utorak, studenoga 30, 2010

SAMO ZA OBITELJ

"Josip se poslije toga požuri van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplače. Uđe u jednu sobu i tu se isplaka" (Post 43,30).

Ovo je slika srca našega Spasitelja – čak i prema grešnima. Josipova su braća bila u njegovoj kući, jela su i pila u njegovoj nazočnosti. Ali "staviše njemu napose, njima napose" (Post 43,32). Ne smijemo olako prijeći nad važnošću ove izjave. Ovi su se ljudi radovali u Josipovoj nazočnosti bez da su u potpunosti bili obnovljeni, bez da su ga stvarno poznavali, bez otkrivenja ljubavi i milosti.

I mi možemo biti ljudi koji slave, jedu i piju u Gospodnjoj nazočnosti, a ipak još ne primiti otkrivenje o njegovoj beskonačnoj ljubavi. Osjećaj neljubljenosti još je uvijek u našim srcima. To je slučaj s kršćanima koji odlaze u dom Božji te pjevaju, štuju i slave, a onda idu kući k istoj staroj laži: "Bog mi ne pokazuje nikakav dokaz da me ljubi. Moje molitve ostaju neodgovorene. On se zapravo ne brine za mene onako kako se brine za druge kršćane."

Za Josipovu braću postojao je jedan posljednjih korak koji su trebali napraviti prije nego su mogli primiti potpuno otkrivenje ljubavi. Takvo otkrivenje primaju oni koji su srca slomljena i skrhana. "Žrtve su Bogu duh slomljen; srce slomljeno i skrhano, Bože, nećeš prezreti" (Ps 51,17). Braća još nisu bila slomljena srca (Post 43,34).

Ti su ljudi priznali svoj grijeh, ali bilo im je potrebno da se potpuno slome i da dođu potpuno do kraja svoje ogorčenosti i ljudskih izvora prije nego im Josip može otkriti svoju ljubav. I tako ih je Josip stavio na posljednji test. Zapovjedio je svome upravitelju da stavi njegovu osobnu srebrnu čašu u vreću Benjamina, najmlađeg brata, prije nego se vrate u Kanaan. Braća su jedva izašla iz grada kad su ih Josipovi ljudi sustigli i optužili za krađu čaše. Bili su tako sigurni u svoju nevinost da su rekli: "Onaj u koga se od tvojih slugu nađe, neka se usmrti, a mi drugi postat ćemo robovi tvome gospodaru" (Post 44,9).

Poslušajte promjenu njihovih stavova: "Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu. Evo nas za robove svome gospodaru" (Post 44,16). U njima više nije bilo borbe. Više nije bilo ponosa. Bili su skrhani, slomljeni – i konačno su zavapili iz dubine svoga srca: "Predajemo se!"

A onda je došlo otkrivenje velike ljubavi Božje. "Josip se više nije mogao svladavati pred onima koji su ga okruživali, pa povika: 'Neka svi odstupe!' Tako nitko nije ostao s Josipom kad se očitovao svojoj braći" (Post 45,1).

Svijet ništa ne zna o takvom otkrivenju ljubavi. Oni su sad osjetili da su obitelj, osjetili su bezuvjetnu ljubav i prihvaćanje. Pismo nam govori da je Josip "briznuo u glasan plač, da su ga i Egipćani mogli čuti. Doznalo se to i na faraonovu dvoru" (Post 45,2). Svijet može slušati o Božjoj ljubavi, ali jedino je obitelj može iskusiti. Jedino obitelj Božja ima posla s takvom ljubavi i milosrđem.

Ljubljeni, Bog boravi s poniznima i onima koji su srca slomljena. On se raduje u svojoj obitelji – on nas je ljubio sve ove godine ranije, čak i dok smo bili grešnici. Počivajte u njegovoj ljubavi za vas.

petak, studenoga 26, 2010

VAPAJ IZ SRCA

Vjerujem da se Božja milosrdna ljubav otkriva u odgovoru na vapaj iz srca – ne na bilo koji vapaj, nego na ponizni vapaj za izbavljenjem. Biblija ima mnogo za reći u vezi s tim vapajem iz srca. "U nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije" (Ps 18,6).

"Prečesto ih izbavljaše, al' ga razjariše naumima svojim: pokošeni bjehu za bezakonja svoja. On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve začu" (Ps 106,43-44).

Možete biti sigurni da će vapaj Bogu uvijek biti odgovoren iscjeljujućom riječju s neba! Nitko nije previše zao ni potpuno bez nade ako u poniznosti posegne za Bogom. Priča o pokvarenom kralju Manašeu to dokazuje! Biblija govori da je on bio jedan od najpokvarenijih Izraelovih kraljeva. "Činio je što je zlo u Jahvinim očima … Obnovio je uzvišice što ih bijaše oborio otac mu Ezekija, podigao je žrtvenik Baalu … i stao se klanjati svoj vojsci nebeskoj i služiti joj … I sinove je svoje proveo kroz oganj. Vraćao je, gatao, stvorio bajače i opsjenare, učinio je premnogo zla u očima Jahve" (2 Kr 21,2-6).

"Ali je Manaše zaveo Judejce i Jeruzalemce te su radili još gore nego narodi što ih je Jahve iskorijenio … Jahve je opominjao Manašea i njegov narod, ali oni nisu poslušali" (2 Ljet 33,9-10).

Postoji li nada za nekoga tko je otišao tako daleko od Boga, tako opsjednut zlom i tamom? Da, ako se ponizi, prizna i povjeruje u Kristovu pobjedu na križu. Manaše je završio kao zatvorenik u stranoj zemlji, okovan u lance. Kakva živa slika plaće za grijeh! Ali u svojoj nevolji zavapio je Bogu i on ga je čuo, oprostio mu i obnovio ga. "Kad se našao u nevolji, počeo se moliti za milost Jahvi, svome Bogu, ponizivši se veoma pred Bogom otaca. Molio se, i Bog mu se smilovao te usliša njegovu prošnju i vrati ga u Jeruzalem u kraljevstvo. Manaše tada spozna da je Jahve Bog" (2 Ljet 33,12-13).

"Osim toga uklonio je iz Jahvina Doma tuđinske bogove, onaj idolski lik i sve žrtvenike što ih bijaše posagradio na gori Jahvina Doma i u Jeruzalemu, i sve ih baci izvan grada" (2 Ljet 33,15).

Riječ nade, oproštenja, milosti, ljubavi i obnove je i za vas! Obratite pozornost na Riječ, pokajte se i onda ozdravite te hodajte s Gospodinom! Ne postoji grijeh koji ne bi mogao biti oprošten; nitko nije predaleko da ne bi mogao biti iscijeljen i obnovljen.

četvrtak, studenoga 25, 2010

USTANI I HODAJ

"'Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj', reče mu Isus" (Iv 5,8). Ovaj hromi čovjek kod ribnjaka Bethesda možda je bio ushićen od priča kako Isus ide zemljom i iscjeljuje. Možda je čuo i druge priče o Isusu, ali nije ga poznavao osobno. Bio je u zamci svoje slabosti i nije prepoznao Gospodina. Ali je Isus znao sve o njemu! Došao je k njemu u njegovoj bijedi i žalosti te se pojavilo milosrđe! Gospodin je suosjećao sa slabošću ovoga jadnog čovjeka. Sve što ga je tražio bilo je da vjeruje njegovoj riječi i čini prema njoj. "Digni se! Uzmi svoju postelju! Otiđi iz ovog prizora!"

Kasnije, nakon iscjeljenja, Isus ga je našao u hramu i s njim razgovarao. Tada je doista saznao tko je Isus i vjerovao mu. Ali sad, dok je bespomoćno i u očaju ležao uz ribnjak, suočio se s najvećom odlukom svih svojih bolnih godina. Došla mu je riječ uskrsle nade i pred njim se našao izazov: Digni se po vjeri i budi zdrav ili leži ovdje u samosažaljenju i umri sam!

Čovjek je u nevjeri mogao nastaviti ležati uz ribnjak, odbijajući pomaći se te u sebi misleći: "To neće djelovati. Zašto bi Bog u ovoj gomili uzeo baš mene da me iscijeli? Osuđen sam umrijeti u tom stanju." Isus ga ne bi mogao podići protiv njegove volje. Čovjek je morao vjerovati da je njegov vapaj uslišan i da je došlo vrijeme njegova izbavljenja. Bilo je to sad ili nikad!

"Isus im tada reče (Židovima): 'Zaista, zaista, kažem vam, Sin ne može ništa sam od sebe učiniti, nego samo ono što vidi da čini Otac. Što ovaj čini, to jednako čini i Sin. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu još veća djela od ovih, da se čudite'" (Iv 5,19-20).

U biti, Isus je govorio onima koji su sumnjali: "Moj ga je Otac želio iscijeliti i ja sam ga iscijelio. Ja samo činim ono što želi moj Otac." Bila je to Božja volja, Božja ljubav, Božja želja da ovaj čovjek bude potpuno zdrav.

Teško je vjerovati da vas Bog još uvijek ljubi kad ste na dnu i slabi! Kad se godine potrate, kad grijeh osakati vaše tijelo i dušu, kad osjećate da ste nedostojni i da ne ugađate Bogu, pitate se zašto bi on još uvijek mario za vas. Da se prihvati ta ljubav, potrebna je djetinja vjera, iskorak u vjeri, te reći: "Gospodine, na tvoju riječ, ustat ću i hodati – s tobom!"

Ne morate razumjeti svu nauku u vezi s pokajanjem, grijehom i pravednošću. Ne morate ni poznavati Isusa na dubok i značajan način! No postoji vrijeme i za to; sve to ćete upoznati ako načinite prvi korak poslušnosti, ustanete i okrenete se Gospodinu. "Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga" (Iv 7,17).

srijeda, studenoga 24, 2010

VJETAR DUHA

Oni koji su bili na putu u gornju sobu (vidi Djela 1 i 2) vrlo su ljubili Isusa. Bili su poučavani u Kristovoj školi. Vršili su čuda, iscjeljivali bolesne i izbacivali demone. Bili su samilosni i požrtvovni i ljubili su duše, ali još nisu bili kvalificirani da budu njegovi svjedoci.

Bili su u blizini kad su s Isusa kapale krvave kapi znoja. Vidjeli su ga kad je visio na križu i vidjeli su njegov prazan grob nakon uskrsnuća. Čak su jeli i razgovarali s njim u njegovu proslavljenom tijelu. Na gori su ga vidjeli obučena u njegovu vječnu slavu. I čak su ga vidjeli kako uzlazi u nebo! A ipak još uvijek nisu bili spremni svjedočiti o njemu!

Zašto Petar nije mogao poći do onih koji su se u ono vrijeme zadržavali u Jeruzalemu i odmah im svjedočiti o njegovu uskrsnuću? Nije li on iz prve ruke sve to vidio? Bila mu je potrebna snaga Duha Svetog.

Glavnim svećenicima Petar je dao snažnu izjavu: "Za ovo svjedočimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se pokoravaju" (Dj 5,32). Kroz riječi Duha Svetoga izgovorenih kroz Petra svećenici "se vrlo rasrdiše te ih nakaniše ubiti" (Dj 5,33).

Stjepan, pun Duha Svetoga, propovijedao je religijskim vođama: "Ljudi tvrde šije, neobrezanih srdaca i ušiju! Vi se uvijek opirete Duhu Svetome! Kako očevi vaši tako i vi! … Kad to čuše, uskipje im bijes u srcima te počeše škripati zubima na njega" (Dj 7,51.54).

Kad nakon što tražite Boga izađete puni Duha Svetog, neustrašivo možete stajati pred suradnicima, obitelji ili bilo kime i vaše će svjedočanstvo izazvati jednu od dvije reakcije: ili će vikati: "Što da učinimo da se spasimo?" ili će vas htjeti ubiti. Jer govorit ćete riječ koja će probosti njihova srca.

Ako tražite nadnaravnost u crkvenoj zgradi, bit ćete razočarani. Da ste bili u gornjoj sobi nekoliko sati nakon što je zapuhao vjetar, pao oganj i zgrada se potresla tražeći da doživite nešto nadnaravno, bili biste razočarani.

Vidite, vjetar Duha otpuhnuo je sve ljude na ulicu, na trgove! Mogli biste pitati: "Gdje je probuđenje, nadnaravni vjetar? Mogu li vidjeti jedan onaj ognjeni jezik?" Ali upućeni biste bili van do sto dvadesetorice svjedoka na ulici koji su propovijedali Isusa u sili Duha Svetoga! To je gdje je bilo probuđenje – i uvijek jest! To je izliće! Vjetar, oganj, Duh – to je sada u Božjim svjedocima!

utorak, studenoga 23, 2010

TEMELJ ISTINSKE VJERE

Bog jedino gubi strpljenje s nama danas kad iznova i iznova odbijamo prihvatiti koliko nas ljubi.

Mnogi kršćani danas vraćeni su u pustinju zbog svoje tvrdoglavosti. Oni nemaju radosti ni pobjede. Gledajući ih, pomislili biste da ih je Bog već prije mnogo godina napustio. Nije, nego ih je jednostavno predao njihovom vlastitom prigovaranju i mrmljanju.

Hvala Bogu, Jošua i Kaleb ušli su u obećanu zemlju. I stajali su poput zelena stabla u njegovu domu do dana svoje smrti. Oni su bili ljudi sile i vizije jer su znali da su omiljeli Bogu.

I vi ste dragocjeni Gospodinu usprkos vašim problemima i neuspjesima. I vi možete biti zeleno stablo u domu Božjem, upravo kao Jošua i Kaleb.

Jednostavno stojte na onome što obećava njegova Riječ: "Na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sa mu mio" (Ps 18,17-20).

To je temelj istinske vjere!

ponedjeljak, studenoga 22, 2010

VI STE BOŽJE BLAGO

Riječ kaže: ""Preljubnica lovi dragocjeni život" (Izr 6,26). Preljubnica o kojoj govori ovaj redak je sotona. I on lovi one koji su dragocjeni Bogu.

Biblija nam daje živu ilustraciju toga u Brojevima 13 i 14. Izrael je poslao dvanaest uhoda da izvide obećanu zemlju. Kad su se nakon četrdeset dana uhode vratile, deset od njih usadilo je u srce naroda Božjeg tri laži: 1. "Previše je ljudi u toj zemlji. Prejaki su za nas." 2. "Gradovi imaju previsoke zidove. To su nesavladive utvrde." 3. "Tamo žive divovi i mi im nismo dorasli. Bespomoćni smo. Ne možemo tamo."

Te laži prestrašile su Izraela. Pismo kaže da su ljudi noć proveli očajavajući: "Tada zagraja sva zajednica i poče vikati. I te noći narod plakaše" (Br 14,1). Više od dva milijuna ljudi je plakao, naricalo i jadikovalo – usredotočeni potpuno na svoju slabost i nemoć. Njihovo naricanje nevjere bombardiralo je nebo.

Ljubljeni, đavao baca jednake tri laži i u narod Božji danas: "Tvoje su kušnje prebrojne. Tvoja iskušenja će te svladati. Preslab si da bi se odupro sili koja dolazi protiv tebe!"

Riječ koju je Bog rekao Izraelu i za nas je danas: "Vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet" (Izl 19,5). "Ta ti si narod posvećen Jahvi, Bogu svome; Jahve je odabrao tebe između svih naroda na zemlji da budeš njegov narod, njegova predraga svojina" (Pnz 14,2).

Vidite, Jošua i Kaleb imali su otkrivenje o njihovoj omiljelosti u očima Božjim. Znali su da je Izrael poseban Gospodinu. To je bio ključ za njihov duh pun nade. Jošua je rekao: "Ako smo omiljeli Jahvi, u tu će nas zemlju dovesti, i dat će nam je" (Br 14,8). Drugim riječima: "S obzirom da smo mu omiljeli, ona zemlja kao da je već naša."

To je isto otkrivenje koje je imao i David: "Na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sa mu mio!" Isto tako, i svaki pobjedonosan kršćanin danas ima ovo isto otkrivenje o svome dragom nebeskom Ocu: "Ne možemo podbaciti! Sav naš neprijatelj hrana je za nas jer smo omiljeli Gospodinu!"

petak, studenoga 19, 2010

POSEBNI STE SVOME NEBESKOM OCU!

Nikada neću zaboraviti bol kroz koju sam prolazio kad je jedna od mojih kćeri, tada tinejdžerka, došla k meni i priznala: "Tata, nikada nijednom nisam osjetila da sam ti ugodila. Uvijek sam osjećala da nisam dostojna tvoje ljubavi. Mislim da sam te čitav život razočaravala. Vjerojatno si stvarno razočaran u mene."

Nikada me ništa nije tako povrijedilo. Pitao sam se što sam to učinio da moje dijete tako osjeća. A onda sam je, iako duboko u sebi povrijeđen, zaplakanu zagrlio. Mislio sam: "Kako pogrešno! Ja sam tom svom djetetu pokazivao ljubav. Govorio sam joj to i pokazivao iznova i iznova. Sva moja ostala djeca osjećaju se sigurna u mojoj ljubavi. Kako ovo moje dijete može tako dugo imati takvu pogrešnu sliku te podnositi takav nepotreban jad i krivnju?"

Rekao sam svome ljubljenom djetetu: "Uvijek si mi bila posebna. Bila si zjenica mog oka! Kad te se sjetim, čitavo mi se biće razveseli. Ponekad si doista činila lude stvari, ali to su činili i tvoja braća i sestra. I bilo ti je oprošteno. Bilo ti je uistinu žao i ja nikada nisam razmišljao o tebi manje. Za mene si sama radost. Čitav svoj život samo si me usrećivala. Bila si radost mom srcu!"

Tako je to i s mnogim kršćanima u njihovu odnosu s nebeskim Ocem. Đavao je uvjerio te vjernike da su samo razočarali Boga i da mu nikada neće ugoditi. I tako jednostavno ne prihvaćaju ljubav Božju. Umjesto toga, žive kao da na njih uvijek puše njegov gnjev. Kakav užasan način prolaženja kroz život! I kako to boli Boga kad vidi da njegova djeca tako žive!

Ljubljeni, od dana kad ste bili rođeni, bili ste posebni svome nebeskom Ocu.

četvrtak, studenoga 18, 2010

DRAGOCJENI STE BOGU

"Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao" (Ef 2,8-9).

Da živite i petsto godina, ne biste živjeli dovoljno dugo da ugodite Bogu svojim vlastitim djelima. Uopće nije važno kako snažno se pokušavate dovesti u red. Vaše tijelo nije prihvaćeno pred Bogom; ono se čak ne može ni popraviti. Sa svim tijelom svršeno je na križu. Sad se pojavio novi čovjek: Čovjek Krist. Prava vjera je imati pouzdanje u ono što je on učinio za vas.

Možda ćete reći: "O, mogu vjerovati da su Bogu omiljeli vjerni pastori. Oni mole i provode mnogo vremena u Riječi. Mogu vjerovati i da su mu starješine dragocjene. Oni trpe i podnose testiranja i kušnje i izlaze iz toga kao pobjednici. Ali teško mi je vjerovati da jedan smeten kršćanin koji doživljava neuspjehe može biti dragocjen Bogu. Zbog moga života koji je sad gore, sad dolje, mora me se gaditi. Imam probleme iz kojih, kako mi se čini, nikada neću izaći. Vjerujem da me još uvijek ljubi, ali sigurno je i razočaran u mene."

Molim vas, morate razumjeti Izaijino divno proročanstvo milosti kad je Bog rekao: "Ja sam te otkupio: Imenom sam te zazvao; ti si moj" (Iz 43,1). To je bilo rečeno ljudima koji su bili porobljeni, opljačkani, u okovima i bačeni u zatvor – sve zbog njihove vlastite ludosti i nevjere.

Upravo u toj točki Bog im je rekao: "Sada, nakon svih tih vaših neuspjeha, dolazim k vama s ovom porukom nade. I to sve zato jer ste moji."

srijeda, studenoga 17, 2010

BOG VAS ŽELI IZBAVITI

Kad su trojica hebrejskih mladića bila bačena u užarenu peć, četvrti čovjek s njima bio je Isus. Nisu bili oprženi. Zapravo, njihova odjeća i kosa nisu čak imali ni miris dima. Takvo izbavljenje Bog želi donijeti i u vašu duhovnu nizinu.

Što je Božja motivacija da vas želi izbaviti? Je li to nešto što ste učinili da ga umirite? Jeste li produljili vrijeme svoje molitve? Provodite li više sati čitajući Pismo? Sve to je dobro. Ali Izaija je imao istinsko otkrivenje: "Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si, i ja te ljubim … Ne boj se, jer ja sam s tobom" (Iz 43,4-5).

Bog je govorio Izraelu u Izaiji 43: "Morat ćeš proći kroz vatru i vodu. Ali ne budi zabrinut; ja ću proći s tobom kroz sve to. Na kraju ću te izbaviti jednostavno zato što si moj. Poznajem te po imenu. Omilio si mom srcu."

utorak, studenoga 16, 2010

ČISTA BOŽJA MILOST

Izaija je imao otkrivenje velike Božje radosti u nama. Prorokovao je: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neće te preplaviti. Pođeš li kroz vatru, nećeš izgorjeti, plamen te opaliti neće" (Iz 43,1-2).

Izaija nije govorio o doslovnoj vodi ili vatri. Govorio je o onome kroz što ljudi prolaze duhovno i mentalno. U ono vrijeme, Izrael je bio u ropstvu: njihova voda bile su kušnje, njihova vatra bila su iskušenja, njihove rijeke bila su testiranja. Sve to bili su sotonini pokušaji da uništi i svlada narod Božji.

Izaijine riječi bile su Izraelu poruka čiste milosti. Narod je bio u ropstvu zbog svoje gluposti i ludosti. Ali Bog im je poslao skrušena proroka koji im je rekao: "Bog želi da vam kažem da pripadate njemu."

Upravo sada i vi možete biti usred svojih vlastitih uzburkanih voda. Možda se osjećate svladani testiranjem ili kušnjom koja vam prijeti da će vas progutati.

Iz ovih biblijskih primjera morate razumjeti da Gospodin uvijek ne smiruje vode. On uvijek ne zaustavlja bujicu i uvijek ne gasi vatru.

Ali obećava ovo: "Ja ću proći s tobom kroz sve to. Ova kušnja i ova situacija neće te uništiti. Neće te proždrijeti. Dakle, hodaj dalje. Izaći ćeš na drugoj strani sa mnom pokraj sebe."

ponedjeljak, studenoga 15, 2010

KLJUČ ZA SVAKO IZBAVLJENJE

Duh Sveti dao je Davidu otkrivenje koje je ključ za svako izbavljenje te je mogao reći: "Razlog zašto me Bog izbavio od svih mojih neprijatelja – od svih mojih žalosti i sila pakla – jest taj da sam mu dragocjen. Omilio sam mu!"

"Na polje prostrano izvede me, spasi me, jer sa mu mio" (Ps 18,20). Trebate li izbavljenje? Od požude, iskušenja ili nevolje? Od problema koji su mentalni, duhovni, emocionalni ili fizički? Ključ vaše pobjede je u tom retku. Omiljeli ste Bogu i dragocjeni ste mu!

U Pjesmi nad pjesmama Gospodin kaže svojoj zaručnici: "Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, među milinama" (Pnp 7,7). Tri hebrejske riječi u ovom retku, lijepa, ljupka i najdraža opisuju Isusove misli prema svojoj zaručnici dok je gleda. Gleda je i kaže: "Kako si lijepa i ljupka! Dragocjena si mi, o najdraža!"

Zauzvrat, zaručnica se hvali: "Ja pripadam dragome svome, i on je željan mene" (Pnp 7,11). Ovo znači: "On me s oduševljenjem traži. Lovi me jer sam mu najdraža!"

Ove iste misli nalazimo kroz čitavu knjigu Psalama: "Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu" (Ps 147,11). "Jer Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenčava ponizne" (Ps 149,4).

petak, studenoga 12, 2010

GRLICE

Bog me čuvao tijekom mojih borbi pokazujući mi tajnu nade kralja Davida. Tužeći i prigovarajući, David se pitao zašto se Bog ljuti na njega. Pozvao ga je da pruži ruku i uništi neprijatelja (Ps 74,11). Činilo mu se da neprijatelj Božji preuzima kontrolu te je u svom očaju molio: "Ne predaj jastrebu život grlice svoje" (Ps 74,19).

I mi se, kao David, vidimo poput malih grlica, okruženi zamkama i stupicama zlih. To me ohrabrilo u mojim najtežim razdobljima iskušenja da se vidim kao njegova draga ptičica koja počiva na njegovu obećanju da će je sačuvati od zamki zlikovaca. Poput grlice, i mi čeznemo za nazočnošću našega dragog Spasitelja.

Zamišljam Krista kako dolazi k meni u liku grlice – njegov Duh Sveti – otkrivajući mi svoju neprestanu ljubav i neprestanu brigu. Kako teško za shvatiti da se tako velik i veličanstven Bog spušta poput grlice da se poveže s mojim potrebama! Nije li sišao na Krista poput goluba na njegovu vodenom krštenju?

Dijete Božje, prolaziš li kroz teška razdoblja? Je li trpljenje u tvom domu? Jesi li povrijeđen? Jesi li povremeno zbunjen zbog oštrine svega toga? Sjeti se, ti si Gospodnja mala grlica i on te nikada neće predati zlome. Izbavit će te iz zamke neprijatelja i pokazati ti koliko ti je odan u tvom času potrebe. On je pored tebe sve vrijeme, poput goluba, te ti šapće i dijeli s tobom svoju ljubav.

Salomon je, govoreći o Kristu, rekao: "Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi kao mlijekom umiveni, u okvir poredani" (Pnp 5,12). A za crkvu, Gospodnju ljubljenu, zapisano je: "Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja" (Pnp 6,9). Mi smo jedno u Kristu – njegova golubica, njegova grlica.

Vrabac pada na zemlju, ali ne i grlica. On je drži na dlanu svoje ruke, zaštićenu i sigurnu u njegovoj ljubavi. A što je najbolje od svega, Gospodin će nas izbaviti iz naših nevolja i dokazati nam svoju vječnu vjernost. Kroz sve to proći ćemo radujući se u potpunom počinku i pouzdanju u njegovu silu i ljubav.

četvrtak, studenoga 11, 2010

KALEB

Kaleb, čije ime znači silovit, odvažnost, slika je čovjeka koji se oslanja na Gospodina! Kaleb je bio nerazdvojen s Jošuom i predstavlja onoga koji neprestano hoda s Gospodinom kroz sve nedaće života.

Kaleb se pridružio uhodama s onu stranu Jordana, gdje ga je Duh Sveti odvukao do Hebrona – "mjesta smrti". Tamo su bili pokopani Abraham i Sara, kao i Izak, Jakov i patrijarsi, a godinama kasnije, tamo je započelo i Davidovo kraljevstvo. Sa strahopoštovanjem se Kaleb penjao na tu svetu planinu i vjera je preplavila njegovu dušu. Od tog vremena, cijenio je to posvećeno mjesto i htio je Hebron u svoj posjed.

Za Kaleba je rečeno da je "u potpunosti slijedio Gospodina i bio mu poslušan" (Br 14,14). Do samog kraja nije se pokolebao i sa osamdeset pet godina mogao je posvjedočiti: "Ali sam ja i danas snažan, kao što sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoć, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim" (Jš 14,11).

Kaleb je svoju najveću bitku vodio u starosti,! "Daj mi sada ovo gorje (Hebron) …" (Jš 14,12). "Tada ga Jošua blagoslovi i dade Kalebu … Hebron u baštinu" (Još 14,13). "Hebron je pripao u baštinu Kalebu … jer je vršio volju Jahve" (Jš 14,14).

Ovo je veličanstvena poruka: Nije dovoljno umrijeti grijehu – jednom u prošlosti ući u puninu. Potrebno je rasti u Gospodinu do kraja i sačuvati svoju duhovnu silu i snagu bez kolebanja. "Potpuno slijediti Gospodina" sve do starosti!

Hebron – Kalebova baština – znači društvo povezanih! Povezanih s čime? Sa smrću. Ne samo sa smrću grijehu u Jordanu, nego i sa životom na mjestu smrti. Životom s onima koji su povezani sa smrću i uskrsnućem Isusa Krista! "Daj mi ovo gorje", molio je Kaleb. Drugim riječima: "Daj mi takav način života da umrem svome ja!" Upravo tamo gdje je Abraham podigao oltar da žrtvuje svoga sina, htjeli su Kaleb i njegovo pleme živjeti, neprestano povezani s oltarom žive žrtve.

Upravo je ta pripadnost čitavoga Kalebovog srca proizvela svetu vatru za Boga u njegovoj djeci. Dok su se djeca dva i pol plemena okrenula i prihvatila svijet i njegovo idolopoklonstvo, Kalebova je obitelj jačala u Gospodinu.

Božja želja za sve nas je da dođemo na mjesto počinka, radosti i mira u Duhu Svetom. To zahtijeva da ga slijedimo "svim srcem svojim … svom snagom svojom" do samoga kraja (Mk 12,30).

srijeda, studenoga 10, 2010

ZAVRŠITI TRKU

"Tko od vas, kad hoće da sagradi kulu, najprije ne sjedne da proračuna trošak da li ima čim dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, počeli rugati svi koji ga vide: 'Ovaj je čovjek počeo graditi, a nije mogao dovršiti'" (Lk 14,28-30).

Isus je izgovorio ove riječi gotovo na završetku svoje službe na zemlji s namjerom da upozori svoje sljedbenike da dobre namjere nisu dovoljne da ih provedu kroz teška vremena. Mnogi sljedbenici neće imati što je potrebno da se trka završi!

Vjerujem da je najtragičnije moguće stanje započeti s potpunom namjerom držati se Krista i izrasti u zrelog učenika, a onda polagano otpadati te postajati hladan i ravnodušan prema njemu. Čovjek je položio temelj, ali nije mogao završiti jer nije najprije izračunao cijenu. Ponestala su mu sredstva; dospio je tako daleko, a onda odustao.

Bože, probudi nas i daj da razumijemo da se svi mijenjamo. Ne postoji takva stvar kao mirno stajati; ili se svakodnevno mijenjate u Kristov lik, ili se ponovno mijenjate u svoje stare tjelesne načine života. Za one koji su odlučili držati se Krista pod svaku cijenu, koji uzimaju svoj križ, odriču se sebe i idu s njim, Pavao je rekao: "A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha" (2 Kor 3,18).

Kakva radost sresti one koji završavaju trku! Oni rastu u mudrosti i spoznaji Krista; oni se sve više udaljuju od svijeta i njegovih zadovoljstava i sve više i više zadobivaju nebeski um. Njihova duhovna osjetila dobro su izvježbana i njihova moć rasuđivanja o tome što je od Boga, a što od tijela, uvijek je sve veća. Što stariji postaju, sve su gladniji za Kristom. Oni od sebe režu sve što je prionulo za njih od ovoga svijeta i sa sve većim žarom čeznu da budu s njim u njegovoj slavi. Za njih je smrt dobitak, a krajnja nagrada je da budu pozvani u njegovu nazočnost da budu zauvijek s njim. Nije nebo ono što oni traže, nego Krist u slavi!

Možete biti sigurni da kad se Krist vrati, imat će slavnu crkvu željnu da bude s njim. Ona će se sastojati od onih koji su se odrezali do ovoga svijeta i tako su sjedinjeni s njim da će odlazak iz ovoga raspadljiva stanja u neraspadljivo biti samo posljednji korak ljubavi u njegovu nazočnost!

Možda ste u svojoj kršćanskoj trci pali, ali možete se dići i ponovno trčati. Isus vas neće pustiti da ležite na svojoj stazi iscrpljeni, onesposobljeni. On će podići vaša slaba koljena i dati vam nadnaravnu snagu da završite trku.

On vas neće iznevjeriti. Po milosti, završit ćete trku, a na kraju, na cilju, čekat će vas sam Gospodin i reći: "Dobro si trčao!"

utorak, studenoga 09, 2010

NAŠA JEDINA HRANA!

Istina je, ono smo što jedemo. Isus je rekao da je njegovo tijelo naša hrana. "Ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nećete imati života u sebi" (Iv 6,53).

"… rekoše: 'Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?'" (r. 60). Židovi nisu mogli razumjeti tu misao i "mnogi se njegovi učenici povukoše i nisu više išli s njim" (r. 66). A i oni koji pripisuju to jedenje Gospodina samo stolu Večere Gospodnje ne razumiju što je Isus mislio. Večera Gospodnja nije samo simbolika; naprotiv, ona nas podsjeća da je on kroz smrt postao naš izvor života. Mi trebamo često, svakodnevno, dolaziti da ga jedemo i pijemo. Što ga više jedemo, više će se duhovnog života očitovati u nama. Imao otvoren poziv da dolazimo do njegova stola, da jedemo i da jačamo. Biti dionik Krista je hraniti se na Riječi Božjoj i razgovarati s njim u molitvi vjere.

Kad ovce nisu hranjene, omršave i oslabe te postaju laki plijen za neprijatelja. Međutim, ja u zemlji vidim pojavu ostatka službe koju sačinjavaju sluge i sluškinje koji postaju upoznati sa srcem Gospodnjim. Duh ih je pomazao da podignu gladne ljude koji će ih slijediti u puninu Kristovu. Malo ih je, ali njihov broj raste. Oni nemaju drugi izvor života! Iz njih izbija život jer su tako često u nazočnosti Gospodnjoj.

Bog se pobrinuo da svako svoje dijete učini jakim da se odupre neprijatelju. Ta snaga dolazi od jedenja kruha Božjega poslana s neba. Naše duhovno zdravlje i snaga ovise o tome. Poslušajte pažljivo Isusove riječi: "Ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji mene jede živjeti zbog mene" (Iv 6,57). Isus je bio tako blisko sjedinjen s Ocem, tako predan činiti samo njegovu volju, da su Očeve riječi postale sama njegova hrana i piće! On je dnevno bio održavan slušanjem i gledanjem onoga što je Otac želio, što je bilo rezultat provođenja mnogo vremena s njima nasamo.

Isus je rekao svojim učenicima: "Ja imam za jelo hranu za koju vi ne znate … Moja se hrana sastoji u tom da vršim volju onoga koji me poslao i dovršim njegovo djelo" (Iv 4,32.34). Nadalje je rekao: "Nastojte sebi pribaviti ne propadljivu hranu, već hranu koja ima trajnost za život vječni i koju će vam dati Sin Čovječji" (Iv 6,27).

Ne smijemo si dopustiti promašiti ovu tajnu snage! Kao što je Krist živio zbog svoga Oca, tako i mi moramo dobivati naš život hraneći se na njemu. Budite nasamo s Gospodinom i provodite kvalitetno vrijeme u njegovoj nazočnosti. On želi vašu gladnu dušu hraniti i voditi vas kroz ova pogibeljna vremena. Bog će uvijek očitovati svoju nazočnost kad ga tražite svim svojim srcem.

ponedjeljak, studenoga 08, 2010

IZLIĆE DUHA SVETOGA NA DOM!

"Još dok je Petar to govorio, siđe duh Sveti na sve koji slušahu riječ … Jer ih čuše gdje govore (tuđim) jezicima i slave Boga" (Dj 10,44.46). Ovdje je riječ o Kornelijevu domu.

Razmislite o tome! Privatni Pentekost pada na čitavo domaćinstvo i svi su uzdignuti u nebesa. Bilo je to čudesno! Dok su se sva rodbina i djeca spašavala i ispunjavala Božjim Svetim Duhom, kuća je odzvanjala slavljenjem. A sve to zato jer je jedan čovjek odlučio svojim srcem tražiti Boga dok ne dođe odgovor.

A sad mi ovdje, u vrijeme izlića Duha Svetoga, imamo mnoge domove gdje je malo ili nimalo dokaza o njegovu djelovanju i nazočnosti. Mnogi naši kršćanski domovi sad su više pod kontrolom duha ovoga svijeta nego Duha Božjega. Tamo gdje je Duh Gospodnji, tamo je jedinstvo. Gdje je on, tamo su počinak i mir te neiskazana radost i pobjeda nad duhom ovoga svijeta.

Potrebno je da u našim domovima ponovno preuzmemo duhovni autoritet. Ako muž i žena kršćani nisu u potpunom jedinstvu, ako ne hodaju zajedno u Duhu i Isusovoj ljubavi, pred njima je krajnja opasnost. Kad oboje traže Boga u molitvi i pobožnosti, Duh radi svoja čuda.

Upravo sada Bog čini nešto novo u zemlji. Nešto tako snažno i tako nadnaravno da to užasava pakao. Duh Sveti je došao da odvoji ljude za Gospodina. Biti uspješan nije ni blizu tako važno kao čuti riječ od Boga. Za upravo krštene svete, napredak znači vidjeti Isusa na nov i živ način. Kuće, zemljište, namještaj, auti, odjeća – sve te stvari izgubile su svoju privlačnost onima koji sad gorljivo ljube Gospodina slave. Duh Sveti je došao da otkriva Krista kao Spasitelja domova – naših domova! Gledam u duhovni svijet i vidim da demoni bježe. Vidim sile tame kako drhte jer je Božja istinska crkva, jednom zaspali div, probuđena od Duha Svetoga da se strese, digne i zahtijeva svoj položaj sile i autoriteta.

Čitave obitelji, čitave crkve, čitave službe okreću su naglavce. Bog govori: "Uozbiljite se u vezi s duhovnim stvarima i ja ću ispuniti svaku vašu potrebu!" Širom svijeta Otac čini velike stvari i mi možemo biti dionici njegova silnog blagoslova.

petak, studenoga 05, 2010

KORNELIJE JE SPASIO SVOJ DOM

"U Cezareji bio neki čovjek imenom Kornelije, stotnik u takozvanoj Italskoj četi. Bio je pobožni priznavalac pravoga Boga sa svim domom svojim. Židovskom je narodu iskazivao mnoga dobročinstva i molio se Bogu bez prestanka" (Dj 10,1-2).

Kornelijev život dokazuje da Bog traži potpunu pobožnost i poslušnost te molitvu bez prestanka. Pogledajte kako je ovaj pobožan čovjek Božji spasio svoj dom i čuda koja je izvršila njegova pobožnost.

Kornelije je bio tako odlučan da će on i njegov dom doći u puninu Božju da je zapravo zanemario jelo da bi tražio Boga. U odnosu na njegovu duboku duhovnu glad i čežnju za Bogom, hrana je bila na drugom mjestu. Dani posta, bez odgovarajuće gladi i žeđi za Bogom, ne postižu ništa; zapravo, bolje je jesti nego postiti u nastojanju da se postigne blagoslov s neba. Ali glad za Bogom oduzima čovjeku koji ima srce koje traga za njim želju za hranom.

Ovaj čovjek Kornelije trebao bi nas sve posramiti. On nije imao traka s učenjem; nije imao čak ni učitelja. On nije bio židovski prozelit, nego jednostavno čovjek očajnički željan Boga. Ono što je naučio došlo je na težak način – bez seminara, konvencija, knjiga kako-u-tri-koraka-do-Boga. U sebi još nije imao ni Duha Svetoga koji bi ga poticao da moli i traži lice Božje. No on je uvijek postio i molio.

Njegov molitveni život učinio ga je dobročiniteljem. Bog još nije odgovorio na njegovu molitvu za njegov vlastiti dom, no on je velikodušno davao svima u potrebi. Nije se bavio samo svojom potrebom da bi mu to oduzelo sve njegovo vrijeme, pozornost i novac.

Molitelj uvijek zadobiva Božju pozornost i molitelj čuje kad Bog govori. Tako je to bilo od početka.

Svoj dom možete spasiti na isti način kao Kornelije. U jednom danu, s jednim veličanstvenim čudom, njegov je čitav dom bio spašen i ispunjen Duhom Svetim. U jednom danu njegov se dom preobrazio iz duhovnog sljepila u čudesno svjetlo i život. Sve zato što je ovaj čovjek čvrsto odlučio spasiti svoj dom. Neka nam Bog pomogne da postanemo ozbiljni u vezi s molitvom za našu izgubljenu obitelj i prijatelje.

četvrtak, studenoga 04, 2010

PO NJEMU ŽIVIMO, MIČEMO SE I JESMO

Pavao je rekao: "Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo" (Dj 17,28). Muškarci Božji i žene Božje žive u ovom vrlo malom krugu; njihov život, svaki njihov pokret, sâmo njihovo postojanje, završava u interesima Kristovim.

Da se ne bi znalo ništa osim Krista, mora postojati neprestani tok otkrivenja od Duha Svetoga. Ako Duh pozna um Božji, ako on ispituje Očeve dubine i tajne i ako je on izvor žive vode, onda taj izvor žive vode mora biti neprestano i beskrajno otkrivenje o Kristu. Ono čeka svakog slugu Gospodnjeg koji je voljan čekati na Gospodina – tiho, s vjerom, uzdajući se u Duha Svetoga da će mu pokazati um Božji.

Danas nam je potrebna njegova nepogrešiva riječ – istinito i živo otkrivenje. Samuel je imao tu riječ od Boga i sav je Izrael to znao. Kad je Samuel govorio, od svih glasova u zemlji njegov se ostvario i nijedna riječ njegova nije pala na tlo.

Danas se mnogi pokušavaju probiti kroz glasove da čuju jasnu riječ od Boga. Sveti Božji umorili su se od paljbe glasova nalazeći samo nekoliko zrna istine. Samo Krist je svjetlo! Sav svijet leži u tami i jedino svjetlo raspršuje tu tamu. I vi možete upravo sada biti na tamnom mjestu.

Petar je rekao: "Tim držim vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu" (2 Pt 1,10).

Pavao je rekao: "Zbilja, Bog koji je zapovjedio. 'Neka iz tame zasvijetli svjetlo', on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu" (2 Kor 4,6).

Ivan je rekao: "Tada njezinim (sotoninim) kraljevstvom zavlada tama. Ljudi su od muke grizli jezike" (Otk 16,10).

Vaša dobra djela neće raspršiti tu tamu niti će to učiniti naše propovijedanje u vezi s društvenim stvarima. Niti će to učiniti ijedno vaše osobno iskustvo. Ići ću čak korak dalje te reći: Niti vaše vezivanje sila tame neće funkcionirati bez Kristova svjetla. Sva tama nestaje u svjetlu Božje slave odražavane na licu Isusa Krista! Proučavajmo Krista u tajnoj klijeti. Mi služimo istom Bogu i uči nas isti Duh Sveti kao i sve druge koji su poznavali Krista u punini.

srijeda, studenoga 03, 2010

SVE VEĆE OTKRIVENJE ISUSA KRISTA

Sve od križa, svi duhovni velikani imali su jednu zajedničku stvar: bili su u bliskom zajedništvu s Gospodinom, izgubili su se u Kristovoj veličanstvenoj beskrajnosti i umrli su tužeći što još uvijek tako malo znaju o njemu. Tako je bilo s Pavlom, sa svim učenicima pa i s mnogima ranim ocima: Lutherom, Zwinglijem i puritancima – pobožnim engleskim propovjednicima – te s mnogim svetim vođama današnjice.

Svaki pojedini od tih velikana dijelio je istu presudnu strast: sve veće otkrivenje o Isusu Kristu. Oni uopće nisu marili za spektakularne, zemaljske stvari ovoga svijeta, uspjeh, ambiciju ili svjetsku slavu. Oni su molili – ne za stvari, ne za fizičke blagoslove, ne da budu upotrijebljeni, ništa u vezi sa sobom, nego samo za potpunijim otkrivenjem slave i beskrajnosti Gospodnje.

Sotona pokazuje veću silu i pakao je na ovu generaciju otpustio sav svoj bijes. Neprijateljske utvrde daleko su utvrđenije, snažnije i ukopanije nego u ijednoj ranijoj generaciji. Bez sumnje, sotona se otkriva svijetu kao nikada ranije: poznatiji je, manje ga se boje i prihvaćeniji je.

Osnovno biblijsko školsko znanje o Kristu neće biti dovoljno u ovom posljednjem ratu! Potrebno nam je tražiti veće otkrivenje od Duha Svetoga. To zahtijeva mnogo vremena za njegovim stolom. Upoznati ga možete jedino ako ćete mnogo vremena biti u njegovoj nazočnosti, sjediti s njim, slušati njegov glas, čekati na njega da vam dâ božansku mudrost. Prezaposleni ljudi rijetko ga upoznaju.

Pavao je bio predan sve većem otkrivenju Isusa Krista. Sve što je imao od Krista došlo mu je otkrivenjem. Rekao je: "Objavom mi je saopćena Tajna" (Ef 3,3). Duh Sveti zna duboke i skrivene tajne Božje te je Pavao neprestano molio za dar milosti da razumije i propovijeda "neistraživo Kristovo bogatstvo" (Ef 3,8). Rekao nam je da imamo pristup do toga slavnog bogatstva u Kristu. Govoreći o Božjim vječnim naumima, rekao je: "U njemu imamo pouzdanje i slobodan pristup k Bogu puni povjerenja po vjeri u Krista" (Ef 3,12). Bog traži vjernike koji će tražiti otkrivenje o njemu koje će biti samo njihovo – vrlo duboku osobnu prisnost koja otključava "neistraživo Kristovo bogatstvo".

ponedjeljak, studenoga 01, 2010

POMOGNI SAM SEBI

Pomogni sam sebi! Ne govorim o našem bezbožnom ja, nego o preporođenom kojega posjeduje Krist. Jedan od najvažnijih redaka u Riječi Božjoj je u Ivanu 4,14:

• A tko pije od vode koju ću mu ja dati, sigurno neće nikad ožednjeti. Štoviše, voda koju ću mu dati postat će u njemu izvorom one vode što struji u život vječni."
• "Ako je tko žedan, neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: 'Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode'" (Iv 7,37-38).

Ova voda koja daje život bit će u njemu i izlijevat će se iz njega. Odakle? Iz njegove nutrine!

Dopustite mi pokazati vam, bez ikakve sjenke sumnje, da vam je sve što trebate u ovom životu već dano kad je Krist ušao u vas! On je u nama sa svom snagom za sve potrebe!

• "Njegova božanska snaga obdarila nas je svime što je potrebno za život i pobožnost, pravom spoznajom onoga koji nas je pozvao vlastitom slavom i moći" (2 Pt 1,3).
• "Da vam Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja, da ga upoznate" (Ef 1,17).
• "… koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove" (Ef 1,19).
• "… neka vas osposobi za svaku vrstu dobra djela, da mognete izvršiti njegovu volju! Neka ostvari u nama ono što je pred njim ugodno po Isusu Kristu" (Heb 13,21).
• "(On) koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).
• "Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka" (Ef 3,16).
• "... (On) nas s njim i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu" (Ef 2,6).
• "Ako zbilja u vama stanuje Duh onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi Krista Isusa od mrtvih oživit će i vaša smrtna tjelesa po svome Duhu koji stanuje u vama" (Rim 8,11).

Znam da je u meni velika sila koja se ne da opisati. Osjećam je. To je osjećaj da iz vas može izbiti eksplozija nečega velikog.

Znam da Duh sve zna i sve vidi i da on sam ima sve odgovore koji su mi potrebni. Znam da ne moram ići k čovjeku ili nekome izvan sebe. Znam da si moram sam pomoći. Svatko tko Krista naziva Gospodinom i vjeruje mu, ima u sebi Duha Svetoga koji će mu pomoći da mu život bude bogat i sretan.