petak, kolovoza 31, 2012

IDOLI U SRCU

Neke izraelske starješine došle su proroku Ezekielu tražeći vodstvo od Gospodina. Ti ljudi nisu bili poput mnogih Izraelaca koji su otvoreno sagibali svoja koljena pred idolima. Njih ne biste našli u nekom idolskom hramu prinoseći žrtve lažnim bogovima. Oni su bili vođe naroda i htjeli su se pred svima pričinjati kao pobožni ljudi.

Izvana gledano, te starješine pričinjale su se kao ljudi koji imaju srce za Boga i žele znati njegovu riječ za svoje živote. Na taj način pristupili su Ezekielu, ali Bog je njemu otkrio što je bilo u njihovu srcu. Rekao je proroku: "Sine čovječji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oči u ono što ih na grijeh potiče" (Ez 14,3). Gospodin je govorio: "Ovi su ti ljudi došli da žele čuti riječ od mene, da žele hodati u poslušnosti mojim zapovijedima. Ali lažu! Oni u svom životu imaju tajne grijehe."

Sve ove starješine imale su skriveno, tajno idolopoklonstvo. Njihova srca bila su u ropstvu grijeha koji su vršili iza zatvorenih vrata. Prema onome što su izvana pokazivali, nitko to ne bi mogao reći. Oni nisu došli kao pogani ili štovatelji idola, nego kao poštovani ljudi Božji koji vrše svoju službu.

Ono što potiče na grijeh svako je zlo koje stoji između vas i Boga, svako iskušenje koje vam otima postojan život s njim. To je svaki lakozavodljiv grijeh koji uzrokuje da se kolebate u svojoj vjeri; svaka želja koja donosi sramotu vašem srcu i Kristovu imenu; svaki grijeh o kojem ovisite dok dolazite Gospodinu tražeći vodstvo. Možete dolaziti u dom Božji, podizati ruke, glasno ga štovati i još uvijek u svom srcu imati ono što potiče na grijeh.

Jedino ako se u iskrenom pokajanju obratite od svoga idola možete čuti pravu riječ Gospodnju i primiti jasno, božansko vodstvo. Kad se pokajete, prva stvar koja vam se vraća je vaša moć rasuđivanja, a što dalje iza sebe ostavljate svoj grijeh, jasnije vidite i čujete glas Božji. On će postati jasan, pouzdan i govoriti s autoritetom istine.

četvrtak, kolovoza 30, 2012

KAKVO IZLIĆE BIH HTIO VIDJETI

Naša crkva mnogo vremena provodi u molitvi. Nedavno smo zaključili dvadeset četverosatni lanac molitve od trideset dana. Za što smo točno molili? Što smo tražili?

Kad sam ja rastao u crkvi, sve o čemu su moj otac i djed govorili bilo je o velikom dolazećom probuđenju. I na sastancima na kampovima evanđelisti su govorili: "Dolazi probuđenje. Bog će mnoge 'pomesti' u svoje kraljevstvo!"

U srcu svega tog govora o probuđenju bila je jedna osnovna misao: "Nećemo morati odlaziti na ulice. Jednostavno ćemo ostati ovdje i moliti, a Duh Sveti će dovoditi ljude."

Definicija probuđenja je: "Ono je buđenje ili uskrsnuće onoga koji je u opasnosti da postane leš." To znači, "probuditi mrtvu crkvu – obnoviti je, oživjeti – da bezbožni nagnu ući kroz njezina vrata."

Ljubljeni, od crkve se ne očekuje da mora uskrsnuti iz mrtvih. Ne bismo smjeli moliti za nekakvo takvo probuđenje. Dok molimo za probuđenje, užasne se stvari događaju u našoj zemlji.

Naši gradovi samo što ne buknu u plamen. Nacija je prožeta seksom, požudom, idolopoklonstvom iz zabave. Jedan od svaka dva braka završava u rastavi. Izgubili smo čitavu generaciju mladih ljudi koji su završili u cinizmu, otvrdnuću i razbijenih iluzija.

Iz naših gradova sad se poput grmljavine dižu jecaji gladne, povrijeđene djece. Homoseksualci zahtijevaju bračna prava. Očajni očevi i majke u stotinama lutaju ulicama tražeći posao.

Što bi crkva trebala učiniti u vezi s tim stvarima? Biblija kaže da ako ispunjavamo ljudsku potrebu – ako smo poslušni zapovijedi da budemo suosjećajni prema svijetu te se predamo potrebama drugih – tada ćemo biti dobro navodnjen vrt. "Ako dijelite svoj kruh s gladnima … ako odijevate gole … ako ne skrivate svoje lice od siromašnih … ako svoj život posvećujete gladnima i tješite duše koje trpe … onda će vas Gospodin neprestano voditi i hraniti vašu dušu" (vidi Iz 58,5-12). "… bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši" (Iz 58,11).

Bog želi da svi budemo dio njegova suosjećajnog srca prema svijetu.

srijeda, kolovoza 29, 2012

USREDOTOČENOST NA POMAGANJE DRUGIMA

Ne bismo trebali putovati izvan našega vlastitog susjedstva da imamo najveće moguće probuđenje. Bog kaže da ako budemo dijelili kruh s gladnima, dovodili siromašne u svoj dom, odijevali gole i predavali svoju vlastitu dušu za one koji gladuju i trpe, on će nas voditi i neprestano se za nas brinuti. Bit ćemo kao dobro navodnjen vrt – izvor čija voda nikada ne presušuje (vidi Iz 58,10-11).

Bog nam govori: "Usredotočite se na pomaganje drugima! Posežite za siromašnima i povrijeđenima i ja ću vam odgovarati, voditi vas, hraniti. Bit ćete izvor života drugima i vaši blagoslovi nikada neće presušiti."

Ako niste skloni prihvatiti ovo starozavjetno učenje, poslušajte što je Isus rekao u Novom zavjetu:

"'Jer bijah gladan, i ne dadoste mi jesti; bijah žedan, i ne dadoste mi piti; bijah putnik, i ne primiste me; gol, i ne obukoste me; bolestan i u tamnici, i ne pohodiste me.' Tada će mu i oni reći: 'Gospodine, kad te vidjesmo gladna, ili žedna, ili kao putnika, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne pritekosmo ti u pomoć?' On će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam,ni meni niste učinili koliko niste učinili jednomu od ovih najmanjih.' Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni" (Mt 25,42-46).

"Tko god posjeduje zemaljska dobra i vidi svoga brata u nevolji i od njega zatvori svoje srce – kako će ljubav Božja ostati u njemu?" (1 Iv 3,17).

U toj ćete točki možda reći: "Htio bih biti suosjećajan, pomagati potrebitima. Kako da postignem tu promjenu?"

Jedino vam mogu reći da će Bog odgovoriti na ovu molitvu: "Gospodine, vidim svu ljudsku potrebu oko sebe. Znam da moj grad može vidjeti jedino onog Isusa kojega vidi kroz mene i moju crkvu. Bože, morat ćeš me uputiti. Spreman sam sa svojim novčanikom, kućom, vremenom, pokaži mi dakle, Gospodine, kamo da idem." Budite sigurni da će Bog one koji su u potrebi dovesti na vaš prag.

utorak, kolovoza 28, 2012

ISUS I SAŽALJENJE

Tijekom svoga vremena na zemlji, Isus je bio utjelovljenje Božjeg sažaljenja. Pismo nam često govori da se Krist "sažalio" na ljude koji su trpjeli (vidi Mk 6,34; 8,2). Ako je to bio slučaj u prvom stoljeću, kakva žalost onda mora biti u Gospodnjem srcu sada!

Vjerujem da je to sve što Bog može učiniti da bi se suzdržao da se ne pojavi prije kraja vremena i stavi točki na sve. Nikada neću vjerovati da je on neki dobroćudan duh koji sjedi na nebu, nedodirnut užasnim duhovima oslobođenima u ovom svijetu. Ne, on je suosjećajan Otac koji vrlo suosjeća sa svojom djecom koja trpe.

Biblija nam govori: "… milosrđe njegovo nije presušilo" (Tuž 3,22). "No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag, spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost" (Ps 86,15)

Čitamo o jednom teško opisivom prizoru: "Tu mu pristupi silan narod vodeći sa sobom hrome, kljaste, slijepe, nijeme i mnoge druge, te ih spusti do njegovih nogu, a on ih ozdravi" (Mt 15,30).

Možete li zamisliti taj prizor? Svuda oko Isusa sjedilo je ili ležao na zemlji stotine nevoljnika – mala djeca prebolesna da sjede, ljudi koji su glasno vapili za pomoć, jecajući od boli, grozničavi, opsjednuti demonima, bolesni, očajni.

Isus ih nije odbio. Izvršio je čuda iscjeljenja i izbavljenja. Nijemi su progovorili, hromi prohodali, slijepi progledali, bolesni su iznenada bili zdravi. A sa svakim iscjeljenjem, ljudi su se gurali bliže njemu. Zamišljam ljude kako dižu svoju bolesnu djecu i guraju se naprijed dok učenici pokušavaju održati red.

Tri su dana ti ljudi bili u pustinji bez hrane i gotovo su klonuli od gladi. Tada je Isus rekao: "Žao mi je naroda … Ne mogu ih gladne otpustiti, da ne bi klonuli na putu" (Mt 15,32).

Bog želi da svatko od nas bude dio njegova suosjećajnog srca svijetu. Ako ste to voljni, on će poslati potrebne na vaš prag. Prinesite sami sebe Gospodinu da budete upotrijebljeni i on će vam otvoriti vrata. Tada ćete doista upoznati njegovo srce puno suosjećanja.

ponedjeljak, kolovoza 27, 2012

NADVLADAVANJE STRAHA OD VJERE by Gary Wilkerson

Ljudi doživljavaju širok spektar strahova. Psiholozi kažu da gotovo svatko ima strah od smrti; jedni se boje biti sami, dok se drugi boje biti u gomili. Javno govorenje još je jedan uobičajen izvor straha.

Neki od nas promašili su velike darove u životu zbog straha. Bog u vašem srcu želi proizvesti određene stvari, ali vi propuštate priliku jer se bojite riskirati vjerovati da biste se uključili u ono što Bog ima.

Prije više godina moja žena i ja živjeli smo u gradu New Yorku i radili s crkvom Times Square. Gospodin je jasno govorio našim srcima da započnemo crkvu u Londonu u Engleskoj. Bio je to velik rizik, prilično zastrašujući. Nismo imali mnogo sredstava i poznavali smo vrlo malo ljudi u Engleskoj, ali odlučili smo se pouzdati u Boga.

Na raspolaganje nam je bilo dano mjesto u Londonu gdje ćemo živjeti, ali nekoliko tjedana prije odlaska, planovi za tu kuću su se raspali. Što sad?

Prema rasporedu, prije odlaska u Englesku trebali smo provesti dva tjedna u Južnoafričkoj Republici vodeći jednu skupinu ljudi na kratko misionarsko putovanje. Dok smo bili tamo, žena i ja stanovali smo kod jednoga južnoafričkog poslovnog čovjeka. Jednoga jutra taj me čovjek pitao: "Jeste li dobro?" Odgovorio sam: "Malo sam zabrinut u vezi s nečim." A onda sam mu ispričao o našem planu da se preselimo u London i podijelio s njim da nemamo gdje stanovati.

"Volim London i zapravo tamo posjedujem kuću", rekao je taj poslovan čovjek. Zatim mi je za nekoliko dana rekao: "Evo ključeva moje kuće. Vaša je kad god je zatrebate."

Bio sam zabrinut da ćemo morati otkazati naše planove, ali Bog je bio nazočan! Jedan bračni par iz New Yorka morao je poći u Južnoafričku Republiku da bi našao kuću u Londonu. Tako nešto može smisliti samo Bog!

Vjerujem da nas Bog potiče činiti stvari koje se u određeno vrijeme čine teškima, ali na kraju su to Božje priče. Nakon što se dogodi nešto takvo, idete dalje s povjerenjem i neustrašivošću u svom srcu, znajući da će se Bog brinuti.

petak, kolovoza 24, 2012

SAŽALJENJE

Sažaljenje nije samo suosjećanje i razumijevanje. To je više nego biti ganut do suza ili potaknut emocionalno. Sažaljenje je suosjećanje i milosrđe popraćeno željom da se pomognu promijeniti stvari. Pravo sažaljenje nas potiče da nešto učinimo.

U jednoj točki Isus je otišao na pusto mjesto da moli. Kad je mnoštvo otkrilo gdje se nalazi, slijedili su ga pješke, donoseći mu svoje hrome, slijepe, umiruće, demonom opsjednute. Biblija nam govori: "On, kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njim te mu ozdravi bolesnike" (Mt 14,14).

Da je Isus bio sputan našim modernim razmišljanjem, možda bi okupio svoje učenika da održe sastanak povjerenstva i analiziraju probleme te razgovaraju o grijesima koji su društvo doveli na takvo mjesto. Ukazao bi na pjenjenje opsjednutih i sa suzama rekao: "Pogledajte što je grijeh učinio ljudima. Nije li to tragično?"

Ili bi rekao kao toliki licemjerni ljudi: "Suosjećam s tvojom boli. Teško sam radio služeći ti, ali sad sam iscrpljen i moram razgovarati s mojim Ocem. Kasnije ću pozvati svoje učenike na molitveni sastanak i molit ćemo za tvoje potrebe. Sad idi s mirom."

To je moderna teologija u malome. Svatko je voljan moliti – ali malo ih je koji su voljni djelovati.

Matej 9 kaže za Isusa: "A kad vidje mnoštvo naroda, sažali se nad njim, jer bijahu satrveni i zapušteni kao ovce bez pastira" (Mt 9,36). Izraz "sažaliti se" ovdje znači "potaknut na akciju".

Što je, dakle, Isus učinio? Nije samo govorio. Njegovo srce bilo je ganuto onim što je vidio i imao je žarku želju promijeniti stvari. Osjećaji sažaljenja i suosjećanja koje je osjetio pokrenuli su ga na akciju.

"Tako je Isus obilazio sve gradove i sela. Učio je u tamošnjim sinagogama, propovijedao Radosnu vijest o Kraljevstvu i liječio svaku slabost i bolest" (Mt 9,35). Ovo nije bila neka isprazna teologija. Isus nije otišao nasamo s Ocem i rekao: "Gospodine, pošalji poslenike u svoju žetvu." Ne, on sam je otišao. On se duboko, praktično, prisno uključio.

četvrtak, kolovoza 23, 2012

ON ĆE VAM BITI OTAC

Moj zemaljski otac s ljubavlju me ukorio kad god sam se loše ponašao. Međutim, kad god me istukao, nakon toga natjerao me da ga zagrlim. Koliko god ga nisam htio zagrliti, nikada neću zaboraviti kad sam stavio svoju glavu na njegovo rame i zaplakao. Uvijek mi je rekao: "Davide, volim te. Bog ima svoju ruku na tebi i neću dopustiti da te đavao dohvati."

Isto tako, u Drugoj Pavlovoj poslanici Korinćanima čujemo dragi ukor našega nebeskog Oca. On upozorava: "Pobjegnite što dalje možete od grijeha i svijeta. Bježite od zla!"

"Zato iziđite između njih i odvojite se – veli Gospodin! Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti! Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin, Svemogući" (2 Kor 6,17-18).

Bog nam ovdje govori: "Ja sam izabrao biti vam Otac i tu svoju ulogu neću dijeliti s đavlom. Ako se budete miješali sa svijetom ili se držali neke nečiste stvari u svom životu, tada naše zajedništvo neće funkcionirati. Da bih ja bio vaš jedini Otac, morate ostaviti svijet i njegova zadovoljstva – odbaciti svoj grijeh. U svom životu ne možete zadržati nijednu prljavu stvar."

Nadalje kaže: "Ja vas želim voditi. Želim vam biti naklonjen kao što samo ja mogu biti naklonjen svojoj djeci. Zbog toga neću dozvoliti da dolazite k meni s rukama koje su dodirivale ikakvu nečistu stvar. Odvojite se od svega toga i tada ću vas primiti kao sina, kćer. Čeznem biti Otac za vas!"

Ako želite slijediti Isusa, ne dolazite k njemu polovično. Izađite potpuno iz svijeta. Vaš Otac kaže: "Ako se pouzdate u mene kao u svoga Oca da ću vas izbaviti, poslat ću Duha Svetog i dati vam snagu i autoritet. Dok ste u borbi, davat ću vam nadu i izvest ću vas iz nje."

srijeda, kolovoza 22, 2012

ČIN LJUBAVI

Bog nije čekao dok ne postanem "dovoljno dobar" da budem njegov sin. I nije čekao dok ne odgonetnem svu nauku. Ne, rekao je: "Čak i kad si bio izgubljen u grijeh, došao sam k tebi da se pomirimo. Ljubio sam te i dok si se valjao u prljavštini. Pozvao sam te, odabrao i usvojio ni iz kojega drugog razloga nego zato što sam te ljubio."

Ponekad se pitam kako je Bog uopće mogao pogledati dolje na nas i ljubiti nas. Tako smo ružni, ponekad tako podli, tako nedostojni. Ali u svome milosrđu, on kaže svakome od nas: "Želim te; odabrao sam te jer ti želim biti Otac!"

"Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja" (1 Iv 3,1).

"U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe" (1 Iv 4,10).

On me je odabrao, ne zato što sam ja njega prvi ljubio, nego zbog toga što je on mene prvi ljubio. Usvojio me kao svoje dijete samo zato što me ljubio.

Sve to dovodi me do predivnog zaključka: ne moram sve to odgonetnuti. Ne moram razumjeti dubinu nauke opravdanja, posvećenja, usmrćenja, proslavljenja. Sve što moram znati jest da me on uzeo da budem njegov sin, što znači da me ljubi Bog Otac.

Nije važno što pakao pokušava baciti u mene. Ništa me ne može pomaći iz ove divne spoznaje: ljubljen sam i mogu se odmarati u toj ljubavi. Onaj koji me odabrao i ljubi me, sačuvat će me i nositi – i nikada me neće napustiti. Nikada neće ispustiti moju ruku jer je on moj Abba Otac!

Ljubljeni, ja sam zemaljski otac i vi ne možete navesti nijedan razlog na nebu ili na zemlju da ja ikada napustim ili odbacim ijedno svoje dijete. Pitam vas, koliko više će vaš nebeski Otac biti s vama u svemu što podnosite u ovom životu?

utorak, kolovoza 21, 2012

BOG JE ODABRAO DA MI BUDE OTAC

"Ja sam odabrao što ti želim biti i kako želim da me vidiš! Želim da me upoznaš kao svoga dobrog nebeskog Oca." Nisam ja njega odabrao. Naprotiv, to je uloga koju je on sam odabrao – da mi bude Otac.

Je li Bog vladar neba i zemlje? Je li svevišnji? Je li svemoguć? Sjedi li kao kralj nad vodama? Dakako, odgovor na sva ova pitanja je da. Ali u ove posljednje dane Bog želi da imamo još jedno otkrivenje o njemu: "Želim ti biti Otac i želim da mi ti budeš sin ili kći."

Isus je čitav svoj životni vijek hodao zemljom znajući tko je Otac, poznajući njegovu volju, slušajući njegov glas. Svaki trenutak živio je pod svjetlošću njegove ljubavi, nikada zbunjen ili u sumnji. Zbog toga se mogao suočiti sa svime što je neprijatelj bacio u njega – sa svakom kušnjom i nevoljom – jer je znao da je njegov Otac s njim. Mogao je reći: "Znam da imam Oca koji me poslao. On me odabrao i odredio. I uvijek je sa mnom. Nikada nisam sam!"

"… da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao" (Iv 17,21).

Rekao je: "Kažete da me želite upoznati i to je ispravno i dobro. Ali ja sad želim da upoznate mog Oca. Želim da ga upoznate kao što ga ja poznajem i uživam u njemu kao Ocu!"

Otac nam govori: "Želim lebdjeti nad tobom, biti tvoj zaštitnik, odbiti sve demonske napade, ispuniti svaku potrebu, provesti te kroz sve tvoje kušnje. Dopusti da ti budem Otac!"

Razmislite o tome: on vas je odabrao između stotina milijuna ljudi na licu zemlje. Međutim, nije vas samo odabrao, nego i posvojio kao svoje dijete. Njegov Duh vam govori da vičete: "Abba! Ti si moj Otac. Nisi samo Abrahamov ili Petrov i Pavlov Otac, nego i moj. Ti si me učinio subaštinikom, Isusovim bratom. Doista si moj!"

ponedjeljak, kolovoza 20, 2012

RADOSNA VIJEST O ISUSU by Gary Wilkerson

"Kako narod bijaše u iščekivanju i kako se svi u srcu pitahu o Ivanu da nije on Mesija, Ivan svima izjavi: 'Ja vas, istina, krstim vodom. Ali dolazi jači od mene, komu ja nisam dostojan odriješiti sveze na obući; on će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem" (Lk 3,15-16).

Ivan Krstitelj opisuje što će se dogoditi kad dođe evanđelje. On je imao veće otkrivenje i uvid u evanđelje od bilo kojega starozavjetnog proroka te predskazuje da kad to evanđelje dođe, to će biti evanđelje Duha Svetog s ognjem.

A onda dolazi Isus sa svojim ognjem i kaže: "Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao da navijestim Radosnu vijest."

To je evanđelje! Isus kaže: "To evanđelje je moje i ja ga želim odnijeti onima koji ga nemaju. Želim ga odnijeti siromasima."

"(On) me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje" (Lk 4,18-19).

Godina milosti Gospodnje – to se zove jubilej. Pod starozavjetnim zakonom, svakih sedamdeset godina robovi su se oslobađali i svi dugovi brisali. Bila je to godina opraštanja, jubilarna godina. Ljudi su žudjeli za tom godinom, a sad Isus govori da je evanđelje došlo te navješćuje godinu milosti Gospodnje.

Znate li što je evanđelje? To je jubilej!

Znate li što je evanđelje? To je oslobađanje zarobljenika!

Znate li što je evanđelje? To je navješćivanje da je ovo godina milosti Gospodnje. To je navješćivanje Radosne vijesti da je Krist došao. Mesija je ovdje i svijet je prevrnut naglavce.

To je ono što evanđelje znači!

petak, kolovoza 17, 2012

SVRHA PRISNOSTI S ISUSOM

Svrha prisnosti s Isusom je imati otkrivenje o Ocu. Ako vaše oči nisu otvorene na Oca, niste ušli u puninu prisnosti s Kristom.

Isus je rekao učenicima: "Potrebno vam je otkrivenje o tome tko je vaš Otac. Morate biti u stanju poučiti druge koji su upravo sada kao ovce bez pastira. Oni misle da se nitko ne brine, da su nezakonita djeca. Dakle, morate činiti djela kao što sam ja činio, govoriti kao što sam ja govorio. Oni moraju znati da imaju dobra Oca u nebu" (vidi Iv 14,6-9).

Ljubljeni, i nama je potrebno otkrivenje. Moramo biti u stanju reći svijetu: "Gledaj moj život. Slušaj što govorim. Gledaj djela koja činim. Sve to govori o mom nebeskom Ocu."

Zamišljam Isusa kako im kaže: "Dakle, želite da vam pokažem Oca? Samo se sjetite svadbe u Kani kad sam pretvorio vodu u vino. To je bio izričaj mog Oca. Pokazivao je brigu i za najmanje, beznačajne potrebe svoje djece. Pokazivao je brigu za obitelj, brak, hranu za svoju djecu. To je Otac na djelu. Ja nikada ništa nisam učinio po svome, nego samo ono što mi je on rekao da učinim" (vidi Iv 14,10-11).

I nastavlja: "Sjećate li se kad sam nahranio četiri tisuće ljudi, a kasnije i pet tisuća? Ti ljudi bili su bez hrane gotovo tri dana. Vidjeli ste kako su bili gladni i pitali ste: 'Kako ćemo ih nahraniti?' Tada sam razlomio kruhove i ribe i razdijelio im. Vidjeli ste kako su ljudi posezali za obiljem hrane. Sjetite se svih košara ostataka."

Zašto je Isus rekao da će nas Duh Sveti na sve podsjetiti? Da bismo na taj način mogli imati otkrivenje o Ocu. Na taj način možemo u svojim mislima ponovno odigrati svako čudo koje je on izvršio u našim životima – svako izbavljenje, svako divno djelo. Isus govori kroz sve to: "Sve što sam učinio za vas prikaz je nebeskog Oca – tko je on i što vam želi biti!"

četvrtak, kolovoza 16, 2012

KAKO MOŽEMO POZNAVATI PUT?

Kad je Isus čuo Tomu: "Gospodine, ne znamo kamo ideš. Kako bismo mogli poznavati put?" (Iv 14,5), vjerojatno se šokirao. Zapravo je Toma rekao: "Isuse, tako prisno govoriš o svom odlasku Ocu, ali mi ga ne znamo kao ti. Kamo možemo poznavati put k Ocu?"

To je bilo priznanje. Toma je priznao: "Gospodine, tebe poznajemo. S tobom smo bili prisni protekle tri godine, ali nemamo otkrivenje o tome tko je Otac – o njegovoj ljubavi, brizi, nježnosti. Molim te, prije nego odeš, pokaži nam Oca." Međutim, Isus je protekle tri godine upravo to radio. Njegovi učenici promašili su to otkrivenje.

Ako u potpunosti razumijemo da imamo dobrog, brižnoga nebeskog Oca, zašto se osjećamo poraženi kad neprijatelj dođe protiv nas? Zašto očajavamo nad financijskim teretom koji nas svladava? Zašto se čudimo zašto ne možemo steći pobjedu nad grijehom koji nas lako zavodi?

Poslušajte pažljivo Isusov odgovor Tomi. Sve to u vezi je s nama: "Kad biste mene poznavali, poznavali biste i Oca mog" (Iv 14,7).

Zatim je progovorio Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca, i dosta nam je" (Iv 14,8). Isus nije mogao vjerovati što je čuo. Gotovo možete čuti nevjeru u njegovu glasu dok odgovara Filipu: "Toliko sam vremena s vama i ti me, Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako veliš: 'Pokaži nam Oca!'?" (Iv 14,9)

Drugim riječima: "Toma, Filipe, dragi moji učenici, kako me to možete pitati? Kažete da me poznajete, da smo prisni. Međutim, kako ste mogli promašiti otkrivenje koje sam vam davao protekle tri godine dok sam bio s vama? Zar još ne vidite da su sva silna djela koja sam učinio bila Otac u meni koji je otkrivao tko je, kakav je i što vam želi biti? Sve što sam vas učio bilo je iz njegova srca, ne mojega."

Čitav Isusov život bila je ilustrirana propovijed. On je iz dana u dan, sa svakim čudom koje je izvršio i svakom usporedbom koju je izrekao, pokazivao tko je Otac. I poslao je svoga Duha Svetog da bi njegovi sljedbenici mogli činiti i veća djela i nastavili otkrivati Očevu ljubav novim generacijama.

srijeda, kolovoza 15, 2012

ILUSTRIRANA PROPOVIJED

Sve što je Isus činio i rekao bilo je kao da kaže: "To je moj Otac na djelu. Takav je on." Sve od pretvaranja vode u vino do podizanja mrtvog bila je ilustrirana propovijed sa značenjem da otkrije nebeskog Oca.

"Ništa od sebe ne činim … govorim ono što me Otac nauči. Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno" (Iv 8,28-29).

Drugim riječima: "Slobodno sam govorio širom ove zemlje. Dok sam hodao ulicama Jeruzalema, Betlehema i Judeje, iznova i iznova govorio sam vam da je sve što činim o Ocu. Da ste samo otvorili oči i uši i prihvatili moju riječ, pokazao bih vam ga."

Vjerski su vođe ustvrdili: "Abraham je naš otac." A kad je Isus rekao: "Ja i Otac jedno smo" (Iv 10,30), tako su se ozlojedili da su ga nazvali đavlom i uzeli kamenje da ga ubiju.

Isus im je odgovorio: "Kažete da sam bogohulnik, no biste li kamenovali upravo onog kojega je sam Otac izabrao i poslao na ovaj svijet? Ja ne tražim svoju vlastitu slavu. Ja častim svoga Oca. Poznajem ga i držim njegove riječi jer smo on i ja jedno.

Ako već ne vjerujete mojim riječima, samo pogledajte djela koja činim. Barem vjerujte da su te stvari Očev izričaj. Ja sam došao ovamo da vam kažem – i pokažem – da Abraham nije vaš jedini otac. Imate i nebeskog Oca" (vidi Iv 10,31-38).

To je Isusu bilo važno. On je znao da je njegovo vrijeme na zemlji kratko i znao je da ako ljudi ne budu imali otkrivenje o nebeskom Ocu – o njegovoj ljubavi, milosrđu, milosti – ostat će s mrtvom religijom, mrtvim ocima, ni s čim živim za što bi se uhvatili. Neće imati osjećaj vodstva, nade, vizije.

utorak, kolovoza 14, 2012

ISUS JE DOŠAO DA NAM OTKRIJE NEBESKOG OCA

Isus je došao na zemlju kao Čovjek da izbavi čovječanstvo od grijeha i svake vrste ropstva i utamničenja. Ta činjenica čvrsto stoji u umovima i srcima većine kršćana. Ali Krist je došao na zemlji i da nam otkrije nebeskog Oca.

Rekao je svojim učenicima: "Otac me poslao" (Iv 5,36). Rekao je: "Ja sâm od sebe ne mogu ništa činiti … ne tražim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao" (Iv 5,30). I konačno je izjavio: "Ja idem k Ocu" (Iv 14,12).

Pažljivo poslušajte što Isus govori: "Došao sam od Oca i dok sam ovdje, činim samo njegovu volju. Ubrzo ću se vratiti Ocu."

Rekao je da je čitav njegov život u vezi s nebeskim Ocem: njegov dolazak na zemlju, cilj dok je ovdje i povratak. Sve je to bilo u vezi s otkrivanjem Oca.

"Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac … Jer Otac mu … pokazuje sve što sam čini" (Iv 5,19-20).
Rekao je da nema svoju vlastitu volju, da ništa ne čini na zemlji osim volje svoga Oca. Farizejima je zapravo rekao: "Gledajte moj život, moju službu, sva čuda i dobra djela koja činim i vidjet ćete nebeskog Oca. Sve što ja činim, odraz je onoga što je Otac i to sve sa svrhom da vam ga otkrijem."

"Sve mi je predao Otac moj. Nitko ne pozna Sina nego Otac, i nitko ne pozna Oca nego Sin, i onaj komu Sin htjedne objaviti" (Mt 11,27).
Isus ovdje govori: "Nije moguće da znate tko je Otac ako vam ga ja ne objavim. Ne možete dobiti svoje vlastito otkrivenje samo čitanjem Biblije ili pohađanjem crkve. Ja vam ga moram objaviti."

"Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni" (Iv 14,6).

ponedjeljak, kolovoza 13, 2012

BESPLATNO STE PRIMILI by Gary Wilkerson

Kao djeca Božja trebali bismo ići za poslom Božjim –poslanjem Božjim.

Ponekad ljudi pogrešno razumiju što radimo. Ponekad nas čak i ljudi u našoj crkvi ili zajednici ne mogu razumjeti te kažu: "Previše ste usredotočeni na van i ne ispunjavate moje potrebe."

Istina je, ako smo tako usredotočeni na van da ne ispunjavamo potrebe onih oko nas, činimo nešto pogrešno. Kao crkva, ovdje smo točno na isti način kao što je Isus bio na zemlji. Tu smo da ispunimo potrebe ljudi. Ako ste povrijeđeni, slomljeni, vezani, potrebni za oslobođenjem ili tražite ispunjenje Duhom Svetim, crkva je ovdje da vam služi u točki vaše potrebe.

Važno je razumjeti da kad su vam potrebe ispunjene, očekuje se da "kao što ste besplatno primili, besplatno i dajete". Kad je Isus poslao svoje učenike u službu, rekao im je: "Na svom putu navješćujte: Blizu je kraljevstvo nebesko! Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonile zle duhove! Badava ste primili badava i dajte" (Mt 10,7-8).

Želite li više od Boga? Dakle, kad ste primili prvu porciju, dajte je dalje. Vratite se po drugu i dajte i tu porciju dalje, a onda se vratite po treću i slijedite isti princip.

Princip poslanja Božjeg je: "Što više daješ, više primaš." Što si blagoslovljeniji, više imaš dati. Što više daješ, Bog više nastavlja izlijevati na tebe tako da možeš davati i više.

Kao narod Božji, pozvani smo pokazivati slavu, snagu i ljubav Božju. To trebamo primiti od njega i davati dalje drugima.

Kao što smo besplatno primili, tako moramo i dati.

petak, kolovoza 10, 2012

KRIZA KOD KRIŽA

Kako zadobivamo Isusovu pobjedu i silu u našim vlastitim životima? Kako prisvajamo njegovo uskrsnuće i novinu života?

Prvo, dopustite da vas pitam: Kako znate da ste spašeni? Po vjeri, dakako. Spoznaja našeg spasenja dolazi po vjeri samoj u Riječ Božju.
Isto tako trebamo uzeti i križ, prihvatiti ga i primiti pobjedu po vjeri u pobjedonosnu snagu Isusove prolivene krvi. Moramo priznati: "Bože, ja nemam snage. Nisam sposoban osloboditi se, razapeti ili imati bilo kakvu snagu nad grijehom. Dižem ruke od svakoga svojeg vlastitog nastojanja da umrem grijehu."

"U Kristu" smo po vjeri – i trebamo uživati blagodati svega što je Krist postigao. Vidite, od samoga onog trenutka kad se nanovo rodimo, mi smo u Kristu, a to znači da smo ušli u sve što se dogodilo Kristu. To uključuje njegove pobjede kao i njegovo raspeće. Ako se slažemo s Riječi Božjom da su naši grijesi nevjerojatno grešni, moramo se složiti i s dobrim stvarima koje križ nudi. One su naše – jer ih je Isus postigao za sve nas.

Riječ Božja govori da kad jednom prihvatimo križ, razapeli smo se s Kristom i uskrsnuli s njim u novinu života. Oslobođeni smo! I možemo predati naše tijelo u službu Gospodinu te ponuditi naše udove kao oružje pravednosti.

Povremeno se možete spotaći zbog nevjere, ali možete se i dalje držati istine da je pobjeda na kraju vaša jer ste zavapili: "Gospodine, uzdat ću se u tebe dok pobjeda ne dođe."

Zahvalan sam Bogu za križ Kristov i zahvalan sam Bogu za krizu križa. Iz iskustva znam da je najveće "propovijedanje milosrđa" na svijetu propovijedanje o križu. Jeste li imali svoju krizu križa? Što je s onom jednom utvrdom koje se tako silno želite osloboditi?

Danas postoji oslobođenje za vas, ali ono neće doći sve dok ne kleknete pred Isusom i dok nemate svoju vlastitu krizu pod njegovim križem. Tamo se morate složiti s njegovom riječi: "Ne mogu dulje hodati u svom grijehu ni jedan jedini sat. Bože, donosim to sad k tebi!"

četvrtak, kolovoza 09, 2012

UZMI MOJU RUKU I SLIJEDI ME

Dok sam bio mlad propovjednik u Pennsylvaniji, pročitao sam mnoge knjige o životima pobožnih ljudi koji su vodili vrlo jednostavan stil života. To mi je zvučalo kao odgovor na moju želju da budem upotrijebljen od Boga. U to sam vrijeme poznavao jednog propovjednika koji je govorio s velikim autoritetom i za mene je bio stvaran heroj. Vodio je život potpune jednostavnosti, živeći u maloj sobici i posjedujući samo jedno odijelo.

To je ono, mislio sam, što znači odreći se samoga sebe – spartanski način života. Mislio sam: "Gospodine, to je ono što želim. Kad bih samo mogao isprazniti svoje ormare i sve podijeliti osim jednoga ili dva odijela, mogao bih za tebe biti električna centrala. Mogao bih prodati auto i kupiti jedan jeftin. Mogao bih kupiti staru, neprivlačnu kuću. Mogao bih se odreći odrezaka i jesti samo hamburgere. Ne imajući nikakve želje za materijalnim stvarima na zemlji, mogao bih postati velik primjer." Zapravo sam govorio: "Ako bih samo mogao dovoljno trpjeti, ako bih samo mogao pokoriti svoje tijelo i biti asketa, mogao bih služiti Gospodinu s pravom snagom."

Ubrzo nakon toga, moj je heroj počeo učiti lažnu nauku i mnogi su životi zbog toga bili uništeni. Tada mi je Gospodin rekao: "Davide, nije to ono što je pobjeda. Pobjeda nije tvoja, ona je moja."

Ljubljeni, upravo u toj točki dolazi k nama Isus i kaže: "Uzmi moju ruku i slijedi me – u moju smrt, moj ukop, moje uskrsnuće. Gledaj na križ. Prihvati ga i osloni se na moju pobjedu. Tu se događa tvoje raspeće tijelu."

Da, umrijeti u Kristu je djelo vjere. Moramo se smatrati mrtvima grijehu i živima Bogu po našem Gospodinu Isusu Kristu. Kad Pavao kaže da želi upoznati Krista u sili njegova uskrsnuća i sudjelujući u njegovim patnjama, govori o Kristovom uskrsnuću i trpljenju, ne našem vlastitom ili nekoga drugog.

"… da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se njegovoj smrti" (Fil 3,10).