ponedjeljak, travnja 30, 2012

POBJEDA POSLJEDNJEG TRENUKA by Gary Wilkerson

Aramejski kralj doveo je čitavu vojsku u Samariju i opkolio je (vidi 2 Kr 6,24). Aramejska vojska strateški je zaustavila svu dostavu hrane u Samariju i ubrzo su uvjeti života bili krajnje ozbiljni. Za mrvice hrane, ljudi su prodavali sve što su imali.

Samarijski kralj bio je užasnut nad onim što se događalo. Svu je krivnju bacio na Elizeja i poslao je glasnika da ga ubije. Kad je glasnik stigao, Elizejevi prijatelji zatvorili su mu vrata i odbili ga. Glasnik je vikao Elizeju: "Kralj kaže: 'Ova nesreća je od Gospodina. Zašto bih dulje čekao na Gospodina?'" Ukratko, kralj nije imao vjere. Bio je uvjeren da je Bog odbacio Samariju i da se moraju pobrinuti sami za se.

Što je bio Elizejev odgovor? "Čuj riječ Jahvinu!" (2 Kr 7,1). To je razborit savjet za svakoga kršćanina koji je suočen s krizom. Ako je vaša situacija otišla izvan kontrole, potrebno vam je podsjetiti se na Riječ Božju.

Elizej je rekao glasniku: "Sutra će u ovo doba na vratima Samarije biti mjera finoga brašna za šekel, a dvije mjere ječmenog brašna za šekel" (2 Kr 7,2). Drugim riječima: "Ne predajte se! Hrane će biti toliko da će se za šekel moći kupiti sve što ćete moći pojesti."

Glasnik se u nevjerici nasmijao: "I kad bi Jahve načinio okna na nebu, bi li to moglo biti?" (2 Kr 7,2). Znao je da je samarijski kralj spreman predati se. Ali Elizej je znao da Bog već radi za njih i htio je nevjeru pretvoriti u vjeru.

U to vrijeme u Samariji je sjedilo četvero gubavaca i na smrt gladovalo i oni su rekli jedan drugome: "Zašto ovdje sjediti i umrijeti? Hajdemo u aramejski tabor i moliti za hranu. Ili će nas ubiti, ili će nam se smilovati."

Kad su se primakli aramejskom taboru, shvatili su da je neprijatelj pobjegao ostavivši iza sebe sve što je imao. Gubavci su se bacili na hranu, a kad su se dobro najeli, potrčali su u Samariju da kažu kralju.

Nevjerojatno, ali kralj im nije vjerovao. Mislio je da je to zamka, ali ljudi u gradu čuli su za to i postupili po vjeri: "I narod iziđe i uze pljačkati aramejski tabor" (2 Kr 7,16).

Razmislite o tome! Nije prošao ni jedan dan kako se samarijski kralj htio predati neprijatelju, međutim, Bog je već zadobio pobjedu za njega.

Možda ste na rubu poraza, ali Bog želi ispuniti sve vaše potrebe. Ustrajne u njegovoj Riječi po vjeri.

petak, travnja 27, 2012

OD GNJEVA DO MILOSTI

Božja svetost zahtijeva da se ljuti na grijeh, ali on voli milost. Sad je Isusova krv zadovoljila Božju pravdu tako da može doći do nas kroz razderani zastor pokazujući milost i milosrđe!

Stari zavjet daje snažnu sliku našega milostivog velikog svećenika. U Brojevima 16 vidimo čitavu zajednicu Izraelaca koja se podigla i mrmljala protiv Mojsija i Arona. Bog je uništio dvjesto pedeset glavara jer su se pobunili protiv njega i narod se razljutio na Mojsija i Arona zbog njihove smrti: “... sva je zajednica rogoborila protiv Mojsija i Arona. ’Pobili ste Jahvin narod!’ govorili su” (Br 17,6).

Bog se pojavio u oblaku govoreći Mojsiju i Aronu da se udalje od ostatka zajednice: “Odvojite se od njih jer ću ih odmah uništiti!” (vidi Br 17,8-10).

Iznenada je u narodu izbila strašna pošast. Užasnut, Mojsije je rekao Aronu, velikom svećeniku: “... Uzmi kadionik, stavi u nj vatre sa žrtvenika, metni tamjana, a onda se žuri do zajednice da obaviš nad njom obred pomirenja. Gnjev je Jahvin već izbio, i zlo je počelo ... Zatim stade između mrtvih i živih, i zlo se ustavi” (Br 17,11.13).

Mojsije je govorio: “Trči kroz tabor mašući kadionikom da tamjan prekrije narod!” I Aron je učinio upravo to.

Aron je ovdje slika Krista, a tamjan predstavlja Isusove molitve za buntovan narod. Kakva nevjerojatna slika kako Bog pokazuje milost kroz molitve velikog svećenika! Vidimo Isusov lik kako trči među nepokornim grešnicima i šalje Ocu molitve za njih. Kod svake osobe koju je poškropio, viče: “Oče, budi milostiv!”

Odvjetnik je onaj koji govori sudu što je legalno – što je pravo i što se treba učiniti. Naš odvjetnik Isus govori: “Ja sam ispunio zakon. Platio sam cijenu da u potpunosti zadovoljim Božju pravdu. Đavao nikada ne može optužiti Boga da je bio nepravedan!”

Iako je četrnaest tisuća sedamsto Izraelaca umrlo u onom zlu, moglo ih je pasti još dva ili tri milijuna. Ali je Bog pokazao milosrđe!
Isto tako, i vi i ja trebali bismo već odavno umrijeti zbog svoga grijeha. Ali nas je Otac, kroz Isusove molitve, milostivo sačuvao svojom snagom.

četvrtak, travnja 26, 2012

PLEĆENO U CIJELOSTI

Jednom godišnje veliki svećenik ulazio je u Svetinju nad svetinjama da okajava za Izraelove grijehe. Nakon što je posvetio sama sebe – potpuno se opravši (očistivši) – ponio je sa sobom krv junca i zlatni kadionik (ili čašu). Svećenik je zatim uzeo nešto žeravice s oltara i stavio je u kadionik, a onda je uzeo i pregršt tamjana te ušao u Svetinju nad svetinjama.

U Svetinji nad svetinjama bio je kovčeg. Na njegovu poklopcu bilo je Pomirilište, a na njemu dva zlatna kerubina čija su krila bila raširena nad njime. Pomirlište je predstavljalo samu nazočnost Božju gdje je Gospodin sjedio na svome prijestolju.

Veliki svećenik uzeo je pregršt tamjana i bacio ga na vatru u kadioniku. Iznenada je divan miris ispunio šator. Svećenik bi mahao kadionikom pred kovčegom dok oblak mirisnog tamjana ne bi obavio Pomirilište.

Ljubljeni, to je savršena slika onoga što je Isus učinio za nas i što čini upravo sada! Prvo, to označava Isusovu smrt i njegov odlazak nebeskom Ocu kao naš veliki svećenik. Drugo, ovaj prizor okajanja označava i vrijeme kad je Isus počeo moliti za nas posredujući kod Oca.

Začetno djelo Isusova posredovanja bilo je škropljenje njegovom krvlju po svakoj mjenici i dugu koji smo imali. Mjenica je “pečatom ovjereni dokument duga ili obveze koji obvezuje dužnika i njegove nasljednike”. Đavao je jednom polagao pravo na vas jer ste bili mrtvi u prijestupima i grijesima.

Negdje u utrobi pakla mora postojati spilja koja sadržava brdo dokumenata koji su došli na naplatu, uključujući vaših i mojih. Oni glase: “Moraš platiti svojim životom, a cijena je vječna smrt i prokletstvo.” Ali Isus je dobio ključeve trezora pakla! Naš veliki svećenik otišao je na samo dno pakla, ravno na mjesto tih dokumenata, i otvorio trezor. Počeo je prekapati po dokumentima i vaditi naše spise – sve mjenice, dugove i obveze onih koji vjeruju u njega i onih koji će tek povjerovati.

Isus je skupio sve te dokumente i odnio ih u slavu. Tamo ih je u nazočnosti Oca poškropio svojom krvlju objavljujući: “Ovi dugovi u cijelosti su plaćeni – mojom vlastitom krvi!”

srijeda, travnja 25, 2012

ON JOŠ UVIJEK MOLI ZA NAS

Zaharija 3 opisuje velikog svećenika imenom Jošua koji je stajao pred Gospodinom, a sotona mu stajao s desne strane i suprotstavljao mu se. Nazočan je bio i anđeo koji je trebao biti Krist jer anđeli ne sude.

Jošua je bio stvaran čovjek, ne samo slika Krista. On je bio veliki svećenik tijekom Ezre i Nehemije. U Ezri 10,18 nalazimo da je Jošua oženio poganku. U to vrijeme, najgori način da se jedan Židov onečisti bio je da se oženi pogankom.

"Jošua bijaše obučen u prljave haljine dok stajaše pred anđelom" (Zah 3,3). Stajao je pred prijestoljem u svojoj prljavoj odjeći, s đavlom pored sebe koji ga je optuživao. Sotona se raspravljao: "Ovaj čovjek prekršio je tvoj zakon i sagriješio protiv tebe." Đavlova optuživanja bila su ispravna – Jošua je sagriješio i sad ga je sotona tražio za sebe.

Ljubljeni, to je točno ono što se događa s nama. Sotona dolazi pred prijestolje milosti da nas optužuje. Ukazuje na nas i kaže: "Bože, sve ti je poznato i u ovom životu vidiš kompromis. Ako si pravedan, moraš mi dati tu dušu." U Otkrivenju 12,10 sotona je nazvan "optuživačem naše braće" i on upravo sada stoji pred Bogom i suprotstavlja se vama i meni – optužujući nas za grijeh.

Ali tada se diže Isus, naš zagovornik, i kaže: "Istina je, Oče, podbacio je, ali u njegovu je srcu vjera, vjera u snagu moje krvi. Ja sam platio za svaki grijeh koji je ikada počinio ili će počiniti." Zatim se okreće onima koji stoje u blizini: "Uzmite njegovu prljavu odjeću i stavite moj plašt pravednosti na njegova ramena."

Isus je rekao sotoni: "Suzbio te Jahve, Satane …Nije li on glavnja iz ognja izvučena?" (Zah 3,2). Kakva slika! Đavao je bio prisiljen otići s glasnim ukorom, a Jošua je otišao s oproštenjem, novom odjećom i vijencem pravednosti na svojoj glavi.

"Ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika" (1 Iv 2,1). Ovih dvije tisuće godina, Isus je u slavi molio za nas i još uvijek moli.

utorak, travnja 24, 2012

NAŠ VELIKI SVEĆENIK

Bog Otac odredio je svoga Sina da postane naš veliki svećenik. Isus je sada u slavi – i kao Čovjek i kao Bog – za nas. On je odjeven u plašt velikog svećenika i stoji pred Ocem posredujući za nas, čak i dok ovo pišem.

Bez sumnje, Otac nalazi veliko zadovoljstvo što ima svoga Sina sebi zdesna. Međutim, Biblija ne kaže da je Isus uzašao radi svoga Oca. Niti kaže da je uzašao da vlada u svojoj slavi. Ne, Pismo kaže da je Krist uzašao u nebo radi nas – kao veliki svećenik: "Krist … (je) ušao … u samo nebo da posreduje za nas pred licem Božjim" (Heb 9,24).

Ivan je imao kratak uvid u Isusa u njegovoj službi kao velikog svećenika u slavi. Piše da se Isus pojavio usred sedam svijećnjaka (što predstavlja njegovu crkvu) i služio među njima u određenoj odjeći: "… obučen u dugu haljinu i opasan zlatnim pasom po prsima" (Otk 1,13).

U Starom zavjetu Bog nam je dao slikovitu propovijed o službi velikog svećenika (vidi Izlazak 30). Sve što je on činio, pokazuje djelo i službu Isusa u slavi.

U šatoru je između Svetinje i Svetinje nad svetinjama bio zastor, a pred samim ulaskom u Svetinju nad svetinjama stajao je oltar načinjen od zlata, dva lakta visok te lakat dug i lakat širok. Na taj oltar stavljao se kâd koji je gorio sve vrijeme.

Velikom svećeniku bilo je zapovjeđeno da vodi brigu o svjetiljkama i stijenju. Svakoga jutra kad je ulazio u Svetinju da ih zapali, stavljao je kâd na oltar. Oltar je uvijek morao imati žeravicu da se vatra nikada ne ugasi. Kâd u Bibliji predstavlja molitvu, a uvijek gorući kâd na oltaru u Svetinje predstavlja Isusove molitve dok je bio na zemlji.

Nije bilo dana u njegovu životu da nije molio za svoje učenike. "Riječi koje si dao meni dao sam njima … Ja molim za njih … čuvaj u svome imenu one koje si mi dao" (Iv 17,8-11).

Isus je neprestano molio – ujutro i navečer; zapravo, rekao je da ništa ne čini ako najprije to ne čuje od svoga Oca – u molitvi.

ponedjeljak, travnja 23, 2012

BOG SLABIMA OMOGUĆUJE DA SVLADAJU SVU PREDNOST by Gary Wilkerson

Snažna aramejska nacija krenula je u napad na Izraela, ali Bog je otkrivao Elizeju svaki njihov planirani korak. Zbog toga je prorok bio u stanju upozoravati izraelsku vojsku i sačuvati ih od mjesta opasnosti.

Aramejska vojska sastojala se od silnih bataljuna, velikih bojnih kola i modernog oružja. No na svakom koraku, bili su ometeni zbog Elizeja, što je razbjesnjelo aramejskog kralja. Konačno je odustao od napada na Izraela i okrenuo svu svoju vojsku na Elizeja: "Idite i pogledajte gdje je, pa ću već poslati da ga uhvate" (1 Kr 6,13).

Elizej je boravio u Dotanu. Aramejski kralj "posla onamo … jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad" (2 Kr 6,14). Sljedećeg jutra, Elizejev sluga se probudio i vidio neprijateljske snage te u panici povikao Elizeju: "Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?"

Jeste li ikada osjetili paniku kao ovaj sluga? "Nema izlaza iz ovog problema. Prevelik je! Što bih uopće mogao učiniti?"

U takva vremena, naše molitve mogu se pretvoriti u molitve ispunjene brigom i tjeskobom. Tada sami sebi govorimo: "Nema načina da me Bog iz ovoga izvuče."

Elizej je odgovorio svome sluzi: "Ne boj se, jer ih ima više s nama, nego s njima" (2 Kr 6,16). I pomolio se za svog slugu govoreći: "Jahve, otvori mu oči da vidi" (2 Kr 6,17). Iznenada je sluga vidio što je bilo nevidljivo golom oku: "I Jahve otvori oči momku, i on vidje: gora oko Elizeja sva pokrivena ognjenim konjima i kolima" (2 Kr 6,18).

Sada u vašoj krizi može biti razmjer snaga 10.000 naspram 1. Ali Elizejeva priča pokazuje da je 10.000 neznatan broj kad se mjeri s beskonačnim brojem anđela koji su u službi Božjoj.

Možda osjećate da ste svladani i brojno nadmašeni, ali Bog nikada ne gubi. On nikada ne uzmiče i nikada ne pregovara. On je s vama usred vaše bitke da vas nadnaravno izbavi.
Možda ćete pitati kao Elizejev sluga: "Što ću sad?" Bog vam je već odgovorio u Elizejevoj priči: "Uzdaj se u Gospodina!" Kad se čini da je sve drugo iznevjerilo – kad osjećate da nemate više nikakve nade, da samo što niste poraženi pali – ulazi Bog i sve mijenja.
Evo krajnjeg rezultata: "I tako aramejski pljačkaši nisu više zalazili na izraelsko tlo" (2 Kr 6,23). Ovo je za Izraela bila još jedna lekcija o izgradnji vjere. Elizej je pokazao narodu Božjem: "Imati Gospodina na svojoj strani bolje je nego imati najsnažniju vojsku svijeta. Uzdajte se u njega!"

petak, travnja 20, 2012

NAŠ MILOSTIV VELIKI SVEĆENIK

Ljubljeni, nije važno kroz što prolazite. Isus je bio na vašem mjestu i to je ono što ga čini milostivim velikim svećenikom. Ne morate mu iznositi svu svoju bol. On zna sve o njoj jer ju je sam osjećao: "Naime, nemamo nekoga velikog svećenika koji ne bi mogao suosjećati s našim slabostima, nego jednoga koji je iskušan u svemu (kao i mi), samo što nije sagriješio" (Heb 4,15).

Promotrimo jednoga dragog, zabrinutog čovjeka koji je pao u veliku kušnju. Žalosno je sagriješio protiv Boga i osjeća da mu se srce hladi. I misli: "Neću uspjeti! Previše sam nedosljedan i sotona u mene baca sav pakao. Mnogo puta svladale su me moje kušnje, no ipak ljubim Isusa. O, Gospodine, želim biti slobodan i čist!"

Ovaj čovjek iscrpljen je i obeshrabren, a đavao stoji pored njega i optužuje ga: "Bože, pao je u grijeh. Ne može se oduprijeti iskušenju. Njegova odjeća je umrljana, nečista."

Ali dolazi Odvjetnik i staje između tog čovjeka i njegova optuživača: "Oče, znam kroz što prolazi ovaj čovjek. Đavao je i mene otjerao u pustinju i oštro me kušao. Bio sam u iskušenju da pohulim, padnem na koljena i poklonim se sotoni. Znam sve o kušnji, a poznajem i srce ovog čovjeka. U njegovu srcu još je uvijek iskra vjere i žar ljubavi za mene.

Oče, kroz moju krv gledaj na njega kao na pravednika. Izbavi ga od svake sile tame i zloga. Želim da ga prihvatiš, oprostiš mu, obnoviš ga i daš mu snagu s visine da se odupre đavlu. Molim za njegovo izbavljenje."

Sljedećeg dana ovaj čovjek uzima Bibliju i pročita neku snažnu istinu koju nikada ranije nije vidio. Pada na koljena i dolazi mu Bog sa izbavljenjem – jer veliki svećenik je molio.

Vaš Odvjetnik zna vašu adresu. On je izbrojio svaku vlas na vašoj glavi. On zna svaku vašu misao, osjeća svaku vašu bol, čuje svaki vaš vapaj. Dakle, ljubljeni, ohrabrite se – Isus moli za vas!

četvrtak, travnja 19, 2012

NAŠA NAJVEĆA UTJEHA

Neophodno je bilo da Isus preuzme ljudsku prirodu da bi mogao na zemlji proći kroz sve kao i mi – odbacivanje, bol, žalost, kušnju. Iako je bio Bog u tijelu, prošao je kroz čitavo ljudsko iskustvo ne kao Bog, nego kao ljudsko biće, sa svim našim slabostima. To mu, kao našem velikom svećeniku, omogućuje da moli za nas s ogromnim suosjećanjem: "Budući da je sam trpio i bio kušan, može pomoći onima koji stoje u kušnji" (Heb 2,18).

Pogledajmo jednu dragu sestru koja je u borbi. Ona ljubi Isusa, ali osjeća se obeshrabrenom, oborenom, odbačenom. I misli: "Duboko sam povrijeđena i nemam nikoga s kime bih razgovarala, tko doista razumije." Ponekad se pita može li joj Bog oprostiti takvu slabu vjeru te je na rubu da digne ruke.

Sotona stoji pored nje i optužuje je: "Pogledaj ovu! Ona zapravo nema vjere. Kakva je ona kršćanska, Bože?"

Isus vidi njezinu povredu i osjeća njezinu bol. On zna da je njezina vjera slaba, da je na rubu da digne ruke, i tako dolazi Ocu u njezino ime te počne posredovati:

"Oče, znam kako se osjeća jer sam i ja bio ondje. Odbacili su me moje vlastito tijelo i krv. Ismijavalo me vjersko mnoštvo. Vojnici su me pljuvali i stavili mi trnje na glavu. Čak sam povikao: 'Zašto si me ostavio?' Oče, suosjećam s ovom ženom i oprao sam njezine grijehe. Znam da još uvijek ima srce za mene."

Tu nastupaju Isusove molitve za nas: "Oče, htio bih da joj bude oprošteno za njezino obeshrabrenje. Htio bih da primi nov dotok milosti s visine. Neka na nju siđe Duh Sveti s posebnim ohrabrenjem i obnovi je i da joj duh mira i odmora. Ona je moja, Oče, i sotona je ne može imati!"

Iznenada, kao niotkuda, žena osjeća da je ohrabrena. Primila je milost kroz molitve našega velikog svećenika. On suosjeća s našim slabostima i djeluje u milosti.

srijeda, travnja 18, 2012

ISUSOVA MOLITVA

Čitavo 17. poglavlje Evanđelja po Ivanu je o Isusovoj molitvi za njegove učenike i njegov narod, za sve koji ga slijede i vjeruju u njega. Međutim, Isus nije molio samo za one koji su ga tada slijedili, nego "… i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" (r. 20).

Kakva snažna istina! Isusov izraz " i za one koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" uključuje i vas i mene. Dok je u tijelu hodao ovom zemljom, Isus je molio za nas. Stoljećima ranije bili smo mu na pameti. Čak je zabilježio tu molitvu u svojoj Riječi znajući da ćemo to pročitati. On želi da znamo da je posredovao za nas kod Oca.

Ljubljeni, ova molitva koju je Isus izmolio za nas nije nestala u zraku. Ona gori na oltaru Božjem sve vrijeme i Bog prihvaća molitvu svoga Sina za svakoga od nas. Naše spasenje rezultat je Isusovih molitava. Mi smo danas u njemu jer je Bog odgovorio na njegove molitve za nas.

"… a on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. Zato i može u potpunosti spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu kad svagda živi da se zauzima za njih" (Heb 7,24-25).

Upravo sada Isus moli za prijestupnike koji se još nisu obratili njemu. Pismo govori da on može spasavati u potpunosti – što znači "do kraja vremena" – sve koji će ikada doći k njemu.

Tijekom godina u službi, vidio sam mnoge ovisnike o drogi i alkoholičare koji su bili veličanstveno spašeni. Svaki put ja bih mislio: "Ovaj je morao imati majku moliteljicu ili baku koja je negdje u prošlosti molila za njega. Bog odgovara na molitve tih svetih boraca."

A sad vidim nešto bolje od toga, nešto daleko snažnije i učinkovitije. Nisu to bili samo majka ili djed i baka koji su molili za one koji sad vjeruju. I Isus je molio za njih sve vrijeme. "Ja molim za (one) … koji će po njihovoj riječi vjerovati u me" (Iv 17,9.20).

Ako bježite od Gospodina, ipak nikada nećete moći pobjeći od njegovih molitava. Otac odgovara svome Sinu i svi koji mu se odupiru otvrdnjuju svoja srca na Kristove molitve koje je molio za njih na zemlji i još uvijek moli.

utorak, travnja 17, 2012

ISUSOVA KRV

Većina kršćana zna da je Isus za nas prolio krv. Kad je Krist podigao kalež tijekom posljednje pashalne večere, rekao je: "Ovaj je kalež Novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva" (Lk 22,20).

Svaki put kao imamo Večeru Gospodnju, prisjećamo se njegove žrtve. Ali to je i zadnje što većina kršćana zna o Isusovoj krvi. Mi znamo jedino da se krv prolila, ali ne i da je bila poškropljena.

Biblija prvi put govori o škropljenju krvi u Izlasku 12,22. Izraelcima je bilo zapovjeđeno da uzmu kitu izopa (očišćavajuća biljka), umoče je u krv zaklana janjeta i poškrope njome nadvratnik i oba dovratnika ulaznih vrata. Kad je te noći došao anđeo smrti i vidio krv na nadvratniku i dovratnicima, mimoišao je tu kuću.

Morate znati da dokle god je krv bila u posudi, nije imala nikakva učinka; bila je to samo krv koja je bila prolivena. Krv ima snagu da spasi jedino kad je iznijeta iz posude i poškropljena!

Zašto Izraelci jednostavno nisu mogli staviti posudu s krvi na prag te reći: "Nije važno što s time činimo. Na kraju krajeva, krv je krv"? Pretpostavimo da su stavili posudu na stol pokriven stolnjakom ili na povišeno mjesto s unutrašnje strane.

Da su to učinili, anđeo smrti udario bi tu kuću. Krv se trebala podići iz posude i poškropiti po vratima da ispuni svoju svrhu zaštite.
Ova krv u Izlasku 12 slika je Kristove krvi. Krv koja je tekla na Golgoti nije bila izgubljena –nije pala na tlo i nestala. Ne, ta dragocjena krv bila je skupljena u nebeski izvor.

Ako je Krist Gospodin vašega života, onda su vaši nadvratnik i dovratnici poškropljeni njegovom krvi. To škropljenje nije samo za oproštenje, nego i za zaštitu protiv svih razornih sila sotone. Isusova krv nije bila ostavljena u posudi, nego je bila iznijeta i poškropljena po vašem srcu.

ponedjeljak, travnja 16, 2012

BOG IMA NEOGRANIČENA SREDSTVA by Gary Wilkerson

Kad joj je umro muž, siromašna udovica ostala je u strašnoj situaciji s dvoje djece za koju se morala brinuti. U nemogućnosti da ispuni svoje obveze, prijetili su joj vjerovnici.

Ova žena bila je očajna i molila je Elizeja: "Žena jednoga od proročkih sinova zamoli Elizeja ovako: 'Tvoj sluga, moj muž, umro je, a znaš da se tvoj sluga bojao Jahve. Sada je došao vjerovnik da mi uzme oba sina i učini ih svojim robovima" (2 Kr 4,1).

Bog zapravo koristi naše teške situacije da proslavi svoje ime. Iz tog razloga naša vlastita priča o Bogu može biti oblikovana kroz bol ili kašnjenje. Jedan od deset Amerikanaca je nezaposlen, a drugi trebaju pristati na rad uz manju plaću. U nekim obiteljima oba supružnika rade dva posla da bi spriječili gubitak svega što posjeduju.

Možda u svojoj vlastitoj teškoj situaciji razmišljate: "Ako ubrzo ne izađem iz ovoga, gotovo je. Da bih preživio, trebam čudo." Zamišljam da je ova udovica imala te dvije misli.

Elizej ju je pitao: "Što ti mogu učiniti? Reci mi što imaš u kući?" (2 Kr 4,2). Nije joj rekao da proda svoje vrijednosti za gotovinu; zapravo, nije više ni imala nikakve vrijednosti. Elizej je u biti govorio: "Bog ti može izići u susret baš kao što jesi. Ako imaš vjeru, on može umnožiti i najmanju stvar koju imaš."

Udovica je odgovorila: "Sve što imam je vrč ulja." Iz Pisma znamo da ulje predstavlja Božji blagoslov i opskrbu. U toj točki Elizej joj je dao čudnu uputu: "Idi i posudi od svih svojih susjeda praznih sudova, ali neka ih ne bude premalo" (2 Kr 4,3).

Učinila je prema prorokovoj uputi. Zatim je Elizej rekao: "Zatim se vrati kući, zatvori vrata za sobom … i nalijevaj ulje u sve te sudove i pune stavljaj na stranu" (2 Kr 4,4). Još je jednom slijedila Elizejevu riječ. Dok je izlijevala ulje iz svoga vlastitog vrča, punila je posuđeni vrč. Ista stvar dogodila se ponovno dok je punila sljedeći posuđeni vrč. Tako je bilo i sljedeći puta. I sljedeći. Bila je tu beskrajna zaliha ulja!

Evo poante: Kad nam Bog kaže da ima zalihu koja nam je potrebna, to je samo neznatna količina. Bog ima sve što nam je potrebno. Njegova sposobnost da ispuni našu situaciju je beskrajna.

petak, travnja 13, 2012

PRIMICANJE BLIŽE K NJEMU

Najjača karakteristika istinske, spasonosne vjere je želja da se primaknemo bliže k njemu. "Jer i Krist je jedanput umro zbog grijeha, pravedan za nepravedne, da nas privede k Bogu" (1 Pt 3,18).

Zašto je Isus trpio i umro? Zašto je za nas osigurao opravdanje? Zašto se njegova savršena pravednost pripisuje nama? Zato da bi nas mogao privesti Bogu. Sve je to o prisnom zajedništvu s Ocem.

Kad je Adam sagriješio, izgubio je najdragocjeniju stvar koju jedan muškarac i žena mogu imati: prisnost s Bogom. Grijeh je Adama otjerao iz prisnosti s Ocem te se zapravo sakrio od njegove nazočnosti. Sve otada kad god čovjek sagriješi, ima sklonost pobjeći i sakriti se kao njegov praotac Adam.

Razlog zašto Bog tako mrzi grijeh je taj što nam otima njegovo zajedništvo. On nas je stvorio za prisnost s njim i tako je čeznuo za našim zajedništvom da je poslao svoga vlastitog Sina da umre na križu da nas opravda i sruši zidove koji sprečavaju tu prisnost.
Sila opravdanja jest da je ona stvorila put natrag do Božjega izvornog nauma u stvaranju čovjeka – za zajedništvo s Ocem.

Ovaj sadašnji svijet pun je zla, kleveta, sotonskih laži, prijevara, krivnje, straha, osude – sve osmišljeno od sotone da se osjećamo nedostojni doći u nazočnost Božju. Đavao bi htio da smo skriveni kao Adam – da nas drži dalje od prisnosti s Bogom.

Izbavljeni smo od svega toga. Imamo pravo na nazočnost Božju – poziv do njegova prijestolja – jer stojimo sa savršenom pravednosti pred njim. Bog nas poziva do prijestolja milosti jer nas prihvaća kao svete u Kristu. Naš grijeh je pod krvi, oprošten, i sad imamo pravo ulaska u njegovu svetost.

Ljubljeni, Isus nije umro samo da vas odvede u raj. On je umro da svaki dan možete živjeti u divnom, prisnom zajedništvu s Ocem.

četvrtak, travnja 12, 2012

PRESTANITE SE POUZDAVATI U SEBE

Pavao nije govorio da ima vjeru dok nije izgubio svako pouzdanje u svoje tijelo. Uzeo je sve svoje obrazovanje, samopouzdanje, sposobnost, nauku i revnost te ih odbacio. O vjeri je govorio tek nakon što je rekao: "Ne mogu se pouzdavati u svoje tijelo." Isto je istina i za nas.

Prije nego je itko sposoban imati pravu vjeru, mora doći do spoznaje koliko je izgubljen, bespomoćan i krajnje beznadan. Nemamo spasonosnu vjeru dok ne dođemo do kraja vjerovanja da nas netko ili nešto osim Isus može spasiti.

Spasonosna, opravdavajuća vjera uključuje podređenost vašega života Kristu sa svim vašim srcem. To uključuje pokajanje koje kaže: "Isuse, nemam ti ništa ponuditi. Dolazim da se podredim tvome gospodstvu!"

U Rimljanima 10,9 Pavao opisuje spasonosnu vjeru kao vjerovanje srcem i priznanje ustima. Govori da je vjera više od pukog davanja mentalnog pristanka. To je, zapravo, podređenost cijeloga vašeg životu njemu – svim svojim srcem.

U Djelima 8,37 Filip je rekao uškopljeniku: "Ako vjeruješ iz svega srca …" a uškopljenik je odgovorio: "Vjerujem …" To nije bio samo metalni "da" Isusu; on je doista vjerovao svim svojim srcem i bio je spašen.

Suprotno tome, Šimun Mag vjerovao je Pavlovu propovijedanju. Međutim, on je imao samo privremenu vjeru jer mu srce nije bilo u tome. Mnoštvo ljudi u Isusovo vrijeme doista je privremeno vjerovalo u ime Kristovo, ali Isus im se nije povjeravao jer je znao da im srca nisu potpuno predana (vidi Iv 2,23-24).

Dakle, pitam vas, tko je doista opravdan po vjeri? To je onaj tko zna da je izgubljen i bespomoćan , onaj tko je sve pokušao i podbacio. Sad predaje cijeli svoj život u ruke Gospodnje – svim svojim srcem, umom, dušom i snagom. On viče: "Gospodine, tvoj sam! Ti si moja jedina nada." I on je spašen!

srijeda, travnja 11, 2012

PRAVA MILOST

Dopustite mi dati vam poruku srca prave milosti: to nije evanđelje tolerantnosti, nego evanđelje koje uči svetost!

"Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda te živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovom svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista" (Tit 2,11-13).

Prema Pavlu, ne hodamo u milosti dok ne prekinemo sa svjetskim pokvarenostima. Ako kroz silu Duha Svetog ne nastojimo voditi pobožan i pravedan život čekajući dolazak Gospodnji u svakom trenutku, ne poznajemo milost Božju.

Mnogi kršćani žele oproštenje, ali to je sve. Oni ne žele biti oslobođeni od ovoga sadašnjeg svijeta, jer ga vole. Prianjaju uz njegov grijeh i ne žele ostaviti zadovoljstva ovoga svijeta. Zbog toga prianjaju uz nauku koja kaže: "Mogu živjeti kako hoću, sve dok kažem da vjerujem."

Oni ne žele slušati o poslušnosti, pokajanju, odricanju od samoga sebe, uzimanju križa, preuzimanju jarma ili bremena Kristovog. Oni jednostavno žele biti ispričani na Sudnji dan – da im se svi grijesi previde. Očekuju da Isus otvori vrata od bisera, zagrli ih i povede zlatnom ulicom do njihova rezerviranog stana, iako nikada nisu prekinuli s duhom ovoga svijeta!

Pavao piše: "Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno" (Rim 12,2). Trebamo potpuno raskinuti s ovim svijetom i preobličavati se samom Kristu!

Isus nas opravdava po vjeri za jednu svrhu: da nas osokoli i osnaži da se odupremo đavlu i nadvladamo svijet.

"(Isus Krist) je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjega pokvarenog svijeta, u skladu s voljom Boga, Oca našega" (Gal 1,4).

utorak, travnja 10, 2012

U KRISTU

Vjerujem da je opravdanje po vjeri temeljna istina kršćanstva. Ne možete upoznati pravi odmor i mir dok niste uvjereni da nikada ne možete postati pravedni u očima Božjim svojim vlastitim djelima pravednosti.

Ako ne razumijete savršenu pravednost Kristovu koja je vaša po vjeri, vodit ćete život teško radeći i znojeći se. Provodit ćete svoje dane pokušavajući ugoditi Bogu kroz legalističke, beznadne pokušaje da uspostavite svoju vlastitu pravednost. Ali istina je da nikada nećete imati nikakvu pravednost koju ćete moći donijeti Gospodinu!

Bez sumnje, poznat vam je odlomak u Izaiji koji govori da je sva naša pravednost u očima Božjim kao prljave krpe (vidi Iz 64,6). To ne znači da Bog prezire naša dobra djela – uopće ne. Trebali bismo činiti dobra djela, ali ako mislite da vaša dobra djela zaslužuju spasenje, da vam dopuštaju da stojite sveti pred Bogom, onda ona nisu ništa nego prljave krpe!
Možda se osjećate dobro zbog dobrih djela koja činite i čak uživate u trenutku pobjede kad god se oduprete iskušenju. Osjećate se pravedni, da je Božja naklonost na vama.

Sljedećeg dana, međutim, podbacite. Padate ponovno natrag u grijeh i iznenada gubite svu svoju radost. Mislite da je Bog ljut na vas i pitate se jeste li izgubili svoje spasenje.

To je turbulentni život emocionalnih uspona i padova – gore-dolje, vruće-hladno, grijeh-priznanje – prema tome koliko ste mislili da ste dobri ili loši bili određenog dana. To je život bijede jer pokušavate ugoditi Bogu u svome tijelu!

Ljubljeni, nikakva pravednost tijela nikada neće opstati pred Bogom. Čak su i najbolji ljudi među nama, najmoralniji, pobožni sveti, izgubili slavu Božju. Nitko od nas nikada ne može biti prihvaćen u Očevim očima svojim dobrim djelima. Prihvaćeni smo od njega jedino kad smo u Kristu!

"Jer ste svi samo jedan u Kristu Isusu" (Gal 3,28). Kad se okrenemo Isusu sa spasonosnom vjerom ispraznivši se od samoga sebe, postajemo jedno u Kristu. Biti "u Kristu" znači da nam Bog pripisuje Isusovu pravednost. Svi naši grijesi oprani su zbog njegova djela, ne našega!

ponedjeljak, travnja 09, 2012

DRUGA STRANA KAMENA by Gary Wilkerson

"Potom Josip uze tijelo … te ga položi u svoj novi grob koji bijaše izdubao za se u pećini. Zatim na vrata navali velik kamen i ode" (Mt 27,59-60).

Isus je upravo bio razapet i sad je ležao u grobu. Kad je ogroman kamen bio navaljen da zapečati ulaz, svi su imali žalostan osjećaj konačnosti. Pismo kaže da je skupina žena, uključujući Mariju Magdalenu, sjedila na suprotnoj strani grobu. Te žene vjerojatno su bile slomljena srca. Gotovo mogu čuti očaj u njihovu glasu: "Što će se sad dogoditi kad je Isus otišao? Kako ćemo dalje?"

Danas znamo kraju te priče. Znamo da je Isus, kad je rekao s križa: "Svršeno je!" pobijedio grijeh. Znamo da je sa svojim uskrsnućem pobijedio smrt. I znamo da je umro za sve nas.
Ali što bi bilo da ne znamo kraj te priče, kao te žene kod groba? Što su mislila jedanaestorica učenika dok su se sakrivala iza zatvorenih vrata (vidi Iv 20,19)?

Mislim da ne možemo dokučiti dubinu značenja Isusove smrti njegovim gorljivim sljedbenicima. Oni su vjerovali da je njihov Gospodar nada svijetu, spasenje Izraelu, svjetlo poganima. On je bio veliki iscjelitelj koji je podizao mrtve, oslobađao zarobljene i propovijedao Radosnu vijest siromasima. On je bio utjelovljenje novoga kraljevstva o kojem je propovijedao. Dok su razmišljali o njegovim riječima: "Svršeno je", vjerojatno su mislili da je mislio: "Gotovo je. Priča je završila."

Dok kršćani podnose kušnje života, prečesto vjeruju toj poruci. Ne vide nadu iza svoje teške situacije. Sve što mogu vidjeti je kamen koji je neprekidno valjan na mjesto koje ih odvaja od nade. Međutim, oni vide stvari s ove strane kamena. Kad bi samo znali što Bog čini za njih na drugoj strani kamena!

Možda vam je život podario tešku, nemoguću situaciju. Dok čitate ovo, pitate li se: "Radi li Bog u mojoj situaciji? Je li Isus doista pobjedonosan – u meni? Može li me doista spasiti iz ove situacije? Ja jednostavno ne vidim put dalje."
Kažem vam, Bog radi u vašem životu upravo u samom ovom trenutku. Kamen je odvaljen. Svjetlo izbija i vaša Nada stoji tamo na ulazu: Isus! On je pobijedio sve sile tame i njegova pobjeda je vaša po vjeri.

petak, travnja 06, 2012

STRUJA POSLUŠNOSTI

Važno je razumjeti motiv iz kojega izvire naša poslušnost jer ako izvor nije čist, sve što izvire iz njega bit će nečisto.

Žalosna istina je da su mnogi kršćani u ove posljednje dane poslušni Bogu samo zato što se boje odlaska u pakao. Boje se gnjeva svoga Oca i njihova poslušnost njemu samo je "zakonska". Oni nemaju izvornu želju ugađati mu.

Isus je sve činio iz ljubavi i želje da donese zadovoljstvo svome nebeskom Ocu: "Tada Isus reče: 'Kad podignete Sina Čovječjega, tada ćete saznati da Ja Jesam i da ništa od sebe ne činim, već da govorim ono što me Otac nauči. Onaj koji me posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer ja uvijek činim što je njemu ugodno" (Iv 8,28-29).

To je bila stijena, temelj na kojem je Isus gradio svoj život poslušnosti. To je bio izvor, motiv, iz kojega je struja njegove poslušnosti dolazila. To treba biti i naša stijena.

"Jer ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla" (Iv 6,38).

Isus se predavao molitvi na vrhu gore, na tihim mjestima, često čitave noći u zajedništvu sa svojim Ocem. Njegova velika molitva bila je: "Oče, što želiš? Što će ti donijeti zadovoljstvo? Što mogu učiniti da ispunim želju tvog srca?"

To je stav osobe koja ima Duh Kristov i to bi trebao biti i naš stav – da možemo biti čovjek koji gradi na stijeni. Temeljni motiv sve naše poslušnosti mora biti: "Sve činim jer želim ugoditi mome Gospodinu; želim mu donijeti veliko zadovoljstvo!"

četvrtak, travnja 05, 2012

USPOREDBA O PRIPRAVNOSTI

"Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i jurnuše na kuću, ali se ona ne sruši, jer je sagrađena na litici. Naprotiv, svatko tko sluša ove moje riječi, a ne izvršava ih, može se usporediti s ludim čovjekom koji svoju kuću sagradi na pijesku. Udari pljusak, navališe potoci, dunuše vjetrovi i nasrnuše na tu kuću i ona se sruši, i velika bijaše njezina ruševina" (Mt 7,24-27).

Isus govori da će jedino stvari postavljene na stjenovitom temelju izdržati u dolazećoj oluji. Jedan čovjek sagradio je svoju kuću na stijeni i "ona se ne sruši, jer je sagrađena na litici" (Mt 7,25).

Graditelji tih kuća predstavljaju dvije klase kršćana u ovim posljednjim danima – mudre i lude. Oni grade dvije različite vrste kuća u kojima će živjeti kad udari oluja.

U jednu ruku, ohrabrujuće je znati da će postojati tijelo vjernika koji se neće srušiti. Kad će bjesnjeti oluje, oni će biti u stanju suprotstaviti se svakom demonskom napadu koji dolazi iz pakla. Isus želi da iz ove usporedbe znamo da će čovjek koji gradi svoju kuću na litici preživjeti sve što dolazi.

Nažalost, postojat će i druga skupina kršćana – ljudi za koje Isus kaže: "Velika će biti njihova ruševina" (vidi Mt 7,27). To znači potpuno, razarajuće uništenje svega.

U toj točki možda ćete se zapitati: "Što to točno znači 'graditi kuću'?" Važno je znati da je kuća o kojoj ovdje Isus govori naše hodanje s njim. Mi gradimo temelj spoznavanjem Krista i razumijevanjem njegovih putova. Mi ugrađujemo u našu vjeru određene karakteristike koje će odlučiti kako ćemo reagirati pod pritiskom.

srijeda, travnja 04, 2012

DOLAZEĆA OLUJA

Kad se zaspalo dijete mora probuditi, dobar roditelj blago ga trese za ramena. Ako se dijete odmah ne probudi, trese ga malo jače. Roditelj ustraje jer zna da će dijete trpjeti ako se ne probudi na vrijeme.

To je točno ono što Bog čini upravo sada – i u Americi i u svijetu. Isprva je potresao vrlo nježno, ali sad je njegovo potresanje postalo jako jer nas nije uspio probuditi.

Gospodin je doslovce počeo tresti zemlju s potresima u kasnim 1980-tima. Potres u Armeniji zbrisao je gotovo čitavu onu pokrajinu. Potres u Japanu od 6.9 stupnjeva gotovo je uništio čitav jedan grad. A onda je došao strašan potres u San Franciscu kojega su gotovo svakodnevno slijedili drugi u tom području. Potresi su pogodili zapadnu obalu od sjeverne Kalifornije do San Diega pa sve dolje u Meksiko.

Izaija proriče da će se jednoga dana Bog dići i potresti cijelu zemlju: "Gle, Jahve razvaljuje zemlju, razara je … nesta svakog veselja, radost je iz zemlje prognana … jer će tako biti na zemlji među narodima, kao kad se tresu masline" (Iz 24,1.11.13). Bog će potresti zemlju kao da je stablo masline – dok ne padne svaki pojedini plod.

Ezekiel kaže da kad se podigne gnjev Božji, potrest će sve što se potresti može: "I trest će se poda mnom … po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine će se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti … I uzveličat ću se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat će da sam ja Jahve" (Ez 38,20.23)

Pisac Poslanice Hebrejima kaže: "Ja ću još jednom potresti ne samo zemlju nego i nebo … da ostanu one (stvari) koje se ne mogu uzdrmati" (Heb 12,26-27).

Bog će potresti sve na vidiku tako da se On otkrije kao jedina sila koja se ne može uzdrmati!

utorak, travnja 03, 2012

JASNIJA VIZIJA KRISTA

Danielova knjiga spominje nekoliko blagodati za one koji imaju raskajano srce. Za sve koji priznaju svoj grijeh, Bog doista čini nadnaravne stvari. Jedna takva blagodat je nova i jasnija vizija Isusa. Pročitajte što se dogodilo nakon Danielove pokajničke molitve:

"Podigoh oči da vidim, i gle: Čovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga, tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oči kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglađene, zvuk riječi njegovih kao žamor mnoštva. Jedini ja, Daniel, gledao ovo viđenje … (Dn 10,5-7)

Što mislite, koga je Daniel vidio u toj viziji? Bio je to Isus! Kakvu divnu blagodat je Duh Sveti otkrio Danielu kad je priznao svoj grijeh. Primio je jasnu viziju Krista u svoj njegovoj slavi!

Morate znati da Daniel nije molio za tu viziju. Sve što je on učinio bilo je da se pokajao priznajući svoj grijeh i tugujući nad njim. U ovom otkrivenju sâm Isus je odlučio doći k Danielu; on je bio začetnik toga. Vidite, kad se pokajemo i sve ispravimo s Bogom i ljudima, ne moramo tražiti otkrivenje. Isus sâm će nam se očitovati.

Daniel je imao prijatelje koji su isto tako bili pobožni, jer on je hodao jedino među pravednima. Međutim, Pismo nam ne kaže da je itko od njih primio viziju koju je vidio Daniel: "… ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju. Ostadoh sam" (Dn 10,7-8).

Srce koje se doista pokajalo nikada se ne treba kriti od Gospodina, jer nema više straha od suda. Ako priznate svoje grijeh sa svetom žalošću i popravite stvari, s pouzdanjem možete gledati u Gospodarevo lice. Ne morate drhtati od straha kad čujete glasne riječi prijekora jer ćete vidjeti Krista u njegovoj slavi.

ponedjeljak, travnja 02, 2012

LJUBAVNO PISMO GUBITNIKU by Gary Wilkerson

Moj prijatelj Eric imao je vrlo teško djetinjstvo. Otac mu je neprekidno ponavljao: "Nisi dobar i nikada ni za što nećeš biti."

Kad je postao stariji, okrenuo se drogi. "Bio sam strašan ovisnik", kaže. "Miješao sam razne stvari koje su me mogle ubiti. Kao ovisnik, bio sam još veći gubitnik. Igla bi mi se slomila ili ne bih imao gotovine za svoju naviku. Osjećao sam se kao potpuni gubitnik."

Život mu je postao potpuna zbrka. Ovisnost je iz njega izvukla svaki novčić te je odlučio opljačkati malu trgovinu mješovite robe da bi imao novac za drogu, ali i tu je podbacio. Izvukao je revolver i povikao: "Svi k zidu!" Ali u trgovini je bilo toliko ljudi da svi nisu mogli stati uza zid. Zbunjen, istrčao je iz trgovine.

U očajanju je na kraju odlučio da će se ubiti revolverom koji je koristio za pljačku. Međutim, ispustio je revolver i promašio, ranivši se u bok. Dok se vozio u bolnicu, mislio je: "Takav sam gubitnik da se ne mogu ni ubiti."

Nakon tretmana u bolnici, izašao je na ulicu potpuno očajan. Duboko dolje u srcu ljutio se na Boga i povikao: "Jesi li ti uopće tamo? Postoji li ikakav razlog da nastavim živjeti?"

Čuo je glas kako mu kaže: "Šaljem ti ljubavno pismo." Nekako je znao da je to Isusov glas. Sjedeći na rubu pločnika dok se kiša pod njegovim nogama slijevala u slivnik, ugledao je malu knjižicu koja je plutala prema njemu. Digavši je, vidio je da je to letak naslova: Postoji nada za ovisnika.

Letak je izdala skupina zvana Victory Outreach. Našao je njihovu adresu i otišao do njih te predao svoj život Isusu. Ubrzo je bio oslobođen ovisnosti. Ostavio je svaku naviku, uključujući vjerovanje da mu je sudbina biti gubitnik. Isus je od njega načinio novo stvorenje u svakom smislu.

Ovaj mladić mislio je da mu je život završio – ali upravo je počeo. Bio je slijep i nije vidio život – uskrsli život – koji je Isus sve vrijeme planirao za njega.

"Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume … da vam dadnem budućnost i nadu" (Jer 29,11).