utorak, siječnja 31, 2012

SPAŠEN PO VJERI SAMOJ

Kad smo tek došli k vjeri u Krista, povjerovali smo da su naši grijesi oprošteni. Povjerovali smo da smo prihvaćeni, da možemo odložiti svu krivnju i strah te reći: "Spašen sam po vjeri samoj u ono što je Isus učinio za mene na križu."

A onda, dok smo nastavili hodati s Isusom, počinili smo svježa djela neposlušnosti. Naši su nas grijesi pritisnuli te smo brzo izgubili viziju križa. Pokušali smo izraditi svoju vlastitu pravednost, povratiti naklonost Božju trudeći se malo jače, ali tada je život postao noćna mora: grijeh-priznanje, grijeh-priznanje.

Ponekad se ponašamo kao da nas naši vlastiti malo jači pokušaji mogu spasiti. Mislimo da kad bismo samo mogli popraviti ovo naše tijelo, Bogu bi to bilo ugodno. I tako neprestano radimo na našem starom čovjeku oblikujući ga i izgrađujući za pobjedonosan kršćanski hod.

Neki kršćani mogu reći: "Platio sam visoku cijenu za pobjedu koju sam postigao. Prošao sam kroz mnogo boli i trpljenja. Postio sam, molio i uspješno odložio svu požudu i grešne želje. Ne vrijedi li ništa moj trud da budem poslušan Bogu? Smatra li on svu moju pravednost, sav moj težak rad, prljavim krpama?" Da! Sve to je tijelo i ništa od toga neće opstati pred njim. Samo je jedna pravednost i to je pravednost Isusa Krista!

"Ne poznajući Božje pravednosti i nastojeći ustanoviti svoju vlastitu, nisu se podvrgli Božjoj pravednosti" (Rim 10,3).

Jedini način da se uđe u milost Božju je priznanje istine: "Ne postoji ništa dobroga u mom tijelu ni u mojim dobrim djelima da bih zaslužio spasenje. Što god učinim u svojoj vlastitoj snazi, ne mogu postati pravedan. Moja pravednost je u Kristu samom." Pavao govori o daru pravednosti: "Oni koji primaju izobilje milosti i dar pravednosti vladati će snagom života po jednome – Isusu Kristu" (Rim 5,17).

ponedjeljak, siječnja 30, 2012

BEZ NASLJEDSTVA

Pavao daje popis onih koji neće baštiniti kraljevstva Božjega:

"Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni homoseksualci, ni sodomisti, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće naslijediti Božjeg kraljevstva" (1 Kor 6,9-10).

Zatim apostol dodaje: "Vi ste neki takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga" (1 Kor 6,11).

Kako su ti ljudi koji su bili spašeni iz takva užasnog grijeha postali pravedni pred Bogom? Što im se dogodilo da više nisu bili zli nego, naprotiv, prihvaćeni od Boga?

Prije svega, Bog nije pristran. On nimalo nije impresioniran nečijom titulom ili zemaljskom čašću – bez obzira radi li se o kraju, kraljici, predsjedniku ili premijeru. I drugo, Bog nimalo nije opčinjen nekom dobrotom u nama. Dugačke molitve, post, davanje desetine, proučavanje Biblije, dobročinstva – ništa od toga ne čini nas pravednima niti prihvatljivima Bogu. Čak i naše "dobro" tijelo – dobar karakter, govor, misli, djela – smrad je u njegovim nosnicama ako se koristi kao razlog za našu vlastitu pravednost.

Kad je Isus otišao na križ, on je razapeo našega "starog čovjeka" tijela. Ostao je samo jedan Čovjek, samo jedan s kojim se Bog bavi – njegov Sin. Kad je Isus završio svoje djelo na zemlji i sjeo svome Ocu s desne strane, Bog je rekao: "Od sada nadalje prepoznajem samo jednog Čovjeka, samo jednu pravednost. Tko god dođe k meni, mora doći po njemu – po mome Sinu. Svi koji žele biti pravedni moraju prihvatiti njegovu pravednost i nikakvu drugu!"

U očima Božjim prihvaćeni smo jedino po vjeri u Krista i njegovo djelo: "On nas prihvati u Ljubljenom" (Ef 1,6).

Vidite li kako je važno ostati u Isusu, brzo doći k njemu kad god podbacite? Morate naučiti trčati k njemu vapeći: "Isuse, iznevjerio sam te! Ne mogu to sam riješiti. Što god učinim, Otac me nikada neću prepoznati ako k njemu ne dođem u tebi!"

petak, siječnja 27, 2012

NALAZEĆI NJEGOV POKOJ

"Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako" (Mt 11,29-30).

Znam samo za jedan način ulaska u ovaj pokoj o kojem govori Isus. Ako se ova istina razumije i prihvati, uvest će vas u najslavniji mir moguć s ove strane neba i okončati sav osjećaj nesigurnosti.

Ova temeljna istina na kojoj su građene sve druge istine je nauka opravdanja po vjeri. Ako se nadate ući u pokoj koji Isus nudi, morate razumjeti tu nauku.

Ja mogu dotaći tek obrise ove veličanstvene istine opravdanja po vjeri. Međutim, vjerujem da Bog želi voditi svoju crkvu dalje u tu božansku istinu – dati nam temeljnu snagu koja će nas održati u danima koji dolaze.

Nažalost, kad spomenete predmet ove nauke, mnogi kršćani dižu nos i kažu: "Ne želim slušati sve te duboke, teške stvari. Daj mi samo Isusa!" Međutim, ono što stvarno misle jest: "Ne želim se disciplinirati i provoditi vrijeme učeći što je Isus učinio na križu."

Previše kršćana samo je emocionalno povezano s križem; oni ga nikada stvarno ne proučavaju. Čuo sam mnoge propovjednike koji su davali emocionalne izjave u vezi s Isusom i križem – udarcima koje je primi, krunom od trnje na glavi, čavlima zabijenima u ruke. Međutim, propovijedanje o križu daleko je više od toga. Ono govori o pobjedi križa i onome što je Krist učinio za čitavo čovječanstvo.

Onima koji žele "učiti od njega", koji žele razumjeti divno Isusovo djelo na Golgoti, dopustite da pokušam objasniti ovaj koncept opravdanja po vjeri.

Dvije su stvari uključene u naše opravdanje križem Isusa Krista:

  • Prvo, imamo oproštenje za sve svoje grijehe. Kad je Isus otišao na križ, njegova krv oprostila nam je svu krivicu.
  • Drugo, po vjeri smo prihvaćeni kod Boga kao pravedni u Kristu. To znači da nas Bog prihvaća na temelju Isusovih zasluga postignutih na križu, a ne zbog naših djela ili bilo kojeg dobročinstva.

"Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava?" (Rim 8,33)

četvrtak, siječnja 26, 2012

KAKO POSTATI ŽIDOV, KRŠĆANIN ILI KOMUNIST

"Već pravi je Židov onaj koji je to u nutrini,
a pravo je obrezanje ono koje je u srcu
– po duhu, a ne po slovu. Njegova hvala ne
dolazi od ljudi, već od Boga" (Rim 2,29).

Nije svatko Židov tko je rođen kao Židov.
Nije Židov koji je Židov samo izvana.
Nije Židov koji ne priznaje duh,
tradiciju, stil života Židova;
nego je Židov onaj koji je to iznutra
postajući takav po vjeri u srcu.
Tako je to u čitavom životu.
Kršćanin je onaj koji prima duh Kristov
postajući takav po vjeri u srcu.
Komunist ne treba sa sobom nositi
komunističku iskaznicu.
Čitavom svijetu može nijekati da je komunist,
no ako u sebi prihvaća duh,
tradiciju, poziv komunista –
komunist je iznutra.
Ono što je čovjek ne može biti određeno
riječima i pohvalom ljudi,
nego onim što Bog vidi u srcu.
Kako čovjek misli u svome srcu,
takav je!

srijeda, siječnja 25, 2012

OPRAVDAN PRED BOGOM

Zamislite da stojite pred Božjim prijestoljem bez opravdanja, bez alibija. Sotona, vaš zakonski protivnik, čita popis optužbi s naznakom vremena, mjesta i svakoga sramotnog detalja. Optužuje vas za ponos, nemoljenje, lakomost, nevjernost, i srce vam je dotučeno jer morate priznati: "Da, to sam ja. Sve to sam počinio."

Sve vam izgleda beznadno. Znate da su oči Božje presvete da bi gledale grijeh i da njegova pravda zahtijeva da platite za svoje zločine počinjene protiv njegove svetosti. Bespomoćni ste.

Ali iznenada dolazi vaš Odvjetnik, vaš Advokat. Ispružio je svoje čavlima probodene ruke i znate da će se nešto dogoditi. Smiješi se i šapće: "Ne boj se; nijedna od tih optužbi neće opstati. Izići ćeš iz ove sudnice slobodan; bit će ti potpuno oprošteno. Kad ja završim, tvoj tužitelj više neće imati protiv tebe nijednu optužbu!"

A što je još bolje, vaš Odvjetnik vam govori da vas je on posvojio kao svoga brata. Zatim vam kaže da je on i Sin Suca, tako da sad pripadate Sučevoj obitelji!

Ali tu je još uvijek stvar pravde! Što s optužbama protiv vas? Dok vaš Advokat brani vaš slučaj, slušate apsolutno začuđeni:

"Suče, znaš da sam ja ispunio sav zakon živeći bezgrešnim životom. Zatim sam preuzeo mjesto ovoga čovjeka, uzevši na sebe svu kaznu za njegove zločine. Kroz ove ruke s ožiljcima od čavala i moga boka potekla je krv da zbriše sve njegove prijestupe. Sve ove optužbe bile su položene na moja ramena i ja sam platio za svaku pojedinu od njih."

Vaš Advokat zatim gleda u vašeg tužitelja i kaže: "Sotono, nemaš osnove za okrivljavanje mog djeteta. Svaki pojedini njegov grijeh bilo je položen na mene i ja sam ga u potpunosti oprostio. Nije kriv jer njegova vjera u pobjedu moje žrtve daje mu potpuno oproštenje. Ovaj slučaj si izgubio!"

Dok đavao gmiže iz Božje sudnice, možete čuti Gospodina kako viče: "Tko će podići tužbu protiv izabranika Božjih? Bog koji ih opravdava?" (Rim 8,33).

utorak, siječnja 24, 2012

UČITE OD MENE

Isus je rekao: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni, i ja ću vam dati počinak" (Mt 11,28-29). Krist nam govori vrlo jasno: "Ne pokušavajte dalje ići sa mnom dok u svojoj duši nemate počinak!"

Ako nemate to divno pouzdanje u ono što Riječ Božja govori da je Isus učinio za vas, njegov jaram neće biti lak. Naprotiv, svoje vrijeme ćete provoditi boreći se u tijelu da ugodite Bogu. Ići ćete od vrućeg do hladnog, živeći s nepotrebnom krivnjom i stidom.

Vjerujem da ključ ovog retka leži u ovim riječima: "Učite od mene." Isus ovdje govori o disciplini učenja o tome tko je on i što je ostvario na križu. On govori: "Morate imati spoznaju o onome što sam ja za vas učinio. Tada, kad vam je jednom duša u počinku, možete na sebe uzeti moj jaram. Dakle, učite od mene!"

Tu vrstu discipline ne želimo. Mi želimo uzeti lakši put! Mi smo poput školske djece na igralištu za vrijeme odmora koja se ne žele vratiti u učionicu.

Možda ćete danas reći: "Sad čitam Bibliju i svakoga dana malo molim. Jako se trudim biti bolji!" Sve je to dobro, ali uvjeravam vas da vas te stvari neće održati u dolazećoj oluji. Nije dovoljno jako se truditi, davati obećanja Bogu, boriti se da biste bili bolji. Niti je dovoljno reći: "Marljiviji sam nego ranije." Ne, radi se o traganju za otkrivenjem što je Isus za vas učinio na križu!

U svima nama nešto bi trebalo vapiti: "Isuse, tvoja Riječ kaže da mogu živjeti u potpunom počinku, miru i sigurnosti. Ne moram se boriti u tijelu ili biti bacan amo-tamo krivnjom i strahom. Ti si pred mene stavio obećanje života u počinku, ali taj počinak ja nemam. O, Gospodine, želim tvoj počinak sa svime što je u meni. Uči me tvojim Duhom; želim učiti od tebe."

ponedjeljak, siječnja 23, 2012

JA ĆU VAM DATI POČINAK

Bog je svome narodu obećao slavni počinak, počinak koji uključuje mir i sigurnost za dušu. Gospodin je ponudio taj divan počinak djeci Izraelovoj, što je značilo život pun radosti i pobjede, bez straha, krivnje i osude. Sve do Krista nijedna generacija vjernika nikada nije potpuno hodala u tom blagoslovljenom obećanju. Kako to? Biblija jasno daje znati da je to bilo zbog njihove nevjere. "I tako vidimo da nisu mogli ući (u počinak) zbog svoje nevjere" (Heb 3,19).

Zbog nevjere, narod je Božji – tijekom razdoblja kraljeva i proroka kroz Davidovu generaciju – prolazio kroz život pun bijede, sumnje, straha i nemira. U svakoj generaciji obećan im je bio počinak, ali su ga uvijek odbili – nikada ga nisu prisvojili, nikada ga nisu razumjeli.

Zbog toga kad čitamo Hebrejima 4 nalazimo ovaj slavan život vjere još uvijek nezatražen: "Preostaje narodu Božjemu … počinak" (Heb 4,9). No isto tako čitamo: "Ostaje činjenica da neki moraju ući u nj …" (Heb 4,6). Biblija opominje i upozorava današnje vjernike: "Treba nam se, dakle, bojati da se slučajno komu od vas, dok još vrijedi obećanje za ulazak u njegov počinak, ne čini da je zakasnio" (Heb 4,1).

Tisuće i tisuće vjernika tvrdi da su ispunjeni Duhom Božjim, ali malo ih je ušlo u taj obećani počinak. Mnogi su nošeni vjetrovima i valovima nauka, nemirni i opterećeni krivnjom, bez sigurnosti u Kristu. Isus je rekao: "Ja ću vam dati počinak, jer moj jaram je lak i moje breme nije teško" (vidi Mt 11,28-30).

Moja molitva je da još danas uđete u počinak koji Bog ima za vas. Posegnite s vjerom i primite ga jer je on njegov besplatan dar!

petak, siječnja 20, 2012

NASILNA VJERA!

Knjiga Postanka nam govori da je čovjek postajao nasilniji što se više množio na zemlji.

"Zemlja je bila pokvarena pred Bogom i puna nasilja. Tako je Bog pogledao i vidio kako je zemlja zaista pokvarena, jer je svako tijelo u svojem djelovanju pošlo zlim putem na zemlji" (Post 6,11-12).

U ove posljednje dane događa se drugačije nasilje. Vidim da se podiže pobožan narod s agresivnom vjerom. Taj sveti ostatak pun je Isusa i ljubi ga svim svojim srcem. Ti vjernici vide bijesnog đavla kako dolazi na njih sa svom svojom moći i znaju da se moraju suočiti s više pakla nego bilo koja ranija generacija.

Isus je rekao: "Navala je na kraljevstvo nebesko, i siloviti ga prisvajaju" (Mt 11,12). Taj ostatak će se podići i reći: "Neću dopustiti da mi đavao ukrade radost i mir. Neću dopustiti da u meni posije sjeme zavisti, ubojstva, mržnje i nasilja. Ne! Dići ću se u Isusovoj snazi i živjeti pobjedonosno iznad ove demonske prljavštine."

Dragi sveti, Bog u vas želi staviti borbu! Ako ste krivi za bilo koji oblik ovog nasilja, brzo se pokajte pred Gospodinom i pokorite njegovoj Riječi. To je sve što traži. Neka on u vas stavi svetu revnost i vjeru iznad svega što ste ikada upoznali. On želi da ste u stanju stajati protiv sotoninih pokvarenih planova i zamisli.

Jedini duh nasilja koji ćemo imati je nasilna vjera. To će biti snažno, sveto nasilje koje u punoj sili dolazi protiv vrata pakla i utvrda neprijatelja. I silom Božjom sve ćemo ih oboriti u Isusovo ime!

četvrtak, siječnja 19, 2012

NOVI SVAKO JUTRO

"Milost je Gospodinova
da nismo sasvim uništeni,
neiscrpivo je njegovo milosrđe.
Obnavljaju se svako jutro;
velika je tvoja vjernost"
(Tuž 3,22-23).

Svi bismo bili uništeni
zbog svoje zloće
da nije milosti Božje!
Ona je svježa i nova svako jutro.
Bog je milostiv i milosrdan,
spor na gnjev
i vrlo dobrostiv.
Blag je u srcu prema onima koji se kaju
i ne drži se svoje ljutnje,
nego raduje se u milosrđu
i oprašta grijeh.
Ne raduje se smrti grešnika
nego nudi milosrđe
svakom prijestupniku.
Ali neka onaj tko prima milosrđe
bude milosrdan!
Blago milosrdnima
jer će postići milosrđe!

srijeda, siječnja 18, 2012

REZERVOAR ŽIVE VODE

"Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku; ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod" (Jer 17,7-8).

Pogledajte čovjeka koji se uzdaje u Boga u teškim prilikama: "Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje" (r. 7).

Takav kršćanin je "zasađen". On ima korijenje, čvrstinu, rezervoar žive vode. Uvijek se "širi", plodan je i zelen od svježine života. Pismo kaže: "U sušnoj godini brigu ne brine …" Kad su stvari žestoke i mučne, on se ne boji!

Takav čovjek kaže: "Isuse, prestajem gledati u čovjeka da me izvede iz moje kušnje. Ti si moja jedina nada. Gledam u tebe da me iz ovoga izvedeš!" Gospodin želi takvu vjeru od nas u svim svakidašnjim stvarima. Možda ćete prigovoriti: "Ali brate Dave, još sam uvijek nezaposlen, još uvijek imam probleme."

Potičem vas da vjerujete Bogu kad kaže: "Uzdaj se u mene i bit ćeš blagoslovljen!" Možda ćete odgovoriti: "Ali ne znam što da radim. Sve izgleda tako beznadno. Ne vidim nikakav znak pomoći ili izbavljenja!" Na sve to Bog još uvijek kaže: "Uzdaj se u mene, dijete moje, i bit ćeš blagoslovljen!"

Nije važno je li vaša kušnja s vašom obitelji, poslom, sredstvima za život. Ako stavite svoje potpuno pouzdanje u njegovu Riječ i njegovu vjernost, Bog je obećao blagosloviti vas – a on ne može lagati! Kad dođe vrućina, neće vam to uopće smetati. Kad dođe vjetar, stajat ćete snažni jer ste naučili uzdati se u njega. Bit ćete zeleno stablo koje donosi obilan plod pouzdanja – i svi oko vas primit će nadu i ohrabrenje dok budu gledali vaše mirno pouzdanje.

utorak, siječnja 17, 2012

OGRANIČENJA NADNARAVNOG

Nitko nije vidio toliko nadnaravnih djela kao Izrael. Bog je za njih činio čudo za čudom, a ipak je svako to djelo ostavljalo te ljudi bez vjere kao i prije! Pomislili biste da će deset pošasti u Egiptu stvoriti u Izraelcima vjeru. Kad je Egipat bi pogođen obadima, u izraelskom taboru nije bio nađen nijedan. Kad je Egipat bio pogođen potpunim mrakom, nije bilo mraka u Izraelu. No nijedna od tih pošasti nije stvorila nikakvu vjeru!

Čak i kad je Bog rastvorio Crveno more, Izraelova je vjera trajala samo tri dana. Pismo kaže: "Nehajni za čudesa tvoja … na Svevišnjeg digoše se na Crvenom moru" (Ps 106,7).

Psalmist ovdje govori: "Sumnjali su u Boga čak i na Crvenom moru – mjestu gdje je izvršio svoje najveće čudo!"

Kako smo slični Izraelu! Želimo da nam Bog kaže riječ, podari nadnaravno izbavljenje, brzo ispuni naše potrebe, ukloni svu našu bol i trpljenje. Sad zapravo možda kažete: "Kad bi me Bog samo izbavio iz ovog kaosa, kad bi mi dao ovo jedno čudo, nikada više ne bih sumnjao u njega!" Međutim, što je sa svim čudima koja je već ranije izvršio za vas? Zar ona u vama nisu stvorila nikakvu vjeru da bi vam pomogla u vašoj sadašnjoj nevolji?

Dva draga Božja čovjeka iz afričkog plemena Zulu posjetila su crkvu Times Square. Među osam milijuna njihovih sunarodnjaka događa se neopisivo probuđenje i Bog među njima čini nadnaravne stvari.

No to nije bilo ono o čemu su ti ljudi htjeli govoriti. Naprotiv, ono što se njih najviše dojmilo u vezi s probuđenjem bili su "pobjedonosni Zului" – oni koji su se digli za Krista paleći svoje vračarske knjige i neustrašivo svjedočeći, bez obzira na oštro testiranje i kušanje. Ti su ljudi jednom bili zli, s duhom ubojstva, ali promijenjeni su bili u Isusov lik!

Vjerujem da najveći znak ili čudo svijetu u ovim posljednjim danima nije osoba koja je podignuta iz mrtvih. Ne, ono što doista utječe na um i duh bezbožnih je kršćanin koji sve kušnje, oluje, boli i trpljenje podnosi s pouzdanjem i vjerom. Takav vjernik izlazi iz svojih nevolja jači u karakteru, jači u vjeri, jači u Kristu.

ponedjeljak, siječnja 16, 2012

BEZ VODE ZA PIĆE

"Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije … Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: 'Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?' 'Što ću s ovim narodom! – zazivao je Mojsije Jahvu. – Još malo pa će me kamenovati'" (Izl 17,1-4).

Bog je odveo Izraela na najsušnije mjesto u čitavoj pustinji. Bilo je to mjesto testiranja, bez potoka, bez izvora, čak bez kapi vode. A što još više zbunjuje, Izrael je tamo bio odveden "po Jahvinoj zapovijedi" (r. 1).

Sam Bog dopustio je svome narodu da ožedni: "… narod je žeđao za vodom" (r. 3). Bebe su plakale, djeca jadikovala, starcima su gorjela grla. Roditelji su promatrali svoje obitelji i mislili: "Za nekoliko dana bit ćemo mrtvi." I tako su se u ljutnji okrenuli Mojsiju vičući: "Daj nam vodu da pijemo!" Još su se uvijek oslanjali na čovjeka – na tijelo!

Želim ovdje stati i nešto istaknuti. Prvo, Bog je odveo Izraela preko mora do Migdola da ih testira – i oni su podbacili u pouzdanju u njega. Zatim ih je odveo do Mare gdje je imao još jedan plan izbavljenja – i ponovno su podbacili. Sad ih je doveo do Refidima na još jedno testiranje.

Vidite li što se želi reći? Kad ste testirani, ako ne naučite uzdati se u Gospodina kroz jednostavnu, djetinju vjeru, on će vas odvesti na još jedno mjesto testiranja.

Izrael je još jednom bio na takvom mjestu. Bilo im je vruće, žeđali su i ljutili se. Ali Bog je već imao plan! Neće ih pustiti da pomru. Već je prije svega toga odlučio da će ih odvesti na goru Horeb do rezervoara s vodom koji je davno ranije pripremio. Taj izvor nije imao vodu samo za jedan dan, jedan tjedan ili mjesec – nego za trideset osam godina!

Međutim, Bog je od Izraela čekao odgovor vjere. Govorio je: "Proveo sam vas kroz sve te stvari, ali odbili ste naučiti. Hoćete li se sada uzdati u mene? Koliko još problema moram pustiti u vaš život prije nego mi vjerujete?"

Naš dragi nebeski Otac nikada ne bi odveo svoju djecu u suhu pustinju da ih tada pusti da pomru, posebno kad je već imao pripremljen rezervoar na obližnjoj stijeni! Bog je uvijek imao plan za svoj narod. I on ima plan i za vas upravo sada da vas izbavi iz vaše sadašnje nevolje.

petak, siječnja 13, 2012

MJETO GDJE SVA MUDROST IZDAJE

"Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala" (Ps 107,23-27).

U ovom psalmu mjesto na koje se odnosi "izdaja mudrosti" paluba je broda u olujnom moru. Ogromni valovi nose brod uvis do neba i bacaju ga dolje u dubine. Snažni vjetrovi ljuljaju ga naprijed-natrag tako da nitko od mornara ne može zadržati ravnotežu. Posrću po palubi poput pijanica.

Brodska jedra razderana su i snažan val za valom udara o palubu. Mornari se trebaju boriti da bi ostali na njoj. Sve to izgleda jače od njih i u potpunom su očaju. Bespomoćni su – ne mogu se nositi sa snagom prirode, nesposobni su zaustaviti oluju, nisu u stanju spasiti sami sebe.

Ovi mornari došli su do mjesta zvanog " mjesto gdje mudrost izdaje". To stanje nevolja tu i tamo doseže sve kršćane. To jednostavno znači "izgubiti ili iscrpsti svaku mogućnost iznalaženja izlaza". Ukratko, nema izlaza, nema pomoći, nema izbavljenja – osim u samom Bogu!

"Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povrede" (Ps 107,28-30).

Kad je stala ova oluja za mornare u Psalmu 107? Kad ih je Bog doveo u njihovu željenu luku?
Prvo, mornari su došli do mjesta gdje ih je mudrost izdala, dižući ruke od svake ljudske nade i pomoći. Govorili su: "Nema načina da sami sebe spasimo. Nitko na zemlji nas ne može iz ovoga izbaviti!"

Drugo, vapili su Gospodinu usred svoje nevolje – okrećući se jedinom njemu za pomoć!

četvrtak, siječnja 12, 2012

RASPETI BORAC

"Zlostavljahu ga, a on puštaše,
i nije otvorio usta svojih.
Ko jagnje na klanje odvedoše ga;
ko ovca, nijema pred onima što je strižu,
nije otvorio usta svojih"
(Iz 53,7).

Krist je bio istinski borac
boreći se za ljudska prava,
tjerajući mjenjače novca iz doma Božjeg
i oslobađajući potlačene;
no on sam bio je zlostavljan
pogrešno shvaćen i odbačen.
Njegova vlastita prava bila su mu uskraćena:
Veliko vijeće lažno je svjedočilo protiv njega.
Svećenici su raspirili tihu većinu
lažima i poluistinama.
Doveden je bio kao janje na klanje.
Čupali su mu bradu
i pljuvali u lice.
Najviši sud u zemlji
imao je predrasude protiv njega;
a ipak ovaj silan borac
nije otvorio usta svojih.
U svojoj žalosti nije zahtijevao prava.
Izlio je svoj život
kao žrtvu
da opravda prava svih ljudi.

srijeda, siječnja 11, 2012

NEIMENOVANA SLABOST

"Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? … O Bože moj, duša je moja klonula u meni" (Ps 42,5-6).

Teolozi nisu sigurni tko je pisac ovog psalma. Ali zasigurno znamo da ga je nešto mučilo. Duša mu je bila duboko uznemirena i nije znao objasniti zašto?

Ovaj psalmist gori za Boga. On dašće za Gospodinom kao jelen za vodom (vidi stih 1) – žeđajući za njim, čeznući za njegovom prisnošću. I pita: "Kada ću doći i pred Bogom se pojaviti?" (Ps 42,2).

Nikada nećemo saznati što je bila slabost ovog psalmiste. Jeste li ikada iskusili ovu vrstu neobjašnjive sjete – neočekivane, neimenovane duhovne tuge? Dobro ste, bez poznatog grijeha u svom životu. Ali jednoga dana se budite duboko uznemireni u svojoj duši. Neka vrste depresije pala je na vas, ali ne možete kazati o čemu se radi.

Imam dobru vijest za vas: ovo je slabost pravednih! Ona pogađa jedino one koji gladuju za Isusom. Ne trebamo se bojati takve slabosti jer u njoj sudjeluje Duh Sveti.

Iskusio sam dovoljno života da znam da dolazi trenutak kad se to događa svakom kršćaninu. Ali ne smijemo to pokušavati odgonetavati, jer ni ne možemo! Ovaj psalmist nikada nije dobio odgovore na svoj "zašto". A i na ovoj zemlji ne postoji knjiga, savjetnik ili psiholog koji bi vam rekli zašto je ta neimenovana slabost došla na vas.

Vjerujem da je ova čudna slabost "uzdisanje Duha Svetog" u nama. On nam dopušta znati kako je to biti bez Boga – brinuti se sam za se, bez utjehe, nade ili vodstva. On nam dopušta iskusiti tek okus takva užasnog stanja!

Naše tijelo njegov je hram i on je poslan da nas pripremi da budemo čista zaručnica za Krista. On zna što je potrebno da nas sačuva bez mane za Zaručnika. I zna kako je važno za nas da vapimo Bogu za našu dnevnu snagu i silu. Mi jednostavno ne možemo opstati u ovo vrijeme ako nismo prisni s Gospodinom – vjerujući mu potpuno i neprestano trčeći u njegovu nazočnost.

utorak, siječnja 10, 2012

RELIGIJA LICA

Kad dopustimo Isusu da bude gospodar svega – kad bacimo sve svoje brige na njega potpuno se uzdajući u njegovu Riječ i počivajući u njegovoj ljubavi – naša pojava trebala bi proći kroz duboku promjenu. Iz našeg izraza lica trebali bi početi zračiti mir i tišina.

Pismo nam daje mnoge primjere toga. Kad je Ana odložila svoje breme, "lice joj nije više bilo tužno kao prije" (1 Sam 1,18).

Kad je Stjepan stajao pred agresivnim, srditim ljudima u Velikom vijeću, oni "opaze da mu je lice poput lica anđeoskog" (Dj 6,15). Stajao je među nevjernicima sa sjajem Isusa Krista i to je bilo očito svima!

Uvjeren sam da imamo obvezu da naš izraz lica govori o Božjoj vjernosti u našim životima. Ali problem je što naš izraz lica i jezik tijela često govore upravo suprotno! Lica mnogih vjernika govore: "Moj Bog me iznevjerio! Više se ne brine za mene. Sva svoja bremena i probleme moram nositi sam, jer Bog više ne dopire do mene!"

Možda si ne kažete svjesno takve stvari, ali one se pokazuju na vašem licu. Želim vam iz Riječi Božje pokazati da ono kroz što prolazite nije novo. Netko drugi bio je točno tamo gdje ste sada vi:

"… noću mi se ruka neumorno pruža k njemu, ne može se utješit duša moja … kad razmišljam, duha mi nestane … potresen sam, ne mogu govoriti … Hoće li Gospodin odbaciti zauvijek i hoće li ikad još biti milostiv? Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obećanje propalo … I govorim: 'Ovo je bol moja'" (Ps 77,3-11).

Međutim, psalmist na kraju izlazi iz svoje nevolje s obnovljenim sretnim izrazom lica. Zašto? To je, kaže, jer "glasom svojim Bogu vapijem … u dan nevolje tražim Gospodina" (Ps 77,2-3).

Ako ovo opisuje vas, vruće vas molim, još danas, samoga ovog dana, ostanite negdje nasamo pred Gospodinom i zavapite k njemu! Recite mu da ste na kraju snage, da ne možete više nositi, da ste spremni položiti sve na njegova ramena. Riješite to s Bogom još danas!

ponedjeljak, siječnja 09, 2012

FACELIFTING DUHA SVETOG

David je neustrašivo izjavio: "… jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog" (Ps 42,12). I ponavlja istu izjavu u Psalmu 43,5. U izvornom hebrejskom, pravilan prijevod oba ova retka glasi: "Bog je spasenje mog lica!"

Vjerujem da David kaže ovdje nešto važno. Vidite, vaše lice je pano koji reklamira što se događa u vašem srcu. Sva radost i sva muka koja je u vama pokazuje se u vašem izrazu lica. Kad govorim o izrazu lica, govorim o izričaju lica, jeziku tijela, tonu glasa.

Primjerice, kad su mi misli opterećene brigama za našu crkvu – propovijedima, financijama i odnosima, obično hodam pognuto. Izgledam prezaposlen. Čelo mi je naborano. Neki mi ljudi čak kažu da izgledam žalosno.

Jednoga dana hodao sam 52. ulicom u blizini Kuće Hannah, sav zaokupljen crkvenim poslovima i vjerojatno čak previše pognutih ramena. Došao sam do jedne napuštene kuće gdje je neka žena sjedili na ulazu. Mogao sam vidjeti da je potpuno drogirana. Promatrala me kako se približavam i kad sam došao do nje, rekla je: "Gospodine, tako loše ipak nije."

Bio sam ponižen! Pomislio sam: "Tu smo, žena, potpuno drogirana, i ja, čovjek Božji. Ona se smiješi i izgleda dobro, a ja sam pognutih ramena od bremena, kao da je sva nada nestala." Kakav mi je to bio ukor!

Zahvalan sam Bogu za njegovo veliko spasenje – za otkupljenje naših duša, duha, čak i tijela. Ali mnogima od nas potrebno je i spasenje lica! Potreban nam je facelifting Duha Svetog, jer naša lica svijetu šalju pogrešnu poruku!

Jedna mlada žena došla je u Kuću Hannah s borama grijeha duboko utisnutim na licu. Izgled lica bio joj je krajnje tvrd. Međutim, dva tjedna nakon što je bila spašena, nitko ne bi mogao vjerovati koliko se promijenila. Ja je čak nisam prepoznao.

Kako je došlo do takve promjene izgleda lica? "Mudrost čovjeku razvedruje lice i mijenja njegov namršteni lik" (Prop 8,1).

Držim da "mudrost" u ovom retku znači Isus Krist. Kristova nazočnost u vašem srcu zaista ima izravan utjecaj na vaše lice! Ona utječe na vaše hodanje, govor, sâm ton vašega glasa.

petak, siječnja 06, 2012

SLOBODA NIJE DOZVOLA!

"Dakako, vi ste, braćo, k slobodi pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude pobuda tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugomu" (Gal 5,13).

Buntovnici traže slobodu
za potlačene crne,
zanemarena indijanska plemena,
meksičke ilegalce i berače grožđa za Zapadnoj obali.
Vičući traže slobodu
za kolonije i nove nacije.
Ponašaju se kao da je sloboda
njihovo otkriće i njihova ideja,
ali Bog kaže
da je čovjek pozvan k slobodi
božanski određen i pozvan.
Ali sloboda se ne smije koristiti kao dozvola
za ugađanje tijelu,
prepuštanje lakomislenom zadovoljstvu i požudi –
kao simbolu slobode.
Nego čovjek je pozvan k slobodi
da se oslobodi za službu drugima –
služeći ljubavlju jedan drugome,
miroljubivo i bez nasilja.
Jer ako će buntovnici nastaviti gristi i proždirati
u ruhu slobode,
samo će pojesti jedni druge.

četvrtak, siječnja 05, 2012

BOG JE LJUBOMORAN LJUBAVNIK

"Ta Jahve – ime mu je Ljubomorni – Bog je ljubomoran" (Izl 34,14).

Međutim, mi ga ipak možemo izazivati na ljubomoru: "Ili da izazivamo na ljubomoru Gospodina" (1 Kor 10,22)? Pavao govori: "Svjedočili ste da ga ljubite. Čak ste prisvojili njegovo ime. Međutim, je li netko ili nešto drugo ukralo vaše srce?"

Možete reći da ljubite Isusa, možete ići u crkvu svaki put kad su otvorena vrata, no tražite li ga kad imate slobodno vrijeme samo za sebe?

Koliko knjiga, časopisa i novina progutate? Koliko sati televizija i radio dobivaju vašu pozornost, a ipak nikada ni ne pomislite provesti vrijeme s Kristom!

Propovjednici istražuju Bibliju za propovijedi. Učitelji nedjeljnih škola proučavaju je za lekcije. Ali zašto joj se ne okrećemo za rekreacijsko čitanje da nas naš Gospodin osvježi? Zašto je ne otvaramo da učimo od njega, da ga ljubimo?

Biblija je Isus – vlastita Riječ Božja! Ona je potpuno otkrivenje njegova srca; sve o njemu otkriveno je ondje. Ako ga doista ljubite i očekujete provesti vječnom kao njegova nevjesta, mislim da biste tada trebali htjeti naučiti o njemu sve što je moguće!

Naš Gospodin čezne za nama želeći naše vrijeme i pozornost. Međutim, on vidi da sve svoje vrijeme trošimo na druge ljude i druge stvari i to ga čini ljubomornim! Dolazi dan kad će njegova ljubomora "usplamtjeti" protiv onih koji se okreću ispraznim idolima (Pnz 29,19). Pretvorit će se u plamen suda!

Ljubljeni, kad dođe taj dan, znam da želite da vas Isus uzme za ruku i šapne: "Konačno smo zajedno! Toliko si me želio! Davao si mi najbolje od svog života, svoje vrijeme, svoju pozornost. Dođi sad, hajde da budemo jedno!"

Kako ćete stajati pred njim onoga dana? Sve od ovoga svijeta izgorjet će. Ali što je s vašom prisnošću s njim? Hoćete li biti u stanju stajati pred njim znajući da niste isključili svijet i vapili da ga želite upoznati?

srijeda, siječnja 04, 2012

ZADOVOLJAN S ISUSOM

Isusu nije dovoljno zadobiti vaše srce. On treba biti zadovoljstvo vašeg srca! Međutim, postoje mnogi vjernici koji nikada nisu zadovoljni s Isusom. Uvijek su gore ili dolje, već prema svojim prilikama.

To nije primjerena zaručnica za tog Zaručnika. Ne, njegovu zaručnicu mora krasiti određena ljepota da bi ga privukla: "Tada će se kralj zaželjeti ljepote tvoje" (Ps 45,11). Ali što je ta ljepota?

Vjerojatno ste pjevali o krasoti svetosti: "Poklonite se Gospodu u krasoti svetosti" (Ps 29,2). Ta krasota opaža se u očima Božjim; to je ono što Isus vidi u nama i što ga privlači.

Duh Sveti govori Kristovoj zaručnici: "Ako sve ostaviš, ako sve drugo zaboraviš i ukrasiš se samo za njega, on će tada poželjeti tvoju ljepotu!" To znači da ni posao, ni osoba, ni odnos ne mogu doći između vas!

Čuo sam reći jednu pobožnu ženu: "Što pobožniji moj muž postaje, privlačniji mi je." Takav bi zapravo trebao biti sveti brak. Isto tako, što se više potpuno predajete i posvećujete Gospodinu, privlačniji i ljepši mu postajete.

"Tada će se kralj zaželjeti ljepote tvoje …" (Ps 45,11). Kakva nevjerojatna misao: Isus neće moći biti daleko od tebe! Hebrejsko značenje ljepote ovdje zapravo je snažna čežnja i želja. Drugim riječima, Isus će biti privlačen k tebi – prepun želje za tobom!

U svom životu obavio sam mnoga vjenčanja. Nikada nisam vidio zaručnika koji se ne bi od radosti smiješio na svoju zaručnicu misleći: "Ona je sva moja!" Ljubljeni, to je ljepota o kojoj govorim. Naš Zaručnik raduje se govoreći o svojoj zaručnici: "Ona je zjenica mog oka. Radije provodi vrijeme sa mnom nego s bilo kim drugim. I zbog toga mi je divna!"

Doista, zaručnica Kristova ima unutarnju ljepotu koja je čini lijepom i izvana. Ona je "unutra sva u slavi" (Ps 45,13) jer je posvećena svome Zaručniku. Bez svake sumnje, on zna: "Ona je moja, posvećena jedino meni! Štuje me i odana mi je. Ja sam jedini u njezinu životu, središte njezine pozornosti. Ona za mene nalazi vremena, presretna je u mojoj nazočnosti i želi neprestano biti sa mnom." Kakva divna odanost!

utorak, siječnja 03, 2012

OSTAVLJANJE I ZABORAVLJANJE

Poruka Duha Svetog zaručnici Kristovoj u Psalmu 45 jest: "Zaboravi svoj narod i dom oca svog" (Ps 45,11). Tihi glas šapće: "Nije dovoljno iza sebe ostaviti samo svoju prošlost. Moraš sve i zaboraviti – izbaciti iz svoga uma – sve prošle ljubavi i ono što ti odvlači pozornost!"

Ovaj glasnik ovdje govori zaručnici: "Računaš li na cijenu dok se pripremaš biti sjedinjena s njim? Ili ćeš mu nakon vjenčanja samo laskati? Jesi li započela predanje koje si voljna i završiti ili ti um luta natrag do stvari iz prošlosti – starih prijatelja, navika, ljubavi? Ako se predaš ovom braku, ne da iza sebe moraš samo ostaviti svoju prošlost, nego je moraš i potpuno zaboraviti."

Kad Isus govori o onome tko "se ne odreče svega" (Lk 14,33), on govori o onima koji se okreću od njega i prianjaju uz idole. Idol je sve što postaje isključivi fokus naše posvećenosti – sve što posjeduje naše vrijeme, pozornost, novac, ljubav, zanimanje.

Mnogi muževi mogu reći da se dobro brinu za svoje domove. Dugo i teško rade, ne trate svoj novac, provode kvalitetno vrijeme sa svojom obitelji. Ali koliko vremena posvećuju Isusu? Imaju li ono što ja nazivam "vrijeme-ostavljanja-i -zaboravljanja" – vrijeme kad mentalno sve ostavljaju i uzimaju kvalitetno vrijeme samo za Isusa? To je vrijeme kad se ostavljaju sve misli o poslu, obitelji, djeci te kaže: "To je tvoje vrijeme, Isuse! Sad sam samo tvoj!"

Problem nije posao, obitelj ili karijera. Naprotiv, problem je "landranje" – besciljno izvaljivanje i traćenje vremena. Mnogi od naroda Božjeg provode svoje vrijeme beskrajno landrajući – isprazno traćeći vrijeme s prijateljima ili se izvalivši pred televizorom. Tratimo toliko dragocjenih sati zanemarujući našega Gospodina i Spasitelja!

Sad želim govoriti i ženama: Svome mužu i djeci dale ste najbolje godine svog života. Teško i vjerno radite i dobro se brinete za obitelj. Međutim, koliko "vremena-ostavljanja-i -zaboravljanja" dajete Isusu? Koliko sati tjedno isključujete svijet i približujete se njemu?

Kako Gospodin mora biti ljubomoran na sve naše druge ljubavi, na sve stvari koje izjedaju naše vrijeme i pozornost! Istinita je stara izreka: "Neprijatelj kršćaninu nije "loše", nego "dobro". To su obitelj, karijera, posao, djeca. Međutim, te stvari same po sebi ne stoje između nas i Gospodina. Ne, nego naše landranje!

Sad Gospodin stoji pred nama i pita: "Ljubiš li me više od ovih?" (Iv 21,15).

ponedjeljak, siječnja 02, 2012

"I opazih kako Sveti grad – novi Jeruzalem – silazi od Boga s neba, opremljen poput zaručnice koja je nakićena za svoga muža … Zatim dođe jedan od sedam anđela koji su držali sedam čaša napunjenih sa sedam završnih zala te mi reče: 'Dođi da ti pokažem zaručnicu – ženu Janjetovu'" (Otk 21,2.9).

Ovo je divna slika Crkve Isusa Krista posljednjeg vremena. Veliki, sveti grad koji silazi s neba njegova je besprijekorna zaručnica – pobjedonosna Crkva koja upravo sada sjedi s njim na nebesima. Ta Crkva sagrađena je na temelju evanđeoskih istina dvanaestorice apostola. Okružena je zidovima i vratima koji drže vani sve nečisto i nepozvano.

Dok kraljica stoji pred Zaručnikom, pred samim vjenčanjem, začuje se glas treće strane! Kraljica u zlatu primila je čast, naklonost, veliko divljenje i sad stoji svome ljubljenom s desne strane da bi se obavilo vjenčanje. Ali prije nego započne ceremonija, jedan joj glas šapćući daje ozbiljan savjet: "Slušaj, kćeri, pogledaj, prisluhni …" (Ps 45,11).

Vjerujem da je ovo glas Duha Svetog koji upozorava sve koji se nazivaju njegovim imenom. On govori riječ pobjednicima – onima koji su u najvećoj ljubavi s Isusom: "Poslušaj i razmisli!" Ovaj glas dolazi zaručnici u posljednjim trenucima prije samog ostvarenja braka.
Morate razumjeti da kraljica je već odabrana. Njezin Zaručnik već je zadobio njezino srce. Ostavila je dom, obitelj, domovinu i predala se njemu. I puna je radosti jer strastveno ljubi kralja.

Dakle, pitam vas, razmišljate li o sebi kao o onom koga je odabrao Gospodin? Jeste li krvlju pokrivena, otkupljena zjenica njegova oka? Ljubite li ga svim svojim srcem? Jeste li za njega ostavili sav svijet i svu svoju prošlost? "On je moj i ja sam predana njemu. Gospodine, ljubim te svim svojim srcem!" Možete li to reći?

Evo što želim reći: Ako želite biti u Kristovoj zaručnici, vaša jedina briga ne smije samo biti kako izbjeći bezbožan pakao. Naprotiv, morate željeti da ne budete odsutni onoga velikog dana vjenčanja! Morate zadrhtati već od same pomisli da niste njegova zaručnica, da niste u njegovu zagrljaju, da ne provodite vječnost s njim.