ponedjeljak, siječnja 31, 2011

ODSJECI IH

Isus kaže svojim učenicima: "Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je ući u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni" (Mt18,8).

Isus započinje ovu rečenicu riječju pa, što znači, "u svjetlu ovoga". On povezuje svoju izjavu s čitavim kontekstom ove lekcije koju je učio o miješanju djela s križem. Dakle, kad ovdje kaže: "Ako te sablažnjava tvoja ruka ili noga", on govori o sablazni koju križ donosi tijelu.

Kad Isus kaže: "Iščupaj je, odsijeci", on govori židovskim slušateljima prvo o njihovom pouzdanju u njihova vlastita dobra djela. Ruka, noga i oko predstavljaju tijelo – instrumente neovisnosti kojima čovjek ide svojim vlastitim putem, oslanjajući se na samovolju i ljudsko nastojanje da se sam riješi grešnog ropstva. Krist kaže takvom čovjeku: "Tvoje oko usredotočeno je na pogrešnu stvar. Gledaš na svoju vlastitu sposobnost i snagu. Pa, iščupaj svoje oko. Svoje tijelo, um i srce moraš riješiti svih takvih zlih razmišljanja. Ukloni to kirurški. Odreži svu nadu da prinosiš Bogu išta od svoje vlastite zasluge ili dobrote. Požuda i sablazan moraju se odrezati, ali ne tvojim rukama. To je djelo Duha.

Onda jednostavno potrči u moje ruke. Ponizi se poput djeteta prihvaćajući moju pobjedu na križu. Predaj se životu potpunog posvećenja i ovisnosti o meni. Zbog moga djela na Golgoti, više nisi svoj. Ja sam te otkupio. Moj će Duh ispuniti moj zahtjev za svetošću u tebi."

petak, siječnja 28, 2011

NE MOGU VAM GOVORI … AKO!

Žalosno, ali velik broj kršćana ne poznaje glas Božji. Neki mogu mjesecima, čak godinama ići bez da su primili jednu prisnu riječ od Gospodina u svome nutarnjem čovjeku. O, Bog im je jednom govorio, ali su tijekom godina naučili utišati njegov glas u svojim srcima. Drugi su se opet isključili tolikom ludošću među onima koji vjeruju da je svaka riječ koja bane u njihove umove božanska. Takvi se hvališu: "Bog mi je rekao", međutim "riječ" koju su čuli samo je njihovo požudno tijelo koje je poprimilo glas!

Ako želite poznavati i čuti glas Božji u danima koji su pred vama, budite spremni jer će vam najprije govoriti o čišćenju, a tek onda o vodstvu. Mnogi kršćani žele da im Bog kaže kako da zadrže što zarade, kako da se brinu za obitelj, kako da sačuvaju posao ili karijeru. Ali istina je to da prije nego nam Bog da riječ vodstva u ijednoj od tih stvari, govorit će nam o svojim zapovijedima.

"Ovo vam zapovijedam da ljubite jedan drugoga" (Iv 15,17). Bog će vam najprije govoriti o vašem ponašanju kod kuće s vašom ženom i djecom, o vašoj brzoj ljutnji, zamjerkama, neopraštajućem duhu. On će istaći svaku skrivenu, tajnu stvar u vašem životu i s ljubavlju vam reći: "Želim biti tvoj savjetnik, tvoj vodič, tvoj zaštitnik, tvoj brigovoditelj. Želim ići s tobom kroz svaku tvoju kušnju i poteškoću. I želim te podupirati, blagoslivljati i čuvati svojim Duhom. Ali prije svega moraš biti iskren sa mnom o svojim skrivenim idolima u svome srcu. Sada ih čuvaš i njeguješ, ali moraš ih predati! Jednostavno ne možemo hodati zajedno ako se ne složimo u vezi s tim stvarima tvoga srca!"

četvrtak, siječnja 27, 2011

UPOZNAJTE GLAS BOŽJI

Bog želi da znamo da bez obzira kako nam možda stvari postaju teške, on će poduprijeti svakoga tko se pouzdaje u njega snagom svoga tihog glasa koji svakodnevno govori našem nutarnjem čovjeku.

To potvrđuje prorok Izaija: "I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: 'To je put, njime idite', bilo da vam je krenuti nadesno ili nalijevo" (Iz 30,21). Morate razumjeti, Izaija je iznio ovu riječ Izraelu usred najgorih vremena. Nacija je bila pod sudom Božjim, u potpunom rasulu, kad se sve rušilo. Tada je Izaija rekao Izraelovim vođama: "Sad se okrenite Gospodinu! On vam želi dati riječ vodstva i govoriti vam: 'Idite tim putem, idite onim putem, tu je put …'" Ali nisu htjeli slušati. Odlučili su da će se okrenuti Egiptu da ih izbavi! Mislili su da se mogu osloniti na egipatska bojna kola, konje i namirnice i da će ih oni izbaviti.

Međutim, Bog nije poslao sav svoj sud na Izraela u tom trenutku. Naprotiv, odlučio je strpljivo čekati dok se ne izjalovi svaki plan. Rekao je: "Čekat ću dok trče amo-tamo stvarajući planove kako da prežive. Želim im pokazati svoje milosrđe usprkos njihovoj nevaljalosti" (vidi Iz 30,18). Na kraju se sve izjalovilo i stvari su za naciju postale još gore. Konačno, kad su svi njihovi planovi propali, Bog je rekao narodu: "Dopustite da sad ja preuzmem! Otvorite svoje uši i govorit ću vam. Ja znam izlaz i vodit ću vas. Želim voditi svaki vaš korak, nadesno i nalijevo, da vas izbavim. Vodit ću vas svojim glasom – govoriti vam što da radite, sve do posljednjeg detalja."

Ono što je važno, krajnje važno, jest da upoznate glas Božji. On još uvijek govori. Jasno je dao na znanje: "Moje ovce poznaju moj glas." Danas je u svijetu mnogo glasova – glasnih, zahtjevnih glasova. Ali postoji i tihi glas Gospodnji kojega mogu poznavati i čuti svi oni koji vjeruju onome što je Isus rekao.

srijeda, siječnja 26, 2011

TKO JE SMISLIO OVAJ PLAN ZA PREŽIVLJAVANJE?

"Upućena je (Iliji) riječ Jahvina ovako: 'Idi odavde i kreni na istok, i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu" (1 Kr 17,2-3).

Dok je Ilija pred sobom gledao dolazeću krizu, stvari su mu vjerojatno izgledale apsolutno beznadne. Ali Bog je na pameti imao specifičan plan preživljavanja za svoga vjernog slugu. Uputio je proroka: "Idi na istok prema rijeci Jordan, tamo ćeš naći Kerit, mali potok. Iz tog potoka možeš dobiti svu potrebnu vodu za piće. A kao dodatak tome, ja sam sredio da ti svakodnevno moji kuriri gavrani dostavljaju hranu."

Kako bi itko, u milijun godina, mogao smisliti takav plan za preživljavanje? Kako bi Ilija ikada mogao zamisliti da će biti poslan na skriven potok da nađe vodu za piće kad nigdje u zemlji nije bilo ništa drugo osim suše? Kako bi ikada mogao pomisliti da će mu dnevni obrok kruha donositi grabežljivice koje pojedu sve u što zarinu svoj kljun?

Kasnije su stvari za Iliju postale teške jer je i potok na kraju presušio. Ali ponovno se pojavio Bog dajući proroku drugu svježu riječ vodstva. Rekao je: "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani" (1 Kr 1,9). I ponovno moram pitati – kako bi itko ikada mogao pomisliti da bi jedna siromašna udovica usred depresije mogla danima, tjednima, a na kraju i mjesecima hraniti jednog čovjeka? Ali činjenica je da Bog koristi najprezrenije i najbeznačajnije stvari ovoga svijeta za svoju slavu. I rekao je Iliji: "Odeš li k njoj i činiš što ti kažem, preživjet ćeš. Slušaj me, obrati pozornost na moje vodstvo i preživjet ćeš!"

Očigledno je: Bog – naš savjetnik i stručnjak za preživljavanje – ima detaljan plan za svako svoje pojedino dijete da mu pomogne suočiti se s najgorim vremenima!

ponedjeljak, siječnja 24, 2011

NAŠ POSREDNIK

"Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih" (Heb 7,25).

Što Pismo misli kad kaže da Isus posreduje za nas? Ja vjerujem da je taj predmet tako dubok, veličanstven i iznad ljudskog shvaćanja da drhtim čak govoriti o tome. Teolozi imaju različite poglede o njegovu značenju.

Kroz molitvu i pouzdanje u vodstvo Duha Svetoga, počinjem shvaćati tek nešto malo o tom nevjerojatnom predmetu. Nedavno sam vrlo jednostavno molio: "Gospodine, kako tvoje posredovanje u nebu utječe na moj život? Tvoja Riječ kaže da se pojavljuješ pred Ocem za mene. Što to znači u mom svakodnevnom hodanju s tobom?"

Riječ posredovanje znači "vruće moliti za drugoga". To govori o osobi koja zauzima vaše mjesto pred drugima da zagovara vaš slučaj. Kad čujete takvu definiciju, zamišljate li Krista kako neprestano vruće moli Boga za vas tražeći milosrđe, oproštenje, milost i blagoslove? Po mom mišljenju, ta slika čini našega nebeskog Oca kao da je čvrsto stisnutih šaka. Ja jednostavno odbijam vjerovati da se milost mora izvlačiti iz našega dobrog Boga. Ako ograničavamo sami sebe na tako usku definiciju posredovanja, nikada nećemo razumjeti dublje duhovno značenje što Krist čini za nas.

Biblija izjavljuje da moj nebeski Otac zna moje potrebe prije nego ih mogu tražiti od njega. I često on ispunjava te potrebe i prije nego molim. Zbog toga, teško mogu prihvatiti da ga njegov vlastiti Sin mora za nešto vruće moliti. Uz to, Pismo kaže da je Otac već povjerio svome Sinu sve: "U njemu stanuje stvarno sva punina božanstva" (Kol 2,9).

Ne tvrdim da znam sve o Kristovom posredovanju za nas. Ali vjerujem da što god naš veliki svećenik čini u svome posredovanju za nas, to je neka vrlo jednostavna stvar. I vjerujem da je posredovanje izravno u vezi s rastom njegova tijela ovdje na zemlji. On radi na snabdijevanju silom i snagom svakog zgloba i svakog dijela.

petak, siječnja 21, 2011

BILO JE TO U DUBINI OČAJA GDJE JE DAVIDOVA MOLITVA POSTALA ŽARKA

U očajanju David je vapio: "Gospodine, čuj glas moj! Neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja" (Ps 130,2). Ovo mi zvuči poput preklinjanja umirućeg čovjeka. David očito nije samo izgovarao
"misaone molitve". Bio je ničice na zemlji – slomljen i skrušen i preklinjao je Boga iz dubine svoga srca: "O, sveti Bože, Jahve, moraš čuti moj vapaj! Ne mogu dalje! Moj je grijeh neprestano preda mnom i tonem od straha i užasa. Molim te, Bože, smiluj mi se!"

Znao je da njegova duša treba izbavljenje i okrenuo se samom Bogu da ga nađe. Zaključio je: "U takvu sam strašnom stanju da mi sad jedino Gospodin može pomoći. Ne mogu se osloniti na savjetnike, prijatelje pa čak ni na obitelj. Moja jedina nada je u molitvi. Zbog toga ću vapiti noć i dan dok Bog ne usliši moju molbu!"

Jeste li postali očajni poput Davida? Jeste li se zatvorili nasamo s Gospodinom, ničice na tlu i vapite? Mlitava, tiha i lijena molitva neće postići ništa. Ako niste rasteretili svoju dušu Bogu, ne želite doista iscjeljenje – nego da izađete! David je svjedočio: "Stenjem od jecanja srca svojega … i vapaji moji nisu ti skriveni" (Ps 38,9-10).

Morate glasno zavapiti poput Davida: "Gospodine, čuj moju molbu! Neću te pustiti dok mi ne odgovoriš!"

četvrtak, siječnja 20, 2011

KAŽNJAVANJE ZNAČI DA STE LJUBLJENI

Ako ste upravo u dubini očaja zbog grijeha, ako ste shrvani jer je Gospodnja šiba na vašim leđima, ohrabrite se. On vas kažnjava zbog svoje nježne ljubavi. On kažnjava jer želi da ga se bojite – da upoznate njegovu brigu za vas.

Što, točno, znači strah Gospodnji? To znači biti u stanju reći: "Znam da me moj Otac ljubi. Pouzdano sam njegov i znam da me nikada neće odbaciti. Suosjeća s mojom boli kad god sam u bitki. I strpljiv je sa mnom dok se borim s nevjerom. Uvijek je spreman oprostiti mi kad god ga prizovem. Ali isto tako znam da mi neće dopustiti ostati neposlušan njegovoj Riječi. Moj nebeski Otac me neće poštedjeti – jer me duboko ljubi." Kažnjavanje je za ispravljanje.

To je ono što sve to znači. Bog želi da prihvatimo njegovo opraštanje da bismo ga se bojali. "Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,4). Jednom kad se bojimo Gospodina, želimo više od same poslušnosti. Želimo mu ugoditi, želimo staviti smiješak na njegovo lice. To je blagoslovljeni rezultat svetog straha Božjeg.

srijeda, siječnja 19, 2011

JEDINO PO VJERI

Božje oproštenje može se postići jedino po vjeri. Ne možemo do njega razumom. Kristov dar nama – žrtva pomirnica – tako je dubok, tako pun milosrđa, tako tajanstven, da je daleko od toga da bi ga ijedan čovjek mogao razumjeti. Možemo vidjeti zakon koji se jasno odnosi na naš grijeh. Možemo osjećati osudu, strah i krivnju zbog naših prijestupa. Ali naš nebeski Otac sve vrijeme s ljubavlju stoji pored nas, spreman oprostiti.

Kristova krv, Očeva ljubav, Gospodnja želja da oprosti – svi ti blagoslovi poznati su jedino po vjeri. "Pravednik će živjeti od vjere" (Gal 3,11).

Možda se pitate: "Koliko puta će mi Gospodin oprostiti jer iznova i iznova popuštam istom grijehu?" Budite uvjereni, njegovo nevjerojatno oproštenje je bezgranično. Svaki put kad sagriješite, možete otići k Isusu i naći oslobođenje. Međutim, Gospodnje oproštenje nije ludo ni slijepo. Da nam bude jasno, naš nebeski Otac nam oprašta – ali u određenoj točki nas kažnjava da bi nas spriječio od daljnjeg griješenja. "Gospodin kara onoga koga ljubi" (Heb 12,6).

utorak, siječnja 18, 2011

DAVID JE BIO PODIGNUT IZ DUBINA OČAJA PRISJEĆAJUĆI SE BOŽJE OPRAŠTAJUĆE NARAVI

Nakon sveg plakanja i svih vapaja Gospodinu, David je završio svjedočeći: "Al' u tebe je praštanje, da bi te se bojali" (Ps 130,4). Duh Sveti počeo je preplavljivati njegovu dušu sjećanjima na Božje milosrđe i iznenada se prisjetio svega što je naučio o Očevoj opraštajućoj naravi. "Ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrđu velik" (Neh 9,17).

Ubrzo se David radovao prisjećajući se: "Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju" (Ps 86,5). "On ti otpušta sve grijehe tvoje" (Ps 103,3). Evo jedno od osnovnih obećanja Novoga saveza. Jeremija izjavljuje: "Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati" (Jer 31,34). A Pavao dodaje u Novom zavjetu: "… ti nam oprosti dobrohotno sve prekršaje" (Kol 2,13). Bog nam je obećao oproštenje za svaki grijeh!

ponedjeljak, siječnja 17, 2011

PREVIŠE KRŠĆANA OSTAJE DOLJE U DUBINI, U POTPUNOM OČAJU

Za mnoge vjernike potonuće na dno znači kraj. Njih njihovi neuspjesi tako svladavaju da razvijaju osjećaj nedostojnosti. S vremenom osjećaju da su u klopci i da im više nema pomoći. Izaija je pisao o takvim vjernicima: "O nevoljnice, vihorom vitlana, neutješna …" (Iz 54,11).

Neki se na kraju razljute na Boga. Umore se od čekanja na njega da se pokrene te viču optužujući ga: "Gospodine, gdje si kad te trebam? Vapim ti za izbavljenje, ali nikakav odgovor ne stiže. Činim sve što znam da trebam činiti, ali još uvijek nisam slobodan. Umoran sam od kajanja i plakanja, bez ikakve vidljive promjene!" Mnogi takvi vjernici jednostavno dižu ruke od daljnjih pokušaja i predaju se svome tijelu.

Drugi padaju u izmaglicu duhovne apatije. Uvjereni su da se Bog o njima više ne brine. I govore: "Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica" (Iz 40,27). "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi" (Iz 49,14).

A drugi opet završavaju potpuno se usredotočujući na neuspjeh, pokušavajući se držati u neprestanom stanju osuđivanja. Ali to ih samo dovodi do zbunjenosti te viču: "Prijestupi i grijesi naši pritišću nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?" (Ez 33,10).

Činjenica je da osjećanje osude još nije kraj sam po sebi. Kad smo poniženi krivnjom i žalošću zbog grijeha, ne bismo smjeli ostati na tim osjećajima. Oni su da nas natjeraju da dođemo do kraja sebe samih – i do pobjede križa.

petak, siječnja 14, 2011

JAHVE ŠAMA – GOSPOD JE OVDJE

Da biste bili član istinske Crkve Božje, morate biti poznati po imenu Jahve Šama – "Gospodin je ovdje" (Ez 48,35). Drugi moraju biti u stanju reći za vas: "Jasno mi je da je Gospodin s tim čovjekom. Kad god ga vidim, osjećam Isusovu nazočnost. Njegov život doista pokazuje slavu Božju."

Ako smo iskreni, moramo priznati da često ne osjećamo divnu nazočnost Gospodnju jedan u drugom. Zašto? Kršćani provode svoje vrijeme uključeni u dobre vjerske aktivnosti – molitvene grupe, proučavanja Biblije, službe evangelizacije – i to je sve vrlo pohvalno. Ali mnogi od tih istih kršćana provode malo vremena, ako uopće išta, služeći Gospodinu u tajnoj klijeti molitve.

Gospodnja nazočnost jednostavno se ne može odglumiti. To je istina bez obzira odnosi li se na život pojedinca ili na crkveno tijelo. Kad govorim o Božjoj nazočnosti, ne govorim o nekoj duhovnoj auri koja mistički okružuje neku osobu ili koja se spušta na nekom crkvenom bogoslužju. Naprotiv, govorim o rezultatu jednostavnog, ali snažnog hodanja po vjeri. Očituje li se to u životu jednog kršćanina ili u čitavoj zajednici, to čini da ljudi to zamjećuju i govore: "Ovaj je čovjek bio s Isusom" ili "Ova zajednica uistinu vjeruju što propovijeda".

Potrebno je daleko više od pravedna pastora da stvori crkvu Jahve Šama. Potrebni su pravedni ljudi Božji zatvoreni nasamo s Bogom. Ako stranac dođe sa crkvenog bogoslužja i kaže: "Osjećao sam ondje Isusovu nazočnost", možete biti sigurni da to nije bilo samo zbog propovijedanja ili slavljenja. Bilo je to zbog toga što je pravedna zajednica ušla u dom Božji i slava je Gospodnja bila u njihovoj sredini.

četvrtak, siječnja 13, 2011

GOSPODIN NAŠA PRAVDA

"Evo, dolaze dani – riječ je Jahvina – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar, i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: 'JAHVE, PRAVDA NAŠA'" (Jer 23,5-6).

Bog je proroku Jeremiji dao otkrivenje o Jahvi Sidkenuu u vrijeme krize slične onoj s kojom se mi danas suočavamo. Dakle, što to znači nama u praktičnom smislu? Što je ta pravda koje je on Gospodin i kako trebamo znati i razumjeti Isusa u toj ulozi?

Pavao nam daje uvid u Božju definiciju pravde u nekoliko odlomaka.

• "Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,3).
• Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,9).
• Vjerova (Abraham) Bogu i to mu se uračuna u pravednost" (gal 3,6).

Svaki od tih redaka govori o jednoj stvari koju je Abraham činio da bi postigao istinsku pravednost: vjerovao je.

Na kraju Pavao daje Gospodnju definiciju pravde: "(Abraham) nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao. Zato mu se to uračuna u pravednost" (Rim 4,20-22).

Biblija nije mogla tu stvar učiniti jasnijom. Pravednost je vjerovati obećanjima Božjim, potpuno uvjeren da će on održati svoju riječ.

srijeda, siječnja 12, 2011

NAŠ PASTIR JOŠ UVIJEK LJUBI ONE KOJI SU ODLUTALI

Naš veliki pastir ljubi svaku ovcu koja je odlutala zbog testiranja, kušnji, povreda i boli. Mi se nikada ne usuđujemo optužiti našega pastira da nas je napustio. On još uvijek hoda uz nas i pazi nas sve vrijeme.

Upravo sada možda vodite izgubljeni rat protiv neke napasti. Što god je vaša bitka, odlučili ste da nećete bježati od Gospodina. Odbijate se predati zahvatu grijeha. Umjesto toga, uzimate Riječi Božju srcu.

Međutim, poput Davida, umorili ste se i sad ste došli do točke gdje se osjećate apsolutno bespomoćni. Neprijatelj vas preplavljuje očajem, strahom, lažima.

Vaše testiranje može vas još više zbunjivati i biti još neobjašnjivije. Ali želim da znate – bez obzira kroz što prolazite, Duh Sveti želi otkriti u vama Jahvu Roi, Gospodina vašeg pastira. Vi imate pastira koji želi na vaše srce utisnuti svoju ljubavi.

Isus nas uvjerava: "Nikada te neću napustiti ni ostaviti." A naš nebeski Otac – Jahve Roi, Gospodin naš pastir – otkrio nam se u Psalmu 23. On nam govori: "Znam te po imenu i znam kroz što prolaziš. Dođi i legni u mojoj milosti i ljubavi. Ne pokušavaj sve odgonetnuti. Jednostavno prihvati moju ljubav za sebe. I počivaj u mojim brižnim rukama. Da, ja sam Gospodin nad Vojskama. Ja sam veličanstven i sveti Bog. Želim da znaš sva ta otkrivenja o meni. Ali ono otkrivenje koje želim da imaš o meni upravo sada jest otkrivenje o Jahvi Roi. Želim da me upoznaš kao svoga dragog, brižnog pastira. I želim da sa sigurnošću počivaš da ću te u svojoj nježnosti i ljubavi provesti kroz sve tvoje kušnje.

utorak, siječnja 11, 2011

GOSPODIN JE MOJ PASTIR

Svima nam je poznat Psalam 23. Njegova utješna poruka dobro je poznata i među onima koji ne vjeruju. Ovaj glasoviti psalam napisao je kralj David, a njegov najpoznatiji odlomak je u prvom retku: "Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam."

Hebrejska riječ koju David u ovom retku koristi za oskudijevanje govori o pomanjkanju. Drugim riječima, David govori: "Ništa mi neće manjkati." Kad ovo značenje spojimo s prvim dijelom retka, David govori: "Gospodin me vodi i hrani i zbog toga ništa mi ne manjka."

U ovom kratkom retku, David nam daje još jedan prikaz Gospodnjega karaktera i naravi. Doslovno hebrejsko tumačenje prvog dijela ovog retka jest Jahve Roi, što znači: "Gospodin, moj pastir".

Jahve Roi nije neki dobroćudan, pasivan pastir. On nije najamnik, netko tko čini tek malo više od osiguranja hrane i vodstva. On nas ne upućuje samo prema zelenoj paši i vodi govoreći nam: "Tu je što trebaš. Idi i uzmi." Niti zatvara oko na naše potrebe. On ne skreće drugim putem kad čuje naše vapaje u pomoć i kad nas vidi u nevolji. Ne, on zna za svaku bol koju trpimo, za svaku prolivenu suzu, za svaku tegobu koju osjećamo. On zna kad smo preumorni da načinimo još jedan korak. On zna koliko možemo podnijeti. A iznad svega, on zna kako nas izbaviti i dovesti na mjesto iscjeljenja. Naš pastir uvijek iznova dolazi za nama, hvata nas i vodi na mjesto počinka. On nas neprestano poliježe da nađemo iscjeljenje i obnovljenje.

Jahve Roi – Gospodin naš pastir – tjera nas da ga slijedimo u njegov počinak tako da može "šekina" u našoj sredini. Gospodin kaže u Izlasku 29,45: "Ja ću prebivati među Izraelcima i biti njihov Bog." Hebrejska riječ za prebivati jest šekina, što znači "boraviti uz ili skrasiti se pored". Ova riječ označava ne samo prolaznu nazočnost, već trajnu – nazočnost koja nikada ne odlazi. Ukratko, šekina slava Božja nije neki otisak koji nestaje iz naših srca poput nevidljive tinte. Ne, to je nešto što Bog stalno utiskuje na našu dušu. To je njegova vrlo bliska i vječna nazočnost.

Evo slavne slike: Naš nam pastir nudi da dođe k nama usred naše boli i potištenog stanja i da sjedi uz nas. On obećava da će povezati naše povrede i ojačati udove koji su se razboljeli.

Ovo je šekina slava Božja: trajna nazočnost Gospodnja. I često je doživljavamo kad smo usred nevolje. Naš veliki pastir nam kaže: "Želim te obnoviti. Učinit ću to tako da ću biti nazočan uz tebe čak i u dolini sjena smrtnih. Moja će nazočnost biti s tobom kroz sve što đavao baci u tebe. Čak ako i pokušaš pobjeći od mene, poći ću u potjeru za tobom. A kad te uhvatim, uzet ću te u svoje ruke i nositi natrag u moj počinak. Tad ću povezati tvoje rane i iscijeliti tvoje bolesti."

ponedjeljak, siječnja 10, 2011

SVE ŠTO ON ŽELI VAŠA JE VJERA

Bog ne želi vaš dom, auto, namještaj, ušteđevinu, imetak. Sve što on želi vaša je vjera – vaše snažno vjerovanje u njegovu Riječ. A to može biti ona jedna stvar koja drugima, naizgled duhovnijima, može nedostajati. Na drugog čovjeka možeš gledati kao na duhovnijeg od sebe, ali on se zapravo možda snažno bori kako bi sačuvao vanjštinu pravednosti. Međutim, dok Bog gleda na vas, izjavljuje: "Tu je pravedan čovjek." Zašto? Vi ste dopustili da vaša bespomoćnost postane pravednost.

Pavao nam govori da smo smatrani pravednima u očima Božjim iz istog razloga kao i Abraham. "Zato mu se (Abrahamu) to uračuna u pravednost. Ali nije samo za nj napisano 'uračuna mu se' nego i za nas kojima se ima uračunati; za nas koji vjerujemo u onoga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa" (Rim 4,22-24).

Možda tvrdite: "Vjerujem to. Imam vjeru u Boga koji je uskrsnuo Isusa." Međutim, pitanje za vas je vjerujete li da Gospodin može uskrsnuti vaš poremećen brak? Vjerujete li da može oživjeti vašega duhovno mrtvog bližnjega? Vjerujete li da vas može podići iz jame neke navike koja vas uništava? Vjerujete li da vas može istrgnuti iz vaše odvratne prošlosti i obnoviti vam sve godine koje izjela gusjenica?

Kad sve izgleda beznadno – kad ste u nemogućoj situaciji, bez sredstava, bez nade pred sobom – vjerujete li da će Bog biti vaš Jahve Jire – Onaj koji proviđa vašu potrebu? Vjerujete li da se on obvezao održati svoja obećanja vama i da će se nebesa rastopiti i svemir propasti ako samo jedna od njegovih riječi podbaci?

petak, siječnja 07, 2011

GOSPODIN NAŠA PRAVDA

"Evo, dolaze dani – riječ je Jahvina – podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar, i činit će pravo i pravicu u zemlji. U njegove će dane Judeja biti spašena i Izrael će živjeti spokojno. I evo imena kojim će ga nazivati: 'JAHVE, PRAVDA NAŠA'" (Jer 23,5-6).

Bog je proroku Jeremiji dao otkrivenje o Jahvi Sidkenuu u vrijeme krize slične onoj s kojom se mi danas suočavamo. Dakle, što to znači nama u praktičnom smislu? Što je ta pravda koje je on Gospodin i kako trebamo znati i razumjeti Isusa u toj ulozi?

Pavao nam daje uvid u Božju definiciju pravde u nekoliko odlomaka.

• "Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,3).
• Vjerova Abraham Bogu, i to mu se uračuna u pravednost" (Rim 4,9).
• Vjerova (Abraham) Bogu i to mu se uračuna u pravednost" (gal 3,6).

Svaki od tih redaka govori o jednoj stvari koju je Abraham činio da bi postigao istinsku pravednost: vjerovao je.

Na kraju Pavao daje Gospodnju definiciju pravde: "(Abraham) nije oklijevao, nevjerom u Božje obećanje, nego se ojača vjerom davši Bogu slavu, potpuno uvjeren da je Bog kadar izvršiti što je obećao. Zato mu se to uračuna u pravednost" (Rim 4,20-22).

Biblija nije mogla tu stvar učiniti jasnijom. Pravednost je vjerovati obećanjima Božjim, potpuno uvjeren da će on održati svoju riječ.

četvrtak, siječnja 06, 2011

NISMO BEZ NADE

Mi koji poznamo Kristovu pravednost ne smijemo živjeti kao oni koji su bez nade. Blagoslovljeni smo i ljubavlju i strahom Božjim. A njegova volja za nas u najmračnija i najužasnija vremena je da postignemo njegovu radost i sreću. Čak i dok gledamo kako sudovi padaju oko nas, trebamo pjevati, klicati i radovati se – ne zato što su sudovi došli, nego usprkos njima.

Izaija 51,11 započinje s riječju zato, što znači: "U svjetlu onoga što sam upravo rekao." A što je to Bog upravo rekao? Podsjetio je svoj narod: "(Ja) od dubine morske put nači(nih) da njime prolaze otkupljeni" (Iz 51,10), što znači: "Ja sam još uvijek Gospodin, Pradavni, tvorac čuda. I moja ruka još je uvijek jaka da vas izbavi."

Što, dakle, Bog želi da njegov narod zna u svjetlu te istine? Rekao je to u jednom retku u Izaiji 51,11:

• "Zato, vratit će se oni što ih je oslobodio Jahve, i s radosnim kricima doći će na Sion." Drugim riječima: "Imat ću ljude koji će se vratiti k meni s pouzdanjem, vjerom i povjerenjem. Oni će skinuti svoje oči sa stanja oko sebe te će im se vratiti njihova pjesma radosti."

• "Vječna će sreća biti nad glavama (njihovim)." Radost koju će narod Božji doživljavati neće biti samo za nedjeljno ujutro, za jedan tjedan ili mjesec. Ona će trajati godinama, i u teškim vremenima, sve do samoga kraja.

• "Nestat će tuge i jecaja." To ne znači da će svako naše trpljenje završiti. To znači da će nas naše povjerenje u Gospodina podići iznad svake boli i kušnje. Takve stvari neće biti u stanju oteti nam našu radost i veselje u Kristu.

• "Postići će radosti i veselje." Bog je gledao kroz vjekove i rekao: "Imat ću narod koji će postići veselje, uzeti ga i posjedovati. Držat će ga i ono će biti njegovo.

srijeda, siječnja 05, 2011

UPOZNATI OCA

Vjerujem da naša djeca najviše upoznavaju našu narav i karakter prema njima tijekom njihovih razdoblja kriza. Kad su usred boli, trpljenja i potrebe, vide našu duboku brigu i skrb za njih. Kad su moja djeca odrastali, nisam ih trebao učiti kakav sam. Nikada nisam trebao reći: "Ja sam vaš otac, strpljiv sam, ljubazan, pun milosti i dobrote prema vama. Nježnog sam srca prema vama i uvijek spreman oprostiti vam." Bilo bi smiješno da im dajem takve izjave. Zašto? Moja su djeca spoznala moju ljubav za njih kad su bili u svojim iskustvima kriza. A sada, kad su odrasli i u svojim vlastitim brakovima te sa svojom vlastitom djecom, moji sinovi i kćeri upoznavaju me kroz čitav niz novih iskustava. Sada uče o meni kroz moje stavove i djela prema njima u ovo novo vrijeme njihovih potreba u životu.

Tako je i s nama u upoznavanju našega nebeskog Oca. Od Adamova vremena pa sve do Kristova križa, Gospodin je davao svome narodu sve veće otkrivenje svoga karaktera. Međutim, on to nije činio pukim navješćivanjem tko je on. On se nije pokušao otkriti pukim proglašavanjem tko je on: "Sljedeća imena opisuju moju narav. Sad idite i naučite ih te ćete otkriti tko sam ja."

Hebrejski izrazi (imena) doista opisuju čudesnu milost i sredstva koja su obuhvaćena imenom našega Gospodina. Međutim, Bog je zapravo otkrio te vidove svoje naravi svome narodu činjenjem za njih ono što im je najavio da on jest. On je vidio potrebe svoje djece i unaprijed vidio strategiju neprijatelja protiv njih te je za njih nadnaravno intervenirao.

Potičem vas da upoznajete svoga nebeskog Oca polagano i svrhovito, na nivou svoga srca. Tražite Duha Svetoga da vas podsjeti na mnoge vidove nebeskih sredstava koja vam je Bog dao tijekom vaših potreba. Zatim tražite Duha da ugradi u vas iskrenu spoznaju srca o Bogu "Ja jesam" – koji vam je sve što trebate u sva vremena.

utorak, siječnja 04, 2011

NAJVEĆI ISPIT OD SVIH

"Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem, dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio… vode su se razdvojile" (Izl 14,21).

Pred Izraelcima je bio put koji ih je trebao odvesti u sigurnost. U tom kritičnom trenutku, Bog je htio da njegov narod gleda u one bedeme i vjeruje da će on zadržati vodu dok sigurni ne stignu na drugu stranu. Jednostavno rečeno, Bog je htio da njegov narod ima vjeru koja izjavljuje: "Onaj tko je započeo ovo čudo za nas, on će ga i završiti. Već nam je dokazao da je vjeran.

Dok gledamo unatrag, vidimo da je sav naš strah bio uzaludan. Nismo se trebali bojati kad smo vidjeli da dolaze Egipćani. Bog je podigao nadnaravni zid tame da nas zaštiti od njih. I nismo se trebali bojati njihovih prijetnji tijekom noć. Čitavo nas je vrijeme Bog štitio svjetlom dok su naši neprijatelji bili zaslijepljeni tamom. Uzalud smo se bojali onoga žestokog vjetra kojega je Bog sve to vrijeme koristio da nam stvori put bijega.

Vidimo sad da nam Bog želi činiti samo dobro. Vidjeli smo njegovu snagu i slavu za nas. I sad smo odlučili da nećemo dulje živjeti u strahu. Nije nam važno hoće li se ovi vodeni bedemi srušiti. Živi ili mrtvi, pripadamo Gospodinu."

Postojao je razlog zašto je Bog u toj točki htio takvu vjeru za Izraela. Bili su pred putovanjem kroz pustinju. Bit će lišeni mnogih stvari i podnosit će opasnosti i trpljenja. Zbog toga je rekao: "Želim da moj narod zna da ću im činiti samo dobro. Ne želim da se boje da će umrijeti svaki put kad se suoče s opasnošću. Ja želim narod koji se ne boji smrti jer zna da sam dostojan svakoga povjerenja."

Istinski štovatelj nije onaj tko pleše nakon što je zadobivena pobjeda. To nije čovjek koji pjeva slavopoje Bogu kad jednom neprijatelj nestane. To je ono što su učinili Izraelci. Kad je Bog razdijelio Crveno more i kad su stigli na drugu stranu, pjevali su, plesali, slavili Boga i uzdizali njegovu veličinu. Međutim, tri dana kasnije, taj je isti narod kod Mare gorko mrmljao protiv Boga. To nisu bili štovatelji nego površni vikači. Oni u vrijeme svoje nevolje nisu upoznali narav svoga dobrog Oca. I nisu dokučili ljubav svoga Svevišnjeg Gospodina usred svoje oluje.

Istinski štovatelj je onaj tko se naučio pouzdavati u Gospodina u oluji. Njegovo štovanje nije samo u riječima, nego u njegovom načinu života. Njegov je svijet miran jer je njegovo povjerenje u Božju vjernost neuzdrmano. On se ne boji budućnosti jer se više ne plaši smrti.

Gwen i ja vidjeli smo takvu neuzdrmanu vjeru kod naše dvanaestogodišnje unuke Tiffany. Sjedeći na njezinu krevetu u njezinim posljednjim danima, vidjeli smo u njoj mir koji nadilazi našu spoznaju. Rekla mi je: "Djede, želim ići kući. Vidjela sam Isusa i rekao mi je da me želi tamo. Jednostavno više ne želim biti ovdje." Tiffany je izgubila sav strah od smrti i odlaska.

To je počinak koji Bog želi za svoj narod. To je povjerenje koje kaže poput Pavla i poput Tiffany: "Živ ili mrtav, pripadam Gospodinu." To je ono što stvara istinske štovatelje.

Molim da svi koji čitaju ovu poruku mogu reći usred svoje oluje: "Da, gospodarstvo može propasti. Da, još uvijek se možda suočavam s tamnom, olujnom noći. Ali Bog mi se pokazao vjernim. Bez obzira što dolazi, počivat ću u njegovoj ljubavi za mene."

ponedjeljak, siječnja 03, 2011

UČINITE TRI STVARI

Bog je rekao Izraelu da usred kušnje učini tri stvari: "Ne bojte se! Stojte mirno! Gledajte spasenje Gospodnje!" Poziv Izraelu je bio: "Ja ću se boriti za vas. Vi samo održavajte svoj mir. Budite mirni i sve stavite u moje ruke. Sada činim jedno djelo u nadnaravnom području. Sve je pod nadzorom. Dakle, ne paničarite! Pouzdajte se da ću ja poraziti đavla. Ova bitka nije vaša" (vidi Izl 14,13 i 14).

Ubrzo je na tabor pala tama. Bio je to početak Izraelove mračne i olujne noći. Ali bio je to i početak Božjega nadnaravnog djela. On je poslao jednoga strahovitog zaštitnog anđela da stoji između njegova naroda i njegova neprijatelja. Vjerujem da Bog još uvijek šalje zaštitne anđele da se utabore oko svih koji ga ljube i boje ga se (vidi Ps 34,8).

Gospodin je pokrenuo i nadnaravni oblak koji je dao Izraelu za vodstvo. Oblak se iznenada pomakao od sprijeda Izraelova tabora na stražnji dio. Pred Egipćanima je izronio kao gust crni zid. A s druge strane davao je Izraelcima nadnaravno svjetlo tako da su mogli vidjeti tijekom cijele noći (vidi Izl 14,20).

Iako je faraonova vojska bila u potpunom mraku, još su uvijek mogli podizati glasove te su čitave noći izbacivali prijetnje i laži. Izraelovi su šatori podrhtavali od njihove paljbe laži kroz čitavu tu mračnu noć. Ali nije bilo važno kako im je glasno neprijatelj prijetio. Anđeo je bio na straži štiteći ih, a i Bog je obećao svome narodu da će iz izvesti iz te situacije.

Dragi sveti, ako ste krvlju otkupljeno dijete Božje, on je postavio anđela ratnika između vas i đavla. A vama zapovijeda kao što je rekao i Izraelu: "Ne bojte se! Mirno stojte! Vjerujte u moje spasenje!" Sotona može doći protiv vas dišući zlom prijetnjom. Ali ni u jednom trenutku vaše mračne, olujne noći, neprijatelj neće biti u stanju uništiti vas.

"Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem, dok je Jahve svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio" (Izl 14,21).

Olujni vjetar koji je poslao Bog bio je tako snažan da je počeo razdvajati valove mora: "… jakim istočnim vjetrom … more (je) posušio … vode su se razdvojile" (Izl 14,21).

Hebrejska riječ za vjetar ovdje znači "silovito izdisanje". Drugim riječima, Bog je izdisao i voda se ukrutila u bedeme. Izraelovi šatori vjerojatno su žestoko podrhtavali dok su ti silni udari vjetra prolazili kroz tabor. Zašto je Bog dopustio Izraelu da prođe kroz čitavu tu olujnu noć kad je mogao izgovoriti samo riječ i smiriti sve elemente.

Kakva je to morala biti oluja! I kakvo je to strahovito vrijeme moralo biti za Izraela! Pitam vas, što je Bog imao na umu? Zašto je dopustio da takav strahovit olujni vjetar puše cijelu noć? Zašto jednostavno nije rekao Mojsiju da dotakne vodu svojim plaštem i nadnaravno razdijeli valove? Kakav je to morao Bog imati razlog kad je dopustio da se dogodi takva strašna noć?

Jedan je bio razlog: Gospodin je stvarao štovatelje. Bog je čitavo vrijeme bio na djelu koristeći strašnu oluju da bi za svoj narod stvorio put iz krize. Međutim, Izraelci u to vrijeme to nisu mogli vidjeti. Mnogi su se krili u svojim šatorima. Ali oni koji su izašli, svjedočili su o slavnom svjetlu. Oni su vidjeli i slavan prizor valova koji su se dizali u silne bedeme vode da bi se stvorio suhi put kroz more. Kad je narod to vidio, vjerojatno su uzvikivali: "Gledaj, Bog je upotrijebio vjetar da stvori put za nas! Slava Gospodinu!"