petak, travnja 29, 2011

SJEĆAJUĆI SE DAVID WILKERSONA

"A David je umro pošto je svoj život proveo služeći Bogu" (Dj 13,36).

U srijedu popodne moj otac, David Wilkerson, preminuo je u automobilskoj nesreći. Tugujemo nad gubitkom ljubljenog oca, vjernog muža i svetog čovjeka Božjeg. I moja majka Gwen, njegova žena 57 godina, bila je u automobilu, ali rečeno nam je da će se potpuno oporaviti.

Tatinih šezdeset i nešto godina službe utjecalo je na živote onih najbližih oko njega kao i na živote milijuna širom svijeta. Danas osjećamo osobni gubitak, ali se u isto vrijeme radujemo znajući da je tata živio život do sve punine, poslušan i odan Bogu te radikalno ljubeći Isusa.

Bio je poznat po svojoj bezgraničnoj vjeri. Vjerovao je da Bog može promijeniti živote članova bandi i preobraziti najjadnije ovisnike o drogi. Vjerovao je da se u srcu Times Squarea u gradu New Yorku može lansirati dinamična crkva. Vjerovao je da on može biti čovjek koji ljubi svoju ženu i djecu. I to je činio.

Tata nije bio od fanfara, povlađivanja i ceremonija. Odbijao je pozive da se susretne sa svjetskim vođama, ali dao bi sve što je imao da pomogne jadnom siročiću ili udovici u nevolji.

Poput kralja Davida iz starih vremena, tata je izvršavao Božje naume u svojoj generaciji. Propovijedao je s nekompromisnom strašću i beskrajnim milosrđem. Pisao je sa zapanjujuće snažnom oštroumnošću, jasnoćom i osvjedočenjem. Svoju trku trčao je dobro, a kad je posao završio, pozvan je bio kući.

Ne mislim da bi se moj otac dobro umirovio. Ne mislim da je on bio od onih koji bi sjedio u stolici za ljuljanje i razmišljao o prošlim vremenima. Vjerujem da ga je Isus, znajući to, milostivo pozvao kući.

Tatino posljednje poslanje na zemlji bilo je da bude zaštitnik najsiromašnijih među siromašnima – da se brine za gladnu djecu, udovice i siročad u Sjedinjenim Državama i siromašnim zemljama, te da im pomaže. Nakon osnivanja Teen Challengea, World Challengea i crkve Times Square, htio je hraniti izgladnjelu djecu u najsiromašnijim zemljama na svijetu. Danas služba Please Pass the Bread (Molim, dodaj kruh) spašava tisuće djece kroz 56 centara u 8 država.

Poput kralja Davida iz starih vremena, nakon što je život proveo služeći Bogu, umro je. Znam da kad bi danas bio u stanju ohrabriti vas svojim riječima, pozvao bi vas da sve svoje date Isusu, da duboko ljubite Boga i da se potrošite za potrebe drugih.

Djela koja je započeo nadživjela su ga. Svi možemo posvjedočiti njegov utjecaj na nas – ne samo kroz njegovo propovijedanje, pisanje i osnivanje službi koje mijenjaju svijet, nego kroz njegovu ljubav, odanost, suosjećanje i sposobnost da raspiri našu vjeru za veća djela.

četvrtak, travnja 28, 2011

Press Release

S najdubljim žaljenjem obavještavamo vas o iznenadnoj smrti pastora Davida Wilkersona u srijedu, 27. travnja 2011. godine. Nova informacija bit će postavljena na ovu webstranicu čim bude dostupna.

srijeda, travnja 27, 2011

KAD PODBACE SVA SREDSTVA

Vjerovati kad sva sredstva podbace izvanredno ugađa Bogu i najprihvatljivije je. Isus je rekao Tomi: "Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli" (Iv 20,29).

Blago onima koji vjeruju kad nema dokaza odgovora na molitvu – koji vjeruju iznad nade kad sva sredstva podbace.

Netko je došao do mjesta beznađa – do kraja nade – do kraja svih sredstava. Ljubljeni je suočen sa smrću i liječnici nemaju nade. Smrt je neizbježna. Nada je nestala. Čudo za koje se molilo ne događa se.

Tada dolaze sotonske horde da napadaju um strahom, ljutnjom, teškim pitanjima: "Gdje je sad tvoj Bog? Molio si dok ti suze nisu ponestale. Postio si. Stajao si na obećanjima. Pouzdavao si se."

Bogohulne misli uštrcavaju se u vaš um: "Molitva je iznevjerila. Vjera je iznevjerila. Ne diži ruke od Boga, ali mu više ne vjeruj. Ne isplati se!"

Čak će i sumnja u postojanje Boga biti uštrcavana u vaš um. Stoljećima su sve to bile sotonske lukavštine i neki od najsvetijih muškaraca i žena koji su bili na ovom svijetu bili su pod takvim demonskim napadima.

Ti koji prolaziš kroz dolinu sjena smrtnih čuj ovu riječ: Plakanje će trajati nekoliko mračnih, strašnih noći – a u tom mraku ubrzo ćeš čuti Očev šapat: "S tobom sam. Sada ti ne mogu reći zašto, ali jednoga dana sve će to imati smisla. Vidjet ćeš da je sve to bilo dio mog plana. Nije to slučajno. Što se tebe tiče, nisi podbacio. Čvrsto se drži. Dopusti da te u trenutku tvoje boli zagrlim."

Ljubljeni, Bog nikada nije propustio djelovati; on uvijek djeluje u dobroti i ljubavi. Kad sva sredstva podbace, njegova ljubav pobjeđuje. Čvrsto se držite svoje vjere. Čvrsto stojte na njegovoj Riječi. Nema druge nade u ovom svijetu.

utorak, travnja 26, 2011

TESTIRANI SMO SVOJIM PADOVIMA I NEUSPJESIMA

Ne mislim da su testirani kršćani koji su pali natrag u stari grijeh i vratili se u svijet. Ne, ti su se vjernici suočili s brodolomom vjere.

No Petar je upozorio: "Čuvajte se da ne biste zavedeni zabludom zločinaca izgubili svoj čvrsti stav" (2 Pt 3,17). Petar upozorava vjernike koji rastu u svetosti i koji su odlučili slijediti Gospodina.

Neki od vas možda ste pali bez obzira na sav napredak koji ste imali s Gospodinom. Kad bih vas pitao što je izazvalo vaš pad, možda biste odgovorili: "Brate Dave, bio je to napad ljutnje. Izazvala me vlastita obitelj i eksplodirao sam. Ne mogu to razumjeti. Mislio sam da sam postao malo blaži, malo sličniji Isusu. Ali netko je jednostavno pritisnuo pogrešno dugme i izgubio sam." Možda ćete reći: "Samo sam čovjek. Koliko bih toga trebao podnijeti?"

To što ste bili izazvani nije važno kao ni to da ste bili u pravu. To što ste bili izazvani jednostavno dokazuje da vam je potrebno oslobođenje. Pismo kaže: "Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike (borbe) i psovke, sa svakom vrstom zloće (zamjerke)" (Ef 4,31).

Bog će vas testirati dok ne kažete: "U sebi imam tog duha koji mora otići." Nećete vidjeti rast u Kristu, mir u kući ili na poslu, dok nećete moći reći: "Gospodine, u pravu si, izvadi to!"

Ako ste testirani u tom području ili u bilo kojem drugom području, možda mislite: "Osjećam se tako nedostojno. Koliko sam tla izgubio? Ljubi li me Gospodin još?"

Dragi sveti, ako ste se uistinu pokajali, niste izgubili nikakvo tlo. Bog je stavio svoje drage ruke oko vas i kaže: "Dopustio sam da se to dogodi da vidiš što ti je srcu. Ali napreduješ. Rekao si da želiš hodati sa mnom i ja te učim. Znam što je u tebi i dopustit ću da time budeš izazivan dok se svega toga ne riješiš."

Jeste li testirani? Ako je tako, molite: "Gospodine, stavio si svoj prst na neka područja u meni. Iščupaj ih iz mog srca. Ohrabri me, Gospodine, da ne idem natrag, nego naprijed s tobom!"

ponedjeljak, travnja 25, 2011

UZDATI SE U BOGA BEZ OBZIRA NA POTEŠKOĆE

Ništa ne donosi Bogu više časti od pouzdanja u njega bez obzira na poteškoće. Kako brzo zaboravljamo na čuda i prošle blagoslove!

U Psalmu 106 vidimo Izraela koji promatra nevjerojatno čudo dok Crveno more prekriva egipatsku vojsku, tako da se utopio svaki vojnik. Kad su pred sobom u moru vidjeli Egipćane, povjerovali su Bogu i pjevali mu hvale. Ali riječ koja slijedi je: "Zaboraviše brzo djela njegova" (Ps 106,13).

Ne možemo se pouzdavati u našu vjeru u prošlim iskustvima, jer smo previše zaboravljivi i sjećanje nam je previše krhko. Samo prošla iskustva neće biti dovoljna da nas jačaju u sadašnjim poteškoćama. Potrebna nam je svježa vjera – usidrena u dnevnoj svježoj opskrbi iz Riječi Božje – svježa riječ od Boga!

Uzdajte se u Boga kad se suočavate s poteškoćama i Bog će vam povjeriti više svoje milosti, svedostatnosti i snage.

Uzdati se u Boga bez obzira na strašne poteškoće zahtijeva smjelu vjere – predanje svega u njegove brižne ruke. Dolaze vremena kad se moramo otisnuti u dubinu i baciti svu brigu na njega. Ova smjela vjera jest vjera koja mu potpuno ugađa.

Vjera je naša jedina nada, naš jedini izlaz iz poteškoća. Dakle, iskoračimo i predajmo sve njemu!

petak, travnja 22, 2011

SIDRO U OLUJI

"Nju (nadu) imamo kao pouzdano i čvrsto sidro duše koje prodire u prostor iza zastora" (Heb 6,19).

Sidro o kojem se govori u ovom odlomku Pisma je nada. Ne nada ovoga pokvarenog svijeta, nego nada temeljena na Božjoj zakletvi da će sačuvati, blagosloviti i voditi one koji se uzdaju u njega.

Naše jedino sidro u oluji koja pada na zemlju u ovo sadašnje vrijeme jest ova nada. Pisac Poslanice Hebrejima opominje: "Ne budite mlitavi, već nasljedujte one koji vjerom i strpljivošću baštine obećanje" (Heb 6,12).

Bog se zakleo "baštinicima obećanja", a to su svi oni koji su u Kristu. Zakleo se da bi okončao sve borbe, sve sumnje, tako da "imamo snažan poticaj (ohrabrenje) – mi što smo se utekli Bogu da se domognemo nade koja nam je određena" (Heb 6,18).

Evo naše nade: BOG SE ZAKLEO DA ĆE ISPUNITI SVOJA OBEĆANJA, A NJEMU JE NEMOGUĆE LAGATI.

On je održao svoju riječ Abrahamu i održat će svoju riječ vama dok se uzdate u njega. U ova vremena potrebno nam je snažno ohrabrenje.

Nakon svega što je rečeno i učinjeno – i svih propovijedi koje su se ispropovijedale o nadi – dolazimo do ovoga: Jesmo li spremni sve predati u njegove ruke – počivati na njegovoj Riječi – i nepokolebljivo stajati u ljubavi Božjoj, potpuno uvjereni da će se njegova obećanja ispuniti?

Tu vrstu vjere možete odnijeti iza zastora u Svetinju nad svetinjama!

četvrtak, travnja 21, 2011

UPRIMO POGLED

"Uprimo pogled u začetnika i završitelja vjere, u Isusa" (Heb 12,2)

Kad biste me pitali što se upravo sad događa u svijetu, odgovorio bih vam: "Sve ono na što nas je Isus upozorio da će se dogoditi u posljednje dane!" Upozorio je da će ljudi umirati od straha gledajući stvari koje se događaju na zemlji. Upozorio je na zemljotrese na različitim mjestima, na dizanje naroda protiv naroda – etničkih skupina protiv etničkih skupina.

Doživjeli smo da pred samim svojim očima vidimo početak ispunjenja proročanstva za posljednje vrijeme. Pogledajmo Luku 21,11: "Bit će velikih potresa zemlje."

Što nam Isus govori da radimo kad vidimo da se sve te stvari događaju? Rekao je: "Uspravite se i podignite glave (oči), jer je blizu vaše oslobođenje" (Lk 21,28).

O, ljubljeni, ako ljubite Isusa, ne biste trebali biti iznenađeni ili uplašeni. BOG SVE IMA POD KONTROLOM.

Da, drhtimo kad vidimo i čujemo takve strašne vijesti, ali ovo je vrijeme da upremo pogled u Isusa. On nas je dovde doveo – on je začetnik naše vjere – on će nas s nadom i mirom dovesti do kraj, bez obzira što se dogodi.

Ne dopustite da danas ikakva loša vijest obori vašu dušu. Podignite pogled i čvrsto budite usredotočeni na Isusa. On dolazi jako brzo.

"Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade (vjere) – vjeran je, naime, onaj koji je obećao" (Heb 10,23).

srijeda, travnja 20, 2011

NADA U DOLAZEĆOJ OLUJI

David nam daje jasnu sliku Isusova stava uoči dolazeće oluje. On proročanski govori o Kristu te kaže: "Ja postojano imam Gospodina pred očima. On mi stoji s desne strane da se ne pokolebam" (Dj 2,25). Doslovno značenje ovoga je: "Uvijek sam bio u njegovoj nazočnosti gledajući njegovo lice." On ukazuje na Isusa kad govori: "Zato se i srce raduje, a jezik kliče od veselja. Čak će mi i tijelo počivati u sigurnosti" (Dj 2,26).

Evo tajne: Isus je uvijek držao Oca pred svojim očima! Neprestano je tražio tajno mjesto da bude nasamo s Ocem. Tek kad je izašao iz nazočnosti Božje, pojavio se da služi, potpuno siguran da je Otac uvijek s njim. "On mi je s desne strane – i ništa na ovoj zemlji ne može me pokolebati." Grčka riječ za pokolebati ovdje znači "potresti ili uzdrmati, uznemiriti". Isus je govorio: "Nikakav problem, zlo ili dolazeći događaji ne može me oboriti ili uzdrmati moje pouzdanje. Moj Otac u potpunoj je kontroli."

Ljubljeni, ako se želimo suočiti s dolazećom olujom, onda moramo biti pripremljeni da ništa ne uznemiri naš duh. A jedini način da se to postigne jest da provodimo vrijeme u Očevoj nazočnosti gledajući njegovo lice. Moramo biti nasamo s njim – na koljenima, prakticirajući njegovu nazočnost, tražeći ga – sve dok nismo potpuno sigurni da nam je s desne strane.

Bog nam jasno govori: "Ne pokolebaj se i nemoj se uznemiriti ni s čim što vidiš. Drži oči čvrsto na meni i zadržat ćeš svoju radost." A prema Davidu, Isus je svjedočio: "Svojom prisutnošću napunit ćeš me radosti" (Dj 2,28).

To je kao da nam Krist govori: "Ja sam se suočio sa svime s čime ćete se vi suočiti u završnim danima vremena. I ja sam imao iste slutnje i predosjećaje jer sam vidio dolazeću oluju. Ali trčao sam u nazočnost mog Oca i on je podigao moje zabrinutosti. Pokazao mi je ishod svega toga. U njegovoj nazočnosti našao sam svu radost, nadu i odmor koji će mi ikada biti potrebni – sve do samog kraja. Imam mir i radost jer sam bio s njim."

"Čak će mi i tijelo počivati i sigurnosti" (Dj 2,26).

utorak, travnja 19, 2011

VJERA MORA BITI TEMELJENA NA RIJEČI

Bog je zabrinut jer je njegov narod uzdrman u svojoj vjeri – i ne pouzdaje se u njega u svojim krizama. Ljubljeni, naš najveći grijeh je da nismo spremni vjerovati mu da će učiniti što je obećao. A to ga sablažnjava više od preljuba, bluda, zloporabe droge i alkohola te bilo kojega drugog grijeha tijela.

Njegova Riječ kaže: "Gospodin može izbaviti prave štovatelje iz kušnje" (2 Pt 2,9). "Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13)

Ovi redci su ili Radosna vijest ili laž. Ali ako su Radosna vijest, onda moramo stajati na njima. Bog želi da smo u stanju reći: "Gospodine, ako i umrem stojeći na njima dok vjerujem da ćeš me izvesti iz ovoga, onda daj da umrem s vjerom. Živ ili mrtav, tvoj sam."

Neka na vas dođu svi vjetrovi i valovi pakla. Neka sve dođe na vas. Naš Gospodin je rekao da je u stanju – i da zna kako vas izbaviti.

On želi da vi i ja imamo radost, mir, pobjedu i odmor u svome hodu. On traži muškarce i žene koji će se dići protiv onoga što dolazi u ovo mračno vrijeme, sluge koji će stajati sa spokojstvom i mirom jer Krist stanuje u njima.

Bog želi da dođete na takvo mjesto pouzdanja. On želi da se nikada više ne bojite nego da doista počivate u njegovoj snazi i sposobnosti. On zna kako vas izbaviti od svih zamki, kušnji i napasti – budete li se samo pouzdavali u njega.

ponedjeljak, travnja 18, 2011

"ČINI SA MNOM KAKO TI JE MILO!"

Martin Luther je na vrhuncu svih svojih kušnji svjedočio: "Gospodine, sad kad si mi sve oprostio, čini sa mnom kako ti je milo." Luther je bio uvjeren da Bog koji je mogao izbrisati sve njegove grijehe i spasiti mu dušu sigurno se može brinuti i za njegovo fizičko tijelo i materijalne potrebe.

U biti, Luther je govorio: "Zašto da se bojim onoga što mi može učiniti čovjek? Služim Bogu koji me može očistiti od moje grješnosti i donijeti mir mojoj duši. Nije važno ako se sve oko mene ruši. Ako je moj Bog u stanju spasiti me i sačuvati mi dušu za vječnost, zašto ne bi bio u stanju brinuti se za moje fizičko tijelo dok sam na ovoj zemlji?

O, Gospodine, sad kad mi je oprošteno i u stanju sam stajati pred tobom na Sudnji dan s neiskazanom radošću, čini sa mnom kako ti je milo."

Braćo, sestre, radujte se! Ovaj sadašnji život nije stvarnost. Naša stvarnost je vječni život u nazočnosti našega blagoslovljenog Gospodina.

Dakle, čuvajte vjeru! Stvari idu kraju, a mi idemo gore!

petak, travnja 15, 2011

ON RATOVE PREKIDA

"On ratove prekida" (Ps 46,10).

Kakva dobrodošla vijest djetetu Božjem koje je slomljeno i rastrgano od vojevanja u duši! Bitka u mojoj duši njegova je bika i samo je on može završiti. Moj dobar Otac neće dopustiti da me tijelo ili đavao izmuče do poraza. Moj rat jasno je definirao Jakov koji je zapisao:

"Odakle ratovi i borbe među vama? Zar ne odavde: od vaših požuda što se bore u vašim udovim" (Jak 4,1). Te požude uključuju gramzljivost, ponos i zavist.

Vjekovima su sveti ljudi Božji postavljali isto pitanje: "Hoće li taj rat požuda u meni ikada završiti dok sam živ?" Ne postavljaju li to isto pitanje danas oni koji potpuno ljube Gospodina?

Odgovor je, dakako, da rat mora završiti i da će završiti i da će njega neizbježno slijediti najveći poznat mir. Ali kako rat završava i tko ga završava? Ako je to moja borba i moja obveza završiti ga, Bog mi mora pokazati kako. Ako je to doista njegova bitka, onda je on mora završiti u svoje vrijeme i na svoj način – a meni dati strpljenje dok bitka traje, znajući da me ljubi sve to vrijeme.

Grčka riječ koju je Jakov upotrijebio jest stratenomai koja govori o bitki protiv tjelesnih sklonosti; vojnik u ratu. Ona je izvedenica iz stratia, što znači utaborena vojska. Nije li David govorio o utaborenoj vojsci protiv nas? Naše tjelesne sklonosti dolaze protiv nas poput vojske, zle vojske koja je odlučila potkopati nas i držati u nemiru, nadajući se da ćemo time što će napadati naše umove strahom i nevjerom doživjeti brodolom vjere.

Proučite li hebrejsku riječ za rat koju je David upotrijebio u Psalmu 46,10, vidite da je ona razlog za veliko veselje. To je milchamah, što znači hraniti se nečim, pojesti, proždrijeti.

Ono što nam Riječ ovdje zapravo govori jednostavno je čudesno: Bog će zaustaviti neprijatelja koji nas jede i proždire. On neće dopustiti požudi da se dulje hrani na nama ili da nas svladava. Ohrabrite se! Bog će prekinuti naš rat s požudama. To je Božja bitka, a on nikada ne gubi.

četvrtak, travnja 14, 2011

OBESHRABRENJE

Kad smo povrijeđeni, osamljeni, uplašeni i svladani prilikama koje su izvan naše kontrole, brzo se odmičemo od našega pravog izvora mira i pobjede te tražimo ljudske putove i sredstva. Kako tragično! Znamo da je Bog još uvijek na prijestolju i da čeka da ga prizovemo. Znamo da se odgovor na sve naše potrebe treba naći jedino u Bogu, kad smo nasamo s njim. Svojim duhovnim prijateljima čak priznajemo: "Znam da trebam moliti! Znam da Bog ima odgovor! Znam da sve to trebam isplakati u njegovoj nazočnosti!"

Najgora vrsta obeshrabrenja je predati se strahu i očaju te u isto vrijeme ignorirati veličanstvenost i vjernost dobrog Oca. Bog je rekao Izraelu: "… s vama sam govorio s neba … Na svakome mjestu koje odredim da se moje ime spominje ja ću doći k tebi da te blagoslovim" (Izl 20,22.24). Ali je Izrael odgovorio: "Zaboravi Gospodin biti milosrdan" (Ps 10,11). "Sion reče: 'Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi'" (Iz 49,14).

Jeste li vi obeshrabren kršćanin? Da, ako zanemarujete veličanstvena Gospodnja obećanja te sumnjate da on misli što kaže! On je obećao: "Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred očima" (Iz 49,15-16).

Ako nastavite nositi nepotrebna bremena krivnje, straha, osamljenosti, tjeskobe i muke, naći ćete se na tlu jednostavno zato što odbijate odmarati se na Gospodnjim velikim i dragocjenim obećanjima.

Bog se ne ismijava iz svoje djece kad obećava: "Znamo da Bog čini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube; onih koji su odlukom Božjom pozvani" (Rim 8,28).

Bog ne laže kad obećava: "Oči Jahvine gledaju pravedne, uši mu slušaju vapaje njihove … Pravednici zazivaju, i Jahve ih čuje, izbavlja ih iz svih tjeskoba" (Ps 34,16.18).

Nemojmo postati nestrpljivi i djelovati prema osjećajima. Kad upadnemo u nevolju i zavapimo Bogu za milošću i pomoći, čitavo se nebo pokreće za nas. Kad bi nam Gospodin dopustio da zavirimo u duhovni svijet da vidimo dobrote koje je on pripremio za one koji ga prizivaju i uzdaju se u njega, bio bi to za naše oči nevjerojatan prizor.

srijeda, travnja 13, 2011

POKAZIVANJE KRISTOVE CJELOVITOSTI

Mi smo kao grana ili mladica ucijepljeni u Krista, trs (Rim 11,17-19). Ona ista sila koja je u njemu, daje snagu i nama. Onaj isti Duh koji je njega oživio, oživljava i nas. Ono isto mjesto na kojem on sjedi s desne strane Boga jest mjesto na kojem smo i mi po vjeri, u Duhu. Kako znamo da su nam grijesi oprošteni? Jedino po vjeri! U vezi s tim moramo uzeti Riječ Božju, a kad to učinimo, dobivamo veliki mir uma.

Tako je to i s njegovom snagom. Moramo uzeti njegovu riječ da je sad na djelu u nama njegova snaga koja uzrokuje naše htijenje i djelovanje da mu se možemo svidjeti. A ta snaga može se prisvojiti jedino po vjeri. Po vjeri se moramo suočiti s našom slabošću da će nam on pomoći učiniti što nam je zapovjedio.

Uzet čovjek koji se digao, hodao i nosio svoj krevet slika je vjernika koji ima vlast nad grijehom. Kakav izričaj Kristove sile on ima! Kakvu nadu on mora davati svima koji su bespomoćni i u potrebi!

Nije li to ono što Bog danas traži? Ne traži li on pobjednike koji će biti primjer ovom svijetu i pokazivati ovoj pokvarenoj generaciji kako Krist potpuno izbavlja od vlasti grijeha? Grešnici bi trebali vidjeti vjernike koji žive iznad požuda i zadovoljstava ovog svijeta. Muškarce koji vole svoje žene i vjerni su im; žene koje ne varaju i dobre su majke i domaćice; mlade ljude koji žive čistim životom i odvojeni su od svega što onečišćuje.

Dovoljno nam je radijskog i televizijskog evanđelja te aktivnih kršćana koji čine junačka djela. Dovoljno nam je evangelizacija i koncerata. Imamo i više nego dovoljno planova, projekata, programa, seminara, knjiga, traka i časopisa.

Ne osuđujem sva ta dobra djela. Međutim, ono što nemamo dovoljno jesu kršćani koji doista pokazuju tko je Isus. Nedostatak je onih za koje bi se moglo reći: "Eno ide kršćanin koji doista pokazuje tko je Isus Krist! Eno jednoga koji nema ništa za promicanje, ništa za dokazivanje – osim Krista, uskrsla i proslavljena! Eno tamo stoji brat, sestra, koji sja ljepotom i jednostavnošću Isusa Krista Gospodina! Eno jednoga koji ima što bih ja volio imati – stvarnost koja se ne može poreći!"

To bi trebao postati naš jedan jedini cilj u životu! Ispuniti Božji naum: biti svjedok koji pokazuje puninu i cjelovitost Krista!

utorak, travnja 12, 2011

DIGNI SE I HODAJ

Uzet čovjek u Marku 2 primio je oproštenje i bio je čist u očima Božjim, ali još je uvijek bio zatvorenik svoje bolesti. Oslobođen je bio svih svojih grijeha, ali još uvijek nemoćan. Upoznao je Krista kao oslobođenje, ali ne i kao izvor svake pomoći.

Nije dovoljno biti hrom čovjek komu je oprošteno, zatvorenik koji je primio pomoć. Postoji nešto što i mi moramo učiniti. Kristovo je da nas očisti pred Bogom, a naše da se dignemo i hodamo! Moramo poći iznad oslobođenja od grijeha u slobodu njegove svepomoći.

"Što je lakše, uzetomu reći: 'Opraštaju ti se grijesi', ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!'? Ali neka znate da Sin Čovječji ima vlast opraštati grijehe na zemlji … Zapovijedam ti – reče tada uzetomu – ustani, uzmi postelju svoju i hajde kući svojoj" (Mk 2,9-11).

Ovaj čovjek nije se digao u svojoj vlastitoj snazi; Krist mu je dao svoju snagu. Bez Krista ne možemo učiniti ništa. Pobijediti možemo jedino kroz njegovu snagu i silu Duha Svetoga!
Krist je govorio tom čovjeku: "Učinit ću te primjerom moje snage nad grijehom! Gdje si bio najslabiji, postat ćeš najjači. Upravo ono što te činilo zatvorenikom, dignut ćeš i nositi. Pobijedit ćeš upravo onu stvar koja te držala dolje."

Duhovno hrom čovjek ne može biti pravi izričaj Isusa Krista. Moramo živjeti u punoj snazi i pobjedi života oslobođenog iz ropstva grijeha. Svi mi poznamo svoju slabost, mjesto gdje smo ranjivi, a sotona nam govori da ćemo u toj točki uvijek biti slabi i da će nas ona jednoga dana svladati.

Ali ne! Svojom slavnom silom Bog nas može učiniti najjačima u najslabijoj točki. To je ono što Pismo misli kad govori da se njegova snaga savršeno očituje u našoj slabosti.
Što vas sprečava? Grijeh koji lako zavodi, slabost, neka neriješena unutrašnja borba? Što god da je, to mora nestati! Ne možete dulje biti privezani za krevet neuspjeha. Sve to postiže se po vjeri u obećanja Božja.

Gospodin želi da se dignete iz tog kreveta! On će vam dati snagu koja vam je potrebna da pobijedite i hodate u potpunom oslobođenju!

ponedjeljak, travnja 11, 2011

ČUDESNA MILOST

Što je to u nama što privlači čudesnu milost, milosrđe i opraštanje našeg Spasitelja? Je li neka ljepota, dobrota ili snaga? Ili neki potencijal u nama?

Ne! Njegovu milost privlači naša velika potrebna i krajnja bespomoćnost. Njegovu snagu privlači naša slabost. Naše bespomoćno stanje ilustrirano je uzetim čovjekom u Marku 2: "Četvorica, noseći uzetoga, pođu k njemu …" (Mk 2,3).

Tu je slika apsolutne bespomoćnosti; čovjek bez ikakve snage ili sile. Nije se čak mogao sâm dovesti Kristu. Pogledajte ponovno u to dršćuće, slabo, bespomoćno stvorenje – zatvorenika svoga vlastitog kreveta. To si ti i to sam ja prije nego što smo išta saznali o Kristovoj snazi.

Isus je stajao pred tim bespomoćnim čovjekom koji je bio spušten pred njega kroz krov i čak nije ni spomenuo njegovo fizičko stanje. Odabrao ga je dovesti u Očevu nazočnost čistog, očišćenog. Prije iscjeljenja trebao je biti prihvaćen. "Isus vidje njihovu vjeru i reče uzetomu: 'Sinko, opraštaju ti se grijesi'" (Mk 2,5).

Kakva divna slika ljubavi Božje u Kristu Isusu! Tu je bespomoćan čovjek toliko svladan svojom slabošću da ne može ni govoriti. Čak ne može iznijeti ni svoje slabo priznanje.
"Njegovo smo, naime, stvorenje, stvoreni u Kristu Isusu …" (Ef 2,10). Farizej, sa svim dobrim djelima i hvalisanjem, nikada nije privukao milost Gospodnju. Ne djelima, da se nitko ne bi hvalisao.

Pokažite mi dijete Božje koje se bori s omrznutim lakozavodljivim grijehom, koje je slomljeno pod teretom krivnje i očaja, koje se osjeća bespomoćno i slabo, i ja ću vam pokazati čovjeka koji je predmet obilne milosti. Gdje grijeh obiluje, milost je još obilnija (vidi Rim 5,20).

Kad se pokajete, stojte po vjeri na svršenom djelu križa! Kroz vjeru u Krista vaši su grijesi krvlju pokriveni. Sad živite s one strane zastora sjedeći s Kristom na nebesima; prihvaćeni ste u Ljubljenom i jedno s Kristom i Ocem! Božji gnjev protiv vašeg grijeha je ugašen. Sad ste i više nego pobjednik, živite i krećete se u Duhu. Puninom Kristovom ispunjeni ste snagom da se suočite sa svime što je u vezi sa životom i pobožnošću. Vi te zjenica njegova oka, obnovljeni u svom umu i učinjeni baštinikom svega što pripada Kristu Gospodinu!

petak, travnja 08, 2011

SVETOST

Kad govorim o potpunom pouzdanju u Krista, ne mislim samo na njegovu spasonosnu silu, nego i na njegovu silu očuvanja. Moramo vjerovati njegovu Duhu da će nas sačuvati i učiniti sličnim Isusu.

Sjetite se svoga svjedočanstva. Jednom ste bili otuđeni, odrezani od Boga zlim djelima. Kakvo ste dobro djelo učinili da biste ispravili stvari s njim? Nikakvo! Nitko nikada nije bio u stanju spasiti sama sebe.

Isto tako, nitko nikada nije bio u stanju učiniti samoga sebe svetim ili sačuvati. Svakodnevno smo dovođeni u Kristovu svetost po vjeri, uzdajući se u ono što Riječ Božja kaže: "Ako ste u Kristu, sveti ste kao što je i on svet."

"I vas, koji ste nekad bili otuđeni i koji ste postali neprijatelji svojim mišljenjem i zlim djelima, sada Bog izmiri u Kristovu smrtnom tijelu, smrću, da vas izvede preda se svete, neporočne i besprijekorne, ako doista ustrajete u vjeri" (Kol 1,21-23).

Pogledajte izraz "ako doista ustrajete u vjeri"! Isus govori: "Nastavite se pouzdavati u mene živeći po vjeri. Ja ću vas izvesti pred Oca kao čiste, neporočne, besprijekorne i svete.

Ljubljeni, sve to je djelo posvećenja Duha Svetog. Dok vas Duh osnažuje da usmrtite djela tijela, vodi vas svojim osvjedočenjem i svojom utjehom.

Samo je jedna svetost: Kristova! Zbog toga, nijedan vjernik nije svetiji od vas. Ne postoje stupnjevi svetosti, samo stupnjevi zrelosti u Kristu! Možete biti nov Kršćanin i apsolutno svet u Isusu. Dakle, ludo je mjeriti se s nekim drugim koga zamišljate kao svetog. Svi mi mjereni smo jednim mjerilom: svetošću Kristovom. A ako smo u njemu, njegova svetost naša je u jednakoj mjeri.

Više nikada ne morate gledati u drugog kršćanina i reći: "O, htio bih biti svet kao što je on!" Možda nemate disciplinu tog čovjeka ili njegov molitveni život; možda se češće borite i činite više pogrešaka od njega, no Otac ne prihvaća njega više od vas. Ne smijete se uspoređivati ni s kim, jer nitko nije ljubljeniji u Očevim očima od vas!

Dragi sveti, izujte svoju obuću! Odbacite svako pouzdanje u svoje tijelo. Ovo je tlo na kojem trebate živjeti: "Polažem pravo na svetost koja je u Kristu Isusu. Ja sam dio njegova tijela i moj me Otac vidi kao svetog jer prebivam u njemu."

četvrtak, travnja 07, 2011

SLAVLJENJE BOGA ZA NJEGOVU DOBROTU

"Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču" (Ps 145,7).

Ne možemo zanijekati Božji zahtjev da ga slavimo za sve njegove vrline, ali posebno smo pozvani da ga slavimo za njegovu dobrotu.

Pogledajte, psalmist ustraje na razglašavanju Očeve dobrote, na obilnom slavljenju dok se je spominje. Židovi su klicali razglašujući je i to je naviralo poput vode iz izvora.

U Psalmu 107,8-9 David piše: "Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima."

Ova istina da hvalimo Boga za njegova prošla dobra dotakla je strunu u mom srcu te sam bio potaknut činiti isto što i David. Mi smo pozvani slaviti njegovu dobrotu.

Kad govori o dobroti, David započinje da je Bog sklon upotrijebiti milost dok suosjeća s našom nevoljom i jadom. Posudio je riječi iz Izlaska 34,6 gdje Bog govori Mojsiju: "Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat dobrotom i vjernošću."

Ljubljeni, osvrnite se na prošlost i sjetite se kako je Gospodin bio dobar prema vama. Sjetite se njegova suosjećanja koje nikada nije podbacilo da vas izvede iz vaše nevolje. Ja nalazim zadovoljstvo u slavljenju Boga za sve, posebno za njegovu dobrotu. Ne samo za prošlu dobrotu, nego i za onu koju svakodnevno vidim, za onu koju vidim svuda oko sebe upravo sada.

"Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Jahvinu ću domu prebivati kroz dane mnoge" (Ps 23,6).

srijeda, travnja 06, 2011

SADAŠNJE LUDILO

Šokiran sam sadašnjim ludilom svijeta. Vođe vladâ pod sljepoćom su jer je Bog tako dosudio. Ne možete objasniti sljepoću tolikih političara i vođa. Tapkaju u mjestu i ponašaju se poput slijepca koji vodi slijepca.

Čini se kao da je svaka ograda srušena te je moralno ludilo otvrdnulo mnoge.

Dok gledam sve to ludilo, još se više radujem što je Krist Isus oživio one od nas koji su bili mrtvi u prijestupima i grijesima. Radujem se da su oni koji su jednom hodali prema Eonu ovoga svijeta, koji su bili pod duhom gospodara zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među djecom nepokornosti – koji su jednom ispunjavali sve želje svoga tijela i uma i čak bili mrtvi u svojim grijesima, sad podignuti iz mrtvih, oživljeni Duhom i postavljeni na nebesima u Kristu Isusu.

Danas dok se žalostite nad nazočnim ludilom, slavite Boga što ste spašeni iz svega toga.

Neka bude proslavljen Bog!

utorak, travnja 05, 2011

HAJDE U MIRU; TVOJA TE VJERA SPASILA

U svojoj današnjoj pobožnosti, naišao sam na dio propovijedi Williama Bridgea, koju je propovijedao u 17. stoljeću. Osjećam da sam vođen podijeliti to s vama.

Ovo je ta vjera o kojoj sad govorim: vjera kad sva sredstva podbace i leže mrtva pred nama doista časti Boga, posebno zato što opravdava dušu; to je vjera za spasenje duše.

Molite držeći pred sobom 17. poglavlje Luke i dobro razmislite o tome. U posljednjem retku je rečeno: "A on reče ženi: 'Tvoja te vjera spasila. Hajde u miru!'" Ali tu uopće nema spomena o njezinoj vjeri. U 47. retku nema ni spomena o njezinoj ljubavi. "Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi."

Ranije, u 38. retku, spomenute su njezine suze: "Neka žena koja bijaše javna grešnica … donese sa sobom alabastrenu posudu pomasti, stade iza njega do njegovih nogu te plačući poče mu suzama prati noge … i mazati pomašću."

Tu se spominju njezine suze, tu se spominje njezina darežljivost, velikodušnost i ljubav za Isusa Krista. A ipak naš Gospodin i Spasitelj Krist ne kaže: Ženo, tvoje su te suze spasile, hajde u miru! Ženo, tvoje pokajanje i tvoja poniznost su te spasili, hajde u miru! Niti kaže: Tvoja ljubav za mene i tvoja velikodušnost prema meni su te spasili, ženo, idi u miru.

Ne, nego naš Gospodin i Spasitelj vidio je u toj ženi tajno djelo pouzdanja u njega, jer bila je velika grešnica, te joj kaže: "Ženo, tvoja te vjera spasila. Hajde u miru!"

ponedjeljak, travnja 04, 2011

MILOST BOŽJA

U Djelima 9 doznajemo za Savla iz Tarza, jednoga od najreligioznijih ljudi koji su ikada živjeli. On se hvalisao: "Ja sam živio sa posve čistom savjesti pred Bogom do ovoga dana." Ali što je taj pobožan čovjek radio?

Bio je tako pun mržnje za Isusa da je odlučio progoniti Crkvu Božju čak i izvan židovskog teritorija. U Djelima 9 na putu je za Damask želeći uništiti narod Gospodnji.

Promotrite akciju Božju prema tom čovjeku koji je postao jedan od najvećih kršćanskih evanđelista uopće.

Iznenada ga je obasjalo svjetlo s neba. Zbog čega? Da ga porazi? Da na njega baci krivnju i osudu? Da ga uništi? Da proglasi gnjev i sud nad njim? Ne, nego da mu objavi da mu je nepravda oproštena i grijeh pokriven.

Zamislite Savla ničice na tlu pred blistavim svjetlom te, umjesto da čuje osudu svetog Boga radi puta koji je poduzeo, sluša Isusov glas. Riječi koje čuje su: "Ja sam Isus!" Ni riječi o nepravdi koju je činio. Zašto to? Onaj kojeg je progonio bio je njegov najveći prijatelj.

Ljubljeni, taj isti Isus nudi istu milost i nama. Zaslužili smo osudu i kaznu, ali čujemo ga kako kaže: "Ja sam Isus, tvoj Otkupitelj."

Zahvalimo mu danas za milost koju nam je pokazao.

(Misli nadahnute J.B.Stoneyem)

petak, travnja 01, 2011

RIJEŠENO JE NA KRIŽU

Jednom za svagda moramo razumjeti što je Krist za nas učinio na križu. On je zauvijek oduzeo onu stvar koja je sablažnjavala Božje svete oči tako da uvijek imamo pravo na njegovu nazočnost. Prihvaćeni smo u očima Božjim i u njegovu srcu ne postoji nijedna jedina stvar protiv nas.

Ni koraka nemojte ići dalje dok ne naučite dostatnost Kristove krvi – da vam je potpuno oprošteno! Križ nas je u očima Božjim očistio. Mi to možemo zaboraviti, ali Bog nikada. Zastor se razderao da bi nam se dopustio ulazak i Bog je rekao: "Prihvaćen si! Hrabro dođi do moga prijestolja jer sad si moj u Ljubljenome."

Ako je Bog zadovoljan, zašto ne bismo bili i mi? To je jedna od stvari koja se mora riješiti. Postoji li išta što je između vas i vašega Oca u nebu? Možda ćete reći: "Moje me srce osuđuje! Rekao sam i učinio stvari koje su ožalostile Duha. Osjećam se nedostojan i nebo mi se čini poput olova." Na sve to možete odgovoriti: "Ali Bog je veći od mog srca!"
Mrzite li svoj grijeh? Jeste li ga priznali? Vjerujete li da se po Isusu "navješćuje oproštenje grijeha" (Dj 13,38)?

Upravo tu mnogi kršćani podbace. Žive s nepotrebnim strahom i u ropstvu jer ne razumiju pobjedu križa. U očima Božjim su čisti jer je Bog potpuno zadovoljan Kristovom žrtvom za njih, ali to ne znaju. Ništa ne sprečava pristup k Bogu osim našega straha i nedostatka znanja. Kad je zastor bio razderan, Bog je izašao k vama i k meni. Mi ulazimo, on izlazi.

Kako nevjerojatno! Sablaznimo Boga, međutim, on je tako željan očistiti nas u svojim vlastitim očima da šalje svoju vlastitu žrtvu za naše grijehe. Grijeh je osuđen i sablazan uklonjena. Sad Bog može reći: "Grijeha se njihovih više neću nikako sjećati" (Heb 8,12). On sam uklonio je udaljenost između nas!

Bog nam ne želi uračunati grijeh. Umjesto toga, traži da se pomirimo s njim. On želi da živimo blagoslovljeni znajući da je pitanje grijeha zauvijek riješeno na križu.