petak, studenoga 30, 2012

BITI U KRISTU

Danas kršćani žive u razdoblju velikog svjetla. Duh Sveti otkrio nam je snažno značenje Isusova djela na križu i neopisive blagoslove njegove žrtve. Međutim, postojalo je razdoblje, poznato kao mračno doba, kad je Kristovo divno djelo svijetu bilo zamračeno.

Tijekom mračnoga doba, propovijedi su uglavnom bile usredotočene na prokletstvo i gnjev Božji. Pape i svećenici propovijedali su evanđelje djela i narod je vršio različita djela ne bi li našao mir s Bogom. Kilometrima su putovali da bi se poklonili u svetištima; klečali su u štovanju pred kamenim likovima; ponavljali dugačke molitve; prevrtali kuglice krunice. Međutim, sve te stvari samo su povećavale njihovo ropstvo i donosile dublju tamu njihovim dušama.

Ljudi tada ništa nisu znali o blagodatima i blagoslovima koji su na raspolaganju kroz Kristovu pobjedu na Golgoti. Čak i danas, sa svim učenjem koje je na raspolaganju na tu temu, većina kršćana još uvijek ne razumije mnoge važne vidove Kristova djela za nas, a to je, što to znači biti "u Kristu".

Kao pastir stada Gospodnjeg, povremeno propovijedam o paklu, prokletstvu i Božjem gnjevu. Ali sve sam više uvjeren da je jedini put kojim mogu narod Božji dovesti do pobjedonosnog života, propovijedanje blagoslova i blagodati koji su nazočni kad smo "u Kristu".

Činjenica je da je biti u Kristu jedini temelj na kojem se može graditi prava svetost i pravednost. Bez tog temelja, oslanjat ćemo se na naše tijelo pokušavajući proizvesti neki oblik svetosti u nama. Ali prava svetost postiže se jedino kroz poznavanje bogatstva Božjeg u Kristu Isusu.

"Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (Tit 2,11-12). Jedino milost Božja može nas naučiti tu vrstu teologije koja vodi do svetosti. Nikakva djela to nikada ne mogu proizvesti.

četvrtak, studenoga 29, 2012

POZNAVANJE SVETOG KLICANJA

Razlog zašto toliki kršćani danas žive u strahu i pomutnji je taj što ne razumiju sveto jubilejsko klicanje. Da, oni znaju da je Isus umro i uskrsnuo i da njegova krv ima spasonosnu snagu. Ali još nisu shvatili radostan glas svega što je osigurao da bi mogli živjeti u slobodi.

"Blago narodu vičnu svetom klicanju" (Ps 89,16). Sveto klicanje koje danas čujemo je truba Božja koja navješćuje naše izbavljenje kroz krv Isusa Krista.

Tu su i drugi blagoslovi svetoga jubilejskog klicanja:
  1. "Blago narodu vičnu svetom klicanju, on hodi u sjaju lica tvojega, Jahve" (Ps 89,16). Hebrejski prijevod daje ovo značenje: "Oni će hodati u veselju, sigurni u Božjim obećanjima, opušteni u njegovoj nazočnosti." Jednostavno rečeno, više ne moramo hodati u tami ili biti zbunjeni, jer ćemo vidjeti svjetlo njegova lica. 
  2. "U tvom se imenu raduje svagda i tvojom se pravdom ponosi" (Ps 89,17). Znamo da je naša vlastita pravda kao prljave krpe te se moramo ohrabriti radujući se u njegovoj pravdi – koja je naša po vjeri jedino. 
  3. "Jer ti si ures moći njegove, po tvojoj milosti raste snaga naša" (Ps 89,18). Znamo da je Krist sam izvor sve naše snage te da ne moramo više živjeti pod đavoljim pritiskom. Sve što mi trebamo jest da gledamo u sotonina leđa, na kojima ćemo vidjeti otisak Isusove noge. Isus je satro našeg neprijatelja! 
  4. "Jer Jahve je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš" (Ps 89,19). U našem tijelu mi smo krajnje bespomoćni te se potpuno pouzdajemo u pobjedu Isusova križa. On nas brani protiv svakog neprijatelja.

srijeda, studenoga 28, 2012

KRIST JE UZAŠAO DA POSREDUJE

Upravo kao što je veliki svećenik uzašao stepenicama do svetišta na dan pomirenja, naš veliki svećenik uzašao je u nebeski šator, "… veći i savršeniji šator koji nije napravljen rukom" (Heb 9,11). Isus nije uzašao samo da uživa u slavi koju je zaslužio, nego da čini nešto za nas.
Pisac Poslanice Hebrejima podsjeća nas da je Isusovo djelo u nebu sve za nas: "… (on) uvijek živi da posreduje za (nas)" (Heb 7,25). Sve to Krist čini za nas! Što točno znači da "živi i posreduje za nas"? Vjerujem da Isus posreduje za nas na tri načina:

Prvo, neki od nas zamišljamo Isusa da stoji pred Ocem i vruće ga moli da nam pokaže milosrđe kad podbacimo. Ali nije tako. Kristovo posredovanje za nas u vezi je sa sotoninim optuživanjima. Vidite, đavao dolazi do Božjega prijestolja da nas optužuje za svaki neuspjeh i prijestup. On viče: "Želim pravdu! Ako si ti pravedan Bog, proklet ćeš i uništiti ovog čovjeka. On to zaslužuje."

Ali onda dolazi Isus. On ne mora nagovarati Oca ni na što. Naprotiv, on jednostavno proglašava pobjedu svoga križa. Zatim se okreće sotoni i kaže: "Nisi li čuo glas trube? Nemaš nikakva prava nad ovim mojim djetetom. Ne dotiči se moga vlasništva!"

Drugo, Kristovo posredovanje za nas znači da nam on omogućuje da postignemo i uživamo sve blagodati osigurane jubilejem. Upravo kao što su Leviti provodili zakon koji je svakom čovjeku osiguravao njegove pravedne blagoslove, tako danas i Isus provodi privilegije jubileja za nas. On se brine kako bismo znali da smo zakonito slobodni.

Treće, Isus posreduje u našim vlastitim srcima pomirujući nas s Ocem. On neprestano odgovara na naše sumnje i strahove, podsjećajući nas da nam je oprošteno. Možemo se pouzdati u Božju vjernost da će nam osigurati svu potrebnu silu i snagu.

utorak, studenoga 27, 2012

ŽEJEZNI ŠTAP

Apostol Pavao više o Kristovom uzašašću u nebo: "On razoruža Poglavarstva i Vlasti i javno ih izloži ruglu vodeći ih u pobjedonosnoj povorci pobijeđene njime" (Kol 2,15). Tako je! Posrćući iza trijumfalne povorke našega Gospodina, išao je sam knez tame, okovan lancima. A iza poraženog đavla – ispod kotača nebeske vojske bile su sve sile tame, vezane i pobijeđene. Svi su oni bili izloženi otvorenoj sramoti pred svima koji su umrli u vjeri prije križa.

"… vladat će nad njima željeznim štapom, razbijat će ih kao glinene posude – vlast kakvu sam primio od svog Oca" (Otk 2,27-28). Isus je ušao kroz vrata noseći u ruci žezlo pravde, svoj "željezni štap" kojim vlada nad svim narodima. Zatim, nakon trijumfalnog ulaska, zauzeo je svoje zakonito mjesto na prijestolju u punom posjedovanju sve sile, vlasti i moći.

Kakva slavna slika! Sotona nije u kontroli. Komunisti nisu u kontroli. Ateizam nije u kontroli. Ne, neprijatelji križa postoje samo Njegovim dopuštenjem. A upravo sada, oni samo nastavljaju puniti svoje čaše grijeha. Isus je u kontroli svega i jednoga dana, kad bude spreman, on će "vladati nad njima palicom gvozdenom, i razbit ih kao sud lončarski" (Ps 2,9).

Ljubljeni, naše razumijevanje Kristove pobjede nas sotonom i oblašću grijeha ne može biti neka nejasna, mutna teologija. Moramo znati i razumjeti da je sotona potpuno poražen. On nas ne može držati kao zatvorenike; Krist nas je svojom krvi oslobodio od svakoga ropstva. On sad sjedi na svome prijestolju sa svom moći i vlasti, nudeći nam mir, radost i slobodu.

ponedjeljak, studenoga 26, 2012

DRUKČIJI DUH by Gary Wilkerson

"A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukčiji duh …" (Br 14,24).

Što je to bilo u vezi s Kalebom što je navelo Bibliju reći da je bio drukčijeg duha?

Jeste li vi muškarac ili žena koji gladuje i žeđa te vapi Bogu: "Učini me muškarcem ili ženom drukčijeg duha"? Ili ste kršćanin srednjeg puta, voljni lutati po pustinji, voljni provesti svoj život jednostavno u osrednjosti?

Što je to bilo u Kalebu i Jošui da ih je izdvajalo? Zašto su bili drukčijeg duha? Što izdvaja muškarce ili žene koji su drukčijeg duha? Zašto oni nisu obični? Što to oni imaju i zašto neki od nas to nemamo? Kako su ti muškarci i žene dobili taj drukčiji duh? A iznad svega važno pitanje, kako ga ja mogu dobiti?

Jedan mladić u našoj crkvi čvrsto je odlučio slijediti Isusa. Kad sam s njim, kažem si: "Isuse, želim tu vrstu krajnje ozbiljnog duha koji ima taj mladić. Želim više vatre i pomazanja, čistoće i svetosti."

Taj mladić kaže: "Odlučio sam slijediti Isusa ne u svojoj vlastitoj snazi, nego u silu Duha Svetog." Njegovo mi srce kaže: "Odlučio sam hodati čistih ruku i čista srca." U ovom vremenu kompromisa, on je odlučio držati svoje oči na Isusu. Kad drugi oko njega pokušavaju koristiti svjetlo, dim i zrcala da privuku velika mnoštva, on vapi: "Gospodine, ja to ne želim. Da, želim da se spase tisuće, ali ja gladujem za više tebe."

Kad sam u blizini tog mladića drukčijeg duha, potaknut sam na ljubomoru. Duh Sveti nam dopušta da budemo ljubomorni na onoga tko ima više Isusa!

petak, studenoga 23, 2012

ISUS JE NAŠ JUBILEJ!

"Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene … i da im dadem vijenac mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna. I zvat će ih Hrastovima pravde, Nasadom Jahvinim – na slavu njegovu" (Iz 61,1-3).

Upoznati smo s ovim odlomkom kao proglasom Kristove pobjede nad smrću i grijehom. Međutim, Izaija ovdje koristi jezik jubileja. On govori: "Neka trube zatrube navješćujući veselu i radosnu godinu slobode koju nam je dao naš Spasitelj!"

Ovaj odlomak isto tako ukazuje na prizor Kristova uzašašća u slavu. Nakon što je nebeski Otac vidio strašno trpljenje svoga blagoslovljenog Sina, pripremio je za Isusa slavan ulazak u nebo. Doista, kad je Krist uzlazio, pratila ga je vojska anđela i mnoštvo kola: "Božja su kola bezbrojna, tisuću tisuća: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi! Na visinu uzađe" (Ps 68,17-18).

Naši ograničeni umovi ne mogu ni početi shvaćati taj slavan događaj. Dok se Krist primicao vječnom gradu Božjem jašući na svome bijelom konju, pratila ga je dugačka povorka, a kad je ulazio kroz vrata, trube Božje počele su trubiti: "Uzlazi Bog uz klicanje, Jahve uza zvuke trublje" (Ps 47,6).

Bio je to radostan glas – trube su trubile navješćujući jubilarnu godinu vjernikâ. Taj glas navješćivao je čitavom čovječanstvu: "Ja sam se pobrinuo za vas da izađete iz zatvora, da se vratite k svojoj obitelji i da imate sve što vam je potrebno za ispunjen život. Slobodni ste da živite bez straha od svakog neprijatelja. Uđite sad u moju radost!"

četvrtak, studenoga 22, 2012

RADOSNO KLICANJE SLOBODE

Kad je došla jubilarna godina, svaki dug bio je izbrisan. Sve u zakupu i posjedu vraćalo se izvornim zakupcima, što je značilo da je poljodjelac dobivao natrag svoju zemlju i obitelj. O tome čitajte u Levitskom zakoniku 25.

Možete tek zamisliti kakvo je veselje nastalo u Izraelu i Judi kad su se oglasile trube! U tom trenutku, desetoga dana sedmog mjeseca, dok je veliki svećenik činio pomirenje, svaki rob koji je bio prodan u ropstvo bio je oslobođen. I svaki čovjek koji je izgubio imanje dobio ga je natrag. Obitelji su se ponovno sjedinile. Domovi su se obnovili. Bilo je to vrijeme oslobođenja i slobode!

Zamišljam očajne farmere kako stoje na granici svoga starog imanja čekajući da stave nogu na njega čim se začuje glas trube. Čekali su deset godina … a onda pet … pa jednu … i sad broje minute da začuju radostan glas trube. Morali su misliti: "Ponovno mi se vraća sve što sam izgubio. Ponovno je to moje, jer je ovo jubilarna godina!"

Tijekom jubilarne godine nije bilo sijanja ni žetve. Umjesto toga, vrijeme se trebalo provoditi u veselju. Jubilarna godina bila je čitava godina Božića svakoga dana, slaveći Boga za njegovu milost, pomoć i slobodu.

Morate razumjeti da sloboda proglašena na jubilej nije bila neka nebulozna ideja utemeljena na vjeri samoj. Bio je to zakon zemlje. Sve što je dužnik trebao učiniti da bi se proveo zakon bilo je da stoji na njemu. Leviti su bili promatrači tako da je svakome bila osigurana pravda.

Povremeno bi gospodar možda rekao robu: "Ne odlaziš, i dalje si moj sluga! Vrati se na posao." Ali taj sluga mogao se nasmijati gospodaru u lice i reći: "Obojica znamo što ovaj glas trube znači. To je radostan glas moje slobode. Nemaš više zakonskog prava na mene. Slobodan sam!"

Kako su ljudi čekali i žudjeli čuti taj radostan glas! To je značilo imati slobodu reći: "Ništa u mojoj prošlosti ne može se više držati protiv mene. Izbavljen sam i nitko mi ne može oteti moju baštinu." Međutim, čovjek u ropstvu morao je djelovati da bi uzeo u posjed svoju slobodu ili svoje izgubljeno imanje. Mogao je plesati i klicati od veselja u sinagogi koliko god je htio, vičući: "Slobodan sam! Sve mi je vraćeno!" ali dok nije načinio korak i zatražio svoja prava, nije mogao ni u čemu uživati. Vidite li ovdje značenje? Većina kršćana nije zatražila jubilej koji im je Isus Krist dao. Mnogi danas misle da je "radosna buka" samo pljeskanje ili plesanje tijekom emocionalnog razdoblja slavljenja. Ali to je daleko više. Bog nas poziva da prisvojimo slobodu, mir i oprost koje je osigurao za nas kroz oproštenje grijeha. Moramo napraviti korak i to zatražiti!

srijeda, studenoga 21, 2012

KAD BOG KAŽE DA MU SE VJERUJE, TO I MISLI

Sjetite se na trenutak na koje je sve načine Bog ispunio potrebe svoga naroda tijekom povijesti.

Kad je Izrael bio u pustinji, nisu imali supermarketa ni trgovina živežnih namirnica. Na vidiku nije bilo čak ni vlati trave. Ali Bog je poslao manu s neba tako da ljudi imaju kruha i učinio je da ptice padnu s neba da imaju mesa. I učinio je da voda izbije iz stijene. I nadnaravno je održavao njihove cipele i odjeću da ostanu neoštećeni, tako da se nisu istrošili tijekom četrdesetogodišnje upotrebe.

U Starom zavjetu čitamo da je gladnog proroka hranio gavran. Ćup brašna i vrč ulja sami su se nadnaravno punili. I čitava je neprijateljska vojska pobjegla kad je začula čudnu buku, ostavljajući iza sebe dovoljno namirnica da se nahrani čitav grad izgladnjelih Izraelaca.

U Novom zavjetu čitamo da se voda pretvorila u vino. U ribljim ustima našao se novac za plaćanje poreza. I pet tisuća ljudi nahranilo se sa samo pet kruhova i dvije ribe.

Sva nam ta čuda opskrbe viču: "Bog je vjeran! Njemu se može vjerovati!" A u Levitskom zakoniku 25 čitamo o još jednom nadnaravnom fenomenu – posebno zreloj žetvi u godini prije subote za zemlju.

Bog je zapovjedio da narod drži sedam uzastopnih ciklusa subota za zemlju: "Nabroj sedam sedmica takvih godina, sedam puta sedam godina. Sedam sedmica godina iznosit će ti četrdeset devet godina" (Lev 25,8). Drugim riječima: "Ovu subotu trebaš svetkovati svake sedme godine u razdoblju od četrdeset devet godina – sedam subota puta sedam."

U biblijskom smislu, razdoblje od četrdeset devet godina obuhvaća čitavu jednu generaciju. Ovdje to znači da je jedno takvo razdoblje osiguravalo dovoljno vremena čitavoj jednoj generaciji da nauči vjerovati Gospodinu. Nakon tog vremena, roditelji i njihovi roditelji izgradili bi povijest vjere te bi mogli reći svojoj djecu: "Da, istina je! Bog se pobrinuo za sve što nam je bilo potrebno prvih šest godina, ali kad je došla sedma godina, mnogi su se od nas bojali. Međutim, Božja opskrba provela nas je kroz osmu godinu pa sve do devete. Ponekad je bilo obeshrabrujuće, ali uvijek je bilo dovoljno. Nitko nije gladovao, nitko nije trebao prositi. Svaka potreba bila je ispunjena. Bog je testirao našu vjeru i ostao vjeran!"

To znači, kad Bog kaže: "Vjeruj mi", on to i misli!

utorak, studenoga 20, 2012

SVETKOVINA JUBILEJA

Povijest židovske svetkovine jubileja nalazimo u Levitskom zakoniku 25. Ovo svetkovanje započinje s Gospodnjom zapovijedi da Izrael pusti zemlju počivati od obrađivanja svake sedme godine. Ta sedma godina bila je subotna godina u kojoj je zemlja trebala ležati neobrađena. Tijekom te godine, ljudi nisu sadili, brali plodove i želi: "Šest godina zasijavaj svoju njivu, šest godina svoj vinograd obrezuj i beri njegov plod. Ali sedme godine neka i zemlja uživa subotni počinak, Jahvinu subotu: svoje njive ne zasijavaj niti obrezuj svoga vinograda" (Lev 25,3-4).

Bog je na čitavih godinu dana doslovce zatvarao svaku poljoprivrednu aktivnost. To je značilo da je Izrael to razdoblje trebao živjeti bez ikakvih vidljivih sredstava za uzdržavanje. Svoje su živote trebali potpuno staviti u ruke Božje, pouzdajući se u njega za sve životne potrepštine.

Dakako, to je zahtijevalo mnogo vjere. Sjetite se da čitavih godinu dana nije bilo priliva hrane … žetve za ishranu stoke … rada za poljodjelce … posla za one koji su održavali vinograde. Većina bi se kršćana danas uspaničila već nakon tjedan dana, a kamoli za godinu dana. Izraelci su se doista pitali: "Što ćemo raditi za hranu tijekom sedme godine? Kako ćemo prehraniti obitelj, stoku? U šestoj godini, upravo uoči subotne godine, iskoristit ćemo sve što budemo imali. Trebamo li besposleno sjediti dok naša djeca gladuju? Očekuje li stvarno Bog da promatramo kako grožđe trune na trsu?"

Međutim, Bog je imao jasnu namjeru kad je za zemlju zapovjedio subotnu godinu. Bilo je to da otkrije vjernost svome narodu. "Ako biste rekli: 'Čime ćemo se hraniti te sedme godine kad ne budemo ni sijali ni brali plodova?' evo, blagoslov ću svoj pustiti na vas: šesta godina rodom će roditi za tri godine" (Lev 25,20-21).

Kakvo nevjerojatno obećanje! Bog je zajamčio Izraelu da će utrostručiti žetvu (vidi redak 22): "Napravite li jednostavno korak vjere i pouzdate se u mene, ja ću vam tijekom šeste godine dati urod koji će vas snabdjeti s dovoljno svega za tri godine."

Vjerujem da Gospodin ovdje govori nešto važno, a to je da bez obzira na naše prilike, on se uvijek brine za one koji se uzdaju u njega i poslušni su mu.

ponedjeljak, studenoga 19, 2012

BOG RADI ZA VAS by Gary Wilkerson

Gradski zidovi Jeruzalema ponovno su se sagradili, ali Nehemija je vidio da su grijeh, ropstvo i obeshrabrenje počeli zarobljavati srce naroda.

"I zapovjedih još da … kad se mrak spusti na jeruzalemska vrata, zatvore njihova krila, i rekoh neka se ne otvaraju do iza subote" (Neh 13,19).

U ovom odlomku Nehemija je slika Duha Svetog. Duh Božji kaže: "Znam vaše sklonosti i ono što vas privlači. Znam da će iskušenje biti da se oskvrni subota … i zaboravit ćete me." I tako je Nehemija zatvorio vrata i prije mraka.

Vaš nebeski Otac u pokretu je u vašem životu da riješi vaš problem i prije nego znate da ga imate. Bog radi za vas čak i prije nego se grijeh uvuče, čak i prije nego vas dohvati. Bog radi! Stari puritanci nazivali su to predmilošću, milošću na djelu prije nego iskušenje dođe. Čak i prije nego su Adam i Eva bili istjerani iz Vrta, čak i prije nego se grijeh dokopao ploda, Bog je rekao zmiji: "On (govorio je o svome Sinu Kristu Isusu) će ti glavu satirati" (Post 3,15). Nakon što je sotona prevario Adama i Evu, prije nego je odgmizao i počeo obilaziti svijet da vara Adamove i Evine sinove, Bog je rekao: "Imam plan na djelu."

Nije to da Bog stoji sa strane i govori: "Ako upadnete u grijeh, dođite k meni, pokajte se i ja ću vam ponovno oprostiti." Da, on to čini, ali tu je daleko više od toga. Bog radi za vas čak i prije nego iskušenje dolazi k vama podižući zid u vašem životu. On u vama izgrađuje milost i zrelost, vodeći vas kroz duhovni proces rasta da ojačate – red po red, uputu po uputu.

Bog već planira vašu pobjedu!

petak, studenoga 16, 2012

IZBAVLJENJE IZ SODOME

Većina od nas misli da je Sodomi slika suvremenoga pokvarenog grada kao što su San Francisco, New York ili New Orleans. Ali istina je to da trebamo samo pogledati u svoje vlastito srce da nađemo Sodomu. Svi smo mi rođeni sa sodomskom naravi – srcem koje je nevjerojatno grešno, puno svakoga zla. "Bezakonje smišljeno činite, po zemlji vam ruke dijele nepravde" (Ps 58,2).

Vjerujem da sljedeći odlomak otkriva kako nas Bog izbavlja iz Sodome:

"Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći. Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi" (2 Pt 1,3-4).

Bog dolazi k nama u našem zavedenom, vezanom stanju sa snažnim obećanjima potpunog izbavljenja. On kaže: "Obvezujem se da ću vas izbaviti i sačuvati od grijeha. Dat ću vam srce da mi budete poslušni, dakle, sad dopustite da vas moja obećanja dohvate."

Kakva divna, oslobađajuća istina. Iz našega smo grijeha izvedeni kad uhvatimo Božja obećanja. Razmislite o tome na trenutak! Petar kaže da su vjernici kojima govori u ovoj poslanici "umakli pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu" (2 Pt 1,4). Kako su ti kršćani umakli grijehu? Dobili su božansku snagu – život i pobožnost – po svojoj vjeri u obećanja Božja.

Ljubljeni, vaš Otac želi da upoznate puninu radosti u Kristu. Ta će radost izbiti tek kad budete oslobođeni od sile grijeha. Dakle, dopustite Duhu Svetom da uđe u utrobu vaših požuda i ukloni sve što nije slično Kristu. Molite Gospodina upravo sada:

"O Oče, slažem se s tobom u vezi s mojim grijehom. Smrad mog kompromisa dopire u nebo i znam da on smjesta mora nestati. Gospodine, primam tvoj dragi božanski ultimatum i sve stavljam pred tebe. Zapali sve pokvareno u meni i neka tvoja obećanja dohvate moje srce. Odvedi me na goru tvoje svetosti."

četvrtak, studenoga 15, 2012

DALJE DO PUNINE U BOGU

Lot bi umro u Sodomi da Bog nije uzeo stvari u svoje ruke. Gospodin je doslovce zgrabio Lota i njegovu obitelj i izvukao ih iz grada: "Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i – po smilovanju Jahvinu nad njim – odvedoše ih i ostaviše izvan grada" (Post 19,16).

Kakva veličanstvena slika milosti! Dok je Lot oklijevao na rubu uništenja, bez snage i volje da se sam izbavi, Bog je svojom rukom izveo ovoga zbunjenog, zavedenog, grijehom vezanog čovjeka u sigurnost. U biti mu je govorio: "Ljubim te i neću te pustiti da umreš u ovom holokaustu. Ti si pravedan čovjek, Lote, i ja te predusrećem. Dođi sad!"

"Krist je naime, dok smo još bili slabi, umro u pravo vrijeme za nas bezbožnike" (Rim 5,6). Doslovno značenje biti slab ovdje znači "nesposoban ili bez volje". Bog kaže da je voljan posredovati za nas jer mi nemamo što dati.

Za Lota je Gospodin imao još jedan naputak: "Bježi, da život spasiš! Ne obaziri se … Bježi u brdo, da ne budeš zatrt" (Post 19,17). Brdo ovdje predstavlja nazočnost Božju, mjesto nasamo s njim. Vidimo da se ta slika ponavlja kroz čitavo Pismo: na gori je Mojsije bio dotaknut slavom Božjom; na gori se Krist preobrazio pred svojim učenicima; na gori je Isus tražio svoga Oca u molitvi. Sve to događalo se na gori.

"Velik je Jahve, hvale predostojan u gradu Boga našega, na brdu njegove svetosti" (Ps 48,2). "Hajde, uziđimo na Goru Jahvinu, pođimo u Dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putovima, hodit ćemo stazama njegovim" (Iz 2,3). Poruka ovdje glasi: "Kad vas Bog izbavlja po vjeri u njegova obećanja, trčite ravno na goru njegove svetosti!"

Lot još uvijek nije bio voljan potrčati u nazočnost Božju; umjesto toga, tražio je Boga da mu dopusti krenuti do Soara. Rekao je: "Ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem" (Post 19,19).

Bog je to dopustio. Na kraju je Lot došao na brdo, ali kad je jednom došao tamo, dogodilo se nešto još gore od Sodome. Napio se i njegove su ga kćeri seksualno zlorabile, rodivši sinove iz toga incestnog čina. Kakva tragična slika! A sve to dogodilo se jer Lot – iako izbavljen – nije krenuo dalje u puninu Božju.

srijeda, studenoga 14, 2012

POMIRITI SA SVOJIM GRIJEHOM

"Zovnu Lota …: 'Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo'" (Post 19,5). Konačno je došao Lotov dan osvete. Divlja svjetina sodomita opkolila je njegovu kuću udarajući na vrata i uzvikujući bestidne riječi. Zahtijevali su da im Lot izvede dva anđela koji su bili kod njega, da bi ih mogli silovati.

Kakav užasan prizor! Međutim, Lotova reakcija bila je pokušaj da postigne s njima dogovor. Čini se da je Lot bio sudac u Sodomi jer je sjedio na gradskim vratima. Imao je reputaciju da štiti te je pokušavao razumno razgovarati sa svjetinom. Otišao je čak tako daleko da ih je nazvao "braćom", što dokazuje da je grijeh Sodome uzimao previše olako.

"Braćo moja, molim vas, ne činite toga zla! Imam evo dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti" (Post 19,7-8).

Jedan teolog piše da je Lot znao da mu kćeri nisu u opasnosti jer su ti ljudi bili homoseksualci. Možda je Lot zaključio: "Ovi su ljudi skupina sodomita koji traže da izdovolje svoju izopačenu požudu. Ženama oni nisu prijetnja. Ako im pošaljem kćeri, vratit će se kući nepovrijeđene."

Kako ludo! Kad bi to i bila istina, Lot bi pokušao zamijeniti jedan grijeh drugim. Nije moguće pogađati se s požudom!

Lot – primjer što skriveni grijeh može učiniti pravedniku – jasno je bio zaveden. Njegov je grijeh u njemu proizveo takvo opasno stanje da bi dao sve – uključujući i svoju dragu obitelj – da spasi obraz.

Ovaj čovjek nije bio spreman suočiti se sa stvarnošću. Odugovlačio je sa svojim trenutkom obračuna, još uvijek se pogađajući i nastojeći otegnuti Božje izbavljenje u svom životu. A to je, ljubljeni, stav i mnogih kršćana danas. Oni uvjeravaju sami sebe: "Moj je Bog Bog milosrđa. Izbavio me iz mog grijeha ranije i učinit će to ponovno."

Ne! Bog govori kroz ovaj odlomak: "Nema više pogađanja. Nema više zamjene težeg grijeha lakšim. Sve mora otići!"

utorak, studenoga 13, 2012

MORAMO UZETI BOGA ZA RIJEČ

"Jahve nastavi: Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak" (Post 18,20). Svi volimo slušati o Božjem milosrđu, milosti i strpljivosti. Ali ne volimo se suočiti s činjenicom da će Bog ubrzo doći protiv svega što je od Sodome.

Bog je svoju narav otkrio Mojsiju ovako: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, podnosi opačinu, grijeh i prijestup" (Izl 34,6-7). Međutim, u samom sljedećem izrazu, dodaje: "Krivca nekažnjena ne ostavlja" (Izl 34,7).
Gospodin je govorio: "Neću žmirkati na grijeh! Da, milostiv sam i strpljiv, ali dolazi vrijeme kad će moja strpljivost s vašim grijehom završiti. Tada će Sodoma izgorjeti!"

Dva su anđela došla k Lotu i upozorila ga: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje, da ne budeš zatrt kaznom grada" (Post 19,15).

Očito Lot nije uzeo ovo upozorenje ozbiljno jer je sljedećeg jutra spavao te su ga anđeli morali probuditi. Njegovi su zetovi morali misliti: "Da doista vjeruje ovom upozorenju, već bi bio na putu. Ni on ne vjeruje, zašto bismo onda mi?" To bi trebala biti lekcija svima nama. Trebali bismo živjeti kao da se Krist vraća svakog trenutka da bi drugi poslušali naše svjedočanstvo.

Ja vjerujem u takozvane "božanske ultimatume" – trenutke kad Duh Sveti zna da će vas vaš grijeh uništiti. Gospodin vam dolazi i kaže: "Ja sam Bog milosti i želim te izbaviti iz toga. Ostavi sad svoj grijeh. Budi poslušan mojoj Riječi!"

Takvi ultimatumi nalaze se kroz čitavu Bibliju. Primjerice, Djela nam govore da su Ananija i Safira bili upozoreni da ne kušaju Duha Svetog lažući mu. Ali bili su neposlušni i lagali – te odmah pali mrtvi (vidi Dj 5).

Nije važno koliko molite ili postite ili koliko ste vjerni u vršenju djela Božjeg; ako ne vjerujete da će se Bog ozbiljno pozabaviti vašim grijehom, prevareni ste!

ponedjeljak, studenoga 12, 2012

SLOBODAN OD ROPSTVA by Gary Wilkerson

Želim razgovarati s vama o tome kako ostati slobodan od vezanosti i ropstva. Kako možemo ostati u pobjedi? Kako možemo neprestano napredovati, ne vraćajući se na stvari koje su nas jednom mučile? Ne govorim samo o grijehu. Ponekad nam emocionalna prtljaga s kojom smo odrasli uzrokuje da imamo određene uzorke življenja. Primjerice, netko je možda iskusio niz razočaranja s kojima se mora boriti.

Ne postoji li način ne samo da se postane slobodan nego takav i ostane? Ne postoji li način ne samo kako da ste stekne pobjeda, nego i zadrži? Ne postoji li način da nađemo slavnu, snažnu i neprekidnu pobjedu u Isusu Kristu do kraja života?

Možda mislite da je potrebno deset godina savjetovanja da postignete pobjedu ili dvadeset za proces sazrijevanja u vašem životu, ali Isus može doći i u trenutku vas osloboditi. Ne samo da će vas osloboditi, nego i sačuvati da hodate u toj slobodi.

Kad je Nehemija otišao u Jeruzalem da nadgleda ponovno građenje zida, svi su, čini se, mislili da će to biti dugačak proces. Ljudi koji su se pridružili Nehemiji, uglavnom robovi i sluge, nisu imali mnogo sredstava, ali odlučili su raditi. U svojoj duši imali su strast za stvari Božje i ponovno su sagradili zid grada za samo pedeset dva dana. I mi trebamo tu istu strast, onaj čvrsti stav koji kaže: "Ne radi se o meni, nego i Isusu. Ne radi se o mojim namjerama, planovima i ambicijama, nego o njemu."

Uprite svoj pogled u Isusa i on će vas učvrstiti i učiniti da uspijete. On će učiniti da budete podignuti i oslobođeni i on će vam omogućiti da ostanete slobodni u stvarima Božjim.

"U svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio" (Rim 8,37).

petak, studenoga 09, 2012

JE LI STARI ZAVJET JOŠ UVIJEK VAŽEĆI?

Čuo sam jednom jednog propovjednika kako kaže slušateljstvu: "Stari zavjet nije važeći za naša vremena pa ga ne moramo više proučavati."

Kako je bio u krivu! Jedan od razloga zašto volim čitati Stari zavjet je taj što on objašnjava Novi jasnim, jednostavnim izrazima. Primjerice, u Starom zavjetu Izrael je slika crkve, a Egipat predstavlja svijet. Izraelovo putovanje kroz pustinju predstavlja naš duhovni hod kao kršćana. Isto tako, drvo koje je iscijelilo vode kod Mare slika je križa Kristovog, a stijena koja je proizvela vodu u pustinji slika je našeg Spasitelja.

Pismo nam jasno daje znati da sve Izraelove fizičke bitke odražavaju naše duhovne bitke danas: "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11). Čak su i šator i njegov namještaj uzorci nebeskih stvarnosti: "Oni služe samo slici i sjeni nebeskih stvarnost, kako je Bog poučio Mojsija kad se ovaj spremao da napravi šator: 'Pazi! – veli, naime, Bog – načini sve prema uzorku koji ti je pokazan na gori'" (Heb 8,5).

Svi ti starozavjetni primjeri su sa svrhom da nas sačuvaju od pada u nevjeru, kao što je bilo s Izraelom. Pisac Poslanice Hebrejima piše: "Žurimo se dakle ući u onaj počinak, da tko ne pogine pružajući isti primjer neposluha" (Heb 4,11). Drugim riječima: "Proučavajte Stari zavjet i učite od Izraelovih primjera. Nemojte činiti iste pogreške kao oni!"

Kad god ne razumijem neku istinu u Novom zavjetu, okrećem se Starom da to nađem ilustrirano na neki način. Primjerice, recimo da želim saznati kako srušiti duhovne zidove koje je đavao podigao u mom životu. Okrećem se priči o Jošui da vidim kako su se srušili jerihonski zidovi. Izraelova fizička borba s onim zidovima daje mi sliku i uzorak da mogu razumjeti kako mogu srušiti sve zidove koji me sprečavaju postići puninu u Kristu.

četvrtak, studenoga 08, 2012

ONI NIKADA NISU POSLUŠALI

Djeca Izraelova voljela su slušati snažno Ezekielovo propovijedanje, ali nikada tome nisu bili poslušali. "I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje riječi, ali ih ne izvršuje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti slušaju, ali ih ne izvršuju" (Ez 33,31-32).

Mnogo mi je ljudi prišlo nakon bogoslužja, zagrlilo me i reklo: "Pastore, propovijedali ste snažnu riječ." Ali dok su odlazili, Duh Sveti mi je šapnuo: "Nisu čuli ni riječi od onoga što si rekao!"

Knjiga Hebrejima daje nam snažno upozorenje: "Zato, kako veli Duh Sveti: 'Danas kad čujete glas njegov, ne otvrdnite srca svoja kao u onoj pobuni, kao u dan izazova u pustinji" (Heb 3,7-8). "… koji su to, naime … čuli pa se pobunili" (Heb 3,16). Ovi odlomci jasno nam pokazuju da otvrdnuće nije povezano s ateizmom, komunizmom ili nekim drugim "zmom" nego, naprotiv, sa slušanjem i zatim neizvršavanjem Riječi Božje.

Izrael je radosno slušao snažno propovijedanje proroka Izaije, no neprekidno su opravdavali svoje grijehe nazivajući zlo dobrim i dobro zlim. Tako je Bog uputio Izaiju: "Idi i reci tom narodu: Slušajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati. Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio" (Iz 6,9-10).

Bog je znao da Izraelci nisu bili voljni odbaciti svoje grijehe koji su ih lako zavodili. Previše su voljeli svoja tjelesna zadovoljstva i bezbožne prijatelje. Tako je Gospodin rekao Izaiji: "Ovi ljudi nikada neće promijeniti svoja srca i od sada nadalje neću im više reći ni riječi. Umjesto toga, Izaija, želim ih požuriti u njihovu tvrdoću. Na taj način možda će neki poslušati prije nego bude prekasno!"

Jednostavno rečeno, Bog svoj narod poziva na potpuno predanje. Zahvaljujem Bogu za mnoge kršćane koji su krenuli hodati s Isusom pravim putem, koji vole istinu i poslušni su njegovoj Riječi. Kad su ostavili svoje tjelesne putove, zaljubili su se u Gospodina i njegova Riječ postala im je svjetiljka vodstva.

srijeda, studenoga 07, 2012

OVO JE TEST

Uzmite ovaj test da vidite jeste li već napravili prve korake prema otvrdnuću srca.

1. Koliko puta ste čuli poruke o opasnosti zanemarivanja dnevne molitve i čitanja Biblije?

Ako zanemarujete svoju tajnu klijet kod kuće – ako mislite da će se molitva u crkvi pobrinuti za sve vaše potrebe – nikada nećete preživjeti uznemirujuće dane pred sobom. Ako ne obratite pozornost na Riječ koja je sa svrhom da vas iscijeli i ojača u dobra vremena, kako ćete uopće naći snagu da prebrodite teške dane koji dolaze? Osobna spoznaja vašega nebeskog Oca jedini je način da se pripremite na ono što dolazi!

2. Koliko puta ste bili upozoreni na strašne posljedice ogovaranja?

Povremeno su moja upozorenja o tom predmetu ogovaranja bila poput blage kiše, a drugi put poput grmljavine. Iznova i iznova Izraelci su bili upozoravani na opasnosti toga grijeha, ali ustrajali su u svojoj neposlušnosti Gospodinu i to im je donijelo dugoročnu bijedu u pustinji punoj zmija.

Jeste li rekli nešto protiv brata ili sestre tijekom prošlog tjedna, nešto što nije vaša stvar da to ponavljate? Ili ste slušali ogovaranje o toj osobi? Ako je tako, jeste li dopustili da sjeme sumnje u vezi s njom bude zasađeno u vašu dušu? Ako nastavite ogovarati u svjetlu svih upozorenja koja ste čuli, počeli ste silaziti prema otvrdnuću srca.

3. Koliko ste upozorenja čuli o gajenju tajnog grijeha?

Što je s onim tajnim grijehom o kojem vam Duh Božji neprestano govori? Tijekom godina napisao sam mnoga upozorenja o opasnostima koketiranja s omiljenim grijehom. Međutim, ne samo da sam propovijedao protiv grijeha, nego sam učio i o Božjoj sili uskrsnuća. Propovijedao sam da nas Gospodin osnažuje pobjedonosnom silom po svome Duhu i stavlja volju u naša srca da činimo ono što je ispravno.

Čovjek koji se iz tjedna u tjedan usuđuje sjediti pod opomenom, a ipak nastavlja griješiti, silazi putem prema otvrdnuću srca. Nemojte biti takav čovjek!

utorak, studenoga 06, 2012

TVRDOĆA SRCA

"Čovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren će se slomiti i neće mu biti spasa" (Izr 29,1).

Hebrejska riječ za opomenu u ovom retku ukazuje na poduku s ispravkom. A riječi neće mu biti spasa znače "bez izlječenja, bez mogućnosti izbavljenja". Ovaj redak nam prije svega govori da otvrdnuće srca dolazi kao rezultat odbijanja ponavljanih upozorenja i svih poziva istine. Drugo, on nam govori da s vremenom takvo otvrdnuće postaje neiscjeljivo. Dakle, tko su ljudi koji najčešće čuju ta upozorenja? To su takozvani kršćani, oni koji svakoga tjedna sjede u domu Božjem i slušaju propovijedi opomene.

Možda pitate: "Što je točno tvrdo srce?" To je srce koje je odlučilo odupirati se poslušnosti Riječi Božjoj; to je srce koje je nemoguće razbuditi, koje je imuno na osvjedočenja i upozorenja Duha Svetog.

Tragična istina je da mnogi kršćani, usprkos tome što čuju gorljive poruke poslane s neba, ne čine što čuje. Oni odbijaju dopustiti Bogu ući u određena područja njihovih života i dok tako nastavljaju slušati bez obraćanja pozornosti, u njih se počinje uvlačiti tvrdoća.

S druge strane, mnoštvo je grešnika čija tvrdoća srca je izliječena. Isprva su psovali Krista i bijesno mahali šakom Bogu u lice. Ali kad su čuli evanđelje i osjetili čistu i dragu opomenu Duha Svetog, srca su im se rastalila. Pokajali su se i obratili Isusu.

Život sina Madalyn Murray O'Hair to ilustrira. Odrastao je u vjerojatno najbezbožnijoj kući u Americi i kasnije je radio za svoju majku, krstareći okolo i govoreći protiv Boga i vjere. Ali kad je čuo evanđelje, slavno je bio spašen i postao propovjednik, propovijedajući Krista umjesto psujući ga. Tvrdoća ovog čovjeka bila je izlječiva i zbog toga što nije sjedio pod propovijedima opomene i neprestano ih odbijao.

Prema mom iskustvu, najtvrđa srca – neizlječivo tvrda – uvijek nalazimo u krugu gdje se čuje pomazano propovijedanje Duhom Svetim. Takva tvrdoća ne postoji u hladnim, mrtvim, formalnim crkvama gdje se evanđelje generacijama kvari. Ne, ona se uvijek nalazi tamo gdje se s propovjedaonica propovijeda čista Riječ i odbacuje u redovima.

ponedjeljak, studenoga 05, 2012

ZNAJTE DA JE BOG DOBAR! by Gary Wilkerson

Bog je dobar u vašem životu, pazi vas i štiti. Ne postoji nijedna stvar u vašem životu, nijedna navika, nijedan grijeh ili emocionalni problem s kojim se suočavate da Isus nema silu nad tim.

Kad je Nehemija došao u Jeruzalem i vidio strašno, razrušeno stanje grada, odveo je židovski narod koji je tamo živio u duhovni proboj i razdoblje ponovne gradnje (vidi knjigu Nehemije). Danas i ja mogu reći vama kao što je Nehemija rekao svome narodu: Ako se budete pouzdavali u Isusa, predajući mu čitavo svoje srce, snagu i život, sotona i vaši neprijatelji bit će satrti, pobijeđeni i potpuno poraženi. Nikakav neprijatelj duboko ukopan protiv vas iza bilo kojih vrata neće biti zaštićen. Svaki će biti uklonjen i natjeran u bijeg.

Stare navike, stari strahovi, stare ovisnosti nam se približuju i zadaju nam bol i ponekad im okrećemo leđa. Ali Bog nam kaže: "Čvrsto drži oči na meni! Ako dopustiš da ja budem tvoja pobjeda, vidjet ćemo posljednje od njih." Poslušajte što Bog govori!

Ako dopustimo da on bude naša pobjeda, vidjet ćemo neprijatelja posljednji put. O, neprijatelj će nas i dalje udarati upravo kao što je činio i Isusu kad ga je napustio nakon iskušenja u pustinji. Ali budete li držali Isusa na zidu svoga srca, zidu svoga života, on će iskorijeniti sve emocionalne poteškoće.

Možda živite u strahu od uobičajenih uzoraka grijeha, stvari kojima biste se mogli vratiti. Znate da ste očišćeni od njih, ali s obzirom da su tako blizu, mislite da svakoga trenutka možete biti odvučeni natrag u njihovo ropstvo te se bojite.

Ja sam danas ovdje da vas pozovem na mjesto sigurnosti i zaštite u Kristu Isusu kad se pouzdate u njega svim svojim srcem.

"Ali hvala Bogu koji nam dade pobjedu po našem Gospodinu Isusu Kristu" (1 Kor 15,57).

petak, studenoga 02, 2012

OŽIVLJENJE SRCA

Jeste li prvi put došli Gospodinu samo zato što ste nešto od njega htjeli? Jeste li se okrenuli Bogu da biste se riješili ovisnosti o drogi, da bi vam brak ozdravio, da biste se izbavili od financijskog problema?

Istina je, Krist će za vas izvršiti čuda. On će u vašem životu učiniti nemoguće. Ali ako mu dolazite jedino da nešto od njega dobijete – samo da budete izbavljeni od svojih problema – nikada ni centimetar nećete postati zreliji. Naprotiv, samo ćete više otvrdnuti.

Sjetite se vremena svoga obraćenja? Dogodilo li se to nakon što je neki skakavac sve izjeo? Je li vam zdravlje bilo narušeno? Je li neko od vaše djece bilo u nevolji? Jeste li bili na kraju snage, sa smrću i uništenjem koji vam je visjelo nad glavom?

Molim vas, nemojte me pogrešno razumjeti. Dakako, Bog voli spašavati ljude koji su u ruini. Kad je sve izgubljeno, on je uvijek blizu i vjeran da izbavi. Ali, ljubljeni, ne možete dolaziti Isusu samo po olakšanje. Moramo mu dolaziti jer on je Bog i zaslužuje vaš život, vaše štovanje, vašu poslušnost.

Upravo sada možda kažete: "Da, priznajem da zanemarujem Riječ Božju i još uvijek sam vezan grijehom koji lako zavodi. Jesam li predaleko otišao da primim iscjeljujući dodir Gospodnji?"

Ne, uopće ne! Ako počnete prizivati Gospodina danas, usred svoje potrebe, on će vam donijeti vrijeme osvježenja. Kad god mu donesete uistinu raskajano srce, on će djelovati kao vaš posrednik i zagovornik, a ne kao sudac.

Želite li postajati zreli u Kristu? Želite li da vas Gospodin i dalje kori s ljubavlju i vodi prema svetosti? Onda ga danas prizovite. Ništa vas neće više sačuvati na njegovu namijenjenom putu za vas od slomljena i skrušena srca!

"Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje i ime mu je Sveti: U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlačenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih" (Iz 57,15).

četvrtak, studenoga 01, 2012

NEMOGUĆA MISIJA

"Da, Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno" (Lk 19,10). Krist je rekao: "Ja sam došao na svijet iz jednog razloga – da dosegnem i spasim izgubljene duše." Ali to nije bila samo Isusova misija, nego ju je on učinio i našom misijom: "Tada im reče: 'Idite po svem svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakom stvorenju'" (Mk 16,15).

Isus je ovdje govorio maloj skupini vjernika, oko sto dvadesetorici koji su se okupili u gornjoj sobi. Kakav je samo nemoguć zadatak stavio pred njih!
"Idite u strane zemlje, živite s narodom i proučavajte njihove jezike. Polažite ruke na bolesne, izbacujte đavole, navješćujte Radosnu vijest. Idite do samog sotonina prijestolja i propovijedajte moć i pobjedu uskrsla Spasitelja."

Moramo shvatiti da je Isus govorio običnim, beznačajnim, neobrazovanim muškarcima i ženama. On je budućnost svoje crkve stavljao na njihova ramena. Vjerojatno su time bili svladani.

Možete li zamisliti razgovor koji se vodio kad je jednom njihov Gospodar uzašao na nebo? "Jesam li ga dobro čuo? Kako bismo mogli započeti revoluciju širom svijeta? Bez prebijene smo pare, a Rimljani nas tuku i ubijaju. Ako se tako ponašaju prema nama ovdje u Jeruzalemu, kako će se ponašati prema nama kad budemo svjedočili i propovijedali u Rimu?"

Netko drugi možda je rekao: "Kako to Gospodin očekuje da idemo s Evanđeljem u sav svijet kad nemamo dovoljno novca ni do Jeriha? Kako bismo mogli naučiti jezike kad nismo obrazovani? Sve je to nemoguće."

To je uistinu bila nemoguća misija. A naš poziv je danas jednako zastrašujući!

Kad bi svi koji pročitaju ovu poruku dopustili Duhu Svetom da im ovu riječ učini stvarnom – da traže njegovo breme i vodstvo – tko zna kakvu bi žetvu Duh požeo! Istina je da se najveća djela za vječnost ne čine na masovnim evangelizacijama, nego kad jedan sveti poseže za jednom izgubljenom dušom.