petak, srpnja 29, 2011

GLAD ZA SVETOŠĆU by Gary Wilkerson

Mladi škotski pastor Robert Murray McCheyne umro je s 29 godina. Prije smrti, svojoj je crkvi donio veliko probuđenje. Ovaj tjedan pročitao sam citat tog čovjeka Božjeg u kojem kaže: "Najveća potreba moga naroda je moja vlastita svetost."

Imamo obilje rječitih propovjednika, više nego obilje karizmatičnih osoba i više nego dovoljan broj vođa velikih profila. Ono što nam nedostaje jesu sveti ljudi Božji. Narodu je potrebno vidjeti više od same kvalifikacije službe svojih vođa, oni trebaju vidjeti sveto srce.

Pastor ne može svoju zajednicu odvesti dublje u dubinu Kristovu nego što je sam ušao.

Kakav je rezultat crkve koja ima velike programe, briljantno vodstvo, zanimljive predstave i najmodernije zgrade, a ni u primisli nema vizije da bude svet narod? Kakvo dobro može izaći iz angažiranja govornikâ za zabavna događanja ako vođa nije čovjek željan prignuti se u slomljenosti te ponizno priznati koliko su on i njegova zajednica otuđeni od svetog i strahovitog Boga?

Kao što znamo, naše crkve često su pune lakoumlja, ali to se ne mijenja jer vođe to radije toleriraju nego da plaču nad tim. Situacija u crkvi samo je odraz stvarnosti koja je u pastorovu srcu. Svjetlo koje se izlijeva iz jedne slomljene posude svojim sjajem daleko nadmašuje ono što izvodi tisuću vjerskih zabavljača. Pavao je rekao da imamo mnogo učitelja, ali malo očeva. Danas bi mogao reći da imamo mnogo crkvenih stručnjaka, ali malo svetih ljudi.

McCheynejeva riječ potrebnija je danas nego kad ju je izgovorio kompromitiranoj, liberalnoj, nominalističkoj crkvi u Škotskoj. Ali ne samo njegov riječ, nego i njegov primjer, sila njegove propovjedaonice i uspjeh njegove službe davali su snagu njegovim riječima. Njegova riječ sadržavala je silu iza koje je bio život koji je sadržavao čistoću.

Jeste li željni biti svet čovjek Božji? Samo je jedan način da se to ostvari. Morate odbaciti svaki ljudski napor da se borite u svojoj vlastitoj pravednosti te biti potpuno ogrnuti Kristovim plaštem i jednostavno primiti svršeno Isusovo djelo na križu.

Ova svetost daleko je više od upornog negiranja grijeha; to je apsolutno predanje Kristu koji oslobađa veliku i slavnu želju za svetošću. Svoj život ne želim potrošiti pokušavajući se boriti sa svojim starim čovjekom. Nego želim vidjeti Krista da u meni oblikuje puninu novog čovjeka kojega je stvorio.

četvrtak, srpnja 28, 2011

VJEROVALI ILI NE

"Sve što se ne čini po čvrstom uvjerenju grijeh je" (Rim 14,23).

Vjerovali ili ne,
pitanje je sad.
Je li Isus stvarno hodao po vodi?
Iscjeljivao gubavce?
Podizao mrtve?
Vraćao vid slijepcima?
Pokoravao vjetar i valove?
Izbacivao đavle?
Iscjeljivao mjesečare?
Pretvorio vodu u vino?
Da bi sve to vjerovao,
čovjek mora vjerovati u čuda!
Međutim, čovjek uopće ne može vjerovati u Krista
ako ne vjeruje u čuda –
njegovo uskrsnuće
i uzašašće.
Ili je mrtav, ili je živ,
a ako je živ –
to je čudo!
Sve što je ikada učinio bilo je nadnaravno.
Vjerovali ili ne.
To je vjera!

srijeda, srpnja 27, 2011

IMATE UTJEŠITELJA

Učim nešto jako divno o Duhu Svetom. On ima jedinstvenu karakteristiku: ne voli govoriti o sebi. On sam sebe ne čini glavnim predmetom naše pozornosti.

Ozbiljno sam pokušavao proučavati Duha Svetog kopajući po knjigama koje su o njemu napisali ugledni autori. Neke od tih knjiga o njegovoj naravi i osobnosti vrlo su duboke i često teške za razumjeti. Sve su one vrlo zanimljive, ali uvijek ne i poučne. Činjenica je da ne mogu biti poučne, jer jedino možete razumjeti ono što Duh sam otkriva, a on ne govori o sebi!

Pokušavao sam kopati i po značenju imena Duha Svetog: Utješitelj, Paraclete, Odvjetnik, Zagovornik, tražeći neku predodžbu o tome tko je on. Ali na kraju sam shvatio da mi kršćani ne moramo razumjeti osobu Duha Svetog, jer on nam ne želi govoriti skrivene stvari o sebi. Sve što mi moramo znati jest da je on jedan od Božanstva: vječni Duh Kristov, poslan na ovu zemlji da živi u nama koji vjerujemo. Njegove oči uvijek su na Kristu.

Duh Sveti ne želi da znamo toliko o njemu koliko o njegovu poslanju, a to poslanje je dovesti nas Isusu i sačuvati nas čistima i svetima. On uvijek radi čineći Krista poznatim našim srcima i raduje se u našem traženju spoznaje zašto je došao.

Isus je rekao: "Kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu. On neće govoriti sam od sebe, već će govoriti što čuje i objavit će vam buduće. On će mene proslaviti, jer će uzeti od onog što je moje i objaviti vama" (Iv 16,13-14).

utorak, srpnja 26, 2011

KRUH SNAGE

Jednom sam tjedan dana plakao pred Gospodinom vapeći mu za poruku utjehe i nade za sve povrijeđene vjernike koji pišu našoj službi. Dok sam radio u gradu New Yorku s ovisnicima, alkoholičarima i beskućnicima, molio sam: "Gospodine, kamo god pogledam vidim bol, muku, žalost, nevolju. Kakvu poruku bih mogao dati onima koji su u tako strašnoj potrebi? Što je tvoja riječ za njih? Sigurno se ti brineš za te drage ljude. I sigurno čezneš da im doneseš riječ koja će ih moći osloboditi."

Gospodin me uvjerio da je on osigurao put kako da ojača svako svoje dijete da se odupre neprijatelju. Ta snaga dolazi jedino ako se jede kruh poslan s neba. Naše duhovno zdravlje ovisi o tome uzimamo li taj kruh u sebe.

Poslušajte pažljivo Isusove riječi: "Kao što je mene poslao živi Otac, i kao što ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene" (Iv 6,57). Isus je bio u tako bliskom zajedništvu s Ocem i bio je tako predan vršenju njegove volje da su Očeve riječi postale njegova hrana i piće. On se dnevno održavao slušanjem i gledanjem onoga što Otac želi, što je bilo rezultat provođenja mnogo vremena nasamo s njim.

Krist je rekao svojim učenicima: "Ja imam za jelo hranu za koju vi ne znate … Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo" (Iv 4,57). Isto tako ih je uputio da "nastoje sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će im dati Sin Čovječji" (Iv 6,27). Ne smijemo promašiti ovu tajnu snage: kao što je Krist živio zbog Oca, i mi moramo primati naš život hraneći se na Kristu.

Kad su djeca Izraelova bila u pustinji, mana koja ih je održavala dijelila se svakodnevno. Kroz taj primjer Bog nam govori da ono što smo jučer jeli od Krista, neće namiriti našu potrebu za danas. Moramo priznati da ćemo bez svakodnevne porcije svježega nebeskog kruha gladovati te postati slabi i bespomoćni. Moramo često dolaziti do stola Gospodnjeg.

ponedjeljak, srpnja 25, 2011

GDJE JE POBJEDA?

Većina od nas zna da je grijeh korijen svih naših problema – straha, krivnje, ljutnje, potištenosti. Znamo da nam to otima duhovnu hrabrost i životnu snagu, ali ono što ne znamo jest kako pobijediti "grijeh koji lako zavodi" (Heb 12,1).

Znamo da pobjeda nad svim našim neprijateljima dolazi kroz Isusa Krista našega Gospodina. Ali kako dobivamo snagu iz njegova trsa u našu slabu mladicu? Kako to funkcionira? Ljubim Isusa, i uvijek jesam, i znam da on ima svu vlast. Znam isto tako da obećava pobjedu, ali što to točno znači i kako pobjeda dolazi?

Ja tek počinjem vidjeti malo svjetla u vezi s tom tajnom pobožnosti. U vlastitoj potrazi za potpunom pobjedom nad svim mojim lakozavodljivim grijesima Bog traži od mene da učinim sljedeće tri stvari:

  1. Moram naučiti gladovati za svetošću i mrziti svoj grijeh. Grijeh me onečišćuje i Bog ne može gledati na grijeh niti ga ne može zaboraviti. Strah Božji temelj je sve slobode. Ne očekuj da ćeš biti ispričan ili da ćeš primiti posebne privilegije. Grijeh mora biti priznat i ostavljen.
  2. Moram biti uvjeren da me Bog ljubi usprkos moga grijeha! Bog mrzi moj grijeh savršenom mržnjom, dok me u isto vrijeme ljubi beskrajnim suosjećanjem. Njegova ljubav nikada neće prihvatiti grijeh, ali je sklon svome djetetu koje griješi s jednim naumom na svome umu – da ga ispravi.
  3. Moram prihvatiti dragu pomoć mog Oca u odupiranju i svladavanju grijeha. Grijeh je poput hobotnice s mnogo krakova koji pokušavaju satrti moj život. Rijetko svi krakovi izgube svoj stisak na meni odjednom. Odjednom jedan krak, odjednom jedna mala pobjeda. Bog šalje Duha Svetog k meni s jasnom uputom kako se boriti, kad trčati, gdje sljedeće udariti. Bitka protiv poglavarstava i vlasti je njegova, ne moja. Ja sam samo vojnik koji se bori u njegovu ratu. Bog želi da mu potpuno vjerujem. Moja uloga u tom ratu je vjerovati da će me Bog s pobjedom izvesti iz bitke!

petak, srpnja 22, 2011

DOVODEĆI KRISTA U SVOJU KRIZU

U Danielu 3 kralj Nabukodonozor podigao je ogroman zlatni kip visok šezdeset lakata i pozvao sve vođe iz svoga ogromnog kraljevstva na svečanost njegova posvećenja. Kad su jednom stigli, zapovjedio im je da se bace na tlo i poklone pred tim kipom, a ako se ne pokore njegovoj zapovijedi, morat će umrijeti.

Trojica Danielovih prijatelja – Šadrak, Mešak i Abed Nego – odbili su pokloniti se. Ti ljudi, zajedno s Danielom, bili su dovedeni u ropstvo iz Jeruzalema. U one dane nije bilo neobično kazniti kršitelje kraljevih dekreta bacajući ih u goruću peć (vidi Jer 29,22).

Kad je straža dovela trojicu hebrejskih mladića pred kralja, izderao se na njih: "Tako dakle! Odbijate pokloniti se pred kipom! Dajem vam još jednu priliku. Ako se sad ne poklonite, bit ćete bačeni u goruću peć" (vidi Dn 3,14-15).

Trojica Hebreja na kraju su bila bačena u peć. Ali kralj je bio zbunjen. Nije došlo do trenutačnog prženja ljudskog mesa niti mirisa. Gledao je u vatru, zapanjen od onoga što je vidio.

Trojica hebrejskih mladića hodali su po žeravici. Vatra je jedino spalila užad kojom su bili svezani – i sad su im ruke bile podignute te su slavili Boga. Nabukodonozor se okrenuo jednome od svojih savjetnika i pitao: "Koliko ste ljudi bacili u peć?"

"Trojicu, kralju", došao je odgovor.

"Ali ja vidim četvoricu! I nijedan ne gori. Nijedan čak nije opržen. A jedan od njih izgleda kao Sin Božji" (vidi Dn 3,24-25).

U krizu ovih ljudi došao je Isus iz jednog razloga – radi njih samih! Došao je da ih utješi i izbavi jer ih je ljubio. Gospodin slave predao im se u njihovom trenutku krize – jer su potpuno bili predani njemu!

četvrtak, srpnja 21, 2011

NAŠ POUZDAN SAVJETNIK

Ne dajem financijske savjete, ali u dodiru sam s jedinim pouzdanim savjetnikom ovoga svijeta! Moj pouzdan savjetnik ima odgovor za svako pitanje po bilo kojoj stvari. S našom je službom od samog početka. Kad smo naše urede preselili natrag u grad New York, preselio se s nama. I vodio je ovdje svaku našu transakciju s nekretninama. Pomogao nam je kupiti povijesno kazalište Mark Hellinger na Broadwayu, gdje crkva Times Square održava bogoslužja.

No on nije samo naš financijski savjetnik i savjetnik za nekretnine, on je i naš pravni savjetnik, obiteljski savjetnik, vodič na putovanjima. On nas doista doslovce vodi što god radimo i s čime god se suočavamo. Kad sam posljednji put razgovarao s njim (što je bilo ovoga jutra), uvjerio me da će osigurati postojano vodstvo za nas i kroz dolazeća teška vremena. I rekao mi je da se ne moramo ni za što brinuti.

A što je najbolje, mom savjetniku ne smeta ako ga zovem svaki dan i u bilo koje vrijeme dana. Potiče me: "Ni za što se ne trebaš brinuti. Kroz sve to već sam mnogo puta prošao." Zapanjujuće je vidjeti kroz čitavu Bibliju da je iznova i iznova, u svakoj vrsti krize, Bog uvijek bio prisno povezan sa svojim narodom.

Tako je bio povezan i s Davidom, psalmistom, kad se našao u teškom razdoblju. Sa svojom vojskom vratio se kući u Siklag i otkrio da je družina pljačkaša ostavila od grada samo pepeo (1 Sam 30). Njegov dom bio je uništen, a obitelj odvedena u zarobljeništvo. Ništa nije ostalo. Sve za što je radio – stoka, oprema, imetak – sve je nestalo. U tom trenutku nije se imao kome obratiti s obzirom da su ga vlastiti vojnici bili spremni kamenovati jer su njega krivili da ih je odveo u bitku, a njihove najmilije ostavio nezaštićene.

Pismo govori da se David okrenuo svome savjetniku (i mome): "Tada David upita Jahvu za savjet govoreći: 'Hoću li u potjeru za onim razbojnicima i hoću li ih stići?' A on mu odgovori: 'Idi u potjeru, jer ćeš ih zacijelo stići i zarobljenike ćeš izbaviti'" (1 Sam 30,8). David je poslušao savjet svog savjetnika – i doista sve povratio!

srijeda, srpnja 20, 2011

RIJEKA ŽIVOTA

Prorok Ezekiel primio je nevjerojatnu objavu. Pismo govori da ga je ruka Božja odnijela na vrlo visoku goru, gdje se pred njim pojavio "čovjek, sjajan kao mjed" (Ez 40,3).

Dakako, ovaj čovjek nije bio nitko drugi nego Krist sam. On je poveo Ezekiela do vrata Doma Božjega gdje mu je dao divnu objavu budućnosti naroda Božjeg. Ona je otkrila što će Kristovo tijelo postati na kraju vremena. "Zatim me odvede natrag k vratima Doma. I gle: voda izvirala ispod praga Doma, prema istoku …" (Ez 47,1).

U Bibliji slike vode gotovo uvijek predstavljaju Duha Božjeg. Ova objava jasno otkriva silno izlijevanje Duha Svetog u posljednjim danima. Objava je u svome rasponu bila tako velika da je Ezekiel nije mogao sagledati. Čak nije mogao protumačiti ni njezino značenje; sve što je mogao bilo je da o tome izvijesti. Zapravo, prije nego je objava završila, Gospodin je zastao i pitao Ezekiela: "Vidiš li?" Pitao je: "Shvaćaš li veličinu ovoga što vidiš? Vidiš li o čemu govori ovo podizanje vode? Znam da ti ovo otkrivenje izaziva strahopoštovanje i da te svladava, ali ne želim da promašiš njegovo pravo značenje. Ove vode naznačuju kako će sve završiti."

Prorok Izaija imao je jedan kratak uvid u istu rijeku koja se u objavi objavila Ezekielu. Međutim, Izaija je vidio i nešto više. Prema Izaiji, u posljednjim danima narod Božji uživat će veliku zaštitu protiv svih sotonskih napada: "… neće onud proći nijedna lađa s veslima, niti će koji bojni brod projedriti" (Iz 33,21).

Izaija ovdje govori o ratnim brodovima koje su veslali robovi. On nam daje sliku neprijatelja, đavla, koji pokušava pokrenuti napad na sve koji plivaju u toj rijeci. To je slika potpune pomutnje.

U ovim odlomcima Bog nam daje jasno na znanje da sotona nema pristup njegovoj živoj vodi. Kao što psalmist svjedoči: "Nek se smetu i postide koji život moj traže, nek uzmaknu i nek se posrame koji mi propast snuju … kad ih Anđeo Jahvin potjera … kad ih Anđeo Jahvin bude gonio" (Ps 35,4-6).

utorak, srpnja 19, 2011

NASTAVITI ŠTOVATI

Mojsije je imao narav kao mnogi od nas danas tako da je za njega bio samo jedan način da ostane u pobjedi. Neprestano je komunicirao s Gospodinom: "Tako bi Jahve razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem" (Izl 33,11). Vjerujem da je tajna do svetosti vrlo jednostavna: ostati blizu Isusa i nastaviti gledati u njegovo lice dok se ne postane poput slike koja se gleda.

Jedne večeri jedna me histerična žena zaustavila na ulici i izbacila očajničko priznanje: "Gospodine Wilkersone", zavapila je, "suočena sam s najmračnijim časom svoga života i ne znam kojim putem da krenem. Muž me ostavio, a sve je to moja krivnja! Iznevjerila sam Boga i obitelj. Pojma nemam što da činim?"

Bio sam potaknut da joj kažem: "Draga prijateljice, ravno ovdje na ovom uglu podigni ruke i počni štovati Gospodina. Reci mu da znaš da si pogriješila, ali da ga još uvijek ljubiš. Zatim idi kući i spusti se na koljena. Ništa od Boga ne traži, samo digni ruke i srce i štuj ga."

Ostavio sam tu gospođu stajati na ulici s rukama podignutim k nebu i sa suzama koje su joj tekle niz lice slaveći Gospodina i već kušajući pobjedu koja se vraćala u njezin život. "Ti si svet, ti stoluješ u hvalama Izraelovim" (Ps 22,3). Gospodin se nastanjuje u svome narodu koji ga štuje, a gdje je Gospodin, pobjeda dolazi.

Krist kaže: "Tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van" (Iv 6,37).

"Dođite k meni svi (krivi) koji ste umorni i opterećeni, i ja u vas okrijepiti" (Mt 11,28).

Ne bojte se neuspjeha! Usprkos neuspjeha, nastavite dolaziti. Štujte Boga dok pobjeda ne dođe! Ovo može zvučati previše jednostavno, ali put izlaza iz neuspjeha zapravo je jednostavan.

ponedjeljak, srpnja 18, 2011

SILA NJEGOVA USKRSNUĆA

"… da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se njegovoj smrti, ne bih li kako postigao uskrsnuće od mrtvih" (Fil 3,10-11).

Ono što ću vam reći možda će vas iznenaditi: Uskrsnuće Isusa Krista sve je u vezi sa silom. Kad to kažem, ne mislim samo na božansku silu koja je podigla Isusa iz mrtvih. Dakako, ta sila apsolutno je nadnaravna i mogla je doći jedino od samog Boga.

Kristovo uskrsnuće govori i o drugoj sili pored toga nadnaravnog događaja. I ta sila mogla je doći jedino od Boga. Govorim o sili koja uzrokuje da živimo svetim životom … da smo oslobođeni od vlasti grijeha … da nadvladavamo svaku naviku i požudu poznatu čovjeku … da hodamo po vjeri u pravednosti koja jedino dolazi od Boga. Postići tu silu jest spoznati Krista u sili njegova uskrsnuća.

Apostol Pavao govori o toj vrsti sile uskrsnuća. On je imao vrlo duboku unutarnju čežnju da upozna Krista i ta glad došla je iz njegova dubokog vapaja za svetošću. Ovaj apostol imao je otkrivenje o Kristovom uskrsnuću i to otkrivenje bilo je u vezi sa silom. On piše: "Isus Krist naš Gospodin … rođen iz potomstva Davidova po tijelu, postavljen Sinom Božjim, u sili, po Duhu svetosti, uskrsnućem od mrtvih" (Rim 1,3-4).

Pavao je u uskrsnuću vidio nešto nevjerojatno i dok ga je to preplavljivalo radošću, odgovaralo je i na njegov životni vapaj za svetošću. Ukratko, Pavao je vidio da je Isus došao na zemlju kao čovjek, sa silom neba na sebi. Krist je očitovao tu božansku silu dok je bio na zemlji: iscjeljivao je bolesne, oslobađao zarobljene, podizao mrtve, davao vječni život. On sam bio je podignut iz mrtvih i njegovo uskrsnuće bilo je popraćeno božanskim proglasom da je on "Sin Božjim, u sili, po Duhu svetosti, uskrsnućem od mrtvih!" (Rim 1,4).

petak, srpnja 15, 2011

LJUBAV SUKLADNA RIJEČI

Kad je naša ljubav sukladna Riječi Božjoj – kad prigrlimo njegovu ljubav za nas i bezuvjetno ljubimo jedan drugoga – živimo bez straha. Tada ćemo biti u stanju živjeti ovdje i sada kao što je Krist živio te neustrašivo stati pred njega na sudnji dan.

Kad sav strah nestane, u savršenoj smo ljubavi. Poslušajte ove riječi ispjevane od Davida: "Slava je i veličanstvo pred njim, sila i radost u Svetištu njegovu" (1 Ljet 16,27). Korijenska riječ za "radost" u Starom zavjetu znači "skakati od radosti" i uživati puninu savršene ljubavi.

Svijet upravo sada tone u strahu. Čovječanstvo drhti nad globalnim zatopljenjem, terorizmom, nuklearnim prijetnjama, uzdrmanim gospodarstvom, AIDS-om, masovnim ubojstvima, širenjem islama, političkim kaosom, rasprostranjenošću ovisnosti o drogi, alkoholu i pornografiji. Pitam vas: Kako mi možemo imati ikakav utjecaj za Krista ako smo opsjedani istim duhom straha kao svijet? Kakvu nadu možemo ponuditi i kakvo evanđelje propovijedamo ako ono nas ne mijenja i nas ne izbavlja od straha?

Bog je donio Novi savez da uvjeri svoju Crkvu u svoju ljubav i potpuno oproštenje grijeha … da nas uvede u spoznaju svoje radosti i veselja nad nama, da možemo poznavati njegovo srce puno ljubavi za nas i živjeti sve naše dane bez straha. Pogledajte: "Vraćat će se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci" (Iz 35,10). "Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? … Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji" (Ps 27,1.3).

Davno je već prošlo vrijeme kad je narod Božji trebao predati sve u njegove ruke. Potičem vas da prestanete pokušavati odgonetnuti svoj izlaz iz nevolje. Umjesto toga, počivajte u snazi Riječi Božje. Dopustite da Gospodin sada, danas, stavi radost u vas. Vaše će radosno srce "šokirati i uliti strahopoštovanje" u sve one oko vas koji su uplašeni: "Jahve će ti otvoriti svoju bogatu riznicu – nebo – da daje kišu tvojoj zemlji u pravo vrijeme i blagoslovi svaki pothvat ruku tvojih" (Pnz 28,12).

četvrtak, srpnja 14, 2011

NISTE SAMI U BITKI

Brojni kršćani, uključujući pastori, kažu mi da su neprestano mučeni bivšim grijesima. Kažu: "Brate Dave, kad bi samo znao što sam jednom učinio, kako sam sagriješio, razumio bi zašto sam tako na dnu. Moj grijeh još uvijek visi nad mojom glavom i neprestano se borim s krivnjom zbog toga. Vjerujem da mi je Gospodin oprostio, da je njegova krv dostatna da pokrije moj grijeh, ali nemam mira koji dolazi od te spoznaje."

Drugi mi kažu: "Vjerujem da mi je oprošteno, ali um mi je neprestano bombardiran đavolskim mislima. To se događa svugdje, čak u crkvi, i zbog toga se osjećam tako nečist. Teško mi je vjerovati da sam čist u očima Božjim."

Ti vjernici zaboravljaju da je sotona kušao i Isusa strašnim, nečistim mislima tijekom njegova pustinjskog iskušenja. Danas đavao šalje male lisice u vaš život da mislite da nemate nade, da se Bog ljuti na vas. One uštrcavaju misli u vaš um s naumom da unište vašu vjeru u snagu Kristove krvi nad vama.

Dragi sveti, ne smijete slušati te mentalne napade. Trebate ih odbiti vapeći: "Duše Sveti, znam da si uz mene. Pomogni mi!"

Svi koji uzimaju križ i bore se u dobroj bitki vjere u neprestanoj su u borbi. Svi se mi suočavamo sa zlim mislima – mislima koje dolaze zbog naše prošlosti, zbog osjećaja odbijanja ili jednostavno jer živimo u pokvarenom, senzualnom vremenu. Ali kad primjenjujemo Kristovu krv na tim korijenima sumnje, ona dopire do svake stanice našeg bića, uključujući uma, i potpuno nas čisti. A to donosi slobodu i pravo veselje.

U svojoj borbi niste sami. On vam je poslao Duha Svetog koji zna kako se pozabaviti s neprijateljem i osloboditi vas iz svakog ropstva. On je tihi glasić koji će vas voditi i dati vam snagu da prođete kroz sve svoje bitke.

Molite sa mnom: "Duše Sveti, želim rasti u duhovnoj plodnosti. Želim biti oslobođen svakog licemjerstva i želim blagost, strpljivost i ljubav. Znam da me još uvijek ljubiš usprkos mom nedostatku svega toga. Dakle, stoj uz mene i pomogni mi! Amen."

srijeda, srpnja 13, 2011

DUH SVETI JE OVDJE

U crkvi Times Square pjevamo uz pljeskanje pjesmu koja glasi ovako:

Pošalji ga dolje, Gospodine, pošalji ga dolje!

Gospodine, neka Duh Sveti dođe dolje!

Trebamo ga, Gospodine, pošalji ga dolje!

A istina je da je Duh Sveti već ovdje. Sišao je s neba na Pentekost i nikada odavde nije otišao.

Isus je obećao: "Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama" (Iv 14,16-17).

Pogledajte izraz koji Isus ovdje upotrebljava: "Vi ga poznajete." Kad sam nedavno pročitao te riječi, nisam ih se mogao otresti. Shvatio sam da zapravo ne znam mnogo o Duhu Svetom.

Crkva mnogo govori o Duhu Svetom. Govorimo o ispunjenju Duhom, o životu i hodu u Duhu, o posjedovanju darova Duha, primanju utjehe Duha.
Međutim, moguće je znati sve te nauke o Duhu Svetom i još uvijek ga ne poznavati. Ako bih vas pitao: "Jeste li primiti Duha Svetog?" što biste odgovorili?

Netko bi možda rekao: "Primio sam Duha kad me Isus spasio. Duh Sveti je taj koji me uveo u Kristovo kraljevstvo." Drugi bi odgovorio: "Da, primio sam Duha jer sam progovorio u jezicima kad je ušao u moj život. Molim u Duhu, a jezici su dokaz da sam ga primio."

Međutim, primiti Duha je više od jednokratnog iskustva. Riječ "primiti" znači "zgrabiti ono što je dano". Ukratko, primiti je željeti sve veći prostor za veću spoznaju onoga što Duh jest i u vezi s čim je njegova služba. Zapravo, čovjek ne prima Duha Svetog dok mu nije dopušteno uzeti potpunu kontrolu nad njegovim hramom.

Pavao je pitao Galaćane: "Kako ste primili Duha? Niste li ga primili po vjeri?" Zatim izjavljuje: "Izjavili ste po vjeri da ste ono što znate o Duhu primili po vjeri. Dakle, je li vam kontinuirana 'službu Duha' po vjeri? Koristite li vjeru da idete dublje u Duhu?"

utorak, srpnja 12, 2011

OČEVA RADOST

Izvješće o izgubljenom sinu vrlo je poznato, tako neću ulaziti u detalje te priče. Ali želim reći da ona nije samo o izgubljenom sinu nego je ona i o očevoj radosti.

Nema sumnje, usporedba o izgubljenom sinu je o njegovu povratku (Lk 15,11-31), ali nije samo o konačnom sinovljevom dolasku kući. Ona je i o onome što je sina zadržalo kod kuće. Ona je o milosti, opraštanju i obnovi. Ponovno pročitajte priču i zamijetit ćete da priča ne završava kad se on vraća – i to je vrlo važno.

Što je to što je zadržalo sina kod kuće? To je spoznaja da se njegov otac raduje u njemu! "'… jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.' I počnu se veseliti … uz pjesmu i igru" (Lk 15,24-25).

Otac ga nije korio, nije ga optuživao, nije govorio o njegovu bijegu od kuće. Umjesto toga, organizirao je veliki domjenak i pozvao sve obiteljske prijatelje i susjede. Ovaj otac čeznuo je za svojim sinom da se vrati kući i sad se to ostvarilo.

Izgubljeni sin isprva je prosvjedovao govoreći ocu: "Ne, ne, nedostojan sam!" Ali otac ga je ignorirao te naredio da ga obuku u najbolju haljinu, da mu na ruku stave prsten, a na noge cipele. Sve što je otac posjedovao sad je još jednom bilo sinu na raspolaganju. Bilo je tu veliko veselje, s glazbom, igrom i gozbom.

Vjerujem da je ovoga mladog čovjeka kući dovela ljubav. Ali očeva radost bila je ona koja ga je zadržala kod kuće! Vidite, izgubljenog sina zadržalo je kod oca to što je svakoga dana vidio da je otac zadovoljan što je kod kuće. Otac se radovao što je s njim. Štoviše, sve u životu toga mladog čovjeka što je izjela gusjenica sad se obnavljalo.

Poznajem mnoge bivše ovisnike koji su poput izgubljena sina. Oni se mogu usredotočiti samo na ono što su izgubili prije više godina zbog svoje navike: supružnika, djecu, službu. Osjećaju Gospodnje kažnjavanje, a ono može biti neugodno, ali im Isus govori u ovoj usporedbi: "U mom kraljevstvu ništa nije izgubljeno. Kroz ovo ćeš postati jači. Sad si kod kuće i moja milost obnovit ćete u potpunosti."

ponedjeljak, srpnja 11, 2011

ŽIVEĆI BEZ STRAHA

Bog nam pokazuje kako možemo živjeti bez straha. "U ljubavi nema straha; naprotiv, savršena ljubav isključuje strah …" (1 Iv 4,18). Ukratko, ako živimo u strahu, ne znamo što je savršena ljubav. Ivan ne govori: "Savršena ljubav za Boga isključuje sav strah" i ne govori o postojanoj ili zreloj ljubavi u kršćanima, kao što to neki tumače. To nije gdje započinje savršena ljubav za prave vjernike.

Mi sigurno ljubimo Boga, ta činjenica nije uopće upitna. Ali pogledajte što Ivan ranije u tom poglavlju kaže o savršenoj ljubavi: "Ako ljubimo jedan drugoga, Bog ostaje u nama, i njegova je ljubav u nama savršena" (1 Iv 4,12). Prema Ivanu, prvi čimbenik savršene ljubavi je bezuvjetna ljubav za našu braću i sestre u Kristu.

Kršćanin može reći da ljubi Boga, da vrši njegovu volju, da vjerno vrši djelo kraljevstva. Takav čovjek može biti štovatelj i čak učitelj Riječi. Ali ako u sebi nosi zamjerku ili govori protiv drugoga – ako bilo koga isključuje iz Kristova tijela – hoda u tami i duh smrti je na njemu. Sav život i sva dobra djela u takvoj osobi neispravni su. Pogledajte što Ivan kaže o njemu: "Tko tvrdi da je u svjetlu, a mrzi svoga brata, u tami je sveudilj" (1 Iv 2,9).

Ako vas zanima život bez straha, Ivan nam govori kako se to može postići. Doista postoji savršena ljubav koja izgoni sav strah i to je prvi korak koji moramo poduzeti: "Ljubljeni, ako je Bog nas tako ljubio, i mi moramo ljubiti jedan drugoga" (1 Iv 4,11). Da, najprije se moramo pozabaviti s našim odnosima u tijelu Kristovom.

Prema Ivanu, zapovjeđeno nam je da ljubimo druge kao što je Krist ljubio nas da bi se ljubav u nama usavršila. Što se misli pod tom vrstom ljubavi? To je više od opraštanja, daleko više. To znači, opraštanje svih prijestupa prema nama i tada ponuda našeg zajedništva. Trebamo visoko cijeniti one koji su sagriješili protiv nas kao što cijenimo i ostale udove tijela. Kad dopuštamo da Božja ljubav ostaje u nama i usavršava nas, sav strah će biti izbačen.

petak, srpnja 08, 2011

ŽIVEĆI I LJUBEĆI KAO ISUS

"A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu. U ovome je njegova ljubav u odnosu na nas dosegla vrhunac da smo već sad sigurni u pogledu Sudnjega dana, jer kakav je on, takvi smo i mi u ovome svijetu" (1 Iv 4,16-17).

Pogledajte posljednji dio ovog odlomka. Ivan nam govori da sad živimo kao što je Gospodin živio: opraštamo našim neprijateljima i ljubimo ih. U nama nije ostalo ništa od osvete, zamjerke, rasnih predrasuda – ništa da nas osuđuje. Sad moramo znati i potpuno vjerovati u ljubav Božju prema nama.

"U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe" (1 Iv 4,10). Vidite li što Ivan govori? Naša ljubav za Boga je dana, ali savršena ljubav isto tako znači poznavati i vjerovati u ljubav Božju prema nama.

Štoviše, Ivan kaže da ne smije biti straha u ovoj ljubavi ni sumnjanja. Zašto? Jer ako sumnjamo u njegovu ljubav za nas, živjet ćemo u muci: "Strah je muka" (1 Iv 4,18). Vjerovati u ljubav Božju znači znati da je on sve vrijeme strpljiv s našim pogreškama. On čuje svaki naš vapaj, sprema svaku našu suzu, osjeća patnju našega srca i suosjeća kad plačemo.

Ovaj vid ljubavi Božje živo je ilustriran u Izlasku, gdje Gospodin nastoji otkriti svoju dobru narav svome narodu. Rekao je Mojsiju: "Izbavit ću Izraela", a Pismo kaže: "Vapili su, i njihov vapaj za pomoć sred ropstva uzlazio je k Bogu. Bog je čuo njihovo zapomaganje" (Izl 2,23-24).

"Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu … Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim" (Izl 3,7-8).

Vjerujete li da Bog vidi vašu potrebu i stanje, upravo kao i Izraelovo? Mi često glatko kažemo: "Krist je sve", međutim, kad se suočimo s krizom – kad jedna stvar za drugom ide krivo, kad se čini da nam molitve ostaju neodgovorene i da je nada za nadom razbijena – upadamo u strah. Doista podliježemo strahu. Ali činjenica je da Bog nikada ne ostavlja svoju djecu u vrijeme njihove patnje, čak i kad se čini da su stvari apsolutno beznadne. Uvijek mu možemo vjerovati.

četvrtak, srpnja 07, 2011

UTJEŠITELJ JE DOŠAO

Isus Duha Svetog naziva "Utješiteljem". Jedno je znati Duha Svetog kao Utješitelja, ali moramo isto tako znati kako nas tješi da možemo razlikovati utjehu koja je od tijela, a koja od Duha.

Promotrimo brata koji je svladan osamljenošću. Moli za utjehu Duha Svetog i očekuje da utjeha dođe kao osjećaj. Zapravo zamišlja da je to neka vrsta iznenadnog daha s neba, kao neki duhovni sedativ njegovoj duši.

Ovaj osjećaj mira doista mu može doći, ali sljedećeg jutra nestaje. Kao rezultat toga počinje vjerovati da je Duh Sveti odbio njegovu molbu. Ne, nikada! Duh Sveti nas ne tješi manipulirajući našim osjećajima. Njegov način tješenja je vrlo, vrlo drukčiji i jasno je pokazan u Pismu. Bez obzira kakav je problem, kušnja ili potreba, njegova služba utjehe se ostvaruje donošenjem istine: "Kada dođe on, Duh Istine, uvest će vas u svu istinu" (Iv 16,13).

Činjenica je da naša utjeha izvire iz onoga što znamo, ne što osjećamo. Jedino istina gospodari osjećajima! A tješiteljska služba Duha Svetog započinje s tom osnovnom istinom: Bog nije ljut na vas. On vas ljubi.

"Nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan" (Rim 5,5). Grčka riječ ovdje upotrijebljena ima čak jače značenje od onoga što nudi prijevod, govoreći da je ljubav Božja potaknuta da "frcne" u našim srcima po Duhu Svetom.

Nepodnošljivo breme može biti uzrokovano strahom, sramotom, žalošću, nevoljama, kušnjama ili obeshrabrenjima. Međutim, kakav god da je razlog, utjeha je potrebna.

Iznenada se čuje glas koji odzvanja kroz hodnik duše – glas Duha Svetog – koji izjavljuje duši: "Ništa te ne može rastaviti od ljubavi Božje!"
Ova istina – kad joj jednom povjerujete – brzo postaje mlaz žive vode koji odnosi svaki kamen spoticanja. "Utješitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati, zbog mene,
naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh" (Iv 14,26).

srijeda, srpnja 06, 2011

ŽIVOT MOLITVE

Duh Sveti došao je da nas vodi u život molitve. "Jednako i Duh pritječe u pomoć našoj slabosti, jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima" (Rim 8,26).

Pogledajte što Pavao govori o ulozi Duha Svetog u našem molitvenom životu. U vezi s molitvom postali smo vrlo zbunjeni i čini nam se vrlo kompliciranom. Uđete li u kršćansku knjižaru, naći ćete bezbrojne knjige na tu temu, pune detaljnih formula o tome kako moliti.
Te mnoge teorije mogu podići razna pitanja u vezi s molitvom:

  • Kad molitva postaje posredovanje?
  • Mjeri li se posredovanje gorljivošću, glasnošću ili količinom vremena koje provedem na koljenima?
  • Poučen sam da molim prema volji Božjoj, ali kako mogu znati njegovu volju?
  • I kako da molim? Računaju li se i mentalne molitve?
  • Za što točno trebam moliti?

Takva zbunjenost može biti tako teška da zbog nje mnogi izbjegavaju molitvu.

Nikada nije bilo vrijeme kao sada kad su molitve naroda Božjeg bile potrebnije. Živimo u svijetu koji je poludio. Dok se globalni događaji pogoršavaju i ljudima otimaju mir, svako društvo traži izvor utjehe, ali je ne nalazi u psihoterapiji, u mrtvoj religiji, pa ni u milosrdnim djelima.

Biblija nam govori: "Svijet ne poznaje Krista i neće ga primiti. Ali vi ga poznajete" (vidi Iv 14,17).

Jedna od naših najvećih briga trebala bi biti održavanje molitvenog života. Kad zanemarimo molitvu, žalostimo Duha Svetog. Da, možemo žalostiti Duha Svetog. Pavao piše o tome i kaže: "Ne žalostite Duha Svetoga Božjega" (Ef 4,30).

Doista, Duh dijeli Božju žalost nad nevjerom i nemoljenjem njegova naroda. Pogledajte samo ovih nekoliko snažnim načina na koje Duh Sveti igra ulogu u našim molitvama:

  • Kroz molitvu Duh Sveti očituje nazočnost Krista u nama.
  • Kroz molitvu Duh zapečaćuje obećanja Božja na našim srcima.
  • Kroz molitvu nam Utješitelj govori riječi nade.
  • Kroz molitvu Duh oslobađa svoje rijeke utjehe, mira i odmora u našim dušama.

utorak, srpnja 05, 2011

TRIJUMFALNA CRKVA

Upravo sada pojavljuje se trijumfalna crkva koja izlazi iz velike kušnje vjere. Ova crkva posljednjih dana izranja iz dugačkih dana nevolja i užarenih peći.
Duh Sveti radi dovodeći svoj narod u položaj potpune slomljenosti. On ih vodi u otkrivenje slabosti u vlastitom tijelu da bi se sam pokazao jakim. Njegov narod dolazi do kraja sebe; njihova tvrdoglavost će se skršiti tako da će njihovo razmišljanje biti samo: "Neka bude tvoja volja!" Kroz sve to oni postaju potpuno ovisni o Gospodinu.

Opisuje li to i vašu situaciju? Možda ste godinama hodali s Isusom i nikada se niste suočili s testom kao što je ovaj upravo pred vama. Stvari koje dolaze na vas kao da će vas svladati, stvari u vezi s kojima jedino Bog može nešto učiniti. Sad shvaćate da vas jedino on može izvesti iz toga.

Islamisti se upravo pripremaju za posljednji džihad da "preuzmu svijet" za Alaha. Širom svijeta podižu se islamistički kampovi za obuku s porukom mržnje. Međutim, i Gospodin ima ljude na obuci, ljude koje će upotrijebiti da se suoče s gnjevom ovoga svijeta i odupru mu se. On ih obučava i oprema u svojoj blagosti i miru. Naš Bog je Bog ljubavi i on neće koristiti bombe, puške ili samoubilačke vodove, već pobjedonosne ljude koji su neustrašivi u snazi Gospodina milosti i milosrđa.

Svuda širom svijeta narod Božji prolazi kroz trpljenje, nevolju i mučenje. Siguran sam da je u žestini svih tih duhovnih i fizičkih bitaka koje se sad vode u istinskom Kristovom tijelu vječni božanski naum. "Gospodin je … milosrdan svim djelima svojim" (Ps 145,9).

Naš Gospodin sve vrijeme imao je plan. Sâm Bog sišao je i preuzeo obličje i stanje čovjeka, živeći među grešnicima. Podnio je njihovu mržnju, doživio njihovo odbijanje, suočio se s nezamislivom sramotom, ali kroz sve to, nikada nije uzvraćao.

Isus nikada nije osnovao vojsku osvetničkih džihadista, punih mržnje. Niti je koristio tjelesno oružje. Umjesto toga, rušio je utvrde svojom silnom dobrotom. Naš Gospodin imao je samo jedan ratni plan: nježnu, suosjećajnu ljubav. Doista, ljubav je upravljala svim njegovim djelima na zemlji. "Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe" (2 Kor 1,3).

ponedjeljak, srpnja 04, 2011

NA PUTU DO POBJEDE

Ogromno duhovno razočaranje koje slijedi nakon vrhunskog iskustva blagoslova ili pobjede uobičajeno je za svakoga Isusovog sljedbenika. Takva iskustva nazivamo "suhim razdobljima", a izgledaju kao da ste, nakon što ste upoznali neki poseban dodir Božji, zagnjurili u duboku duhovnu tamu, uronili u veliko testiranje.

Takva suha razdoblja koja su u duhovnu tamu zagnjurila živote pobožnih muškaraca i žena možemo naći kroz čitavu Bibliju. To mučno razdoblje u duhu dolazi uglavnom onima koje Bog namjerava upotrebljavati. Ono je doista uobičajeno za svakoga onog koga on obučava da na njegovim putovima ode dublje i dalje.

Prisjećajući se svoga vlastitog suhog iskustva, pitajte se je li to razdoblje slijedilo nakon obnove Duha u vašem životu. Možda ste iskusili svježe buđenje iskreno moleći i tražeći Gospodina: "Dotakni me, Isuse! Osjećam da sam mlak. Znam da moja služba tebi ne napreduje kao što bi trebala. Čeznem da imam više tebe nego ikada. Želim gorljivost da radim tvoje djelo – da molim za bolesne, spašavam izgubljene, donosim nadu beznadnima. Obnovi me, Gospodine. Želim biti upotrijebljen za tvoje kraljevstvo u većoj mjeri."

S obzirom da ste postali ozbiljni s Bogom, vaše su molitve počele dobivati odgovore i počeli ste jasno čuti glas Božji. Prisnost s njim bila je divna, vaš žar se povećavao te ste snažno osjetili njegovo djelovanje u svom životu.

A onda jednoga dana, probudili ste se i nebo se činilo kao od olova. Bili ste oboreni i niste znali zašto. Molitva se činila kao agonija i niste čuli glas Božji kao ranije. Vaši osjećaji počeli su se činiti kao mrtvi, duh suh i prazan. Morali ste živjeti jedino po vjeri.

Ljubljeni, ako vam se to dogodilo, ne paničarite! I ne plašite se. Osobno poznajem takvu vrstu silaska s vrha brda do najnižeg dna, kako se čini u tom trenutku. Petar specifično govori o tome savjetujući nam da ne mislimo da nam se događa nešto čudno: "Prestanite se čuditi, ljubljeni, kao da vam se što neobično događa – požaru što bjesni među vama da vas iskuša. Naprotiv, radujte se što ste dionici u Kristovim patnjama" (1 Pt 4,12-13).
Gospodin dopušta naša suha razdoblja jer ide za nečim u našim životima. Dakle, radujte se i slavite ga, čak ako se i ne osjećate tako!

petak, srpnja 01, 2011

BUDITE SPREMNI

U Mateju 24 Isus koristi usporedbu kako bi nas poučio da budemo spremni za njegov povratak: "Zato i vi budite pripravni, jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate. Tko je, dakle, onaj vjerni i razboriti sluga koga je postavio gospodar nad služinčadi svojom da im daje hranu u pravo vrijeme? Blago onomu sluzi koga gospodar njegov, kada dođe, nađe da tako čini. Zaista, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.

Ali ako zli sluga u srcu svome kaže: 'Moj gospodar neće doći zadugo' i počne tući sudrugove te jesti i piti s pijanicama, doći će gospodar njegov u dan kad ga ne očekuje i u čas koji ne poznaje, pa će ga strogo kazniti i odrediti mu sudbinu među licemjerima, gdje će bit plač i škrgut zubâ" (Mt 24,44-51).

Isus ovdje govori o slugama, što znači o vjernicima. Jedan sluga nazvan je vjernim, a drugi zlim. Što ovoga drugog čini zlim u očima Božjim? Prema Isusu, to je nešto što on "u svom srcu kaže" (Mt 24,28). Taj sluga ne iskazuje svoju misao glasno niti je propovijeda, nego o njoj misli. Prodao je svoje srce demonskoj laži: "Gospodin neće doći zadugo." Pogledajte, nije rekao da Gospodin ne dolazi, nego da neće još zadugo doći. Drugim riječima: "Isus neće doći iznenada ili neočekivano. Neće se vratiti u mojoj generaciji."

Očito je da je ovaj "zli sluga" slika vjernika, možda čak onoga u službi. Njemu je zapovjeđeno da "bdije" i da "bude pripravan", "jer će Sin Čovječji doći u čas kad se ne nadate" (Mt 24,44). Međutim, ovaj čovjek utišao je svoju savjest prihvaćajući sotoninu laž.

Isus nam pokazuje plod takva razmišljanja. Ako je sluga uvjeren da Gospodin još dugo neće doći, onda ne vidi potrebe da živi ispravno. Nije primoran da bude u miru sa svojim sudrugovima. Ne vidi potrebe da čuva jedinstvo u svom domu, na poslu, u crkvi. Može udarati druge sluge, optuživati ih, zamjerati im, uništavati njihov ugled. Kao što je Petar rekao, tog slugu tjeraju njegove požude. Želi živjeti u dva svijeta. Pristaje na zao život vjerujući da je siguran od pravedne kazne.