petak, listopada 29, 2010

SIGURNI STE U LJUBAVI SVOGA OCA !

Isus je rekao da kad se izgubljeni sin vratio kući, bio je dobrodošao natrag u očev dom. Primio je novu haljinu, jeo je za očevim stolom i primio je potpuno oproštenje. Ali to ga nije učinilo anđelom.

Naprotiv, vjerujem da je njegov otac iskusio s njim mnoge probleme prije nego je sve završilo. Ali jedna stvar koju je ovaj sin morao znati bila je da je siguran u očevoj ljubavi! Morao je znati da će njegov otac imati strpljenja s njim, raditi s njim, ljubiti ga. Tako i naš nebeski Otac postupa s nama. A mi ipak govorimo: "Jednoga od ovih dana bit ću tako savršen i prav pred Bogom da će mu biti lako ljubiti me."

Ne! On vas je ljubio i kad ste bili grešnik, bezbožnik, njegov neprijatelj. Koliko više vas ljubi sada kad ste već s njim pomireni! Bog vam je već rekao: "Ljubio sam te kad si mi još bio stranac, kad si bio u pobuni i grijehu. Neću li te sad otkad si mi se predao ljubiti i više?"

Mi se ne odmaramo potpuno u njegovoj ljubavi kao što bismo trebali. A ipak Gospodin kaže za sebe da je on ljubav. Ivan je zapisao: "A mi smo upoznali ljubav koju Bog ima u nama, i vjerovali u nju. Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu" (1 Iv 4,16).

četvrtak, listopada 28, 2010

PROBUDI SE I ŽIVI – SADA!

Većina od nas još su uvijek glupa stvorenja koja za ispunjenje gledaju u budućnost. Mi mislimo da će nam neki događaj u budućnosti ili neka promjena u našim prilikama donijeti mir i radost. I kažemo: "Samo čekaj; moj dan dolazi. Nekako i negdje … ne znam što je to tamo za mene, ali ono dolazi." Mi smo poput djece koja čekaju Božić brojeći dane.

Jednom je David tijekom jednoga žalosnog samoispitivačkog razdoblja u svom životu zapisao da osjeća da vrijeme prebrzo prolazi. Tako je malo postigao, mislio je. Povremeno je sve izgledalo kao da je bilo uzalud. "Poput sjene svaki čovjek prolazi, tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrče, a ne zna tko će ga pokupiti. A sada, čemu da se nadam, Gospode?" (Ps 39,7-8). Bio je snužden, oboren. Njegova trenutačna situacija izgledala je tako beskorisna da je iz svoga smetenog srca vapio: "Gospodine, što čekam?"

Dok sam nedavno sâm hodao brežuljcima Pennsylvanije, Bog je govorio mom srcu u vezi s tim istim pitanjem: "Davide, što čekaš? Zašto ovo nije najbolje vrijeme tvog života? Zašto sada ne možeš biti ispunjen i radostan? Nema ništa tamo negdje što već nemaš u Isusu?"

Pitam vas, a što vi čekate? "O, ja čekam pravoga", možda ćete odgovoriti – neku pobožnu osobu za koju mislite da će vas izbaviti od sve osamljenosti i ispuniti vam dušu neiskazanom radošću. Neki se dosađuju sa svojim supružnikom i čekaju da ode u slavu jer traže da u njihov život uđe romantika i otjera im prazninu. Ne! Nema ništa tamo negdje što će vas promijeniti ili spasiti od onoga što ste sada. Ako mislite da će netko drugi riješiti vaš problem osamljenosti, grdno se varate. Sada morate naći izbavljenje, mir, nadu i radost!

Isus je jedini koji može ispuniti prazninu. Probudite se i živite!

srijeda, listopada 27, 2010

OGRANIČAVANJE BOŽJE SILE I OBEĆANJA

Pismo kaže o Izraelu: "Da, okrenuli su leđa i iskušavali Boga, i ograničavali su Sveca Izraelova" (Ps 78-41). Izrael se u nevjeri okrenuo od Boga. A tako i mi danas, vjerujem, ograničavamo Boga svojim sumnjama i nevjerom.

Mi se pouzdajemo u Boga u većini područja svoga života, ali naša vjera uvijek ima granice i rokove. Mi imamo barem jedno malo područje u kojem u stvari ne vjerujemo da će Bog za nas poduzeti korake.

Primjerice, mnogi čitatelji molili su za iscjeljenje moje žene Gwen. Ali često kad se radi o iscjeljenju njihova vlastitog muža, žene, sina ili kćeri oni ograničavaju Boga. Ja najviše ograničavam Boga u području iscjeljenja. Molio sam za fizičko iscjeljenje mnogih i vidio sam kako je Bog činio čudo za čudom. Ali kad je u pitanju moje vlastito tijelo, ograničavam Boga. Bojim se dopustiti mu da bude Bog i za mene. Pomažem si lijekom ili trčim liječniku prije nego se čak pomolim za sebe. Ne kažem da nije ispravno ići liječniku. Ali ponekad odgovaram opisu onih koji "ne traže Jahvu, nego liječnike" (2 Ljet 16,12).

Pitam vas, molite li vi da Bog sruši zidove u Kini ili na Kubi, ali kad je u pitanju spasenje vaše vlastite obitelji, nemate ni grama vjere? Mislite: "Bog to vjerojatno ne želi učiniti. Moj ljubljeni je tako okorio slučaj. Bog me izgleda u toj stvari ne čuje."

Ako je to istina, ne vidite Boga kao Boga. Ne poznajete njegove putove. Božja želja je da "… prema snazi što silu svoju očituje u nama … učini neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).

Bog mi je rekao: "Davide, svezao si mi ruke; okovao si me. Kako te mogu iscijeliti kad u stvari ne vjeruješ da ću to učiniti? Tvoje sumnje me sprečavaju da ti budem Bog. Tvrdim da me ne poznaješ ako ne znaš da sam ja voljniji dati nego ti primiti."

Izrael je neprestano mrmljao: "Može li Bog …? Dakako, on je stvorio put kroz Crveno more, ali može li nam dati kruha?" Bog im je dao i kruha. Zapravo, prostro je stol za njih u pustinji. "Ali može li nam dati vodu?" pitali su. Dao im je vodu iz stijene. "Ali može li nam dati mesa?" Dao im je i mesa s neba. "Ali može li nas izbaviti od naših neprijatelja?" Iznova i iznova Bog se brinuo za njih i izbavljao ih u svakom području. Međutim, narod je četrdeset godina govorio: "Može li Bog …? Može li Bog …?"

Ljubljeni, moramo biti u stanju reći: "Bog može! Bog može!" On je mogao i on će moći! Bog može i on hoće učiniti sve što tražimo i vjerujemo da će učiniti!

utorak, listopada 26, 2010

POZNAVANJE BOGA ZAPOČINJE S POZNAVANJEM ISUSA!

Ne možemo u punini poznavati Boga dok ne vidimo Krista kao što to Bog želi. Isus je rekao: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (Iv 14,9). Mi moramo vidjeti Isusa ne kao što uči čovjek, nego kao što nam ga Duh otkriva, kao što Bog želi da ga poznamo i vidimo.

U mojoj knjižnici mnoge su knjige o Isusu koje su napisali dobri ljudi. Međutim, vjerujem da mnogi od tih ljudi nikada nisu vidjeli Isusa kao što bi Bog htio da ga vide. Moramo primiti Božju objavu i svjedočanstvo o Kristu i tad ćemo poznavati Boga kao što želi biti poznat. Evo kako ja vjerujem da Bog želi da vidimo njegova Sina: "Svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene" (Jak 1,17).

Isus je dar! Davši svoga jedinorođenog Sina, Bog je sva svoja sredstva zavio u Isusa. Krist je Božji dobar i savršen dar koji nam je sišao od Oca. Vidite li Isusa kao Božji savršen dar vama? Vidite li ga kao sve što vam je potrebno da živite radosno, pobjedonosno, pravedno, puni mira i odmora?

U Starom zavjetu Bog je u pustinji Izraelu dao mnoge divne darove: oblak da ih štiti od pustinjskog sunca; vatru noću da ih štiti i vodi; vodu iz stijene; drvo da ozdravi gorka vodu; mjedenu zmiju da ozdrave oni koje je ujela zmija. No sve te dobre stvari bile su samo sjene.

Tko je bio ta stijena iz koje je potekla voda? Tko je bio oganj? Mana? Mjedena zmija? Sve što je Bog učinio za Izraela bilo je po Isusu. Tako je, Isus je bio svaki pojedini od tih darova. "Htio bih da znate, braćo, da su svi naši očevi bili pod oblakom, da su svi prešli preko mora … da su svi pili isto duhovno piće. Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist" (1 Kor 10, 1-4).

Danas imamo daleko više od sjene. Imamo pravu stvarnost – samog Krista! I on živi u nama.

ponedjeljak, listopada 25, 2010

ON NAS ŽELI NAUČITI POZNAVATI NJEGOVO IME!

Oni koji doista poznaju Boga naučili su prepoznavati njegov glas među svim drugima. On želi da ste apsolutno sigurni da on želi razgovarati s vama i reći vam stvari koje nikada ranije niste vidjeli i čuli.

Nedavno mi je Gospodin pokazao da ja još uvijek sumnjam u vezi s njegovim glasom kad govori mojoj duši. O, znam da on govori i da njegove ovce trebaju poznavati glas svoga Gospodara. Ali ja sumnjam da sam sposoban čuti ga. Sve svoje vrijeme trošim na "provjeravanje" glasa koji čujem, a kad mi je prevelik ili previše tajanstven, mislim: "Ovo ne može biti Bog. Uz to, i đavao može govoriti. I tijelo govori, pa i lažni duhovi. Sve vrijeme dolazi nam mnoštvo glasova. Kako mogu prepoznati glas Božji?"

Vjerujem da se od onih koji žele čuti glas Božji traže tri stvari:

1. Nepokolebljivo pouzdanje da Bog s vama želi razgovarati. Morate biti potpuno uvjereni da vam Bog želi govoriti. On je doista Bog koji govori i želi da poznajete njegov glas da biste mogli vršiti njegovu volju. Ono što vam Bog kaže nikada neće biti izvan granica Pisma. Da biste razumjeli njegov glas, ne morate biti doktor nauka. Sve što vam je potrebno jest srce koje kaže: "Vjerujem da mi Bog želi govoriti."

2. Kvalitetno vrijeme i tišina. Morate biti voljni zatvoriti se s Bogom i dopustiti da se svi drugi glasovi utišaju. Istina, Bog nam govori čitav dan, ali kad god želi nešto u mom životu izgraditi, njegov glas dolazi jedino nakon što sam se isključio od svih drugih glasova osim njegova.

3. Traženje s vjerom. Od Boga ništa ne postižemo (pa ni da čujemo njegov glas) ako stvarno ne vjerujemo da nam je u stanju prenijeti svoje misli i omogućiti nam da razumijemo njegovu savršenu volju.

Isus kaže: "A tko bi od vas, koji je otac, ako bi ga sin zamolio kruha, pružio mu kamen? Ili ako bi ga zamolio ribu, pružio mu mjesto ribe zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pružio mu štipavca" (Lk 11,11-12). Drugim riječima, ako tražite svoga nebeskog Oca riječ – jasno vodstvo, sveti ispravak, određenu potrebu – pomislite li i na trenutak da će umjesto toga dopustiti da vam dođe đavao i prevari vas?

Pretpostavimo da sin svake večeri zove svoga oca za naputak i savjet. A onda jednoga dana otac odlučuje našaliti se s njim te unajmi nekog imitatora da se javi na telefon – nekog tko može oponašati njegov glas. Kad sin zove, imitator mu daje raznorazne neobične i nedobre savjete. Iznenada je sin potpuno zbunjen i slomljen jer se ništa što čuje ne slaže s onim što je naučio od svog oca. Što biste rekli, kakav je to otac? Okrutan, dakako! A to je upravo ono za što optužujemo svoga Oca kad ne vjerujemo njegovu glasu nego mislimo da je imitatorov.

Bog ne zadirkuje. On ne dopušta da nas đavao prevari. Kad nam govori, slijedi mir, a sotona ne može imitirati taj mir. Ako ste na mjestu mira i počinka, uvjereni da vam Bog može govoriti, onda imate sigurnost koja se nikada neće promijeniti. Možete se vraćati Bogu tisuću puta i primit ćete istu riječ – jer to je povjerenje!

petak, listopada 22, 2010

ZAKAŠNJELI ODGOVORI NA MOLITVU!

Većina nas moli poput Davida: "Kad te prizovem, brzo me usliši" (Ps 102,3). "U stisci sam, usliši me brzo" (Ps 69,18). Hebrejska riječ za brzo daje tumačenje: "Požuri sada, u samom trenutku kad te prizivam učini to!" David je govorio: "Gospodine, pouzdajem se u tebe, ali molim te, požuri!"

Bog nije u žurbi. On ne skače na naše zapovijedi. Zapravo, povremeno se možda pitate hoće li ikada odgovoriti. Možete vapiti, plakati, postiti i nadati se, ali prolaze dani, tjedni, mjeseci pa čak i godine i ne primate ni najmanjeg dokaza da vas je čuo. Tada se pitate: "Nešto sigurno sprečava moje molitve." Postajete zbunjeni, a kako vrijeme prolazi, vaš stav prema Bogu postaje nešto poput ovoga: "Gospodine, što moram učiniti da mi odgovoriš na ovu molitvu? U svojoj Riječ obećavaš da ćeš mi dati odgovor. Molio sam s vjerom. Koliko suza moram proliti?"

Zašto Bog kasni s odgovorima na iskrene molitve? To definitivno nije jer mu nedostaje sila. I voljan je da primimo odgovor od njega. Odgovor nalazimo u ovom retku: "Iznese im zatim usporedbu o tome kako uvijek treba moliti i nikada ne klonuti" (Lk 18,1).

Grčka riječ za izgubiti srčanost ili klonuti znači "opustiti se, postati slab ili posustati u vjeri, predati borbu, ne više čekati na izvršenje". Galaćanima 6,9 kaže: "Neka nam ne dodija činiti dobro, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako sad ne malakšemo (ne klonemo)." Gospodin traži ljude molitve koji se neće opustiti ni umoriti dolaziti k njemu. Ti će ljudi čekati na Gospodina ne predajući se dok njegovo djelo nije izvršeno. Kad će on donijeti odgovor, bit će nađeni kako čekaju.

četvrtak, listopada 21, 2010

KARAJUĆA LJUBAV!

S obzirom da vas Bog ljubi, radit će na tome da vas očisti. Ali to je karanje s puno ljubavi svih onih koji se kaju i vraćaju k njemu. Možda osjećate Božje strelice u vašoj duši zbog svojih prošlih i sadašnjih grijeha, ali ako imate raskajano srce i želite se obratiti od svoje zablude, možete se pozvati na njegovu karajuću ljubav. Bit ćete ispravljeni, ali s njegovim velikim milosrđem i sažaljenjem. Nećete osjećati njegov gnjev kao pogani, već šibu njegove stege koju drži njegova draga ruka.

Možda vaše trpljenje dolazi zbog donošenja pogrešnih odluka. Kolike žene trpe jer su se udale za muškarce za koje ih je Bog upozorio da se ne udaju za njih! Koliko je djece koja lome srca svojim roditeljima dovodeći ih do kraja snage! No mnogo puta to se događa zbog vlastitih godina grijeha, zanemarivanja i kompromisa u prošlosti.

Kad znate da ste stigli na svoju najnižu točku, vrijeme je da u slomljenosti, pokajanju i vjeri potražite Gospodina. To je vrijeme da primite novu infuziju snage Duha Svetoga. To je vrijeme da budete obnovljeni i okrijepljeni da imate duhovnu snagu koja će se u vama prelijevati.

Vidite, kad vapite Bogu, on u vas ulijeva svoju snagu: "Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio … Kroz nevolje kad budem kročio, život mi čuvaj, pruži ruku protiv gnjevu mojih dušmana; nek me tvoja spasi desnica! Jahve, što ja počeh, ti dovrši! Jahve, vječna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti" (Ps 138,3.7-8).

Jedna od najtežih stvari koju kršćani ne mogu prihvatiti jest trpljenje pravednih. Sve do vremena Krista, Židovi su blagostanje i dobro zdravlje spajali s pobožnosti. Vjerovali su da ako ste bogati, u dobrom zdravlju ili na neki drugi način blagoslovljeni da je to zbog toga što Bog pokazuje da je zadovoljan s vama. Zbog toga su Isusovi učenici teško mogli shvatiti njegovu izjavu da je "lakše devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 19,24) te su pitali: "Tko se onda može spasiti?"

Tako i danas postoji kriva nauka koja govori da ako si u sporazumu s Bogom, nikada nećeš trpjeti; samo prizovi Boga i on će odmah dotrčati i sve riješiti! Ali to nije Evanđelje! Heroji vjere navedeni u Hebrejima 11 svi su hodali u bliskom zajedništvu vjere s Bogom, a pretrpjeli su kamenovanje, izrugivanje, muke i nasilnu smrt (Heb 11,36-38). Sam Pavao koji je prisno hodao s Bogom doživio je brodolome, bio je kamenovan, šiban, ostavljen mrtav, opljačkan, utamničen, progonjen. U svemu je trpio. Zašto? Sve su to bila testiranja i čišćenja koja su potvrđivala njegovu vjeru na slavu Božju.

Kroz naša testiranja i kušnje Bog u naša srca želi nešto usaditi. On želi da smo u stanju reći: "Gospodine Isuse, ti si moj Zaštitnik te vjerujem da ti upravljaš nad svim događajima u mom životu. Ako mi se išta dogodi, to je samo zato što si ti to dopustio i ja se pouzdajem u tvoj naum u tome. Pomogni mi da razumijem lekciju koju želiš da iz toga naučim. Ako hodam u pravednosti i imam tvoju radost u srcu, tada će moj život i moja smrt tebi donijeti slavu. Vjerujem da imaš neku pripremljenu slavu, neki vječan naum koji moj ograničen um ne razumije. No ovako ili onako, kažem: "Isuse, živ ili mrtav, tvoj sam!"

srijeda, listopada 20, 2010

BOG MI JE REKAO NEŠTO ŠTO NISAM OČEKIVAO ČUTI!

Jedne noći tijekom molitve Bog mi je rekao nešto o crkvi što nisam očekivao čuti!

Gospodin mi je tiho rekao: "Ova crkva treba šok! Previše je onih koji su postali prezadovoljni i samodopadni. Osjećate se sigurni od svih vjetrova i valova lažnih nauka koji prolaze ovom zemljom, ali niste spremni za ono što dolazi!"

Ljubljeni, poruka da trebamo imati svjedočanstvo Duha u sebi nije molba, to je pitanje života i smrti! Ako nećete imati svjedočanstvo Duha Svetoga u ove posljednje dane, nećete uspjeti! Podleći ćete dolazećem duhu Antikrista!

Svakoga dana potrebno vam je svjedočanstvo Duha Svetoga – u poduzeću, na radnom mjestu, u školi. Potrebno je da ispravno prosuđujete političare i vođe tako da ne budete iznenada usisani u Antikristov sustav.

To je ono što nam je Isus pokušao reći o ludim djevicama kojima je ponestalo ulje za lampe. One su imale neku mjeru Duha Svetoga, ali u zadnjem trenutku nisu imale njegova svjedočanstva.

Nemojte završiti kao lude djevice! Ako vam nestaje ulja – uzdajući se u svoju crkvu ili u svoga pastora da će vam sačuvati dušu – onda se pokajte! Ponizite se i istražite svoje srce! Zavapite Bogu da izbavi vašu dušu od svakoga gnjeva i gorčine. Priznajte svoje grijehe i ostavite ih. I još se jednom za sve oslonite na Boga!

Steknite mir Božji u svome srcu tako da možete imati svjedočanstvo Duha Svetoga. I tražite Oca za veće ispunjenje Duhom. Pozovite ga da bude vaše svjedočanstvo i vodstvo u svemu!

Suočavamo se s cijenom hodanja s Isusom do kraja, ali primit ćemo i nagradu: to je jednostavno blagoslov što imamo Krista uz sebe. Postoje i mnoge druge nagrade (vidi Mt 19,19), ali spominjem ovu jednu jer je ona sve što trebamo.

Kad je Pavao bio zatvoren u Jeruzalemu, čitav ga je vjerski sustav htio ubiti. Optuživali su ga da je onečistio sveto mjesto i propovijedao lažnu nauku. Život mu je bio u opasnosti tako da su se i vojnici "pobojali … da Pavla ne rastrgaju" (Dj 23,10). Zbog toga su ga ugrabili i odveli u vojarnu. Sljedeće noći, sam je Gospodin progovorio Pavlu dajući mu nevjerojatnu riječ: "Ohrabri se! Dolaze nove nevolje!"

U životima ljudi Božjih cijena slijeđenja Krista bila je jasna, a ako i mi želim biti poput našega Gospodina, i mi moramo prihvatiti ovu cijenu. Plaćanje te cijene postaje radost jer Isus obećava da će biti s nama u svakoj situaciji. A kad znamo da je Gospodin s nama, možemo se suočiti sa svime i svakime.

Dakle, uzmite u obzir cijenu i znajte da je u svemu vaša nagrada dragocjena nazočnost Isusa Krista.

utorak, listopada 19, 2010

SVJEDOČANSTVO DUHA!

"Duh je onaj koji ovo svjedoči, jer je Duh istina" (1 Iv 5,6).

Postoje trenuci kad mi unutarnje svjedočanstvo Duha Svetoga ne dopušta šutjeti. Duh se podiže u meni i moram govoriti.

Duh Sveti boravi u nama da nam otkrije što je istina, a što laž. On govori tihim glasom duboko u srcu. Mnogi od naših svetih praočeva vjerovali su u ovo djelovanje Duha u vjernicima. I mnogo su propovijedali o tom svjedočanstvu. Ali ja ovu istinu više ne čujem propovijedati. Zapravo, o svjedočanstvu Duha u većini se crkava više ne čuje!

Vjernicima je potrebno svjedočanstvo Duha kao nikada ranije. I sve ćemo više to trebati kako se primiče Dan Gospodnji! Sotona je drsko došao kao anđeo svjetla da prevari, ako je moguće, i same izabrane Božje. Njegova će pokvarena zavođenja bujati: lažne nauke, lažni učitelji, lažna evanđelja.

Unutarnje svjedočanstvo Duha djeluje na "principu mira". Mir Božji je najveća star koju možete imati. A kad je vaš mir uznemiren, možete biti sigurni da vam govori Duh Sveti! Kad je uznemirenost u vašem duhu – drhtanje i nemir duboko u vama – Bog vam govori da je nešto lažno. Osjećat ćete njegovu zbunjenost – žalost i ljutnju!

"I neka u vašim srcima vlada mir Kristov" (Kol 3,15). Svaki skriven, nepokajan grijeh otet će vjerniku njegov dragocjeni mir! Njegovo srce mučit će krivnja, osuda i strah i Duh će mu govoriti samo tri riječi: "Pokaj se! Bježi!"

Da, Duh će vam govoriti da vas ispravi; bavit će se vama u vezi s grijehom, pravednošću i sudom. Ali kad vam treba dati vodstvo, to je tihi glasić koji vam govori što da radite i kamo da idete. On ne djeluje u nečistoj posudi!

Ako ustrajete u grijehu – ako ga ne priznate i ne pozabavite se s njim – vaše srce hranit će vas postojanim dotokom laži. Čut ćete učenja koja će vas tješiti u vašem grijehu te ćete misliti: "Moj grijeh ne može biti tako loš. Ne osjećam osvjedočenje." Ali bit ćete potpuno odvedeni u zabludu.

Izaija govori o ljudima koji su dolazili tvrdeći da žele istinski savjet Božji. Govorili su: "Neka pohiti, neka poteče s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali" (Iz 5,19).

Ali ti ljudi bili su prevareni u svojim srcima i na kraju su krivo protumačili sav savjet. Grijeh je iskrivio njihov sud! Kao rezultat toga, nisu bili u stanju razabrati zlo. Stvari koje su bile svete i čiste, nazivali su nepravednima. Izaija je rekao za njih: "Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim čine, a slatko gorkim" (Iz 5,10).

ponedjeljak, listopada 18, 2010

POČIVANJE U OČEVOJ LJUBAVI

Je li vam ikada prijatelj ili netko od bližnjih rekao kao grom iz vedra neba: "Jesi ljut na mene? Jesam li što pogriješio?"

Možda ste, duboko u mislima, šutjeli te ste konačno odgovorili: "Ne, nisam ljut. Ništa nisi učinio da bi me povrijedio. Jednostavno šutim."

Ali on navaljuje: "Je li nešto što sam rekao?"

"Ne, nisi ništa rekao. Sve je u redu."

Konačno, da biste uvjerili tog čovjeka, morate ga zagrliti: "Vidi, volim te i nisam ljut. Ali ako tako nastaviš, oneraspoložit ćeš me."

Ljubljeni, tako se mi ponašamo prema svome nebeskom Ocu! Na kraju dana odlazimo u svoju tajnu klijet i kažemo: "Hajde da sad vidimo kako sam danas ožalostio Isusa? Što sam učinio krivo ili što sam zaboravio učiniti? U takvoj sam zbrci, ne znam kako me može ljubiti. Gospodine, oprosti mi još jednom. Jednoga ću dana biti tako poslušan da će ti biti lako ljubiti me." Ali Bog je cijelo vrijeme ovdje i čeka da te zagrli. On ti želi pokazati koliko te ljubi te želi da se ispružiš i počivaš u njegovoj ljubavi.

Kad se izgubljeni sin vratio kući, dobrodošao je u kući svoga oca. Dobio je novu haljinu, jeo je za očevim stolom i primio je potpuno oproštenje. Jedna stvar koju je taj sin znao bila je da je siguran u očevoj ljubavi! Znao je da će njegov otac imati strpljenja s njim, da će raditi s njim i ljubiti ga. Takav je nebeski Otac i s nama.

Bez obzira koliko smo odlutali od Oca, imamo neprestani pristup da se vratimo. Ali moramo vjerovati Riječi Božjoj koja kaže da smo "prihvaćeni u ljubljenome" (Ef 1,6).

On čeka raširenih ruku da zagrli sve koji prihvaćaju svoj pristup i vraćaju se u njegovu ljubav.

petak, listopada 15, 2010

S TIME ŠTO SAM ZADOVOLJAN S PREMALO, OGRANIČIO SAM BOGA

Bog ima toliko toga što vam želi dati. Njegova je želja "otvoriti ustave nebeske … (i) izliti na vas punom mjerom blagoslov" (Mal 3,10). On stoji u punom spremištu i govori: "Ja sam dobar, darežljivi Bog – ali tako je malo onih koji primaju od mene. Ne dopuštaju mi da im budem Bog!"

Dakako, moramo zahvaljivati Bogu za sve što je već učinio i dao nam. Ali ne smijemo biti zadovoljni s onim što mi mislimo da je mnogo! Mnogi su kršćani zadovoljni sjediti u crkvi i biti blagoslovljeni Božjom nazočnošću. Takvi ljudi nisu ništa više nego "zadovoljne spužve"! Sve upijaju, ali ograničavaju Boga u svojim životima kad ih on želi pomazati za službu.

Kad su se učenici čudili Kristovim čudima, Isus je rekao: "Bog za vas ima čak i veće djelo!" Većina nas smo poput učenika. Vidimo jedno čudo i zadovoljni smo govoriti o njemu ostatak svoga života. Ali da stvarno poznajemo Boga i da mu dopuštamo da bude Bog za nas, tražili bismo ga daleko više:

• Po vjeri bismo posegli u nebo vjerujući da će Bog srušiti bezbožne vođe na lokalnim, državnim i federalnim položajima. Rušili bismo vlasti i sile, kao što je rekao Bog!
• Vjerovali bismo Bogu da će nam pomoći da naš grad natopimo Isusovim evanđeljem. Digli bismo se u vjeri protiv svakog oružja naciljanog protiv nas i rušili bismo sotonske utvrde u našim obiteljima i crkvama.

Naša vizija bila bi beskrajna. Vjerovali bismo Bogu i za veće stvari za njegovo kraljevstvo!

četvrtak, listopada 14, 2010

POZNAVATI BOGA KAO ŠTO ŽELI BITI POZNAT

Isus je rekao: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" (Iv 14,9). Isusa moramo vidjeti ne kao što uči čovjek, nego kao što nam ga Duh otkriva – kao što Bog želi da ga upoznamo i vidimo!

Evo kako ja vjerujem da Bog želi da vidimo njegova Sina: "Svaki dobar dar, svaki savršen poklon dolazi odozgo, od Stvoritelja zvijezda, u koga nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene" (Jak 1,17).

Isus je bio dar! Bog je umotao sva svoja sredstva u Isusa – "dao je svoga jedinorođenoga Sina …" (Iv 3,16). Krist je dobar i savršen dar Božji koji nam je sišao od Oca! Vidite li Isusa kao Božji savršen dar vama? Vidite li ga kao sve što vam je potrebno da biste živjeli sretno, pobjedonosno, pravedno, puni mira i odmora?

Vjekovima ranije, prije nego ste bili stvoreni, Bog je vidio vaše boli i potrebe. Prije ovoga vremena znao je što će vam biti potrebno da riješite sve svoje probleme. On svoje odgovore nije umotao i poslao vam ih kao priručnik ili kao vojsku "ljudi od odgovora". Ne, svima nam je dao jedno rješenje svih naših kriza i potreba – jednoga Čovjeka, jedan Put, jedan Odgovor za sve što trebamo: Isusa Krista!

Bog vam kaže: "Ne želim da živite za sutra! Kad pogledate unatrag, samo ćete vidjeti da je danas moglo biti vaše najbolje vrijeme. Isus vam ne može biti nimalo bolji ili jači nego što vam je upravo sada. Zašto mi ne dopuštate da vam danas budem Bog?"

srijeda, listopada 13, 2010

POBJEDA PO KRISTU

Slava Boga i zaslužnost njegova Sina uključeni su u njegova bavljenja s nama. Na taj način sve što bi eventualno moglo stajati na putu našega vječnog blagoslova riješeno je tako da nam osigura božansku slavu i daje trijumfalni odgovor na sve optužbe neprijatelja.

Je li u pitanju prijestup? On nam je oprostio sve prijestupe.
Je li u pitanju grijeh? On je na križu osudio grijeh i na taj ga način uklonio.
Je li u pitanju krivnja? Ona je na križu zbrisana krvlju.
Je li u pitanju smrt? On ju smrti oduzeo žalac i zapravo je učinio dijelom našega vlasništva.
Je li u pitanju sotona? On ga je uništio dokinuvši svu njegovu silu.
Je li u pitanju svijet? On nas je izbavio iz njega i slomio svaku sponu koja nas je povezivala s njim.

Tako je to s nama, ljubljeni čitatelji koji ste kršćani, ako smo poučeni Pismom, ako smo uzeli Boga za riječ i ako vjerujemo što kaže. A tome možemo dodati i ovo: Ako nije tako, u svojim smo grijesima, pod silom grijeha, u zahvatu sotone, podložni smrti, dio smo zla i bezbožna svijeta koji je bez Krista, izloženi neublaženom gnjevu Božjem – odmazdi vječnoga ognja.

O, da blagoslovljeni Duh otvori oči narodu Božjem i dâ im da vide svoje pravo mjesto, svoje potpuno i vječno izbavljenje u odnosu na Krista koji je umro za njih i u kojem su oni umrli te na taj način umrli sili svih svojih neprijatelja!

Izvadak iz djela J.B.Stoneya korišten u osobnoj pobožnosti Davida Wilkersona.

utorak, listopada 12, 2010

PRIHVAĆENOST PO KRISTU

Da bi itko uživao u sigurnom miru, mora prekinuti sa svojim ja i poslušati Riječ Božju te mirno stajati, bez ijednog pitanja, na njezinoj čistoj, dragocjenoj i vječnoj poruci. Riječ Božja se nikada ne mijenja. Ja se mijenjam, moje tijelo, moji osjećaji, moja iskustva, moje prilike, sve to neprestano se mijenja, ali Riječ Božja je ista jučer, danas i zauvijek.

Velika je i bitna stvar za svaku dušu da shvati da je Krist jedino određenje vjernikova položaja pred Bogom. To daje beskrajnu silu, slobodu i blagoslov. "Jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu" (1 Iv 4,17). Ovo je nešto savršeno prekrasno!

Razmislimo o tome i sjetimo se jadnog i bijednog sluge grijeha koji je pun krivnje; roba sotone i pristaše svijeta koji je izvrgnut vječnom paklu! Upravo takvoga podiže suverena milost, potpuno ga izbavlja iz sotonina zahvata, iz vlasti grijeha, iz sile ovoga sadašnjeg zla; upravo njemu je oprošteno, opran je, opravdan i približen Bogu; prihvaćen je u Kristu te savršeno i zauvijek izjednačen s njim tako da Duh Sveti može reći: "Kakav je Krist, takav je i on u ovom svijetu!"

Sve to izgleda predobro da bi bilo istinito. I sasvim sigurno, tako je dobro za nas da to trebamo uzeti. Neka je blagoslovljen svemilosni Bog i neka je blagoslovljen Krist Božji, i njemu je to tako dobro da to daje! Bog daje kao što daje. On će biti Bog usprkos naše nedostojnosti i sotonina otpora. On će raditi na način dostojan njega i dostojan Sina njegove ljubavi.

Izvadak iz djela J.B.Stoneya korišten u osobnoj pobožnosti Davida Wilkersona.

ponedjeljak, listopada 11, 2010

DUBINA LJUBAVI BOŽJE

Pavao je rekao za ljubav Božju da ona nadilazi svaku spoznaju. Ona je široka, dugačka, visoka i duboka. Želim da se usredotočimo na dubinu njegove ljubavi.

"… da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri: da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga. Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti i misliti …" (Ef 2,17-20).

Nedavno sam primio elektronsku poštu nekih otpalih kršćana koji se vraćaju u svoju prvu ljubav. Jedan je pisao: "Oprošteno mi je; ljubim Gospodina. Ali godinama sam živio u strašnom grijehu. Sad sam se vratio, ali ne mogu prihvatiti oproštenje. Bojim se da mi Bog ne može oprostiti neiskazane grijehe koje sam počinio, strašne grijehe iz moje prošlosti. Nemam mira. Ne mogu osjetiti nazočnost Gospodnju." Drugi mi je pisao: "Počinio sam užasne grijehe. Želim se vratiti Isusu, ali mislim da me Bog prezire. Griješio sam protiv svjetla. Bojim se da mi neće biti oprošteno. Ja sam jedan od najgorih grešnika."

Otpadnici se bude. Mnogi se vraćaju. Umorni su od padanja u drogu, alkohol, požudu; umorni su od svijeta. Čujem: "Pao sam preduboko u nemoral, preduboko u teške grijehe." To je kao da vjeruju da je Bog povukao crtu – granicu za svoju ljubav i milost – kao da postoji točka gdje kaže: "Prečesto si me izazivao. Odbacio svi sve moje pozive, sva moja upozorenja. Ali sad si prešao crtu. Srce ti je hladno. U tvom srcu sotonina je utvrda." Vjerujem da se mnogi otpadnici previše stide i da su potpuno uvjereni da su svojim grijesima izgubili svoj trenutak milosti. Oni ne mogu zamisliti da bi Gospodin s ljubavlju i milosrđem posegao u dubine njihova grešnog stanja.

Bježeći od Božjeg naloga, Jona je silno griješio. Zbog njegove neposlušnosti, na njegovim je rukama mogla biti krv mnogih. Ali u ribljem trbuhu, Bog je bio u najdubljoj dubini njegova grijeha i buntovništva (vidi Jona 2). Jona je vjerovao da ga je Bog zbog njegova grijeha napustio. "Ti me baci moru u dubine … odbačen sam ispred očiju tvojih … siđoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini … Samo što ne izdahnuh" (Jon 2,3-7). Ali kad je sišao na dno, u najdublju dubinu, primio je svjež dodir, poseban poziv. Bilo mu je oprošteno i bio je izbavljen. Ovo dokazuje da je Duh Sveti na djelu i u dubini našega grijeha. Nitko nije otišao predaleko; nitko nije odbačen. Duh Sveti bavi se mnogima i govori: "Pokaj se! Ja sam na dnu tvoje situacije da te vratim natrag."

Ništa nas ne može odvojiti od ljubavi Božje. Ništa! "Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? Ali u svemu ovom sjajno pobjeđujemo po onome koji nas je ljubio. Siguran sam da nas neće ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sile, ni visina, ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moći rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu" (Rim 8,35.37-39).

Isusova krv poseže u dubinu grijeha i nudi slobodu, oproštenje, milost i pomirenje s Ocem. Kako god duboko ste pali, ljubav i oproštenje odlaze dulje.

O, dubina njegove ljubavi!

petak, listopada 08, 2010

POZNAVATI NJEGOV GLAS

Oni koji uistinu poznaju Boga naučili su prepoznati njegov glas iznad svih drugih glasova. On želi da budete apsolutno uvjereni da on želi s vama razgovarati – reći vam stvari koje nikada ranije niste vidjeli ni čuli.

Vjerujem da se od onih koji bi htjeli čuti Božji glas zahtijevaju tri stvari:

1. Nepokolebljivo povjerenje da Bog želi razgovarati s vama. Morate biti putno uvjereni u to. Doista, on je Bog koji govori – i želi da poznate njegov glas tako da možete vršiti njegovu volju. Ono što vam kaže Bog nikada ne izlazi izvan granica Pisma.
2. Kvalitetno vrijeme i tišinu. Morate biti voljni zatvoriti se nasamo s Bogom i dopustiti da svi drugi glasovi utihnu. Istina, Bog nam govori čitavog dana. Ali kad god je htio izgraditi nešto u mom životu, njegov je glas došao tek nakon što sam isključio sve druge glasove osim njegova.
3. Traženje u vjeri. Ništa ne postižemo od Boga (čak ni to da čujemo njegov glas) ako doista ne vjerujemo da je u stanju prenijeti svoje misli nama, osposobivši nas da razumijemo njegovu savršenu volju!

Bog nije zadirkivač! On neće dopustiti neprijatelju da vas prevari. Kad govori, slijedi mir – a sotone ne može imitirati taj mir!

"Tko ulazi na vrata, on je pastir ovaca. Njemu vratar otvara, a ovce slušaju glas njegov. On ovce svoje zove imenom te ih izvodi van. Kad god izvede sve ovce, krene pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. Za tuđinom sigurno neće ići, već bježe od njega, jer ne poznaju tuđega glasa" (Iv 10,2-5):

četvrtak, listopada 07, 2010

GDJE STOJITE

U Izlasku 33, Mojsije nije znao da ga Bog namjerava uvesti u veće otkrivenje svoje slave i naravi. Ovo otkrivenje trebalo je ići daleko iznad prijateljstva, daleko iznad prisnosti. A to otkrivenje Bog želi da zna sav njegov povrijeđen narod.

Gospodin je rekao Mojsiju da će mu pokazati svoju slavu: "Dopustit ću da ispred tebe prođe sav moj sjaj … i pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve" (Izl 33,19). Zatim je rekao: "A ti … moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati … (Ali) evo mjesto ovdje uza me … Stani na pećinu! Dok moja slava bude prolazila, stavit ću te u pukotinu pećine i svojom te rukom zakloniti dok ne prođem" (Izl 33,20-22).

Hebrejska riječi za slavu u ovom odlomku znači "moje vlastito ja". Bog je govorio Mojsiju: "Ja sam ću proći pored tebe." Jedan prijevod kaže to ovako: "Sakrit ću te u duplji stijene i braniti te zaštitom svoje snage dok ne prođem."

To je ono što je apostol Pavao mislio kad kaže da smo "skriveni u Kristu". Kad iznevjerimo Boga – kad žalosno sagriješimo protiv svjetla – ne smijemo se zadržavati u svome palom stanju. Naprotiv, brzo moramo potrčati Isusu da se sakrijemo u Stijeni. Pavao piše: "Naši očevi … svi su pili isto duhovno piće. Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist" (1 Kor 10,1.4).

Koje je to bilo veliko otkrivenje koje je Bog dao Mojsiju o sebi? Što je istina o njemu koju trebamo posvetiti u našim srcima? Evo je:

"Reče Jahve Mojsiju … 'Budi gotov do jutra. Onda, ujutro, popni se na brdo Sinaj' … Jahve se spusti u liku oblaka, a on stade preda nj i zazva Ime: 'Jahve!' Jahve prođe ispred njega te se javi: 'Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, odnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja'" (Izl 34,1-2; 5-7).

Tu je veliko otkrivenje, potpuna slika o tome tko je Bog. Gospodin je rekao Mojsiju: "Popni se ujutro na ovu stijenu. Dat ću ti nadu koja će te održati. Pokazat ću ti svoje srce kao što ga nikada ranije nisi vidio." Što je bila "slava" koju je Mojsije tražio od Gospodina?

Evo slave: Bog koji je "milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću, iskazuje milost tisućama, odnosi opačinu, grijeh i prijestup, ali krivca nekažnjena ne ostavlja".

Krist je potpuni izraz te slave. Doista, sve što je u Ocu, utjelovljeno je u Sinu. Isus je bio poslan na zemlju da nam donese tu slavu.

srijeda, listopada 06, 2010

VRIJEME ZAHVALJIVANJA

Ovaj predmet zahvaljivanja došao mi je nedavno tijekom razdoblja velike osobne težine. U to vrijeme na našoj crkvenoj zgradi trebao se obaviti veliki posao. Nagomilali su se problemi kod članova crkve. Svi koje sam znao činilo se da prolaze kroz neku kušnju. A ja sam osjećao breme svega toga.

Otišao sam u svoj ured i sjeo žaleći sam sebe. Počeo sam prigovarati Bogu: "Gospodine, kako ćeš me dugo držati u ovoj vatri? Kako dugo moram moliti u vezi s tim stvarima prije nego nešto učiniš? Kad ćeš mi odgovoriti, Bože?"

Iznenada je Duh Sveti pao na mene i posramio sam se. Duh je šapnuo mom srcu: "Odmah mi počni zahvaljivati, Davide. Donesi mi žrtvu zavaljivanja – za sve prošle stvari koje sam za tebe učinio i za one koje ću učiniti u budućnosti. Prinesi mi žrtvu zahvaljivanja – i iznenada će sve izgledati drukčije!"

Te su riječi naišle na plodno tlo u mom duhu. Ali pitao sam se: "Što Gospodin misli pod 'žrtvom zahvaljivanja'?" Pogledao sam taj izraz u Pismu i bio sam zapanjen nad svim nađenim redcima u vezi s tim:

• "Nek prinose žrtve zahvalnice i kličući nek djela njegova kazuju" (Ps 107,22).
• Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Jahvino" (Ps 116,17).
• "Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama" (Ps 95,2).
• "Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegovo s pjesmama; hvalite ga, ime mu slavite" (Ps 100,4).

Živimo u vrijeme kad je naš veliki svećenik Isus već predstavio žrtvu svoje vlastite krvi Ocu da učini pomirenje za naše grijehe. Krist je zbrisao sve naše prijestupe da se više nikada ne spominju protiv nas. Dakle, za nas je djelo pomirenja završeno.

Međutim, poput Izraelaca, i mi moramo doći u Gospodnje dvore kao što kaže Psalam 100 – sa zahvaljivanjem i slavljenjem. I mi moramo donijeti sa sobom dva "jarca". "Uzmite sa sobom riječi i Jahvi se vratite. Recite mu: 'Skini sa nas bezakonje, i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana'" (Hoš 14,3). Riječ "plod" ovdje predstavlja naše usne ili riječi. Potpuno značenje ovoga izraza u hebrejskom je: "Prinijet ćemo ti mlade junce, štoviše naše usne."

Naš prinos zahvalnosti trebamo učiniti s dva jarca koja donosimo – prinos naših usana ili glasa. Bog govori: "Donesi u moju nazočnost svoje riječi zahvaljivanja. Govori i slavi me!"

Mi više ne trebalo donositi Bogu žrtve od krvi ili prinose od srebra i zlata za pomirenje. Umjesto stoga, trebamo mu donijeti žrtvu slave i hvale s naših usana: "Po Isusu, dakle, uvijek prinosimo Bogu žrtve hvale, to jest plod usana koje hvalom slave njegovo ime" (Heb 13,15). "Plod usana" je zahvalnost!

utorak, listopada 05, 2010

ISPRAVNA PJESMA – POGREŠNA STRANA

Kad su djeca Izraelova prolazila kroz testiranje, je li se doista od njih očekivalo da usred njega iskazuju zahvalnost? Kad su bili opkoljeni i u beznadnoj situaciji, je li Bog doista očekivao takvu reakciju?

Apsolutno da! To je bila tajna izlaska iz njihove poteškoće. Vidite, Bog od svih nas želi nešto u našim razdobljima nevolja i testiranja. On želi da mu usred svega toga prinosimo žrtve zahvalnost!

Vjerujem da je Jakov otkrio tu tajnu kad savjetuje: "Smatrajte potpunom radošću … kad upadnete u razne kušnje …" (Jak 1,2). Govorio je: "Ne dižite ruke! U svom srcu podignite oltar i usred svojih kušnji prinosite radosno zahvaljivanje."

Dakako, djeca Izraelova prinijela su Gospodinu slavljenje i zahvaljivanje – ali učinili su to na pogrešnoj strani Crvenog mora! Da, narod se radovao cijele noći, ali Bog u tome nije našao zadovoljstvo. Svatko može zahvaljivati nakon pobjede. Ali pitanje koje je Bog stavio pred Izraela bilo je: "Hoćete li me slaviti prije nego pošaljem pomoć, još dok ste usred bitke?"

Vjerujem da kad bi se Izrael radovao na crvenomorskoj "strani kušnje", ne bi ponovno trebali biti kušani na vodi kod Mare. Da su prošli crvenomorski test, voda kod Mare ne bi bila gorka, nego slatka. I Izrael bi vidio kako svugdje u pustinji izvire voda, a ne da su morali putovati žedni.

Neka nam Bog pomogne da pjevamo ispravnu pjesmu na ispitnoj strani kušnje. To donosi najvišu radost našem nebeskom Ocu.

Prolazite li sad kroz najteže razdoblje? Pjevajte! Slavite! Kažite Gospodinu: "Ti to možeš – ranije si me izbavio i sad me možeš izbaviti. Počivam u radosti!"

ponedjeljak, listopada 04, 2010

ŽRTVA HVALE

Jedan od najvažnijih redaka u čitavom Pismu nalazi se u Prvoj Petrovoj poslanici. Apostol govori da je neophodno da naša vjera bude kušana: "…da se prokušanost vaše vjere – mnogo dragocjenija od zlata propadljivoga koje se u vatri kuša – nađe na hvalu i čast i slavu o objavljenju Isusa Krista" (1 Pt 1,7).

U istom odlomku, Petar nam govori s čime se možemo suočiti u takvim testiranjima vjere: "…iako se jedan čas … budete ožalostili raznim kušnjama" (1 Pt 1,6).

Grčka riječ upotrijebljena za kušnju ovdje znači "iskušavanje, ispitivanje, testiranje s poteškoćama i nevoljama". Petar govori: "Ako ste Isusov sljedbenik, onda ćete proći kroz mnoge teške nevolje i iskušenja. Oštro ćete biti kušani!"

Ovaj odlomak nam daje naslutiti što Bog govori: "Vaša mi je vjera dragocjena – dragocjenija od svega bogatstva ovoga svijeta koje će jednoga dana propasti. A u ovim posljednjim danima, kad neprijatelj šalje razne vrste zla protiv vas, želim da ostanete jaki u vjeri koja se ne da uzdrmati."

Nadalje kaže: "Ja ću vas čuvati i blagoslivljati u svakom vašem mračnom danu! Vaše je da jednostavno imate vjeru u mene. Bit ćete čuvani mojom snagom – po vjeri."

"(Vi) koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje što već stoji spremno da se objavi u posljednje vrijeme" (1 Pt 1,5).

Petar nam govori: "Gospodin može izbaviti prave štovatelje iz kušnje" (2 Pt 2,9). Grčka riječ koja se ovdje koristi za kušnju znači "dokazivanje nevolja".

Pavao piše: "Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti" (1 Kor 10,13).

Jasno, Bog nas ne želi zadržati u kušnjama. Zašto bi ga zanimalo držati nas usred kušnje i nevolje? On ne dobiva nimalo slave iz testiranje svoje djece, nego iz rezultata naših testiranja!

Samo je jedan put bijega iz naših kušnji – a to je prolaskom testa. Razmislite o tome: dok ste bili u školi, kad ste konačno prošli? Kad ste položili zadnji ispit. A ako niste prošli, ponavljali ste razred.

To je bio slučaj sa starim Izraelom kad ih je Bog doveo do Crvenog mora. Bog je testirao svoj narod, ispitivao ga, iskušavao. Doveo ih je do samog ruba uništenja; s dvije su strane bili okruženi planinama, morem na jednoj strani i s neprijateljem koji se približavao na drugoj.

Međutim, Gospodin je uveo Izraela u ovu situaciju očekujući određenu reakciju. On je htio da njegov narod spozna svoju bespomoćnost. Htio ih je čuti kako kažu: "Sjećamo se kako nas je Bog izbavio iz egipatskih pošasti. Sjećamo se kako nas je izveo iz peći nevolja dok smo proizvodili ciglu bez slame, bez odmora. Bog nas je tada izbavio i on će to ponovno učiniti! Radujmo se u njegovoj vjernosti. On je Bog i dao nam je obećanja da će nas sačuvati. On će nas zaštiti od svakog neprijatelja koji dođe protiv nas."

petak, listopada 01, 2010

POZNAVANJE BOGA

Dat ću vrlo šokantnu izjavu, a svaku tu riječ i mislim: Ja doista ne poznam Boga! Hoću reći, ne poznam ga onako kako on želi da ga poznam!

Kako to znam? Duh Sveti mi je rekao. S ljubavlju mi je šapnuo: "Davide, ti doista ne poznaš Boga kao što bi on želio. U stvari mu ne dopuštaš da ti bude Bog."

U Starom zavjetu Bog si je uzeo narod – narod ni bogatiji ni pametniji od ostalih – samo da mu može biti Bog: "Za svoj ću vas narod uzeti, i bit ću vašim Bogom" (Izl 6,7). Drugim riječima, Bog je govorio: "Ja ću vas naučiti da budete moj narod – tako da vam mogu biti Bog!"

Doista, Bog se iznova i iznova otkrivao i očitovao svome narodu. Slao je anđele. Glasno im je govorio. Ispunio je svako obećanje s velikim izbavljenjem. Međutim, i nakon četrdeset godina čuda i znakova, Božje mišljenje o njegovu narodu bilo je: "Ne poznate ni mene ni mojih putova!"

"Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: Narod su nestalna srca, i ne promiču moje putove" (Ps 95,10). Bog je rekao: "U svemu tome nikada mi stvarno niste dopustili da budem Bog! Za četrdeset godina moga učenja, još me uvijek ne poznate, još uvijek ne znate kako ja radim!"

Bog još uvijek traži narod koji će mu dopustiti da mu bude Bog – do točke da ga doista upozna i uči njegove putove!

Pismo kaže za Izraela: "Sve nanovo iskušavahu Boga i vrijeđahu Sveca Izraelova" (Ps 78,41). Izrael se u nevjeri okrenuo od Boga. A tako i mi, vjerujem, vrijeđamo Boga svojom sumnjom i nevjerom.

Vjerujemo Bogu u većini područja našega života, ali naša vjera uvijek ima međe i granice. Imamo barem jedno malo područje koje blokiramo, gdje u stvari ne vjerujemo da će Bog poduzeti korake za nas.

Ja najviše ograničavam Boga u području iscjeljenja. Molio sam za fizičko zdravlje mnogih i vidio sam da je Bog činio čudo za čudom. Ali kad se radi o mojem vlastitom tijelu, ograničavam Boga! Bojim se dopustiti mu da mi bude Bog. Uzmem lijek ili trčim liječniku prije nego čak molim za sebe! Ne mislim reći da je pogrešno ići liječniku. Ali ponekad odgovaram opisu onoga koji "ni u bolesti nije tražio Jahvu, nego liječnike" (2 Ljet 16,12).

Pitam vas, molite li da Bog sruši zid u Kini ili na Kubi, ali kad se radi o spasenju vaše vlastite obitelji, nemate ni gram vjere? Mislite: "Bog vjerojatno to ne želi! Moji dragi su tako teški slučajevi. Čini se da me Bog po tom pitanju ne čuje!"

Ako je to istina, ne vidite ga kao Boga! U neznanju ste u vezi s njegovim putovima! Božja je želja da "učini neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti" (Ef 3,20).

Sedamdeset Izraelovih starješina jelo je i pilo na gori u samoj nazočnosti Božjoj. Međutim, Gospodin je rekao za njih: "Nikada niste upoznali ni mene ni moje putove"!

Učenici su proveli tri godine u nazočnosti Božjoj – s Kristom koji je bio Bog u tijelu. Sjedili su pod njegovim učenjem i bili su s njim dan i noć. Međutim, na kraju su ga ostavili i pobjegli – jer nisu znali njegove putove!

Isus je rekao da Bog ne čuje naše molitve i slavljenje jednostavno zato što ih iznova i iznova ponavljamo, ponekad satima. Možemo moliti, postiti i činiti pravedne stvari, ali još uvijek ne dosegnuti mjesto gdje gladujemo da ga spoznamo i gdje počinjemo razumijevati njegove putove. Ne učimo njegove putove samo u molitvenoj klijeti, iako je svatko tko uistinu poznaje Gospodina vrlo prisan s njim. Ne možete upoznati Božje putove bez da mnogo vremena provodite s njim u molitvi. Ali molitva mora uključivati i kvalitetno vrijeme u kome dopuštamo Bogu da nam bude Bog – stavljajući svaku potrebu i zahtjev u njegove ruke i ostavljajući ih ondje.