utorak, veljače 07, 2012

ON UŽIVA U POMILOVANJU

"Doduše, svako karanje za sada ne pričinja se nečim što donosi radost, nego žalost. Ali kasnije onima koji su njime uzgajani donosi plod pun mira – pravednost" (Heb 12,11).

Bog ovdje govori o svome vlastitom srcu kao i o našemu. Njegovo karanje mu ne donosi radost, nego žalost i bol. Ali kad dolazi suditi, lebdi nad svojom djecom dok ih kažnjava tražeći i najmanji znak žalosti ili pokajanja te odustaje kod njegova prvog nagovještaja. On čezne reći: "Dosta, ne više! Previše me boli da te kažnjavam."

Ljubljeni, morate shvatiti tu stvar boli Božje. Kad drugi pokušavaju povrijediti vas, vi svoje misli morate dovesti u pokornost te reći: "O, Gospodine, daj da molim za svoje neprijatelje, za one koji me pokušavaju povrijediti."

Bog ljubi i najopakijeg i najpodlijeg grešnika na ulici, a ako ljubi njega, koliko više ljubi kršćanina koji vas je povrijedio i sam sebe stvorio vašim neprijateljem?

Možda ste dosad već pomislili da smo mi jako daleko od srca Božjega. Toliko još moramo naučiti o njegovu srcu. Ne, on se ne veseli u kažnjavanju. On ne nalazi zadovoljstva u uništavanju zlih ni u kažnjavanju svoje djece. Naprotiv, to ga strahovito boli.

Dopustite reći mi u čemu Gospodin uživa:

"Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju? Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše" (Mih 7,18-19).

Hvala Bogu na njegovoj velikoj samilosti koja je na raspolaganju svima. On uživa u pomilovanju!

ponedjeljak, veljače 06, 2012

LJUBITI ISTINU

Pavao daje zahvalu Bogu za ljude koji ostaju postojani u pogibeljna vremena. Taj sveti Ostatak dići će se protiv duha Antikrista i ostati snažan. Nikada neće biti svladan. Naprotiv, pobijedit će svijet, tijelo i Zloga!

"… mi moramo uvijek zahvaljivati Bogu za vas … jer vas je Bog od početka izabrao za spasenje … Prema tome, budite postojani i držite predaje koje ste od nas primili … Sam naš Gospodin Isus Krist i Bog, Otac, koji nas je ljubio i po milosti dao vječnu utjehu i dobru nadu, neka utješi srca vaša i učvrsti ih u svakom dobrom djelu i riječi" (2 Sol 2,13-17).

Ovaj sveti Ostatak ljubi istinu i ne boji se biti ukoren. Oni ispituju sami sebe u svjetlu Riječi Božje dopuštajući joj da prodre do same moždine. Ljubljeni, budete li držali svoje srce otvorenim za istinu, budete li nastavljali ljubiti Riječ Božju, Gospodin će vas utvrditi.

"Tko se uzda u Jahvu, on je kao brdo Sion: ne pomiče se, ostaje dovijeka. Bregovi okružuju Jeruzalem: Jahve okružuje narod svoj odsada i dovijeka. I neće vladati žezlo bezbožničko nad udesom pravednih, da ne bi pravedni ruke za bezakonjem pružili" (Ps 125,1-3).

Antikristov duh ima žezlo koja označava vlast. Ali njegova moć i vlast neće biti nad vama jer ste dio Božjega svetog Ostatka.

"… pišem vama jer ste jaki, jer je u vama riječ Božja i jer ste pobijedili Zloga" (1 Iv 2,14).

"A ovo je sredstvo pobjede koje pobjeđuje svijet: naša vjera" (1 Iv 5,4).

Neka Antikristov duh dođe. Vi nećete biti pomaknuti jer ćete biti čvrsto utvrđeni u istini Riječi Božje. Bit ćete nađeni u domu Božjem štujući ga iz čista srca i vaša vjera pobijedit će sve što neprijatelj donese protiv vas.

petak, veljače 03, 2012

DVOSTRUKA BOL

Prvi dio Božje "dvostruke boli" je kad griješimo u njegovoj nazočnosti protiv njegova svjetla i ljubavi. Međutim, nije sâm grijeh ono što žalosti Boga, nego činjenica da on zna posljedice našega grijeha. Bog zna da će nas naš grijeh otjerati u jad i bijedu.

Drugi dio Božje "dvostruke boli" je da ga naš grijeh prisiljava da održi svoju Riječ kažnjavajući nas. Dok nas kažnjava – sve sa svrhom da stvori u nama pobožan karakter – mora stajati u blizini poput dobra oca i slušati naše vapaje muke.

U jednoj svojoj krizi došao sam do kraja svojih snaga. O meni su se iznosile klevetničke stvari i nakon što je to trajalo neko vrijeme, počeo sam podsjećati Boga na njegovu Riječ:

  • "Lažljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko širi laži, propada" (Izr 19,9).
  • "Lažac spremno prisluškuje pogubnu jeziku" (Izr 17,4).

Nakon nekog vremena, u očaju sam zavapio: "O, Bože, kako dugo ćeš još to dopuštati? Laži se i dalje iz dana u dan izmjenjuju, a ja čak ne znam ni odakle dolaze. Ti si moja obrana, Gospodine, i ti kažeš da ćeš osvetiti svoj narod. Ali ja ne vidim da ti vršiš ikakvu pravdu!"

Dok sam razmišljao o svim ogovaranjima koja su dolazila protiv mene, počeo sam razmišljati i o drugim pastorima i slugama. Mnogo je danas pravednika koji podnose užasne kušnje jer su protiv njih izgovorene zle riječi.

"Zašto, Gospodine?" molio sam. "Zašto i dalje dopuštaš da tvoj narod bude povrijeđen?"

Gospodin je odgovorio: "Davide, ja sam milosrdan, milostiv i spor na srdžbu, jer me boli dodjeljivanje pravde. Kad bi mogao osjetiti moju bol, nikada, nikada, nikada više ne bi želio vidjeti dolazak mog suda. Razumio bi zašto tako dugo čekam da ga spustim. Poznato ti je kako je bolno disciplinirati vlastitu djecu. Isto je tako i za mene. Boli me kad kažnjavam one koje ljubim!"

četvrtak, veljače 02, 2012

UVID U PLAN BOŽJI

"Požuri se dolje! – progovori Jahve Mojsiju. – Narod tvoj, koji si izveo iz zemlje egipatske, pošao je naopako … Napravili su sebi tele od rastopljene kovine; preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli … Dobro vidim da je ovaj narod tvrde šije. Pusti sada neka se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim" (Izl 32,7-10).

"Mojsije pak zapomagao pred Jahvom, Bogom svojim, i govorio: 'O Jahve! Čemu da gnjevom plamtiš na svoj narod koji si izbavio iz zemlje egipatske silom velikom i rukom jakom … Smiri svoj gnjev i ljutinu; odustani od zla svome narodu …' I Jahve odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio" (Izl 32,11-14).

Čitajući ovaj odlomak, mnogi kršćani pogrešno pripisuju više milosti i milosrđa Mojsiju nego Bogu. Oni misle: "Mojsije se zalaže za veliku milost za Izraela, dok je Bog spreman uništiti ga." Ništa ne može biti dalje od te istine. Jedini razlog da je Mojsije mogao tako moliti bio je što je poznavao Božje milosrdno srce.

Božja je pravda zahtijevala da narod bude uništen, ali je Mojsije znao da bi Boga previše boljelo da uništi svoju djecu te je tako podigao svoju molbu Bogu: "Znam da tvoja pravda viče i da bi ovaj narod tvrde šije trebao biti zbrisan, ali znam da ti ne bi mogao podnijeti tu bol ako bi to učinio. Poznajem tvoje srce, Bože, i znam da ne možeš uništiti Izraela jer ga ljubiš."

Biblija kaže da se Bog "pokajao", što znači, predomislio se u vezi s time kako će suditi Izraelu. Neće ih uništiti; umjesto toga, narod će sahnuti u pustinji. Iako će mu taj narod svojom nevjerom nastaviti zadavati bol još trideset osam godina, Gospodin ga je ipak štitio, vodio, hranio i odijevao do dana njihove smrti.

srijeda, veljače 01, 2012

HOĆEMO LI NASTAVITI U GRIJEHU

Kad je Pavao prvi put učio istinu opravdanja po vjeri, to je potreslo crkvu. U to vrijeme to je bila nevjerojatna novost. Zapravo, neki su teolozi odgovorili: "Ako mi je oprošteno i ako je Bog tako milostiv da mi slobodno oprašta po vjeri samoj, onda uvijek mogu griješiti tako da Bog može uživati u davanju mi više milosti!" Ti teolozi nisu razumjeli evanđelje.

Zbog križa, Bog je sve u vezi s našim starim tjelesnim čovjekom smatrao završenim. Pavao je pitao: "Da dalje ostanemo u grijehu da se poveća milost?" (Rim 6,1) te brzo nastavio: "Daleko od toga!" Vjerujem da je Pavao govorio: "Zašto bi se ijedan kršćanin, nakon što je oslobođen takve smrti, vraćao i uskrsavao leš? Zašto se vraćati u život grijeha kad Bog želi oduzeti svu krivnju i osudu i dati sigurnost i mir? Zbog križa možete služiti Gospodinu s radošću i veseljem i biti mu poslušni u novoj obvezi zvanoj ljubav."

"Trebamo li onda", pitate, "jednostavno po vjeri uzeti Isusovu pravednost?" Da, apsolutno! To je ono što kršćanski život znači: po vjeri počivati u onome što je Isus ostvario.

Naš stari čovjek je mrtav, a novi Čovjek je Isus. Kad stavimo svoju vjeru u njega, Bog nas potpuno prihvaća. Smatra nas pravednima, skrivenima na grudima njegova dragog Sina. Dakle, kad god sagriješite ili padnete, brzo potrčite k svome Odvjetniku, Zagovorniku. Priznajte mu svoje neuspjehe i počivajte u njegovoj pravednosti.

Možda ćete pitati: "Zar dobra djela nemaju nikakva mjesta u ovoj nauci?" Dakako da imaju, ali pod ovim uvjetom: dobra djela vas ne mogu spasiti, opravdati te učiniti pravednima i prihvaćenima Bogu. Jedino što vas spašava jest vaša vjera u ono što je učinio Isus!

Što je Isus učinio? Spasio nas je, oprostio nam i prihvatio nas u grijesima, neuspjesima i sličnome. Sad nas Bog vidi jedino u Isusu Kristu i zbog toga moramo doći k našem Spasitelju svaki put kad padnemo. Krv koja nam je oprostila i očistila nas prvi put kad smo došli k Isusu, ista je krv koja će nas nastaviti čuvati dok se on ne vrati.

Zajedno sa sigurnošću dolazi veća obveza da sva svoja djela činimo u njegovoj snazi i sili, a ne da ih pokušavamo činiti u vlastitoj. "Ako Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete" (Rim 8,13).