ponedjeljak, listopada 31, 2011

ISCJELJENJE JEZIKA

Prorok Izaija daje nam primjer kako možemo iscijeliti jezik.

1. Izaija se primakao Gospodinu i molio ga za viziju Božje svetosti: "Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu" (Iz 6,1).

Svatko tko želi živjeti ugađajući Gospodinu mora neprestano odlaziti u njegovu nazočnost dok ne postigne viziju svetosti Božje. Svako iscjeljenje, svi pravi blagoslovi i sve pobjede započinju kod njegova prijestolja. To je mjesto gdje vidimo Boga u njegovoj svetosti!

2. U Božjoj svetoj nazočnosti Izaija je bio duboko osvjedočen da ima nečista usta. "Rekoh: 'Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama'" (Iz 6,5).

Zašto je Izaija povikao: "Čovjek sam nečistih usana"? Jer vidio je Kralj Slave! Kad smo u nazočnosti Božjoj, naši prijestupi postaju nevjerojatno grešni. Svjetlo njegova svetog lica razotkriva sve što nije slično njemu!

3. Izaija je dopustio Gospodinu da ga dotakne i očisti svojim svetim ognjem. "Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče: 'Evo usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten'" (Iz 6,6-7).

Riječ Božja je žeravica, a Duh Sveti njezin je oganj! Upravo sada kroz ovu ste poruku bili dotaknuti Duhom Svetim; Bog želi staviti svoj oganj na vaš jezik i posvetiti ga. On to može za vas učiniti ako dopustite da vas njegova Riječ osvjedoči! On je Jedini koji to može učiniti. Vaše je jedino da priznate kao Izaija: "Jao meni, nečist sam!"

Neka ova riječ ode ravno do vašeg srca i očisti vas svojim ognjem. Priznajte: "Da, to sam ja, Gospodine. Neću dopustiti da ova riječ prođe mimo mene! Očisti moje usne i moj jezik. Očisti moja usta i moje srce!"

petak, listopada 28, 2011

BEZBRIŽNE RIJEČI

"Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi" (Mt 12,36-37).

Mi kao da mislimo da naše riječi jednostavno padaju na zemlju i umiru ili se rasprše u zraku i nestaju. Nije tako! Naše riječi žive – one ne umiru!

Možda ćete reći: "Ali ovo sam ogovarao samo jednom prijatelju i on mi je obećao da neće nikada to ponoviti. S njim će to završiti." Ne, neće! Svaka pojedina riječ koju vi ili ja izgovorimo zabilježena je, zapisana u vječnosti, i čut ćemo je ponovno na sudu.

Sjećam se kako sam pao pod duboko osvjedočenje nakon jednoga kratkog i pokvarenog ogovaranja s prijateljem. Ono što sam rekao doista je bilo istina. Radilo se o moralnoj situaciji s kojom sam se morao pozabaviti u vezi s jednim pastorom. U razgovoru se pojavilo njegovo ime i ja sam rekao: "Ne vjeruj mu. Znam nešto o njemu!"

Čak i dok sam to izgovarao, osjećao sam osudu. Duh Sveti mi je šapnuo: "Odmah stani! Nitko to ne treba znati. Ne kaži ništa više jer to ne donosi korist. Iako je istina, ne ponavljaj to!"

Ono što sam već rekao bilo je dovoljno loše. A onda sam izbrbljao i strašne detalje! Znao sam da ne bih trebao o tome govoriti, a osim toga bio sam duboko osvjedočen od Duha Svetog. Kasnije sam nazvao prijatelja i rekao mu: "Žao mi je, to je bilo ogovaranje. To nisam smio. Molim te, ne ponavljaj to. Pokušaj o tome ni ne misliti."

Je li moj grijeh pokriven Isusovom krvlju? Da, jer sam u potpunosti priznao da sam sagriješio i dopustio sam Duhu Svetom da mi pokaže nešto legalističkog ponosa koji je još uvijek bio u meni. Dopustio sam da me ponizi i iscijeli. Sad kad god počnem govoriti nešto protiv nekoga, pokoravam se Duhu Svetom kad ga jasno i glasno čujem: "Stani!"

četvrtak, listopada 27, 2011

IZ PUNINE SRCA

Kad god bih kao dijete rekao nešto loše, majka bi mi isprala usta sapunom. Ali nisu moja usta trebala čišćenje nego srce! Vidite, vaš jezik govori samo ono što je u srcu. Tako je rekao sam Gospodin Isus Krist i on kaže da bezbrižni, zli razgovori dolaze jedino iz nečista srca.

Kao vjernici ne uzimamo ozbiljno što je Gospodin rekao o kroćenju jezika. Za njega je to bila stvar srca. Ne samo da moj bezbrižan jezik obezvrjeđuje svu moju duhovnost, nego čini i da se suočavam s činjenicom da mi je srce nečisto.

Ako ogovaram, pričam prljave viceve, omalovažavam druge ljude, podižem glas i vičem na obitelj, moram sam sebe pitati: "Kakva je nečista, prljava stvar još uvijek u meni da mogu tako govoriti?"

Moram istražiti svoje srce i pitati: "Odakle to dolazi? Mora postojati nešto s čime se nisam pozabavio ili ne bih govorio takve stvari. Zašto ogovaram? Zašto izgovaram takve loše, bezbrižne riječi? Kakve neposvećene utvrde još uvijek drže moje srce?"

Isus toj stvari daje ozbiljnu težinu: "Kako možete govoriti dobro kad ste zli? Ta, usta govore onim čega je srce prepuno! Dobar čovjek iz dobre riznice iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo" (Mt 12,34-35). Isus govori: "Ako ste svojim jezikom bezbrižni te se prepirete, prigovarate, mrmljate, brbljate – imate ozbiljan problem srca! Vaše srce nije ispravno pred Bogom i to je vrlo duboko u vama. U vama je zakopana zla riznica, upravo kao što zmija ima vrećice s otrovom iza svojih čeljusti. Ako iz vas izlazi smrtonosni otrov, to je zato što vrećica nije ispražnjena."

Kad god dopustim da nešto nečisto izađe iz mojih usta, moram stati i reći Gospodinu: "Gospodaru, u mom srcu još uvijek mora biti korijen ljubomore, zavisti ili požude. Posegni duboko u moje srce i iščupaj korijen gorčine, ponosa ili što god je u pitanju!" Bog želi doći do tog zla u vašem srcu, do te vrećice otrova skrivene u vama! On to želi iskorijeniti iz vas i potpuno vas iscijeliti.

srijeda, listopada 26, 2011

UKROTI SVOJ JEZIK

"… ali jezika nitko od ljudi ne može konačno ukrotiti. On je zlo koje ne poznaje mira. Pun je smrtonosnog otrova" (Jak 3,8).

U ovom retku svoje poslanice Jakov govori o jeziku vjernika. On upućuje poziv crkvi da stekne nadzor nad svojim jezikom – prije nego ih uništi! Možda ćete pitati kako je ozbiljna ta stvar kroćenja jezika? Može li jedan "nedisciplirani jezik" stvarno biti tako grešan?

Nezauzdan jezik čini našu vjeru apsolutno bezvrijednom! U očima Božjim on može svaku vašu duhovnu aktivnost učiniti potpuno beskorisnom: "Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara srce svoje, njegovo je bogoslužje bez ikakve vrijednosti" (Jak 1,26).

Jakov se ovdje obraća ljudima u crkvi, a ne ovisnicima o drogi ili ljudima na ulici. On se obraća onim članovima tijela Kristova koji su naizgled pobožni, duhovni. Oni su aktivni u djelu Gospodnjem, ali njihovi su jezici neobuzdani, van kontrole. Jakov svodi na ništa one koji se čine sveti, ljubazni, nježni i dobri, ali koji su u crkvi, na poslu ili u svojim obiteljima otrovna jezika, uvijek nudeći poslastice ogovaranja ili rado ih slušajući. Oni mrmljaju i prigovaraju i Bog kaže da je njihova vjera – čitavo njihovo pokazivanje duhovnosti – uzaludna, bezvrijedna!

Ljubljeni, ja ne želim stajati pred sudom Kristovim i otkriti da je čitavo moje djelo za Gospodina – čitav moj duhovni trud – bilo uzaludno. Ja ga ne želim čuti kako kaže: "Davide, u moje ime činio si silna djela. Hranio si gladne, odijevao gole, izbacivao đavole, podizao rehabilitacijske centre za ovisnike o drogi i domove za alkoholičare. Da, propovijedao si bezbrojnim tisućama i mnoge si zadobio za moje kraljevstvo, ali sve to bilo je za ništa. Iz tvojih su usta izašle mnoge ohrabrujuće riječi, ali i gorke i neljubazne, pune mržnje i zavisti. Moja upozorenja o tom problemu jezika uzimao si olako."

Možda špekulirate: "Bog sigurno nije tako bezosjećajan da će moju duhovnost svesti na ništa jer sam rekao nešto oštro!" Ovdje govorim o kršćanima čiji jezici nikada nisu bili ukroćeni, koji govore protiv Božjeg naroda ne trepnuvši okom! Evo što kaže Riječ Božja: "Kad bih ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi, ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar proricanja i znao sve tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere, tako da bih brda premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih ništa. Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi" (1 Kor 13,1-3).

utorak, listopada 25, 2011

EZEKIJA – ČOVJEK KOJI JE IZBJEGAO SMRT

"U ono se vrijeme Ezekija razbolje nasmrt. Prorok Izaija, sin Amosov, dođe mu i reče: 'Ovako veli Jahve: Uredi kuću svoju, jer ćeš umrijeti, nećeš ozdraviti.' Ezekija se … pomoli Jahvi" (Iz 38,1-2).

Ezekija je bio kralj koji je došao do silne pobjede;
Bog ga je čudesno izbavio od
od vojske kralja Sanheriba.
Kad ga je pogodila bolest
dovodeći ga na sam rub smrti,
bio je bogat i znamenit.
Prorok ga je upozorio:
"Pripremi se za smrt,
jer za tebe sve je gotovo."
Ali kralj je volio život
te je, okrenuvši se licem k zidu,
zaplakao i pomolio se Gospodinu
za novu priliku života.
Bog ga je uslišao i dao mu još petnaest godina.
Ali kako bi trebao živjeti čovjek
koji se nagodio sa smrti
kao i mnogi drugi koji su preživjeli
bliski susret s njom?
Zar ne bi svaki dan trebao živjeti sa zahvalnošću
predajući se ponizno Bogu i čovječanstvu?
Ali ljudski rod ne čini tako.
Kralj se počeo hvaliti svojom vlastitom vrijednošću:
potonuo je u blato materijalizma
paradirajući svojim bogatstvom pred strancima.
Zbog njegova ponosa i nezahvalnosti,
druga poruka proroka odzvanjala je sudom
nad njegovim potomstvom.
Koliki danas dobivaju
novu priliku života
samo da potrate svoje posuđene godine
na sebičnu jurnjavu za stvarima
koje nemaju vrijednost?
Vječnost će otkriti
da bi za neke bilo bolje
da su umrli
nego izbjegli smrt.

ponedjeljak, listopada 24, 2011

KAMO ODLAZIMO NA HRANJENJE?

Mihaj 7 sadrži jednu od najsnažnijih ikada propovijedanih poruka na temu novog saveza. U toj nevjerojatnoj propovijedi Mihaj govori naravnom Izraelu, no isto tako govori i Crkvi Isusa Krista u ovim posljednjim danima. Svoju propovijed započinje s dubokim vapajem – vapajem koji se danas još uvijek čuje od duhovno gladnih vjernika širom svijeta: "Teško meni! … Nema bobice grožđa da je pozobljem" (Mih 7,1).

Mihej opisuje posljedicu nestašice u Izraelu, nestašice hrane i Riječi Božje. To odzvanja riječima jednoga ranijeg proročanstva od Amosa kad Gospodin kaže: "Evo, dani dolaze … kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Jahvine. Tumarat će od mora do mora … ištući riječ Jahvinu, ali je neće naći" (Am 8,11-12).

U Izraelu je bilo vrijeme berbe i vinogradi bi trebali biti puni ploda, ali na trsovima nije bilo grozdova. Mihej je promatrao dok su ljudi odlazili u vinograde tražeći plod, ali nisu nalazili ništa. Svojim proročkim okom vidio je mnoge u posljednjim danima kako trče od mjesta do mjesta tražeći čuti pravu riječ od Boga. Predvidio je da će vjernici juriti od crkve do crkve, od probuđenja do probuđenja, iz nacije u naciju – tražeći utažiti glad i žeđ nečim što će nahraniti njihove duše. Ovaj vapaj još se uvije čuje: "Teško meni! … Nema bobice grožđa da je pozobljem!"

U zemlji je velika glad. Međutim, usprkos tome što mnogi jure okolo tražeći duhovnu hranu, oni koji uistinu žele Riječ Božju samo su ostatak (vidi Mih 7,14.18). Danas je to jednako istina kao što je bila istina i u starom Izraelu. Malo kršćana danas uistinu žudi čuti čistu riječ od Gospodina. Umjesto toga, većina se tovi sodomskim jabukama, hraneći se slamom iskrivljenog evanđelja.

petak, listopada 21, 2011

OŠTRE STRELICE DUHA ISTINE

Vjerujem da prije nego možemo zahtijevati ijedno obećanje saveza, Bog mora u nama obaviti jedno djelo. Što je to prvo djelo o kome ovise sva druga? Jeremija nam govori: "Usadit ću im u srce svoj strah da se nikad više ne odmetnu od mene" (Jer 32,40). Prvo Božje djelo saveza je staviti svoj strah u naša srca djelom Duha Svetog.

Jeremija ovdje govori o sredstvima Božjega novog saveza, ne staroga. Bog nam vrlo jasno govori kako će to prvo djelo saveza biti izvršeno: "Stavit ću svoj strah u srca njihova." On nam daje znati da se ne možemo dokopati svetog straha vlastitim rukama ili boreći se u tijelu. Ne, jedini način na koji ovo sveto djelo može biti obavljeno u nama jest ako ga izvrši Duh Božji.

Bog nam govori kroz ovaj odlomak: "Učinit ću čudesne stvari u vama. Poslat ću svoga vlastitog Duha da boravi u vama i da vam novo srce. On će vam dati snagu da usmrtite sva tjelesna djela i on će vas uvesti u potpuno oslobođenje od sile grijeha. I na kraju, on će uzrokovati da hoćete i da činiti ono što je meni ugodno.

Ali jedno je djelo koje Duh mora obaviti u vama prije svih onih drugih. On će staviti u vas pravi strah Božji u vezi s grijehom. On će usaditi u vas duboko strahopoštovanje za moju svetost, tako da se nećete odmetnuti od mojih zapovijedi. Inače će vas vaš grijeh uvijek voditi u odmetanje."

Vrlo jednostavno, Duh Sveti mijenja naš pogled na naš grijeh. On zna da dokle god olako uzimamo svoju požudu, nikada nećemo biti oslobođeni. Kako to Duh Sveti čini? Koristeći osvjedočavajuću Riječ Božju – oštre strelice svete istine.

četvrtak, listopada 20, 2011

SUHE KOSTI MOGU OŽIVJETI!

Čitavo 37. poglavlje Ezekiela govori o Božjoj želji da uzmemo njegova obećanja novog saveza – učeći kako uistinu živjeti ulaskom u blagoslov tog saveza.

Svi smo čuli priču o "suhim kostima" o kojima govori Ezekiel. Važno je napomenuti da su te kosti koje su beživotno ležale na tlu bile pod savezom. Vidite, Gospodin im je rekao: "O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu" (Ez 37,4). One su čule obećanje Božjeg saveza: "Evo, duh ću svoj udahnuti u vas, i oživjet ćete!"

Međutim, iako se ovim mrtvim kostima propovijedalo obećanje novog saveza, nisu još ušle u veselje blagoslova tog saveza. Mnogi vjernici danas znaju za Božji novi savez, no jedva to mogu vjerovati jer zvuči predobro da bi bilo istinito. Kažu: "Znam da nam je Bog dao Duha Svetog da boravi u nama. Znam da je Duh uzeo na sebe da nas potiče da budemo poslušni Kristu. O, jako želim taj blagoslov, ali kako ga mogu postići za svoj život?"

Postoji nešto što mi moramo učiniti. Ezekiel piše da mu je Bog rekao da prorokuje: "Ovako govori Jahve Gospod: Od sva četiri vjetra dođi, duše, i dahni u ova trupla da ožive" (Ez 37,9). Zatim je Ezekiel prorokovao kao što mu je Bog zapovjedio: "… i duh uđe u njih, i oživješe i stadoše na noge – vojska vrlo, vrlo velika" (Ez 37,10).

Iznenada je pred Ezekielom stajala velika vojska, živa, disala je! Duh Sveti ispunio je ta mrtva tjelesa životom i sad su bili spremni poći u borbu. U jednom trenutku ušli su u potpuno veselje i blagoslove novog saveza. Duh Božji zauzeo je svoje pravo mjesto u njima – i ostvarivao sve obećane promjene.

srijeda, listopada 19, 2011

SPREMNI UMRIJETI

Uvođenjem novog saveza, Bog se prisegom obvezao dati svu moguću silu i snagu da se ispuni svaki uvjet i zahtjev tog saveza. I tako, kad je prisegom rekao: "Učinit ću to", vjera u nama odgovara: "Neka tako bude!"

Dopustite mi pokazati vam divnu istinu iz toga novog saveza. Iz njega vidimo da se Gospodin nikada ne može dovoljno primaći svome narodu i da ih nikada ne može privući tako blizu sebi kao što bi htio. Zbog toga nas tim obvezujućim ugovorom ujedinjuje, povezuje i oblikuje da mi budemo blizu njega, a on nama. Novi savez sav je o predanju našeg Gospodina da sačuva svoju djecu od pada, da ih tješi i uvjerava da sila i vlast grijeha mogu biti i da će biti slomljeni Duhom Svetim koji boravi u nama.

Ova istina jedina je nada za one vjernike koji su u svojoj bitki protiv lakozavodljivog grijeha izgubili srce. Jedino otkrivenjem novoga saveza možemo naučiti tu tajnu posjedovanja potpune pobjede nad grijehom.

Smrt je jedini izlaz iz staroga saveza i ulazak u novi. Vjera tijela mora umrijeti – više nema borbe za vjerovanje. Ako moram imati vjeru – istinsku vjeru, vjeru Kristovu – on mi je mora dati. Dobili smo neku mjeru vjere, ali ako je istina da ništa ne mogu sam od sebe, onda to uključuje i posjedovanje njegove vjere. Zbog toga Pismo to naziva "vjerom Kristovom".

Jeste li bolesni od grijeha? Čeznete li doista da živite svetim životom, oslobođeni od požuda tijela na koje ste navikli? Onda se spremite umrijeti. Spremite se zagrliti križ. Stari savez dovest će vas do kraja vaših snaga – do ništavnosti. Kad predate svu nadu u svladavanje grijeha svojom vlastitom ljudskom snagom i voljom, onda ste spremni ući u slavno područje slobode kroz novi savez.

utorak, listopada 18, 2011

PRIMAMO SVE BLAGODATI

Bog je dao svoga Sina, Sin je dao svoj život i mi primamo sve blagodati!

Uz obostrani pristanak, Otac i Sin sklopili su savez da se održi i sačuva Kristovo potomstvo. To je jamstvo da ćemo istrajati do kraja.

"On će me zvati: 'Oče moj! Bože moj i hridi spasa mojega.' A ja ću ga prvorođencem učiniti, najvišim među kraljevima svijeta. Njemu ću sačuvati dovijeka naklonost svoju i Savez svoj vjeran. Njegovo ću potomstvo učiniti vječnim i prijestolje mu kao dan nebeski. Ako li mu sinovi Zakon moj ostave i ne budu hodili po naredbama mojim, ako li prestupe odredbe moje i ne budu čuvali zapovijedi mojih; šibom ću kazniti nedjelo njihovo, udarcima ljutim krivicu njihovu, ali mu naklonosti svoje oduzeti neću niti ću prekršiti vjernosti svoje. Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce" (Ps 89,27-37).

Otac je dao ovo jamstvo saveza svome Sinu: "Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima" (Iz 42,6). Bog je rekao: "Moja ruka uvijek će biti pružena prema tvojoj i nikada nećeš biti udaljen od moje sile očuvanja. Jamčim da ću te sačuvati od svih planova đavla."

Ovo Očevo jamstvo sad je na raspolaganju i nama jer nas je Sinovljeva žrtva na križu uvela u njihov savez – sporazum. Bog je zajamčio svome Sinu: "Ako odeš, ja ću održati i sačuvati sve tvoje potomstvo upravo kao što sam održao i sačuvao i tebe. Nikada neću oduzeti svoje vjernosti od tebe ni od tvoje djece."

ponedjeljak, listopada 17, 2011

POZVANI U ZAJEDNICU

Apostol Pavao piše: "Vjeran je Bog koji vas je pozvao u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom, Gospodinom našim" (1 Kor 1,9).

Ovaj jedan redak otvara nam istinu koja nas može provesti kroz svaku oluju života. Tu je jednostavna istina koja može sačuvati naša srca u počinku kad se sve oko nas trese. Tu je Riječ Božja koja nas može sačuvati od straha koji sad zahvaća čitav svijet.

Ta istina je ovo: Božju vjernost učimo odgovarajući na poziv da ostanemo u zajednici s Isusom. "… pozvao vas je u zajednicu sa Sinom svojim, Isusom Kristom …"

Nismo pozvani da se uzdamo u svoju vlastitu pamet. Nismo pozvani da se uzdamo u tijelo, u ljude niti u išta što je od ovoga svijeta. Isus nas poziva: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja u vas okrijepiti" (Mt 11,28).

Sam Krist naš je mir, naše pouzdanje i zadovoljstvo. Ja doživljavam ogromno zadovoljstvo kad po vjeri vidim svog Gospodina u slavi – kako me ljubi, poziva u svoju divnu nazočnost, govori mi da je on svedostatan. Ne moram ga preklinjati niti ga se bojati. Što više u svemu gledam u Isusa, više znam da je zadovoljan jer bez vjere nije mu moguće ugoditi.

Nažalost, mnogi koji doista ljube Isusa često se u vrijeme krize uspaniče, brinu i boje. Vrijeme troše pokušavajući odgonetnuti putove bijega ili kako da podnesu svoju kušnju. Ne obraćaju pozornost na njegov poziv da "dođu i večeraju" s njim. Ne govorim o provođenju sat vremena ili nešto slično svaki dan u molitvi. Govorim o usredotočenosti na njega tijekom čitavog dana, "bez prestanka moleći" (1 Sol 5,17). To je jednostavan, tih razgovor – kad mu govorimo i više ga upoznajemo, tako da u krizna vremena ne trebamo užasnuti juriti u tajnu klijet molitve i vapiti za pomoć poput stranca.

On čuje sve vapaje, glasne i tihe, i uvijek će nam u svojoj vjernosti odgovoriti.

petak, listopada 14, 2011

PO SUHU

Bog ustraje da naš put kroz Crveno more mora biti suh tlo. Rekao je: "… (Izraelci) mogu proći posred mora po suhu" (Izl 14,16). Nevjerojatno, ali Bog, govoreći svome narodu, koristi taj izraz četiri puta: "Proći ćete po suhu."

Ovaj izraz ponovno vidimo kad je Izrael bio spreman ući u Kanaan. Na svom putu u obećanu zemlju, prešli su Jordan po suhu.

Jednostavno rečeno, ovo suho tlo je put. A ako ste na njemu, onda nekamo idete. Ne gubite tlo niti idete natraške; vaše suho tlo je u Gospodnjem planu, njegovo djelo u vašem životu, njegova čuda koja se trebaju dogoditi. Idete prema otkrivenju, novoj pobjedi u Kristu, prema nečem većem.

Pismo to potvrđuje. Pogledajte gdje su faraon i njegova vojska izgubili svoju bitku: na od Boga danom suhom tlu. Suho tlo je točno ono mjesto gdje će đavao doći na vas. On vas želi napasti kad ste najslabiji. Međutim, na istom tom suhom tlu Gospodin uklanja "kotače kola" od sotoninih poglavarstava i vlasti: "Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike, i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedini" (Izl 14,28).

Bog nam u biti govori: "Želim da naučite ići dalje u vjeri ne prema onome što vidite ili čujete, nego kad ste usred suhog razdoblja. Želim da ste uvjereni da i kad ne možete čuti moj glas ili vidjeti naprijed – kad ste na suhu tlu – ja vas negdje vodim."

Gospodin obećava da će naše suho tlo pretvoriti u izvore svježe vode: "Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti … U goleti bregova otvorit ću rijeke, i posred dolova izvore. Pustinju ću pretvoriti u močvaru, a u vrela sušnu zemlju" (Iz 41,17-18).

Dragi sveti, jeste li suhi? Bog vam govori: "Ubrzo ćete vidjeti žetvu. Tamo gdje je jednom bilo suho tlo, pod vašim nogama niknut će život. Ja sam to stvorio! Stojte mirno i gledajte što ću učiniti za vas na suhu tlu."

četvrtak, listopada 13, 2011

BOG NIKADA NE DIŽE RUKE

"Tko od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu, ne ostavi u pustinji devedeset i devet i ne ide za izgubljenom dok je ne nađe?" (Lk 15,4)

Isus ovdje govori o ovci koja je bila u stadu. Jasno, to predstavlja jednog člana Kristovog stada kojega je dobri pastor dobro hranio. Međutim, ova ovca se izgubila te je pastir pošao da je nađe.

Pogledajte što Isus ovdje kaže o pastiru: "On ide za izgubljenom dok je ne nađe." Bog nikada ne diže ruke ni od jedne ovce koja mu pripada i odluta. Umjesto toga, on odlazi da je nađe, zagrli i vratu natrag u stado.

Jednostavno rečeno, možete otići tako daleko u grijeh da dospijete na sam rub pakla, ali on će još uvijek ići za vama. David svjedoči: "Ako u Podzemlje (pakao) legnem, i ondje si" (Ps 139,8).

Svi smo čuli izraz "pakao na zemlji". Takav je život onih koji bježe od Boga. Njihov krevet u paklu na koji liježu je strašno stanje. To znači biti zarobljen grijehom, nošen tako daleko od Gospodina da se na kraju pada u beživotan drijemež. Uz taj drijemež dolazi i neprekidni strah koji šapće: "Padat ćeš sve dublje u pakao. Nikada se više nećeš vratiti Bogu."

Kristova poruka nam glasi: "Možda si prostro svoj ležaj u paklu, ali nisi tako duboko u grijehu da te ja ne bih mogao dosegnuti i primiti otvorenih ruku."

Kad pastir nalazi izgubljenu, povrijeđenu ovcu, nosi to ranjeno stvorenje u svoju kuću. Tad poziva sve svoje prijatelje i susjede te kaže: "Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju izgubljenu ovcu" (Lk 15,6).

"Tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćanja" (Lk 15,7).

srijeda, listopada 12, 2011

MISLI O LJUBAVI I VJERI

Dopustite mi podijeliti s vama neke vrlo iscjeljujuće misli o vjeri i ljubavi. Vjerujem da Bog čini čuda u odgovoru na molitvu vjere. I vjerujem svakom obećanju u Riječi Božjoj. Ali, kroz mnogo trpljenja i suza, otkrio sam nešto divno o načinu na koji Bog radi. Ono što ćete pročitati pomoći će vam obnoviti pouzdanje u Gospodina i osloboditi vas iz okova pokušaja odgonetavanja vjere.
Evo mojih zaključaka:

  • Ako ne možete dati Bogu savršenu vjeru, dajte mu savršenu ljubav. "Savršena ljubav isključuje strah." Savršena ljubav odmor je koji Bog ima za svoj narod. On želi da počivamo u njegovoj ljubavi uzdajući se da će nam uvijek doći u pomoć kao otac k povrijeđenom djetetu, usprkos naše neadekvatne vjere.

Prestanite procjenjivati ili stupnjevati svoju vjeru. I prestanite je pokušavati odgonetavati. Biblija kaže: "Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali je najveća među njima ljubav" (1 Kor 13,13). Ako ćete se u ičemu specijalizirati, specijalizirajte se u ljubavi – vjera svoju snagu očituje ljubavlju.

  • Ako Bog ne odgovara na našu određenu molitvu, možemo biti sigurni da ima neki veliki vječni razlog za to.

To se svodi na ovo: Bog ima svu silu i može učiniti sve. Njemu ništa nije nemoguće. Obećao je odgovoriti na svaku molitvu u Kristovo ime, dakle moramo tražiti sa sigurnim uvjerenjem očekujući odgovor. Ali ako Bog zadrži odgovor ili odabere drugi put za nas, mora imati snažan i dobar razlog za sve to. Moramo vjerovati da što god Bog dopušta u naše živote, sve će jednoga dana pridonijeti našem dobru (Rim 8,28).

Naš nebeski Otac točno zna kamo idemo i što nam je potrebno. On će nam dati najbolje, u pravo vrijeme Duha Svetog (Mt 7,11).

Bog neće dozvoliti da budete svladani svojim kušnjama. Možda ćete doći, kao što ćete misliti, do prijelomne točke, no preživjet ćete i živjeti da svjedočite o njegovoj vjernosti, ako svoje srce ne otvrdnete nego padnete u njegove ruke uzdajući se u njegovu vječnu ljubav.

utorak, listopada 11, 2011

KATASTROFA

Jedan znanstvenik rekao je za određenu katastrofu: "Čitava se zemlja potresla." Drugi je to nazvao "najgorom prirodnom katastrofom u povijesti svijeta". Govorili su u podvodnom potresu koji je prije nekoliko godina poharao čitave obale u Aziji. Desetine tisuće bile su mrtve. I dalje vidimo katastrofe oko nas.

Kad se dogode ti užasni događaji, ja odlazim Ocu s pitanjem: "Gospodine, što sve to znači? Je li to bila samo neka neobjašnjiva nesreća prirode ili je tu nešto što bi tvoj narod trebao znati, kao zašto se to dogodilo?"

Tugujemo nad neopisivom boli i bijedom koja pogađa mnoge. Iskreno molimo za one koji su pogođeni nesrećom. Naša služba poslala je tisuće dolara kroz kršćanke humanitarne udruge da pomognu ponovno izgraditi crkve i domove na poharanim područjima. Pismo nam govori da naš nebeski Otac suosjeća s onima koji su povrijeđeni i Duh Sveti izlijeva utjehu svim vjernicima u nacijama koje su pogođene nesrećom.

Amerika je milosrdna i darežljiva nacija i zahvaljujem Bogu za reakciju mnogih koji mole, daju i odlaze u ona područja da pomognu. Ali u mojoj duši nešto me duboko uznemirava. Kao da ne shvaćamo razmjer tih katastrofa. Kao da smo svime time omamljeni, otupljeni.

Zahvaljujem Bogu na izvješćima o blagoslovima u mnogim područjima svijeta, uključujući Ameriku. Ali ako nas ne može na koljena baciti takva nekontrolirana sila – ako se ne možemo poniziti nakon što smo vidjeli tako strašne prirodne katastrofe – što bi se trebalo dogoditi da se utišaju oni koji se rugaju iz Boga? Jesmo li već postali otporni na udarce?

Razmislite o ovome:

  • Iz našeg društva isključio se Bog u ime političke korektnosti
  • Čitav svijet okreće se sekularizmu i materijalizmu
  • Crkva postaje svjetovnija od samog svijeta
  • Porast nasilja i ravnodušnosti
  • Biblija se više ne prihvaća kao Riječ Božja
  • Vrijeme je "kad se sve što se može potresti" trese
  • Ozbiljni ljudi svuda imaju intuiciju da "netko prtlja s prirodom, nešto se događa što se ne može objasniti"
  • Društvo nastavlja sa svojim poslovima bez predaha, čak ni ne pomišljajući da ne ismijava Boga

Kad se te stvari događaju, vrijeme je kad smo se približili crti ili je prešli te ušli u duhovno mrtvilo koje nikakva količina božanske milosti ne može probuditi.

Bog je milostiv, milosrdan i spreman oprostiti. Dok se dan Gospodnji približava, neka Isus očituje svoju ljubav i suosjećanje kroz svoje učenike.

ponedjeljak, listopada 10, 2011

NETKO RAZUMIJE

"Jahve, proničeš me svega i poznaješ" (Ps 139,1).

Nitko me ne razumije
osim Boga.
On razumije moje duboke misli.
Riječ mi još nije na jezik došla,
ali Bog zna sve u potpunosti.
On me okružio;
njegova je ruka na meni.
To znanje previsoko je
da bih ga dokučio.
Postoje vremena
kad me mrak okružuje,
no on proniče moje srce
i zna to.
On vidi zle putove u meni.
I samo me njegova mudrost
može odgonetnuti.
U dan kad mu vapim
on odgovara
i jača me snagom
u mojoj duši.
Tama ili svjetlo, njemu je svejedno.
On razumije moju tamu
i dat će mi svjetlo.
On me razumije.

petak, listopada 07, 2011

BOG GOVORI O SVOJOJ LJUBAVI ZA SVOJ NAROD

Bog opisuje sam sebe ovako: "A ja sam Efrajima (Izraela) hodati učio, držeći ga za ruke njegove; al' oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo (da sam ih iscijelio)" (Hoš 11,3).

U izvorniku ovaj redak glasi: "Došao sam k njima u njihovu očaju i nježno ih njegovao na slabim, hrapavim mjestima. Držao sam ih u svojim rukama kao njegovatelj!" Ali Hošea 11,7 kaže: "Narod je moj sklon otpadu." Riječ sklon ovdje znači "biti u neizvjesnosti, biti u sumnji".

Izrael nije bio siguran u ljubav i nježnost Gospodnju te je Bog rekao Hošei: "Moj narod sumnja u moju ljubav za njih. Zapravo me ne poznaju i nesigurni su u moju ljubav."

To je bila istina! Izrael nije mogao vjerovati da ih Bog još uvijek ljubi. Bili su idolopoklonici, otpadnici, sumnjičavci, i vjerojatno su mislili: "Na sebe smo navukli Božje nezadovoljstvo. Dragovoljno smo griješili i sigurno će nam suditi!" Ali Bog je rekao: "Kako da te dadem, Efrajime … Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba" (Hoš 11,8).

Poslušajte ove njegove riječi utjehe i iscjeljenja za vas:

"Jer neću se prepirati dovijeka ni vječno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio" (Iz 57,16). Gospodin je govorio: "Da je sve što u meni vidite samo ljutnja, duh bi vam podlegao, jer bi to bilo preteško."

"Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrđen. Ali on okrenu za srcem svojim, i vidjeh putove njegove. Izliječit ću ga, voditi i utješit one što s njime tuguju" (Iz 57,17-18). Zvuči li to kao da je Bog digao ruke od svog naroda kad su iznevjerili?

Upravo sada možda prolaziti kroz duboke vode. Ne mislim neophodno na kušnje ili nevolje. Govorim o teškim događajima koji su pali na vas i koje ne možete razumjeti. Vjetrovi i valovi svih vrsta preplavljuju vas, stvari koje su izvan vašeg shvaćanja. One dolaze na vaš dom, crkvu, posao, svugdje. Ali Bog vas želi provesti kroz sve to! On vas želi obnoviti do duhovnog zdravlja. Ako sve što sada možete vjerovati jest da vas on ljubi usprkos svim vašim tvrdoglavim putovima, da vas moli da gledate na njega kao na svoga božanskog njegovatelja, onda je to dovoljno!

četvrtak, listopada 06, 2011

ISPUNJEN NADOM, RADOŠĆU I MIROM!

Ako želite da mir Božji vlada vašim životom, trebate prestati činiti nekoliko stvari:

  • Morate prestati pokušavati odgonetnuti kako će Bog sve izvesti i riješiti.
  • Morate prestati brinuti se i plašiti: "Ne brinite se tjeskobno ni za što…" (Fil 4,6).
  • Morate prestati govoriti Bogu što vi mislite da bi bilo dobro za vas.
  • I iznad svega, morate prestati misliti da se gubitnik; prestanite misliti da ne ugađate Bogu!

Jedna od sotoninih najučinkovitijih zamki da kršćanima otme mir jest da ih uvjeri da se moraju boriti u tijelu da bi ugodili Bogu. S tim neprekidno skače na mene!

Ponekad kad trebam tiho mjesto za molitvu, ulazim u auto i odvozim se na neko osamljeno mjesto. Dok gledam preko zelenih polja i šuma, mogu slaviti Gospodina i uživati u njegovoj nazočnosti. Ali ponekad me pogodi misao da ništa ne činim za Gospodina.

Tada molim: "Gospodine, nisam baš mnogo postigao za tvoje kraljevstvo. Sve što činim je da molim, pripremam poruke za propovijedi te odlazim u crkvu i propovijedam. Čitav svijet ide u pakao, a ja za tebe ne činim ništa!"

Jesu li vas ikada pogodile takve misli? Činite sve što možete da biste ugodili Gospodinu, no ipak ne osjećate da ste sveti. Ja se rijetko osjećam svet. To je istina i za moje najbolje trenutke – čak i kad propovijedam pod pomazanjem Duha!

Kažete: "Ti, brate Dave? Povremeno se osjećaš kao da nisi učinio mnogo za Boga?" Da! Dolazi đavao i čini da se osjećamo nedostojni, neispunjeni. I, predajući se takvim strašnim osjećajima, gubimo mir!

Poslušajte Pavlovu molitvu za nas: "A Bog, izvor nade, neka vam dadne potpunu radost i mir u vjeri da napredujete u nadi snagom Duha Svetoga" (Rim 15,13).

Uzdajte se u njegovu dobrotu. Vjerujte u njegovu ljubav i milosrđe. Ne optužujte ga da je ljut na vas, da ste ga uzrujali ili da vam ne govori! Neka njegov mir vlada u vašim srcima i nad čitavim vašim životom!

srijeda, listopada 05, 2011

DAR NJEGOVA MIRA

"Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu" (Fil 4,6-7).

Kad sam nedavno čitao ovaj odlomak, nešto me pogodilo što nikada ranije nisam vidio. Pavao nas upućuje da se prestanemo brinuti, da idemo Bogu s molitvom i prošnjom i zahvaljujemo mu za odgovor. Ali on ništa ne govori o dobivanju odgovora! Pavao ništa ne govori o primanju riječi vodstva, izbavljenju, čudima ili iscjeljenju. Umjesto toga, kaže da ćemo primiti dar – mir Božji!

Bog odgovara na sve naše molbe i prošnje s darom njegova mira: "… u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti! I mir će Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvati srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu" (Fil 4,6-7).

Drugim riječima, Božji prvi odgovor na svaku molitvu i vapaj je njegov mir! Svi molitelji imaju ovu jednu zajedničku stvar: kako god se loše osjećaju kad ulaze u svoju tajnu klijet, izlaze ispunjeni njegovim mirom! Bog je sam sebe ograničio na svoju vlastitu upravu. To je poznato kao providnost Božja. On čini stvari tu i tamo pripremajući ljudska srca i osmišljavajući događaje, ali dok njegova providnost ne ostvari odgovor na vašu molitvu, kaže: "Dat ću ti ne ono što ti misliš da trebaš, nego ono što ja znam da trebaš – mir uma i srca!"

Mnogi od nas bore se s Gospodinom u molitvi. Molimo ga vapeći i u suzama; lupamo na vrata neba; zahtijevamo svako obećanje. Ali kako dani, tjedni i mjeseci prolaze, počinjemo se pitati: "Zašto ne odgovaraš, Gospodine? Što sprečava moju molitvu? Što sam učinio da te uvrijedilo ili ozlovoljilo?"

Činjenica je da nam je Bog već rekao: "Tu je moj mir koji nadilazi svako razumijevanje! Uzmi ga i neka on vlada tvojim srcem dok ja sve ne ostvarim i izradim za tvoje dobro!" Trebamo ostati očuvani u miru Božjem dok Duh Sveti ne ostvari njegovo obećanje!

Držite se njegova mira i neka on vlada u vašem srcu!

utorak, listopada 04, 2011

NEKA VLADA MIR BOŽJI

"I neka u vašim srcima vlada mir Kristov, na koji ste i pozvani u jednome tijelu! Budite i zahvalni" (Kol 3,15).

Ovaj jedan redak sadrži nevjerojatnu zapovijed: Bog poziva cijelo tijelo Isusa Krista da njegov mir vlada njegovim srcem, umom i tijelom! Mir Božji treba biti arbitar naših života; on treba sjediti kao vladar nad svime. Ako je ikada postojalo vrijeme kad se taj poziv trebao čuti, to je sada u ovom trenutku previranja i zbunjenosti!

Zašto je Gospodin zapovjedio čitavoj Crkvi da njegov mir vlada njihovim životima? Zato što je znao što dolazi i želio ih je pripremiti! U razdoblju od svega nekoliko godina na njih je dolazilo neopisivo previranje: mučenje i progonstvo; suočenje s teškim razdobljima – gubitak domova; konfiskacija svih ovozemaljskih dobara; čak napadi opakih ljudi koji će misliti da Bogu čine uslugu ubijajući ih. Bog ih je upozoravao i pripremao: "Trebat ćete biti utemeljeni u mom miru jer će vas jedino on provesti kroz sve neopisive promjene koje su pred vama!"

"Ono što ste od mene naučili i primili, što ste od mene čuli i na meni vidjeli, to nastavite činiti, pa će Bog, izvor mira, biti s vama!" (Fil 4,9).
Upravo sada lažan mir uvlači se u mnoge crkve, mir koji će iznevjeriti u nemirnim danima koji su pred nama. To je mir tvrdoglavih kršćana, slijepih od grijeha! Mojsije je takve vjernike nazvao "samoblagoslovljenima", što znači da su sami sebe obmanjivali. Upozorio je Izraela da će prokletstvo pasti na svu pokvarenu, neposlušnu djecu Božju koja hodaju u idolopoklonstvu. Rekao je da će oni pokriti svoje grešne putove lažnim osjećajem mira: "Neka se nitko, čuvši riječi ovog prokletstva, ne nada blagoslovu kazujući u svome srcu: Bit će mi dobro ako poživim i po prohtjevima srca svoga. Tako bi se uništilo natopljeno zajedno s osušenim" (Pnz 29,18).

Mojsije govori o djetetu Božjem koje odlučuje zadovoljiti svoju požudu grijehom! Dok nastavlja u grijehu, ono nalazi ugodnom nauku koja mu govori da je s njim sve u redu, da je spašen i na putu za nebo. Ono samo sebi govori: "Činit ću kako mi je volja i još uvijek neću izgubiti mir u srcu."

Što god da se dogodi Americi ili drugim nacijama svijeta, nikakva sila iz pakla ne može vam oteti mir Božji koji je on po Isusu Kristu usadio u vašu dušu! Bog će s mirom vladati svojim narodom.

"Neka u vašim srcima vlada mir Kristov!"

ponedjeljak, listopada 03, 2011

LIJEK ZA NEVJERU

Istraživao sam svoje priručnike i naišao na popis stvari kako "izliječiti" nevjeru, ali ništa od tih desetak stvari nije me dotaklo. I tako sam molio Boga da mi da nešto jednostavno i on mi je dao dvije misli kako se riješiti srca nevjere.

1. Uzmi svaku brigu, strah i breme te ih sve odnesi Isusu i stavi na njegovim ramena!

"Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas" (1 Pt 5,7).

Ljubljeni, to je osobni poziv Božji, njegova molba: "Sve to stavi na mene! Ne nosi to više dalje ni jedan sat. Ja se brinem za sve što ti se događa i dovoljno sam velik da sve to nosim za tebe!"

Ne tako davno, nazvao me netko u krajnje stresnoj situaciji tražeći riječ ohrabrenja. Ali ja sam toga dana bio pritisnut tolikim problemima da se nisam mogao nositi ni s jednim novim te sam odgovorio: "Žao mi je, ali morat ćeš nazvati drugi put. Sad sam preopterećen." Hvala Bogu, on nikada nije preopterećen. On nikada nije pod stresom. Njegova ramena mogu nositi teret sve njegove djece! On nas potiče: "Sve to stavi na mene!"

"Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on će te pokrijepiti: neće dati da ikada posrne pravednik" (Ps 55,23). Prođite sad svojim popisom i recite: "Bože, dajem ti ovo, i ovo, i ovo. Dajem ti ovaj teret, ovu nevolju, ovaj odnos, ovaj problem." I budite potpuno uvjereni da se on brine!

2. Otisnite se dalje u punoj vjeri u pisanu Riječ Božju. Prihvatite Gospodnji poziv da živite po njegovoj Riječi!

"Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božjih" (Mt 4,4). Morate biti u stanju reći: "Živjet ću i umrijeti Riječju Božjom za mene!"

Pitam vas, kako to da možemo vjerovati njegovoj Riječi za naše vječno spasenje, ali ne i za naše dnevne potrebe i probleme? U stanju smo mu vjerovati za najteži dio, zašto nam je onda teže vjerovati za pomoć, vodstvo i silu nad grijehom? "(On) … vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom" (Jd 24). Bog vam je to obećao, dakle, dopustite mu da uzme breme očuvanja! Pođite Gospodinu i pozovite se na njegovu Riječ. Recite mu da ćete staviti svoj život na to! Pokažite mu svoje pouzdanje u svaku njegovu riječ – i budite blagoslovljeni!