petak, rujna 28, 2012

IDOLOPOKLONSTVO DONOSI PREVARU

Idolopoklonici žive u prevari, vjerujući laži da je istina!

"Jer tko se god iz doma Izraelova i od došljaka koji se nastaniše u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono što ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene traži savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti" (Ez 14,7).

Ova poruka znači: "S obzirom da ste otvrdnuli u svome grijehu, bez želje da se obratite i pokajete, svaka riječ koju čujete od sada nadalje potvrdit će vas u vašoj prevari. Čak će i propovijedanje koje čujete govoriti vašim idolima."

Sliku toga vidimo s kraljem Ahabom u 1 Kraljevima 22. Ovaj čovjek vjerojatno je bio najpokvareniji kralj u izraelskoj povijesti. U to vrijeme udružio se s kraljem Jošafatom da pođu zajedno u bitku protiv Ramot Gileada.

Pismo kaže: "Jahve upita: 'Tko će zavesti Ahaba da otiđe i padne u Ramot Gileadu? Jedan reče ovo, drugi ono. Tada uđe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja ću ga – reče – zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?' On odgovori: 'Izaći ću i bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reče: 'Ti ćeš ga zavesti. I uspjet ćeš. Idi i učini tako'" (1 Kr 22,20-22).

Vidimo jednoga od najgorih idolopoklonika svih vremena, čovjeka čije je srce bilo zarobljeno gramzljivošću i požudom, kako ispituje Gospodina. Što je, dakle, Bog dao Ahabu? Osigurao mu je četiristo proroka koji su mu lagali i odzvanjali željom njegova srca: "Pođi u bitku! Sve izgleda divno. Pred tobom je mir i napredak."

Kakva užasna tragedija! Ahab nije mogao čuti glas Božji zbog ukorijenjenih idola u svom srcu. Bog mu je odgovorio šaljući mu snažnu obmanu – obmanu koja ga je uništila.

"… za kaznu što nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se tako spasili. Zato im Bog šalje djelotvornu zabludu da vjeruju laži" (2 Sol 2,10-11).

četvrtak, rujna 27, 2012

BOŽJI ODGOVOR IDOLOPOKLONICIMA

"Obojica će podjednako snositi grijeh svoj. Grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega tražio savjeta. I tako se dom Izraelov više neće odmetati od mene i neće se više kaljati svojim opačinama: on će biti narod moj, a ja ću biti njegov Bog – riječ je Jahve Gospoda" (Ez 14,10-11).

Bog nam govori brižnim riječima: "Učiniti ću što god je potrebno da vas odvratim od vašim okaljanih idola. Neću dopustiti da padnete u prevaru i uništenje. Pokušat ću vas namamiti k sebi, ali ako to ne uspije, morat ću vas kazniti."

"Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela … upoznat ćete da ne učinih bez razloga što god poduzeh … riječ je Jahve Gospoda" (Ez 14,23). Gospodin govori: "Znat ćete da su moji strogi postupci s vama bili s razlogom. Jednostavno vam neću dopustiti da odete."

Imate li u svom srcu neku prepreku grijeha? Jeste li obmanuti ropstvom koje vas može uništiti? Ako je tako i ako ste pod osvjedočenjem ove poruke, za vas postoji nada.

Nije važno što je vaš idol – lakomost, seksualni grijeh, pornografija, alkohol, droga, gorčina ili neopraštanje. Molite Boga da vam otvori oči da vidite svoj grijeh i tražite ga otkrivenje u vezi s njim. Tražite Duha Svetog da u vas usadi strah Božji, da omekša vaše srce na njegov osvjedočavajući glas. Morate zamrziti svoj grijeh i odlučiti da se nećete pomiriti s njim.

Zavapite sad Bogu: "Gospodine, ne dopusti da ostanem slijep. Ako u meni postoji ikakva obmana ili prevara, otkrij je. Ne želim više vjerovati nijednoj laži. Želim samo čuti tvoj glas te da tvoja snaga i vlast upravljaju mojim životom."

Ako to stvarno želite, za vas postoji izbavljenje. Ubrzo jednoga dana shvatiti ćete da više niste rob, nego dijete Božje oslobođeno istinom.

srijeda, rujna 26, 2012

PREDAT ĆEMO SE MOLITVI

U jeruzalemskoj crkvi u prvom stoljeću, grčke udovice bile su zanemarivane u svakodnevnoj opskrbi hranom. Naravno, tražile su pomoć vođa u crkvi.

Apostoli nisu smatrali ispravnim ostaviti svoje proučavanje Riječi Božje i vrijeme u molitvi samo da bi nadgledali ovaj zadatak. Zbog toga su sazvali crkveno tijelo i rekli: "Nije pravo da mi ostavimo riječ Božju pa da služimo za stolovima" (Dj 6,2). Kao rezultat toga, sedam je ljudi "na dobru glasu" bilo postavljeno da upravljaju svim crkvenim poslovima. A u isto vrijeme, apostoli su se obvezali: "Mi ćemo se potpuno posvetiti molitvi i službi propovijedanja" (Dj 6,4).

Rezultat toga uređenja bio je: "Riječ se Božja širila bez prestanka, a broj je učenika u Jeruzalemu silno rastao" (Dj 6,7). Crkva je rasla jer su ti ljudi odbili zanemariti svoj osnovni zadatak.

Vrlo malo pastora će danas učiniti takvu žrtvu. Jedan od njih me gledao u oči i rekao: "Ja jednostavno nemam vremena za molitvu. Prezaposlen sam. Previše toga traži moje vrijeme." Jedan drugi mi je priznao: "Mjesecima nisam molio. Povremeno razmišljam i održim brzu dnevnu pobožnost, ali ne mogu se uvesti u disciplinu molitve."

Ne želim osuditi nijednoga marljivog, odanog propovjednika Božjeg. Ali činjenica je da svaki sluga stoji ili pada svome vlastitom gospodaru, a mnogi propovjednici evanđelja danas nisu svjesni da su postali žrtve sotonske zavjere smetnji. Oni neprekidno trče, svladani lavinom dužnosti i detalja.

Zahvalan sam Bogu da nikada nismo u vlasti sotone ili bilo kakva njegova plana. Mi možemo razotkriti njegove taktike, izgovoriti riječ vjere i u Kristovo ime zaustaviti svaku pojedinu smetnju. Snagom Božjega Duha u sebi možemo očistiti put do Gospodnjih vrata i hrabro ući do njegova prijestolja da primimo pomoć u vrijeme potrebe. To je ono što Gospodin želi za svakoga od nas.

utorak, rujna 25, 2012

NETKO BDIJE NADA MNOM

"Jesam li dakle samo ja uzalud čuvao srce čisto i u nedužnosti prao ruke" (Ps 73,13).

Asaf, pisac ovoga psalma, tako je bio zbunjen svojim trpljenjima u usporedbi s lagodnim životom grešnika da je gotovo pao u jamu apsolutne nevjere. Bio je spreman optužiti Boga da ga je napustio, da se ne brine, i u jednom trenu bio je spreman napustiti bitku i potpuno se predati.

Ovaj pobožan čovjek vjerojatno je mislio: "Činim sve ispravno i podnosim patnje sve ovo vrijeme, ali sve to je za ništa. Sva moja revnost, slavljenje, štovanje, proučavanje Riječi Božje, beskorisno je, uzaludno. Radim sve ispravno, a ipak i dalje trpim i to nema smisla. Kakva korist nastaviti tako dalje?"

Ljubljeni, morate biti pažljivi. Kad padnu nesreće, kad kušnja dođe na vas, kad ste u žalosti, morate čuvati svoje srce da ne otkliže.

Ne morate vi biti u Asafovu stanju, u trpljenju i kušnji, ali možda poznajete nekoga tko prolazi kroz nešto slično. Na pobožnog rođaka, prijatelja ili člana crkve, na nekoga koga dobro poznajete iznenada se sručila tragedija te pitate: "Zašto, Bože? Kako si to mogao dopustiti? Ovaj čovjek tako je pravedan?"

Asaf je otišao u hram i molio. Ljubljeni, kad dođe vaše vrijeme žalosti ili trpljenja, morate otići u tajnu klijet. Budite nasamo s Bogom i vapite mu. Budete li nasamo s Ocem, on će vas razumjeti. Upravo je tada Duh Sveti progovorio Asafu: "Zaista, na klizavu stazu ti ih postavljaš, u propast ih obaraš" (Ps 73,18). Asaf je shvatio: "Ne kližem ja nego grešnici. Oni odlaze ravno u propast."

Asaf je počeo vidjeti čitavu sliku te se obradovao: "… okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka" (Ps 73,26). Mogao je reći: "Da, moja snaga opada. Da, prolazim kroz veliku borbu, ali u svojim bitkama nisam sam. Imam dobra Oca na nebu koji bdije nada mnom!"

ponedjeljak, rujna 24, 2012

USPJEH I POSLUŠNOST by Gary Wilkerson

"Uto se Kišu, Šaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica pa Kiš reče svome sinu Šaulu: 'Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice'" (1 Sam 9,3).

Kad god nam Pismo govori da je nešto bilo izgubljeno, kao u priči ili paraboli koju je Isus ispričao o izgubljenoj ovci, saznajemo nešto o Božjem srcu za izgubljenima. Bog želi da je njegov narod voljan poći i spašavati izgubljene – točno kao što se događalo ovdje u ovom izvješću u vezi sa Šaulom.

"I prođoše oni Efrajimovu goru …" (1 Sam 9,4). Penjanje i silaženje Efrajimovom gorom bio je težak početak, ali otac je Šaulu dao nalog i on ga je htio ispuniti.

Zatim 4. redak nastavlja: "… i prođoše zemlju Šališu, ali ne nađoše ništa." Šaul je prošao ovom brdovitom zemljom, a onda i drugim područjem, bez da je našao magarice. Vjerojatno se osjećao pomalo beznadno pitajući se hoću li ikada uopće naći te magarice.

U svom srcu bio je predan toj potrazi "jer je to moj otac tražio od mene i želim biti poslušam tom pozivu. Ove izgubljene magarice mnogo znače mojem ocu te ću ih tražiti svim svojim srcem."

"… prođoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; prođoše i zemlju Benjaminovu, ali ne nađoše ništa" (1 Sam 9,4, nastavak).

Konačno je Šaul rekao svome sluzi: "Hajde, vratimo se, da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas" (1 Sam 9,5).

Rekao je: "Doista smo se trudili. Imali smo viziju i ja sam doista mislio da ih možemo naći, ali ne možemo."

Za neke ljude je poimanje koraka u vjeri u stvari strah od neuspjeha. Oni ne čini ono na što ih je Bog pozvao jer se boje da možda neće uspjeti.

Pažljivo poslušajte! Kad vas Bog u nešto poziva, on vas uvijek ne poziva da uspijete; on vas poziva da poslušate! Uspjeh poziva je do njega; poslušnost je do vas.

petak, rujna 21, 2012

IDOLI PONOSA I LJUBOMORE

Svatko onaj tko se čvrsto drži grijeha, nikada neće prihvatiti istinu kad je čuje. Zašto? Jer svaki grijeh sa sobom nosi laž koja se prihvaća kao istina.

Kad Duh Sveti uvjerava vjernika o određeni grijeh ili naviku, dolazi iznova i iznova s blagim upozorenjima. Božji Duh je blag, strpljiv, dobar – i čeka vjernika da odgovori prije nego provede stegovnu mjeru nad njim. Svojim dragim uvjerenjem on neprestano kucka u kompromis tog čovjeka.

Kad su svi pozivi i upozorenja Duha zanemareni te grijeh pusti korijen, dolazi kazna i konačno sud. Bog dopušta sljepoću očiju i tvrdoću srca tako da grešnik koji kronično griješi nije u stanju vidjeti svoju vlastitu pokvarenost. Na kraju otvrdnuće srca postaje neprobojno.

Šaulovo srce bilo je pod vlašću idolâ ponosa i ljubomore. U tom čovjeku neprekidno se dizao ponos čineći ga ljubomornim na Davida i na svakog drugoga koji je hodao u svetosti te je njegovo srce bilo svladano idolopoklonstvom.

Evo žalosnog svjedočanstva ovoga idolopokloničkog kralja: "A Šaul odgovori: 'U velikoj sam nevolji … Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više, ni preko proroka ni u snima'" (1 Sam 28,15). Mogao je plakati, tražiti proroke, moliti za snove, ali Gospodin je odgovorio: "Ne, Šaule. S tobom više ne razgovaram jer je tvoje srce zarobio idol."

Jeremijina knjiga nam govori da je Efrajim zbog grijeha pao pod oštru kaznu Gospodnju. Ali se pokajao obrativši se od svojih idola i razbivši ih. Evo njegova svjedočanstva: "Odvratih se od tebe, ali se pokajah, i nakon toga bio sam poučen" (Jer 31,19).

Razumijete li što Efrajim ovdje govori? U biti to znači: "Kad sam imao idole (grijeh) u svom srcu, išao sam Gospodinu po pouku. Ali nisam mogao dobiti riječ s neba. Ništa nisam čuo od Boga dok se nisam pokajao i smrskao svoje idole. Tada sam dobio jasne upute!"

IDOLI PONOSA I LJUBOMORE


Svatko onaj tko se čvrsto drži grijeha, nikada neće prihvatiti istinu kad je čuje. Zašto? Jer svaki grijeh sa sobom nosi laž koja se prihvaća kao istina.

Kad Duh Sveti uvjerava vjernika o određeni grijeh ili naviku, dolazi iznova i iznova s blagim upozorenjima. Božji Duh je blag, strpljiv, dobar – i čeka vjernika da odgovori prije nego provede stegovnu mjeru nad njim. Svojim dragim uvjerenjem on neprestano kucka u kompromis tog čovjeka.

Kad su svi pozivi i upozorenja Duha zanemareni te grijeh pusti korijen, dolazi kazna i konačno sud. Bog dopušta sljepoću očiju i tvrdoću srca tako da grešnik koji kronično griješi nije u stanju vidjeti svoju vlastitu pokvarenost. Na kraju otvrdnuće srca postaje neprobojno.

Šaulovo srce bilo je pod vlašću idolâ ponosa i ljubomore. U tom čovjeku neprekidno se dizao ponos čineći ga ljubomornim na Davida i na svakog drugoga koji je hodao u svetosti te je njegovo srce bilo svladano idolopoklonstvom.

Evo žalosnog svjedočanstva ovoga idolopokloničkog kralja: "A Šaul odgovori: 'U velikoj sam nevolji … Bog se okrenuo od mene i ne odgovara mi više, ni preko proroka ni u snima'" (1 Sam 28,15). Mogao je plakati, tražiti proroke, moliti za snove, ali Gospodin je odgovorio: "Ne, Šaule. S tobom više ne razgovaram jer je tvoje srce zarobio idol."

Jeremijina knjiga nam govori da je Efrajim zbog grijeha pao pod oštru kaznu Gospodnju. Ali se pokajao obrativši se od svojih idola i razbivši ih. Evo njegova svjedočanstva: "Odvratih se od tebe, ali se pokajah, i nakon toga bio sam poučen" (Jer 31,19).

Razumijete li što Efrajim ovdje govori? U biti to znači: "Kad sam imao idole (grijeh) u svom srcu, išao sam Gospodinu po pouku. Ali nisam mogao dobiti riječ s neba. Ništa nisam čuo od Boga dok se nisam pokajao i smrskao svoje idole. Tada sam dobio jasne upute!"

četvrtak, rujna 20, 2012

KAKO POSTATI VELIK KOD BOGA

"U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište" (Ps 62,9).
Svoje svakodnevne susrete s Bogom morate smatrati svetijima i važnijima od svih drugih dogovora s drugim ljudima – bez obzira tko su.

Kako sramotno mora biti za nebo kad vidi na koji način mi kršćani propuštamo visoko cijeniti veličanstvo našega Boga, kralja slave! Često pokazujemo neozbiljnost kroz način na koji ga ostavljamo čekati. A kao vrhunac svega, iznenada odustajemo od planova da se susretnemo s njim u njegovim dvorima i za najbezvrjedniju stvar.

Možete li zamisliti da netko ostavlja Stvoritelja svemira da ga čeka dok on oteže da bi pogledao svoj omiljeni televizijski program? A to je upravo ono što mnogi od nas čine! Što je još gore, često zanemarujemo uopće se pokazati u nazočnosti Božjoj. Ne da smo zaboravili naš sastanak s njim, nego namjerno odbijamo pojaviti se pred njim!

Izaija je tugovao: "Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut" (Iz 53,3). Kad dopuštam upadima da dođu između mene i sastanka s Gospodinom, krijem svoje lice od njega i ne cijenim ga koliko bih trebao.

Istina je, nije moguće tratiti vrijeme kad tražite Boga u molitvi. Štoviše, izvan tajne klijeti, molitelj ili moliteljica postiže više za manje vremena, s manje hitnje te manje truda i znoja.

Najučinkovitije djelo za Boga koje ćemo ikada postići jest na našim koljenima. Dok nemolitelj ide kojekuda, tamo-amo, nastojeći postići velike stvari, molitveni kršćanin marljivo radi drmajući kraljevstvima, rušeći utvrde, čineći velike stvari i, u tom procesu, postajući velik kod Boga.

KAKO POSTATI VELIK KOD BOGA


"U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište" (Ps 62,9).
Svoje svakodnevne susrete s Bogom morate smatrati svetijima i važnijima od svih drugih dogovora s drugim ljudima – bez obzira tko su.

Kako sramotno mora biti za nebo kad vidi na koji način mi kršćani propuštamo visoko cijeniti veličanstvo našega Boga, kralja slave! Često pokazujemo neozbiljnost kroz način na koji ga ostavljamo čekati. A kao vrhunac svega, iznenada odustajemo od planova da se susretnemo s njim u njegovim dvorima i za najbezvrjedniju stvar.

Možete li zamisliti da netko ostavlja Stvoritelja svemira da ga čeka dok on oteže da bi pogledao svoj omiljeni televizijski program? A to je upravo ono što mnogi od nas čine! Što je još gore, često zanemarujemo uopće se pokazati u nazočnosti Božjoj. Ne da smo zaboravili naš sastanak s njim, nego namjerno odbijamo pojaviti se pred njim!

Izaija je tugovao: "Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog  svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut" (Iz 53,3). Kad dopuštam upadima da dođu između mene i sastanka s Gospodinom, krijem svoje lice od njega i ne cijenim ga koliko bih trebao.

Istina je, nije moguće tratiti vrijeme kad tražite Boga u molitvi. Štoviše, izvan tajne klijeti, molitelj ili moliteljica postiže više za manje vremena, s manje hitnje te manje truda i znoja.

Najučinkovitije djelo za Boga koje ćemo ikada postići jest na našim koljenima. Dok nemolitelj ide kojekuda, tamo-amo, nastojeći postići velike stvari, molitveni kršćanin marljivo radi drmajući kraljevstvima, rušeći utvrde, čineći velike stvari i, u tom procesu, postajući velik kod Boga.

srijeda, rujna 19, 2012

UROTA PREKIDA


Sav se pakao trese od učinkovite, gorljive molitve jednog vjernika. U dupljama prokletih, snažna molitva samo jednog zagovornika zvuči poput strašne grmljavine. Ni centimetar prostora u paklu ne ostaje nedotaknut vjernikom koji se odriče samoga sebe, uzima svoj križ i slijedi Krista svim svojim srcem.

Ali moramo upamtiti da će duša koja silnom čežnjom vapi za dubinom u Kristu postati meta sotonine urote prekida.

Jedan mi je pastor pisao: "Moja najveća bitka nije s nekim tajnim grijehom tijela, nego s održavanjem postojanog života molitve i proučavanja Riječi Božje! Sotona me rijetko kuša seksualnim grijehom, ali toliko me zapošljava svakodnevnim potrebama života da su moje prilike za molitvu i proučavanje istisnute. Ne činim to namjerno, ali našao sam se uhvaćen u raznoraznim projektima i prekidima. Taj ciklus se iznova i iznova ponavlja i sotona mi otima vrijeme s Bogom."

Poput milijuna drugih iskrenih kršćana, ovaj dragi pastor žrtva je demonske urote prekida. A đavolja glavna meta u tim napadima je tajna klijet molitve. Dakle, kako đavao drži vjernike izvan ovoga strahovitoga tajnog mjesta? Vabi li ih erotičnim slikama, umirujućim mislima o bijegu kroz alkohol ili drogu ili snovima o slavi i bogatstvu?

Ne, nikada! Đavao zna da čovjek u jedinstvu s Kristom neće podlijeći takvoj vulgarnosti. Umjesto toga, stara lisica traži kako da upadne i spriječi svako vjernikovo nastojanje da uđe u nazočnost Božju i proučavanje njegove Riječi.

Zajedništvo u molitvi i proučavanje Riječi Božje ne može biti opcija. Vaša misao ne bi smjela samo biti da trebate moliti, nego i da ne možete preživjeti bez molitve. Job je izjavio: "Cijenio sam riječi usta njegovih više od svoje neophodne hrane" (Job 23,12).

Jedino kad molitva postane dovoljno važna stvorit ćete vrijeme da je vršite!

utorak, rujna 18, 2012

BOG JE TO MISLIO ZA DOBRO!


U faraonovu dvoru stajao je Jakov, starac od sto trideset godina, i Josip, njegov izgubljeni sin, potrčao je da ga zagrli. Kako se ispostavilo, Josip je bio drugi čovjek u vlasti nad čitavim Egiptom. Kamo god je Jakov išao sa svojim sinom – u palači ili kroz ulice u njegovim kolima – ljudi su se klanjali pred Josipom u strahopoštovanju (vidi Post 46 i 47).

Kad je faraon pitao Jakova koliko mu je godina, odgovorio je: "Godina moga lutalačkog življenja ima stotinu i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života" (Post 47,9). Hebrejsko značenje ovdje je: "Malo je bilo dana i žalosni su bili." Ukratko: "Vidio sam mnogo trpljenja!"

Međutim, je li bilo vrijedno? Da, apsolutno! Jakov i njegova obitelj bili su izbavljeni od gladi. Svih sedamdeset članova njegova klana sad je bilo zaštićeno od svakoga zla, naseljeno na najbogatijoj zemlji u Egiptu. Jakovljev sin bio je na prijestolju i imali su hrane koliko god su mogli pojesti.

Jakov – čovjek krotka srca – mogao se osvrnuti i reći: "Kad mi je moj brat Ezav zaprijetio, činilo se da mi je život završio, ali Bog me izbavio. Moj Gospodin bio je nazočan čitavo vrijeme. Kad me Laban htio uništiti, Bog me blagoslovio i izbavio. Gospodin je izbavio i moju ženu Rahelu i obitelj iz opasnosti idolopoklonstva.

Bio sam nadmoćan nad svim svojim neprijateljima. Nikada se nijedan nije digao da me izazove. Doživio sam da vidim kako se moji potomci množe i napreduju – početak velike nacije. Doživio sam da hodam među svojom unučadi, pa čak i praunučadi u trećem koljenu. Sad će moji sinovi biti patrijarsi Izraela, vođe nad svojim vlastitim plemenima. Nijedna riječ koju mi je Bog u početku rekao nije podbacila. Moj Gospodin održao mi je svaku riječ."

Ljubljeni, tako će on postupiti i s nama danas!