srijeda, kolovoza 31, 2011

IMA LI BOG ODGOVOR NA SVA MOJA PITANJA?

Svaki vjernik koji želi ugoditi Bogu svojim molitvenim životom, morat će riješiti ovo pitanje: "Ima li Bog sve što trebam? Ili moram poći negdje drugdje po odgovor?"

To se čini kao jednostavno pitanje, pitanje koje ne bi trebalo ni postavljati. Većina kršćana odmah bi odgovorila: "Dakako da vjerujem da Bog ima sve štio mi je potrebno." Ali činjenica je da mnogi nisu potpuno uvjereni!

Kažemo da to vjerujemo. Pjevamo himne i propovijedam o tome. Ali kad udari kriza i čini se da Bog ne odgovara, ne vjerujemo stvarno da on ima što trebamo.

Pavao izjavljuje: "A moj će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku vašu potrebu raskošno prema svom bogatstvu" (Fil 4,19). Gospodin ima skladište obilja s kojim može ispuniti svaku našu potrebu!

Zašto je uznemirena žena u Isusovoj usporedbi nastavila dosađivati nepravednom sucu tražeći ga pravdu? Zato što je znala da jedino on ima moć i vlast riješiti njezin problem. Nije imala kome drugome poći (vidi Lk 18,1-8).

O, kad bismo i mi imali takvu unutarnju spoznaju da jedino Bog ima sve što nam je potrebno, nikada se uzalud ne bismo okretali k drugom izvoru. Gospodin je pravedan, svet sudac i ima svu mudrost, silu i vlast da riješi svaki problem s kojim se suočimo.

Bog je četrdeset godina pokušavao uvjeriti Izraela da im nikada ništa neće nedostajati, da će on biti njihov neprestani izvor svega: "Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem ovom velikom pustinjom; ovih četrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom, i ništa ti nije nedostajalo" (Pnz 2,7).

Govorio je: "Za mene nema oskudice, pomanjkanja. Ja imam sve što ćete ikada trebati!"

"Ta Jahve, Bog tvoj, vodi te u dobru zemlju … gdje ti ništa neće nedostajati … do sita ćeš jesti …" (Pnz 8,7-10).

I nas je danas Gospodin uveo u obećanu zemlju – Krista! Nama je Isus prebivalište gdje nikada ništa ne nedostaje. On predstavlja puninu božanstva u tijelu.

utorak, kolovoza 30, 2011

GROM NJEGOVE MOĆI

"Sve to samo djelić je djela njegovih, od kojih tek slabu jeku mi čujemo. Ali tko će shvatiti grom njegove moći?" (Job 26,14).

Čovjek treba moć
da pomogne onima koji je nemaju,
da ojača one bez moći,
da savjetuje onoga bez mudrosti,
da proglasi stvari kakve stvarno jesu,
da obnovi duh mrtav,
da pokrije bezdan smrtni.
Bog ima svu moć
da razapne svemir
nad praznim prostorom
i zemlju o ništa objesi.
On spaja vlagu u debele oblake,
i stavlja granice vodama.
On rastavlja more svojom moći
i udara neman Rahaba.
Svojim Duhom ukrašuje nebo.
Čak je stvorio brzu zmiju,
ali to je sve samo kratak uvid u njegovu moć –
samo mali djelić od Njega za što se čulo.
On je obećao moć svim ljudima
kad Duh Sveti
dođe na njih.
U toj moći bit će grom –
grom protiv nepravde,
nemorala i zločina,
grom protiv licemjerja
i nasilja od malih stvari,
grom protiv materijalizma
i mržnje.
Ali još dublje,
grom moći
je ljubav.

ponedjeljak, kolovoza 29, 2011

DJECA BOŽJA UTETOVIRANA SU U DLAN NJEGOVE RUKE

Ovo je jedan od mojih najomiljenijih redaka Pisma:

"Kličite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima. Sion reče: 'Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.' Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima" (Iz 49,13-16).

Bog kaže da sam ugraviran u sâm dlan njegove ruke! Ova hebrejska riječ ovdje znači "utetoviran" – što znači, neizbrisiv, neuklonjiv. On ne može ispružiti ruku a da se ne podsjeti na mene!

Ljubljeni, želim vas uvjeriti u sljedeće: Možete prolaziti kroz kušnje i nevolje i možete biti daleko od onoga što biste htjeli biti u Gospodinu, ali jednu stvar možete znati više od svega ostalog: omiljeli ste mu!

Pišem vam s uvjerenjem i spoznajom u svom srcu da me on, iako još nisam stigao tamo, učinio dijelom svoga Ostatka. Vjerujem svim svojim srcem da sam kraljevska kruna u njegovoj ruci, radost njegovoj duši. On se ne ljuti na mene, nego se raduje u meni!

Poslušajte ovo divno obećanje:

"Radosno ću klicat tvojoj milosti, jer si na moju bijedu pogledao, pomogao u tjeskobi duši mojoj. Nisi me predao u ruke dušmana, noge si mi na prostran put izveo … O, kako je velika, Jahve tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim" (Ps 31,8-9.20).

Bog vam je dao sve što vam je potrebno da budete slobodni i pobjedonosni. On vidi vaše stanje – i brine se. Kad ga prizovete, on vas grli i spreman je pojaviti se i pomoći vam u istom trenutku.

petak, kolovoza 26, 2011

POTPUNI PRISTUP

U siječnju svake četiri godine Amerika uvodi predsjednika u ono što se naziva "najmoćniji ured na zemlji". Njegov potpis je zakon. On zapovijeda najsnažnijom vojskom na svijetu. On može jednostavno pritisnuti dugme i uništiti čitave nacije. Ali vlast koju on drži u svojim rukama nije ništa u usporedbi s vlašću koju je Isus dao vama i meni!

Vidite, mi imamo apsolutni pristup u samu nazočnost živog Boga – a i on do nas! "Prema tome, braćo, budući da mi snagom krvi Isusove otvoreno možemo ući u Svetinju nad svetinjama – taj novi i životonosni put … Pristupajmo stoga s istinitim srcem u punini vjere" (Heb 10,19-22).

Taj pristup omogućen nam je tek nakon Isusova raspeća, njegove smrti i uskrsnuća. Omogućen nam je onoga trenutka kad se zastor u hramu razderao na dvoje. Kad se to dogodilo, to je značilo da čovjek može ući i Bog izaći da se susretne s njim!

Riječ otvoreno u ovom retku znači "s jasnim, neskrivenim publicitetom". Ljubljeni, taj "publicitet", ta javnost, je radi đavla! To znači da možemo reći svakom demonu u paklu: "Krvlju Isusa Krista imam pravo doći u nazočnost Božju i razgovarati s njim – i on sa mnom!"

Vjerujete li da imate to pravo – da je Bog voljan izaći i susresti se s vama? Pristupimo mu, onda, istinita srca u punini vjere! Ne dolazimo mu snagom krvi ptice, koze ili bika, nego snagom krvi našega Gospodina Isusa. "On je ušao jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup. Ako, naime, krv jaraca i bikova i pepeo od junice, čime se škrope okaljani, posvećuju tako da se dobiva tjelesna čistoća, koliko će više krv Krista – koji je po vječnom Duhu prinio sam sebe Bogu kao žrtvu bez mane – očistiti našu savjest od mrtvih djela da služimo živomu Bogu?" (Heb 9,12-14).

Ništa toliko ne ushićuje srce Božje kao kad njegova djeca slobodno dolaze k njemu, bez straha. On želi da dođemo govoreći: "Imam pravo biti tu. Pa ako me moje srce i osuđuje, Bog je veći od mog srca" (vidi 1 Iv 3,20).

četvrtak, kolovoza 25, 2011

BOG VAM ŽELI GOVORITI!

Bog vam želi govoriti kao da sjedite s njim za večerom. On želi razgovarati s vama srcem k srcu o bilo kojoj i o svim stvarima! Biblija kaže: "Evo stojim na vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom" (Otk 3,20).

Ovaj redak često se koristi kad se govori nespašenima. Govorimo o tome kako Isus stoji na vatima srca grešnika i želi ući. Ali ne, Krist govori vjerniku!

Kontekst ovog odlomka pokazuje da Krist govori onima koji su obučeni u bijele haljine (pravednost), koji su kupili zlato iskušano u vatri, čije su oči pomazane (imaju otkrivenje), koji su ljubljeni, koreni i kažnjavani (vidi Otk 3,15-19). To je sveti narod koji se pokajao za svoje grijehe i želi poznavati glas Božji!

Dok sam čitao i čitao 20. redak u ovom odlomku, neprekidno su mi iskakale ove riječi: "Otvori vrata! Otvori vrata!" Duh Božji jasno je progovorio mom srcu: "Davide, razlog zašto me ne čuješ kao što želim jest taj što nisi potpuno otvorio svoj duh da čuješ!"

Kao što to ja vidim, ova vrata predstavljaju predanje – ono što mnogi kršćani nisu još u potpunosti učinili. Većina vjernika moli: "Gospodine, sve što mi je potrebno jest mali savjet, nekoliko riječi vodstva, podsjetnik da me ljubiš. Samo mi daj znati činim li dobro ili ne. Idi preda mnom i otvori mi vrata!"

Ali Isus nam odgovara: "Ako je sve što želiš od mene vodstvo, mogu ti poslati proroka. Ako želiš samo znati kamo da ideš i što da radiš, mogu ti poslati nekog da sve to propustiš kroz njega. Ali promašit ćeš mene!"

Isus želi vašu blizinu, vaše najdublje osjećaje, vašu zaključanu prostoriju. On želi sjesti s vama i podijeliti s vama sve što je u njegovu srcu – razgovarati s vama licem u lice. Otkrivenje 3 divna je slika toga. Ona govori o ljubavi i prisnosti, o dijeljenju tajni, o nježnim glasovima.

Kad Isus ulazi, on donosi hranu, kruh, drugim riječima, samoga sebe. Kad se nahranite na njemu, potpuno ste siti!

srijeda, kolovoza 24, 2011

UVRIJEŽENI I UTEMELJNI U LJUBAVI

"… da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju, da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga" (Ef 3,17-19).

Uvriježeni i utemeljeni ovdje znači "pod vama sagrađen dubok i čvrst temelj spoznaje i razumijevanja ljubavi Božje za vas". Drugim riječima, spoznaja ljubavi Božje za vas temeljna je istina na kojoj se moraju graditi sve druge istine.

Primjerice, to je ono na čemu se gradi strah Božji. Sveti strah Božji nije bojazan da je Bog spreman oboriti vas uhvati li vas u nekoj pogrešci. Naprotiv, to je strah od njegove svetosti protiv pobune – i onoga što on čini onima koji više vole tamu od svjetla.

Kršćani koji žive u krivnji, strahu i osudi nisu "uvriježeni i utemeljeni" u ljubavi Božjoj. Naš nebeski Otac poslao je svoga Sin da umre za naše grijehe i slabosti. No bez potpune spoznaje i potpunog razumijevanja takve ljubavi za vas, nikada nećete imati čvrst i postojan temelj!

"… da … budete sposobni shvatiti … ljubav Kristovu" (Ef 3,18-19). Grčka riječ za shvatiti ovdje nudi tumačenje "željno se domoći ili dohvatiti". Apostol Pavao misli da dohvatite tu istinu i učinite je temeljem svoga kršćanskog života. On vam govori da ispružite svoje duhovne ruke i kažete: "Ovo ću dohvatiti!"

Možda ste pod napadom kušnje koje kao da se ne možete otresti. Ili možda imate osjećaj da nikada ne dosežete mjeru, da ste nedostojni, strah da će vam đavao podmetnuti nogu i da ćete iznevjeriti Boga.

Ovo je dan da se probudite na ljubav Božju za vas! Moja molitva je da vas, dok čitate ovu poruku, nešto duboko u srcu dotakne, tako ste u stanju reći: "U pravu si, brate Dave. To se odnosi na mene; ne želim više tako živjeti!" Želim da se domognete te istine – da vam ona otvori oči i pomogne vam ući u potpuno novo područje radosti i mira u vašem dnevnom hodanju s njim.

utorak, kolovoza 23, 2011

PUT IZLAZA

"Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje" (Ps 77,20).

Bog je obećao
stvoriti put bijega
iz kušnje –
put koji vodi u more,
stazu u duboke vode.
Jadao sam se
i duh mi je bio svladan
.
Put bijega?
U more?
Duboke i velike vode?
Pozabavio sam se svojim srcem
i marljivo ga istraživao.
Duboke su me vode okružile;
plivao sam u moru nevolje.
Zar me Gospodin odbacio?
Zar mu više nisam mio?
Je li njegova milost zauvijek otišla?
Je li Bog zaboravio biti milosrdan?
U gnjevu me svom ušutkao
u moru pomutnje?
A onda sam se sjetio
da si ti narod svoj odveo poput stada
rukom Mojsijevom
u velike vode.
Vode te vidješe, o Bože,
i uplašiše se.
Dubine … se uskomešaše;
pokoriše se
i vode se razdvojiše.
I ja ću po vjeri ući
u velike vode,
pa ako i neću čuti tvoje korake iza sebe,
hodat ću dalje.
Sjetit ću se
kako si razdvojio more
i … učinio da vode stoje kao bedem.
I proći ću
između njima.

ponedjeljak, kolovoza 22, 2011

POSLUŠNOST GLASU GOSPODNJEM

Ako želite Božje vodstvo – ako mislite da ste spremni učiniti što traži – onda dopustite da vas pitam: Jeste li spremni za riječ koja će vas uzdrmati, za poslanje puno nevolja i odbijanja, za život vjere bez zajamčene utjehe osim one od Duha Svetog?

To je točno ono što se dogodilo Izaiji! Ovaj prorok dobrovoljno se javio: "Pošalji mene, Gospodine!" i Bog ga je poslao na mučno i teško poslanje!

"On odgovori: 'Idi … Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oči, da očima ne vide, da ušima ne čuje i srcem da ne razumije'" (Iz 6,9-10).

Riječ koju je Izaija čuo nije bila laskava! Naprotiv, ona ga je omrznula, učinila nepopularnim. Gospodin mu je rekao: "Idi, otvrdni one koji odbijaju čuti da govorim! Zatvori njihove oči i uši; završi s otvrdnućem njihova srca!"

Ako želite poznavati glas Božji, onda morate biti voljni čuti sve što kaže! Bog nikada neće reći: "Idi", dok najprije ne pita: "Tko će ići?" On dolazi do tebe pitajući: "Jesi li voljan učiniti sve što ti kažem – i to na moj način? Jesi li voljan položiti svoj život?"

Kad sam prije više godina molio za vodstvo, Gospodin mi je jasno rekao: "Vrati se u New York." Za mene to je bila najneugodnija riječ! Bio sam spreman umiroviti se. Planirao sam pisati knjige i propovijedati na izabranim mjestima. Pomislio sam: "Gospodine, tamo sam proveo svoje najbolje godine. Daj mi da predahnem!"

Da, mi želimo čuti glas Božji, ali želimo čuti ugodnu riječ! Ne želimo da nas prodrma. Međutim, zašto bi nam Bog dao svoj glas vodstva ako nije siguran da ćemo mu biti poslušni?

Abraham je naučio slušati glas Božji time što je najprije bio poslušan onome što je čuo – i to kad je čuo! Božja riječ njemu bila je da žrtvuje svoga sina Izaka (vidi Post 22,2). Postupio je prema toj riječ i njegova poslušnost postala je ugodan miomiris koji je utjecao na čitav svijet: "Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom" (Post 22,18).

petak, kolovoza 19, 2011

KAKO ČUTI I POZNATI NJEGOV GLAS

Petar upozorava vjernike posljednjeg vremena da će sotona doći na njih s glasnim glasom pokušavajući im donijeti strah: "Budite trijezni i bdijte: vaš protivnik, đavao, obilazi kao ričući lav, tražeći koga da proždere" (1 Pt 5,8).

Evo što želim reći: Ako sotona u ove posljednje dane čini da se njegov glas čuje pokazujući svoju snagu masama izgubljenih duša, koliko je važnije za narod Božji da poznaje glas svoga Oca? Mislite li da bi Gospodin mirno sjedio dok sotona riče na svijet i ostao tih? Nikada! Izaija je rekao: "Jahve će zagrmjet glasom" (Iz 30,30).

Sve od vremena Adama i Eve, Bog je govorio čovjeku: "Uto začuju glas Jahve, Boga" (Post 3,8). Adam je rekao: "Čuo sam tvoj glas u vrtu i pobojah se" (Post 3,10).

Od knjige Postanka pa sve do kraja Novog zavjeta, Bog je činio da njegov glas bude poznat njegovu narodu. U proročkim knjigama vidimo ovaj izraz iznova i iznova ponavljan: "I Bog reče …" Božji glas se čuo i razumio.

Isus je to potvrdio u Novom zavjetu koristeći primjer dobrog pastira: "Ovce slušaju glas njegov … i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas" (Iv 10,3-4).

Adam se sakrio od glasa Božjeg zbog krivnje i stida od svoga grijeha. I to je točno gdje se danas nalaze mnogi od naroda Božjeg – kriju se bojeći se čuti glas Božji!

Ako želite čuti glas Božji, morate biti spremni očistiti svoju dušu. "Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti" (1 Iv 1,9).

četvrtak, kolovoza 18, 2011

JA SAM TVOJ BOG

"Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom" Iz 41,10).

Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev
tvoj je Bog
da te izbavi i ojača
kao i tvoje očeve –
da ti pomaže,
podupire te,
čuva –
ne boj se; ne obaziri se plaho.
Oni koji ga doista poznaju kao svog Boga
iskoristiti će to
i postati jaki.
On će utišati vaše neprijatelje i osvetnike.
On će svoju snagu usavršiti
u vašoj slabosti,
jer u njegovoj ruci sva je sila i moć
da učini neograničeno više
od onoga što možemo moliti ili misliti.
On vam govori:
"S tobom sam,
ja sam tvoj Bog,
ja ću ti pomoći."

srijeda, kolovoza 17, 2011

POĐI U SKLADIŠTE!

Evo kako odlaziš u Božje skladište i uzimaš što ti je potrebno:

1. Dođi hrabro do njegova prijestolja i traži obilnu milost i milosrđe koji su ti potrebni da prođeš kroz svoju kušnju i nevolju. Đavao ima milijun načina da te navede da osjećaš krivnju, strah, osudu i zbunjenost, govoreći ti: "Ovako se osjećaš jer u svom srcu imaš smeće!" Ali ja sam već odavno prestao gledati u svoje srce jer ono je uvijek crno. No mom Ocu ono je bijelo jer je pokriveno krvlju Janjetovom! Nije važno kako se osjećaš. Jednostavno gledaj u Riječ Božju u ono što je Isus učinio. On je zbrisao sve tvoje grijehe i sad si čist!

2. Podsjeti Boga da je bila njegova ideja da dođeš. Nisi ti otišao Gospodinu i rekao mu: "Oče, želim sve što imaš!" On je tebe pozvao govoreći: "Sve što imam je tvoje. Dođi i uzmi!"

3. Uzmi Boga za njegovu Riječ! Biblija kaže da se sve što za nas ima postiže vjerom. Moraš samo reći u vjeri: "Gospodine Isuse, preplavi me svojim mirom, jer si rekao da je on moj! Tražim počinak za moju dušu." Ne možeš to sam izraditi. Ne možeš to pjesmom ili slavljenjem dozvati s neba! To dolazi kroz to što si ukorijenjen i uzemljen u otkrivenju ljubavi Božje za tebe. To ne dolazi kroz osjećaj već kroz Riječ koju je on sam izgovorio: "U mom domu je dovoljno kruha!"

4. Uzmi Riječ Božju i s njom razbij sav strah, krivnju i osudu! Sve to odbaci – to nije od Boga! Možeš reći: "Neka đavao samo dolazi na mene sa svojim lažima! Moj Otac to već sve zna, oprostio mi je i očistio me. Nema krivnje ili osude protiv mene. Slobodan sam!"

Ljubljeni, vjerujem da ako upravo sada tražiš Duha da ti pomogne domoći se te istine – ukorijeniti se i uzemljiti u njoj – dolazeći će dani biti najveći koje si ikada imao. Možeš reći: "Gospodine Isuse, znam da ću činiti pogreške, ali ništa me neće uzdrmati jer ti imaš sve što mi je potrebno da postignem pobjedu i živim u njoj."

Uđite u njegovo skladište i zatražite sve što je vaše od vašega dragog Oca!

utorak, kolovoza 16, 2011

PRESTANI ŽIVJETI KAO JADNIK

Jesi li umoran živjeti kao jadnik kad je sve što trebaš već osigurano? Vjerojatno je tvoja pozornost usredotočena na pogrešnu stvar. Jesi li sklon baviti se svojim slabostima, kušnjama i prošlim neuspjesima? Kad pogledaš u svoje srce, obeshrabruje li te ono što vidiš? Jesi li dopustio da se uvuče krivnja?

Ljubljeni, potrebno je da gledaš na Isusa, začetnika i završitelja tvoje vjere! Kad dolazi sotona i pokazuje na neku slabost u tvom srcu, imaš svako pravo reći: "Moj Bog zna sve to i još uvijek me ljubi! I dao mi je sve što mi je potrebno da postignem pobjedu i zadržim je!"

"… ma za što nas naša savjest osuđivala … Bog je veći nego naša savjest. On poznaje sve" (Iv 3,20). On zna sve o tebi – i još uvijek te dovoljno ljubi da kaže: "Dođi i uzmi sve što ti je potrebno. Moje skladište je otvoreno!"

Vrata u njegovo skladište široko su otvorena i njegovo bogatstvo toliko je da pretječe. Bog nas potiče: "Dakle, pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć" (Heb 4,16).

Koliko godina si vani? Imaš Oca koji je spremio veliko i dragocjeno blago za tebe, a ti ga ipak nisi zatražio.

Usporedba o izgubljenom sinu pokazuje da je, ušavši i uživajući u blagu svoga oca, imao dvoje: svoj zemaljski živjet mogao je živjeti s obiljem opraštanja, radosti, mira i počinka, a kad ga je smrt uvela u njegovu vječnu baštinu, mogao je potpuno uživati u onome što je već upoznao na zemlji.

Doista je veći grijeh počinio stariji brat koji je ostao kod kuće, hodao poslušno i nikada nije iznevjerio oca. Da, grijeh je tratiti imetak našeg Oca na razbludan život i odbjegli duh, ali čak je veći grijeh odbijati veliku ljubav Božju – ostaviti nezatražena obilna sredstva koja nam je on dao uz tako veliku cijenu.

Izgubljeni sin nije bio kažnjen, ukoren i podsjećan na svoj grijeh jer Bog ne dopušta da je grijeh središte obnove! Tu je bilo pravo pokajanje i sveta žalost i sad je bilo vrijeme da se pristupi gozbenom stolu – jede i slavi. Otac je rekao starijem sinu: "Tvoj je mlađi brat bio izgubljen, ali sad je ponovno kod kuće. Oprošteno mu je i sad je vrijeme za radost i sreću!"

ponedjeljak, kolovoza 15, 2011

GOZBA

"Uveo me u kuću gozbe i pokrio me zastavom ljubavi" (Pnp 2,4). U usporedbi o izgubljenom sinu očeva radost nije mogla biti potpuna dok sa svojim sinom nije sjedio u dvorani gozbe. Morao je uvjeriti sina da mu je oprošteno i da je njegov grijeh zbrisan. Morali su sjediti za stolom – gosteći se na janjetu!

Kad biste u tom trenutku pogledali kroz prozor, vidjeli biste ovog mladića da je upravo ušao u pravo otkrivenje ljubavi Božje – plesao je; tu je bila glazba i on se smijao i veselio. Njegov otac radovao se nad njim i smiješio mu se (Lk 15,25).

Nije bio pod oblakom straha. Nije slušao stare laži neprijatelja: "Vratit ćeš se ravno natrag u svinjac! Nisi dostojan takve ljubavi …" Ne, prihvatio je očevo oproštenje i poslušao je njegovu riječ da uđe i uzme sve što mu je potrebno.

Čuo je šapat svoga oca njemu i starijem bratu: "Sve što imam je vaše. Nema potrebe da gladujete. Nikada ne morate biti osamljeni, siromašni, odrezani od mog skladišta" (Lk 15,31).

Ljubljeni, tu je punina ljubavi Božje, samo njezino srce! To znači da nas Bog u naša najmračnija vremena ne grli samo i ne vraća samo natrag, nego nam i kaže: "Dovedite najugojenije tele te jedimo i veselimo se! U mojoj kući obilna je gozba za mog ljubljenog" (vidi Lk 15,22-24).

Danas imamo čak i bolje obećanje: "… (da) upoznat(e) ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga. Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti …" (Ef 3,19-20).

Evo obećanja ljubavi Božje za nas: "Nudim ti bezgraničnu, obilnu puninu – sredstvo za svaku krizu, radost kroz čitav tvoj život. Možeš poći u skladište i zahtijevati sve to!"

petak, kolovoza 12, 2011

BOŽJA SREDSTVA I NJEGOVA BEZUVJETNA LJUBAV

Usporedba o izgubljenom sinu je o dva sina – jednome koji je došao do kraja svojih vlastitih sredstava i jednome koji nije htio zahtijevati sredstva svoga vlastitog oca. Ova usporedba je i o očevoj bezuvjetnoj ljubavi i sredstvima u njegovom domu.

Mlađi sin otišao je ocu i rekao: "Oče, daj mi dio baštine koji mi pripada" (Lk 15,12). Baština koju je primio – a zatim potratio – predstavlja njegove vlastite interese: talente, sposobnosti; sve što je koristio da bi se suočio sa životom i svim njegovim problemima. Rekao je: "Imam inteligenciju, pamet, dobru pozadinu. Mogu otići i živjeti kako hoću!"

Stav mlađeg sina opisuje mnoge današnje kršćane. Međutim, kad stvari postanu teške, kako brzo dolazimo do kraju svojih vlastitih sredstava! Kako brzo potrošimo sve što smo imali u sebi! Iz nekih problema možemo iznaći put i za neke kušnje naći unutarnju snagu, ali dolazi vrijeme kad glad pogađa našu dušu!

Tada dođete do kraja samih sebe i ne znate kojim putem da krenete. Prijatelji vam ne mogu pomoći. Ostavljeni ste prazni, povrijeđeni, bez ičega u sebi na što biste se oslonili. Potrošeni ste; sva vaša borba je nestala! Sve što je ostalo su strah, potištenost, praznina, beznadnost.

Visite li još uvijek oko đavoljeg svinjca valjajući se u praznini i na smrt gladujući? To je ono što se dogodilo izgubljenom sinu. U njemu nije ostalo više ničega na što bi se oslonio! Iscrpio je sva svoja sredstva i shvatio kamo ga je odvelo sve njegovo oslanjanje na samoga sebe. Ali što je bilo ono što ga je na kraju dovelo k sebi? To što se sjetio svega obilja u očevu domu! Rekao je: "Ja ovdje gladujem, a u očevu domu obilje je kruha!" Tada je odlučio da će se vratiti i prisvojiti očeva obilna sredstva.

U toj usporedbi nema nijedne riječi koja bi pokazivala da se izgubljeni sin vratio zbog ljubavi za oca. Istina, kajao se; zapravo, pao je na koljena vapeći: "Oče, žao mi je! Sagriješio sam protiv tebe i Boga. Nisam dostojan ući u tvoju kući", ali nikada nije rekao: "Oče, vratio sam se jer te ljubim!"

Ono što je ovdje otkriveno jest da je ljubav Božja prema nama bez zadrške; ona ne ovisi o našoj ljubavi prema njemu. Istina je zapravo da nas on ljubi i kad smo mi u našim srcima daleko od njega. To je bezuvjetna ljubav!

četvrtak, kolovoza 11, 2011

BOGATSTVO U SLAVI!

Ne možete odijeliti sredstva Božja od njegove ljubavi; sve to je u vezi s obiljem bogatstva položenog u slavi za našu upotrebu. On nam je dao sredstva za svaku krizu u životu da nam pomognu pobjedonosno živjeti sve vrijeme!

Tjednima sam molio: "Gospodine, želim upoznati tvoje srce. Ne mogu dobiti otkrivenje o tvojoj ljubavi za mene ni iz jedne knjige u mojoj knjižnici pa čak ni od najsvetijih ljudi koji su ikada živjeli. To može doći jedino od tebe. Želim vlastito otkrivenje o tvojoj ljubavi – izravno iz tvog srca! Želim to vidjeti tako jasno da promijeni način moga hodanja s tobom i način mog služenja."

Dok sam molio, nisam znao što mogu očekivati. Hoće li otkrivenje o njegovoj ljubavi zapljusnuti moju dušu poput bujice slave? Hoće li se pojaviti kao neka velika spoznaja koji će me ostaviti bez daha? Hoće li to biti osjećaj da sam mu vrlo poseban ili dodir njegove ruke na meni tako stvaran da će me zauvijek promijeniti?

Ne, Bog mi je progovorio kroz jedan jednostavan mali redak: "Bog je tako ljubio … da je dao" (Iv 3,16). Njegova ljubav spojena je s njegovim bogatstvom u slavi, s obiljem njegovih sredstava za nas!

Biblija govori da se naša ljubav za Gospodina pokazuje kroz našu poslušnost njemu. Ali njegova ljubav za nas pokazuje se na drugi način – njegovim davanjem! Ne možete ga upoznati kao dobrog Boga dok ga ne vidite kao Boga koji daje. Bog nas je toliko ljubio da je uložio u svoga Sina Isusa sve bogatstvo, slavu i dobrotu Oca – i onda ga je dao nama! Krist je Božji dar nama.

"Jer Bog odluči u njemu nastaniti svu Puninu" (Kol 1,19). "U njemu stanuje stvarno sva punina božanstva, po njemu ste i vi ispunjeni" (Kol 2,9). Drugim riječima, "u njemu imate sva sredstva – sve što vam je potrebno"!

Vrlo malo kršćana uzima si vrijeme da prisvoji što je Bog besplatno ponudio. Ne idemo za tim niti to uzimamo u posjed te Kristovo bogatstvo često stoji u slavi nezatraženo!

Kakav ćemo šok doživjeti kad dospijemo u slavu! Tada će nam Bog pokazati sve bogatstvo koje je njegova ljubav osigurala, a mi ga nismo koristili.

srijeda, kolovoza 10, 2011

VJERUJUĆI U LJUBAV BOŽJU

Duh Sveti me vodio da molim za veće razumijevanje ljubavi Božje. Nakon što sam pročitao 1 Iv 4,16 shvatio sam kako jako malo znam o življenju i hodanju u ljubavi Božjoj. "A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu."

Vjerujem da većina kršćana samo teološki zna o ljubavi Božjoj za njih. Učili su o ljubavi iz redaka Pisma i čuli su o njoj propovijedati, međutim, njihovo razumijevanje ograničeno je na redak iz dječje pjesmice: "Isus me ljubi, to znam ja, jer mi tako kaže moja Biblija."

Vjerujemo da Bog ljubi nas, svijet i izgubljene, ali to je apstraktna vjera! Malo je kršćana koji mogu reći s autoritetom: "Da, znam da me Isus ljubi jer razumijem što je njegova ljubav. Ona je temelj moga dnevnog hodanja."

Dnevno hodanje mnogih kršćana, međutim, nije hodanje s vjerovanjem u ljubav Božju; umjesto toga, žive pod oblakom krivnje, straha i osude. Bog vas nije spasio da živite u osudi. Isus je rekao: "Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život" (Iv 5,24).

"Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu, koji ne žive po tijelu, nego po Duhu" (Rim 8,1). Sva krivnja i osuda očito su od đavla. Jedno od značenja riječi osuda je gnjev. To govori da nećete doći pod njegov sud – da ćete na Sudnji dan biti slobodni od gnjeva. Ali osuda je isto tako "osjećaj da nikada niste dosegli mjerilo". A Riječ nas uči da vjernik neće doći pod osjećaj da nikada ne doseže mjerilo!

"… da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju: da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga" (Ef 3,17-19).

Uvriježen i utemeljen ovdje znači "pod vama sagrađen dubok i čvrst temelj spoznaje i razumijevanja ljubavi Božje za vas". Drugim riječima, spoznaja ljubavi Božje za vas temeljna je istina na kojoj se moraju graditi sva druge istine!

Bog vas ljubi!

utorak, kolovoza 09, 2011

ODJENI ME, ISUSE

"Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima" (Ef 6,11).

Dragi Isuse,

Rekao si mi da se oduprem đavlu i da će pobjeći od mene,
ali nemam otpora.
Ti imaš svu silu i otpor koji mi je potreban,
dakle, daj mi silu da se oduprem.
Rekao si mi da mogu micati svoje gore
ako imam vjeru kao zrno gorušično;
ali moje se gore ne miču
iako je moja vjera u tebe tako velika
koliko je samo zamisliti mogu.
Ti si stvorio nebo i zemlju;
molim te, makni moju goru.
Rekao si: "Bježite i na samu pojavu zla"
i ja sam bježao što sam brže mogao,
ali grijeh me sustigao
i kad sam se najbolje trudio.
Ti imaš silu
nad svom silom neprijatelja;
čudima i znacima
izbavi me od zamke sotonske.
Nemam snage ni da na sebe stavim čitavu bojnu opremu,
dakle, ti me odjeni kao moj štitonoša.
Učini za mene ono što znam da sam za sebe ne mogu učiniti.

ponedjeljak, kolovoza 08, 2011

JOSIP JE ODGOVORIO NA POZIV DUHA

Duh Božji uvijek je pozivao čovječanstvo k sebi – k svetosti, čistoći srca, odvojenom životu –i u svakoj generaciji na taj poziv odgovorio je ostatak. Josip je odgovorio na poziv Božji u vrlo ranoj dobi. Njegovih desetoro braće primili su isti poziv da se predaju i hodaju pravedno, ali oni su izabrali ostati u svijetu.

Barem u dvije prilike svi su Jakovljevi sinovi primili isti jasan poziv Duha. Prvi put to je bilo kad je Jakov sagradio oltar Bogu Izraelovu (Post 33,18-20). Jakov je pozvao svoje sinove k oltaru da štuju zajedno s njim, da kleknu pred Gospodinom i slijede ga, ali umjesto toga, Josipova braća okrenuli su se k osveti i krvoproliću.

Drugi put Bog je jasno uputio poziv toj desetorici u Betelu. Jakov je znao da su njegovi sinovi vezani idolopoklonstvom i da odbacuju poziv Božji da budu sveti i pravedni, i tako ih je upozorio: "Odbacite tuđe kumire koji se nalaze u vašoj sredini; očistite se i preobucite. Idemo gore u Betel, ondje ću načiniti žrtvenik Bogu" (Post 35,2-3).

Ovo je jedan od najjasniji poziva u čitavoj Riječi Božjoj. Izraz "preobući se" na hebrejskom znači moralno i duhovno čišćenje uma i srca. Izvana, Jakovljevi sinovi su se predali: "Oni predaju Jakovu sve tuđe kumire što su ih imali i naušnice što su bile u njihovim ušima" (Post 35,4). Ali njihovo pokajanje bilo je samo na površini – nikada nisu imali stvarnu promjenu srca. Vratili su se ravno natrag u pobunu, mržnju, zavist i borbu.

Josip je bio drukčiji od svoje braće; njegovo pokajanje bilo je iz srca. Odgovorio je na poziv Duha i naumio je potpuno slijediti Gospodina. Usred pokvarenog, zlog okruženja, Josip je sačuvao čiste ruke i čisto srce.

Otac je Josipa slao u polje da pomogne svojoj braći koja su se brinula za obiteljsko stado. Ali on se silno ražalostio jer su njegova braća govorila i živjela kao pogani! Njegovo čisto srce bilo je slomljeno od pokvarenosti u vlastitoj obitelji.

"Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima" (Post 37,2). Rasteretio je svoje srce ocu: "Oče, ne bi vjerovao kako žive. Govore protiv Boga. Žaloste ga."

Jedno od obilježja Josipova društva je da se oni žaloste nad grijehom! Oni su ostavili sve idole i ljube Isusa, i njihova srca gore od njegove svetosti. Oni vide grijeh u zemlji, ali najviše su ožalošćeni grijehom u crkvi. Iz svojih duša vape: "O, Oče, vidi što se događa među tvojom djecom!" Ni vi, ako ste dio tog društva posljednjeg vremena, ne možete previdjeti grijeh. Naprotiv, nešto se mora dići u vama što kaže: "O, Bože, ne mogu podnijeti što čine tvome imenu!" I počinjete moliti – ne protiv ljudi, nego protiv upada demonskih sila u Crkvu Isusa Krista.

petak, kolovoza 05, 2011

JOSIPOVA NAJVEĆA KUŠNJA BILA JE RIJEČ BOŽJA!

"Pred njima čovjeka posla: Josip u ropstvo bijaše prodan … dok se ne ispuni proroštvo njegovo, Jahvina ga riječ kušaše" (Ps 105,17.19). Josip je bio testiran i kušan na mnogo način, ali njegova najveća kušnja bila je riječ koju je primio!

Promotrimo sve što je Josip podnio: sa samo sedamnaest godina s njega je bila svučena njegova haljina i bio je bačen u jamu da umre od gladi. Njegova bešćutna braća smijala su se iz njegovih molbi da mu budu milostivi i prodali su ga jišmaelskim trgovcima koji su ga karavanom odveli na egipatsku tržnicu robova i prodali ga kao običnog roba.

Međutim, Josipova najveća kušnja nije bila odbacivanje njegove braće pa ni ljudsko poniženje što je postao rob ili što je bio bačen u tamnicu. Ne, ono što je zbunjivalo i kušalo Josipov duh bila je jasna riječ koju je čuo od Boga!

Bog je Josipu kroz snove otkrio da će dobiti veliku vlast koju će upotrijebiti za slavu Božju. Njegova će se braća klanjati pred njim i on će biti veliki spasitelj mnogih.

Ne vjerujem da je išta od toga bio njegov egoizam. Njegovo je srce bilo tako na Bogu da mu je ta riječ davala ponizan osjećaj sudbine: "Gospodine, ti si stavio svoju ruku na mene da sudjelujem u tvome velikom, vječnom planu." Josip je već bio blagoslovljen znajući da će odigrati važnu ulogu u ostvarivanju volje Božje. Ali prilike u Josipovu životu bile su upravo suprotne od onoga što mu je Bog stavio u srce. Bio je sluga – morao se sagnuti! Kako bi mogao vjerovati da će jednoga dana izbaviti mnoge kad je sam bio rob? Sigurno je mislio: "Ovo nema smisla. Kako bi Bog mogao odrediti moje korake u zatvor, u zaborav? Bog je rekao da ću biti blagoslovljen, ali nije mi rekao da će se ovo dogoditi!"

Deset je godina Josip vjerno služio u Potifarovoj kući, a na kraju je zbog laži bio pogrešno osuđen. Njegova pobjeda nad iskušenjem s Potifarovom ženom bacila ga je u zatvor. Tijekom tog vremena morao je razmišljati o ovim strašnim pitanjima: "Jesam li čuo ispravno? Je li mi one snove donio moj ponos? Jesu li moja braća mogla biti u pravu? Možda mi se sve te stvari događaju kao stegovna mjera zbog neke sebične želje."

Ljubljeni, bila su vremena kad je Bog meni pokazivao stvari koje je htio za mene – službu, korisnost – međutim, sve okolnosti bile su suprotne toj riječi. U takva vremena sam mislio: "O, Bože, nisi mi to ti mogao govoriti, to je moralo biti moje tijelo." Bio sam kušan riječju Božjom za mene, ali Bog nam je dao obećanja i možemo se uzdati u njih, u sve njih.

četvrtak, kolovoza 04, 2011

SVAKA RIJEČ I OBEĆANEJ BILO JE ISPUNJENO

Josip je bio u jednom od svojih najmračnijih sati – osamljen, oboren, blizu da odbaci svoje snove, ispitujući svoj položaj u Bogu. Iznenada je došao poziv jednoga od kraljevih čuvara: "Josipe, uredi se – zove te faraon!"

U tom trenutku, vjerujem da je Duh Božji silno došao na Josipa i srce mu je počelo kucati od uzbuđenja. Sad će razumjeti što je sve to značilo!
Dok se Josip brijao i šišao kosu, vjerojatno je mislio: "Ovo je početak onoga što mi je Bog obećao. Sad znam da sam čuo riječ od njega! Đavao nije bio u kontroli i moj život nije bio potraćen. Bog je sve vrijeme sve vodio!"

Za svega nekoliko minuta, Josip je stajao pred faraonom slušajući njegov san. Dao je tumačenje o dolazećoj gladi i rekao faraonu da mora prikupljati i uskladištiti egipatsko žito: "Netko se mora brinuti o skladištima. Moraš naći čovjeka koji je pun mudrosti da sve to nadgleda" (vidi Post 41).

Faraon je pogledao oko sebe, a onda se okrenuo Josipu: "Tebe, Josipe, proglašavam drugim vladarom. Samo ću ja u kraljevstvu imati više vlasti od tebe. Ti ćeš sve to nadgledati!"

Kako su se brzo stvari promijenile! Došao je dan kad je Josip stajao pred svojom braćom i tada je mogao reći: "Iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da učini što se danas zbiva – da spasi život velikom narodu" (Post 50,20).

"Bog me poslao pred vama da vam se sačuva ostatak na zemlji te da vam život spasi velikim izbavljenjem. Tako niste vi mene poslali ovamo, nego Bog; on me postavio faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem na svom zemljom egipatskom" (Post 45,7-8).

Dragi sveti, vrlo brzo razumjet ćete svoje sadašnje žestoke kušnje. Bog će vas uvesti u obećanje koje vam je dao i iznenada će sve to dobiti smisao. Vidjet ćete da vas nikada nije ostavio. Morao vas je voditi tim putem, jer vas je vježbao, pripremao, učio da se pouzdajete u njega za sve. On je isplanirao vrijeme za vas da budete korisni – i to vrijeme je upravo pred vama!

srijeda, kolovoza 03, 2011

JOSIP I BOŽJA NAKLONOST

Favorizira li naš nebeski Otac određenu svoju djecu? Ne govori li Biblija da Bog ne gleda tko je tko? Kad se radi o spasenju i divnim obećanjima, Bog se ponaša prema svima isto, ali isto tako stavlja svoju posebnu naklonost na one koji svim srcem odgovaraju na njegov poziv i svoje živote u potpunosti predaju njemu!

Job je rekao: "Podario si mi život i naklonost" (Job 10,12). David je rekao: "Pravednika, Jahve, ti blagoslivljaš, dobrotom (naklonošću) ga svojom ko štitom zaklanjaš" (Ps 5,13).

Naš nebeski Otac stavlja poseban plašt na one koji mu potpuno predaju svoje srce: "Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogrnu plaštem pravednosti" (Iz 61,10).

Josip je odgovorio na poziv Duha predajući sve i kao naklonost od svoga je oca primio haljinu koja ga je izdvajala. Ali ta naklonost njegova oca bila je skupa! Stajala ga je rodbinskih veza i donijela mu odbacivanje, nerazumijevanje i ismijavanje: "… njegova braća … ga zamrze" (Post 37,4).

Zašto su se okrenuli protiv njega? Ključ je u 11. retku: "… braća su od zavisti bila ljuta na nj …" Kad su vidjeli haljinu koju je nosio, znali su da ona govori o naklonosti, pravednosti. I to su mrzili jer ih je to podsjećalo na poziv Duha koji su sami odbacili! Josip je bio prijekor njihovom bezvoljnom i mlakom načinu života.

Vidite, Josipova braća bavila su se niskim ogovaranjem i egoističnim razgovorima. Njihovo srce bilo je zaokupljeno zemljištem, imetkom, budućnošću, a Josipovo je bilo negdje drugdje. On je govorio o stvarima Božjim, o njegovim nadnaravnim djelima. Bog mu je dao snove koji su u ono vrijeme bili isto što i glas Božji.

Mlaki vjernici oko vas htjet će govoriti o svojim automobilima, kućama, poslovima, a vi biste radije razgovarali o vječnim stvarima, o onome što vam Bog govori. Ubrzo ćete postati prijekor njihovoj mlakosti. Zavidjet će vam jer predstavljate poziv Duha Svetog koji su oni odbili!

Da, Josip je bio od drukčije odjeće i ta razlika ga je omrznula jer su mu braća zavidjela. Ljubljeni, isto će se dogoditi i vama ako ste se prodali Isusu!

utorak, kolovoza 02, 2011

JOSIPOVO DRUŠTVO

Dopustite mi da vam pokažem Josipovo društvo – tijelo vjernika posljednjeg vremena potpuno predano Gospodinu. Oni su svakodnevno povezani s Bogom i vođeni su Duhom u svakom detalju svoga života. U ovom trenutku oni izlaze iz velikih kušnji da bi došli na mjesto otkrivenja, mudrosti i plodnosti. Bog u njima radi dajući im svoju istinu i spoznaju, i ubrzo će ih pozvati kao i Josipa!

Crkva širom svijeta danas uglavnom prolazi kroz sušu: plitke propovijedi, mrtvi slušatelji, "živahno" štovanje iza kojega ne stoji pravedan život.
Bog je uvijek daleko unaprijed radio prije svake duhovne suše u svojoj crkvi. U svakoj generaciji on se ranije pokrenuo da bi pripremio put za svoj narod!

Sedamdeset pet članova Jakovljeva klana umrlo bi od velike gladi širokih razmjera (i obećanje Izraelovo bilo bi uništeno) da Bog nije unaprijed radio prije svega toga. Zapravo, dvadesetak godina prije nego što je nastupila glad, Bog je već pokrenuo plan da spasi svoj narod od uništenja.

Poslao je u Egipat Josipa! Dvadeset je godina Bog radio na tom čovjeku – izdvojio ga i kušao te pripremao za položaj vlasti – jer Josip je trebao postati spasitelj života Božjih izabranika. Držao ga je izvan središta pozornosti da bi mogao biti spreman za dolazeće vrijeme kaosa i smrti!

Ljubljeni, upravo kao što je sigurno da je Bog odvojio i osamio Josipa, sigurno je da on i danas ima Josipovo društvo koje je skriveno od svih očiju. Oni su u peći nevolja, zatvorima testiranja, na bojnim poljima kušnji i napasti. Oni umiru svijetu ne želeći ništa od slave, časti, novca i zadovoljstva. I sve više čeznu da postanu sve prisniji s Kristom, da upoznaju njegovo srce i njegov glas.

Možda nećete razumjeti sva tajanstvena testiranja, kušnje i nevolje u svom životu. Ali ako vam je srce odlučilo potpuno slijediti Krista, možete mirno počivati, sigurni da Bog ima naum u svemu tome: on vas želi uvesti u Josipovo društvo.

ponedjeljak, kolovoza 01, 2011

BOG ČINI NOVU STVAR

Kako često čujemo kršćane reći: "Bog u svojoj crkvi čini novu stvar!" "Nova stvar" o kojoj govore može se zvati probuđenje, izliće, pohođenje ili djelovanje Božje.

Međutim, vrlo često ova "nova stvar" brzo umire. A kad jednom izblijedi, ne može se više naći. Na taj način dokazuje da to uopće nije bio pokret Božji. Zapravo, kršćanski sociolozi slijedili su mnoga takva pohođenja i otkrili da je prosječni vijek trajanja života takvog događaja oko pet godina.

Ja osobno vjerujem da Bog danas čini novu stvar u svojoj Crkvi. Međutim, to veliko djelo Duha ne može biti nađeno samo na jednoj lokaciji. Ono se događa širom svijeta.

Bog neće započeti neku novu stvar u svojoj Crkvi dok ne okonča sa starom. Ovaj biblijski princip, potvrđen kroz stoljeća crkvene povijesti, nalazimo u Starom i Novom zavjetu i on kontrolira svaki pravi pokret Božji. Kao što je to Isus rekao, on neće staviti novo vino u stare mješine (vidi Mk 2,22).

Ovaj princip ukinuća starog i podizanja novog prvi put predstavljen je u Starom zavjetu u Šilu. Bog je utemeljio svoje djelo u tom gradu tijekom razdoblja sudaca (vidi Suci 18,31). Šilo, u kojem je stajalo svetište Gospodnje, bilo je središte svih vjerskih događanja u Izraelu. Sâmo ime Šilo znači "ono što je Gospodnje". To govori o stvarima koje predstavljaju Boga i otkrivaju njegovu narav i karakter. U Šilu je Bog govorio svome narodu; upravo tamo Samuel je čuo glas Božji i tamo mu je Gospodin otkrio svoju volju (vidi 1 Sam 1).

Gospodin je prestao govoriti u Šilu jer se svećenik ulijenio i postao senzualan i grad se pokvario. Bog je u biti rekao Samuelu: "Šilo je postalo tako pokvareno da više ne predstavlja tko sam ja. Ova kuća više nije moja. S njom sam završio." I tako je Gospodin podigao svoju nazočnost iz tog svetišta i napisao "Iakbod" iznad vrata, što znači: "Slava Gospodnja je otišla".

Gospodin je potpuno okončao sa starim, ali još jednom podigao je novo. Nakon toga, hram u Jeruzalemu postao je poznat kao "Dom Gospodnji" i tamo je Bog govorio svome narodu.

"Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo je, evo, nastalo" (2 Kor 5,17).