ponedjeljak, prosinca 31, 2012

EGIPAT U NJIHOVU SRCU by Gary Wilkerson

Nehemija je bio pastir Izraelu – kralj, pastor, vođa i obnovitelj koji je odveo Izraela natrag u Jeruzalem, gdje su ponovno počeli graditi zidove koji su bili uništeni. Napustio je Jeruzalem da bi posjetio perzijskog kralja i kad se vratio, rekao je: "U ono sam vrijeme vidio …" (Neh 13,15).

Kad se vratio u grad, vidio je djecu Izraelovu kako čine točno iste stvari koje su činili njihovi oci, radi kojih su, prije svega, bili odvedeni u progonstvo. Sad su bili oslobođeni i ponovno su gradili svoj grad, ali još su jednom radili stvari koje su uzrokovale rušenje zidova. Ima li to smisla za vas? Dok su gradili, vršili su točno iste grijehe koji su uzrokovali pad zidova.

S jednom rukom ponovno su gradili grad, a s drugom ga uništavali. S jednom rukom izgrađivali su svoje živote, a s drugom ih uništavali.

A tako je to i danas s mnogima od nas! S jednom rukom dolazimo do oltara i vapimo Isusu, a s drugom činimo iste stare grijehe. U jednu ruku molimo, čitamo Pismo i idemo u crkvu, a u drugu, još uvijek obilazimo barove i klubove, još uvijek gledamo pornografiju na računalu, još uvijek smo u kompromisu. S jednom ruku slavimo Boga, a s drugom vršimo djela ovoga svijeta.

Izraelci su se vraćali na svoje stare načine života. Gradili su nešto novo, ali nešto staro još je uvijek bilo u njima. Piše da su djeca Izraelova pod Mojsijem izašla iz Egipta, ali nešto od Egipta još je ostalo u njima (vidi Dj 7,39). Neki od nas oslobađaju se stvari svijeta, ali nešto od svijeta još ostaje u njima.

Bog želi da dođemo na mjesto poniznosti i pokajanja. On želi da imamo život u neprestanoj pobjedi – život pobjede nad neprijateljem – uvijek.

petak, prosinca 28, 2012

MALI KORAK

Kako je malen, lagan korak od sumnje u Očevu ljubav do uzimanja stvari u vlastite ruke! Ali kako tragičan korak! Onoga trenutka kad silite stvari prema vlastitoj volji, izlažete svoje srce lavini zla.

Prva stvar koja se promijenila u Josipovoj braći nakon što su počeli sumnjati u očevu ljubav bio je način na koji su govorili. Poslušajte ih: "Hajde, ubijmo ga! Ne, bacimo ga u jamu. Još bolje, prodajmo ga Jišmaelcima i zaradimo!" Njihova su srca nabubrila od prezira i izdaje i iz tih pokvarenih srca izbila je bujica zlobnih riječi – jezik svijeta.

Nesvet govor siguran je znak otvrdnuća srca. Josipova braća postala su neosjetljiva na grijeh i njihov pokvaren govor odveo ih je do zločinačkog ponašanja. Prvo su govorili kao zlikovci, a onda su se tako počeli i ponašati. Nije dugo prošlo, i postali su hladni, proračunati zločinci. Ne da su samo sagriješili, nego su to prikrili i onda pošli za svojim vlastitim poslom, vodeći ovce na pašu kao da se ništa nije dogodilo.

Kako se nisko spuštamo kad jednom posumnjamo u Očevu ljubav! Kako pokvareni i neosjetljivi postajemo! Prorok Malahija upozorio je djecu Izraelovu u vezi s otvrdnućem srca. Poput Josipove braće, Izraelci su postali plijen sumnje i otvrdnuli su na svoj grijeh. Malahijina knjiga započinje: "Breme riječi Gospodnje Izraelu po Malahiji. Ljubio sam vas – govori Jahve, a vi pitate: 'Po čemu si nas ljubio?'" (Mal 1,1-2). Nevjerojatno! Usudili su se reći Bogu: "Ne vidimo dokaz u svom životu da si nas ljubio ili da si se brinuo za nas."

Pokažite mi kršćanina koji počinje sumnjati u Božju ljubav te odlučuje uzeti stvari u svoje ruke i ja ću vam pokazati kršćanina čiji govor postaje pokvaren. Gotovo preko noći dogodit će se zamjetljiva promjena. Što više sumnja, nesvetiji njegov govor postaje. Način na koji neki kršćani govore apsolutno je šokantan. Jednom su govorili s pobožnim strahopoštovanjem, izgovarajući riječi vjere i radosti. Jednom su govorili meko; njihov govor je izgrađivao. A sad govore grubo, bez poštovanja. Njihove riječi izdaju što je u njihovu srcu: strah, nevjera i očaj.

Odbacite svako zlo, svaku nevjerničku misao. Nemojte nastavljati sumnjati u veliku Božju ljubav!

četvrtak, prosinca 27, 2012

OPRAŠTAJUĆA LJUBAV

Starozavjetna priča o Josipu i njegovoj braći sadrži snažnu poruku za novozavjetne kršćane. Josip je slika Krista, a njegova braća slika su Božjega odabranog naroda na zemlji. (Sjetite se, Bog je obećao Jakovu u Postanku 35,11: "Kraljevi iz tvog će izaći krila." Josipova metoda bavljenja svojom braćom slika je Božjeg načina bavljenja nama danas. Ova priča o opraštajućoj ljubavi jednog čovjeka za svoju grešnu braću divna je slika Božje ljubavi i milost za grešnog čovjeka.

Priča o Josipu i njegovoj braći jedna je od najžalosnijih tragedija u čitavoj Riječi Božjoj. Ova generacija odabranih ljudi nikako nije mogla vjerovati da su voljeni. Uništavajuća bujica grijeha i žalosti, izazvana njihovim skepticizmom, može poslužiti kao ozbiljno upozorenje svima nama.

Jakov je osjećao posebnu ljubav za Josipa, dijete svoje starosti, i posebno se brinuo za njega. Njegovi stariji sinovi protumačili su tu posebnu pažnju kao da njihov otac voli Josipa više od njih: "Kako njegova braća opaze da ga njihov otac voli više od svih drugih svojih sinova, zamrze ga" (Post 37,4).

Činjenica da je Jakov tako jako volio Josipa nije značila da je ostale svoje sinove volio manje. Vjerno se brinuo za njih i blagoslivljao je svu svoju djecu. Primili su isto drago vodstvo i stegu, međutim, stariji sinovi postali su ljubomorni na ono što se činilo kao favoriziran položaj njihovog brata. Josip kao da je dobio sve što mu je srce poželjelo, uključujući i lijep šareni ogrtač. Bio je blagoslovljeniji, imao je veću naklonost i bio je više pažen – i to ih je razljutilo i učinilo ljubomornima.

Jeste li ikada snosili krivnju jer ste zavidjeli bratu u Gospodinu koji kao da je dobivao sve što je poželio? Njegove molitve kao da su uvijek bile brzo odgovorene. On kao da nikada nije bio osamljen, neljubljen ili nepotreban, dok ste se vi osjećali odbačeni i sami. I počeo je rasti korijen ljubomore i gorčine.

Ljubljeni, to je opasno tlo. Onoga trenutka kad povjerujemo da naš nebeski Otac nas ljubi manje od nekoga drugoga, otvaramo se za svaku vrstu zla. Kad god prigovaramo u vezi s našim prilikama, glasno ili tiho u našim srcima, optužujemo Boga za zanemarivanje.
Pazite! To je upravo stav koji je donio toliko nevolja Josipovoj braći.

srijeda, prosinca 26, 2012

GRIJEH ZBOG KOJEGA BOG PLAČE

Dopustite mi da vam ovo kažem izravno, a ne da okolišam i ublažavam stvar. Grijeh koji navodi Boga na plač čini se svakodnevno; ne čine ga poganski vršitelji bezbožnosti, nego mnoštvo kršćana. To je grijeh sumnjanja u ljubav Božju za njegovu djecu.

Mislite li da to Boga čini previše ljudskim i ranjivim kad kažem da plače? Onda pitajte sami sebe kako Bog ljubavi ne bi zaplakao kad njegov vlastiti narod sumnja u samu njegovu narav! Isus Krist bio je Bog u tijelu i prema Ivanovoj knjizi zaplakao je kad su oni koji su mu bili najbliži posumnjali u njegovu ljubav i brigu. Bio je to utjelovljeni Bog koji je kod Lazarova groba zaplakao nad prijateljima koji nisu prepoznali tko je on.

Kristovi najdraži suradnici na ovoj zemlji iznova i iznova sumnjali su u njegovu ljubav za njih. Sjetite se učenika u čamcu koji je bacala oluja. Isus je spavao na krmi. Bojeći se za svoje živote, njegovi su ga sljedbenici probudili i zatim ga optužili za izravnu nebrigu. "Učitelju, tebe se ništa ne tiče što mi ginemo?" (Mk 4,38). Kako je njihovo optuživanje moralo ožalostiti Gospodina! Bio je to Bog Svevišnji u njihovu čamcu! Kako se ne bi brinuo? Ali kad god ljudi skinu oči s Gospodina i upru ih u svoje prilike, uvijek ih preuzima sumnja. Isus je bio zapanjen: "Kako se možete bojati kad sam ja s vama? Kako možete sumnjati u moju ljubav i brigu?"

Danas kršćani na taj način žaloste Gospodina još i više. Naša nevjera veća mu je uvreda od nevjere Marije, Marte i svih učenika, jer je naš grijeh počinjen protiv većeg svjetla. Mi stojimo na višoj planini i vidimo više nego što su oni ikada mogli vidjeti. Mi imamo cjelovitu Bibliju, punu detalja o Božjoj vjernosti. Imamo zapisana svjedočanstva kršćana iz gotovo dvadeset stoljeća, generacije i generacije pobožnih očeva koji su nam proslijedili postojane dokaze ljubavi Božje. I imamo bezbrojna osobna iskustva koja svjedoče u korist Božje nježne ljubavi i naklonosti.

Tražimo njegovo izvanredno milosrđe i ljubav, priznajmo grešnost svoje nevjere i prepoznajmo tko je on!

utorak, prosinca 25, 2012

ISCJELJUJUĆA RIJEČ S NEBA

Isus je bio privučen jednom nemoćnom čovjeku koji je ležao uz ribnjak Bethesdu. "Tu bijaše neki čovjek koji je bolestan ležao trideset i osam godina. Kad ga opazi Isus gdje leži i kada doznade da je već dugo vremena u tom stanju, reče mu: 'Želiš li ozdraviti?'" (Iv 5,5-6). Ovaj bezimeni hrom čovjek ima mnoga lica i predstavlja mnoge nemoćne kršćane koji se osjećaju beznadno.

Nemoć dolazi u mnogo oblika: fizička nemoć, duhovna, mentalna – ili sve odjednom. Mentalno i duhovno možete biti ovaj čovjek koji je ležao uz ribnjak. U situaciji ste koja se čini beznadna i ne vidite izlaza. Nitko stvarno ne razumije dubinu vašega trpljenja; nijedan jedini prijatelj ili bližnji kao da nema vremena, ljubavi ili snage da stvarno suosjeća s boli u vama.

Dobro pogledajte toga nemoćnog čovjeka i sjetite se godina borbe, boli koju su na njemu gomilali nebrižni, neosjetljivi ljudi. Koliko je puta podigao suhu ruku prema onima koji su jurili ispuniti svoje vlastite potrebe, vapeći: "Neka mi netko pomogne! Molim vas! Ja sam ne mogu!"

Mnoštvo kršćana duhovno je bespomoćno i nemoćno zbog dugotrajne bitke s nekim lakozavodljivim grijehom koji im otima duhovni život i snagu. Oni bespomoćno leže na krevetu potištenosti i očaja, uvijek se nadajući nekom čudu, uvijek čekajući da će netko pokrenuti stvari i učiniti da se nešto dogodi. Vuku se sa sastanka na sastanak, sa savjetovanja na savjetovanje, sa seminara na seminar, čekajući na ono jedno veliko čudo koje će im promijeniti život. Ali ništa se ne mijenja.

Vjerujem da se u odgovoru na vapaj iz srca otkriva velika Božja ljubav – i vjerujem da je Isus došao k tom čovjeku u odgovoru na dubok i velik vapaj Ocu. Biblija ima mnogo reći o tom vapaju iz srca. "U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije" (Ps 18,7). Vapaj Bogu uvijek će biti odgovoren s milosrdnom, iscjeljujućom riječi s neba!

ponedjeljak, prosinca 24, 2012

PODIJELJENA CRKVA by Gary Wilkerson

Korintska crkva imala je mnogo problema; podjelu, ogovaranje, klevetanje, zavist, borbu i seksualni grijeh. U crkvi je bio kompromis i tolerancija, a stav ljudi kao da je bio: "Pa, svi mi povremeno otkližemo ili se spotaknemo. U stvari nismo tako loši." U 1 Korinćanima 3 apostol Pavao piše crkvi:

"I ja vam, braćo, nisam mogao govoriti kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao maloj djeci u Kristu" (1 Kor 3,1). Nije pokušavao dati im riječ ohrabrenja, nego je propovijedao strogu riječ koja će ih osuditi i iskrčiti krčevinu njihovih otvrdnulih srca.

I nastavio je govoreći: "Hranio sam vas mlijekom, a ne tvrdim jelom, jer ga niste mogli još podnositi. A ni sada ne možete" (2 Kor 3,2). Želio im je govoriti tvrdu riječ koja bi nasitila njihove duše i tako ih nahranila da bi se u Kristu podigli do novog rasta i postojanosti. Međutim, zbog njihove nezrelosti, morao im je nastaviti davati mlijeko.

"… jer ste još tjelesni" (1 Kor 3,3). Biblija koristi riječ "tjelesan", što znači, "imati duh ovoga vremena". Ovaj tjelesan duh o kojem govorimo može se opisati kao ne imati silu Duha Svetog nego, umjesto toga, činiti stvari u svojoj vlastitoj snazi.

"Zar niste tjelesni, to jest, zar ne živite čisto po ljudsku, kad među vama postoji zavist i svađa" (1 Kor 3,3)? Pavao opisuje neke od načina djelovanja ovoga ljudskog, tjelesnog duha. On je uvijek ljubomoran. On je uvijek zavidan. On uvijek stvara borbu i podjelu u kući Božjoj. Tjelesan duh optužuje druge ili ima stav koji kaže: "Ja sam bolji."

Bog koristi Pavla da pozove ovu crkvu na pokajanje te da kaže: "Bože, želim sve ono što ti imaš!" Ako se pokajemo i postanemo voljni zatvoriti se nasamo s Bogom u tajnoj klijeti, postat ćemo ljudi molitve starog kova.

petak, prosinca 21, 2012

KAKO MOŽEMO ZNATI DA SMO DOISTA "U KRISTU"?

(Upamtite, ovi dokazi su pod uvjetom da ste se pokajali za grijeh, ostavili svu pokvarenost, povjerovali u Krista za vječno spasenje i dopustili mu da vas premjesti iz tame u njegovo kraljevstvo svjetla.)

1. U Kristu ste ako ste neprestano obnavljani. Oni koji su "u Kristu" ne odmaraju se na davnom iskustvu obraćenja. Naprotiv, oni neprestano vape da budu promijenjeni i obnovljeni Duhom Svetim. Njihova dnevna molitva je: "Gospodine, izvadi iz mene sve što nije slično tebi."

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor: staro je nestalo, novo je, evo, nastalo" (2 Kor 5,17). "Tada nas – ne zbog pravednih djela koja smo mi učinili, već po svom milosrđu – spasi kupelju ponovnog rađanja, obnove koju čini Duh Sveti, koga obilno izli na nas po našem Spasitelju Isusu Kristu" (Tit 3,5-6).

2. U Kristu ste ako vodite svoj život prema Pismu. Imate li strahopoštovanje za Riječ Božju?

"Ali tko god vrši njegovu riječ, uistinu, u tome je do savršenstva došla ljubav Božja. Po tome znamo da smo u njemu" (1 Iv 2,5). Biblija jasno daje znati da znamo da smo u Kristu ako ljubimo njegovu Riječ i poslušni smo joj.

3. U Kristu ste ako je vaša vjera pomiješana s milosrđem. Pismo kaže da ako nemate milosrđa ili bezuvjetne ljubavi, ne možete biti u Kristu.
"Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa" (1 Kor 13,2). Ništa u grčkom ovdje znači: "Bez bezuvjetne ljubavi za sve, ja sam nitko i uvijek ću biti nitko."

Možete biti talentiran propovjednik, snažan evanđelist ili pomazan učitelj Riječi Božje koji hoda u velikoj vjeri, ali ako nemate ljubavi za druge, ništa ste.

četvrtak, prosinca 20, 2012

USREDOTOČENA VJERA

Isus se molio Ocu: "Sve moje pripada tebi; sve tvoje pripada meni. Ja se u njima proslavih" (Iv 17,10). "… da u njima trajno bude ljubav kojom si me ljubio, i ja u njima" (Iv 17,26).

Isus sasvim jasno kaže: Kad smo jedno s njim, uživamo u potpuno istoj Očevoj ljubavi u kojoj i on uživa. Bog uživa u nama koliko i u svome vlastitom Sinu.

Biblija nam isto tako govori da je Bog naš Otac, upravo kao i Kristov. Isus svjedoči: "Uzlazim svome Ocu i vašemu Ocu, svome Bogu i vašemu Bogu" (Iv 20,17).

Dakle, kako jako se trudite ugoditi Bogu? Prolazite li kroz razdoblja kad osjećate da uživa u vama? Imate li i "niska" razdoblja kad osjećate da mu ne ugađate?

Ljubljeni, činjenice trebate staviti ispred svojih osjećaja. A činjenica je da Božje uživanje u vama nema ništa s vašim borbama, snagom, dobrim namjerama ili djelima. Ne, sve to je u vezi s vašom vjerom.

Vjerujem kako Bog želi da imamo ono što ja nazivam "usredotočenu vjeru" koja kaže: "Sva tvoja vjera mora biti usredotočena na taj princip da ako želiš stajati svet pred Bogom, moraš doći k njemu u Kristu."

Pisac Poslanice Hebrejima upozorava protiv "… pokvarenog, nevjernog srca, tako da otpadne od Boga živoga" (Heb 3,12). To je stvar vjere! Kad se odmaknemo od temeljne nauke da nas Bog prihvaća kroz Krista, vraćamo se natrag na zakon, tijelo i duhovno ropstvo.

"U počinak, naime, ulazimo mi, vjernici … Jer tko je ušao u počinak njegov, i sam je počinio od djela svojih, kao i Bog od svojih" (Heb 4,3.10). Pismo je jasno – dokaz vjere je počinak.

Jedini način da se vaša duša koja se napreže, znoji i uznemirava dovede u mir jest da se uvjerite: "Ja sam u Kristu i prihvaćen sam od Boga. On uživa u meni, bez obzira jesam li dolje ili gore. Bez obzira kako se osjećam, znam svoj položaj u Kristu – da sam s njim na nebesima!"

srijeda, prosinca 19, 2012

STOJEĆI PRED SVETIM BOGOM

"S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom Svevišnjim? Hoću li doći preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine. Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio?" (Mih 6,6-7).

U ovom odlomku Izraelci su postavili dobro pitanje: "Kako se ijedno ljudsko biće može primaći svetom Bogu? Kako mu uopće možemo ugoditi i biti prihvaćeni od njega? Kakvu žrtvu želi od nas? Našu krv, naše tijelo, našu djecu?"

Božji odgovor pojavljuje se kroz čitavo Pismo: "Ne želim vaše žrtve, dobra djela, obećanja, moralna djela. U mojim očima ništa od tih tjelesnih stvari nije prihvatljivo. Ništa mi ne može ugoditi niti me razveselite osim moga Sina i svih koji su okupljeni u njemu."

Sjetite se najmoralnije, najispravnije osobne koju poznajete. Čak ni ona nije prihvaćena u nazočnosti Božjoj izvan Krista. Sva dobra djela, lijepa narav i darežljivost te osobe samo su prljave krpe u očima Božjim.

Kako onda možemo biti prihvaćeni od Boga? Pavao piše: "On nas prihvati u Ljubljenome" (Ef 1,6). Naša dobra djela dolaze kao rezultati ostajanja u Njemu.

Ako ste potpuno predali svoje srce Isusu, vjerojatno ste glasno izrekli ista pitanja kao i Izrael: "O, Bože, kako ti mogu ugoditi? Kako ti mogu postati mio? Davao sam obećanja i nastojao činiti svoje najbolje, ali svaki put kad mi se činilo da sam napredovao, vratio sam se dva koraka unatrag. Trebam li više čitati Bibliju? Trebam li više vremena provoditi u molitvi? Trebam li više svjedočiti? Gospodine, što želiš od mene?"

Bog nam odgovara kao i Izraelu: "Ne želim nijednu vašu žrtvu ni dobra djela. Ja prepoznajem samo djelo moga Sina koji mi je mio i ugodan. Odabrao sam vas prije postanka svijeta da budete oženjeni za moga Sina. Udvarao sam vam, uvjeravao vas i po svome Duhu doveo k njemu. Ne mogu mrziti vlastito tijelo!"

utorak, prosinca 18, 2012

BOG SE VESELI U SVOM SINU

Bog je govorio Izaiji o određenom sluzi koji veseli njegovo srce: "Evo Sluge mojega koga podupirem, moga izabranika, u kom se veseli duša moja" (Iz 42,1). Tko je taj Sluga kojega Bog podupire te čuva svaki njegov korak? Tko je njegov izabranik, onaj u kom se tako veseli?

Odgovor nalazimo u Matejevu evanđelju: "Kad je Isus bio kršten, odmah iziđe iz vode. Iznenada se otvoriše nebesa te on vidje Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na njega. I glas s neba reče: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u kojem sam našao svoje zadovoljstvo" (Mt 3,16-17).

Hebrejska riječ za u kojem sam našao svoje zadovoljstvo ovdje znači "veseliti se". Bog je rekao: "Moja duša veseli se u mom Sinu Isusu Kristu!"

Kroz čitav Stari zavjet, Gospodinu je na žrtvu bilo prinijeto neiskazano mnogo ovaca i stoke. Rijeke životinjske krvi tekle su stoljećima. Međutim, Biblija kaže da nijedna od tih žrtava nije Gospodinu bila ugodna: "Nemoćna je, naime, krv bikova i jaraca da uzme grijehe … Ni paljenice ni okajnice nisu ti bile ugodne" (Heb 10,4.6).

Odmah u sljedećem retku čitamo ove divne Isusove riječi: "Tada rekoh: Evo, dolazim … da činim, Bože, volju tvoju" ( Heb 10,7). Krist je došao na zemlju učiniti ono što životinjska žrtva nije mogla.

"Zato ulazeći u svijet, Krist veli: 'Ni žrtve ni prinosa nisi htio, ali si mi pripremio tijelo'" (Heb 10,5). Bog je ovdje na zemlji pripremio fizičko tijelo za Isusa, tijelo koje je osiguralo posljednju, savršenu žrtvu.

Ukratko, Bog se ponizio radi nas. Zatvorivši se u ljudsku utrobu, preuzeo je na sebe našu narav. I ostavio je bogatstvo neba da postane siromašan, dajući svoj život za našu otkupninu.

ponedjeljak, prosinca 17, 2012

UZMI SVE OD MENE, ISUSE by Gary Wilkerson

U 19. stoljeću, nakon posjeta jednom bračnom paru s osmero djece, jedna mlada žena napisala je pomazanu pjesmu. Svi članovi obitelji pohađali su crkvu, ali tijekom svojih pet provedenih dana s njima, osjećala je hladnoću u njihovim srcima prema stvarima Božjim. Činilo se da im nedostaje duhovni žar i nije bilo strahopoštovanja za Njega.

Duboko opterećena, ova mlada žena žarko je molila za svoje domaćine sve vrijeme dok je bila s njima, vjerujući da će se Bog pozabaviti njihovim srcima. Isto tako, govorila je istinu u ljubavi i neustrašivo ih upozoravala. Prije nego je otišla, izbilo je probuđenje u tom domu od deset članova. Satima su plakali od radosti zbog onoga što je Duh Sveti učinio u njihovim životima.

Skladateljica pjesme, Frances Havergal, je rekla: "Bila sam previše sretna da bih spavala te sam većinu noći provela u slavljenju i obnavljanju svoga vlastitog posvećenja. Ovi reci sami su se oblikovali u mom srcu i nadovezivali jedni na druge, sve dok nisu završili sa "za vijeke vjekova tvoj".

HIMNA POSVEĆENJA

Život, Kriste, uzmi moj, neka bude sasvim tvoj;
da u vremenu mom svem, tebi se posvećujem; tebi se posvećujem.
Dajem ruke za tvoj rad, da ti vjerno služe sad.
Brzi hod daj nogama da te slijede posvuda, da te slijede posvuda.

Grlu podaj takav glas da te slavi svaki čas.
Daj u usta moja ti riječi vječne mudrosti; riječi vječne mudrosti.
Uzmi blago moje sve, da od strasti bježim zle.
Uzmi sada razum moj, Bože ti u zaklon svoj; Bože ti u zaklon svoj.

Voljom mojom ravnaj ti, svojoj si ju podčini.
Srce moje nek je hram gdje ćeš ti uvijek biti kralj, gdje ćeš ti uvijek biti kralj.
Uzmi moju ljubav svu, do tvojih je, gle, nogu.
Uzmi me, i bit ću tvoj, za vijeke vjekova tvoj, za vijeke vjekova tvoj.

Hoćete li tražiti Boga da vas svježe ispuni silom Duha Svetoga? Pozivam vas da molite: "Uzmi sve od mene, Isuse. Želim da moj život bude posvema posvećen tebi!"

petak, prosinca 14, 2012

POVRATAK NA KLICANJE POBJEDE

Kralj David počinio je preljub i uredio da jedan vjeran vojnik bude ubijen da bi mogao uzeti njegovu mladu ženu. Donio je sramotu Izraelu i na ime svoga nebeskog Oca. Sakrivao je svoju užasnu tamu čitavih godinu dana te je došao na rub potpunog uništenja. Međutim, čak i nakon svega toga, Bog je nazvao Davida čovjekom po svome srcu (vidi Dj 13,22). Kako je to moglo biti? Tajna je u tome da se David pred samim svojim padom ponizio i pokajao.

"Bezakonje svoje ja priznajem, i pun sam žalosti zbog grijeha svojega" (Ps 38,19). "Tebi, samom tebi ja sam zgriješio i učinio što je zlo pred tobom: pravedan ćeš biti kad progovoriš, bez prijekora kada presudiš" (Ps 51,6).

"Čisto srce stvori mi, Bože … i svoga svetog duha ne uzmi od mene" (Ps 51,12-13).

Jeste li uznemireni i ožalošćeni zbog svoga grijeha koji vas lako zavodi? Osjećate li da ste na rubu pada pod teškim bremenom? Ako je tako, tada ste na svome putu do iscjeljenja i oslobođenja. Vidite, kad se David pokajao, konačno je mogao ugledati svjetlo na kraju tunela.

"Tada grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: 'Priznat ću Jahvi pristup svoj' … Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvati, odjenut me radošću spasenja" (Ps 32,5.7).

Ljubljeni, možete povratiti svoju radost. Jednostavno priznajte i ostavite svoj grijeh i Gospodin će vam oprostiti i izbaviti vas. On je spreman poljubiti vas, zaogrnuti vas plaštem pravednosti i pripremiti vam veliku gozbu. I moći ćete svjedočiti zajedno s Davidom:

"Bezbožnika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okružuje milost. Radujte se Jahvi i kličite, pravedni, kličite svi koji ste srca čestita" (Ps 32,10-11).

četvrtak, prosinca 13, 2012

UZIMANJE GRIJEHA OLAKO

Prorok Ezekiel daje nam živu ilustraciju što se događa ljudima koji uzimaju svoj grijeh olako. U ovom izvješću, sedamdeset je judejskih starješina došlo Ezekielu da prime riječ od Gospodina. Svi ti ljudi bili su u hramskoj službi, a kad su se sastali s prorokom da štuju, Ezekiel je primio zaprepašćujuće viđenje:

"Dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starješine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova naniže oganj, a od njegovih kao bokova naviše bljeskanje, nešto poput usijane kovine. Ispružio nešto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podiže između zemlje i neba i ponese me u božanskom viđenju u Jeruzalem" (Ez 8,1-3).

Duh Sveti je pao na onaj sastanak i sveti oganj Božji ispunio je mjesto svjetlom: "I gle, ondje bijaše Slava Boga Izraelova" (r. 4). Kad god se ognjena Božja nazočnost pojavljuje na sastanku, grijeh je uvijek izložen. Iznenada je prorok vidio da su umovi tih ljudi bili ispunjeni "svakojakim slikama gmazova i gnusnih životinja" (r. 10). On opisuje demonske utvrde, zla bića. I oni su se ubacili u dom Božji kroz službu!

Tamo je mirno i tiho sjedilo sedamdeset starješina, naizgled kao štovatelji koji traže vodstvo od Gospodina. Međutim, oni su zapravo prikrivali skriven grijeh. Prolazili su kroz vanjske bogoštovne obrede hramske službe, dok su u stvari svi pripadali tajnom društvu štovatelja sunca. U hramu su angažirali prostitutke i kao dio hramskog rituala, ti takozvani pobožni starješine sudjelovali su u bludu.

A što je još gore, ti ljudi nisu bili uvjereni u svoje užasno idolopoklonstvo. Sami su sebe uvjerili da Bog žmirka na njihovo idolopoklonstvo. David je bio teško opterećen svojim grijehom, ali ovih sedamdeset starješina nije osjećalo strelice osvjedočenja, gubitak fizičke snage ili emocionalnu bol. Umjesto toga, prevarilo ih je ono što Mojsije naziva "lažan mir".

"Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: Bit će mi dobro (imat ću mir) ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Nek povodanj utaži žeđ" (Pnz 29,18).

Drugim riječima: "Prevaren čovjek je poput pijanice; izgubio je svaku sposobnost razbora. Ne može razlikovati čak ni između žeđi i pijanstva."

srijeda, prosinca 12, 2012

BREME SKRIVENOG GRIJEHA

Breme skrivenog grijeha koje je kralj David nosio čitavih godinu dana skupo ga je stajalo. To mu je uništilo zdravlje, mučilo um i povrijedilo duh. To je stvorilo zbrku u njegovu domu, razočaranje u narodu Božjem, ismijavanje među bezbožnima. Na kraju je zavapio: "Umalo ne propadoh, i moja je bol svagda preda mnom" (Ps 38,18). Hebrejska riječ za propasti ovdje znači "pasti". Govorio je: "Past ću od težine bremena žalosti."

Neki kršćani možda gledaju u Davida tijekom njegovo muke i misle: "Kakvu je tragediju sotona uspio donijeti na Davida! Kako je ovaj jednom nježan psalmist došao na rub pada! Bog je morao biti strašno ljut na njega."

Ne! Nije đavao učinio Davidov grijeh tako teškim, nego Bog. U svome velikom milosrđu, Bog je dopustio da ovaj čovjek potone do dubina jer je htio da vidi veličinu svoga grijeha. On je njegov nepriznati grijeh učinio tako teškim da ga više nije mogao nositi i bio je natjeran na pokajanje.

Istina je zapravo da je jedino na pravednog čovjeka poput Davida njegov vlastiti grijeh mogao tako snažno utjecati. Vidite, njegova savjest još je uvijek bila osjetljiva i osjećao je oštru bol svake strelice osvjedočenja koju je Bog zarinuo u njegovo srce. Zbog toga je mogao reći: "Moja je bol svagda preda mnom."

To je tajna čitave ove priče: David je imao svetu žalost, dubok i dragocjen strah Božji. Mogao je priznati: "U ovome vidim Gospodnju stegovnu ruku koja me pritišće da se spustim na koljena i priznam da moj grijeh zaslužuje njegov gnjev."

Pisac Tužaljki kaže: "Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti … polomio je kosti moje. Načinio mi jaram … Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove … Zazidao mi ceste tesanim kamenom" (Tuž 3,1-9).

Jasno je što pisac želi reći: Kad živimo sa skrivenim grijehom, Bog sam stvara naše lance tako teškima, kaotičnima i užasnima da smo natjerani na otvoreno priznanje i duboko pokajanje.

utorak, prosinca 11, 2012

CRKVA U EFEZU

Kršćani u Efezu hodali su prisno s Gospodinom. Dok čitam Pavlovo pismo Efežanima, zadivljen sam evanđeljem koji su ti ljudi slušali i živjeli. Na kraju krajeva, Pavao ih zapravo pohvaljuje. Obraća im se kao "svetima u Kristu Isusu … blagoslovljenima … svakim duhovnim blagoslovom na nebesima u Kristu … izabranima prije stvaranja svijeta … predodređenima (njemu) za sinove po Isusu Kristu, prema odluci (njegove) volje" (Ef 1,1-6).

Kakav opis blagoslovljenoga, svetog naroda! I Isus u knjizi Otkrivenja pohvaljuje efeške kršćane: "Poznam tvoja djela, tvoj trud i tvoju postojanost" (Otk 2,2). Drugim riječima: "Znam sve dobre stvari koje se događaju u vašim životima. Strpljivo radite za mene bez prigovaranja i sve ćete učiniti za druge. Marljivi ste u svojim dobrim djelima i to je vrlo pohvalno."

Ali Isus ukazuje i na nešto drugo u srcima tih Efežana, nešto što smatra duboko pogrešnim. On kaže: "Vidim sva vaša djela – mržnju prema grijehu, ljubav prema istini, pravednu neustrašivost. Međutim, nekako ste u svim svojim djelima dopustili da prva ljubav usahne. Vaša ljubav prema meni umire."

"Ali ipak imam nešto protiv tebe, to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4). Ljubljeni, čitao sam i ponovno čitao ovaj redak i zaključio da se njegova ozbiljnost ne može previdjeti. Ova riječ ovdje nešto – koja ukazuje na nešto što bi se moglo uzeti olako – u izvornom grčkom tekstu se ne pojavljuje. Umjesto toga, izvorni izraz doslovce glasi: "Ali imam protiv tebe to …"

Volio bih misliti da sam kršćanin poput Efežana, vjeran radnik. Želim vjerovati da je moje trpljenje radi Isusa, da ga moja dobra djela proslavljaju, da živim ispravnim životom, da sjedim s njim na nebesima. Ali kad čitam o Isusu koji je hodao među takvim dobro poučenim vjernicima kao što su bili Efežani te im kaže: "Imam nešto protiv vas", to mi uznemiruje dušu. Moram pitati moga Gospodina: "Isuse, imaš li nešto i protiv mene? Jesam li i ja izgubio svoju ljubav za tebe?"

ponedjeljak, prosinca 10, 2012

OD ISUSA MOŽETE IMATI KOLIKO ŽELITE by Gary Wilkerson

Moj otac, David Wilkerson, naučimo me jednu lekciju kad sam bio malen dječak i ja vjerujem da je to jedna od najvažnijih lekcija koju sam naučio. "Gary", rekao je, "od Isusa možeš imati koliko želiš."

Svaki pojedini od vas koji čita ovaj članak može imati od Isusa koliko želi! Bog nije rekao nasumce: "Tebe ću uzeti, a tebe neću."
"Blago žednima i gladnima pravednosti jer će se nasititi" (Mt 5,6). Ovaj redak govori o muškarcu ili ženi koji kažu: "Ja želim sve što Isus nudi. Bit ću pohlepan u svojoj duhovnoj gladi da dobijem sve što on može dati."

Biblija kaže da Bog traži muškarce i žene čija srca su potpuno njegova da se može pokazati jakim. "Jer Jahve svojim očima gleda po svoj zemlji da bi se pokazao jakim za one kojima je srce iskreno prema njemu" (2 Ljet 16,9).

Bog ne želi da 10 posto ili 75 posto njegove crkve bude posvećeno, da živi odvojenim, svetim životom. On želi 100 posto svoga tijela, svojih vjernika, da budu svim srcem rasprodani za njega.

Nije Bog taj koji zadržava pomazanje Duha Svetog, nego je to nedostatak našeg odgovora na ono što on izlijeva. On je razdro nebesa i sišao te očitovao svoga Duha Svetog u ove posljednje dane. Muškarac ili žena koji odgovori na ono što je Bog voljan dati dići će se i reći: "U ovaj posljednje vrijeme odabirem biti ispunjen Duhom Božjim. Odabirem živjeti posvećenim životom. Neću odustati od toga; ništa me neće zadržati. Ništa me ne može spriječiti od sudbine koju Bog ima za mene da gorim za njega, potpuno ispunjen njegovim Duhom."

petak, prosinca 07, 2012

JE LI VAŠA LJUBAV ŽIVA?

Ako možete hodati kroz svoj dnevni život suočavajući se s raznoraznim smetnjama i zahtjevima, a da ne provedete ni deset minuta u nazočnosti Božjoj, vaša ljubav umire.

Razmislite o tome! Ako volite nekoga isključivo iznad svih drugih, učinit ćete da ta osoba misli da je najvažnije biće na zemlji. U usporedbi s tim sve drugo bit će blijedo.

Niste li tako u početku voljeli svoju ženu, kad ste se tek počeli viđati? Ako vas je nazvala kad ste bili zaposleni, sve ste odbacili samo da razgovarate s njom. Ako vam se netko nametao dok ste bili sami, zamjerali ste to. Sve drugo zauzimalo je drugo mjesto u vašem nastojanju da razvijete ljubav među vama.

Mnogi kršćani danas žive tjednima, čak mjesecima, a da ne provedu kvalitetno vrijeme s Isusom. Kako mogu ljubiti Isusa čitavim srcem kad ga na kraju danima zanemaruju?

U Pjesmi nad pjesmama zaručnica nije mogla zaspati zbog svoga dragog jer "… se on već bijaše udaljio …" (Pnp 5,6). Ova žena digla se usred noći, govoreći: "Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao" (isti stih). I tako je brzo istrčala na ulicu, tražeći svugdje svoga dragog i vičući: "Jeste li vidjeli moga dragog?"

Zašto je to bila tako ozbiljna stvar za nju? Jer, kao što kaže: "Takav je dragi moj, takav prijatelj moj" (stih 16). "Bolna sam od ljubavi (klonula od želje za njim)" (stih 8). Nije mogla biti bez svoga dragog.

Kako se Isus osjeća kad prostire stol i željno čeka naše društvo, ali mi se nikada ne pojavljujemo? Biblija nas naziva njegovom zaručnicom, njegovom velikom ljubavi. Ona kaže da smo stvoreni za zajedništvo s njim. Dakle, kakvo odbijanje on mora osjećati kad neprestano stavljamo druge ispred njega?

četvrtak, prosinca 06, 2012

ŠTO DRŽI VAŠE SRCE

Što upravo sada drži vaše srce? Čezne li vaša duša za Isusom ili za stvarima ovoga svijeta?

Jedna žena s popisa primanja naših poruka napisala je ovu zabrinjavajuću poruku: "Moj muž jednom je gorio za Boga. Godinama se vjerno predavao Gospodnjem djelu, ali danas ima novo zanimanje. Nema više nimalo vremena za Gospodina. Brinem se za njega jer postaje sve hladniji."

Isus je ispričao usporedbu upravo o toj vrsti zakonitog zanimanja. Jedan bogataš poslao je svoga slugu da pozove sve njegove prijatelje na veliku večeru koju je pripremao. Ali, kaže Pismo, prijatelji tog čovjeka, "svi se, kao po dogovoru, počeše ispričavati" (Lk 14,18).

Jedan prijatelj rekao je tom sluzi: "Upravo sam kupio komad zemlje koju dosad nisam vidio i moram je pregledati. Molim te, reci svome gospodaru da neću moći doći." Sljedeći je prijatelj rekao sluzi: "Upravo sam kupio jaram volova i još nisam imao vremena isprobati ih. Reci svome gospodaru da ne mogu doći jer moram poći u polje i orati s njima. A sljedeći prijatelj rekao je sluzi: "Upravo sam se oženio i idem na medeni mjesec. Nemam vremena doći na gozbu."

Ovaj čovjek pozvao je sve svoje prijatelje da uživaju jedno vrijeme u prisnom zajedništvu s njim. Sve je pripremio za njihovu udobnost. Prostrt je bio stol i sve je bilo pripremljeno, ali nitko nije došao. Svi su jednostavno bili prezaposleni ili preokupirani.

Svatko je imao dobar, zakonit razlog za nedolazak. Na kraju krajeva, nisu izbjegli svoga prijatelja da bi negdje drugdje otišli na druženje ili obilazili barove. Naprotiv, Biblija zapravo zapovijeda sve ono što su ovi ljudi radili; kupovanje i prodavanje može osigurati sve potrebno za obitelj, a i isprobavanje onoga što se kupuje zdrav je poslovni običaj. A na kraju krajeva, i brak je blagoslov na koji potiče Pismo.

Međutim, kako je ovaj bogataš reagirao? Pismo kaže: "Gospodar reče sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i natjeraj svijet da dođe da i se napuni kuća!' Kažem vam da ni jedan od onih koji bijahu pozvani neće okusiti moje večere" (Lk 14,23-24).

Isus u ovoj usporedbi vrlo jasno ističe: Svaka od ovih dobrih, zakonitih stvari postaje grešna kad preuzima prioritet nad Gospodinom.

srijeda, prosinca 05, 2012

ISUS I EFEŠKA CRKVA

U svojoj strahovitoj objavi, kao što je zapisano u Otkrivenju 1, Ivan vidi Isusa kako hoda između sedam novozavjetnih crkava u Aziji. Kristove oči ognjeni su plamen i odjeven je u svećeničku odjeću. Jasno je da je došao suditi tim crkvama po pravdi.

Petar piše: "Vrijeme je da počne sud s kućom Božjom" (1 Pt 4,17). A sad, kad se Isus pojavljuje između tih sedam crkava, počinje im suditi i prema dobrom i prema lošem koje vidi. Ti sudovi pojavljuju se u Otkrivenju 2 i 3 i svaka riječ dolazi izravno s Isusovih usana.

Tih sedam crkava zapravo su bile stvarne zajednice na stvarnim lokacijama: Efez, Smirna, Laodiceja itd. Međutim, Ivan čuje glas Božji koji ne govori samo tim određenim crkvama, nego i crkvi općenito – zapravo svakom vjerniku koji čeka skori Isusov povratak.
Isus započinje svoje sudove nabrajajući mnoge dobre stvari o crkvama koje ga blagoslivljaju i pohvaljuje svaku crkvu za te stvari. Ali on vidi i nekoliko stvari koje ga duboko žaloste i daje upozorenje svakoj crkvi.

Njegova prva poruka je za kršćane u Efezu, crkvi koja je bila utemeljena na pobožnom učenju apostola Pavla. Isusov sud o Efežanima je: "… ostavio si svoju prvu ljubav " (Otk 2,4).

Kad Isus ovdje koristi riječi prva ljubav, ne govori o nezreloj ljubavi koju doživljavamo kad ste tek obratimo. Naprotiv, on govori o isključivoj ljubavi: "Jednom sam zauzimao prvo mjesto u vašem srcu, ali sad ste izgubili isključivost svoje ljubavi za mene. Dopustili ste da druge stvari zauzmu moje mjesto."

Značajno je da od svih grijeha na koje Isus ukazuje u tim sedmorim crkvama – preljub, lakomost, mlakost, lažno učenje, Jezabele na vlasti, mrtvo bogoštovlje, duhovna sljepoća – prvi grijeh koji imenuje je onaj koji ga najviše žalosti: gubitak ljubavi za njega. Naš Bog je ljubomoran i neće dopustiti da išta stane pred našu ljubav za njega.

utorak, prosinca 04, 2012

NATRAG NA PRVU LJUBAV

"Ali imam protiv tebe to što si svoju prvu ljubav ostavio" (Otk 2,4).

Vjerujem da je ovo upozorenje efeškoj crkvi namijenjeno svakom kršćaninu koji živi u ove posljednje dane. Jednostavno rečeno, Gospodin nam govori: "Nije dovoljno da budeš brižan, darežljiv, revan sluga koji se žalosti nad grijehom i propovijeda istinu. Nije dovoljno da držiš moralne standarde, da podnosiš trpljenje za mene ili da čak budeš spaljen na lomači za svoju vjeru. Sve to dio je nošenja moga križa.

Sve to možeš činiti u moje ime, ali ako se tvoja ljubav za mene ne povećava u tom procesu dok to činiš, ako ja sve više i više ne postajem velika radost tvoga srca, onda si ostavio svoju prvu ljubav. Ako tvoja ljubav za mene nije više stvar tvoje velike skrbi, onda imam nešto protiv tebe."

Promotrite Davidove riječi: "Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji" (Ps 73,25). Ovo su jake riječi, međutim, David ne govori: "Nemam ljudsku ljubav." Naprotiv, kaže: "Ne postoji nitko koga isključivo volim u svome srcu kao moga Gospodina. Njega želim iznad svih drugih."

Isto tako, David piše: "O Bože … tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna" (Ps 63,2). "Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o kada ću doći i lice Božje gledati?" (Ps 42,2-3).

On kaže: "Duboko žeđam za Gospodinom kao što i košuta žeđa nakon hajke. Košuta će nadići točku iscrpljenosti da nađe vodu koju traži."

Isto tako, Isus govori efeškim kršćanima: "Više me ne tražite kao košuta. Više nisam glavni predmet vaše želje. Možda ste voljni činiti stvari za mene, ali ja više nisam u središtu vašega srca!"

Vratite se danas u svoju prvu ljubav. Tražite Isusa za milost i snagu da počnete ponovno čuvati svoju ljubav za njega!

ponedjeljak, prosinca 03, 2012

BARNABA, SIN UTJEHE by Gary Wilkerson

Imam mnogo poštovanja za Barnabu, blagog, dobrog čovjeka čije ime znači utjeha. Barnaba je putovao zajedno s Pavlom evangelizirajući i osnivajući crkve, ali pojavio se sukob. Čitamo u Djelima 15,36-41 da su Pavao i Barnaba prestali zajedno raditi zbog mladog čovjeka Ivana zvanog Marka.

Pavao je držao da je Ivan Marko svojim neočekivanim odlaskom povrijedio njihovu službu, ostavljajući ih prikraćenima. Barnaba je htio biti ljubazan prema Ivanu Marku i dao mu je drugu priliku, ali Pavao je rekao ne.

Barnaba je bio čovjek drukčijeg duha. Kad je čitav svijet bio voljan odbaciti nekoga tko se činio kao gubitnik, on nije postupio na taj način. Suprotstavio se Pavlu i rekao: "Ja neću odbaciti ovoga mladića." To je neustrašivost – to je drukčiji duh!

Kad je Savao bacao optužbe protiv crkve, zatvarajući Kristove sljedbenike i odobravajući njihovu smrt, tko je pošao k njemu? Kad je imao doživljaj s neba (Djela 9), tko je došao k njemu? Barnaba, sin utjehe. Barnaba je imao neustrašivost u srcu i drukčiji duh u sebi tako da je mogao reći: "Ne marim ako je ova glasina lažna, vrijedi riskirati i vidjeti je li Savao doista spašen."

Barnaba je primjer čovjeka drukčijeg duha. Ovaj duh nema ništa s osobnošću, kakva god da jest. Možete biti tiha osoba, zrela i mirna i još uvijek imati ono što i Barnaba. A što je više od svega, možete imati što je imao Isus.

Nije važno ako ste mladi ili stari, muško ili žensko, jer Bog ne gleda tko je tko. Duh Sveti čezne da padne na vas. Možda danas dok ovo čitate, u sebi kažete: "O čemu to govoriš, biti drukčijeg duha? Moj duh je duh alkohola i droge; moj duh je duh očaja. Izgubljen sam!"

Znate što? Bog ima svoje oči na vama. On je odredio da ovo pročitate jer vas poziva da se dignete i budete čovjek drukčijeg duha. Ne duha ovoga svijeta, ne duha grijeha, ne duha alkoholizma i droge, nego duha Božjeg. Duh Krista, Sina Božjega, može promijeniti vaš život i pretvoriti vas u čovjeka drukčijeg duha.