaš naklonost Božju"?

Ohrabrite se! Bog zapravo traži da vam da naklonost – posebno ako zavapite zajedno s Marijom: "Gospodine, želim te vidjeti proslavljenog u mom životu!"

petak, veljače 01, 2013

SVETKUJTE SUBOTU

Kad Riječ Božja govori o počinku, to uključuje i fizički počinak. Ali Gospodnji sveti počinak započinje u duši: "Prema tome, preostaje narodu Božjemu neki subotni počinak" (Heb 4,9). Što je taj počinak? To je stavljanje svih naših bremena od grijeha na Krista!

Isus sam je rekao: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vam dati počinak" (Mt 11,28). On govori: "Po vjeri morate ući u Očev subotni počinak. Morate odbiti nositi svoja bremena u svoj dom i iz njega; umjesto toga položite ih na mene. Ja sam gospodar subote i ja sam jedini koji može nositi vaša bremena."

Pitam vas, zašto toliki kršćani odbijaju Isusovu ponudu? Vjerujem da kad bi Jeremija živio danas, skamenio bi se kad bi vidio sve kršćane koji nastavljaju nositi svoja vlastita bremena grijeha i boriti se s kušnjama. Vjerojatno bi povikao: "Zašto nosite sva ta bremena na takvu slavnu subotu? Nije li vam Isus rekao kao što sam i ja rekao Izraelu: 'Ne unosite nikakvo breme u svoju kuću'? Zašto i dalje nastavljate nositi takav teret okolo? Ne nosite breme u subotu, jer to je sveti dan Gospodinu!"

Ono što je ovdje važno jest da subota znači da trebamo prestati sa svojim vlastitim djelima – vlastitim borbama u ljudskoj snazi – kako bismo zaslužili Božje spasenje: "I ne nosite bremena iz kuće u dan subotni, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotni, kao što sam zapovjedio vašim ocima" (Jer 17,22).

Tu je tajna kako trebamo svetkovati subotu: sva bremena trebamo predati Isusu i uzdati se u njegova Svetog Duha da će nam dati snagu za život. Da, mi častimo subotu odričući se svakoga vlastitog pokušaja da stvorimo svoj vlastiti put kroz grijeh i kušnju.

Ovu zapovijed trebamo držati ne samo u nedjelju, nego svaki dan!