četvrtak, lipnja 30, 2011

NEPRIJATELJEVE LAŽI

U vrijeme testiranja i kušnje, dolazi nam sotona donoseći laži: "Sad si opkoljen i nemaš izlaza. I veće sluge od tebe digle su ruke u situacijama koje nisu bile gore od tvojih. Sad je tvoje vrijeme da padneš. Gubitnik si, inače ne bi kroz ovo prolazio. S tobom nešto nije u redu i Bog je jako nezadovoljan."

Usred kušnje, Ezekija je priznao svoju bespomoćnost. Kralj je shvatio da nema snage zaustaviti glasove koji su bjesnjeli na njega, glasove obeshrabrenja, prijetnji i laži. Znao je da sam sebe ne može izbaviti iz te bitke te je tražio pomoć od Gospodina. Bog je odgovorio šaljući mu proroka Izaiju s ovom porukom: "Gospodin je čuo tvoj vapaj. Reci sad sotoni na svojim vratima: 'Ti si onaj tko će pasti. Vratit ćeš se istim putem kojim si i došao ovamo.'"

Od ovoga neprijateljeva trika Ezekija je gotovo pao. Činjenica je, ako se ne dignemo protiv sotoninih laži, ako se u svojim razdobljima kriza ne okrenemo k vjeri i molitvi i ako ne crpimo snagu iz Božjih obećanja o izbavljenju, đavao će uništavati našu kolebljivu vjeru i pojačati svoje napade.

Ezekija je svoju hrabrost stekao iz riječi koju je primio te je mogao vrlo jasno i glasno reći Sanheribu: "Đavolji kralju, nisi ti hulio mene nego samog Boga. Gospodin će me izbaviti. A s obzirom da si hulio njega, suočit ćeš se s njegovim gnjevom."

Biblija nam govori da je Bog iste te noći nadnaravno izbavio Ezekiju i Judu: "Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci" (2 Kr 19,35).

Danas vjernici ne stoje samo na obećanju nego i na prolivenoj krvi Isusa Krista. U toj krvi imamo pobjedu nad svakim grijehom, iskušenjem i bitkom s kojima se ikada suočimo. Možda ste nedavno primili pismo od đavla. Pitam vas, vjerujete li da Bog unaprijed zna i predviđa svaku vašu kušnju? Svaki vaš glupi korak? Svaku vašu sumnju i strah? Ako je tako, pred sobom imate primjer Davida koji je molio: "Ovaj je siromah vapio i Gospodin ga je izbavio." Hoćete li i vi to učiniti?

srijeda, lipnja 29, 2011

MIR I DUH SVETI

Kome Isus daje svoj mir? Možda mislite: "Ja nisam dostojan živjeti u Kristovom miru. Imam previše borbi u svom životu. Vjera mi je preslaba."

Dobro ćete učiniti ako promotrite ljude kojima je Isus prvima dao svoj mir. Nijedan od njih nije bio vrijedan i nitko od njih nije imao pravo na njega.

Sjetite se Petra. Isus je dao svoj mir propovjedniku evanđelja koji je ubrzo iz sebe izbacivao kletve. Petar je bio revan u svojoj ljubavi za Krista, ali ga se isto tako i odrekao.

A onda su tamo bili i Jakov i njegov brat Ivan, ljudi natjecateljskog duha, uvijek tražeći da budu prepoznati. Tražili su Isusa da mu sjede slijeva i zdesna kad se uspne za svoje prijestolje u slavi.

Ni drugi učenici nisu bili ništa pravedniji. Ključali su od bijesa na Jakova i Ivana što su ih pokušali prijeći. Tu je bio Toma, čovjek Božji koji se predao sumnji. Svim učenicima toliko je nedostajala vjera da je to Isusa zaprepastilo. Doista, u njegovo najteže vrijeme, svi su ga ostavili i pobjegli. Čak i nakon uskrsnuća, kad se proširila vijest da je ustao, učenici su bili spori u to povjerovati.

Ali ima tu još i više. Bili su to i zbunjeni ljudi. Nisu razumjeli putove Gospodnje. Njegove su ih usporedbe zbunjivale. Nakon raspeća, izgubili su osjećaj za slogu koju su imali i razbježali su se u svim smjerovima.

Kakva slika! Ovi ljudi bili su puni straha, nevjere, nesloge, žalosti, zbunjenosti, natjecateljskog duha, ponosa. Međutim, upravo je tim uznemirenim slugama Isus rekao: "Dat ću vam svoj mir."

Učenici nisu bili odabrani jer su bili dobri i pravedni; to je sasvim jasno. Niti je to bilo jer su imali talente i sposobnosti. Bili su ribari i nadničari, krotki i ponizni. Krist je pozvao i odabrao učenike jer je vidio nešto u njihovim srcima. Dok je gledao u njih, znao je da će se svaki pojedini od njih podrediti Duhu Svetom.

U toj točki, sve što su učenici imali bilo je Kristovo obećanje njegova mira. Međutim, puninu tog mira trebali su primiti tek na Pentekost. Tada je došao Duh Sveti i nastanio se u njima. Kristov mir primamo od Duha Svetoga. Taj mir nam dolazi dok nam Duh otkriva Krista. Što više želite Isusa, više će vam ga Duh pokazivati i više ćete stvarnoga Kristovog mira imati.

utorak, lipnja 28, 2011

BOŽJA VELIKA BRIGA

Usred ovoga "potresanja" širom svijeta, za što je Bog u svemu tome najviše zabrinut? Je li za događaje na Bliskom istoku? Ne. Biblija nam govori da je Božji pogled uperen na njegovu djecu: "Oko je Jahvino nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu" (Ps 33,18).

Naš Gospodin svjestan je svakog pokreta na zemlji svakoga živog stvorenja. A ipak, njegov je pogled prije svega na dobrobiti njegove djece. Njegove su oči čvrsto uperene na boli i potrebe svakog uda njegova duhovnog tijela. Jednostavno rečeno, njega brine sve što nas boli.

Da bi nam to dokazao, Isus je rekao: "Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a duše ne mogu ubiti! Bojte se radije onog koji može i dušu i tijelo uništiti u paklu" (Mt 10,28). Čak i usred velikih svjetskih ratova, Božji pogled nije prvenstveno na tiranima, nego na svakoj situaciji u životu njegove djece.

Odmah u sljedećem retku Krist govori: "Zar se ne prodaju dva vrapca za jedan novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega" (Mt 10,29). U Kristovo su vrijeme vrapci bili hrana siromašnih i prodavali su se za novčić. Međutim, Isus je rekao: "Nijedno od tih malih stvorenja ne pada na tlo bez znanja vašega Oca."

Riječ "pasti" koju u ovom retku Isus koristi označava više od ptičje smrti. Aramejsko značenje je "dokopati se zemlje". Drugim riječima, "pasti" ovdje označava svaki malen skok koji ova majušna ptičice čini.

Krist nam govori: "Oko vašeg Oca je na vrapcu ne samo kad umire, nego i kad skakuće po zemlji. Kad vrabac uči letjeti, pada iz gnijezda i počinje skakutati po zemlji. A Bog vidi svaki njegov maleni napor i brine se za svaki detalj njegova života."

Isus zatim dodaje: "Dakle, ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca" (Mt 10,31). Zapravo kaže: "A vama su i vlasi na glavi izbrojene" (Mt 10,30). Jednostavno rečeno, Onaj tko je stvorio i izbrojio sve zvijezde, tko je nadgledao svaku akciju Rimskog Carstva, tko drži galaksije u njihovim orbitama, čvrsto drži svoje oko na vama. I, pita Isus: "Niste li vi vrjedniji od mnoštva vrabaca?"

ponedjeljak, lipnja 27, 2011

DIVNA MILOST

Isus nam daje više od jednog razloga zašto nam je potreban njegov mir. U Ivanu 14,30 rekao je svojim učenicima: "Približuje se knez ovoga svijeta." Što je glavna misao ove izjave? Dvanaestorici je upravo rekao: "Neću više mnogo s vama govoriti" (Iv 14,30). Zatim je objasnio zašto: "...jer se približuje knez ovoga svijeta."

Isus je znao da je sotona u samom onom trenutku na djelu. Već je pridobio Judu da ga izda. A znao je i to da je religijska hijerarhija u Jeruzalemu primila snagu od poglavarstava pakla. Svjestan je bio i to da će ubrzo doći đavlom nadahnuta svjetina da ga uhvati. Tada je rekao učenicima: "Dolazi sotona, Zli, i neću više dugo s vama razgovarati."

Isus je znao da mu je potrebno vrijeme s Ocem da se pripremi za dolazeću borbu. Trebao je biti predan u ruke zlikovcima, upravo kao što je i govorio. A znao je i to da sotona radi sve što može da mu uzdrma mir. Đavao ga je nastojao mučiti i obeshrabriti, s namjerom da mu slomi vjeru u Oca – sve samo da ga navede da izbjegne križ.

I vi možete biti u nemiru misleći: "Gotovo je. Neću uspjeti." Ali Isus kaže: "Znam kroz što prolaziš. Dođi i uzmi moj mir."

Upravo sada možda prolazite kroz najteže razdoblje svoga života. Život vam je možda poremećen i sve izgleda beznadno. Čini se da nemate izlaza; na koji god put skrećete samo imate više stresa, pomutnje i umora.

Nije važno kroz što prolazite. Život vam može izgledati kao da ga je pogodio tornado. Možda podnosite kušnje zbog kojih onima koji vas promatraju izgledate kao neki Job modernog vremena. Ali kad usred svojih kušnji prizovete Duha Svetoga da vas krsti Kristovim mirom, on će to učiniti.

Ljudi će pokazivati na vas i govoriti: "Svijet ovoga čovjeka potpuno se raspao. No on je odlučio da će se živ ili mrtav pouzdavati u Riječ Božju. Kako to može? Kako uspijeva ići dalje? Već je davno trebao dići ruke. Ali nije. A kroz sve to, nije kompromitirao ništa u što vjeruje. Kakav divan mir! To je van svakog shvaćanja!"

petak, lipnja 24, 2011

USRED ČUDA

Upravo sada možete biti usred čuda i to jednostavno ne vidjeti. Možda upravo sada čekate na čudo. Obeshrabreni ste jer vam se čini da su stvari u stanju mirovanja. Ne vidite nikakav dokaz Božjega nadnaravnog djelovanja za vas.

Pogledajte što kaže David u Psalmu 18: "U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmaše se temelji gora, pokrenuše se ... Iz nosnica mu dim se diže, iz usta mu oganj liznu ... On nagnu nebesa i siđe ... Jahve s neba zagrmje, Svevišnjega glas se ori. Odape strijele ... izbaci munje" (Ps 18,7-10.14-15).

Morate shvatiti da se ništa od toga doslovce nije dogodilo. Sve to bilo je nešto što je David vidio samo svojim duhovnim očima. Ljubljeni, to je vjera. To je kad vjerujete da je Bog čuo vaš vapaj, da ne kasni i da nije zanemario vašu molbu. Naprotiv, čim ste molili odmah je tiho počeo vršiti vaše čudo pa i sada vrši nadnaravno djelo za vas. To doista znači vjerovati u čuda, u njegovo čudesno postupno djelo u našem životu.

David je razumio temeljnu istinu iza svega toga: "Na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sam mu mio" (Ps 18,20). Izjavio je: "Znam zašto Gospodin sve to za mene čini. Zato što sam mu mio i raduje se u meni."

Ja doista vjerujem u trenutačna čuda. Bog danas u svijetu još uvijek čini slavna, trenutačna čuda. Međutim, u ovim odlomcima Evanđelja – Mt 16,9-11; Mk 8.19-21 – kad Isus podsjeća učenike kako je čudotvorno nahranio pet tisuća i četiri tisuće ljudi, on traži od njih i od nas da obratimo pozornost na njegova postupna čuda i njihovu ulogu u našem svagdašnjem životu.

četvrtak, lipnja 23, 2011

MILOST GOSPODNJA

U starom Izraelu Kovčeg saveza predstavljao je milost Gospodnju, snažnu istinu koja se utjelovila u Kristu. Mi trebamo primiti njegovu milost, pouzdati se u spasonosnu krv njegove milosti i biti potpuno spašeni. Dakle, možete se ismijavati iz zakona, možete se rugati iz svetosti, možete srušiti sve što govori o Bogu, ali kad se rugate ili ismijavate iz Božje milosti, dolazi sud – i to brzo. Ako gazite njegovu krv milosti, suočeni ste s njegovim strašnim gnjevom.

To je točno ono što se dogodilo Filistejcima kad su oteli Kovčeg. Smrtonosno uništenje spustilo se na njih sve dok nisu priznali: "Ovo nije slučajnost. Božja ruka jasno je protiv nas." Pogledajte što se dogodilo kad su unijeli Kovčeg u poganski hram Dagona da se ismijavaju iz izraelskog Boga i izazivaju ga. Usred noći, Pomirilište Kovčega postalo je štap suda. Sljedećeg dana, idol Dagon nađen je ničice na zemlji pred Kovčegom; glava i ruke bili su mu odsječeni (vidi 1 Sam 5,2-5).

Ljubljeni, upravo tako trebalo bi danas biti s Amerikom. Već davno bismo trebali biti osuđeni. Govorim to svima koji se ismijavaju i izazivaju milost Božju: Samo naprijed, činite što god želite da Kristovu crkvu dovedene pod vlast sekularizma ili agnosticizma. Ali ako se ismijavate iz milosti Kristove, Bog će svu vašu vlast i autoritet baciti na tlo. Jeremija kaže: "Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni, milosrđe njegovo nije presušilo" (Tuž 3,22). Međutim, kad ljudima predmet ismijavanja postane ta velika milost koja je Krist, sud je siguran.

Jedino milost Gospodnja zadržava sud. A Amerika sada iskorištava tu milost. Nevjerojatno, ali naša je zemlja s ostatkom svijeta u trci da ukloni Boga i Krista iz društva. Međutim, Gospodin se neće dati ismijavati! Njegova milost nije presušila; on ljubi ovu naciju te vjerujem da je to razlog zašto još uvijek izlijeva svoje blagoslove na nas. Njegova želja je da nas njegova dobrota dovede do pokajanja (vidi Rim 2,4).

Ne trebamo očajavati nad sadašnjim stanjem u Americi. Tugujemo nad strašnom pokvarenošću, ismijavanjem i grijehom, ali imamo nadu znajući da Bog sve ima pod potpunom kontrolom. Znamo da milost nije presušila.

srijeda, lipnja 22, 2011

ISUS JE IMAO PLAN

"Tada Isus podiže oči te, kako vidje da veliko mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: 'Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?' To reče da ga kuša. Sam je naime znao što će učiniti" (Iv 6,5-6). Isus je odveo Filipa na stranu i rekao mu: "Filipe, ovdje su tisuće ljudi i gladni su. Gdje ćemo kupiti dovoljno kruha da ih nahranimo? Što misliš da trebamo učiniti?"

Kako nevjerojatno dobro od Krista! Isus je čitavo vrijeme znao što će učiniti; to nam govori gornji redak. Međutim, Gospodin je nastojao Filipa nešto naučiti, a lekcija koju je on njemu dao, odnosi se i na svakoga od nas danas. Sjetite se koliki iz Kristova tijela prosjede pola noći pokušavajući naći rješenje za svoje probleme? Mi mislimo: "Možda će ovo djelovati. Ne, ne ... možda će to ovo riješiti. Ne ..."

Filip i apostoli nisu imali samo problem kruha. Imali su i problem pekare ... i problem novca ... i problem raspodjele ... i problem prijevoza ... i problem vremena. Kad se sve to stavilo na hrpu, imali su problem koje nisu mogli ni zamisliti. Njihova situacija bila je apsolutno nemoguća.

Isus je čitavo vrijeme točno znao što će učiniti. Imao je plan. A jednako je istina i za naše nevolje i poteškoće danas. Postoji problem, ali Isus poznaje čitavu vašu situaciju. I dolazi k vama pitajući vas: "Što ćemo u vezi s tim učiniti?"

Ispravan odgovor od Filipa bio bi: "Isuse, ti si Bog. Tebi ništa nije nemoguće. Dakle, predajem ovaj problem tebi. Više nije moj, nego tvoj."

To je upravo ono što danas mi trebamo reći našem Gospodinu usred naše krize: "Gospodine, ti si čudotvorac i ja sve svoje sumnje i strahove predajem tebi. Čitavu svoju situaciju i čitav svoj život povjeravam tebi. Znam da nećeš dopustiti da klonem. Zapravo, ti već znaš što ćeš učiniti u vezi s mojim problemom. Pouzdajem se u tvoju snagu."

utorak, lipnja 21, 2011

OČEV POLJUBAC

Kad smo postavljeni na nebesima, velik postaje naš blagoslov. Što je taj blagoslov? To je privilegij prihvaćanja: "... prihvati nas u Ljubljenome (Kristu)" (Ef 1,6). Grčka riječ za "prihvatiti" znači vrlo omiliti. To je razlika između naše riječi koja se može protumačiti kao "primiti kao prikladnog". Ovo govori o nečem što se tek može podnijeti, predlažući stav: "Mogu s time živjeti." No to nije slučaj s Pavlovom upotrebom ove riječi. Njegovo korištenje riječi "prihvatiti" tumači se kao "Bog nas vrlo zamilova. Posebni smo mu jer smo postavljeni u Kristu."

S obzirom da je Bog prihvatio Kristovu žrtvu, sad vidi samo jednoga čovjeka: Krista i one koji su povezani s njim po vjeri. U Božjim očima naše je tijelo umrlo. Kako? Isus je na križu uništio našu staru prirodu. I tako, kad sad Bog gleda na nas, vidi samo Kristu. A zauzvrat, mi moramo naučiti gledati sebe kao što nas gleda Bog. To znači da se ne usredotočujemo samo na naše grijehe i slabosti, već na pobjedu koju je Krist za nas zadobio na križu.

Usporedba o izgubljenom sinu daje nam snažnu ilustraciju prihvaćanja koje dolazi kad nam je dan nebeski položaj u Kristu. Priča vam je poznata. Jedan mladić uzeo je od oca svoje nasljedstvo i spiskao ga na grešan život. Zatim se, kad je potpuno moralno, emocionalno i fizički propao, sjetio svoga oca. Bio je uvjeren da je izgubio svu očevu naklonost i bojao se da mu je otac pun bijesa i mržnje prema njemu.

Pismo nam govori da je ovaj slomljen mladić bio pun žalosti nad svojim grijehom i da je vapio: "Nedostojan sam. Sagriješio sam protiv neba." To predstavlja one koji dolaze do pokajanja kroz svetu žalost.

Izgubljeni sin rekao je sam sebi: "Ustat ću i poći svome ocu" (Lk 15,18). Vježbao je svoj blagoslov prihvaćanja. Jeste li shvatili? Izgubljeni sin ostavio je svoj grijeh i svijet iza sebe te pristupio otvorenim vratima koja mu je otac obećao. Hodao je u pokajanju i primijenio pristup.

Dakle, što se dogodilo s izgubljenim sinom? "Dok je još bio daleko, opazi ga njegov otac, i sažali mu se te poleti, pade mu oko vrata i izljubi ga" (Lk 15,20). Kakav divan prizor! Grešnom sinu bilo je oprošteno i primio je zagrljaj i poljubac od oca bez ikakva gnjeva ili osude. Kad je primio očev poljubac, znao je da je prihvaćen.

ponedjeljak, lipnja 20, 2011

POGANSTVO BRIGE

"Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! – to sve traže pogani" (Mt 6,31-32).

Isus nam govori da je briga za budućnost obitelji, posla, kako ćemo preživjeti, poganski način života. Isus ovdje govori o onima koji nemaju nebeskog Oca. Oni ne poznaju Boga kao što bi on htio biti poznat – kao brižan i dobar Otac u nebu.

"Ne brinite se tjeskobno za sutrašnji dan" (Mt 6,34). U ovim jasnim riječima Isus nam zapovijeda: "Ne predajte se mislima i brigama o tome što bi se moglo ili ne dogoditi sutra. Ništa ne možete promijeniti. Brinući se, ništa ne možete pripomoći. Kad se brinete, činite isto što i pogani." Zatim Isus kaže: "Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost. A to će vam se nadodati" (Mt 6,33). Drugim riječima, morate naprijed ljubeći Isusa. Morate naprijed bacivši sve svoje brige na njega. Morate naprijed odmarajući se u njegovoj vjernosti. Vaš nebeski Otac pobrinut će se da imate sve što vam je za život bitno.

Pitam se jesu li anđeli zbunjeni svim brigama i tjeskobama onih koji tvrde da se pouzdaju u Boga? Za njih mora biti tako ponižavajuće i tako uvredljivo prema Gospodinu kad se brinemo kao da nemamo brižnog Oca u nebu. Kakva zbunjujuća pitanja moraju anđeli postavljati jedni drugima: "Zar nemaju Oca na nebu? Zar ne vjeruju da ih ljubi? Zar im nije rekao da zna sve njihove potrebe? Zar ne vjeruju da će onaj tko hrani ptice i čitavo životinjsko kraljevstvo hraniti i odijevati i njih? Kako se mogu uzrujavati i brinuti ako znaju da on posjeduje svu moć i bogatstvo i da može ispuniti potrebe čitavog stvorenja? Optužuju li svoga nebeskog Oca za zanemarivanje, kao da nije vjeran svojoj Riječi?"

Imate nebeskog Oca. Pouzdajte se u njega!

petak, lipnja 17, 2011

MI SMO OBITELJ

Zahtijevanje sile koja je u Kristovom imenu nije neka zamršena i skrivena teološka istina. U mojoj knjižnici postoje knjige koje su napisane isključivo na temu Isusova imena. Autori su ih napisali da bi pomogli vjernicima razumjeti dublji smisao skriven u Kristovom imenu. Međutim, većina tih knjiga tako su "duboke" da idu ravno iznad glava čitatelja.

Vjerujem da je istina koju bismo trebali znati u vezi s Isusovim imenom tako jednostavna da je i dijete može razumjeti. Ona je jednostavno ovo: kad u Isusovo ime upućujemo svoje zahtjeve, potpuno smo uvjereni da je to isto kao da ih sam Isus upućuje Ocu. Pitate kako bi to moglo biti istina? Dopustite mi objasniti.

Znamo da je Bog ljubio svoga Sina. Razgovarao je s njim i učio ga tijekom njegova boravka na zemlji. Bog nije samo čuo nego i odgovarao na svaku molbu koju mu je Sin uputio. Isus je svjedočio u prilog tome govoreći da ga on uvijek uslišava. Ukratko, Otac nikada nije odbio nijednu molbu svoga Sina.

Danas su svi koji vjeruju u Isusa u njemu kao u Sinu. I nebeski nas Otac prima jednako prisno kao što prima svoga vlastitog Sina. Zašto? Zbog našega duhovnog sjedinjena s Kristom. Kroz njegovo raspeće i uskrsnuće, Isus nas je učinio jedno s Ocem. "…da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno … ja u njima, a ti u meni" (Iv 17,21-23).

Jednostavno rečeno, mi smo sad obitelj – jedno s Ocem i jedno sa Sinom. Usvojeni smo, s potpunim pravima nasljedstva koje posjeduje svako dijete. To znači da su nam sada kroz Krista na raspolaganju sva sila i sredstva neba.

Moliti "u Isusovo ime" nije formula. To nije izraz koji ima snagu ako ga jednostavno izgovorimo. Snaga je u vjerovanju da Isus uzima našu stvar i donosi je Ocu na temelju svoje vlastite zasluge. On je Zagovornik, on traži za nas. Snaga je u potpunom pouzdanju da Bog nikada ne odbija svoga vlastitog Sina, a mi smo uživaoci Očeve krajnje vjernosti svome Sinu.

četvrtak, lipnja 16, 2011

DETALJNE UPUTE I JASNE ODLUKE

Za svako pojedino Božje njegovo dijete njegov je naum da se predamo vlasti i upravi Duha Svetoga.

"Ako u Duhu živimo, i hodajmo u Duhu" (Gal 5,25). Drugim riječima, "Ako on živi u vama, neka vas i usmjerava!"

Želim vam pokazati što znači hodati u Duhu. Ja još nisam u potpunosti ušao u to slavno hodanje, ali napredujem!

Slušali smo izraz "hodati u Duhu" čitav svoj život, ali što to doista znači? Vjerujem da je 16. poglavlje Djela apostolskih jedan od najboljih primjera što znači hodati u Duhu Svetom.

Duh Sveti omogućuje apsolutno jasne i detaljne upute onima koji hodaju u njemu. Ako hodate u Duhu, onda ne hodati zbunjeni – odluke vam nisu nejasne.

Prvi kršćani nisu hodali zbunjeni. U svakoj odluci, koraku, djelu, vodio ih je Duh! Duh im je govorio i vodio ih svakoga trenutka njihovog hodanja. Nikakva odluka bila nije donesena bez savjetovanja s njim. Kroz Novi zavjet crkveno je geslo bilo: "Tko ima uši, neka čuje što Duh poručuje!"

Službu u gradu New Yorku započeo sam jer mi je Duh Sveti jasno rekao: " Idi u New York i podigni crkvu." I rekao mi je kada da idem. Nikakav đavao ni demon nije me mogao odvratiti od toga, jer mi je Duh dao detaljne upute. Sjećam se kako sam plačući, s podignutim rukama, stajao između Broadwaya i Seventh Avenue. Duh Sveti mi je rekao: "Upravo na ovom području podići ću crkvu. Poslušaj me, Davide! Započni crkvu u gradu New Yorku!" Crkva Times Square nije slučajnost. Ona je rezultat jasnih, detaljnih uputa Duha Svetoga!

srijeda, lipnja 15, 2011

KOLIKO JE VAŽNO OPRAŠTATI NEPRIJATELJIMA I BLAGOSLIVLJATI IH?

Pavao piše: "...podajte mjesto gnjevu" (Rim 12,19). On govori: "Pretrpite nepravdu. Odložite je i idite dalje. Živite u Duhu." Međutim, ako odbijemo oprostiti bol koja nam je nanijeta, morat ćemo se suočiti s ovim posljedicama:

  1. Biti ćemo krivlji nego čovjek koji nam je nanio bol.
  2. Božja milost i milosrđe prema nama bit će zatvoreni. A kad stvari u našem životu počnu ići krivo, nećemo ih razumjeti jer smo u neposlušnosti.
  3. Srdžba našeg progonitelja nastavit će nam otimati mir. On će postati pobjednik uspijevajući nam zadavati neprekidnu bol.
  4. S obzirom da sotona uspijeva u tjeranju nas u misli osvete, bit će u stanju odvesti nas u smrtonosnije grijehe. Izvršit ćemo daleko gore prijestupe od tih.

Pisac Izreka savjetuje: "Um čovjeka usteže od srdžbe, a čast mu je oprostiti krivicu" (Izr 19,11). Drugim riječima, ne smijemo ništa činiti dok nam se bijes ne slegne. Dok smo još ljuti, ne smijemo nikada donositi odluke ili slijediti misao za bilo kakvu akciju.

Našem nebeskom Ocu donosimo čast kad god previdimo boli i oprostimo grijehe koji su nam bili učinjeni. To u nama izgrađuje karakter. Kad oprostimo kao što Bog oprašta, on nas uvodi u otkrivenje naklonosti i blagoslova koje nikada nismo upoznali.

Isus nam zapovijeda da ljubimo one koji su se načinili našim neprijateljima, radeći ove tri stvari:

1. moramo ih blagoslivljati,
2. moramo im činiti dobro,
3. moramo moliti za njih.

U Mateju 5,44 Isus kaže: "Ljubite svoje neprijatelje, blagoslivljajte one koji vas psuju, radite dobro onima koji vas mrze i molite se za one koji vas namjerno iskorištavaju i progone."

utorak, lipnja 14, 2011

NAJVEĆA OPASNOST

Najveća opasnost s kojom se svi mi suočavamo jest da nismo u stanju u našim nevoljama vidjeti Isusa nego duhove. U tom trenutku straha kad je noć najcrnja i kad oluja najviše bjesni, Isus nam se uvijek primiče da nam se otkrije kao Gospodin valova, Spasitelj u olujama. "Jahve nad valima stoluje, stoluje Jahve – kralj dovijeka" (Ps 29,10).

U Mateju 14 Isus je naredio svojim učenicima da uđu u lađicu koja je bila na putu u oluju. Biblija kaže da ih je primorao ući u tu lađicu. Lađica je kretala prema nemirnim vodama da bude bacana tamo-amo poput pluta. Gdje je bio Isus? Gore na planini nadgledajući more; bio je gore na planini moleći za njih da ne padnu ispit kroz koji, znao je, moraju proći.

Pomislili biste da je barem jedan učenik shvatio što se događa i da je rekao: "Pogledajte, prijatelji, Isus nam je rekao da nas nikada neće ostaviti ni napustiti. On nas je poslao na ovaj put, dakle, u središtu smo njegove volje. Rekao je da on određuje korake pravednika. Pogledajte ponovno! To je naš Gospodin! Ravno ondje. Nikada nijednom nismo bili izvan njegova vidokruga."

Ali nijedan od učenika nije ga prepoznao. Nisu očekivali da bi bio u njihovoj oluji. Ni na trenutak nisu očekivali da bi u toj oluji bio s njima ili makar blizu njih! Ali on je došao hodajući po vodi.

Postoji samo jedna lekcija koja se tu može naučiti, samo jedna. To je jednostavna lekcija, ne neka duboka, mistična, koja bi prodrmala svijet. Isus je jednostavno htio da se uzdaju u njega kao u svoga Gospodina u svakoj oluji života. Jednostavno je htio da sačuvaju svoju veselje i povjerenje čak i u najmračnijem trenutku kušnje. To je sve.

ponedjeljak, lipnja 13, 2011

NE BOJTE SE NEUSPJEHA

Kad je Adam sagriješio, pokušao se sakriti od Boga. Kad se Petar odrekao Krista, bojao se susresti s njim. Kad je Jona odbio propovijedati Ninivi, strah ga je otjerao u ocean da pobjegne od nazočnosti Gospodnje.

Nešto daleko gore od neuspjeha je strah koji ide s njim. Adam, Jona i Petar bježali su od Boga ne zato što su izgubili svoju ljubav za njega, nego zato što su se bojali da je previše ljut na njih da bi ih razumio.

Optuživač braće čeka poput strvinara na vas da na neki način iznevjerite. A onda koristi svaku laž iz pakla da vas navede da dignete ruke, da vas uvjeri da je Bog presvet ili da ste više previše grešni da se vratite. Ili vas plaši da niste dovoljno savršeni ili da se nikada nećete podići iznad svoga neuspjeha.

Četrdeset je godina bilo potrebno da iz Mojsija izađe strah i da postane koristan u Božjem programu. Ako bi se Mojsije, Jakov ili David prepustili neuspjehu, možda više nikada ne bismo čuli za te ljude. Međutim, Mojsije se ponovno digao da bi postao jedan od najvećih Božjih heroja. Jakov se suočio sa svojim grijesima; ponovno se sjedinio sa svojim bratom kojega je prevario i dosegao nove visine pobjede. David je potrčao u dom Božji, našao oproštenje i mir te je došlo njegovo najbolje vrijeme. Jona se vratio, učinio ono što je isprva odbio i doveo čitav grad do pokajanja. Petar se izdigao iz pepela odricanja da bi vodio crkvu do Pentekosta.

1958. godine sjedio sam u malom automobilu i plakao. Bio sam uvjeren da sam užasno podbacio. Nakon što sam mislio da me Bog odveo da svjedočim sedmorici tinejdžera ubojica, vrlo sramotno bio sam izbačen iz sudnice. Moje nastojanje da poslušam Boga i pomognem onim mladim izgrednicima činilo se kao da je završilo u užasnom neuspjehu.

Zadrhtim kad se sjetim koliko bih blagoslova izgubio da sam toga mračnog trenutka digao ruke. Kako sam danas sretan da me Bog poučio da se suočim sa svojim neuspjehom i da idem dalje do njegovog sljedećeg koraka za mene.

petak, lipnja 10, 2011

GOSPODIN NAŠ MIR

Veliku zaštitu protiv napada neprijatelja daje spoznaja i vjera u Božji karakter kao što je otkriven u njegovim imenima. Bog je objavio kroz Hošeu: "Moj narod gine: nema znanja" (Hoš 4,6). Snažno je ono što to govori. Bog nam govori da nam prisna spoznaja o njegovoj naravi i karakteru, kao što su otkriveni kroz njegova imena, daje snažan štit protiv sotonskih laži.

To nas dovodi do još jednog imena našeg Gospodina, Jahve Šalom. Ovo ime nalazimo spomenuto u knjizi Sudaca. Ovdje se Gospodin otkriva Gideonu u liku anđela (vidi Suci 6,22-24). Što to ime, Jahve Šalom, točno znači? Kao imenica, hebrejska riječ šalom znači "cjelovitost, zdravlje, dobrobit". To govori o čitavosti, o skladu između Boga i čovjeka, o zdravim odnosima. To isto tako govori o stanju opuštenosti – ne nespokojstvu, nego miru iznutra i izvana, o duhovnom i emocionalnom počinku . Ukratko, šalom označava cjelovitost u životu ili poslu. A kao glagol, šalom znači završiti ili okončati, ili stvarati mir.

Još sam jednom primoran pitati: "Što to određeno ime Božje ima danas sa mnom i Crkvom?"

Šalom se ne može zaraditi. Nikada nećemo primiti Gospodnji šalom dok ne shvatimo: "Ovo je ozbiljan posao. Imam posla sa svevišnjim Bogom, stvoriteljem i održavateljem svemira. Kako ga mogu uzimati zdravo za gotovo? Zašto još uvijek iskušavam njegovu milost živeći s ovom požudom kao da je on gluh i slijep na moja tajna djela?" Drhtiš li od Riječi Božje? Jesi li spreman poslušati sve što kaže? Ako je tako, primit ćeš otkrivenje Jahve Šaloma. Osobno će doći k tebi kao "Gospodin, tvoj mir", ispunjavajući tvoj duh nadnaravnom snagom protiv svakog neprijatelja. Tu vrstu mira ne možeš zaraditi; on je dar od Boga.

četvrtak, lipnja 09, 2011

DOĐI I ČINI SVOJE DJELO U MEN

Vjerujem da ako kršćanin ima vruću želju za svetim životom – ako sve svoje želi dati Gospodinu, samo je jedan razlog zašto ne uspijeva uživati u blagoslovu slobode obećane po Duhu Svetom koji boravi u njemu. Razlog je nevjera. Kao što je sigurno da Isus nije mogao vršiti svoja djela kad je bila nazočna nevjera, tako ni njegov Duh ne može ništa činiti u našim životima kad gajimo nevjeru.

Od životne je važnosti za svakoga Isusovog sljedbenika da ne procjenjuje Božja obećanja prema prošlim iskustvima. Ako se potpuno bacimo na njegova obećanja – vjerujući im svim svojim bićem, pouzdajući se u njega za potrebnu vjeru i držeći Duha za njegovu vlastitu riječ – tad možemo znati da su svi rezultati Božja odgovornost. I moći ćemo opstati na sudnji dan zbog svoje vjernosti. Jednostavno ne možemo dići ruke od svoje želje da uđemo u njegove obećane blagoslove.

U mom životu bila je točka kad sam morao svu svoju vječnu budućnost baciti na Božja obećanja. Odlučio sam uzdati se u njegovu Riječ stavivši na kocku svoju vlastitu dušu. Svevišnjem Bogu uputio sam ovaj izazov: "Gospodine, vjerujem da si mi dao Duha Svetog. Vjerujem da me jedino on može osloboditi od svakog lanca koji me veže. Vjerujem da će me on osvjedočiti, voditi i dati mi snagu da pobijedim. Vjerujem da me on navodi da sam poslušan tvojoj Riječi. I vjerujem da nikada neće otići od mene niti će meni dopustiti da odem od tebe. Neću ograničavati tvog Duha u meni. Čekat ću na njega, prizivati ga i uzdati se u njega – živ ili mrtav.

"Tad mi reče: 'Prorokuj ovim kostima i reci im: O suhe kosti, čujte riječ Jahvinu'" (Ez 37,4). I mi moramo činiti što je Gospodin rekao Ezekielu: moliti Riječ Božju. Moramo podsjećati Duha Svetog na Božja obećanja za nas. Moramo mu reći: "Duše Sveti, nebeski Otac obećao mi je da će mi tebe staviti u srce – i ja se predajem tom obećanju. Predat ću se i surađivati jer želim biti svet. Rekao si da ćeš me navesti da hodam njegovim putovima i da budem poslušan svakoj njegovoj riječi. Ne znam kako to planiraš učiniti, ali zakleo si se, a ti ne možeš lagati. Duše Sveti, sve to zapisano je u Riječi. Dakle, dođi i čini svoje djelo u meni. Povjeravam svoju dušu tom obećanju."

srijeda, lipnja 08, 2011

TAJNE GOSPODNJE

Matej nam kaže da je Isus govorio mnoštvu u usporedbama: "Sve je to Isus govorio narodu u usporedbama i ništa mu nije rekao bez usporedaba, da se ispuni proročka riječ: 'U usporedbama ću progovoriti: otkrit ću sakriveno od postanka svijeta'" (Mt 13,34-35).

Za mnoge kršćane usporedbe se danas čine vrlo jednostavnima. Međutim, prema Kristu, svaka usporedba sadržava nevjerojatnu tajnu. U svakoj usporedbi koju je Isus ispričao skrivena je tajna kraljevstva. A tu istinu otkrivaju jedino oni koji je marljivo traže.

Mnogi vjernici letimice prelaze preko usporedaba. Misle da vide jasnu lekciju i brzo idu dalje. Ili propuštaju značenje usporedbe kao da se ne odnosi na njih.

Biblija jasno izjavljuje da postoje tajne Gospodnje: "Njegova tajna je s pravednicima" (Izr 3,32). Te tajne bile su nepoznate od postanka svijeta, ali nam Matej govori da su zakopane u Isusovim usporedbama. Te skrivene istine imaju snagu da doista oslobode kršćane. Ali malo je onih koji su voljni platiti visoku cijenu da ih otkriju.

Pogledajte sa mnom jednu od Gospodnjih usporedaba.

"Nadalje: s kraljevstvom je nebeskim kao s trgovcem koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na dragocjen biser, ode da proda sve što ima i kupi ga" (Mt 13,45-46). Tko je trgovac u ovoj usporedbi? Grčki korijen ovdje ga tumači kao putujućeg trgovca na veliko. Ovaj trgovac bio je osoba koja je isprobavala, kušala. Drugim riječima, zarađivao je od procjenjivanja kvalitete i vrijednosti skupocjenih bisera.

Znamo da je Isus biser velike vrijednosti koji je taj trgovac našao. On je vrlo skupocjen, od velike vrijednosti, jer je trgovac prodao sve što je imao da bi ga stekao. Vjerujem da značenje bisera nalazimo u Božjim vječnim naumima. Očito je da je biser pripadao Ocu. On je posjedovao Krista kao što i svaki drugi otac posjeduje svoga vlastitog sina. Doista, Isus je ono najvrjednije i najskupocjenije što Otac ima. Samo jedna stvar navela bi Oca da dâ taj neprocjenjiv biser. Učinio je to iz ljubavi.

Krist je škrinja s blagom u polju. U njemu sam našao sve što mi je ikada bilo potrebno. Više ne pokušavam naći smisao u službi. Više ne tražim ispunjenje u obitelji ili prijateljima. Više nemam potrebe da gradim nešto za Boga, da budem uspješan ili da se osjećam korisnim. Više se ne nosim s mnoštvom niti pokušavam nešto dokazati. Više ne tražim načine kako da ugodim ljudima. Više ne pokušavam osmisliti svoj vlastiti izlaz iz poteškoća.

Našao sam što sam tražio. Moje blago, moj biser, je Krist. A sve što Vlasnik od mene traži jest: "Davide, ljubim te. Dopusti da te posvojim. Već sam potpisao papire vlastitom krvi moga Sina. Sad si subaštinik s njim svega što posjedujem."

Kakva razmjena! Predao sam svoje prljave krpe samopravednosti i dobrih djela. Odbacio sam svoje istrošene cipele od borbe. Ostavio sam iza sebe besane noći na ulici sumnje i straha. A za uzvrat, usvojio me kralj. To je ono što se događa kad tražite biser, blago, i nađete ga. Isus vam nudi sve ono što on jest. On vam donosi radost, mir, svrhu, svetost. I on postaje vaše sve – vaše hodanje, spavanje, jutro, popodne i večer.

utorak, lipnja 07, 2011

OPORAVAK VJERE

Imam posebnu riječ za sve one koji su suočeni s nemogućim situacijama: Oporavak vjere ovisi o potpunijem otkrivenju ljubavi našega nebeskog Oca za nas.

"Gospodin Bog tvoj, koji je usred tebe, silni, spasit će te; radovat će ti se veoma, umirit će se u ljubavi svojoj, veselit će se tebe radi pjevajući" (Sef 3,17). Tu je slavno otkrivenje postojanosti ljubavi Božje za njegov narod. Pismo nam govori da se on smiruje i veseli u svojoj ljubavi za nas!

Hebrejska riječ za "umiriti se" ovdje znači da kod Boga nema ništa upitno u vezi s njegovom ljubavi za nas. Drugim riječima, on je svoju ljubav za nas učvrstio, uglavio, i nikada je neće oduzeti. Zapravo, rečeno nam je da je Bog tako zadovoljan u svojoj ljubavi za nas da pjeva o njoj.

Možete li to zamisliti? Tu je u nebu manifestacija Božje radosti nad vama. John Owen tumači ovaj odlomak ovako: "Svladan radošću, Bog poskakuje."

Štoviše, Pavao nam govori, sve što je izvan božanskog reda – sve što je od nevjere i nereda – promijenjeno je očitovanjem Božje ljubavi. "Očitova se dobrota Boga, našega Spasitelja, i njegova ljubav prema ljudima" (Tit 3,4).

U ranijem retku, Pavao kaže: "I mi smo, naime, nekoć bili nerazumni, buntovnici, lutalice" (Tit 3,3). Drugim riječima: "Sve je bilo u neredu. Naša vjera nije bila pobjedonosna vjera. Ali očitova se dobrota i ljubav Božja koju je Otac obilno izlio na nas kroz Krista."

Kad Pavao kaže da se "očitova" ljubav Božja, koristi riječ iz grčkog korijena koja znači "nadodati". Ukratko, Gospodin je pogledao na nas jadne duše koje se muče i pune su straha i sumnji te je nadodao ovo otkrivenje: "Moja će vas ljubav izbaviti. Počivajte i radujete se u mojoj ljubavi za vas."

Zahvalan sam Bogu za dan kad se njegova ljubav "očitovala" meni. Ne postoji vjera koja može opstati pred nemogućim ako sve – svaki problem, svaka nevolja – nije predana u dobre ruke našega Oca. Kad su moje situacije najgore, moram počivati u jednostavnoj vjeri.

ponedjeljak, lipnja 06, 2011

POTPUNO UVJEREN

Abraham se nije pokolebao u svojoj vjeri. Naprotiv, bio je "potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao" (Rim 4,21). Shvatio je da je Bog u stanju raditi s ničim. Doista, naš Gospodin stvara iz ničega. Promotrite izvješće Postanka: Bog je iz ničega stvorio svijet. On stvara samo s jednom riječju. I on iz ničega može stvoriti čuda za nas.

Kad sve drugo podbaci, kad se iscrpi svaki vaš plan, to je vrijeme da sve bacite na Boga. Vrijeme je da se prestanete pouzdavati da ćete naći izbavljenja negdje drugdje. Zatim, kad ste jednom spremni vjerovati, morate gledati na Boga ne kao na lončara kojem je potrebna glina, već kao na Stvoritelja koji radi iz ničega. Bog će iz ničega što je od ovoga svijeta i njegovih materijala stvoriti putove i sredstva koja nikada niste mogli ni zamisliti.

Koliko je Gospodin ozbiljan u vezi s našim vjerovanjem usprkos nemogućem? Na to pitanje odgovor nalazimo u priči o Zahariji, ocu Ivana Krstitelja. Zahariju je posjetio anđeo koji mu je rekao da će njegova žena Elizabeta roditi posebno dijete. Ali Zaharija, koji je već bio vremešan kao i Abraham, odbio je to vjerovati. Sâmo Božje obećanje za njega nije bilo dovoljno.

Anđelu je odgovorio: "Po čemu ću ja to spoznati? Ja sam star, a žena mi je u poodmakloj dobi" (Lk 1,18). Jednostavno rečeno, Zaharija je promatrao nemoguće. Govorio je: "To nije moguće. Moraš mi nekako pokazati kako će se to dogoditi." To nije zvučalo razumno.

Zaharijeve sumnje nisu bile Gospodinu ugodne. Anđeo mu je rekao: "A jer nisi vjerovao mojim riječima, premda su takve da će se ipak ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemjeti i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude" (Lk 1,20).

Poruka je jasna: Bog očekuje da mu vjerujemo kad govori. Isto tako, Petar piše: "Zato neka i oni koji trpe prema volji Božjoj, preporuče svoje duše dobrim djelima vjernom Stvoritelju" (1 Pt 4,19).

petak, lipnja 03, 2011

USPRKOS NEMOGUĆEM

"I ne oslabivši u vjeri, ne promotri svoje već obamrlo tijelo – bijaše mu blizu sto godina – ni obamrlost maternice Sarine" (Rim 4,19).

Bit istinske vjere nalazi se u ovom jednom retku. Bog je upravo obećao Abrahamu da će dobiti sina koji će postati potomak mnogih naroda. Vrlo je značajno da Abraham nije ustuknuo od tog obećanja iako je njegovo vrijeme mogućnosti začeća djece davno prošlo. Umjesto toga, kad je primio ovu riječ od Gospodina, "ne promotri svoje već obamrlo tijelo … ni obamrlost maternice Sarine".

Za naravan um, nemoguće je da bi se ovo obećanje ispunilo. Ali Abraham se nije bavio takvom nemogućnošću. Prema Pavlu, ovaj patrijarh uopće nije trošio misao na to da Bog ne će održati svoje obećanje. I nije raspravljao s Bogom: "Ali, Gospodine, nemam više sjemena niti Sara ima život u svojoj maternici da zanese. Prošlo je vrijeme mogućnosti da moja žena donosi djecu. Kako ćeš to, Gospodine, učiniti?" Umjesto da se zabavlja takvim mislima, on jednostavno "ne promotri".

Zapravo, kad je Bog na djelu stvarajući vjeru koja je iskušana i bolja od zlata, on najprije stavlja smrtnu kaznu na svako ljudsko sredstvo. On zatvara vrata svakom ljudskom logičnom razmišljanju, zaobilazeći svako sredstvo racionalnog izbavljenja.

Vjera koja ugađa Bogu rođena je na mjestu smrti. Ovdje govorim o smrti svim ljudskim mogućnostima. To je mjesto gdje su planovi koje je stvorio čovjek isprva cvjetali, a onda su umrli. To je mjesto gdje je ljudska nada donijela trenutačno olakšanje, ali se ubrzo srušila, uvećavajući bespomoćnost.

Jeste li bili na takvom mjestu smrti? Je li vam se činilo da vam nije preostala više nijedna opcija? Niste mogli nikoga nazvati da vam da savjet. Nebo je bilo poput olova kad ste molili i molbe su vam padale na zemlju.

Izjavljujem vam: To je Bog na djelu. Njegov Duh radi da vas navede da prestanete promatrati nemoguće, da prestanete tražiti ljudske putove i sredstva, da prestanete pokušavati osmisliti svoj izlaz iz svoje situacije. Duh Sveti vas potiče: "Prestanite loviti pomoć od čovjeka. I prestanite gledati na to kako vam je situacija beznadna. To su prepreke vašoj vjeri."

četvrtak, lipnja 02, 2011

MILOST VAM I MIR OD BOGA, NAŠEGA OCA!

"Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznesite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti" (Fil 4,6).

Vjerujem da je molitva povezana s vjerom odgovor na sve. Pavao ovdje kaže "u svemu" – što znači: "Molite u vezi sa svime. I zahvaljujte što će vam vaše prošnje biti uslišane i odgovorene." Da molimo, rečeno nam je kao prva opcija, ne nakon što smo uzaludno pokušavali sve drugo. "Tražite najprije kraljevstvo Božje" (Mt 6,33).

Toliko je kršćana danas pod sotonskim tlačenjem. Domovi su im u nemiru; preuzeli su ih strah i krivnja; suočavaju se s nevoljama na svim stranama. Nesavladivi su problemi o kojima naša služba čita u pismima kršćana.

Ali da budemo iskreni, tako se malo vjernika, suočenih s nevoljama, okreće Gospodinu u žarkoj molitvi. Malo ih je danas koji svakodnevno imaju kvalitetno vrijeme nasamo s Bogom u molitvi. Prečesto se u njih uvlači očaj jer ne odlaze u tajnu klijet da olakšaju svoje duše i isplaču svoje žalosti Gospodinu. Umjesto toga, oni pričaju svoje probleme svim prijateljima, pastorima i savjetnicima, a zanemaruju Gospodina koji čeka da bude s njima nasamo. Molitva nam je kao posljednje utočište.

Može li Bog na jednak način biti ožalošćen ovom generacijom kao što je bio s Izraelom? Za njih je rekao: "Narod moj mene zaboravi, bezbroj je tomu već dana" (Jer 2,32).

Bogu je milo kad prije svega trčimo k njemu, kad stvaramo posebno vrijeme da budemo nasamo s njim izlijevajući mu svoje najdublje osjećaje i polažući pred njega naše prošnje. Nemamo pravo reći da ljubimo Gospodina ako redovito ne provodimo vrijeme s njim. On će uslišati vaše molitve i odgovoriti na njih. Ali on vas treba nasamo da vam u tihom trenutku može govoriti.

Kad svakodnevno odlazim u Gospodnju Svetinju nad svetinjama, moja stalna prošnja je da mi Duh Sveti otvori Riječ Božju da mogu biti njegov istinski prorok. Pouzdajem se u njega da će moje poruke poučiti i osvjedočiti Kristovo tijelo te potaći vjernike na pravednost.

Nađite kvalitetno vrijeme za njega pouzdajući se u njega za svoje prošnje.

srijeda, lipnja 01, 2011

POZDRAV U DRAGOCJENO IME NAŠEGA GOSPODINA ISUSA!

Sljedeću riječ primio sam od Duha Svetoga. Ona je za one kojima je potreban odgovor na molitvu, kojima je potrebna pomoć u vrijeme nevolje i koji su spremni i voljni ganuti srce Božje prema njegovoj Riječi:

1. Zgrabite obećanje saveza u Psalmu 46,2: "Bog nam je zaklon i u tvrđa, pomoćnik spreman u nevolji." Ovaj izraz "spreman" znači uvijek na raspolaganju, smjesta dostupan. Vjera mora počivati u sigurnosti da Duh Božji prebiva u vama sve sate dana i noći, neprestano. A s obzirom da se nastanio u vama, on čuje svaku misao molitve i vapaja. Znamo da ako nas čuje, odgovorit će na naše prošnje. Doista, Duh Sveti pokrenut će nebo i zemlju za svako dijete Božje koje si uzima vrijeme da izlijeva svoje srce Ocu bez žurbe, bez jurnjave, u njegovoj nazočnosti.

2. Pročitajte Psalam 62,6-8 i vjerujte mu. To je Davidova molitva koja je dotakla srce Božje. David je u biti rekao: "Čekajte samo na Boga. Ne očekujte pomoć iz drugog izvora. Samo on mora biti vaš izvor, vaša jedina nada i obrana. Samo vas on može snabdjeti snagom da nastavite ići naprijed dok ne dođe vaš odgovor."

Kad potpuno postanete ovisni samo o Gospodinu – kad prestanete tražiti čovjeka za pomoć i počnete se pouzdavati u Boga za nadnaravno – ništa vas neće moći uzdrmati. Ništa vas neće moći baciti u nespokojstvo očaja. David je izjavio: "Neću se pokolebati" (Ps 62,7).

3. Ovdje je bit svega toga, tajna pobjedničke molitve koju je svaki sveti kroz povijest naučio: IZLIJEVANJE SRCA PRED GOSPODINOM. "U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište" (Ps 62,9). Ana je naš primjer. Očajna zbog djeteta, ona je "izlijevala" svoju dušu Gospodinu. I, kaže Pismo, "lice joj nije više bilo tužno kao prije" (1 Sam 1,18).

Bog će uslišati i odgovoriti vam kad vidi da ste voljni isključiti na neko vrijeme sve svjetovne glasove. Do mile volje vapite, izlijevajte svoju dušu pred njim, vjerujte mu i on će vam odgovoriti. Došlo je vrijeme za slomljenost pred Gospodinom, za vjeru rođenu iz skrušena posredovanja. Slijedite ove biblijske putove i Bog će vas uslišati i odgovoriti vam.