utorak, svibnja 31, 2011

KRIST VLADA!

Ljudi nam često pišu govoreći: "Nemam nikog s kime bih razgovarao, nikog s kime bio podijelio svoja bremena. Nitko nema vremena slušati moj vapaj. Potreban mi je netko kome mogu izlijevati svoje srce."

Kralj David bio je okružen ljudima. Bio je oženjen, imao je veliku obitelj i mnoge suradnike uz sebe. Međutim, isti vapaj čujemo čak i od njega: "Kome ću ići?" U samoj je našoj naravi da želi drugo ljudsko biće, s licem, očima i ušima, koje će nas slušati i savjetovati.

Kad je Job bio svladan svojim kušnjama, vapio je od žalosti: "O kad bi kog bilo da mene sasluša!" (Job 31,35). Ovaj je vapaj izgovorio dok je sjedio pred svojim takozvanim prijateljima. Međutim, ti prijatelji nisu imali suosjećanja za njegove nevolje. Umjesto toga, bili su poslanici očaja.

U svojoj žalosti, Job se obraćao jedino Gospodinu: "Odsad na nebu imam ja svjedoka, u visini gore moj stoji branitelj … dok ispred njega suze moje liju" (Job 16,19-20). U Psalmima, David potiče narod Božji da čini isto: "U nj se, narode, uzdaj u svako doba; pred njim srca izlijevajte: Bog je naše utočište" (Ps 62,9). A u Psalmu 142 je zapisao:

"Iz svega glasa vapijem Jahvi, iz svega glasa Jahvu zaklinjem. Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem. Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ. Na putu kojim prolazim potajnu mi zamku staviše. Obazrem li se nadesno i pogledam: nitko ne zna za mene. Nemam kamo pobjeći, nitko za život moj ne mari. K tebi, Jahve, vapijem; govorim: ti si mi utočište, ti si dio moj u zemlji živih" (Ps 142,2-6).

U svom srcu vjerujem da vam je ova poruka poziv od Duha Svetoga da nađete tajno mjesto gdje ćete često moći izlijevati svoju dušu Gospodinu. David je "izlijevao svoju tužaljku", a tako možete i vi. S Isusom možete razgovarati o svemu – svojim problemima, sadašnjoj kušnji, financijama, zdravlju – i reći mu kako ste svladani, čak i kako ste obeshrabreni. On će vas saslušati s ljubavlju i suosjećanjem i neće prezreti vaš vapaj.

Bog je odgovorio Davidu. Odgovorio je i Jobu. I stoljećima je odgovarao na vapaje srca svakoga onog tko se pouzdavao u njegova obećanja. Isto tako, obećao je da će uslišati i vas i voditi vas. Doista, on se zavjetovao da će biti vaša snaga. Pođite k njemu i odande ćete izaći obnovljeni.

ponedjeljak, svibnja 30, 2011

BOG NAS NIKADA, NIKADA NIJE IZNEJVERIO!

Što god se događa s ekonomijom, s kakvom god se krizom suočavamo, kakva god žalost ili nevolja došla na naš put – NAŠ BLAGOSLOVLJENI GOSPODIN VODI NAS I BRINE SE ZA NAS NA SVAKOM KORAKU PUTA.

Bog se na kraju morao odreći onih koje je izbavio iz Egipta jer su sumnjali i ograničavali ga nakon što su onako čudesno bili paženi u njegovim dragim rukama. Ne radi se o tome da bi Bog volio da se pouzdajemo u njega u teškim vremenima, on to zahtijeva. Zbog toga nas Pismo tako snažno upozoravana protiv nevjere. Rečeno nam je da to žalosti Gospodina i isključuje nas od svakoga blagoslova i dobrog djela koje je obećao. Naša nevjera čini svako obećanje "neučinkovitim".

Za nas u New Yorku to nije mrtva teologija. Da bismo preživjeli svakoga dana, moramo provoditi ono što propovijedamo. Ako se ne bismo u potpunosti pouzdavali u Gospodnja obećanja i oslanjali na Isusa sa svime što je u nama, bili bismo paralizirani od straha i panike. Ovdje su ulice kao ratne zone; ljudi žive neprestano u strahu i opasnosti, a prolaznici su ubijani slijeva i zdesna. Naša cijena da se brinemo za one kojima služimo je velika, a potrebe povrijeđenih su ogromne. AKO NE BISMO POČIVALI NA BOŽJIM ČVRSTIM OBEĆANJIMA, BILI BISMO SVLADANI.

Ali nismo svladani i ne bojimo se. Dok problemi postaju sve gori, mi jačamo u sili Duha Svetoga.

petak, svibnja 27, 2011

MOJA JE MOLITVA DA UŽIVATE U NAZOČNOSTI GOSPODNJOJ!

U izvornom hebrejskom postoji tekst koji me vrlo blagoslovio te ga želim podijeliti s vama. "Kad mi se primiču podmukli progonitelji koji su daleko od tvoga Zakona, tada si ti, o Jahve, blizu sa svim svojim vjernim zapovijedima" (Ps 119,150-151, slobodan prijevod).

Demonske vlasti i sile opkolile su Davida pokušavajući njega i Izraela dovesti do uništenja i istrebljenja. Međutim, ovaj čovjek Božji svjedoči da dok se neprijatelj sve više primicao, on je vjerovao da se Gospodin primiče još bliže. On kaže da ga je Bog svojom desnicom proveo kroz svaki neprijateljski juriš.

Ovdje u Davidovom svjedočanstvu divno je obećanje za vas i mene. Možemo biti sigurni da je sotona ovdje da uništi, muči i obori sve koji ljube Gospodina. Neprijatelj će učiniti sve što je u njegovoj moći da nas uvede u jamu očaja, zbunjenosti, krivnje i osude.

Dolaze li upravo sada i protiv vas neki sotonski "podmukli progonitelji"? Strahovita iskušenja? Napasti? Financijska bremena? Bračni ili obiteljski problemi? Problemu u poslu? Kad vam se približuju vaši progonitelji s namjerom da vas unište, ohrabrite se: Gospodin Bog Svevišnji čak vam je bliže. On je na vašoj strani, a ako je on blizu vas, djelovat će za vas. Ne mogu zamisliti da bi Bog bio blizu ijednoga svog djeteta i samo sjedio dopuštajući đavlu da ga zlostavlja ili na bilo koji način kvari.

Pročitajte Psalam 68,2-8 i vidite što je Bog obećao učiniti za vas budete li se pouzdavali u njega. Imate pravo na ova četiri retka i sada i kroz čitavu godinu. Upamtite ih, stojte na njima i Bog će natjerati vaše neprijatelje u bijeg.

četvrtak, svibnja 26, 2011

NEKA MIR BOŽJI VLADA VAŠIM SRCIMA!

Duh mi je tako jasno dao na znanje da je sva moja molitva potpuno uzaludna ako ne molim s vjerom. Mogu plakati, postiti, posredovati, preklinjati i s bolovima moliti, međutim to uopće ne ostavlja nikakav dojam na Gospodina ako to ne činim s jednostavnom, djetinjom vjerom.

Bog neće djelovati za nas bez vjere. Riječ kaže: "Takav čovjek (koji sumnja) neka ne misli da će što primiti od Gospodina" (Jak 1,7).

Gospodin nam zapovijeda da mu vjerujemo. Međutim, često imamo tako malo pouzdanja u njega, tako malo vjere u njegovu spremnost i želju da odgovori na vapaj našega srca. Kad dođemo u nebo, bit ćemo zaprepašteni kad otkrijemo sve blagoslove, mir i silu koje smo imali na raspolaganju, ali nismo ih prisvajali zbog svoje slabe vjere.

SNAŽNO SAM POTAKNUT OD DUHA SVETOGA DA VAS POZOVEM DA POVEĆATE SVOJU VJERU. Tražite Gospodina da vam oprosti vašu nevjeru i da vašu dušu preplavi pouzdanjem u njegovu spremnost da je i više nego voljan odgovoriti na vaše iskrene molitve.

Želite li veću vjeru? Kad ponovno odete na molitvu, upotrijebiti sljedeće retke Pisma za uvjeravanje Gospodina. On se neće odreći svoje vlastite Riječi. Držite se ovoga:

  • Psalam 62,9
  • Psalam 91,4
  • Psalam 56,4
  • Izreke 30,5
  • Jeremija 29,11-14

Ustrajte u vjeri! On će vam odgovoriti – i to brzo!

srijeda, svibnja 25, 2011

POZDRAV U DIVNO IME GOSPODNJE!

Predlažem da si uzmete vrijeme i pročitate ove snažne psalme, 142 i 143, da potaknete svoju vjeru.

Zanima me kroz što je David prolazio kad je rekao: "Ako duh moj i klone u meni, ti put moj poznaješ" (Ps 142,3). U Psalmu 143,4 on ponavlja: "Duh moj već zamire u meni, srce mi trne u grudima." David zapravo govori Bogu: "Tonem u nevolji. Pod napadom sam neprijatelja. To me obara." Vapio je Gospodinu: "Poslušaj moje vapaje, jer sam veoma nevoljan … Izvedi iz tamnice dušu moju" (Ps 142,7-8).

Ljubljeni, ove su riječi zapisane zbog nas, za našu pouku. Tu je ohrabrenje za sav narod Božji koji je svladan nevoljama i teškoćama. Neki tonu u financijskim problemima, svladani dugovima. Mnogi dragi vjernici jedva sastavljaju kraj s krajem. Mnoge udovice i stariji bračni parovi jedva preživljavaju.

Često sam bio optuživan da sam previše sumoran, previše negativan. Ljudi kažu da nitko ne želi slušati loše vijesti te odbacuju svakog propovjednika koji govori o boli, trpljenju i nevoljama. Ali istina je da većina od nas živi u svijetu u kojem život može povremeno biti apsolutno neizdrživ. Poput Davida, i mi se suočavamo s bujicom nevolja; i mi smo dotaknuti nevoljama čak i u našoj pravednosti. I mi prolazimo kroz bolesti, smrt ljubljenih i razdoblja zbunjenosti ne znajući što trebamo učiniti. I mi se suočavamo s paklenim napadima sotone protiv naše vjere.

U ta naša neizdrživa razdoblja učimo tražiti Boga i vapiti u boli. David je rekao: "Pred njim svoju izlijevam tužaljku, tjeskobu svoju pred njim razastirem" (Ps 142,3). "…u pravednosti me svojoj usliši" (Ps 143,1). Jeste li sada pritisnuti prilikama u svom životu? Učinite što i David:

• "Ruke svoje za tobom pružam, duša moja ko suha zemlja za tobom žeđa" (Ps 143,6).

• Lica svojeg preda mnom ne skrivaj … Objavi mi jutrom dobrotu svoju, jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim mi je krenuti, jer k tebi dušu uzdižem" (Ps 143,7-8).

• "Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utječem. Nauči me da vršim volju tvoju, jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek me po ravnu putu vodu! Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe" (Ps 143,9-11).

Ohrabrite se! Bog sve ima pod kontrolom! On će ispuniti vaše potrebe na vrijeme.

utorak, svibnja 24, 2011

VAŠA BITKA JE GOSPODNJA (vidi 2 Ljet 30,15)

Razlog zašto pišem ovo jest da vas podsjetim da bitka s kojom se suočavate nije vaša, nego Božja. Ako ste njegovo dijete, možete biti sigurni da će sotona "bjesnjeti na vas".

U 2 Ljetopisima 20 veliko je mnoštvo došlo protiv naroda Božjeg. Kralj Jošafat i njegov narod svojim su srcem odlučili tražiti Gospodina i postiti. Kralj je zavapio Bogu u molitvi koju je većina nas povremeno molila na našem duhovnom putovanju: "U nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas, niti mi znamo što da radimo, nego su nam oči uprte u te" (2 Ljet 20,12). "Siđe Jahvin duh usred zbora … On reče: 'Ne bojte se i ne plašite se … jer ovo nije vaš rat, nego Božji" (2 Ljet 20,14-15).

Izaija je svim sotonskim silama dao ovo upozorenje: "Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao …? Na Sveca Izraelova" (Iz 37,23).

Bog je rekao svome narodu Izraelu, a kaže i nama danas: "Ova bitka nije protiv vas. To je sotonski bijes protiv mene Gospodina koji stanujem u vama." Bog je rekao sotoni: "Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraćaš … bjesnio si na me" (Iz 37,28).

Pitam vas, gdje je vaša borba? U vašem braku? Na poslu i radnom mjestu? U vašim financijama? Zdravlju? Postaje li ta bitka svakim danom sve žešća? Ako imate srce za Isusa i želju biti s njim, suočavat ćete se s bijesom pakla. Ali to nije vaša bitka.

Ako tako odaberete, svoju bitku možete brzo okončati jednostavno izlazeći iz bitke i predajući se svome strahu i sumnjama. Sotona neće uznemiravati one koji dižu ruke od svoga pouzdanja u Gospodina.

Da, bitka je Gospodnja, ali i mi imamo dio u njoj – a to je da se pouzdajemo i vjerujemo njegovim obećanjima u lice beznadnosti i onome što se čini nemogućim. "Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoreći: 'Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?'" (Iz 40,27).

Vjera zahtijeva da predam sve svoje probleme – sve svoje kritične situacije, strahove, tjeskobe – u ruke Gospodnje. Kad učinim sve što mogu i znam da je moja bitka iznad moje moći, moram je predati u njegove ruke.

Naš Gospodin zna bijes sotone i mi moramo doista vjerovati da će on djelovati. On će nas provesti kroz vodu i vatru i natjerati u bijeg sve duhovne neprijatelje. Evo Riječi Božje u vezi s onim što će učiniti: "Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi dođe, prsten ću ti provući kroz nozdrve, uzde staviti u žvale i vratit ću te putem kojim si došao" (Iz 37,29).

Budete li se čvrsto držali svoje vjere – pouzdajući se u njega, počivajući na njegovim obećanjima i odupirući se svim lažima sotone koje dolaze u vaš um – onda očekujte da će Bog doći svojim Duhom u vašu situaciju i donijeti očekivani kraj vašoj određenoj bitki. On će pokrenuti nebo i zemlju da vas izbavi i stvori put. Put izlaza je pouzdanje, pouzdanje, pouzdanje! "On ratove prekida" (Ps 46,10).

petak, svibnja 20, 2011

DAJ MI SVU SVOJU SUTRAŠNJICU

Jednoga dana, Gospodin se objavio Abrahamu i dao mu nevjerojatnu zapovijed: "Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati" (Post 12,1).

Kako nevjerojatno! Iznenada, Bog uzima jednoga čovjeka i kaže mu: "Želim da se digneš i odeš, ostavljajući sve za sobom: dom, rodbinu, zavičaj. Želim te nekamo poslati. Putem ću te voditi kako da dospiješ onamo."

Kako je Abraham odgovorio na tu nevjerojatnu riječ od Gospodina? "Vjerom se Abraham pokori kad primi poziv da ode u zemlju koju je imao primiti u baštinu. Ode, iako nije znao kamo ide" (Heb 11,8).

Što je Bog imao na umu? Zašto je pretraživao nacije tražeći jednoga čovjeka, a onda ga pozvao da sve ostavi i pođe na putovanje bez zemljopisne karte, bez unaprijed stvorena pravca kretanja i bez poznata odredišta? Razmislite o tome što je Bog tražio od Abrahama! Nije mu pokazao kako će prehranjivati obitelj i brinuti se za nju. Nije mu rekao kako daleko će ići i kad će stići. U početku, rekao mu je samo dvije stvari: "Idi" i "Ja ću ti pokazati put".

Bog je u biti rekao Abrahamu: "Od ovoga dana nadalje želim da mi daš svu svoju sutrašnjicu. Ostatak svoga života moraš živjeti stavivši svu svoju budućnost u moje ruke, iz dan u dan. Abrahame, tražim da svoj život obvezeš obećanju koje ti dajem. Ako se obvezeš da ćeš to učiniti, blagoslovit ću te, voditi i odvesti na mjesto koje ne možeš ni zamisliti."

Mjesto na koje je Bog htio odvesti Abrahama mjesto je na koje želi odvesti svaki ud Kristova tijela. Abraham je ono što biblijski učitelji nazivaju "čovjekom uzorkom", to je čovjek koji služi kao primjer kako hodati pred Gospodinom. Abrahamov nam primjer pokazuje što se traži od svih koji traže ugoditi Bogu.

Nemojte misliti da je Abraham bio mladić kad ga je Bog pozvao da se obveže na taj način. Vjerojatno je već imao gotove planove kako da osigura budućnost svoje obitelji, tako da je morao razmotriti mnoge stvari dok je vagao Božji poziv. Međutim, "Abraham povjerova Jahvi, i to mu se uračuna u pravednost" (Post 15,6).

Apostol Pavao nam govori da su svi koji vjeruju i pouzdaju se u Krista djeca Abrahamova. Poput Abrahama, i mi se smatramo pravednima jer smo obratili pozornost na isti poziv da svu svoju sutrašnjicu povjerimo u ruke Gospodnje.

četvrtak, svibnja 19, 2011

IZ LAVLJE ŠAPE

Za naše vlastito dobro, Bog nam kaže da se sjećamo. Sjećanje naših prošlih izbavljenja pomaže nam da nam raste vjera za ono kroz što upravo prolazimo.

Suočavate li se s krizom? Imate li neki divovski prijeteći problem kod kuće, na poslu, u obitelji? Jedini način da se suočite s tim divom jest da učinite što i David: sjetite se lava i medvjeda. To je bio način kako je mogao poći protiv Golijata bez straha: sjećajući se Božje vjernosti prema njemu u njegovim prošlim krizama.

Kad se David dobrovoljno javio da se bori s Golijatom, "Šaul odvrati Davidu: 'Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim ...' Ali David odgovori Šaulu: 'Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja ... I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa će i taj neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih'" (1 Sam 17,33-36).

Idući protiv Golijata, David je znao s kakvom se opasnošću suočava. Nije bio početnik, neko naivno dijete koje se razmeće i traži borbu. Ne, David se jednostavno sjećao svojim prošlih izbavljenja i sad je gledao u svoga neprijatelja ravno u oči te izjavio: "Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape izbavit će me i iz ruku toga Filistejca" (1 Sam 17,37).

Mnogi iz naroda Božjeg danas se suočavaju s divovima na svim stranama. Međutim, mnogi su u strahu šćućureni. Opisuje li to i vas? Jeste li zaboravili vrijeme kad ste bili tako bolesni da ste bili blizu smrti, ali Gospodin vas je podigao? Sjećate li se financijske katastrofe kad ste mislili: "To je to; gotov sam", međutim, Gospodin vas je i kroz to proveo i održao do današnjeg dana?

Mnogo je stvari koje ne razumijemo i nećemo ih razumjeti dok ne dođemo kući k Isusu. Ali ja apsolutno vjerujem da Bog može iscijeliti i da ima izlaz iz svake situacije. No pred nama je pitanje gdje ćemo naći vjeru i hrabrost da se dignemo i steknemo pobjedu u njemu?

Ona dolazi jedino dok se sjećamo lava i medvjeda. Ona dolazi kad ste u stanju prisjetiti se nevjerojatne Božje vjernosti i prošlih pobjeda koje vam je dao. Ne možete se suočiti s divom dok niste u stanju zamisliti i razumjeti veličanstvo i slavu Božju u vašem životu.

srijeda, svibnja 18, 2011

NALAŽENJE NOVE SNAGE

Kako brzo zaboravljamo velika Božja izbavljenja u svom životu! Kako lako uzimamo zdravo za gotovo čuda koja je on u našem životu izvršio. Međutim, Biblija nam iznova i iznova govori: "Sjeti se svojih izbavljenja."

Tako smo slični učenicima. Ni oni nisu razumjeli Kristova čuda kad je tisuće nadnaravno nahranio sa svega nekoliko kruhova i riba. Isus je dvaput izvršio to čudo, jednom nahranivši pet tisuća, a drugi put četiri tisuće ljudi. Nekoliko dana kasnije, učenicima su ti događaji potpuno ispali iz sjećanja.

To se dogodilo kad ih je Isus upozorio na farizejski kvasac. Oni su mislili da im je to rekao jer su zaboravili na put ponijeti kruh. Ali Krist im je odgovorio: "Zar još ne razumijete? Ne sjećate li se više onih pet kruhova na pet tisuća ljudi, i koliko košara uzeste? I sedam kruhova na četiri tisuće ljudi, i koliko košara uzeste?" (Mt 16,9-10).

Prema Marku, Krist je bio svladan činjenicom kako su njegovi učenici brzo zaboravili taj događaj. Rekao im je: "Zar još ne razumijete i ne shvaćate?! Zar vam je srce otvrdnulo? Zar kod očiju ne vidite? Zar kod ušiju ne čujete? Zar se ne sjećate koliko košara punih ulomaka digoste kad razlomih pet kruhova na pet tisuća ljudi?" (Mk 8,17-19)

Što nam ti odlomci govore? Jasno je da nijedan od učenika nije stao da bi promislio o tome što se dogodilo kod tih čuda hranjenja. Pokušajte zamisliti ljude kako hodaju među mnoštvom naroda noseći košare i dodavajući kruhove i ribe koji se čudnovato razmnožavaju pred njihovim očima. Pomislili biste da će učenici pasti na koljena vičući: "Kako je to moguće? Ovo je strahovito! Van ljudske pameti. O, Isuse, ti si doista Gospodin!" Zamišljam ih kako potiču ljude koje poslužuju: "Evo, jedite čudesnu hranu poslanu iz slave. Osigurao ju je Isus."

Učenici su svojim vlastitim očima vidjeli ova čuda, međutim, nekako nisu registrirali njihovo značenje. Nisu razumjeli ova čuda, a jednako i vi i ja zaboravljamo čuda Božja u našem životu. Usred kriza današnjice, jučerašnja se izbavljenja brzo zaboravljaju.

Kroz Stari i Novi zavjet čitamo: "Sjećajte se silne ruke Gospodnje koja je vršila čuda za vas. Ne zaboravljajte svoja izbavljenja u prošlosti." Pogledajte kako Mojsije potiče Izraela nakon čuda na Crvenom moru: "Sjećajte se ovoga dana u koji ste izbavljeni iz Egipta, iz kuće ropstva, jer vas Jahve izbavi odande svojoj jakom mišicom..." (Izl 13,3).

utorak, svibnja 17, 2011

UZVISUJMO IME ISUSA KRISTA, NAŠEGA GOSPODINA!

Netko tko ovo čita treba Isusov dodir. Kad je Gospodin služio ovdje na zemlji, išao je okolo ozdravljujući i obnavljajući unesrećene jednostavno dodirujući ih. Kad je Isus dotakao Petrovu punicu, "pusti je groznica". Dotakao je lijes mrtva djeteta, i dječak se povratio u život. Dotakao je oči slijepaca, i oni su progledali. Dotakao se uha gluhog i on je iznenada čuo. Roditelji su mu donosili djecu "da stavi ruke na njih". Njegov nježan dodir sve je mijenjao. Mnogi su donosili svoje bolesne i slabe, a Isus je nalazio vremena da ih sve dosegne, dotakne i iscijeli.

Ako doista prisno poznajete Gospodina, znate i osjećate dodir Isusove ruke. U vrijeme osamljenosti, u vrijeme obeshrabrenja, u vrijeme zbunjenosti, u vrijeme boli i neizvjesnosti zavapili ste iz dubine svoje duše: "Gospodine Isuse, potreban mi je tvoj dodir. Moram osjetiti tvoju nazočnost. Dođi, Isuse, i dotakni moju žednu dušu."

Nekima je potreban Isusov dodir na njihovu umu. Sotona je došao svojim pokvarenim vlastima da muči i opterećuje um paklenim mislima – mislima nevjere, mislima koje nisu slične Kristu, mislima straha, mislima nedostojnosti, mislima o Božjem nezadovoljstvu. Iskreni će vam vjernici reći da su iskusili te napade na svoj um. Sotona je čvrsto odlučio uništiti našu vjeru i oslanjanje na Gospodina.

U Pismu je Isusov dodir dolazio u odgovoru na vapaj. Nema dokaza da je ikada ignorirao ili odbio takav vapaj. A neće se oglušiti ni na vaš vapaj, nego će milosrdno odgovoriti na vašu potrebu. U Mateju 8 čitamo o gubavcu koji je došao k njemu i rekao: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti." Isus je ispružio ruku i dotakao ga se govoreći: "'Hoću. Ozdravi!' I odmah bi izliječena njegova guba."

Nađite danas mjesto s Isusom nasamo i recite mu isto što je rekao i gubavac: "Gospodine, ti možeš. Očisti me." A onda očekujte da vas on koji ne gleda tko je tko dotakne i iscijeli u umu, tijelu, duši i duhu. Ruka Gospodnja ispružena je prema vama, ali on čeka na onaj vapaj potrebe, vapaj za pomoći koji je i vapaj očekivanja.

"Egipćani su s nama postupali loše; tlačili su nas i nametnuli nam teško ropstvo. Vapili smo Jahvi, Bogu otaca svojih. Jahve je čuo vapaj naš; vidje naš jad, našu nevolju i našu muku. Iz Egipta nas izvede Jahve moćnom rukom i ispruženom mišicom, velikom strahotom, znakovima i čudesima. I dovede nas na ovo mjesto i dade nam ovu zemlju, zemlju kojom teče med i mlijeko" (Pnz 26,6-9).

ponedjeljak, svibnja 16, 2011

BOG VAS BLAGOSLOVIO I SAČUVAO U MIRU!

Duh Sveti me potakao da čitam Izlazak 12 koji sadrži izvješće o Izraelovom izbavljenju iz Egipta.

Vrata svakoga izraelskog doma, oba dovratnika i nadvratnik, bili su poškropljeni janjetovom krvi. Bilo je to za zaštitu naroda Božjeg od anđela smrti koji je prolazio zemljom. Kad je došao taj dan, mnoštvo je Izraelaca izašlo iz ropstva; pored šesto tisuća muškaraca tu su bili i žene i djeca. "Točno onoga dana – sve čete Jahvine iziđoše iz zemlje egipatske" (Izl 12,41).

U sljedećem poglavlju zastao sam kod 3. retka koji glasi: "Jer vas Jahve izbavi odande svojom jakom mišicom" (Izl 13,3). Božji je narod bio izbavljen jedino snagom Gospodnjom; nikakvim ljudskim sredstvima.

David izjavljuje: "Taj Bog me snagom opasuje i s moga puta pogibelj uklanja … On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dušmana mojih jačih od mene … On je štit svima, samo on, koji se k njemu utječu" (2 Sam 22,33.17.18.31).

Naša vjera i snaga mogu oslabiti, ali za naša razdoblja slabosti Bog nam je dao čudesna obećanja da nas obnovi i osnaži:

• "Ti me opasa snagom za borbu" (2 Sam 22,40).

• "Nemoćni se snagom opasuju" (1 Sam 2,4).

• "Jahve narodu svom daje jakost, Jahve narod svoj mirom blagoslivlje" (Ps 29,11).

• "Bog Izraelov daje moć i silu narodu svojemu. Blagoslovljen Bog" (Ps 68,36).

• "Ne zabaci me u starosti … Ići ću u snazi Jahve Gospoda" (Ps 71,9.16).

• "Blažen čovjek kojemu je snaga u tebi … (Oni) hode od snage do snage; svatko će se od njih pojaviti pred Bogom na Sionu" (Ps 84,5.7).

Ljubljeni, vjerujete li da je naš Bog jak? Ako je jak, nikakva se sila ne može pred njim održati. Zbog toga, predajte sve u njegovu moćnu ruku snage i vlasti. On će stvoriti put. A više od svega, vjerujte ovoj riječi: "Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio" (Ps 138,3).

Bog vas blagoslovio.

petak, svibnja 13, 2011

OPROŠTENO NAM JE

Isus nam govori: "Zaista, zaista, kažem vam, tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život. On ne dolazi na sud, već je prešao iz smrti u život" (Iv 5,24). On govori: "Ako vjeruješ u mene, nećeš na sud, nego ćeš preći iz smrti u život."

Doista, Pismo nam od korice do korice govori da jednom kad nam Gospodin oprosti grijehe, briše ih iz svog sjećanja.

"A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem" (Iz 43,25).

"Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka" (Iz 44,22).

"Oprostit ću bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati" (Jer 31,34).

"Bit ću milostiv prestupcima njihovim, grijeha se njihovih više neću nikako sjećati" (Heb 8,12).

"'Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije ovog vremena', veli Gospodin: 'Stavit ću zakone svoje u srca njihova i upisat ću ih u pamet njihovu, a grijeha se njihovih i bezakonja njihovih nipošto neću više sjećati'" (Heb 10,16-17).

"Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opačine, baci na dno mora sve grijehe naše" (Mih 7,19).

Tu je obilje dobrih vijesti za svakog kršćanina koji se muči, bori ili nastoji usmrtiti djela svoga tijela u svojoj vlastitoj snazi. Uključuje li to i vas? Koliko ste obećanja dali Bogu samo da biste ih ponovno prekršili? Koliko ste puta pokušavali ugoditi Gospodinu misleći da ćete se borbom uspjeti riješiti svojih požuda i navika samo da biste još jednom podbacili?

Evo vaše dobre vijesti iznesene u knjizi Miheje: "Ja, Gospodin, satrt ću sve vaše opačine." Bog nam u ovim odlomcima daje sliku za slikom kako briše naše grijehe ih svog sjećanja. Briše ih i više ih se ne sjeća; pokapa ih na dnu mora; satire ih, što znači, tjera ih na dno i zarobljava.

Izaija nam čak govori da Bog uzima naše prijestupe i baca za svoja leđa. "Za leđa si bacio sve
moje grijehe" (iz 38,17). To znači da se Bog više nikada ne osvrće za našim grijesima da bi ih ponovno obznanjivao.

Dopustite mi da vas sad pitam: Ako Bog zaboravlja naše grijehe, zašto ih vi i ja ne zaboravljamo? Zašto uvijek dopuštamo đavlu da iskopa neko blato ili mulj iz naše prošlosti i maše nam njime pred očima kad su svi naši grijesi već pokriveni Kristovom krvi?

Očišćavajuća i opraštajuća sila Kristove krvi je sveobuhvatna. Ona pokriva čitav naš život!

četvrtak, svibnja 12, 2011

UPRAVO PRIJE POBJEDE

Ako prolazite kroz smetenost, bol i trpljenje, to može biti da Bog izvodi za vas stvari na svoj vlastiti način. To je najčešće suvereno djelo našeg Boga koji razvija glavni plan poznat jedino njemu. On je na djelu kroz sve trpljenje njegova naroda. Ubrzo će smetenost slijediti čudo.
Ako proučavate Bibliju, otkrit ćete te iste uzorke u životima svih ljudi Božjih. Kad je Bog iz slučaja u slučaj počeo ispunjavati svoje obećanje, najprije se činilo kao da se krov urušava!

Sjetite se Daniela i trojice hebrejskih mladića. Oni su se predali životu svetosti i odvojenosti od svijeta i svih njegovih zadovoljstava. Daniel se predao životu molitve, suza i posredovanja, ali što je to donijelo njemu i trojici njegovih hebrejskih prijatelja? Prije same pobjede došlo je testiranje!

Iz molitvene prostorije ne odlazite u neku veliku pobjedu, nego u lavlju jamu. Iz posvećenja ne odlazite samo u život udobnosti i blagoslova, nego u užarenu peć. Ti se ljudi nisu bojali suočiti s boli i trpljenjem jer znali su da to uvijek završava na Božji način. Kroz lavove i užarene peći do Božje savršene volje!

Sjetite se Ilije. Bog mu je dao slavno obećanje duhovnog buđenja u zemlji; izlijevanje obilne kiše; novi dan pobjede za narod Božji; zbacivanje Ahaba i Izebele. Ali pogledajte svu onu zbrku koja je izbila nakon dobivanja tog obećanja. Izebela je zaprijetila njegovu životu natjeravši ga u goru da se sakrije. Zle sile pobile su proroke Božje i zemlja je nastavljala u zloći i suši. Zapravo, Riječ Božja činila se obmanom.

Možete li zamisliti kako je Ilija morao biti zbunjen? "Kakva je to odgovorena molitva? Prepušten sam sâm sebi. Gdje je Gospodin? Je li njegovo obećanje podbacilo?" No sve to vrijeme Bog je radio točno ono što je rekao da će učiniti. Ubrzo je zbunjenost nestala i odgovor je dolazio.

Krist je svojim učenicima ostavio obećanje koje će ih provesti kroz svu zbunjenost i bol, ali bili su previše zahvaćeni žalošću da bi ga se sjetili. Rekao im je: "Kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju" (Mt 26,32).

Drugim riječima: "Ne pokušavajte sve odgonetnuti. Ne ispitujte vrijeme zbunjenosti. To nije vaša bitka. Bog je na djelu! Kad sve ovo završi, još ću uvijek ići pred vama. Vaš pastir još će uvijek biti ovdje." Kakva ohrabrujuća riječ!

srijeda, svibnja 11, 2011

ČUVAN SNAGOM BOŽJOM

Petar je rekao: "(Nas) snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme" (1 Pt 1,5). U ovome vidim proročanstvo da će u ove posljednje dane Bog još jednom otkriti svome narodu svoju snagu očuvanja.

Krist je molio Oca u vezi sa svojim učenicima: "Dok sam bio s njima, ja sam ih čuvao u tvome imenu koje si mi dao, i sačuvao ih, te nijedan od njih ne propade" (Iv 17,12). Nisu se učenici sami sačuvali u volji Božjoj, nego su bili čuvani moćnom silom koja je bila izvan njih. Bez Kristove sile očuvanja ne bi mogli uspjeti ni jedan jedini dan.

Kakva veličanstvena molitva koju je Krist molio za njih: "Ne molim te da ih digneš sa svijeta, već da ih očuvaš od Zloga" (Iv 17,15).

U grčkom je riječ čuvati vrlo izražajna. Kao što je upotrijebljena u 1 Pt 1,5, znači:

• postaviti vojnu utvrdu;
• čuvati, opkoliti, zaštiti garnizonom;
• podići tvrđavu s punim bojnim redom, sa svim vojnim spravama;
• uočiti neprijatelja daleko prije i zaštititi se od opasnosti.

Nije samo Gospodin tvrda kula, nego on za nas postavlja vojnu utvrdu koju drži potpuno opremljena vojska. Mi zapravo postajemo snažna vojna utvrda s vojskom koja se sastoji od vojnika, konja i bojnih kola, sa stražom koja vidi dolazak neprijatelja dok je još daleko.

Isus je molio: "Sačuvaj ih od Zloga." Grčka riječ za čuvati znači:

• spas od posljedica ili utjecaja svega lošeg, zlog, neugodnog, štetnog, nepristojnog, pakosnog ili pokvarenog;
• spas od samog sotone i svega što je pokvareno ili bolesno.

Kad se sve to stavi zajedno, čini se predobro za vjerovati. Mi smo Božja vojna utvrda potpuno zaštićena oboružanom duhovnom vojskom koja se sastoji od bezbrojnih konja, bojnih kola i vojnika postrojenih za bitku, koji su potpuno obaviješteni o svakom neprijateljskom planu ili naumu; mi smo Božja vojna utvrda potpuno zaštićena protiv sotone i svih zlih sila ispod nebesa. Sad možda možemo razumjeti što Pismo misli kad kaže: "Veći je onaj koji je u vama, nego onaj koji je u svijetu" (1 Iv 4,4).

utorak, svibnja 10, 2011

ČUVAN GOSPODINOM NAD VOJSKAMA

Starozavjetni sveci poznavali su Boga na način o kome mi novozavjetni sveci znamo vrlo malo. Poznavali su ga kao Gospodina nad Vojskama! U Starom zavjetu – od Samuela do Malahije – preko dvjesto puta naziva se Boga tim imenom. Čitamo da je David postajao sve silniji i silniji jer je Gospodin nad Vojskama bio s njim. Ovaj veličanstven naziv nalazi se u Psalmima iznova i iznova:

• "S nama je Jahve nad Vojskama, naša je utvrda Bog Jakovljev" (Ps 46,9).
• "Jahve, Bože nad Vojskama, tko je kao ti? Silan si, Jahve, i vjernost te okružuje" (Ps 89,9).
• "Jahve, Bože nad Vojskama, čuj molitvu moju" (Ps 84,9).
• "Jahve nad Vojskama – on je Kralj slave" (Ps 24,10).

Hebrejska riječ za "vojsku" je tsbaah, a znači "vojska spremna i postrojena za bitku"; vojnici, konji i bojna kola spremni poći u rat u određeno vrijeme; vojska okupljena i postrojena, koja čeka naredbe.

Jednom prilikom, asirska je vojska došla protiv kralja Ezekije i Jude. Ovaj kralj nije se dao smesti dok je bio opkoljen tom okrutnom vojskom te je rekao narodu Božjem: "'Budite hrabri junaci; ne bojte se i ne plašite se asirskoga kralja, ni svega mnoštva što je s njim, jer je s nama moćniji nego s njim: s njim je tjelesna mišica, a s nama je Jahve, Bog naš, da nam pomaže i da bije naše bojeve.' Narod se uzda u riječi judejskoga kralja Ezekije" (2 Ljet 32,7-8).

Starozavjetni sveci počivali su u objavi svevišnjeg Boga čija se svemoćna, nevidljiva vojska okupila za njihovu zaštitu. David se hvalisao: "Božja su kola bezbrojna, tisuću tisućâ: Jahve sa Sinaja u Svetište dolazi" (Ps 68,18). Prema psalmistu, postrojeni su za nas: "Jahve je čuvar tvoj" (Ps 121,5)

Ne čuvamo se od zla svojom vlastitom snagom; ne borimo se sa stonom u svojoj vlastitoj snazi. Čuvati nas mora Gospodin nad Vojskama. Čujte što govori Biblija: "On pruži s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. Od protivnika moćnog mene oslobodi … jačega od mene" (Ps 18,17-18).

U Judi nam je obećano: "(On) … vas može očuvati od pada i postaviti neporočne i razdragane pred njegovom slavom" (Jd 24).

ponedjeljak, svibnja 09, 2011

GOSPODIN JE TVOJ ČUVAR

Uzbudljiva starozavjetna priča u 2 Kraljevima 6 najbolje ilustrira što znači biti sačuvan silom Božjom.

Ben-Hadad, aramejski kralj, objavio je rat Izraelu i krenuo na njih s velikom vojskom. Dok su njegove snage napredovale, često je sazivao svoje ratno vijeće u svoje privatne odaje da isplaniraju ratnu strategiju za sljedeći dan. Ali prorok Elizej neprestano je slao riječ izraelskom kralju s detaljima svakog pomaka neprijateljskih četa. Zapravo, u nekoliko navrata Izraelci su izbjegli poraz zbog Elizejevih upozorenja.

Ben-Hadad se razbjesnio i pozvao svoje sluge: "Recite mi tko otkriva naše planove izraelskom kralju! Tko je izdajica?" Ali sluge su mu rekle: "Ne, nije tako kao što misliš, gospodaru; nema izdajice u tvom taboru niti na dvoru; mi smo svi vjerni i odani ljudi. Ali Elizej, prorok Izraelov, otkriva izraelskom kralju riječi koje kazuješ u svojoj spavaonici" (2 Kr 6,12).

Ben-Hadad odmah je poslao mnoštvo jahača, bojnih kola i vojnika da uhvate Elizeja. "Pođite u Dotan i dovedite mi ga", zahtijevao je. Otišli su noću i opkolili grad, nadajući se da će iznenaditi starog proroka. Elizejev sluga rano se probudio i kad je vidio da "oko grada stoji vojska s konjima i kolima" (r. 15), užasnut je otrčao k Elizeju i povikao: "Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?"

Pun pouzdanja, Elizej se nasmiješio i odgovorio: "'Ne boj se, jer ih ima više s nama, nego s njima.' I Elizej se pomoli ovako: 'Jahve, otvori mu oči da vidi!' I Jahve otvori oči momku, i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim konjima i kolima" (2 Kr 6,16-17).

Kao i psalmist, Elizej je mogao ostati stajati usred krize i reći s apsolutnom sigurnošću:

• "Ne bojim se tisuća ljudi što me opsjedaju dušmanski" (Ps 3,7).
• "Nek se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja" (Ps 27,3).
• "Iskupit će u miru dušu moju iz boja koji se protiv mene vodi, jer mnogi su sa mnom u zavadi" (Ps 55,19).

Moja molitva je ona od Elizeja: "Gospodine, otvori nam oči da možemo vidjeti gore pune konja i ognjenih kola – Gospodina nad Vojskama!"

petak, svibnja 06, 2011

PRESTANITE I ZNAJTE

Nakon što nam Riječ govori da je Bog onaj koji prekida ratove, dodano je ovo: "Prestanite i znajte da sam ja Bog …" (Ps 46,11).

Hebrejska riječ za "prestati" je raphah, što znači pustiti; postati slab, nemoćan. Dolazi iz korijena rapha, što znači pokrpati i biti učinjen potpuno čitav rukom liječnika.

Kako je čitava Riječ Božja dosljedna! On prekida ratove i dok završava svoj posao, mi trebamo prestati s našim samopravednim nastojanjima te sve povjeriti u njegove ruke: priznati svoju slabost i nemoć te povjeriti svoju budućnost i obnovu u ruke Krista, našega velikog liječnika.

Dragi vjerniče, kida li te tvoja unutarnja borba? Možda te udara sotona, ali on te ne može povrijediti ili uništiti. Najvjerojatnije si lišavan svega i pripreman za dublje otkrivenje križa da bi bio pripremljen za veću službu za Boga.

Ti si poput Petra koji je prije Pentekosta bio lišen svega. Vidi toga velikog čovjeka Božjeg kako potpuno oboren besciljno luta judejskim brdima.

Jednom je hodao po vodi i pomogao čudesno nahraniti mnoštva. Iskusio je stvarnu slavu Božju i bio je blagoslovljen, istaknut i koristan ljubljeni sluga Kristov. Ali strašno je sagriješio, iznevjerivši Gospodina kao malo tko, te je nakon toga gorko plakao i tugovao misleći da je izgubio spasenje i službu.

"Što nije u redu sa mnom?" vjerojatno je iznova i iznova pitao sam sebe. "Kako to da nisam imao snage i sile kad sam bio kušan? Kako to da nisam imao moralnu rezervu ni volju da se oduprem neprijatelju? Zašto sam upravo ja trebao pasti? Kako bi čovjek Božji mogao učiniti takvu užasnu stvar svome Gospodinu? Kako sam morao propovijedati drugima kad sâm nisam imao silu u krizi?"

Nije Bog prouzročio Petrov neuspjeh, ali iz toga je izašlo veliko dobro. Bio je to dio lišavanja čovjeka Božjeg, dopuštenoga da se otkrije što je bilo duboko ukorijenjeno u unutarnjem čovjeku. Samo je neuspjeh mogao otkriti ponos i samodostatnost. Neuspjeh ga je slomio i otkrio mu njegovu potrebu za apsolutnom ovisnošću o svome Gospodinu za sve, u što su uključeni i čistoća i pravednost.

Upravo u sjeni križa prolazimo kroz naše najveće iskušenje i neuspjehe, a onda se probijamo do uskrsnuća!

četvrtak, svibnja 05, 2011

BOŽJI CILJ ZA NAS JE MIR I ODMOR

Božji krajnji cilj za svu njegovu djecu je obilan život. On nikada nije htio da prolazimo kroz život usredotočeni na naše grijehe i neuspjehe. Dobra vijest je da mi služimo Bogu apsolutne ljubavi, Bogu milosti koji želi sve svoje ljubljene dovesti na mjesto daleko iznad svih nemira. Ali ne možemo zauzeti svoje mjesto i sjesti s Kristom na nebu dok se potpuno ne poistovjetimo s njegovom smrti i uskrsnućem.

Bez iskustva smrti na križu ne može doći do proboja u uznesen život. Duh Sveti u nas je stavio spoznaju da ne možemo doista živjeti dok doista ne umremo. Moramo znati da imamo sastanak sa smrću, sudbinu povezanu s križem Kristovim.

Dobro pogledajte gdje smo, sa svim našim strahovima, prazninom, osamljenošću, neuspjehom i kompromisom s grijehom. Promotrite kako malo od Gospodnjega obećanog mira doista posjedujemo. Daleko smo manje postigli od onoga što znamo da bi pobjedonosan kršćanin trebao biti, međutim, znamo da Riječ Božja jasno govori o pobjedi, miru i oslobođenju od vlasti grijeha. Vidimo ljude koji su se probili do toga prekrasnog života sigurnosti i htjeli bismo ih pitati kako su dospjeli do takve pobjede. Zatim se pitamo kako se i mi možemo probiti do nje.

Duh Sveti mora nas dovesti do križa i učiniti da se suočimo sa stvarnošću umiranja svijetu i grijehu. Onoga trenutka kad počnemo revno tražiti Gospodina sa željom da on bude gospodar nad svim našim stvarima, Duh će nas nezadrživo privlačiti. Bit ćemo dovedeni do kraja nas samih, lišeni svega, oslabljeni i bez pouzdanja u tijelo.

Uvjeren sam da Duh Sveti vodi svoju Crkvu natrag do tih slavnih istina poistovjećivanja s Kristom u smrti, uskrsnuću i uznesenom životu.

Smrt može biti vrlo obeshrabrujuća, posebno ako ne možete vidjeti slavu na njezinoj drugoj strani. Ali on nas uvjerava u svoju vječnu ljubav usprkos našim neuspjesima te nam daje mir, radost i nadu svoga uskrsnog života.

srijeda, svibnja 04, 2011

NOSEĆI DALJE VIZIJU by Gary Wilkerson

Tamni oblaci lijevali su kišom, a hladan vjetar puhao je kroz šator ispod kojega je tijelo mog oca trebalo biti spušteno u zemlju. Ali oni koji su se okupili pored njegova groba nakon veličanstvenog pogreba našli su utjehu pa čak i radost znajući da je David Wilkerson trčao trku i za vršio je i da je ostavio iza sebe ostavštinu od milijuna života koji su bili duboko dotaknuti i promijenjeni. Naša obitelj, bliski prijatelji i suradnici u službi zapjevali smo:

"Skoro, jako skoro vidjet ćemo Kralja! Tamo nema smrti, vidjet ćemo Kralja!" Radovali smo se znajući da je žalac smrti izgubio svoju snagu.

Danas, sa sprovodom iza nas, Isusova djela lansirana kroz očevu službu idu naprijed u punoj snazi. Tata je volio reći: "Najbolje tek dolazi." Uvjeren sam da je u pravu. Dani hranjenja gladne djece, služenja najsiromašnijima od siromašnih, spašavanja siročadi bez doma, propovijedanja Evanđelja onima koji još nisu dosegnuti neće se smanjiti za vrijeme naše straže.

Čak i ovaj tjedan lansirat ćemo nova mjesta za hranjenje kroz Please Pass the Bread. Ovaj tjedan kroz World Challenge misijske timove grade se domovi za beskućnike na Haitiju. Ovaj tjedan podižu se nove crkve među nedosegnutim narodom sjeverne Indije. U sljedećim tjednima, mjesecima, a ako bude volja Gospodnja, i godinama, nastavit ćemo hraniti gladna srca s dnevnim kratkim porukama Davida Wikersona i njegovim propovijedima.

Želim vas uvjeriti da će se vizija i služba moga oca te World Challengea, Inc. nastaviti. Još uvijek imamo isti poslovni odbor, isti fokus i isto vodstvo Duha Svetog za djelo koje je Bog stavio u naše ruke. Prošlih godinu dana aktivno sam služio kao predsjednik World Challengea, Inc., a sad ću i službeno preuzeti tu ulogu. Nećemo činiti nikakve velike promjene, nego ćemo nastaviti dalje s istim srcem i vizijom kao moj otac.

Iako je moj otac otišao da bude s Gospodinom, djelo će se nastaviti. Potrebe su još uvijek velike te cijenimo vaša pomoć dok posežemo za siromašnima i potrebitima.

ponedjeljak, svibnja 02, 2011

ČOVJEK BEZGRANIČNE VJERE

Dobar muž i otac te podjetinjio djed. Bio je prijatelj odbačenih i povrijeđenih. Neustrašiv svjedok Kristove spasonosne sile. Strastveni glas za Boga njegovoj Crkvi. Brižan skrbnik udovica, siročadi i siromaha. Duhovni otac generacije za generacijom – od siromašnih do moćnih, od odraslih do tinejdžera, od najbližih do stranaca iz svakog područja života.

Ova obilježja tek započinju definirati život Davida Wilkersona. Preko šest desetljeća vjerno je služio Gospodinu u službi osnivajući i vodeći druge službe koje su sa svakim desetljećem rasle i širom svijeta. Iza svega toga bila je nepokolebljiva vjera u Božju ljubav za svako ljudsko biće i njegova neumoljiva želja da ih dosegne.

"Brat Dave", kao što je volio da ga nazivaju, bio je doslovce poznat milijunima zbog svoje bezgranične vjere. On je vjerovao da Bog može promijeniti živote članova bandi i preobraziti najočajnije ovisnike o drogi, što je Gospodin i činio. On je vjerovao da se u srcu Times Squarea u gradu New Yorku može lansirati dinamična crkva – i Bog je to ostvario. On je vjerovao da može biti čovjek koji voli svoju ženu i djecu – i on je to činio.

David Ray Wilkerson rodio se 19. svibnja 1931. godine u Hammondu u Indiani, u lozi odanih pentekostnih propovjednika. Nakon što je bio ordiniran u Assemblies of God, oženio je ljubav svog života, Gwendolyn Carosso, koja je služila uz njega 57 godina.

Od samog početka brat Dave je primjenjivao kreativan, inovativni duh u službi. Ali propovijedao je iz vlastite patnje i boli vjerujući da Bog radi kroz naše slabosti. Znao je da Bog posramljuje mudrost ovoga svijeta da bi otkrio sebe i tu istinu iznova i iznova dokazivale su službe koje je brat Dave osnovao.
1958. godine otputovao je iz male crkve u Phillipsburgu u Pennsylvaniji da bi dosegao članove bande na suđenju u gradu New Yorku. "Nikada nije bio u New Yorku i definitivno nikada nije sreo nijednog člana bande ili ovisnika o drogi", kaže njegov brat Don Wilkerson. "Jednostavno je došao onamo sa svojom prostodušnošću ili naivnošću, kako god to želite nazvati, i mijenjao je živote ljudi."

Kao što je prijatelj brata Davea, McCandlish Phillips, izvjestitelj New York Timesa, napisao: "Njegova metoda bila je savršeni primjer jednostavnosti, izravnosti i krajnjeg nemudrovanja; on je jednostavno išao na ulicu, miješao se s djecom i razgovarao s njima licem u lice, često citirajući Bibliju – i to je funkcioniralo."

Iz tog smionog koraka rodila se služba Teen Challenge, rehabilitacijski program za ovisnike o drogi i alkoholu, usredotočen na Krista. Ova služba postala je poznata kroz knjigu Na život i smrt koja se prodala u više od 50 milijuna primjeraka i prevedena je na 30 jezika. Ova služba narasla je na više od 1000 centara u Sjedinjenim Državama i u 80 drugih država.

Zatim je Gospodin potakao brata Davea da započne sa svojom evangelizacijskom službom – Youth Crusades – za mladež. Čitava jedna generacija primila je nadahnuće da se njihovi životi vrlo važni Bogu. Brat Dave imao je i vrlo plodnu službu pisanja; njegove knjige pokrenule su generacije čitalaca prema životu svetosti u Kristu. Desetine knjiga koje je napisao ispunjene su snažnom oštroumnošću, jasnoćom i osvjedočenjem. On sam živio je životom sličnim Kristu, o čemu je i pisao, govoreći neprestano o svojoj vlastitoj slabosti i Kristovoj vjernosti prema njemu.

Poput njegova imenjaka Davida iz biblijskih vremena, izvršavao je Božje naume u svojoj generaciji. Propovijedao je s nekompromisnom strašću i beskrajnim milosrđem.

On nije bio čovjek fanfara, povlađivanja i ceremonija. Odbijao je pozive da se susretne sa svjetskim vođama, ali dao bi sve što je imao da pomogne jadnom siročiću ili udovici u nevolji.

Njegovo posljednje poslanje na zemlji bilo je da bude zaštitnik najsiromašnijih među siromašnima – da podupire gladnu djecu, udovice i siročad u Sjedinjenim Državama i siromašnim zemljama, te da im pomaže. Služba koju je osnovao da to čini – Please Pass the Bread (Molim, dodaj kruh) – svakodnevno služi tisućama djece kroz 56 centara u 8 država.

On je dobro trčao svoju trku, a kad ju je završio, njegov Gospodin pozvao ga je kući. David Wilkerson dotakao je živote mnogih milijuna, a od Boga nadahnuta djela koja je osnovao sad ga nadživljuju. Utjecaj njegova života je neizmjerljiv – ne samo kroz njegovo propovijedanje, pisanje i osnivanje službi koje su mijenjale svijet, već i kroz njegovu ljubav, odanost, strast i sposobnost da raspiri našu vjeru za veća djela.

Njegov sin Gary daje ovu riječ svima koji su poznavali i voljeli njegova oca: "Znam da kad bi vas moj otac danas mogao svojim riječima ohrabriti, pozvao bi vas da sve svoje date Isusu, da duboko ljubite Boga i potrošite se za potrebe drugih."

Njegova posljednja razaslana poruka pod naslovom "Kad podbace sva sredstva", odgovarajuća je riječ na odlasku svim životima koje je dotakao: "Ljubljeni, Bog nikada nije propustio djelovati; on uvijek djeluje u dobroti i ljubavi. Kad sva sredstva podbace, njegova ljubav pobjeđuje. Čvrsto se držite svoje vjere. Čvrsto stojte na njegovoj Riječi. Nema druge nade u ovom svijetu."

Njegova smrt duboki je osobni gubitak za mnoge. Ali radujemo se znajući da je živio život do sve punine, u potpunoj odanosti Bogu i s iskonskom ljubavlju za Isusa.

Iza njega ostali su žena Gwen Wilkerson; kći Debi Jonker, njezin muž Roger te sinovi Brent i Matthew sa ženom Christinom i djecom Evom i Grantom; kći Bonnie Hayslip, njezin muž Roger te sinovi David i Brandon sa ženom Christinom; sin Gary Wilkerson, njegova žena Kelly te djeca Ashley, Elliot, Evan i Annie; sin Greg Wilkerson, njegova žena Teresa te djeca Alyssa i Ryan; braća Don Wilkerson i Jerry Wilkerson te sestra Ruth Harris. Njegovi unuci nosili su njegov lijes.