petak, lipnja 29, 2012

LOVAC

"Preljubnica lovi dragocjeni život" (Izr 6,26).

Preljubnica o kojoj govori ovaj redak je sotona. On lovi one koji su dragocjeni Bogu.

Đavao pokušava zavesti svakoga tko gladuje za Gospodinom. Što mislite, zašto ste toliko testirani? Možda čitav svoj život prolazite kroz kušnje, ali to nije jer ste zli. Ne, to je jer sotona zna koliko ste dragocjeni u očima Božjim, a on lovi dragocjeni život!

Tijekom evangelizacija na zapadnoj obali, sreo sam jednoga mladog čovjeka koji je bio vještac. Zapravo, bio je vođa skupine od trinaest vještica. Iako je ovaj čovjek bio duboko uključen u okultizam, nije vjerovao da bi ga sotona ili njegovi demoni mogli opsjesti.

Kad je jedne noći htio poći na počinak, vidio je užasna demonska lica koja su se pojavljivala na stropu spavaonice cereći mu se. Ti likovi počeli su se skupljati poput oblaka i oblikovati lijevak te je ovaj mlad čovjek shvatio da namjeravaju ući u njegovo srce.

Skamenio se. Zatim se sjetio nečega iz djetinjstva i glasno povikao: "U Isusovo ime, odlazite!" I svi su demoni nestali.

Sljedeće noći te su se sile okupile u još većem broju. Kad je čovjek legao na počinak, čuo je buku. Podigavši oči, vidio je čitavu sobu ispunjenu ružnim, užasnim stvorenjima. Ponovno su oblikovali lijevak. Ovaj put čovjek se digao na krevetu i glasno povikao: "Prizivam Isusovu krv!" I ponovno su demoni pobjegli.

Čovjek je pomislio: "Ako dođu sljedeći put, neću biti u stanju nositi se s time." I tako je pozvao jednog prijatelja kršćanina i molio ga da mu se pridruži na jednom od mojih evangelizacijskih sastanaka.

Tijekom službe, ovaj je mlad vođa vještica bio osvjedočen Duhom Svetim i predao je svoje srce Gospodinu. Posvjedočio je da iako je obiteljska pozadina bila u okultizmu, sjećao se da je, kad je imao oko šest godina, imao srce za Isusa: "Jasno se sjećam da sam odlazio u šumu iza naše kuće i ispropovijedao srce", rekao je.

Vidio sam to srce za Boga i u svojoj vlastitoj djeci i unučadi. I ja sam imao takvo srce kad sam bio dijete te sam točno znao o čemu ovaj mlad čovjek govori.

Iznenada sam bio prosvijetljen i znao sam zašto je đavao pokušavao zaposjesti ovoga mladog čovjeka i uništiti ga. Bilo je to zato što je bio dragocjen Bogu.

četvrtak, lipnja 28, 2012

PRIHVATITE NJEGOVU LJUBAV

Nije važno što činite pokušavajući se očistiti. Ako se ne pouzdate za spasenje u Isusa po njegovoj milosti, sva vaša pravednost je kao prljave krpe u očima Božjim. Vaše tijelo nije prihvaćeno pred Bogom; ono čak ne može biti ni popravljeno. Sa svim tijelom svršeno je na križu i sad se pojavio novi Čovjek – čovjek Krist – te prava vjera znači imati povjerenje u ono što je on učinio za vas.

Možda ćete reći: "Teško mi je vjerovati da kršćanin kao ja, uznemiren i sklon neuspjesima, može biti dragocjen Bogu. Moram mu se gaditi jer mi je život toliko puta gore-dolje. Imam probleme kojih se izgleda ne mogu riješiti. O, vjerujem da me još uvijek ljubi, ali sigurno je razočaran u mene jer sam ga toliko puta iznevjerio."

Morate znati da je Izaijino divno proročanstvo o milosti (vidi Izaija 43,1-5) bilo izrečeno narodu koji je bio opljačkan, uhvaćen u zamke, bačen u zatvor – sve zbog vlastite gluposti i nevjere. Upravo im je u toj točki Bog rekao: "Nakon svih vaših neuspjeha, sad dolazim k vama s porukom nade – i to sve zbog toga što ste moji."

Nikada neću zaboraviti bol koju sam pretrpio kad je jedno od moje malodobne djece došlo k meni i reklo: "Tata, ni jedan jedini put nisam osjećala da sam ti ugodila. Nikada se nisam osjećala dostojna tvoje ljubavi. Čitav život osjećam kao da sam te iznevjerila. Vjerojatno si jako razočaran u mene."

Te su me riječi zaboljele. Zagrlio sam to zaplakano dijete dok sam u sebi osjećao duboku bol. Plakao sam dok sam joj govorio: "Ali uvijek si mi bila posebna. Bila si zjenica mog oka. Dok sam na putu održavajući evangelizacije, sjetim te se i čitavo mi se biće razveseli. Istina je, povremeno si činila ludosti i pogreške, ali oprostio sam ti. Doista ti je bilo žao i ja nikada nisam imao neku lošu misao o tebi. Nisi mi ništa drugo nego veselje."

Tako je i s mnogim kršćanima u njihovu odnosu s nebeskim Ocem. Đavao ih je uvjerio da su razočarali Boga i da mu nikada neće moći ugoditi. Kao posljedica toga, ne prihvaćaju njegovu ljubav i žive kao da im za vratom uvijek puše njegov gnjev. Kakav užasan način života – i kako bolno mora biti Bogu kad vidi svoju djecu da tako žive.

srijeda, lipnja 27, 2012

PRIPADATE NJEMU!

U Pjesmi nad pjesmama Gospodin kaže svojoj zaručnici: "Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama" (Pnp 7,7). Tri hebrejske riječi u ovom retku su istoznačnice: ljupka (znači dragocjena), najdraža (ukazuje na zadovoljstvo), milina.

Ove riječi opisuju Isusove misli prema njegovoj zaručnici kako je on vidi. On gleda u nju i kaže: "Kako si ljupka, slatka i mila! Dragocjena si mi, o ljubavi!" A zauzvrat, zaručnica se hvališe: "Ja pripadam dragome svome, i on je željan mene" (Pnz 7,11). Značenje je ovdje sljedeće: "On s radošću trči za mnom. Juri za mnom jer sam mu tako dragocjena!"

Te iste misli nalazimo kroz čitave Psalme: "Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu" (Ps 147,11). "Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne" (Ps 149,4).

Želim vas uvjeriti da ste Bogu mili jer vam govori: "Dragocjeni ste Gospodinu!" Međutim, možda mislite: "Pa, to je lijepa misao. Kako slatko!"

Međutim, ova istina je daleko više od ljupke misli. Ovo je sam ključ vašeg izbavljenja iz svake bitke koja bjesni u vašoj duši. To je tajna kako ući u počinak koji vam je Bog obećao. A dok ovo ne dohvatite – dok ovo ne postane temelj istine u vašem srcu – nećete biti u stanju oduprijeti se onome što je pred vama u ova zla vremena.

Izaija je imao otkrivenje velike Božje radosti u nama. Prorokovao je Izraelu ovu riječ od Gospodina:

"Izraele: ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće" (Iz 43,1-2).

Izaija nije govorio o doslovnoj vodi ili vatri. Govorio je o onome što su ljudi prolazi duhovno i duševno. U to vrijeme bili su u ropstvu i njihove vode bile su nevolje, njihova vatra bila su iskušenja, njihove rijeke bila su testiranja. Sve je to bio đavolje pokušaj da uništi i svlada narod Božji.
Izaijine riječi bile su Izraelu poruka čiste milosti. U ropstvu su bili zbog svoje vlastite gluposti i ludosti i nisu zaslužili ništa. Ali Bog im je poslao proroka slomljena srca koji im je sa suzama rekao: "Bog želi da vam kažem da pripadate njemu!"

utorak, lipnja 26, 2012

ON ME IZBAVI OD MOG NEPRIJATELJA

"On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene. Navališe na me u dan zlosretni, ali me Jahve zaštiti, na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio" (Ps 18,17-20).

U ovom psalmu David se osvrnuo na veliko izbavljenje. Radovao se jer ga je Gospodin spasio od njegovih neprijatelja. "Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna i od dušmana bit ću izbavljen" (4).

Doista, David je upravo prošao kroz strašno razdoblje testiranja. Šaul je raspisao nagradu na njegovu glavu i neumorno ga proganjao tako da je bio prisiljen spavati u spiljama, jamama i na otvorenom polju. O tom mračnom vremenu kaže: "Žalosti pakla su me okružile i živio sam u patnji. Bezbožnici su me uplašili da su moji neprijatelji prejaki za mene. Svi me oni mrze!"
Ali je Bog grmeći sišao s neba da izbavi Davida: "On nagnu nebesa i siđe … Jave s neba zagrmje …On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. Od protivnika moćnog mene oslobodi" (Ps 18,10.14.17-18).

Demonske sile opkolile su Davida i neprijatelj je došao poput bujice. Međutim, bio je u stanju reći: "Bog je grmeći sišao da me istrgne iz onih brzih voda. Izbavio me od svih mojih nevolja." "Na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio" (20).

David je mogao reći: "Razlog zašto me Bog izbavio od svih mojih neprijatelja, iz svih mojih žalosti i sila pakla, jest taj što sam mu dragocjen. Mio sam mome Bogu!"

Ljubljeni, ako vam je potrebno izbavljenje, bez obzira je li od požude, iskušenja ili nevolje, bez obzira je li vaš problem duševan, duhovan, emocionalan ili fizički, ključ je jednostavno ovaj: Bogu ste mili! Dragocjeni ste mu!

ponedjeljak, lipnja 25, 2012

POSTOJI VRIJEME! by Gary Wilkerson

Postoji vrijeme! Govorim o tome kad je vrijeme da se dignete i poduzmete akciju. Vrijeme kad je ispravno reći: "Vjerujem da me Bog poziva da budem odgovor i pomognem u spašavanju povrijeđenih ljudi."

Postoji vrijeme kad čujete o crkvi koja ide na misijsko polje, vrijeme da se kaže: "Neka ih Bog blagoslovi!" Postoji vrijeme da se predate molitvi s vjerom – i onda postoji vrijeme da se dignete i pođete. Vrijeme je za dići se te poduzeti akciju!

U Postanku 14,14-16 Abraham je učinio upravo to kad je čuo da je njegov bratić Lot zarobljen i odveden. Digao se, naoružao tristo osamnaest ljudi i poveo ih sa sobom. Sa svojih nekoliko stotina brojčano je bio daleko ispod desetina tisuća protiv kojih je išao, ali Bog mu je dao plan. Abraham je rekao: "Podijelit ćemo se u dvije skupine i poći ćemo tijekom noći!"

Vidite li što je radio? Za ovaj bojni plan dobivao je um Kristov.

Neki od nas su poput Lota kad se uzrujaju ili razbjesne, iako znaju da su ga njegovi postupci uveli u nevolju. Radije kažemo: "Dići ću se i poduzeti akciju u vlastitoj snazi", nego da slušamo Gospodina. Ne govorim o dizanju u tijelu i dobivanju nečega jer ste Njujorčanin ili jer su vaša politička uvjerenja različita od drugih. Govorim o postizanju nečega jer ste sljedbenik Isusa Krista.

Krećete se u Duhu, hodate u Duhu i čujete da vam Duh govori. Iz toga dolazi povjerenje, molitva s vjerom, ali i aktivan život kad postajete svjedok, sluga. Postajete angažirani u službi koja živote ljudi čini drukčijima. U što god ste uključeni – ako su vam tinejdžeri u nevolji ili vam je supružnik daleko od Boga – angažirani ste da govorite njihovim životima. Pokazujete nešto što je drukčije od onoga što svijet može ponuditi.

Žene zadobivaju svoje muževe za Gospodina kroz svoju poniznost, kroz svoju ljubav, kroz svoju službu. Muškarci vide svoje obitelji da dolaze Isusu Kristu kad se prestanu ponašati kao nemani i počinju stvarno služiti i ljubiti te druge stavljati ispred sebe.
Vjera na koju nas Duh Sveti poziva govori: "Bože, trebam te i ti želiš da se uključim."

petak, lipnja 22, 2012

NAJBOLJE JE TEK PRED NAMA!

Možda ste tijekom nevolje gotovo klonuli. Postali ste tako slabi i umorni da ste mislili da nećete moći načiniti još jedan korak. No sad odavde gdje stojite možete reći: "Nikada ne bih htio ponovno proći kroz to, ali Bog me izveo. Bio je vjeran. Slava Gospodinu!"

Bog nije zadovoljan sa srdačnim "hvala ti" od nas. Naprotiv, kaže: "Malo pričekaj, dijete moje! Nisam te proveo kroz sve te nevolje i muke da bih od tebe načinio samo zahvalnog pobjednika. Godinama sam te trenirao i kroz sve to provodio s jednom namjerom i sad neću dopustiti da to potratiš. Želim da mi u potpunosti otplatiš moje ulaganje. Kažem ti, tvoje najbolje djelo tek je pred tobom!"

Sad kad izranjate iz svojih nevolja na nivou fakulteta, Bog vam otvara oči da vidite borbe vaših prijatelja u dječjem vrtiću. Ti ljubljeni ne misle da će uspjeti, što, dakle, vi činite sa svojim iskustvima nevolja? Bog vam šapće: "Potrebni su mi iskušani, isprobani veterani, ljudi koji su preživjeli duboke vode i strašne vatre, koji su pročišćeni kroz trpljenje. Želim ljude koji će ovoj generaciji dokazati moju vjernost!" Psalmist piše: "Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju" (Ps 71,18).

Pavao sve to lijepo ukratko iznosi: "Hoću da znate, braćo, da je to što se meni dogodilo još većma pospješilo napredak evanđelja" (Fil, 1,12). Ovo nešto govori! Kad je Pavao ovo pisao, bio je starac s godinama iskustva i bio je usred jedne od najgorih kušnji svoga života. Govorio je svojim prijateljima iz svoga srca:

"Najdivnija stvar sad bi bila kad bih mogao otići kući i biti s Gospodinom. To je moja najveća želja. Ali ja sam veteran; prošao sam kroz nevolje i kušnje i znam da sam potreban ovdje. Ovoj generaciji potrebno je da vidi patnika koji preživljava i raduje se u svakoj nevolji. Moj sin Timotej suočit će se sa svime s čime sam se ja suočio i potrebno mu je znati da će ga Bog provesti kroz sve. Dakle, najbolje je da ostanem i podnesem ove duboke nevolje. Pogledajte me! Ne samo da sam preživio, nego imam i pravu nadu. Nisam na tlu niti sam potišten. Radujem se u Gospodinu za sve kroz što me proveo!"

četvrtak, lipnja 21, 2012

OJAĐUJE LI BOG SVOJU DJECU?

Ojađuje li Bog svoju vlastitu djecu? Poslušajte psalmistov odgovor: "Iskušavao si nas teško, Bože, iskušavao ognjem kao srebrom. Pustio si da u zamku padnemo, stisnuo lancima bokove naše. Pustio si da nam zajašu za vrat: prošli smo kroz oganj i vodu, ali si nas doveo u izobilje" (Ps 66,10-12).

Psalmist govori: "Gospodine, uveo si me u vodu koja mi je bila iznad glave tako da sam pomislio da ću se utopiti. Uveo si me u vatru da me iskušaš kao srebro. Uveo si me u zamku, stavio jad na mene, uzrokovao da me ljudi udaraju!"

Zašto je Bog dopustio takve jade? Jer je dovodio svoje ljubljeno dijete u "izobilje". U izvornom hebrejskom ovaj izraz znači "mjesto obilne plodnosti". Bog govori: "Vodim te kroz sva ova teška mjesta da te učinim plodnim za moje kraljevstvo."

Međutim, nisu svi jadi iz ruke Božje. Mnoge nevolje dolaze od samog đavla, ravno s dna pakla. "Jer samo nerado on (Bog) ponižava i rascvili sinove čovjeka" (Tuž 3,33). Bog govori: "Ne nalazim radosti u ponižavanju svoje djece. To nije moj cilj u dopuštanju nevolja." Ne, Gospodin dopušta naše nevolje samo radi svojih vječnih ciljeva, da nas uvede u "izobilje".

Naježim se kad se sjetim svih žalosti, kušnji, dubokih voda, vruće vatre i snažnih nevolja koje sam vidio tijekom godina. I obično kad je nevolja došla, nije došla samo jedna odjednom, nego gomila njih. Mnogo puta sam pomislio: "Kroz ovo sigurno neću proći." Čak su i sjećanja na te nevolje bolna – sjećanja na klevetanje, kažnjavanje Gospodnje, kušnje u službi, osobne udarce, obiteljske probleme, tjelesne muke i bolove. Međutim, kad se prisjetim tih godina trpljenja, sa sigurnošću mogu reći: "Riječ Božja je istinita. On me izveo iz svake nevolje koja je došla na mene i zbog toga ga slavim!"

srijeda, lipnja 20, 2012

BOG ULAŽE U VAS!

Kad roditelj šalje dijete na fakultet, to zahtijeva veliko ulaganje. Očito se taj roditelj nada da će se njegovo dijete podvrći strogom učenju. Zašto? Nada li se da će ono diplomirati, doći kući, objesiti diplomu o zid i onda se povlačiti po kući gledajući televiziju? Ne!

Roditelj očekuje da će njegovo dijete otplatiti njegovo ulaganje u njega započevši s dobrom karijerom.

Isto tako, kad američka vojska nudi besplatno školovanje unovačenom vojniku, godine obrazovanja smatraju se ulaganjem. Tom vojniku je rečeno: "Nakon obrazovanja tvoja nacija i vlada žele određeno razdoblje tvog vremena." Od ovoga vojnika koji je prošao obuku očekuje se da će služiti u vojnim snagama neki broj godina da bi se opravdalo ulaganje.

Tako je to i s Gospodinom i našim nevoljama. Sve kroz što kao kršćanin prolazite jest obuka iza koje Bog ima božansku svrhu. On vas nije spasio da otplovite u raj na luksuznom kruzeru; spasio vas je da vas pripremi da budete korisni u njegovu kraljevstvu.

Onoga trenutka kad ste nanovo rođeni, on vas unovačuje u svoju školu trpljenja. I svaka nevolja i svaka kušnja još su jedna lekcija u njegovu rasporedu.

Neki kršćani su u dječjem vrtiću. Njihove nevolje nisu teške za razumjeti i njihovi se testovi lagano prolaze. Drugi su u osnovnoj školi i brzo nauče da su njihovi testovi malo neugodniji i teži za razumjeti. Neki su na fakultetu i njihove nevolje mnogo su oštrije i teže za razumjeti. Zatim su neki na postdiplomskom studiju, s godinama teških nevolja za sobom i mnogim teškim testovima pred sobom. Njihove nevolje najjače su te shvaćaju da im je potrebna snaga Duha Svetog da se pozabave sa svima njima.

Ono što želim reći jest da Bog želi veterane duhovnog ratovanja – ljude koji su prošli kroz mnoge nevolje – da dokažu njegovu vjernost novoj generaciji. Svaka nevolja koju podnesemo ulaganje je koje on čini u nama kao svojim veteranima.

"Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,20).

utorak, lipnja 19, 2012

PRIPOMOĆ U ŠIRENJU RADOSNE VIJESTI

"Ali, braćo, želim da vi znate da je moj položaj veoma mnogo pripomogao širenju Radosne vijesti" (Fil 1,12).

U ovom retku Pavao govori kršćanima u Filipima da se ne brinu ni o čemu u vezi s onim što su čuli da ga je snašlo. A sve to uključivalo je velike nevolje i slabosti.

Pavao je pisao ovu poslanicu dok je bio okovan u rimskom zatvoru. U toj točki već je bio iskusan ratnik evanđelja; podnio je već svaku zamislivu patnju i ljudsku nevolju. Ako ste proučavali Pavlov život, znate kakve je stvari podnio: brodolome, batine, udarce, zajedljivost, izrugivanje, progonstvo, glad, žeđ, golotinju, klevetanje karaktera. Kamo god je išao, činilo se kao da nailazi na nevolje, patnje i žalost.

Međutim, rekao je: "Ali ne marim ni za što" (Dj 20,24). Zatim dodaje: "… da se nitko ne pokoleba u ovim nevoljama. Sami, naime, znate da su one naša sudbina … više smo vam puta unaprijed govorili da će nam trebati podnositi nevolje" (1 Sol 3,3-4).

Pavao je uvjeravao ove vjernike govoreći: "Sve sam vam vrijeme govorio da ako budete hodali s Isusom, suočavat ćete se s nevoljama. Sad kad su te nevolje snašle mene, zašto ste tako iznenađeni? To je naša sudbina u ovom životu."

Pokušajte stvoriti sliku u svom umu: Tu je jedan svet čovjek, pozvan od Boga da nosi evanđelje narodima. Na svakom zadatku Duh Sveti mu je šaptao: "Pavle, sljedeća postaja neće biti laka. Ponovno ćeš se suočiti s opozicijom. Naići ćeš na više nevolja, više testiranja."

Ja život ovog čovjeka nalazim krajnje nevjerojatnim. Možete li to zamisliti? Pavao se suočavao s nevoljama i patnjama kamo god se okrenuo. U ovoj točki možda ćete reći: "Čekaj malo! Govoriš o Pavlovom životu, ne mojem. Njemu je Bog namijenio sudbinu da trpi nevolje. Ja nisam pozvan na takav život." Pogrešno! Biblija kaže: "Mnoge nevolje ima pravednik, ali ga Jahve od svih izbavlja" (Ps 34,20).

Izraz "mnoge nevolje" ne odnosi se samo na Pavla, nego i na nas. Mi volimo čuti posljednji dio ovog stiha, ali radujemo li se isto tako u prvom dijelu?

ponedjeljak, lipnja 18, 2012

PASIVNA VJERA

Bog je pozvao Abrama da ostavi svoj dom, zavičaj, oca, majku, baštinu – da sve to ostavi i pođe u zemlju kamo će ga on odvesti (Post 12).

Kakva vjera! Potrebna je nevjerojatna vjera da se sve ostavi i odmah odgovori, bezrezervno, na riječ koja se čuje u srcu – bez obzira je li to glasna riječ ili unutarnji glas.

I tako je Abram otišao uzevši sa sobom svoga mladog bratića Lota.

"Abram reče Lotu: 'Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih – ta mi smo braća! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo'" (Post 13,8-9).

Abram je upotrijebio ono što ja nazivam pasivnom vjeru. Ne mislim na pasivno u smislu: "Baš me briga! Što će biti, bit će!" Ova vrsta pasivne vjere govori da nećete ništa poduzeti u svoje ime. Nećete pokušati ništa učiniti voljom čovjeka. Dopustit ćete Bogu da izvede događaje u vašem životu na takav način da se izvrši njegova volja.

Postoje vremena u životu kad nam je potrebna ta vrsta pasivne vjere, kad ne postoji ništa drugo što bismo mogli učiniti osim reći: "Bože, neka bude tvoja volja, ne moja."

Pasivna vjera gleda u situacije koje se čine nemogućima i kaže: "Bože, ne znam hoće li ovo ikada završiti. Ne znam kako će se ijedna od ovih poteškoća i nevolja s kojom se suočavam riješiti, ali stavljam svoje pouzdanje u tebe."

Abram je imao pouzdanje da Bog štiti njegove najbolje interese; on je znao da Bog traži pouzdanje da on zna što je bolje za njega od njega samog.

Abram se nije samo odmarao u Gospodinu, nego je vjerovao da će Bog donijeti ispravnu odluku za njega.

petak, lipnja 15, 2012

BEZ RASTRESENOSTI

"Zaboravlja li djevica svoj nakit il nevjesta pojas svoj? A narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana" (Jer 2,32).
Citiram ovaj odlomak kad god propustim svoje dnevno vrijeme molitve zbog zaposlenosti. To me uvijek tjera natrag na tajno mjesto vapeći: "O, Gospodine, ne želim te zaboraviti!"

Ovaj redak plaši kad promatramo kontekst ovog odlomka. Bog govori svome narodu: "Posadio sam vas kao plemeniti trs sa zdravim i pouzdanim stablom. Započeli ste dobro, imali ste moj dodir i ja sam vam blagoslivljao. Ali sad ste me ostavili."

"Otpadništvo te tvoje osuđuje … kako je teško i gorko što ostavi Jahvu, Boga svojega, što više nema straha mog u tebi … Kako samo možeš reći: Nisam se uprljala … Jer mi leđa okreću … Zaludu sam udarao sinove vaše: vi iz toga ne uzeste pouke … Moj narod mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana" (Jer 2,19.23.27.30.32).

Narod Božji više nije dolazio u njegov dom da ga štuje. Ulijenili su se i zaboravili sve njegove blagoslove i kazne. Na kraju su ga danima zanemarivali jureći za svojim vlastitim zadovoljstvima, a što je najgore, govorili su: "Nevina sam … Nisam zgriješila" (Jer 2,35).

Ako ne štujete Boga svim svojim umom i srcem, malo pomalo u vas će se uvući zanemarivanje i počet ćete štovati samo iz navike.

Kažete da ljubite Isusa, zbog toga vas moram pitati: "Štujete li ga svakodnevno, svim svojim srcem, bez rastresenosti? Uranjate li u Riječ Božju ili danima hodate bez otvaranja Biblije i molitve u svojoj tajnoj klijeti?

Bog vam više neće dopustiti da sjedite na svom mjestu niti dopustiti da vam um luta. On vas ljubi i poznaje silu koju oslobađa čisto štovanje u vašem duhu. To vas čini jačim od svakog lava, većim od svakog diva. To ruši svaku utvrdu jer vas to čini iskrenim štovateljem, štovateljem čista srca.

četvrtak, lipnja 14, 2012

RASTRESENOST NA SVETOM MJESTU

"Licemjeri! Lijepo je o vama prorokovao Izaija rekavši: 'Ovaj me narod štuje usnama, a srce mu je daleko od mene'" (Mt 15,7-8).

Želim vam govoriti o mentalnoj rastresenosti tijekom molitve i štovanja, posebno u domu Božjem. Isus je nazvao licemjerima ljude koji su dolazili u njegovu nazočnost gomilajući riječi slavljenja, ali čiji su umovi i srca bili preopterećeni. Rekao im je izravno govoreći: "Dajete mi svoja usta i usne, ali vaši umovi negdje su drugdje. Vaše srce nije nigdje blizu mene!"

A što je s vama? Većina od vas nazočna je u domu Božjem jedan sat svakoga tjedna. Vaše tijelo je u crkvi, ali gdje vam je um? Vaša usta govore: "Štujem te, Gospodine", no je li vam je srce tisućama kilometara negdje dalje? Kamo vas vaše misli vode tijelom štovanja i slavljenja?

Jeste li zaokupljeni obiteljskim ili poslovnim brigama koje vas proganjaju? Kako možete biti rastreseni tijelom tog sata u crkvi dok se zajednica primiče Božjem veličanstvu?

Opasno je doći u dom Božji i ući u njegovu nazočnost olako. "Nato će Mojsije Aronu: 'To je ono što je Jahve navijestio: Po onima koji su mi blizu svetim ću se pokazati; pred svim ću se pukom proslaviti'" (Lev 10,3). Gospodin je rekao Aronu: "Prema meni se nećete ponašati kao prema jednoj običnoj osobi. Dođete li u moju nazočnost, morate doći pred mene posvećeni. Tko god se primakne mojoj svetosti, mora to učiniti oprezno i pažljivo zbog moje slave i veličanstva."

Ako vaše srce nije uključeno u štovanje i vaše misli nisu zarobljene da se pokoravaju Kristu, možete isto tako na svoje sjedište staviti strašilo. To je barem iskrenije od dolaska u dom Božji bez uma i srca.

Razlog zašto mnogi kršćani ne štuju sa silom, uzbuđenjem i gorljivošću je što nemaju prisnost s Isusom kod kuće. Oni koji su naučili štovati i usredotočiti se u osobnoj molitvi donose vlastitu vatru – vatru započetu u tajnoj klijeti molitve. Istinski štovatelji ne mogu dočekati doći u crkvu da slave Gospodina s njegovim narodom.

srijeda, lipnja 13, 2012

GRAĐENJE NA STIJENI

Ako ste kršćanin – koji ljubi Isusa i hoda u poslušnosti njemu – ali ga iz dana u dan zanemarujete ne moleći, onda ga stvarno ne poznajete. Vaša kuća nije na stijeni, ona je na pijesku i u teška vremena potpuno će se srušiti.

Ne možete poznavati Isusa samo pohađanjem crkve. Morate imati razgovor s Gospodin iz dana u dan, iz sata u sat. Morate ga upoznati, ljubiti i željeti da upoznati ono što mu ugađa.

Mi o Gospodnjim zapovijedima razmišljamo kao o nečem mučnom, nečem što ograničava našu osobnu slobodu. I umjesto da prihvatimo njegove riječi za nas, tražimo putove kako da ih izbjegnemo.

Izvrćemo milost Božju čineći od nje neku vrstu tunela iz zatvora njegova zakona. Ali milost je zapravo učitelj svetosti: "Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu" (Tit 2,11-12).

Čovjek na stijeni prihvaća i radosno ispunjava Gospodnje zapovijedi. On ne gleda na Boga kao na nekoga s remenom u ruci, uvijek spremnog kazniti ga. Ne, on Gospodina vidi s raširenim i pruženim rukama prema njemu govoreći mu: "Dođi k meni i primi život, primi snagu. Ja ću te kroz ovo provesti!" Riječ Božja nam pokazuje što je potrebno za gradnju na Stijeni.

Henok je bio poslušan Bogu s jednim jedinim ciljem – da mu ugađa. "Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog bijaše prenio. Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu" (Heb 11,5). Henok je bio premješten jer je ugodio Gospodinu.

Apostol Ivan kaže: "I što god ga zamolimo, primamo od njega, jer vršimo njegove zapovijedi i činimo što je njemu ugodno" (1 Iv 3,22). "Ti si stvorio sve: sve tvojoj volji duguje postojanje i stvaranje" (Otk 4,11).

utorak, lipnja 12, 2012

IZBACITI IZ UMA

"Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, može se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši. I velika bijaše njezina ruševina" (Mt 7,26-27).

Zakon nije za čovjeka čija poslušnost izvire iz želje da ugađa Bogu. On se ne brine što je zakonito, a što nezakonito, što je dopušteno, a što zabranjeno. On ima samo jedan kriterij: "Što moj Gospodin želi?"

Pred njim možete izložiti sav zakon – sva pravila, propise i zabrane – a on će vam reći: "Ne moraš mi govoriti da ne činim te stvari. Ništa ne činim da povrijedim svog Oca. Volim ga! Već sam ostavio svijet i njegove požude da idem za Onim za kojim žudi moje srce.

Pokaži mi što on želi, ne samo što zabranjuje. Želim da želje njegova srca postanu moja djela. Želim upoznati njegov um i biti mu poslušan. Dakako, volim njegov zakon. Ali to je za bezakonike, za one koji nisu došli u spoznaju prisnosti s Kristom. Ja imam drugi zakon koji djeluje u mom srcu. To je zakon ljubavi, zakon koji kaže: 'Gospodine, što mogu učiniti da ti danas ugodim?'"

Takav čovjek nije pokrenut prijetnjama pakla ognjenog niti nagradama. Njemu nije potreban prorok da ga prodrma ni upozorenja o sudu. On je zaljubljen u Isusa i njegova poslušnost Riječi Božjoj prirodno je izrasla iz te ljubavi. To mu je prirodno kao i disanje.

U drugu ruku, osoba koja gradi svoju kuću na pijesku čini to jedino za predstavu. To je privremeni stil života. Ona razmišlja da će živjeti u toj kući pet godina, zatim će je prodati i ostaviti probleme nekom drugom. To je samo fasada bez stvarnog temelja!

Vidite, ovaj čovjek ne vjeruje da dolazi oluja. On ne želi misliti da će stvari postati teške. Na taj se način svijet bavi vječnošću: oni jednostavno ne razmišljaju o njoj. Jedna slavna kršćanska osoba pitala je u noćnom talk showu jednog od domaćina: "Što mislite o vječnosti?" A on je odgovorio: "Pokušavam to izbaciti iz uma."

Tragično, ali i mnoštvo kršćana pokušava vječnost izbaciti iz svoga uma. Oni nastoje ne razmišljati da je sud na vratima. Oni ne žele vjerovati da će jednoga dana stajati pred Gospodinom i odgovarati za sve što su rekli i učinili.

ponedjeljak, lipnja 11, 2012

JESI LI SPREMAN ZA BORBU? by Gary Wilkerson

Nemoj se pomiriti s djelomičnim pobjedama jer si se umorio, razočarao ili se osjećaš bespomoćno. Bog se nikada ne zaustavlja u pola pobjede. Trenutak kad osjećaš da si tako umoran da ne možeš načiniti više ni koraka, često je trenutak kad će on dati najveću pobjedu – kad dolazi proboj.

Crkva nije s naumom da bude puna masa koje žele utjehu i zadovoljstvo, kojima je sve ponuđeno na srebrnom pladnju. Crkve je s naumom da bude poput Gideonovih 300 ratnika koji kažu: "Bože, znam da dolazi borba. Znam da će biti zamorna i da će čak izazvati suze, ali, Bože, u ovoj bitki sam s tobom!"

Možda se osjećate kao da ste izmolili svoju posljednju molitvu koju ste bili u stanju izmoliti o potrebi koja vas pritišće. Iscrpljeni ste, ali morate ostati u borbi. Ne prestanite moliti i ne dižite ruke. Da, dan je bio dugačak! Dolazi noć i u vama nešto govori: "Vrijeme je za spavanje." Ali Bog kaže: "Ne, ne, borba je tek počela."

Što se dogodilo s cjelonoćnim molitvama u crkvama? Što se dogodilo s ljudima koji čekaju na Boga? Što se dogodilo s ljudima koji poste i mole do proboja?

Crkva je pozvana u bitku. Ona nije započeta da samo održava dobre službe i da ima lijepe zgrade sa svjetlima koja se pale i gase tijekom glazbe. Nismo tu zbog toga! Ovdje smo da se borimo protiv vrata pakla, jer imamo obećanje da pakao neće nadvladati (Mt 16,18). Nemamo obećanje da neće biti naporno ili da sve što moramo učiniti jest da šapnemo i da vrata pakla onda neće nadvladati. Ne! Bit će borba i sotona se neće lako predati – ali imamo obećanje!

Bit će potrebna borba! Jeste li spremni za nju?

petak, lipnja 08, 2012

NEUSTRAŠIVOST LAVA

Isus Krist mi je ostavio baštinu i ja je prisvajam kao svoju. Pismo kaže: "Pravednici su neustrašivi kao mladi lav" (Izr 28,1). Ako možete prihvatiti ovu istinu savršene Kristove pravednosti, imat ćete neustrašivost lava. Više se nikada nećete bojati nijedne osobe ni gledati u nečiji život i osjećati se nedostojni. Vi možete reći: "Imam savršenu pravednost Isusa Krista pripisanu mi po vjeri. Ne, ona nije moja, ona je njegova, ali mi je uračunana od samog Isusa, tako da je mogu nazvati svojom vlastitom."

Vrijeme je da prestanete sa svojom borbom. Ako vam dođe đavao i kaže: "Nisi dobar, nemaš pravednost", možete odgovoriti: "Znam da nisam dobar. Nemam u sebi pravednost, ali imam pravednost Isusa Krista. Iznevjerio sam Boga, ali imam branitelja kod Oca – Isusa Krista pravednika!"

Kad stanete pred Gospodina, nećete morati drhtati misleći: "Što ću mu ponuditi? Što sam učinio ispravno ili krivo?" Ne, mislit ćete: "Nemam ništa u sebi što bih mu ponudio jer imam njegovu pravednost – po vjeri."

Znači li to da kršćani nisu obvezni činiti dobra djela? Uopće ne. Opravdanje po vjeri i uračunana Kristova pravednost oslobađaju dušu da hoda u svetosti i čini dobra djela. Dobra djela učinjena u ropskom strahu ne donose slavu Bogu – ona moraju istjecati iz dobroga srca. Hodati u pravoj svetosti mogu jedino oni koji su uzeli svoju baštinu – Kristovu savršenu pravednost – jer više nisu u zatvoru straha i osude.

Njegova savršena pravednost moja je po vjeri i sad sam slobodan i pušten da mu služim kao njegov rob ljubavi. Snagom Duha Svetog obećanog u Novom zavjetu, on me sad odvraća od sve zloće i daje mi snagu da živim pravednost koju mi on pripisuje.

četvrtak, lipnja 07, 2012

SNAGA VJERE

O kako je divna stvar snaga vjere!

Riječ Božja nam govori da je Krist platio za grijeh čovječanstva svojom vlastitom krvi na križu, da je ispunio zakon i uklonio prokletstvo, da nas je otkupio od prava koje su pakao i đavao polagali na nas, da je živio bezgrešnim životom držeći zakon u svakoj točki i da će nas predstaviti pred Ocem sa savršenom pravednosti.

Riječ ide dalje i kaže da možemo imati Kristovu savršenu pravednost pripisanu nama – da će nas Bog smatrati kao savršeno pravedne u Isusu – samo ako povjerujemo u ono što je ostvario za nas. Molim vas, morate razumjeti da govorim onima koji su se pokajali za svoje grijehe.

O, kako moje tijelo uzmiče od jednostavnosti i lakoće svega toga! Tijelo viče: "Nikako! To ne može biti tako lako! Moram sam pripomoći; moram nekako platiti. Na kraju krajeva, još uvijek imam probleme u svom životu. Još se uvijek borim s grijehom. Ne mogu očekivati da će me smatrati pravednim jer još uvijek imam toliko stvari kojima je potreban ispravak. Najprije sâm moram počistiti svoje djelo."

S naše strane sigurno mogu biti suze. Moramo se poniziti i slomiti, ali sama rijeka suza nikoga neće spasiti. Borbe dugačke koliko i život nikoga neće spasiti. Bog kaže: "To mora biti po milosti kroz vjeru. Nikakvo se tijelo neće ponositi u mojoj nazočnosti!"
"Jer u njima se očituje pravednost Božja, iz vjere u vjeru, kao što stoji pisano: 'Pravednik će živjeti od vjere'" (Rim 1,17).
"Jer mi pod vodstvom Duha na osnovi vjere očekujemo nadu opravdanja" (Gal 5,5).
"… pravednost … koja se dobiva po vjeri u Krista, pravednost koja dolazi od Boga na osnovi vjere" (Fil 3,9).

Moja vjera mora se podići iznad strahova, iznad svih sotonskih laži, svih osjećaja, svih prilika, i počivati u onome što izjavljuje Riječ Božja. Njegova Riječ kaže da kroz pokajanje i vjeru u Krista on smatra da imam savršenu Isusovu pravednost. Prihvaća me "u ljubljenom" kao svetog i pravednog.

srijeda, lipnja 06, 2012

PRIPISANA NA NAŠ RAČUN

Nikada nećemo biti opravdani ili prihvaćeni kao pravedni pred Bogom ako ne stojimo pred njim sa savršenom Kristovom pravednosti kao našom vlastitom. To je jedina pravednost koju će Bog ikada priznati. Kako onda možemo primiti savršenu Kristovu pravednost?

Nebeski Otac uračunava je nama po vjeri. "Kako i David proglašuje blaženim onoga komu Bog uračunava pravednost bez djela …" (Rim 4,6). Pavao citira Davida kad kaže: "Najbogatiji, najblagoslovljeniji, najmirniji čovjek na zemlji je onaj koji razumje da ima savršenu pravednost koja mu je uračunana – bez djela!"

"(Abraham) nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu … Zato mu se to uračuna u pravednost. Ali nije samo za nj napisano 'uračuna mu se', nego i za nas kojima se ima uračunati" (Rim 4,20-24).

Ova pravednost nam se mora uračunati. Ona nije naša infuzijom. Drugim riječima, Bog je ne ulijeva u nas. Ne, to nikada nije naša pravednost, ništa što smo mi učinili ili postigli. To je uvijek njegova pravednost, uračunana nama, pripisana na naš račun.

Riječ "pripisati" znači "smatrati, pripisati nekome nešto što nema, uračunati ili pripisati na nečiji račun". Kad Isus uračunava svoju pravednost nama, Bog gleda na nju kao na našu vlastitu. Ne, nismo je zaradili. Sve je to učinio Krist i on je pripisuje na naš račun.

Ovo uračunavanje dolazi jedino po vjeri. Ni na koji način ne možemo je izraditi ili zaslužiti. Naprotiv, zbog naše vjere u Isusa i njegovo djelo otkupljenja, Bog pripisuje njegovu pravednost nama te smo smatrani kao savršeni u njemu. Priznanjem naših grijeha i vjerom u njega, stojimo pred Bogom s uračunanom pravednosti. To je savršena pravednost koja je od vjere, a ne od djela:
"… na temelju vjere, da bude po milosti" (Rim 4,16).
"Vjera srca postiže pravednost" (Rim 10,10).
"I to pravednost Božja po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju – nema razlike" (Rim 3,22).

utorak, lipnja 05, 2012

NE ZA DJECU

Razumijevanje kako Bog opravdava svoj narod nije za djecu; to je istina za potpuno odrasle vjernike. Međutim, mnogi kršćani još uvijek su djeca; piju mlijeko i odbijaju poći dalje na jaku hranu nauke o pravednosti. Sve što oni razumiju je oproštenje njihovih grijeha.

"Uistinu, koji je god još pri mlijeku, ne snalazi se u nauci o pravednosti, jer je dijete. A jaka je hrana za odrasle, za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla" (Heb 5,13-14).

Mlijeko je za djecu, a djeca trebaju neprestanu pažnju. Osjećaju se dobro jedino kad im je majka u sobi, a kad odlazi, plaču od straha. Oni je moraju vidjeti, osjetiti, dodirivati da bi se osjećali sigurni.

Isto tako, vjernik koji ostaje na mlijeku živi u neprestanom strahu u vezi sa svojim spasenjem. Nikada se ne osjeća udobno s nebeskim Ocem. Umjesto toga, uvijek je napet misleći da je Bog spreman poslati ga u pakao svaki put kad padne. On ne zna ili ne razumije svoj položaj u Kristu i tako ne poznaje mir Božji. I ne može vjerovati da je Bog odlučio spasiti ga i sačuvati.

Pavao kaže u Riječi da nam je na raspolaganju jaka hrana, hrana od koje ćemo rasti do zrelosti te postati muškarci i žene u Kristu, razviti se do potpunog uzrasta kao vjernici. Ljubljeni, ova jaka hrana je istina u vezi s Kristovom savršenom pravednosti.

Razumijevanje toga vam dopušta da ostanete sigurni u svome spasenje. Ne morate se bojati da će vas Bog ostaviti svaki put kad se poskliznete ili padnete. Ne, imat ćete pobjedu!

Ako nemate tu istinu, đavao će vas mučiti vašim osjećajima. Lagat će vam i gurati vas okolo. Ako nemate tu istinu kao temelj ispod svega što vjerujete, ništa neće biti ispravno u vašoj nauci, vašoj teologiji, vašem životu.

Morate biti uvjereni da nikada ništa nećete moći učiniti što bi stvorilo prihvatljivu pravednost Bogu. Ona mora doći iz drugog izvora. Kad ću stati pred sud, neću imati druge obrane osim pravednosti Isusa Krista.

ponedjeljak, lipnja 04, 2012

ŠTO ČINITE KAD STE SVLADANI? by Gary Wilkerson

Što činite kad ste svladani? Što činite kad vam se čini da je sve protiv vas i da nemate dovoljno sredstava?

Idete li navečer kući sa stresom, puni tjeskobe i straha? Ako želite dospjeti na mjesto gdje ćete vidjeti pobjedu u svom životu, morat ćete se za njega izboriti i u toj borbi Bog će vas snabdjeti snagom. On će vas snabdjeti sredstvima koja su vam potrebna i izaći ćete iz borbe kao štovatelj Isusa Krista.

Prije tri godine moj otac David Wilkerson predao je vodstvo World Challengea meni. Tata je još uvijek bio tu da mi pomaže i ohrabruje me i ako sam ikada dospio u borbu s kojom se nisam znao baš nositi, nazvao sam njega. U travnju 2011. godine on je preminuo u automobilskoj nesreći i ja sam se našao bez njegove pomoći da mi pomogne voditi World Challenge. Ponekad kad se dogode nepredvidive stvari, osjećam pojavu malog straha. Što ako neću imati što je potrebno? Što ako u ovoj situaciji ne radim dobro?

Jednoga dana dok sam razmišljao o tim stvarima, na mene je došao Duh Sveti i u moje srce je palo pouzdanje. Shvatio sam da ako me Bog vodi i ako mi on govori: "Ovo je put kojim trebaš ići", onda sve što ja moram učiniti jest da se uzdam u njega. Ne moram gledati na crnu ili crvenu kolonu da vidim kako stoje financije; trebam gledati u nebo i vidjeti što on kaže da učinim. I to je ono što radimo. Trudit ćemo se više nego ikada; doseći ćemo više ljudi nego ikada; dotaći ćemo više dječjih života nego ikada – samo zato što nećemo dopustiti da neprijatelj izazove strah u našim životima.

Neki od vas ste u bitki upravo sada. Možda ona nije financijska. Možda je to bitka u braku, možda problemi s djecom. Kakva god da je bitka, imam dobru riječ za vas: Ne predajte se u bitki! Ne prestanite moliti! Ne dopustite da vas ograničena sredstva navedu da pomislite da je Bog nekako ograničen u svojoj snazi.

Ne odustajte!

petak, lipnja 01, 2012

USPOREĐIVANJE S DRUGIMA

Kad sam bio mlad, uspoređivao sam se s određenim pojedincima koji su mi se činili svetima. Ti ljudi kao da su zračili; uvijek su bili veseli, smiješili su se, činili su se daleko sličniji Kristu nego ja. Nikada nisam mislio da sam u visini njihove svetosti te sam molio: "Gospodine, učini da budem pravedan kao taj-i-taj brat. Kako mora biti divno imati takav život za tebe."

Kako sam bio u krivu! Ti ljudi nisu bili ono što sam ja mislio. Zapravo sam naučio da ništa nije kako izgleda; nitko nije loš ili dobar kako se čini. Naprotiv, samo je Jedan koji je uistinu pravedan – Isus Krist naš Gospodin – i njegova pravednost je savršena.
Ako smo u Kristu, imao njegovu pravednost i ona nam se ne pripisuje u stupnjevima. Nitko je ne prima više ili manje, naprotiv, po vjeri je primamo u njezinoj punini.

Sami sebe trebamo mjeriti jedino njegovom pravednošću, a ne nečijom takozvanom pravednosti. "Ali oni, budući da se mjere vlastitom mjerom i uspoređuju sami sa sobom, ludo postupaju … A mi … po mjeri mjerila koje nam je Bog dao kao mjeru da dopremo sve do vas" (2 Kor 10,12-13).

Pavao ovdje govori: "Postoji mjera koju možete upotrijebiti da sami sebe izmjerite. Ona je ovo: Svatko tko se doista pokaje i vjeruje u savršenu Kristovu pravednost, tko dolazi k njemu po vjeri u njegovo djelo na križu, učinjen je savršeno pravednim u očima Božjim. Možda još niste sve postigli. Još uvijek postoji svakodnevni posao posvećenja kroz silu Duha Svetog. Ali prihvaćeni ste u Ljubljenom i pripisana vam je sama Kristova pravednost."

Ljubljeni, vrijeme je da si prestanete pripisivati veću ili manju mjeru u odnosu na druge. Bog vam je pripisao punu mjeru savršene Kristove pravednosti: "… dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove" (Ef 4,13).