srijeda, listopada 31, 2012

NJEGA SNAGA DA IZBAVI

Asirska vojska opkolila je Jeruzalem. U toj točki, kralj Ezekija je odlučio: "Ovaj put se nećemo oslanjati na ruku tijela. Učinit ćemo sve na Božji način!"

Kralj se ponizio i tražio Boga u molitvi: "Čuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuče kostrijet i ode u Dom Jahvin" (Ez 37,1). Priznao je: "Gospodine, znam da ti nemam dati ništa svojega osim vjere. Nemam vlastite snage da porazim Sanheriba. Opkolio nas je neprijatelj. Molim te, daj nam svoje vodstvo!"
Ezekija je znao da će Izaija imati Božju riječ vodstva te je ovaj put poslao svoje izaslanstvo tom proroku. Ti su mu ljudi rekli: "Prispješe djeca do porođaja, a nema snage da se rode" (Iz 37,3). Drugim riječima: "Ovaj put želimo učiniti sve na Božji način, ali nemamo više snage. Što da radimo?"

Izaija je imao riječ Božju za njih: "Ne boj se riječi koje si čuo … učinit ću da (Sanherib) u svojoj zemlji pogine od mača" (Iz 37,6-7). Bog je rekao: "Sad je svaki vaš neprijatelj i moj neprijatelj jer ste bitku predali meni! Ako itko govori protiv vas, ozljeđuje vas ili zlostavlja, to je napad protiv mene. Ja ću se pobrinuti za tog neprijatelja, bez obzira je li ljudski ili demonski."

"U ovaj grad on ući neće, ovamo strijele svoje neće izmetati, k njemu neće ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati" (Iz 37,33). Bog govori: "Drugi oko vas mogu padati, ali to ništa ne znači. Vi hodate u savezu sa mnom i ja sam obećao da ću se boriti protiv svakog neprijatelja koji vas napadne."

Kakvu divnu sliku je Bog dao o svojoj snazi da nas izbavi od naših neprijatelja! Neprijatelj može u nas bacati goruće strijele, ali neće nas pogoditi. Sotona nas može bučno napadati s ogromnom vojskom požuda i iskušenja, ali na kraju će biti natjeran u bijeg. Bog je izjavio: "Ja ću obraniti svako moje dijete koje dovoljno vjeruje u mene da odloži svoj vlastiti mač."

utorak, listopada 30, 2012

TEŠKO ONIMA ŠTO SLAZE U EGIPAT

"Teško onima što slaze u Egipat po pomoć i nadu u konje polažu, te se uzdaju u mnoga kola i u mnoštvo konjanika, ne gledajuć s uzdanjem u Sveca Izraelova, i od Jahve savjeta ne tražeć" (Iz 31,1).

Prorok Izaija upozorio je Izraela da ne postoji mogućnost pobjede budu li se nastojali boriti sa svojim protivnikom u svojoj vlastitoj snazi. Izaija 31 nudi savršenu sliku jalovosti pokušaja vođenja bitke s neprijateljem u našoj ljudskoj sposobnosti. Vjerujem da je ovo poglavlje danas slika i sjena neučinkovitosti naših pokušaja da porazimo požudu, navike i grijehe koji nas lako zavode, oslanjajući se na ljudske ideje i pomoć.

U vrijeme kad je Izaija pisao ovu poruku upozorenja, kralj Sanherib i asirska vojska već su prolazili kroz Judu. Na svom putu osvojili su većinu gradova i sad su planirali opsjesti Jeruzalem. Na hebrejskom riječ Sanherib znači "uspješan", a Asirija "grijeh u porastu". Spojene, te dvije riječi nude sliku opakog neprijatelja koji je imao veliki uspjeh protiv naroda Božjeg.

Doista, Asirija predstavlja svaki demonski, požudan duh koji dolazi protiv nas. A Sanherib je sam đavao, uvjeren da će nas uspjeti poraziti i dovesti u očaj. Vjerujem da nam Bog kroz ovo poglavlje želi pokazati kako đavao i njegove demonske horde donose valove iskušenja protiv crkve sa sve većom snagom i s mnogo uspjeha.

Ovo poglavlje je isto tako primjer kako će u posljednjim danima grijeh porasti. Pismo kaže da će društvo napredovati iz zla u gore (vidi 2 Tim 3,13) i da će crkva biti preplavljena prevarama i demonskim naukama. Vjerujem da to već vidimo. Demonske horde ubacile su se u sve medije i svaki oblik tehnologije, preplavljujući našu kulturu senzualnošću, golotinjom i perverzijama svake vrste. Kao što je prorokovano u Otkrivenju 12,15, sotona je "ispustio iz svojih usta za Ženom mlaz vode".

ponedjeljak, listopada 29, 2012

SAD POSTOJI NOVI SAVEZ by Gary Wilkerson

"On, naprotiv, pošto je prinio samo jednu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede Bogu s desne strane, gdje ubuduće čeka dok njegovi neprijatelji ne budu postavljeni podnožjem njegovim nogama. On je uistinu jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje" (Heb 10,12-14).

Kakva žrtva! Bog sad kaže da ovaj savez nije kao savez sklopljen s anđelima. On nije kao savez sklopljen s Adamom – kad je Adam podbacio. Niti je on kao savez obrezanja – kad su djeca Izraelova podbacila. On nije savez kao onaj sklopljen s Mojsijevim zakonom niti je on kao savez žrtve velikog svećenstva. Bog kaže da je ovo Novi savez sklopljen kroz njegova Sina Isusa Krista. To je bolji savez, izvrsniji savez, sveti savez. To je Kristov savez koji dolazi da nam donose novi život, novo stvorenje. On vadi staro i čini sve novo.

Ovo nije savez temeljen na našim djelima. To nije partnerstvo s Bogom. To nije da se Bog bavi svojim narodom pod uzajamnim uvjetima. To nije da Bog kaže: "Ja ću izvršiti ovo ako vi izvršite ono." Umjesto toga, Bog je rekao: "Je li vam dovoljno onih starih saveza? Jeste li sad dovoljno umorni od neuspjeha?" Jeste li se umorili i jeste li razočarani pokušavajući svojom vlastitom moralnom snagom pokazati koliko ste sveti pred Bogom? Jeste li se umorili gledajući sebe ravnopravnim s Bogom, kao da se Bog pogađa u svome savezu, a onda i vi, te stojite na jednakoj osnovi?

Riječ govori da je svaki pojedini savez koji je Bog davno sklopio imao jednu svrhu – da nam pokaže nesposobnost našega moralnog karaktera, nesposobnost da budemo ravnopravni s Bogom u držanju saveza (Heb 1,1). To nas konačno dovodi do točke – kao što to Bog čini kroz zakon i sada, čak u ova novozavjetna vremena – kad kažemo: "Ne mogu to sam. Ništa ti u mojoj ruci ne donosim, Gospodine. Ako ti ne uzmeš obje strane saveza, i tvoju i moju, ako ti sam ne ispuniš svoja obećanja meni i moja tebi, ne mogu opstati."

Sad postoji Novi savez!

petak, listopada 26, 2012

BOŽJA ZAŠTITNA SILA

Izaija upotrebljava sliku ptica da ilustrira Božju zaštitnu snagu nad svojim narodom: "Kao ptice što lepršaju krilima, Jahve na Vojskama zaklanjat će Jeruzalem, zaklanjat ga, izbaviti, poštedjet ga i spasiti" (Iz 31,5). Hebrejsko značenje ovoga retka je: "Kao što ptičja majka lebdi nad svojim mladima, tako će i Jahve, Bog nad Vojskama, raširiti svoja krila nad Jeruzalemom."

Bog je govorio Izraelu: "Ako želite biti zaštićeni od napada neprijatelja, onda se sakrijte pod moja krila. Ja ću vas štititi i pokrivati kao što kvočka pokriva svoje piliće. Ne morate više živjeti u strahu od svojih neprijatelja!"

Dopustite da vas pitam: Jeste li upravo sada u velikoj borbi? Suočavate li se s neprijateljem koji je presnažan za vas? Ako je tako, kako mislite ostati čisti, vjerni, slični Kristu, dok drugi oko vas padaju slijeva i zdesna? Kako ćete steći pobjedu na svojom požudom i iskušenjem kad sotona dolazi protiv vas poput ričućeg lava?

Bog jednostavno traži da odložite svoj mač i pouzdate se u njega da će on uzeti svoj mač za vas. On želi da dođete do točke kad ćete reći: "Gospodine, znam da ova bitka više nije moja. Toliko puta sam iznevjerio. Sad dolazim k tebi u jednostavnoj vjeri. Pomozi mi, Gospodine."

Gospodin vas potiče: "Oslonite se na mene usred svoje bitke. Sva vaša bitka je stvar vjere u moju snagu i spremnost da vas izbavim. Kad vas neprijatelj svladava, dođite k meni i izlijte mi svoju dušu. Tražite me svim svojim srcem i ja ću se boriti za vas."
Bitka nikada nije naša. Ona je uvijek Gospodnja.

"Svojim će te krilima zaštititi, i pod njegova ćeš se krila skloniti: Vjernost je njegova štit i obrana! Nećeš se bojati strašila noćnoga ni strelice što leti danju" (Ps 91,4-5).

četvrtak, listopada 25, 2012

NE SILOM

U nastojanju da postignu pobjedu nad tijelom, mnogi kršćani se danas brzo okreću stvarima koje je stvorio čovjek, upravo kao i Izrael. Jedan istaknuti primjer toga je ogroman broj knjiga na policama kršćanskih knjižara na temu kako pomoći sam sebi. Doslovce tisuće knjiga obećava siguran uspjeh kako popraviti, umiriti i pokoriti tijelo. Kamo god se okrenemo, nudi nam se tjelesna mogućnost za sve naše potrebe. Crkve obećavaju pomazane sastanke probuđenja na kojima se ispunjavaju sve naše duhovne potrebe molitvom ili dodirom. Evanđelisti nude trenutačno izbavljenje, trenutačno iscjeljenje, trenutačne riječi od Boga.

Istina je, Bog je Izraelu dao mogućnost da usred svoje situacije izabere ili njega ili tijelo. Rekao je: "Hajde, vršite svoju vlastitu volju. Kopajte duboko u svome unutarnjem čovjeku, proučavajte knjige, planirajte strategije, činite sve što znate. Ali još ćete uvijek ovisiti o ruci tijela. Nijedno od vaših nastojanja neće vam ni na trenutak donijeti pobjedu."

Što više proučavam Riječ Božju, jasnije mi postaje: sve ljudske borbe za izbavljenje od grijeha osuđene su na propast. Bog će nas s vremena na vrijeme pustiti da prolazimo kroz žmikanje dok se potpuno ne uvjerimo da moramo umrijeti svim nastojanjima tijela.

Kad je Izrael nastojao poraziti svoga snažnog neprijatelja kroz ljudsku snagu, Bog je odmah osudio to nastojanje: "… posrnut će pomagač, i past će onaj komu pomaže – svi će zajedno propasti" (Iz 31,3). Riječ Božja vrlo jasnim jezikom izjavljuje da sva pobjeda ovisi o njemu samom. Samo on ima silu da nas izbavi od naših neprijatelja.

Možete imati pobožnu volju, čvrstu moralnu pozadinu, neumrljan um. Zapravo, možete biti jedan od najčistijih ljudi koji hodaju zemljom, ali Biblija kaže da nijedan ljudski dar i nijedna ljudska sposobnost nikada neće biti učinkovita protiv đavla. Svojim vlastitim trudom uvijek ćete podbaciti.

Ako ste usred strašne borbe, morate naučiti riječ koju je Bog dao Zahariji: "Ne silom niti snagom, već Duhom mojim – riječ je Jahve" (Zah 4,6b)

srijeda, listopada 24, 2012

PRONALAŽENJE KLJUČEVA ZA POBJEDU

Dok sam proučavao Novi savez, njegove slavne istine iskočile su iz Božjih starozavjetnih bavljenja Izraelom. Pavao izjavljuje: "Sve se to njima dogodilo da bude za primjer, a napisano je za opomenu nama kojima je zapalo da živimo u posljednjim vremenima" (1 Kor 10,11). Osjetio sam da me Gospodin pita: "Davide, želiš li ključeve pobjede? Želiš li znati kako nadvladati grijeh, tijelo i đavla? Želiš li znati kako se boriti s neprijateljem? Ako je tako, onda pođi u moj Stari zavjet i naučit ćeš iz tamošnjih primjera. Zapisao sam ih za tebe da možeš naučiti lekcije pobožnosti."

U noći Pashe, nijedan Izraelac nije bio u opasnosti od anđela smrti koji je prolazio Egiptom. Svi muškarci, žene i djeca Božja počivali su sigurni i zaštićeni pod pokrivalom krvi kojom su bili poškropljeni dovratnici i nadvratnik njihovih domova (Izl 123). Ova slika sigurnosti predstavlja zaštitnu snagu krvi našega Gospodina nad njegovom djecom danas. Kao kršćani, trebamo biti ljudi koji vjeruju i pouzdaju se, ljudi koji Kristovom krvi imaju poškropljene dovratnike i nadvratnik svoga srca.

Izraelovo pouzdanje u krv zaklanog janjeta ostvarilo je u životima tog naroda mnoge stvari. Nije ih to zaštitilo samo od anđela smrti, nego ih je izvelo iz Egipta i izbavilo iz faraonova ropstva. Međutim, postojali su i drugi neprijatelji od kojih je Izrael trebao izbavljenje. Isto je tako i danas, naše pouzdanje u Kristovu krv daleko je više od postizanja spasenja za vječnost. Ono uključuje i oslanjanje na silu Božju da će nas izbaviti od svake utvrde neprijatelja.

Nemojte me pogrešno razumjeti, molim vas. Ako ste spašeni – živeći pod pokrivalom Kristove krvi, sigurni po vjeri u njegovo djelo na križu za vas – to je apsolutno divno. Ali što s vašom trenutačnom bitkom sa silom grijeha koja bjesni u vama? Što s vašim grijehom koji vas lako zavodi? Kakvu snagu imate da vodite bitku s tim neprijateljima vaše duše?

Činjenica je da ako smo i spašeni i zaštićeni Kristovom krvi, još smo uvijek u bitki s nadmoćnim vlastima, sotonskim silama, demonskim utvrdama. Moramo zahtijevati silu koja nam je na raspolaganju kroz Božji Novi savez, ali ta sila dolazi jedino po vjeri!

utorak, listopada 23, 2012

NOVI ČOVJEK

Božji Novi savez s nama ukratko se može iznijeti u jednoj snažnoj izjavi. To je njegovo neopozivo obećanje da će izbaviti svoj narod od vlasti grijeha – kroz silu Duha Svetog.

Ovaj Novi savez okončao je sa svim našim slabašnim nastojanjima da ugodimo Bogu kroz naše tijelo. To je kraj svih naših borbi da nadvladamo grijeh odlučnošću, snagom, donošenjem odluka ili bilo kojim drugim djelom tijela. Ukratko, Božji Novi savez skida s nas pritisak i stavlja ga posvema na njega.
Kroz ovaj Savez, Gospodin kaže: "Više vas neću tražiti da mi donosite pobožno srce. Umjesto toga, uklonit ću vaše srce od kamena i staviti u vas novo srce, srce koje će imati želju za mnom. Kroz silu moga Duha, proizvest ću u vama htijenje i djelovanje da mi se možete svidjeti" (Ez 11,19-20).

Jednostavnim riječima, Novi savez je kraj čovjeku u nama koji kaže: "Mogu to učiniti u vlastitoj snazi. Ako proveden dovoljno vremena u molitvi i proučavanju Biblije, ako pažljivo razmotrim svoje probleme, bit ću u stanju učiniti promjene u svom životu."
Božji Novi savez kaže zbogom tom starom čovjeku koji kaže da sve može sam i uvodi novog čovjeka koji kaže: "Ne mogu ništa u vlastitoj snazi, ali mogu sve kroz snagu Duha Svetog."

Jedna od najvažnijih stvari koju sam naučio iz proučavanja Novoga saveza jest da je u ovim danima tajna imati pobjedonosan životu. Kako će se vrijeme Kristova povratka primicati, đavao će protiv naroda Božjeg otpustiti divlje demonske sile kakve svijet nikada nije vidio.

Vidimo da se to već događa unutar zidova crkve. Sotona se ubacio u dom Božji s istančanim lažima, lažnim naukama, demonskim učenjima. Nažalost, kršćani koji nemaju moć rasuđivanja sve to gutaju. Mnoštvo se prevara i krivovjerja valja kroz crkvu i ja vas pitam kako će vjernici biti u stanju opstati u takva vremena?

Gospodin nam odgovara obećavajući da će on sam preuzeti taj problem. Uvjerava nas: "Ne bojte se! Ja ću tu stvar uzeti u vlastite ruke i kroz moj Novi savez s vama dati vam snagu protiv svakoga snažnog napada neprijatelja."

ponedjeljak, listopada 22, 2012

JA ĆU BITI BOG NJIHOV by Gary Wilkerson

"I oni će biti narod moj, a ja, ja ću biti Bog njihov. I dat ću im srce jedno i put jedan da bi me se bojali u sve dane, na sreću svoju i djece svoje. I sklopit ću s njima Savez vječan, nikad se više neću odvratiti od njih i uvijek ću im činiti dobro; usaditi ću im u srce svoj strah da se nikad više ne (smiju) odmetnu(ti) od mene. I radovat ću se čineći im dobro; i čvrsto ću ih zasaditi u ovoj zemlji, svim srcem svojim, svom dušom svojom" (Jer 32,38-41).

Sjećate li se kad ste podigli ruku u trećem razredu i pitali: "Učiteljice, mogu li izaći?" Što je učiteljica odgovorila?

"Dakako, ali pitanje ispravno glasi: Smijem li izaći?"

U ovom retku Bog koristi riječi "ne smjeti". To je deklarativna izjava: "Ne smiješ to činiti!" On kaže: "Stavit ću svoj zakon u vas da nećete smjeti raskinuti Savez sa mnom."

Volim što on to naziva Savezom vječnim. Ako bih mogao usaditi jednu stvar u vaš život, bila bi to ova poruka da razumijete, hodate i uživate u ovoj stvarnosti da je savez Božji, sklopljen s nama, Savez vječan.

Može li se taj Novi savez raskinuti? Bog kaže kroz proroka Jeremiju: "Ovako govori Jahve, koji daje da sunce sjaje danju, a mjesec i zvijezde da svijetle noću, koji burka more da mu valovi buče – ime mu je Jahve na Vojskama: Ako se ikad ti zakoni poremete preda mnom – riječ je Jahvina – onda će i potomstvo Izraelovo prestati da bude narod pred licem mojim zauvijek" (Jer 31,35-36).

Kad će se obećanje Novoga saveza prekršiti? Kad zvijezde odbiju sjati i kad više ne bude sunca; kad će čovjek moći sići do dubine jezgre zemlje i izmjeriti zvijezde i svemir. Zbog toga Bog kaže: "Novi savez je Savez vječan!"

petak, listopada 19, 2012

ŽETVA DUHA

"A onaj koji vam daje Duha i čini među vama čudesa, čini li to zbog vršenja Zakona ili zbog prihvaćanja vjere" (Gal 3,5).

Pavao kaže da nam Bog daje Duha Svetog bez mjere i to ne čini prema našim djelima, nego prema našoj vjeri u njega.

Isus je bio jedina osoba koja je imala Duha Svetog bez mjere. Međutim, postojali su mnogi muškarci i žene kroz povijest koji su primili veliku mjeru Duha. Ti vjernici znali su da se ne moraju naprezati da bi plakali nad izgubljenim, slomljenim svijetom, jer je to plakanje u njima činio Duh Sveti.

Naš dio je moliti: "Duše Sveti, ti poznaješ u mom krugu utjecaja svakoga tko je pod osvjedočenjem jer ti si onaj koji osvjedočuješ. Ti vidiš svaku suzu koja pada u tišini noći i znaš svakoga tko je očajan i vapi za pomoći. Ja sam tvoj instrument. Ispuni me tvojim bremenom i vodi do onih koje si pripremio."

Bog nas želi osnažiti iz jednog razloga: da nas ispunjene njegovom Riječi i vođene njegovim Duhom pošalje na ulice. On želi da smo u stanju izgovoriti osvjedočavajuću riječ koja ima nepogrešivu vatru Duha!

Je li vašu dušu nad izgubljenima nešto ozlovoljilo? Osjećate li breme za one u svom krugu utjecaja? Ili se beskrajno usredotočujete na svoje vlastite potrebe? Ako ne poznajete Kristovo srce i nemate njegovo breme, nikada ne možete očekivati biti upotrijebljeni od njega.

Za mnoge kršćane djelo vječnosti nije u nekoj dalekoj zemlji nego se usredotočuju na obitelj, prijatelje, suradnike. Međutim, traži se isto. Da bi se dosegli izgubljeni, moramo tražiti Gospodina da na njih djeluje osvjedočenjem i da naša srca pripremi pravodobnom riječi.

Postite i molite, a zatim tražite Duha Svetog da vas vodi k onima koje je on osvjedočio i pripremio da čuju njegovu Riječ. Tada se uzdajte u njegovo vodstvo i silu za čudo!

četvrtak, listopada 18, 2012

POSTALI SU NEUSTRAŠIVI

Kad je Duh pao na Isusove učenike, postali su neustrašivi. Kad su išli svjedočiti u hram, Duh Sveti učinio je njihove riječi oštrima, osvjedočavajućima, poput mača koji probada srce. Propovijedali su Evanđelje sa snagom i vlašću jer su u sebi imali vatru Duha Svetoga.

Pod tim se pomazanim propovijedanjem za kratko vrijeme spasilo oko pet tisuća ljudi. Čak su se i svećenici obratili. U obližnjim selima i udaljenim gradovima, pa čak i među poganima, događala su se daljnja izlića.

Najbolji dio toga nevjerojatnog prizora je da je crkva sve svoje upute dobivala od Duha Svetog. Ništa se nije događalo dok se učenici nisi zatvorili s Gospodinom, postili i molili. Kad su to učinili, Duh je došao i počeo voditi svaki njihov korak.

Dogodilo se još nešto vrlo važno. Učenici su trebali odnijeti Evanđelje u svaku naciju, svaki narod, međutim, židovska tradicija zabranjivala im je da se i dotaknu odjeće pogana. Kako bi mogli odnijeti Radosnu vijest ljudima s kojima im je bilo zabranjeno družiti se? Ovo se činilo kao nemoguća zapovijed jer se svaki židovski obraćenik držao tih predrasuda.

Navješćivanje Evanđelja na daleko i široko započelo je tek kad je Duh Sveti preuzeo stvar. Tijekom Petrove dnevne molitve na krovu kuće, pohodio ga je Duh: "'Što je Bog proglasio čistim, ti ne nazivaj poganim!' reče mu onaj glas po drugi put" (Dj 10,15).

Rekao mu je: "Da se nisi usudio nazvati nečistim ono što sam ja posvetio i očistio. Sad siđi, jer neki pogani kucaju na vrata. Želim da ideš s njima i propovijedaš im o Isusu!"

Duh Sveti preko noći je riješio problem predrasude. Jednostavno progovorivši svojim sljedbenicima, otvorio je poganski svijet za Evanđelje. Sve to jasno je bilo vođeno iz neba!

Snažni vjernici prvog stoljeća primali su naredbe od samog Duha Svetog: "Oni, dakle, poslani od Duha Svetoga, odoše" (Dj 13,4). Oni se nisu pokrenuli dok najprije nisu bili nasamo s Bogom, u postu i molitvi. I Duh Svetim im je odgovorio, dajući im jasno vodstvo!

srijeda, listopada 17, 2012

PAVLOV DUH BIO JE OZLOJEĐEN

Kad je apostol Pavao vidio idolopokloničko mnoštvo u Ateni, duh mu se ozlojedio (vidi Dj 17,16). I ja doživljavam isto što i Pavao dok svake večeri gledam kroz prozora svoga stana u mase na Manhattanu. Vidim divne zgrade – od Midtowna pa sve to Kipa slobode – ali sve su one kao nadgrobni spomenici. Pune su hodajućih mrtvaca, gomile ljudi koji umiru i odlaze u pakao. Svakodnevno moram vapiti: "Gospodine, trebamo te! Ništa ne možemo učiniti da dosegnemo ove ljudi bez tvoga vodstva i snage."

Isus je znao sve s čime će se njegova Crkva danas suočiti, sa silnim suprotstavljanjem i mnogim preprekama. I znao je točno što će se dogoditi našem društvu. Znao je da će doći do urušavanja morala, da će čovječanstvo postajati sve gore i gore i da će gnjevan đavao izbljuvati rijeku pakla protiv njegove Crkve.

Isus ne bi rasposlao svoje učenike bez da znaju da će im sila koju će primiti biti dostatna da se suoče sa svakom potrebom i opozicijom. Ti ljudi koji su se u strahu razbježali kad su vojnici došli po njega bili su uplašeni, nesigurni, nevješti, neizvježbani. Međutim, Isus je znao da će ti isti ljudi – kad se potpuno predaju Duhu Svetom – činiti čuda, tjerati u bijeg demone te svladati svakog protivnika i izazov.

Vjerujem da se Isusove riječi njegovim bespomoćnim učenicima odnose i na nas danas: "Evo, ja ću poslati na vas ono što je Otac moj obećao. A vi ostanite … dok se ne obučete u silu odozgo" (Lk 24,49).

U biti je rekao: "Pokušate li evangelizirati u svojoj vlastitoj snazi, ubrzo ćete se naći na koljenima. Znam s kojim ćete se bitkama i preprekama suočiti, zbog toga ću vam dati snagu veću od svake snage u ovom svemiru. Bit ćete u stanju dići se pred kraljevima, knezovima i vlastima s vlašću nad demonima i poglavarstvima. Ali ništa nećete moći raditi za mene ako niste puni Duha Svetog."

utorak, listopada 16, 2012

BROADWAY TIJEKOM NAJVEĆE GUŽVE

Dok sam hodao Broadwayom tijekom najveće gužve i gledao lica u gomili prolaznika, jedna misao pogodila je moju dušu poput groma: "Gotovo svaki prolaznik ide u pakao."

Shvaćam da ovo može biti oštro ili arogantno. Možda mislite: "Sigurno neki od tih prolaznika poznaje Gospodina. Sigurno su mnogi u toj ogromnoj gomili vidjeli ili iskusili nekakvu vjeru."

Dok sam hodao, ponovno i ponovno pogađala me misao: "Izgubljeni su. Vječnost će provesti bez Isusa!" Na kraju sam se pokušao utješiti mišlju: "Ali naša crkva vidjela je tisuće ljudi koji su se obratili. Crkva Times Square jedna je od najvećih u gradu New Yorku."

No ipak mi je još uvijek nešto izjedalo dušu. Morao sam priznati pred Gospodinom: "O, Oče, nemam breme koje sam jednom imao. Ne plačem kao što sam plakao kad sam tek došao u grad New York!"

1958. godine Gwen i ja živjeli smo u Philipsburgu u Pennsylvaniji, gradiću od oko 1500 stanovnika. U onim danima, odlazio bih u šumu u blizini našega doma i satima plakao nad dušama u New Yorku. Imao sam malen zelen Chevrolet i svakoga tjedna dok bih se vozio u taj grad da služim, plakao bih tijekom čitave trosatne vožnje.

Danas propovijedam u jednom od najljepših kazališta na svijetu, povijesnom kazalištu Mark Hellinger. Međutim, pitam se koliki se u našoj zajednici i oni koji ovo čitaju osjećaju kao ja dok sam hodao Broadwayom. Morao sam stati i pitati se: "Koliko je prošlo otkad si zadnji put plakao za izgubljenima? Imaš li još uvijek Gospodnje breme da ih dosegneš evanđeljem?"

Jeste li u stanju raditi sa svojim kolegama, pozdravljati svoje susjede, razgovarati sa svojim nespašenim članovima obitelji i nikada ne biti zabrinuti za njihove duše? Je li vam um zaokupljen samo preživljavanjem – brigom za svoju obitelj? Jeste li izgubili breme za svjedočenje i jeste li prestali posezati za izgubljenim i umirućim svijetom?

"Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi. Išli su plačući noseći sjeme sjetveno: vraćat će se s pjesmom noseći snoplje svoje" (Ps 126,5-6).

ponedjeljak, listopada 15, 2012

VJEČNI SAVEZ by Gary Wilkerson

"(Krist), naš veliki svećenik dobio je toliko uzvišeniju službu koliko je posrednik boljega Saveza, boljega jer je uzakonjen na boljim obećanjima!" (Heb 8,6).

"… s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopit ću Novi savez, različit od Saveza koji učinih s ocima njihovim, onog dana kad ih za ruku uzeh da ih izvedem iz zemlje egipatske" (Heb 8,8-9)

Bog je uzeo svoj narod za ruku i izveo ga iz ropstva, iz sužanjstva, iz bijede. Otvorivši Crveno more, nadnaravno ga je odveo u pustinju i obećanu zemlju. To je dobar savez, ali Poslanica Hebrejima kaže da je Novi savez bolji i uzvišeniji.

Drugi dio Poslanice Hebrejima 8,9 nam kaže: "… oni nisu ostali vjerni Savezu mome …" To je razlog zašto je bio potreban Novi savez.

"Ovo je Savez koji ću sklopiti s domom Izraelovim poslije onog vremena – veli Gospodin – : Stavit ću svoje zakone u pamet njihovu, upisat ću ih u srca njihova. Ja ću biti Bog njihov, a oni će biti narod moj. Ne, nitko više neće poučavati sudruga svoga i nitko brata svoga – veleći mu: Poznaj Gospodina – jer će me upoznati svi, od najmanjega do najvećega među njima, jer ću biti milostiv prestupcima njihovim, grijeha se njihovih više neću nikako sjećati" (Heb 8,10-12).

Bog kaže da će Novi savez biti bolji, uzvišeniji od staroga, ne kao onaj koji je sklopio s djecom Izraelovom u Egiptu. Ovaj put učinit će nešto drukčije; to nije samo neki savez koji sklapa, nego nova sila koju daje. Nova sila omogućit će nam da možemo u održanju njegova Saveza biti vjerni gotovo kao i on sam, jer on sad živi u nama. To je razlika u tom Savezu, vječnom Savezu!

petak, listopada 12, 2012

NJEGOVO OBEĆANJE JE SVE ŠTO TREBAM

Bog sva svoja obećanja pečati prisegom i imamo "legalno" pravo stajati na njima. On se ne može povući ni od jednoga svog obećanja ili ne bi bio Bog. Zbog toga se možemo uhvatiti za svako obećanje i reći: "Gospodine, stajat ću na onome što si rekao."

Možda ćete reći: "Čekaj malo! Misliš li reći da se od nas ne očekuje da komuniciramo s Gospodinom?" Uopće nisam to mislio. Ali činjenica je da naše komuniciranje s Bogom nije ograničeno na štovanje, slavljenje ili molitvu. Mi komuniciramo s njim aktivno se oslanjajući na njegovu zapisanu i otkrivenu Riječ i naša komunikacija s njim uključuje i pouzdanje u njega.

Duh Sveti uglavnom "govori" vodeći nas do prigodnih odlomaka Pisma, pokazujući nam um Božji u vezi određene stvari i govoreći nam koje korake trebamo poduzeti. Zašto bi nam govorio unutarnjim glasom ako nećemo "poslušati" njegov otkriven, zapisan glas?
Bog nam ne mora sve reći niti nam otkriti sve svoje planove. Zapravo, možemo imati prisnost s njim jednostavno odustajući od naših nastojanja da odgonetnemo njegov glas. Ova vrsta prisnosti kaže: "Gospodine, ako i nikada ne čujem još jednu riječ od tebe, još uvijek mi daješ sve što trebam. Znam da me ljubiš. Došla mi je tvoja Riječ i odmarat ću se na njoj."

David je primjer takva pouzdanja. Kad je ovaj pobožan čovjek ležao na smrtnoj postelji, rekao je: "Premda moj dom i nije takav pred Bogom …" (2 Sam 23,5). Drugim riječima: "Još nisam vidio ispunjenje svake riječi koju mi je Gospodin dao, ipak, primio sam obećanje da će moj dom opstati."

Pored njega nije stajao prorok da bi mu rekao te stvari. Nije dobio san, objavu, unutarnji glas koji bi mu govorio. Umjesto toga, kad se suočio s vječnošću, rekao je: "Bog mi je u svojoj Riječi dao obećanje saveza. Odlazim u vječnost stojeći na tom obećanju."

Zatim nastavlja u tom retku: "To je sve moje spasenje i sva moja želja." U biti je rekao: "Sad se mogu suočiti sa smrću jer njegovo je obećanje sve što trebam."

U svome razboru, slušanju, odlukama, možemo podbaciti, ali možemo se radovati u svome Bogu koji je naša snaga. Moramo se jednostavno predati, mirno stajati i gledati njegovo spasenje!

četvrtak, listopada 11, 2012

MIRNO STAJANJE ČIN JE VJERE

Stajati mirno ne znači biti pasivan ili prepustiti se sudbini. Sudbina kaže: "Što će biti, bit će." Ali vjera sve mijenja. Stajati mirno jest čin vjere, aktivno odmaranje na Božjim obećanjima, prestanak sa svim pitanjima, sumnjama i beskorisnim borbama.

Sve otkako sam u službi, glavno područje borbe za mene bilo je kako poznati glas Božji. Vjerujem da je ta borba uobičajena među kršćanima. Mi pitamo: "Kako mogu znati je li glas koji čujem Božji ili od moga tijela?"

Kad god se suočim s kritičnom potrebom koja zahtijeva odgovor, okrećem se Gospodinu u molitvi i vapim: "Oče, tvoja Riječ kaže da ti govoriš svome narodu. Molim te, Bože, govori mi. Daj mi svoje vodstvo!" A onda citiram obećanja Pisma:
  • "Moje ovce slušaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom" (Iv 10,27). 
  • "Uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite'" (Iz 30,21). 
  • "(Moja) Riječ je posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu" (Pnz 30,14). 
Doista, često nam dolazi tihi glasić; kad nam Bog počne govoriti, iznenada imamo velik osjećaj mira i spokoja. Taj glas je utješan, ublažavajući, te izlazimo iz svojih molitvenih klijeti divno se osjećajući. Ali ponekad se riječ koju čujemo u molitvi ne ostvaruje te shvaćamo da smo čuli drugi glas, a ne Kristov. U takvom slučaju, to je ili glas naše vlastite želje i ambicije ili glas našega tijela.

Pavao kaže: "Ima na svijetu ne znam koliko različitih glasova, a ni jedan nije bez smisla" (1 Kor 14,10). Mnogi su glasovi, uključujući i glas tijela, glas volje, glas ambicije – i svi oni viču za našom pozornošću.

Koliko god molimo ili smo blizu Gospodina, svi smo slabi i činimo pogreške. Naše tijelo još uvijek ima glas i povremeno nam on staje na put.

Dopustite mi reći kako je Bog mene proveo kroz ovaj test vjere. Uvjeren sam da Bog unaprijed uređuje i uspostavlja sve naše situacije. On je savezom obećao voditi me po Duhu Svetom i sačuvati me od pada. Dakle, sad molim s vjerom vjerujući njegovoj Riječi za mene te mirno stojim čekajući na njega da djeluje.

srijeda, listopada 10, 2012

DRŽAT ĆU OČI NA TEBI

Nakon što je Samuel pomazao Šaula za kralja, ispratio ga je do ruba grada i rekao: "Stani sada, da ti objavim riječ Božju" (1 Sam 9,27). Zamislite! Izraelovu kralju bilo je zapovjeđeno da stane umjesto da nešto čini.

Samuel je rekao: "Šaule, upravo sam te pomazao i tvoje misli već jure. Misliš: 'Što Bog radi? Kako mogu poznati njegov glas, njegovu volju?' Prestani se naprezati, Šaule! Želiš li čuti riječ od Boga? Onda stani i slušaj da ti ja dam tu riječ Božju."

Ovo savršeno ilustrira načelo koje želim ovdje naglasiti: Riječ Božja – glas vodstva i izbavljenja – dana je onima koji mirno stoje pred Bogom.

Judu je napao savez silnih vojski te Pismo kaže da se kralj Jošafat "uplaši i stade tražiti Jahvu, te oglasi post po svojoj Judeji" (2 Ljet 20,3).

Ljudi su počeli moliti: "U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom … U nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas, niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te" (2 Ljet 20,6.12).

Još jednom vidimo da nije ništa pogrešno kad se uplašimo. Bog je strpljiv prema nama i ne drži naš strah protiv nas. Zapravo, trebamo moliti istu molitvu koju je molio i Jošafat: "Gospodine, uplašen sam. Neprijatelj dolazi poput bujice, a ja ne znam što raditi. Ali znam da ti imaš svu silu i vlast, dakle, neću činiti ništa, Gospodine, osim moliti. Držat ću oči na tebi."

Duh je zapovjedio: "Ne bojte se i ne plašite se … jer ovo nije vaš rat, nego Božji … Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako će vam pomoći Jahve" (2 Ljet 20,15-17).

Izraz postaviti se znači "zauzeti položaj; ne se kolebati u toj stvari". Drugim riječima: "Zauzmite položaj u vjeri. Budite uvjereni da je ovo bitka Gospodnja, a ne vaša!"

utorak, listopada 09, 2012

STAJATI I ČEKATI

Bog govori svome narodu glasom svoga Duha: "I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite', bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo" (Iz 30,21).

Glas njegova Duha dolazi nam uglavnom kroz Pismo. On nam može otvoriti biblijski odlomak koji će biti ključ za naše izbavljenje. Ali prije nego možemo čuti njegov glas vodstva, Bog od nas nešto zahtijeva: moramo mirno stajati i čekati na njega da djeluje.

Ova riječ nije prijedlog, nego zapovijed. To je tajna naše potpune pobjede i izbavljenja. Doista, Gospodin je u mnogim prilikama zapovjedio svome narodu da mirno stoji.

U Jošui 3 čitamo o drugom Izraelovom prelasku koji je morao poduzeti, na rijeci Jordan. Bog je naredio narod: "Kad stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite" (Jš 3,8). Zatim je dodao: "Čim stopala svećenika … stupe u Jordan, razdijelit će se voda Jordana, i … ustavit će se kao nasip" (Jš 3,13).

Bog je rekao: "Kad uđete u vodu, ukopajte se nogama u njoj i tamo stojte. Budite mirni, počivajte. Jednostavno čekajte na mene da djelujem i ja ću razdijeliti vodu za vas!"

Hebrejska riječ za zaustaviti se u ovom odlomku znači "zaustaviti svu aktivnost, prestati sa svim naprezanjem". Međutim, koliko je Izraelaca bilo poslušno kad su ušli u Jordan? Dok su stajali nogama u vodi, mnogi su morali pomisliti: "Kako znamo da će ovo funkcionirati?"

Neki su možda bili u iskušenju da sagrade neku vrstu pontonskog mosta pokušavajući prijeći svojom vlastitom dosjetljivošću. Ali to bi bilo uzalud.

Bog je doista djelovao u toj prilici – razdijelio je vodu. Izraelov čin poslušnosti bio je postignut vjerom – i Bog je odgovorio na njihovu vjeru!

ponedjeljak, listopada 08, 2012

EVANĐEOSKA ZAJEDNICA by Gary Wilkerson

Duh Sveti nas poziva da budemo "evanđeoska zajednica". Mnoge crkve pokušavaju imati zajednicu, ali nemaju autentičnu biblijsku zajednicu jer evanđelje ne funkcionira u njihovu zajedništvu. One ne znaju kako istinski ljubiti jedan drugoga, jer pokušavaju imati zajednicu bez Riječi Božje.

U Luki 8 čitamo: "Majka njegova i braća htjedoše k njemu, ali mu ne mogoše prići zbog mnoštva naroda. Netko mu javi: 'Majka ti i braća stoje vani, žele te vidjeti.' On im odgovori: 'Majka moja i braća moja – to su oni koji slušaju riječ Božju i vrše je" (Lk 8,19-21).

Nigdje u Pismu nećete izričito pročitati o evanđelju zajednice, ili malih skupina, ili savjetovanja, ili štovanja. Dakle, možda ćete pitati što je to? Vjerujem da nam je Isus dao definiciju evanđelja zajednice ovdje u Luki.

Rekao je: "Moju zajednicu ne tvori mnoštvo koje me okružuje niti samo moja majka i braća. Moja istinska evanđeoska zajednica, moja braća i sestre, jesu oni koji čuju, koji znaju, čiji životi su uloženi u Riječ Božju. Članovi moje zajednice čuju Riječ i vrše je."

Prava evanđeoska zajednica jest evanđelje našega Gospodina Isusa Krista. To znači izvršavati Riječ Božju. To znači slušati Riječ Božju, ljubiti jedan drugoga i pomoći onima kad ne žive u skladu s tom Riječi. To je skupina ljudi koji grade svoje živote oko slušanja Riječi Božje, razumijevanja onoga što ta Riječ govori i poznavanja Duha Svetog koji daje snagu toj zapisanoj Riječi.

Isus je uvijek središte, Alfa i Omega, početak i svršetak. On je sve u našoj evanđeoskoj zajednici i mora uvijek držati vrhovno mjesto dok zajedno rastemo u njemu.

petak, listopada 05, 2012

JA TE KRIJEPIM

Želim govoriti o robovanju grijehu – što znači, vašoj bitki s tijelom. Pod Novim savezom, Bog će dopustiti situacije da bi vam pokazao kako ste potpuno ovisni o njemu da vas izbavi po vjeri.

Bog vas nikada neće uvesti u iskušenje, ali dopustit će da dođete do kraja svojih snaga. Ako imate neki grijeh koji vas lako zavodi, sotona će neprestano dolaziti protiv vas sa svojim lažima: "Preslab si! Nikada nećeš uspjeti!"

Dok vas sotona pokušava još jednom privezati za vašu naviku, čujete zveket lanaca te se pitate: "Gospodine, hoću li se ikada izdići iz toga? Pao sam tako nisko!"

Što možete učiniti? Znate da ne možete nadjačati neprijatelja i da se ne možete nositi s njim u borbi, i tako se šćućurite pred njim drhteći od straha.

Možda si kažete: "Vratit ću se na svoje stare putove. Barem ću biti pošteđen svih ovih duhovnih borbi. Ovo je previše za mene!" Ali znate da se ne možete vratiti svome starom gospodaru. Ako Kristu okrenete leđa i napustite ga, to će vas stajati života.

Mnogi su kršćani uhvaćeni u taj pakleni krug grijeha i priznanja, grijeha i priznanja. Trče prijateljima, savjetnicima, bilo kome tko će ih saslušati dok plaču i mole. Takvi vjernici učinit će sve osim da mirno stoje i uzdaju se u Gospodina da će im donijeti izbavljenje.

Stari zavjet daje nam primjer za primjerom kako mi nemamo snage u našem tijelu da se borimo u duhovnim bitkama. Naš stari čovjek krajnje je slab i bez sile, ali u sebi imamo novog čovjeka. Ovaj novi čovjek razumije da nema ljudskog izlaza i da se Bog mora pozabaviti svom borbom. Odupiremo se đavlu ne u svojoj vlastitoj snazi, nego snagom Duha Svetog koja se otkriva u nama po vjeri samoj.

"Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim"(Iz 41,10).

četvrtak, listopada 04, 2012

GOSPODIN ĆE SE BORITI ZA VAS

Dok su se Egipćani brzo primicali, nije bilo mjesta kamo bi Izraelci pobjegli. Planine s obje strane bile su gole, bez drveća ili spilja da se sakriju. A s druge strane put im je zapriječilo more. Bila je to nemoguća situacija! Pismo govori da u toj točki "Izraelci pogledaju i opazi da su Egipćani za njima u potjeri, pa ih obuzme velik strah. I poviču Izraelci Jahvi" (Izl 14,10).

Pokušajte se staviti u njihovu situaciju. Obitelj je skupljena oko vas: djeca, djedovi i bake, drugi rođaci. Iznenada začujete buku bojnih kola, zveket sablji i žestok bojni poklič vojske koja je sklona ubijanju, žedna krvi. Ne biste li se uplašili?

Istina, Bog je strpljiv s nama kad nas u nekoj iznenadnoj krizi preplavi strašna bujica ljudskog straha. Naš Gospodin nije težak nadglednik poslova i znao je da će to biti strašno iskustvo za Izraela. Zapravo, bio bi zadovoljan s molitvom kao što je: "Gospodine, bojimo se! Međutim, znamo da si nas uvijek vjerno izbavljao. Kad smo bili u Egiptu, izbavio si nas od anđela smrti i od svih pošasti.

Znamo da imaš snagu izbaviti nas i iz ove krize. Predajemo naše živote u tvoje ruke!"

No je li Izrael tako vapio? Ne! Pismo kaže: "Zar nije bilo grobova u Egiptu – reknu Mojsiju – pa si nas izveo da pomremo u pustinji? Kakvu si nam uslugu učinio što si nas izveo iz Egipta?" (Izl 14,11-12)

Bili su sarkastični, gotovo do točke bogohulstva. To nikako nije bio povik vjere!

Suočavate li se i vi upravo sada sa svojom vlastitom krizom? Možda pitate: "Što bih trebao učiniti u takvoj krizi? Što se događa kad sam svladan strahom jer se sve oko mene ruši?"

Evo kako je Bog odgovorio Izraelu kad su se oni suočili sa svojom krizom: "Ne bojte se! Stojte čvrsto pa ćete vidjeti što će vam Jahve učiniti da vas danas spasi … Jahve će se boriti za vas. Budite mirni" (Izl 14,13-14). Gospodin im je rekao: "Prva stvar s kojom se morate pozabaviti vaš je strah! Ja ću se boriti za vas, spasiti vas i izbaviti. Neka ovo obećanje bude vaša snaga i istjera sav vaš strah!"

srijeda, listopada 03, 2012

KRIZA NA CRVENOM MORU

Stari zavjet nabraja mnoga testiranja naroda Božjeg. Vjerojatno je najveći primjer bila kriza na Crvenom moru. Ovu krizu potpuno je osmislio Bog, stvorivši je svojim vlastitim zapovijedima Izraelu. Pismo govori da je Bog bio taj koji je otvrdnuo faraonovo srce, uzrokovavši da Egipćani pođu u potjeru za Izraelom i dopustivši da ih egipatska vojska sustigne kod mora.

Bog je rekao narodu da se utabori između Migdola i Pi-Hahirota, na lokaciji smještenoj između dva planinska lanca i s morem na trećoj strani (vidi Izlazak 14). Jedini mogući put bijega bio je natrag u pustinju, a taj je bio prepriječen faraonovom vojskom koja se približavala. Izraelci su bili užasnuti svojom situacijom, ali u nju ih je odveo njihov Bog!

Dopustite mi ovdje nešto istaknuti: Bog je mogao učiniti da bilo kada u pustinji otpadnu kotači egipatskih bojnih kola, odvesti ih u škripac i na smrt izgladnjeti. Ali umjesto toga, čekao je dok nisu bili između zidova razdvojenog mora.
Bog je mogao na egipatski tabor poslati i nadnaravni oblak da ih zbuni. Vojnici su mogli danima trčkarati okolo u čudnoj sumaglici. Ali umjesto toga, odabrao je poslati oblak iza Izraelaca, kao zaštitu.

Ili, mogao je poslati jednoga jedinog anđela da u tren oka pobije čitavu egipatsku vojsku. Zapravo, mogao je odabrati uništiti ih u bilo kojoj točki. Ali Gospodin nije učinio ništa od toga. Umjesto toga, stisnuo je Izraela u tijesnu, alarmantnu situaciju, krizu iz koje se nije moglo pobjeći ljudskim sredstvima.

Vjerujem da je Gospodin imao dva cilja dopuštajući ovu nemoguću situaciju za svoj narod:
  1. Odlučio je uništiti Izraelove neprijatelje. Nikada više nisu trebali gledati u strahu preko svojih ramena. Bog je zapravo govorio: "Rasuti ću vaše neprijatelje duž obale tako da možete vidjeti mrtvog svakoga pojedinog. Tad ćete znati da ja imam svu silu!" 
  2. Bog je želio osigurati priliku svom narodu da stave svoje živote u njegove ruke – da mirno stoje i pouzdaju se u njega da će im dati uputu. 
Kako znamo da je Bog stvorio ovu strašnu situaciju da testira svoj narod? Njegova vlastita Riječ kaže: "Sjećaj se svoga puta kojim te Jahve, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi, iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš" (Pnz 8,2).

utorak, listopada 02, 2012

STOJ MIRNO!

Tri najčešće riječi koje se čuju među kršćanima za vrijeme krize jesu: "Gospodine, učini nešto!" Kad se suočimo sa zamršenim kušnjama, protiv naše prirode je da mirno stojimo i ništa ne činimo. Zapravo, vjerojatno je najteža stvar u vezi s kršćanskim hodom strpljivo čekanje da Bog djeluje. Čak i odani vjernici paničare kad se Gospodin ne pokrene prema njihovu rasporedu.

Mi Bogu neprestano dajemo rokove i vremenska ograničenja. Vičemo: "Gospodine, kad ćeš nešto učiniti u vezi s ovim? Ako sad ne djeluješ, bit će prekasno!" Ali Bog nikada ne kasni. On uvijek sve čini prema svom rasporedu, ne našem.

Naš Bog uvijek pretražuje zemlju ne bi li našao one koji će se pouzdati u njega u svakoj krizi, kušnji i beznadnoj situaciji. On nas doista često uvodi u situacije koje su kritične i teške da bi nas testirao. On želi vidjeti jesmo li voljni mirno stajati i čekati na njega da donese nadnaravno izbavljenje.

Biblija izjavljuje vrlo jasno: "Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov" (Ps 37,23). Hebrejski izraz za voditi i učvršćivati ovdje znači "prethodno pripremiti, korak po korak, učvrstiti, odrediti od Boga".

To znači da je to Bog, a ne đavao, koji nas dovodi na teška mjesta. Možemo vapiti: "Gospodine, zašto dopuštaš da se moja kriza nastavlja?" Ali istina je da ne samo da on dopušta našu kušnju, nego to čini namjerno – sa svrhom. A mi to teško možemo prihvatiti.

Bog dopušta te teške stvari u naš život da bi u nama proizveo vjeru. On nas oblikuje u pobožne primjere vjere da budemo njegovo svjedočanstvo u ovom bezvjerničkom, bezbožnom vremenu. Čvrsto vjerujem da je svaki korak koji načinim određen od moga nebeskog Oca i on me nikada neće odvesti na rub neke teške situacije da bi me onda ostavio. On neće reći: "Dobro, Davide, dovde sam te vodio. Sad se brini sam za sebe."

Ne! Bog je apsolutno vjeran svojoj djeci, u svakoj krizi. On nas uvijek pita: "Hoćeš li ti biti onaj kojega sam tražio, onaj koji neće paničariti, koji me neće optuživati da ostavljam, napuštam i nanosim bol svojoj djeci? Hoćeš li mirno stajati u svojoj krizi i pouzdavati se u mene da ću te provesti kroz nju?"

ponedjeljak, listopada 01, 2012

NAJTEŽI DIO VJERE by Gary Wilkerson

Kad sam bio dječak, moj me otac naučio jednu od najboljih lekcija o vjeri koju sam ikada čuo. "Sine, najteži dio vjere uvijek je posljednjih pola sata. Kad ti se čini da ćeš dići ruke, kad osjećaš da ti je život skrenuo s kolosijeka, kad ništa više ne čuješ od Boga, samo ustraj – jer posljednjih pola sata najteži je dio vjere."

Jeste li ikada vozili na dugoj relaciji? Vozite stotine kilometara i putovanje je sasvim u redu. Konačno vidite znak koji kaže da je vaš cilj samo trideset kilometara dalje. Tih trideset kilometara čini vam se dugačkih gotovo kao petsto kilometara koje ste upravo prošli. Ponekad je posljednjih pola sata putovanje najteže jer ste gotovo na odredištu, ali još morate malo izdržati.

"Ustrajnost vam je zbilja potrebna da vršenjem volje Božje postignete obećanje" (Heb 10,36).

Znam da se neki od vas osjećate kao da ćete se predati, ali želim vas ohrabriti da izdržite još malo. Čini vam se kao da se san neće ostvariti, ali Bog vam kaže: "Samo ustraj, dijete! Ustraj, crkvo! Ustraj još nekoliko minuta. Ustraj još nekoliko tjedana – jer tvoja pobjeda je upravo iza ugla!"

Ne mogu vam reći koliko sam sreo ljudi koji su dobili riječ od Boga, ali jer je odgovor sporo dolazio, odbacili su nadu i sad žive životom osrednjosti. Da su samo malo dulje izdržali, sve stvari koje im je Bog rekao ostvarile bi se. Ali odustali su od vjere; odustali su od hrabrosti; odustali su od vizije i cilja. Žive životom tihog očaja jer se više ne pouzdaju u Boga niti mu vjeruju za velike stvari. Hodaju u vlastitoj snazi bez sile Božje.

Ne dižite ruke od nade! Bog je najbolje sačuvao za kraj!